238387.magic Complete PDF PDF

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA
Alan Šala
AUTOMATIZIRANO UMJERAVANJE OTPORA

STABILNIM STRUJNIM IZVOROM
Magistarski rad
Zagreb, 2005.
Magistarski rad je izrađen na Zavodu za osnove elektrotehnike i električka mjerenja,
Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Sveučilišta u Zagrebu.
Mentor: Prof.dr.sc. Josip Butorac
Rad ima ukupno 109 strana

Povjerenstvo za obranu magistarskog rada:
1. Prof. dr.sc. Josip Butorac, red.prof. FER, Zagreb

2. Prof. dr.sc. Stanko Milun, red.prof. FSB, Split
3. Doc. dr.sc. Damir Ilić, FER, Zagreb.
Datum obrane magistarskog rada: 28. listopada 2005.

Alan Šala
AUTOMATIZIRANO UMJERAVANJE OTPORA STABILNIM

STRUJNIM IZVOROM
Magistarski rad
Sažetak
Primarni elektromagnetski laboratorij (PEL) u sklopu Zavoda za OEM FER-a, kao glavnu
zadaću ima pohranjivanje i održavanje etalona osnovnih elektromagnetskih veličina: napona,
kapaciteta, otpora i vremena (frekvencije). Skupni etalon otpora i laboratorijski mjerni
postupci za uspostavu i održavanje njegove sljedivosti postali su osnova za laboratorijsko
umjeravanje otpora u visokoj točnosti.
U sustavu PEL-a osobito je važan naglasak na automatiziranim mjerenjima i usporedbama
etalona otpora zbog dobivanja mjernih rezultata u vrhunskoj točnosti. U radu je načinjena
detaljna analiza i izvedba jednog takvog uređaja za međusobnu usporedbu 12 etalona otpora.
Projektiran je računalom upravljan visokostalan naponski upravljan strujni izvor s vrlo
niskom razinom šuma. Eksperimentalno je i analitički obrađena procjena pojedinačnih
doprinosa ukupnoj mjernoj nesigurnosti.
Cilj je magistarskog rada doprinos mjernim mogućnostima laboratorija PEL koji svojim
rezultatima ravnopravno sudjeluje u uspostavi međunarodno sljedivog mjernog sustava.
Ključne riječi: automatizirano umjeravanje otpora, sljedivost, strujni izvor.

Alan Šala
AUTOMATED RESISTANCE SCALING WITH ACCURATE

LOW-NOISE CURRENT SOURCE
M.S. work
Abstract
A main task of Primary Electromagnetic Laboratory (PEL), within the Faculty of Electrical
Engineering nad Computing of the University of Zagreb, is maintenance of standards of four
major electromagnetic units: volts, farad, ohm and second. The group of resistance and precise
measurements procedures have become the basis of accurate laboratory resistance calibrations.
Therefore, it is very important to enable a completely automated procedures of measurements, to
achieve resistance scaling wth parts-per-million results.
This work describe design and realization of low thermal resistance scanner, which
accommodates all 12 standard resistors in PEL, used for every day calibration. Also, a new
ultra low-noise, computer controlled, current source has been developed, which is used as
external current source. The measurement possibilities of the PEL, with associated
uncertainties for a particular resistance level are expressed at the end of this work.
Finally, the goal of this work is contribution to PEL measurement capabilities, and thus
paticipating in establishing of international traceability measurement system.
Key words: automated procedures of measurements, traceability, ultra low-noise current

source, low thermal resistance scanner.
Životopis
Rođen sam u Zagrebu 1. 7. 1978. godine. Osnovnu i srednju tehničku školu završio sam
u Zagrebu. Nakon toga upisujem Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, gdje u V.
semestru upisujem smjer Elektrostrojarstvo i automatizacija. Područje interesa usmjeravam
prema automatizaciji, regulaciji i energetskoj elektronici u elektromotornim pogonima. U rujnu
2001. godine stječem zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike obranivši radnju iz područja
digitalne regulacije elektromotornog pogona, s izvrsnim uspjehom.
Nakon diplomiranja kratko radim na poslovima razvoja energetske elektronike.

Ministarstvu znanosti i tehnologije, 2002. godine, podnosim zahtjev za izbor u znanstvenog
novaka na projektu Temeljna elektromagnetska mjerenja. Iste godine zapošljavam se kao
znanstveni novak na Zavodu za osnove elektrotehnike i električka mjerenja Fakulteta
elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Radim kao mjeritelj unutar Primarnog
elektromagnetskog laboratorija i sudjelujem u dnevnim poslovima umjeravanja različitih
instrumenata za potrebe gospodarstva Republike Hrvatske. Na predmetu "Mjerenja u
elektrotehnici", sudjelujem kao voditelj na laboratorijskim vježbama, te držim i auditorne vježbe
iz istog predmeta. U svojstvu koautora objavljujem nekoliko znanstveno-stručnih radova na
međunarodnim skupovima te jedan u Current Contents časopisu. Sudjelujem u pisanju internih
radova matičnog zavoda. Kao jedan od mjeritelja u Primarnom elektromagnetskom laboratoriju,
bavim se istraživanjima vezanima uz mjerenja otpora, posebno projektiranjem i ispitivanjem
automatiziranog mjernog sustava za međunarodno sljedivo umjeravanje. Uspješno održavam
veze sa drugim mjeriteljskim institucijama, osobito s kolegama iz PTB-a (Physikalisch-
Tehnische Bundesanstalt, Braunschweig, Njemačka), gdje sam od listopada 2003. do ožujka
2004. godine, sudjelovao u izgradnji niskošumnih strujnih izvora, za uporabu u strujnom
kriogenom komparatoru, kod sljedivih umjeravanja pomoću kvantnog etalona otpora.
I
* * *
Još na kraju, od srca bih htio zahvaliti svim svojim prijateljima i kolegama na pomoći prilikom
izrade ovog rada. Da bi se opisao njihov trud i nesebična pomoć vjerojatno bi trebalo još nekoliko
stotina strana dodataka ili priloga opisujući njihovo strpljenje. Zato ću se probati izraziti relativno u
ppm. Hvala mom mentoru prof. Josipu Butorcu na savjetima, razumijevanju i podršci prilikom
izrade rada, te putovanja na specijalizaciju u Njemačku. Hvala mojim kolegama, etalonima
mudrosti, Ivanu Leničeku, Romanu Malariću i Luki Ferkoviću koji su tu mentorsku dužnost
obnašali u ostalo vrijeme. Bez njihovih inženjerskih savjeta, genijalnih ideja i spretnih prstiju,
zasnovanih na dugogodišnjoj praksi, ovaj bi rad još mnogo puta zapeo u realizaciji. Hvala mojim
prijateljima još iz ranih školskih dana sa Zavoda za elektrostrojarstvo i automatizaciju, Alenu
Poljuganu i Damiru Sumini, na podršci kad sam gubio strpljenje te njihovom novom i uvijek
dostupnom brzom printeru; majstoru Stjepanu Bobeti na savjetima bon-ton ponašanja u radionici;
svim ostalim kolegama sa matičnog zavoda koji su mi pomogli u realizaciji interesantnijeg
završnog dijela magisterija. Posebno se zahvaljujem i svojoj obitelji, bez čije bi pomoći tko zna
koliko više snage disipirao.
* * *
I
SADRŽAJ
1. UVOD 1
2. JEDINICA OTPORA SI 2
2.1. Sustav jedinica SI 2
2.2. Etalon 2
2.3. Sljedivost 3
2.4. Jedinica otpora SI 3
2.5. Etaloni otpora 3

2.5.1. Apsolutno određivanje otpora pomoću Thompson–Lampardova etalona kapaciteta 3
2.5.2. Kvantni Hallov etalon otpora 4
2.5.3. Etalonski otpornici 6
2.6. Materijali za izradu otpornika 7
2.7. Ograničenja etalonskih otpornika 8
2.8. Uređaji i metode za mjerenje i usporedbu etalona otpora 8

2.8.1. Metoda UI 8
2.8.2. Kompenzacijska metoda 9
2.8.3. Mosne metode 9
2.8.4. Metoda usporedbe struja 10
3. GRUPNI ETALON OTPORA FER 12
3.1. Uvod 12
3.2. Sastav grupnog etalona otpora i njegovo održavanje 13
3.3. Uspostava sljedivosti grupnog etalona 16
3.4. Temperaturna svojstva etalona otpora 18
3.5. Izbor opterećenja 19
3.6. Održavanje grupnog etalona otpora 20
4. PROBLEMATIKA MJERENJA METODOM MOEO 1.1. 25
4.1. Utjecaj promjene napona izvora 28
4.2. Utjecaj komutatora 29
4.3. Električni šum 30

II
4.3.1. Uvod 30
4.3.2. Općenito o električnom šumu 30
4.3.3. Šum u operacijskom pojačalu 31
4.3.4. Izračun faktora šuma za operacijsko pojačalo 35
4.3.5. Niskošumno pojačalo za ispitivanje šuma operacijskih pojačala 42
5. AUTOMATIZACIJA MJERENJA I MJERNI POSTUPAK 48
5.1. Prednosti i nedostatci automatizacije 48
5.2. Mjerni instrumenti i pomoćni uređaji 48

5.2.1. Digitalni multimetar HP 3458A 48
5.2.2. Kalibrator visoke točnosti FLUKE 5700A 50
5.2.3. Keithley 199 Scanner 52
5.2.4. Baterijski izvor napajanja AKU 120-10 52
5.2.5. Strujni izvor STI 53
5.2.6. Komutator RCOMP 60
5.3. Mjerni postupak 73
6. PROGRAM ZA UPRAVLJANJE MJERENJEM I OBRADU REZULTATA 75
6.1. Uvod u virtualnu instrumentaciju 75
6.2. Program za upravljanje mjerenjem 75
6.3. Opis rezultata mjerenja 77
7. MJERENJA 79
7.1. Rezultati kružne usporedbe 79
7.2. Rezultati usporedbe etalona 100 Ω 88
7.3. Stalnost strujnog izvora STI 90
7.4. Procjena mjerne nesigurnosti grupnog etalona otpora 93
8. ZAKLJUČAK 96
9. PRILOZI 98
10. LITERATURA 108

UVOD 1
1. UVOD
Cilj je projektirati, izraditi i ispitati kružnu automatiziranu metodu pohranjivanja grupnog etalona
otpora Primarnog elektromagnetskog laboratorija, koji djeluje u sklopu Fakulteta elektrotehnike i
računarstva (FER-a) u Zagrebu, što bi uskoro trebao postati državni etalon otpora Republike
Hrvatske. Pritom se ispitivao i novi način usporedbe etalona otpora pomoću stalnog istosmjernog
strujnog izvora.
Pojam pohranjivanje etalona otpora podrazumijeva održavanje i uspoređivanje etalona otpora.

Etalonska baza otpora u jednom laboratoriju može sadržavati više etalonskih otpornika. Po
vrijednosnim veličinama podijeljeni su u pet skupina: vrlo mali otpori (do 0,1 mΩ), mali otpori
(od 0,1 mΩ do 1 Ω), srednji otpori (od 1 Ω do 10 kΩ), veliki otpori (od 10 kΩ do 10 MΩ) te vrlo
veliki otpori (iznad 10 MΩ).
Ovime se naglašava svojstvenost pojedinih metoda za pojedine skupine etalona. Metoda obrađena u
ovom magistarskom radu spada po svojem svojstvu u izravne usporedbene mjerne metode [1]. To
su one u kojima se mjerena veličina izravno uspoređuje s istovrsnom veličinom poznate vrijednosti.
Rezultat usporedbe je omjer dviju vrijednosti, poznate etalonske i nepoznate koja se s poznatom
uspoređuje.
Etalonski otpori suvremenih laboratorija u svijetu organizirani su u obliku grupnog etalona otpora,
kojeg čini slog dekadski stupnjevanih otpora počevši od vrlo malih, pa sve do vrlo velikih
vrijednosti. Ako laboratorij posjeduje nekoliko fizičkih jedinki etalona istih vrijednosti, oni zajedno
čine grupni etalon otpora. Skupni i grupni etalon otpora, slijedom neprekidnog lanca usporedbi koji
se oslanja na odgovarajući referentni etalon, uspostavljaju sljedivost bilo kojeg mjernog rezultata
usporedbe. Sljedivost, kao svojstvo usporedbenog mjernog rezultata, pridaje mu svojevrsnu
mjeriteljsku kakvoću ili pedigre. S obzirom na prikazano ustrojstvo skupnog, odnosno grupnog
etalona otpora, međusobnom usporedbom se dobivaju sljedivi omjeri deset, odnosno jedan.
Spomenimo da je većina mjernih postupaka usporedbe u vrhunskoj točnosti prilagođena
određivanju upravo ova dva nazivna omjera otpora, jer se pritom postiže veća točnost.
2 JEDINICA OTPORA SI
2. SI JEDINICA OTPORA
2.1. Sustav jedinica SI

Jedinica otpora om izvedena je jedinica Međunarodnog sustava (SI, Le Système International
d’Unités) uspostavljenog 1960. godine. Sustav jedinica SI moderan je metrički sustav, koji se rabi u
današnjem civiliziranom svijetu. Čak i u zemljama gdje se rabe jedinice koje ne pripadaju
jedinicama SI, npr. u SAD, i te se jedinice izvode iz jedinica SI. Kaže se da je Međunarodni sustav
jedinica (SI) koherentan, jedinstven i jednoličan. Kaže se da je Međunarodni sustav jedinica (SI)
koherentan jer je sastavljen od sedam osnovnih, međusobno nezavisnih jedinica, i od njih
izvedenih. Koherentnost znači i da osnovne jedinice povezuju prirodni zakoni uvijek s faktorom 1
(1x1=1, 1/1=1). Jedinstven je stoga što se, osim kilograma, sve jedinice definiraju nepromjenljivim
prirodnim stalnicama. Jednoličan je stoga što se mjerenja izvedena u dinamici, elektrodinamici i
termodinamici mogu uspoređivati jedna s drugima u smislu očuvanja mase i energije. Prije nego što
se objasni jedinica za otpor om (ohm), valja razlikovati što je to definicija jedinice, a što njezina
izvedba i pohrana. Međunarodni sustav jedinica (SI) jest skup definicija. Nacionalni laboratoriji
izvode eksperimente da proizvedu (realiziraju) jedinicu kako je definirana, a nekima se od tih
eksperimenata pohranjuje jedinica. Definicija jedinice SI je točna izjava što je to jedinica. Jedinica
se ostvaruje fizičkim objektom kojega se svojstva slažu s definicijom. Na primjer, jedinica je za
vrijeme sekunda, a definirana je kao trajanje određenog broja perioda zračenja atoma cezija-133.
Svatko tko ima novaca, znanja i opreme, može izraditi atomsku uru koja proizvodi zračenje
definirano jedinicom SI, sekundom. Ovdje je važno naglasiti da atomska ura nije realizacija
sekunde. Realizacija sekunde je zračenje koje proizvodi atomska ura. Volt je izvedena jedinica SI
definirana kao snaga od jedan vat podijeljena strujom od jedan amper. Napon se realizira uređajima
u kojima se uspoređuje električna snaga s mehaničkom. Primjer realizacije napona je i Begina
naponska vaga. Tako dobiveni rezultati dodjeljuju se naponima jeftinih i jednostavnih uređaja kakvi
su Westonova ćelija i Zenerov izvor napona ili skupih i kompliciranih uređaja kao što je
Josephsonov izvor napona. Ti uređaji pohranjuju, a ne realiziraju, jedinicu napona SI, jer njihov
način uporabe ne uključuje kontinuiranu usporedbu električne snage i mehaničke snage realizirane
unutar sustava jedinica SI. Takvu opremu ili uređaje, referentne ili sekundarne, nazivamo etaloni.
2.2. Etalon
Svaka jedinica, ima svoju definiciju, realizaciju i pohranu. Kad se realizira određena jedinica, tada
se njezina vrijednost dodjeljuje uređajima koji pohranjuju vrijednosti jedinica - etalonima. Svaki
nacionalni laboratorij rabi nacionalne ili referentne etalone s kojima se uspoređuju ostali etaloni.
Etalon bi u idealnim okolnostima trebao imati sljedeća svojstva:
- da je sadržan u opremi ili uređaju ili da je lako ponovljiv u znanstvenom eksperimentu,
- ako je sadržan u uređaju, mora postojati način prenošenja njegove vrijednosti na druge etalone na
različitim mjestima i od različitih mjeritelja,
- ako se dobiva eksperimentalno, moraju se dobivati uvijek jednaki rezultati na svim mjestima i u
svim uvjetima,
- mora postojati način njegova prenošenja na manje ili veće vrijednosti
- u tom procesu prenošenja treba biti što manji gubitak točnosti ili preciznosti.
Nacionalni etaloni imaju godine i desetljeća povijesti tako da su im vremenska stalnost i
nesigurnost dobro poznate. Postoje i takozvani definicijski etaloni za koje postoji procedura koja,
ako se pravilno slijedi, omogućuje dobivanje mjerene veličine bez pogrješke, uvijek u granicama
unaprijed definirane mjerne nesigurnosti. Takvi su etaloni u električnim mjerenjima Josephsonov
JEDINICA OTPORA SI 3
etalon napona, kvantni Hallov etalon otpora i cezijski etalon vremena. Ako laboratorij posjeduje
definicijski etalon, nema potrebe za uslugama drugih laboratorija, barem teorijski.
2.3. Sljedivost
Važna značajka današnjega međunarodnog mjeriteljstva jest sljedivost. Sljedivost je neprekinut niz
pravilno obavljenih i dokumentiranih usporedaba od mjerenja koja se trenutno izvode, preko
sekundarnih i referentnih etalona pa do nacionalnog etalona. Međunarodna sljedivost mora
osiguravati sljedivost nacionalnih etalona u konačnosti do jedne od sedam osnovnih jedinica SI.
Danas se međunarodna sljedivost uzima zdravo za gotovo. Međutim nije oduvijek bilo tako. Mjera
za duljinu – lakat, u starom se vijeku različito definirala. Došlo se ipak do zaključka da je to duljina
od kažiprsta do lakta. Međutim, čijeg lakta? Obično nekog vladara. Tako je duljinska mjera bila
različita od naroda do naroda. Danas je to izbjegnuto međunarodnim dogovorom o definiciji
jedinica. Svatko tko želi imati usklađene mjere sa susjedima, mora prihvatiti te jedinice i osigurati
svoju sljedivost prema njima.
2.4. Jedinica otpora SI

Jedinica SI za električni otpor je om (ohm), nazvana po njemačkom fizičaru Georgu Simonu Ohmu
(1787-1854), a znak joj je Ω (uspravno veliko grčko slovo omega). Om je izvedena jedinica SI, a
definirana je kao:
Ω=V/A, (2.1)
gdje je V=W/A, izvedena jedinica SI za napon, pri čemu je A osnovna jedinica SI za električnu
struju, a W izvedena jedinica SI za snagu. Kako je vat izveden preko izvedenih jedinica SI džula i
njutna, a one preko osnovnih jedinica SI kilograma, metra i sekunde, to za om, izražen osnovnim
jedinicama SI, vrijedi formula:
Ω=m2⋅kg⋅s-3⋅A-2. (2.2)
2.5. Etaloni otpora

2.5.1. Apsolutno određivanje otpora pomoću Thompson–Lampardova etalona kapaciteta
Danas se jedinica električnog otpora ostvaruje pomoću Thompson–Lampardova računskog etalona

kapaciteta (slika 2.1) [2]. Računski etaloni su etaloni čija se vrijednost može odrediti pomoću točno
poznatih izmjera. Takvi etaloni moraju imati jednostavan geometrijski oblik koji omogućuje
matematičko određivanje vrijednosti etalona. To je postignuto kod etalona kapaciteta što ga je
razradio A. M. Thompson na temelju teorijskih razmatranja D. G. Lamparda 1956. godine. Ta
razmatranja pokazuju da kod simetričnog rasporeda valjaka A, B, C i D kapacitet između valjaka A
i C, odnosno B i D, ima vrijednost:
ε0
CAC = CBD = (l1 - l2 )ln2 , (2.3)
π
gdje je ε0 dielektričnost vakuuma koja se može odrediti bez pogreške.

l1
l2
F,G
A E A
D F B G D B D
C C
E
Slika 2.1. Thompson-Lampardov etalon kapaciteta
U vrhunskoj točnosti potrebno je izmjeriti samo razmak, što se postiže interferencijskom metodom,
pa pogrješke mjernog postupka ne premašuju 1x10-7, dok se rubni efekti izbjegavaju dvama
mjerenjima pri različitim razmacima (l1 - l2). Tako ostvarena jedinica SI farad postala je u
vrhunskom mjeriteljstvu ishodišno mjesto i za pohranjivanje jedinice SI otpora. Na slici 2.2
prikazano je ostvarivanje jedinice SI om preko ostvarene jedinice SI farad računskim etalonom
kapaciteta. Cijeli taj slijed omogućuje određivanje jedinice za električni otpor om s mjernom
nesigurnošću od otprilike 0,1 ppm.
10 pF
0,4 pF 100 pF 1000 pF 100 kΩ 1 kΩ (1592 Hz) 1 kΩ 100 Ω
10 pF 1000 pF 100 kΩ 1 kΩ 1 kΩ (DC) 100 Ω 1Ω
Most za Most za ac-dc
Most s Hamonovo
usporedbu Kvadraturni usporedbu CCC
računskim prijenosna djelilo
kapaciteta most otpora mjerenja most
etalonom 100:1
10:1 100:1
0,028 ppm 0,017 ppm 0,012 ppm 0,032 ppm 0,021 ppm 0,009 ppm 0,023 ppm
računski etalon
kapaciteta (F) Ω
Slika 2.2. Primjer apsolutnog određivanja jedinice otpora u PTB-u
2.5.2. Kvantni Hallov etalon otpora
Prema međunarodnom dogovoru od 1. siječnja 1990. definicija jedinice SI om vezana je za kvantni

Hallov efekt [10,32] preko von Klitzingove stalnice. To omogućuje nacionalnim laboratorijima da
posjeduju svoj nacionalni kvantni Hallov etalon otpora koji ima relativnu nesigurnost oko 0,2 ppm
prema definiciji jedinice SI om. Danas 20-ak laboratorija u svijetu posjeduje taj etalon. Godine
1988. Međunarodna je komisija za mjere i utege (CIPM) predložila nacionalnim laboratorijima
uporabu iste vrijednosti za von Klitzingovu stalnicu. Predložena je vrijednost:
RK=25812,807 Ω . (2.4)
Von Klitzingova stalnica je univerzalna veličina, povezana s prirodnim stalnicama h i e tako da je:
RK=h/e2, (2.5)
gdje e predstavlja elementarni naboj, a h Planckovu stalnicu. Iako je RK veličina pridružena von
Klitzingovoj stalnici, to ne znači da je ona jednaka RK=h/e2. Različiti laboratoriji u svijetu izvode
eksperimente radi određivanja vrijednosti osnovnim stalnicama u prirodi. Kvantni Hallov efekt von
Klitzing je otkrio 1980. godine, za što je dobio i Nobelovu nagradu za fiziku 1985. godine. Jezgra je
kvantnoga Hallova etalona otpora Hallova pločica, planarni MOSFET (slika 2.3), konstruiran da
njime prolazi struja elektrona tankim dvodimenzionalnim vodičem.
B I
Gate
Source Drain
UG
SiO2 SiO2 SiO2
n+ n+
Al Dvodimenzionalni UH
vodič
P - Si
Slika 2.3. Kvantni Hallov efekt
Planarni se tranzistor rabi na kriogenim temperaturama nižim od 4,2 K, tipično od 1 do 2 K.

Magnetsko polje B od nekoliko tesla primjenjuje se okomito na Hallovu pločicu. Struja se
usmjerava uzduž pločice, a Hallov napon Uh mjeri se okomito i na magnetsko polje i na struju.
Zbog kvantiziranog djelovanja elektrona, Hallov napon se mijenja u skokovima stalnih vrijednosti,
a ne kontinuirano s promjenom magnetskog polja (slika 2.4) tako da male promjene magnetskog
polja nemaju utjecaja na amplitudu Hallova napona.
RH/kΩ
12,91 i=2
8,60 i=3
6,45 i=4
5
4,30 6
8
10
2,58
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 B/T
Slika 2.4. Kvantizirani Hallov otpor
Ako je Uh Hallov napon, Rk-90 dodijeljena vrijednost von Klitzingovoj stalnici, Ih struja koja teče
kroz MOSFET, i cijeli broj koji predstavlja Hallovu strujnu stubu gdje se mjeri Rh, pri čemu Rh
predstavlja kvantni Hallov otpor, tada između Hallova napona Uh i Hallova otpora Rh vrijedi odnos:
R
U h = k-90 × I h (2.6)
i
U R
Rh = h = k −90 (2.7)
Ih i
Specijalni se uređaji rabe za usporedbu raznih drugih etalona otpora u odnosu na jednu od
vrijednosti kvantnog Hallova otpora.
2.5.3. Etalonski otpornici
Cijelo 20. stoljeće, prije otkrića kvantnog Hallova efekta, jedinica om se praktički pohranjivala
etalonima izrađenima od otporne žice, najčešće manganina. Prvi etaloni od manganina izrađeni su u
njemačkom zavodu Physikalisch Technische Reichsanstalt (PTR) 1892. godine. Danas se još rabi
taj tip etalona, najčešće za etalone malih nazivnih vrijednosti otpora od 0,001 Ω do 0,1 Ω, gdje su
potrebne velike struje za umjeravanje. Ta vrsta etalona ima namotanu otpornu žicu na kovinski
cilindar koji se nalazi u perforiranom kućištu i može se rabiti u uljnim kupkama. To osigurava
slobodan protok ulja preko otporne žice, omogućujući hlađenje otpornika kada njime teče velika
struja. Sljedeći tip etalona, koji je razvio Rosa iz National Bureau of Standards (NBS) na početku
20. stoljeća, ima otporni element namotan na izolirani kovinski cilindar koji je smješten u vanjskom
kućištu ispunjenu uljem. Postoji i koncentrični unutarnji cilindar koji služi za uranjanje termometra.
Ulje u kućištu služi za odvođenje topline od otporne žice do vanjskog kućišta pa se na taj način
povećava toplinski kapacitet etalona, a on time postaje manje osjetljiv na trenutne struje. I takav tip
otpornika može se uroniti u uljnu kupku, čime se još više povećava odvod topline i ostvaruje bolja
temperaturna stalnost. Etaloni tipa Rosa služili su za pohranjivanje jedinice otpora u SAD otprilike
do konstrukcije etalona tipa Thomas koji su se pokazali stalnijim od etalona tipa Rosa. Danas
etaloni Rosa služe za izradu etalona nazivnih vrijednosti od 10 Ω i većih. Etaloni tipa Thomas
izrađeni su 30-ih godina 20. stoljeća, također u NBS-u. Imaju dobru vremensku stalnost, a otporni
element im je hermetički zatvoren u dvostrukom kovinskom kućištu. Imaju prema današnjim
vrhunskim zahtjevima još uvijek relativno velik temperaturni koeficijent i moraju biti pohranjeni u
uljnoj kupki. Tada je ulje u dodiru s vanjskim kućištem, ali ne i s otpornim elementom, tako da
odvod topline nije onako dobar kao kod etalona tipa PTR i Rosa, ali zato ovi otpornici imaju bolju
vremensku stalnost, s godišnjom promjenom manjom od 0,1 ppm. Etaloni tipa Thomas 1 Ω,
godinama su služili za pohranjivanje jedinice otpora u laboratorijima širom svijeta. U novije
vrijeme pojavio se i etalon od 10 kΩ ESI SR104, kojeg je termostat punjen dušikom, pa za njega
nije potrebna uljna kupka, a koji se rabio u našem laboratoriju posudbom od PTB-a od 1994. do
1996. godine [3]. Za otporni namot proizvođač je uporabio slitinu evanom, smještenu u hermetički
zatvorenom kućištu ispunjenu silikonskim uljem koje je smješteno u toplinski izoliranom vanjskom
kućištu. Vremenska je stalnost 1 ppm na godinu i ima malen temperaturni koeficijent otpora od
± 0,2 ppm/°C. Ima ugrađen temperaturni senzor kojim se može izračunati temperaturna korekcija.
Svi etaloni otpora za male nazivne vrijednosti izrađuju se s četiri stezaljke, dvije strujne i dvije
naponske, dok se za veće nazivne vrijednosti izrađuju etaloni sa samo dvije stezaljke. Otpor etalona
R s četiri stezaljke definira se kao omjer napona između naponskih stezaljki N1 i N2 i struje koja
prolazi od strujne stezaljke S1 do strujne stezaljke S2 (slika 2.5).
S1 N1 N2 S2
R1
Slika 2.5. Otpornik s 4 stezaljke
Etaloni nižih nazivnih vrijednosti izrađuju se s četiri stezaljke jer otpor bakrenih vodova i prijelazni
otpor na stezaljkama nije zanemariv pri mjerenju etalona nižih nazivnih vrijednosti. Taj otpor
katkada ima vrijednost i do 10-4 Ω. U takvom slučaju ne bi više bile zanemarene ni promjene otpora
bakrenih vodova koje dolaze zbog promjene temperature. Zato ti otpornici imaju naponske stezaljke
koje se priključuju izravno na krajeve manganinske žice. Tada padovi napona na strujnim dovodima
nemaju utjecaja, kao ni prijelazni otpori na naponskim stezaljkama jer na njima nastaju neznatni
padovi napona zbog malih struja u naponskom krugu. Etaloni kojima je otpor manji od 0,1 Ω
izrađuju se od manganinskog lima, a ostali od manganinske žice. Žice se u otpornicima do 100 Ω
namataju bifilarno, a za veće vrijednosti otpora primjenjuje se Chaperonov namot. U laboratorijima
koji nemaju kvantni Hallov etalon otpora, obično referentni etalon otpora čini nekoliko etalona
otpora od 1 Ω, a za njihovu skupnu srednju vrijednost drži da je nepromijenjena do sljedećeg
umjeravanja kvantnim Hallovim etalonom. Etaloni se većinom pohranjuju u termostatiranim uljnim
kupkama, i to u većini laboratorija na 23 °C. Maksimalno opterećenje u zraku je najviše 1 W, a u
uljnoj kupki 10 W, iako se u najpreciznijim mjerenjima ne opterećuje etalon s više od 100 mW i u
uljnoj kupki. Budući da Zavod ne posjeduje ni Thompson-Lampardov etalon ni kvantni Hallov
etalon, nego samo etalonske otpornike, potrebno je napisati nešto više o toj vrsti etalonskih
otpornika, o materijalima za njihovu izradu te o njihovim ograničenjima.
2.6. Materijali za izradu otpornika

Materijali za izradu etalona otpora moraju imati dobru vremensku stalnost kroz desetke godina,
malen temperaturni koeficijent, veliku otpornost, malen termonapon prema bakru te ne smiju
mijenjati otpor zbog mehaničkih naprezanja koja nastaju od trešnje i udaraca [4,5].
Slitine bakra, mangana i nikla rabe se za izradu etalona otpora od trenutka njihova otkrića 1884.
godine sve do današnjih dana. Ako se želi postići malen termonapon prema bakru, bez obzira na
povećavanje temperaturnog koeficijenta, tada se uzima slitina s oko 2 % nikla i oko 14 % mangana,
dok se za postizanje maloga temperaturnog koeficijenta uzima slitina s oko 20 % nikla i 10 %
mangana. Tada se ipak povećava temperaturna ovisnost. Najčešća kombinacija tih kovina,
‘manganin’, ima 84 % bakra, 12 % mangana i 4 % nikla. Manganin ima termonapon prema bakru
manji od 2 µV/°C, otpornost 0,48 µΩm i temperaturni koeficijent manji od 10 (µΩ/Ω)/°C, dok
nakon dobro obavljena starenja ima i dobru vremensku stalnost. Temperaturna karakteristika
manganina je kubna, međutim za više od deset stupnjeva na svakoj strani maksimuma, koji se
nalazi od 20 °C do 30 °C, može se izraziti jednadžbom:
Rt = R0 [1+ α (t - t0 ) + β (t - t0 )2] , (2.8)
gdje je t0 referentna temperatura, R0 otpor na referentnoj temperaturi, α predstavlja nagib krivulje, a

β njezino zakrivljenje pri temperaturi t0.
Konstantan (slitina bakra s 40-60 % nikla, s malo mangana) je po svim svojstvima sličan
manganinu osim što ima veći termonapon prema bakru, koji je otprilike 40 µV/°C, pa nije prikladan
za izradu preciznih otpornika. Primjenjuje se za izradu termoparova.

Terlo se pojavio nakon manganina, u slitini bakra i mangana uporabio se aluminij umjesto nikla.
Terlo ima slična svojstva kao manganin, samo što mu je termonapon prema bakru manji od
1 µV/°C. Budući da manganin ima samo nešto veći termonapon prema bakru, terlo nije našao širu
primjenu jer se svaki novi materijal mora dokazati u ‘dvoboju’ sa starijim koji ima poznatu
vremensku stalnost i široku uporabu.
Evanom je slitina nikla i kroma s malim udjelom bakra i aluminija, a pojavio se 1948. godine. Ima
malen temperaturni koeficijent otpora, malen termonapon prema bakru i veću otpornost od
manganina, koja je otprilike 1,34 µΩm. Mehanička mu je čvrstoća veća nego u manganina, tako da
se od njega izrađuju žice promjera svega 0,012 mm, dok je najtanja žica od manganina 0,02 mm.
Evanom se rabi uglavnom za izradu preciznih otpornika većih nazivnih vrijednosti, iako se
primjenjuje i za izradu otpornika ispod 0,1 Ω. Za izradu najpreciznijih otpornika rabe se još slitine
kao izabelin, isaom, karma, zerodur i druge, pa slitine zlata s malo kroma, te otpornici tipa Vishay.
2.7. Ograničenja etalonskih otpornika

Etalonski otpornik mijenja svoj otpor u ovisnosti o temperaturi, tlaku i vlažnosti. Isto tako otpor mu
ovisi o frekvenciji struje koja njime prolazi te snazi disipiranoj na otporniku, a neki su ovisni i o
naponu. U najpreciznijim mjerenjima mora se voditi računa o svim tim utjecajnim veličinama.
Možda je za mjeritelje izvor najvećih nedaća ipak to što se otpor etalona mijenja u ovisnosti o
vremenu. Etaloni kojima se zna njihova “povijest”, vrjedniji su od drugih, pogotovo ako je ta
promjena mala, npr. 0,1 ppm/god. ili manja. Povoljno je i ako je ta promjena linearna, pa se s
pomoću pravca regresije može izračunati (ekstrapolirati) vrijednost etalona od zadnjeg umjeravanja.
Postoji i problem takozvane temperaturne histereze, kada vrijednost etalona ne ostaje ista nakon što
se temperatura etalona povisi i zatim snizi na početnu temperaturu, što može predstavljati teškoću
kad se etalon prevozi do laboratorija gdje se umjerava. Istraživanja su pokazala da se otpor etalona,
npr. Thomasova tipa etalona od 1 Ω, promijeni za 0,15 ppm nakon promjene njegove temperature
za 2 °C i ponovnog vraćanja na početnu temperaturu [6], Koeficijent ovisnosti o disipiranoj snazi na
otporniku upravo je razmjeran temperaturnom koeficijentu i obrnuto razmjeran mogućnosti okolne
tvari da odvodi toplinu od otpornika. Jedno od osnovnih ograničenja pri mjerenju otpora je i
termički šum, koji su prvi proučavali Johnson i Nyquist. Bijeli termički šum kod otpornika R na
temperaturi T i kod širine frekvencijskog pojasa B ima vrijednost 4kTRB , gdje je k Boltzmanova
stalnica. U obzir se moraju uzeti i ostale utjecajne veličine, kao izolacijski otpori, kontaktni otpori,
termonaponi, o čemu će biti više govora u sljedećim poglavljima.
2.8. Uređaji i metode za mjerenje i usporedbu etalona otpora

Otpor se mjeri na razne načine [7]. Ovdje će biti prikazano načelo rada nekoliko najvažnijih metoda
vrhunske točnosti. U mjeriteljskim se laboratorijima etaloni otpora ne mjere izravno pomoću kakva
mjernog instrumenta (npr. omometra), nego metodom usporedbe s etalonom poznate vrijednosti.
2.8.1. Metoda UI
Jedna od najjednostavnijih neizravnih metoda mjerenja otpora jest metoda UI. Po toj se metodi
otpor dobiva iz kvocijenta pada napona na otporu Rx i jakosti struje koja prolazi tim otpornikom. Pri
malim otporima primjenjuje se naponski spoj jer voltmetar velikog unutarnjeg otpora troši neznatnu
struju, dok se pri velikim otporima primjenjuje strujni spoj jer se tada može zanemariti mali otpor
ampermetra. Na tom načelu radi i digitalni omometar, koji preko otpornika provodi “poznatu”
struju i mjeri pad napona na njemu.
2.8.2. Kompenzacijska metoda
Prema ovoj metodi dva su etalona spojena serijski, a etalon se nepoznatog otpora uspoređuje s
etalonom poznatog otpora. Serijskim spojem dvaju etalona propušta se iz izvora U struja stalne
vrijednosti i mjere padovi napona na otpornicima (slika 2.7); metoda se rabi i za najpreciznija
mjerenja [8].
Rp
Kompenzator
1
U N
Kompenzator
2
Slika 2.7. Kompenzacijska metoda
Pad napona mjeri se tako da se stavi u opoziciju s poznatim naponom koji se ručno ili automatski
mijenja dok nulindikator ne ostane bez otklona. Tada je nepoznati pad napona upravo jednak
poznatom naponu, pa ga se na taj način može odrediti. Omjer je otpora tada razmjeran omjeru
napona na otpornicima pa se uz “poznati” otpor etalonskog otpornika lako izračuna i otpor
nepoznatog etalona. U ovoj metodi potreban je stalan naponski izvor jer njegova stalnost izravno
utječe na točnost mjerenja. Sam kompenzator ne opterećuje mjerni krug jer pri uspostavljenoj
ravnoteži kroz nulindikator ne teče nikakva struja. Taj postupak kompenziranja pada napona uveo je
Poggendorff 1841. godine [2]. U novije vrijeme u toj se metodi kompenzator nadomješta digitalnim
voltmetrima velike ulazne impedancije, a metoda te vrste bit će prikazana u ovoj radnji.
2.8.3. Mosne metode
U mosnim metodama također se primjenjuje načelo omjera padova napona, ali se napon na
etalonskom i umjeravanom etalonu uspoređuje s naponom na dva druga otpornika koji imaju poznat
omjer. U ovoj metodi stalnost i točnost naponskog izvora nije tako bitna kao u kompenzacijskoj
metodi. Ovdje se rabi nulindikator koji mjeri razliku padova napona dviju grana mosta (slika 2.8).
Kada se na indikatoru pokaže ništica, tada vrijedi:
R1×R3 = R2×R4. (2.9)
Ako su poznata tri otpora tako odabrana da indikatorom ne teče struja, tada se četvrti, nepoznati
otpor može odrediti. Od Wheatstoneova mosta, koji se prvi pojavio, do danas su se pojavili i razni
drugi mostovi za mjerenje otpora. Danas se rabe i modificirani Wheatstoneovi mostovi za
usporedbu otpora, čak i u laboratorijskim uvjetima. Od značajnijih mostova valja spomenuti još i
dvostruki Thomsonov ili Kelvinov most kojim je moguće mjeriti otpore četverožično.
2.8.4. Metoda usporedbe struja
Za razliku od mostova i kompenzacijskih metoda, gdje se uspoređuju padovi napona na

otpornicima, kod metoda usporedbe struja uspoređuju se struje koje prolaze otpornicima. Uređaji
koji rade na tom načelu zovu se mostovi usporedbe istosmjernih struja (engl. Direct Current
Comparator Bridge) (slika 2.9). Metoda se temelji na omjeru broja zavoja transformatora, iako se
na prvi pogled čini nemogućim da postoji neka korist od omjera broja zavoja transformatora kod
istosmjernih struja. Takvi se uređaji rabe u većini laboratorija u svijetu za precizna mjerenja otpora,
pa i za usporedbu kvantnoga Hallova etalona otpora. Tako modificirani uređaj zove se kriogeni
most za usporedbu struja (engl. Cryogenic Current Comparator Bridge) [9]. Kod tog mosta struja I1
iz izvora S1 prolazi Hallovim uzorkom i primarnim namotom transformatora s N1 zavoja, dok
sekundarna struja I2=I1N1/N2 iz izvora S2 prolazi sekundarnim namotom s N2 zavoja. Dva su namota
tako spojena da se stvoreni magnetski tokovi međusobno poništavaju pa je rezultanti tok približno
jednak nuli. Dvije strane mosta moraju biti dobro međusobno izolirane, pa diferencijsko pojačalo,
koje regulatoru za namještanje struje I2 privodi preko otpornika RP informaciju o struji I1, mora
imati veliku ulaznu impedanciju. U petlji povratne veze preko indikatorskog namota N3 nalazi se
spojen vrlo osjetljivi SQUID-detektor (engl. Superconducting Quantum Interference Device) koji
upravlja izvorom S2, a time i strujom I2, pa se tako otklanja odstupanje omjera struja I2/I1 uslijed
nesavršenog omjera djelujućih amper-zavoja I1N1/I2N2. Voltmetar V služi za mjerenje Hallova
napona. Izlaz detektora D služi za ugađanje pomoćne struje Ib preko upravljivog izvora SP, a njena
se vrijednost određuje mjerenjem pada napona na poznatom otporu RF (ESI RF6R 10 kΩ). Kad se
postigne ravnoteža, vrijedi:
Rh (i ) N1 ⎛ Ib ⎞
= ⎜1 + ⎟ (2.10)
RS N 2 ⎜⎝ I1 ⎟⎠
RP
Diferencijsko
pojačalo
I1 I2
BZ
V RH(i) RS
0,3 K
+
S1 D S2 Σ
−
N1 N2
N3
4,2 K
Ib
SP R
F SQUID
DVM
Slika 2.9. Spoj za mjerenje omjera kvantnoga Hallova otpora RH(i) i etalona otpora RS kriogenim
strujnim komparatorom (CCCB)
Slika 2.10. Slika stvarnog sustava za realizaciju kvantnog Hallovog otpora, Physikalisch
Technische Bundesanstalt – Braunschweig
12 SKUPNI ETALON OTPORA FER
3. GRUPNI ETALON OTPORA FER
3.1. Uvod
Suvremeno mjeriteljstvo elektromagnetskih veličina oslanja se na Josephsonov etalon napona,

kvantni Hallov etalon otpora i definicijske uređaje poput cezijeve ure. Sljedivost elektromagnetskog
mjernog sustava omogućuju razni primarni i sekundarni etaloni i mnoge laboratorijske metode za
njihovu usporedbu.
Za distribuciju vrijednosti mjernih veličina pohranjenih etalonima rabe se mnogobrojni kalibracijski

uređaji i postupci, među koje se svrstava i nekoliko originalnih rješenja razvijenih u laboratorijima
Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER). Reproduciranje jedinica pomoću uređaja i metoda
koje se oslanjaju na definiciju jedinice vrlo često je skupo, pa samim time i nedostupno za češću
mjeriteljsku primjenu tj. rabe se samo u posebnim okolnostima, kada se želi postići vrhunska
točnost ili se žele provjeriti etaloni. Jedinica električnog otpora om ostvaruje se posrednim putem,
preko farada koji se reproducira s pomoću Thompson-Lampardova računskog etalona kapaciteta,
gdje postoji dosta poteškoća u mjerenju koje se mogu otkloniti samo u dobro opremljenim
laboratorijima. U svijetu postoji i definicijski kvantni Hallov etalon otpora, međutim i njega
posjeduje samo dio svjetskih mjeriteljskih laboratorija, a rabi se samo u iznimnim prilikama. To je
razlog što je u praksi pojedinu jedinicu potrebno ‘pohraniti’ s pomoću etalona i na taj način ostvariti
jednostavno očuvanje vrijednosti i njezinu praktičnu svakodnevnu uporabu. Za pohranjivanje
jedinice električnog otpora obično se rabi više etalona koji čine takozvani grupni etalon otpora,
čime se postiže veća pouzdanost pohranjene vrijednosti.
Primarni i nacionalni mjeriteljski laboratoriji u svijetu imaju, uz kvantni etalon otpora, i etalone
izrađene od otpornog materijala (obično manganina), od kojeg se proizvode dekadski stupnjevani
žičani otpornici od 10-4 Ω do 108 Ω. Domaćem gospodarstvu potreban je grupni etalon otpora s
metodama njihove usporedbe u vrhunskoj točnosti. Na taj se način omogućuje dobivanje
međunarodne ovlasti za rad laboratorija, a povezivanjem grupnog etalona otpora FER s drugim
svjetskim laboratorijima osigurava se provjera ostvarenih rezultata i uspostava međunarodno
sljedivog mjernog sustava. Grupni etalon otpora FER služi kao referentni etalon pri umjeravanju
svih vrsta otpornika i uređaja za mjerenje otpora [26,27]. Posebnu pozornost valja obratiti na dvije
razine: 10 kΩ i 1 Ω. Kako je navedeno u uvodu, etalon se od 10 kΩ umjerava s pomoću kapaciteta
100 pF posredstvom 100 paralelno spojenih otpornika od 1 MΩ, tako da je potrebno omogućiti
pouzdanu usporedbu od 10 kΩ do 1 Ω. Prednost je održavanja referentnog etalona na dvjema
razinama, od 1 Ω i 10 kΩ, i u tome što za umjeravanja ostalih etalona ne treba toliko usporedaba.
Na primjer za umjeravanje etalona od 100 MΩ preko etalona od 1 Ω treba šest usporedaba, a preko
etalona od 10 kΩ samo dvije usporedbe. U svakoj usporedbi akumulira se dodatna pogrješka, pa
umjeravanje s 10 kΩ pridonosi manjoj nesigurnosti određivanja otpora etalona od 100 MΩ. Korisno
je posjedovati taj etalon i stoga što se on kod nekih modernih mjernih instrumenata (npr. kod
digitalnog voltmetra HP3458A), rabi za vanjsku kalibraciju uređaja (eng. Artifact Calibration).
SKUPNI ETALON OTPORA FER 13
3.2. Sastav grupnog etalona otpora i njegovo održavanje
Grupni etalon otpora FER može se podijeliti u tri skupine. Referentne etalone 1 Ω i 10 kΩ
pohranjene u ultratermostatu UTEO-97, etalone 1 mΩ do 10 kΩ pohranjene u uljnoj kupci
ultratermostata UTEO-94 i zračne etalone od 10 kΩ do 100 MΩ.
Referentni se etaloni 1 Ω i 10 kΩ ultratermostatom UTEO-97 (slika 3.1) održavaju na temperaturi
od 23 °C ± 10 mK. Medij ultratermostata je silikonsko ulje AK-10, temperatura kojeg se mjeri
NTC1 otpornikom i električnim grijačem održava ovisno o temperaturi okoline. Postupak je
automatiziran računalom koje iz prikupljenih podataka o temperaturi u termostatu i izvan njega
određuje napon dogrijavanja.
Grupa etalona otpora od 1 mΩ do 10 kΩ smještena je u ultratermostatu UTEO-94 s prisilnim
hlađenjem. Elektronički regulator (slika 3.1) termostatira petrolejsko ulje mjerenjem na nekoliko
mjesta unutar termostata te istodobnim upravljanjem električnim grijačem i Peltierovim hladilom2.
Peltierovi članci
T2ref 22.9 °C
PID2 i2
regulator
+
Pojačalo R1
R2
T2
NTC1
R3
R4
Etalonski
otpornici
R5
Rn
T1
NTC2 Grijač od otporne

i1 23 °C žice
PID1
regulator
T1ref +
Pojačalo
Slika 3.1 Krug regulacije UTEO-94
Grijačem zagrijani medij podiže se s dna prema vrhu ultratermostata, gdje se prelijeva preko
hlađenog aluminijskog prstena. Ohlađena masa vraća se na dno ultratermostata kroz koncentrični
prostor dvostruke stjenke kućišta. Ovakvo kruženje petroleja smanjuje visinski temperaturni
gradijent na svega nekoliko milikelvina. Brzina tako dobivenog strujanja ulja računa se prema
sljedećoj relaciji, gdje je P snaga privedena grijaču, ∆ϑ razlika temperatura na krajevima termostata:
P
v = 0, 036 • [lit/min] . (3.1)
∆ϑ
1
Otpornik s negativnim temperaturnim koeficijentom otpora i poznatom temperaturnom krivuljom ovisnosti otpora
R(θ); Fenwal Electronics, tip UUA41J1.
2
Jean Peltier (1834), pojava temperaturne razlike na krajevima spoja dva različita metala ukoliko su oni protjecani
električnom strujom. Efekt je reverzibilan.
Postoji i vanjska toplinska izolacija UTEO-94 radi smanjivanja utjecaja temperature okoline na
temperaturu unutar ultratermostata. Temperatura etalona se kontrolira pomoću NTC-ova koji su
umetnuti u etalone [19]. NTC-i su spojeni preko digitalnih omometara na računalo koji mjere
temperaturu i bilježe podatke na disk. Temperatura petroleja se ne mijenja tokom 20 sati za više od
30 mK.
Većina otpornika u UTEO-94 iste je tipne izvedbe - VEB Messtechnik Mellenbach (slika 3.2), pa se
kod njih mogu očekivati podjednaka svojstva, poput vremenske stalnice i prijelaza topline zbog
vlastitog zagrijavanja etalona u ovisnosti o opterećenju.
Slika 3.2. Izgled etalona u UTEO-94. Slijeva nadesno poredani su etaloni Siemens, VEB, Guildline,
Leeds&Northrup i Siemens.
Svi etaloni u UTEO-94 koji su tvorili grupni etalon otpora, a pogotovo etaloni od 1 Ω, bili su
umjeravani međusobno i u drugim institucijama u svijetu.
Tablica 3.1. Dio grupnog etalona otpora FER pohranjen u UTEO-94

Nazivna Datum
Proizvođač Tip Tvornički broj
vrijednost nabave
1 mΩ VEB 3319 75371 1965.
10 mΩ VEB 3319 76225 1965.
100 mΩ VEB 3319 76286 1965.
1Ω Guildline 9330 32269 16.03.1970.
1Ω Siemens / 2095765 1928.
1Ω L&N 4020-B 1701308 1973.
1Ω VEB 3319 73904 31.08.1965.
10 Ω VEB 3319 76276 1965.
100 Ω VEB 3319 75246 1965.
1 kΩ VEB 3319 75723 1965.
10 kΩ VEB 3319 75222 1965.
Pohranjivanje u ultratermostatu [15] omogućilo je da održavanje bude gotovo u savršenim uvjetima,

gdje na etalone ne utječe temperatura [6], a utjecaj je vlage znatno smanjen. Ostaje jedino
atmosferski tlak na koji se ne može utjecati. Tlak utječe na manganin od kojega su iz etaloni,
relativno s 2x10-9/mbar. Etalon od 1 Ω Siemensove izvedbe nalazi se u dijelu UTEO-94 koji se može
izvaditi iz petroleja i lako zamijeniti drugim etalonom za potrebe umjeravanja.
Osim etalona pohranjenih u UTEO-94 i UTEO-97 [20], Zavod i Primarni elektromagnetski

laboratorij (PEL) raspolažu i trećom skupinom od pet etalona nazivnih vrijednosti od 10 kΩ do
10 MΩ tvrtke Fluke (tablica 3.2). Ti etaloni imaju izrazito male temperaturne koeficijente (tablica
3.4). Izgled takvog tipa otpornika prikazan je na slici 3.3.
Slika 3.3. Vanjski izgled otpornika Flukeove izrade
Tablica 3.2. Dio grupnog etalona otpora Flukeove izrade pohranjenih u zraku pri laboratorijskim
uvjetima
Nazivna Tvornički broj
Tip
vrijednost
10 kΩ 742A-10K 4935056
10 kΩ 742A-10K 5175018
100 kΩ 742A-100K 5185003
1 MΩ 742A-1M 5195003
10 MΩ 742A-10M 5250002
Etalon vlastite izrade od 100 MΩ oznake VOO-100 izrađen je od 100 ujednačenih metaloslojnih
otpornika od 1 MΩ. Ti se otpornici mogu spojiti paralelno prema Hamonu da bi se postignuo otpor
od 10 kΩ, kako je prethodno navedeno (slika 3.4). Ugrađeni otpornici izabrani su iz veće skupine
da bi se postigao što manji temperaturni koeficijent otpora. Zbog posebne samonoseće konstrukcije
sa zakrilnim elementima na kraju svakog otpornika, izolacijski otpori se jednako raspoređuju pri
serijskom i pri paralelnom spajanju pa tako ne utječu na promjenu omjera otpora tih dvaju spojeva.
Ovaj otpornik služi kao etalon na razini 100 MΩ, međutim njegovo prespajanje prema Hamonovu
spoju može poslužiti i za vezu s otporom od 10 kΩ ako se etalon od 100 MΩ umjeri etalonom
kapaciteta od 100 pF. Prema Hamonovu je spoju:
RS ⎛ 1 n ⎞
= n 2 ⎜1+ ⋅ ∑ m2 ⎟ , (3.2)
RP ⎝ n i=1 i ⎠
GK1 GK2 GK3 GK49 GK50
Rk1
S1 S2 S3 S4 S5 S6 S7 S98 S99 S100 S101
R100
R98
R99
R1
R2
R3
R4
R5
R6
10 kΩ DK1 DK2 DK3 DK4 DK50 DK51
3
100 MΩ
Rk2
4
Slika 3.4. Etalon VOO-100 od 100 MΩ izrađen u Zavodu za OEM
gdje RS predstavlja otpor serijskog spoja n otpornika, RP otpor paralelnog spoja n otpornika, a mi je
odstupanje i-tog otpornika od srednje vrijednosti. Ako se želi postići točnost omjera od 10-8, tada
mora standardno odstupanje pojedinačnih u odnosu na srednju vrijednost svih n otpornika biti
otprilike 10-4. Već pri standardnom odstupanju od 10-3 pogrješka je omjera otpora 10-6 ili 1 ppm.
Zavod posjeduje i uređaj MEO-2 koji u svojoj drugoj grani ima deset otpornika od 1 kΩ, tako da se
različitim kombinacijama mogu dobiti i vrijednosti otpora od 100 Ω do 10 kΩ koji će biti
iskorišteni za određivanje pogrješke multimetara. Zavod i njegov laboratorij dakle posjeduju grupni
etalon otpora od 1 mΩ do 100 MΩ. Za njih je bilo potrebno razviti odgovarajuće metode usporedbe
i uspostaviti njihovu međusobnu i međunarodnu sljedivost u skladu sa slikom 3.5.
3.3. Uspostava sljedivosti grupnog etalona

Kako je navedeno u tablici 3.1, grupni etalon otpora FER ima međunarodnu sljedivost osiguranu s
pomoću tri referentna etalona umjerena u njemačkom institutu PTB. Etaloni se sukladno normama
ISO/IEC 17025 umjeravaju u vremenskom trajanju svake dvije godine. Posljednji rezultati
umjeravanja iz 2005 godine prikazani su u tablici 3.3.
Tablica 3.3. Dio skupnog etalona otpora sa izravnom međunarodnom sljedivošću
Relativna
Nazivna Umjerena
Tvornički Datum mjerna
Tip vrijednost
vrijednost broj umjeravanja nesigurnost
etalona otpora
umjeravanja
1Ω L&N 4210 1730950 9.5.2005 0,999 992 353 Ω 1·10-8
10 kΩ L&N 4040-B 1703018 9.5.2005 9,999 970 81 kΩ 1·10-8
FLUKE 742A-
10 MΩ 5250002 28.4.2005 10,000 45 MΩ 3·10-6
10M
Sljedivost sekundarnih etalona otpora iz tablice 3.3 provodi se određivanjem omjera 1:1 ili 10:1
laboratorijskim usporedbenim metodama [25]. U tablici 3.1 posebno su naglašene grupe od četiri
1-omska i tri 10-kiloomska otpornika koji predstavljaju već spomenute grupne referentne etalone 1
Ω i 10 kΩ. Međusobnom usporedbom 1:1 može se ustanoviti klizanje vrijednosti jednog ili više
etalona unutar skupine koje bi nastalo iz bilo kojeg razloga, npr. uslijed poremećaja termostatskih
uvjeta ili ako otpornici dožive električki šok. Uobičajeno je i provođenje takozvanog "svjedok"
mjerenja prije transporta referentnog etalona poradi vanjskog umjeravanja, prilikom kojeg se
usporedbom 1:1 ustanovljuje omjer referentnog etalona i jednog etalona grupe. Nakon povratka
etalonskog otpornika u laboratorij mjerenje se ponavlja na isti način, a iz ponovljivosti dobivenih
omjera zaključuje se o kakvoći skladištenja i rukovanja otpornikom tijekom transporta. Tako
ostvareni sustav sljedivosti Primarnog elektromagnetskog laboratorija prikazan je grafički na slici 3.5.
Međunarodna razina (primarni etaloni)
PTB PTB
PTB
Kvantni Thompson-Lampardov računski kondenzator i
Cezijeva ura
Hallov otpor izmjenični kvantni Hallov otpor
PEL
Referentni etalon vremena
Cezijeva ura OSCILLOQUARTZ SA 3200
S/N: 107 (definicijski uređaj)
Grupni etalon Grupni etalon otpora 10 kΩ

otpora 1 Ω Referentni etalon kapaciteta
Referentni etalon otpora 100 pF
10 kΩ, L&N 4040B GR 1408, S/N: 286
Referentni etalon otpora S/N: 1730950
1 Ω, L&N 4210
S/N: 1730950
10 kΩ, VEB, S/N: 75222 Sekundarni etalon kapaciteta
10 kΩ, FLUKE 742A 100 pF
1 Ω, Guildline, S/N: 32269 S/N: 4935056 GR 1404, S/N: 1365
1 Ω, L&N, S/N: 1701308 10 kΩ, FLUKE 742A
1 Ω, VEB, S/N: 73904 S/N: 5175018
Brojač
HP 5316B-004
Etalon otpora Etalon otpora Etalon otpora
S/N: 3005A06570
10 Ω, VEB 100 mΩ, VEB 100 kΩ, FLUKE 742A
S/N: 76276 S/N: 76286 S/N: 5185003
Etalon otpora Etalon otpora Etalon otpora

100 Ω, VEB 10 mΩ, VEB 1 MΩ, FLUKE 742A
Etalon otpora 100 × 1 MΩ
S/N: 75246 S/N: 76225 S/N: 5195003
Hamonovo djelilo
ETF OEEM
Etalon otpora Etalon otpora
1 kΩ, VEB 1 mΩ, VEB
S/N: 75723 S/N: 75371
Etalon otpora
10 MΩ, FLUKE 742A
S/N: 5250002
Termostati: UTEO 97
UTEO 94
Skupni etalon visokoomskih otpora 100 MΩ - 1 TΩ
Slika 3.5. Sljedivost Primarnog elektromagnetskog laboratorija u području otpora

3.4. Temperaturna svojstva etalona otpora
Da bi se etalonski otpornici mogli rabiti pri različitim temperaturama, potrebno je vrlo točno poznavati
njihovu temperaturnu karakteristiku, odnosno njihove temperaturne koeficijente otpora α i β. Otpor Rt
otpornika na temperaturi t računa se po sljedećoj formuli:
Rt = R0 [1+ α (t - t0 ) + β (t - t0 ) 2] , (3.3)
gdje je R0 otpor pri temperaturi t0, a α i β temperaturni koeficijenti otpora; t0 je najčešće 20 °C ili
25 °C. Temperaturni se koeficijenti određuju tako da se mjereni etalon stavi u uljnu kupku kojoj se
polagano mijenja temperatura, a drugi se etalon drži na stalnoj temperaturi te se pomoću uređaja za
usporedbu etalonskih otpornika mjeri njihov omjer. Dovoljna su tri podatka za određivanje
koeficijenata, ali je poželjno uzeti ih više. Tada se pomoću računa izjednačenja pogrješaka, koji
daje rješenje uz najmanju sumu kvadrata pogrješaka, izračunaju koeficijenti α i β. Na navedeni
način izračunani su 1972. godine temperaturni koeficijenti svih naših etalona na temperaturi 20°C.
Koeficijenti α23 i β23 prikazani su u tablici 3.4.
Tablica 3.4. Temperaturni koeficijenti grupnog etalona otpora koji se nalazi u UTEO-94
Nazivna Serijski α23 β23

vrijednost Proizvodnja broj Mjesto pohrane
ppm/°C ppm/°C2
1 mΩ VEB 75371 / / UTEO-94
10 mΩ VEB 76225 -0,57 -0,390 UTEO-94
100 mΩ VEB 76286 4,17 -0,441 UTEO-94
1Ω Guild. 32269 -0,83 0,015 UTEO-94
1Ω Siemens 2095765 11,99 -0,541 UTEO-94
1Ω L&N 1701308 10,23 -0,445 UTEO-94
1Ω VEB 73904 4,68 -0,527 UTEO-94
10 Ω VEB 76276 4,69 -0,590 UTEO-94
100 Ω VEB 75246 0,93 -0,404 UTEO-94
1 kΩ VEB 75723 3,74 -0,474 UTEO-94
10 kΩ VEB 75222 -4,92 -0,472 UTEO-94
1Ω L&N 1730950 7,4 -0,52 UTEO-97
10 kΩ L&N 1703018 9,76 -0,58 UTEO-97
10 kΩ Fluke 4935056 0,000 -0,004 PEL
10 kΩ Fluke 5175018 -0,010 -0,026 PEL
100 kΩ Fluke 5185003 0,000 -0,024 PEL
1 MΩ Fluke 5195003 0,040 -0,012 PEL
10 MΩ Fluke 5250002 -0,1 -0,056 PEL
Budući da se etaloni sada nalaze u UTEO-94 gdje se temperatura održava na 23 °C, bilo je potrebno
temperaturne koeficijente α20 i β20 grupnog etalona otpora FER preračunati na α23 i β23 za nazivnu
temperaturu 23 °C. Dakle:
R20
α 23 = (α 20 + 6 °C ⋅ β 20 ) (3.4)
R23
R20
β 23 = β 20 ⋅ . (3.5)
R23
3.5. Izbor opterećenja
Etaloni otpora koje umjeravamo su stupnjevani dekadski. U tom neprekinutom slijedu, od 1 Ω i od

10 kΩ prema manjim i većim nazivnim vrijednostima etalona otpora, svaki otpornik jednom služi
kao nepoznati, a drugi put kao etalonski otpornik. Tako se npr. etalonskim otpornikom od 10 kΩ
umjerava etalonski otpornik 100 kΩ. U ovom je slučaju etalonski otpornik od 100 kΩ nepoznati
otpornik, dok u sljedećem umjeravanju etalonski otpornik od 100 kΩ služi kao etalonski otpornik za
umjeravanje nepoznatog etalona od 1 MΩ. Da bi se osigurala sljedivost i prenošenje (eng. scaling)
vrijednosti etalonskog otpornika od 100 kΩ na etalonski otpornik od 1 MΩ, etalonski otpornik od
100 kΩ mora imati istu vrijednost u ulozi nepoznatog kao i etalonskog otpornika. Istu vrijednost
može imati samo onda kada postoje jednaki referentni uvjeti u oba postupka. Prvenstveno se to
odnosi na temperaturu, opterećenje etalona i tlak. Etaloni otpora nisu toliko ovisni o promjenama
tlaka, a temperatura je u ultratermostatima UTEO-94 i UTEO-97 stalna, dok se u etalonima
temperatura i mjeri s pomoću NTC otpornika koji su temperaturno ovisni. Ako su poznati
temperaturni koeficijenti, moguće je tada izračunati temperaturne korekcije na 23 °C. S povećanjem
disipirane snage u namotu žice, etalonima raste i temperatura, a time i vrijednost otpora. Budući da
se s pomoću NTC otpornika mjeri temperatura petroleja unutar namota, a ne i temperatura otporne
žice, potrebno je poznavati nadtemperaturu same žice (koeficijent disipirane snage koji je detaljno
obrađen u [23]), ako se želi pravilno osigurati sljedivost. Pokusima je utvrđeno da nadtemperatura
ima vrijednost 0,72 mK/mW ± 0,14 mK/mW. To znači da za otpornik od 1kΩ koji ima temperaturni
koeficijent α = 3,74, nesigurnost temperaturne korekcije ima vrijednost ±0,27 ppm, kada se opterećenje
poveća sa 1 mW na 100 mW. Pri mjerenju grupnim etalonom FER-a posebno se mora voditi računa
o otporniku od 1 kΩ Za njegovo umjeravanje rabi se otpornik od 10 kΩ. Napon na njemu neka bude
npr. 10 V, dok će na otporniku od 1 kΩ tada biti napon 1 V. To daje omjer snaga 10 mW / 1 mW.
Kada se zatim otpornik od 1 kΩ, uporabi za umjeravanje otpornika od 100 Ω omjeri će napona biti
također 10 V / 1 V, a omjer snaga 100 mW / 10 mW. Snaga na otporniku od 1 kΩ promijenila se
dakle čak sto puta, a time svakako dolazi i do promjene njegova otpora. Disipirana snaga na
otpornicima je dogovorno ograničena na 100 mW zbog mogućih temperaturnih histereza , dok
mjerenje napona multimetrima daje najbolje rezultate za punu vrijednost napona na određenom
mjernom području. Postoji dakle mogućnost da se na etalonima disipira najveća dopuštena snaga i
time dobije najmanje standardno odstupanje mjerenja, u ovom slučaju pri naponu od oko 10 V
očitanom na multimetru. Između tih dviju krajnjih mogućnosti, gdje se mora birati između
maksimalnog napona i dobivanja najmanjega standardnog odstupanja rezultata mjerenja napona, te
druge mogućnosti mjerenja s istom disipacijom snage i tako izbjegavanja problema poznavanja
različitih koeficijenata disipiranih snaga, mora se naći odgovarajući kompromis i optimalno
rješenje. Za najpreciznija mjerenja mora se za svaki omjer napona naći i kumulativna pogrješka
digitalnih multimetara pK koja je detaljno objašnjena u [16], a djelomično izračunata u 7. poglavlju
ovog rada. Odlučeno je da se, gdje je to moguće, primijeni omjer napona 1 V / 0,1 V, jer se za taj
omjer dobiva još uvijek maleno relativno standardno odstupanje, te da se za njega odredi
kumulativna pogrješka multimetara pK.
Tablica 3.5. Pojedini etalon opterećen je sa najviše 10 mW
Razlika u
Omjer
Omjer napona Omjer disipiranih snaga disipiranim
otpora
snagama
10 kΩ : 10
1V : 1V 0.1 mW : 0.1 mW 0 mW
kΩ
10 kΩ : 1 kΩ 1V : 0.1V 0.1 mW : 0.01 mW 0.99 mW na 1 kΩ
1 kΩ : 100 Ω 1V : 0.1V 1 mW : 0.1 mW 9.9 mW na 100 Ω

100 Ω : 10 Ω 1V : 0.1V 10 mW : 1 mW 99 mW na 10 Ω
10 Ω : 1 Ω 1V : 0.1V 100 mW : 10 mW 0 mW
1Ω:1Ω 0.1V : 0.1V 10 mW : 10 mW
3.6. Održavanje grupnog etalona otpora
Da bi se kvalitetno održavao grupni etalon otpora, automatizaciju mjerenja i obradu podataka

potrebno je standardizirati. Standardizirati se mora i redoslijed usporedaba i umjeravanja u PTB-u te
pomoću ekstrapolacije programski računati vrijednost svih etalona u danom trenutku. Za potpunu
usporedbu grupnog etalona otpora od 1 mΩ do 10 kΩ potrebno je obaviti usporedbu sljedećih
etalona otpora:
1. 10 kΩ PTB – 10 kΩ VEB
2. 10 kΩ VEB - 10 kΩ FLUKE1
3. 10 kΩ FLUKE1 – 10 kΩ FLUKE2
4. 10 kΩ FLUKE2 – 10 kΩ PTB
5. 10 kΩ PTB – 1 kΩ VEB
6. 1 kΩ VEB – 100 Ω VEB
7. 100 Ω VEB – 10 Ω VEB
8. 10 Ω VEB – 1 Ω PTB
9. 1 Ω PTB – 1 Ω VEB
10. 1 Ω VEB – 1 Ω Guildline
11. 1 Ω Guildline – 1 Ω Leeds & Northrup
12. 1 Ω Leeds & Northrup – 1 Ω Siemens
13. 1 Ω Siemens – 1 Ω VEB
14. 1 Ω PTB – 100 mΩ VEB
15. 100 mΩ VEB – 10 mΩ VEB
16. 10mΩ VEB – 1 mΩ VEB.
Do sada se taj slijed usporedaba većinom ponavljao u pravilnim vremenskim razmacima od 1997.
godine [16]. Skupni etalon otpora osigurava svoju sljedivost kako je prikazano u poglavlju 3.3. Na
razini od 1 Ω i od 10 kΩ, kao i u većini svjetskih laboratorija, nastoji se postići najbolja stalnost
etalona. Na obje razine PEL ima po četiri etalona, od kojih svake druge godine umjerava u PTB-u
jedan etalon od 1 Ω i jedan od 10 kΩ. Da bi se osigurala veća stalnost tih dviju razina u intervalu
između dvaju umjeravanja u inozemnim laboratorijima, provodi se takozvana kružna usporedba
etalona (poglavlje 7.), pa se do najvjerojatnijih vrijednosti otpora dolazi računom izjednačenja
pogrješaka usporedbe skupnih etalona otpora, što je opisano u [12].
Pod pojmom skupni otpornik podrazumijevamo niz otpornika jednakih nazivnih vrijednosti.
Međusobnom usporedbom 1:1 otpora grupe, po načelu "svaki sa svakim", može se utvrditi postoji li
zamjetnije odstupanje jednog od njih od prave skupne vrijednosti. Obično je ta vrijednost
dodijeljena aritmetičkoj sredini otpora cijele skupine. Taj način izvođenja usporedbenih mjerenja
pogodan je za procjenu nesigurnosti mjernog postupka takozvanom kružnom usporedbom.
Objasnimo načelo kružne usporedbe. Neka broj otpornika bude četiri (recimo četiri 1 Ω etalona
otpora) a njihove vrijednosti predstavimo redom R1, R2, R3, R4. Usporedba započinje određivanjem
omjera prva dva otpora, zatim drugog i trećeg, pa trećeg i četvrtog, te se na kraju zadnji otpor
usporedi s prvim. Tako za skupinu od četiri otpora dobivamo apsolutne omjere:
R1 R R R
δ12AS = , δ 23AS = 2 , δ 34AS = 3 , δ 41AS = 4 . (3.6)
R2 R3 R4 R1
Matematički, množimo li ove četiri vrijednosti, dobit ćemo rezultat 1. Međutim, taj je zaključak
točan samo u slučaju ako mjerni postupak kojim smo omjere određivali nema pogrješku, dakle ako
izraz (3.6) predstavlja prave omjere otpora. U suprotnom, mjerni postupak unosi pogrješke p12, p23,
p34, p41, koje ćemo zapisati u relativnom obliku:
R1 R R R
δ12AS = ⋅ (1 + p12 ) , δ23AS = 2 ⋅ (1 + p23 ) , δ34AS = 3 ⋅ (1 + p34 ) , δ41AS = 4 ⋅ (1 + p41 ) , (3.7)
R2 R3 R4 R1
Pogrješke pojedinih omjera neće se međusobno puno rasipati ukoliko su sva četiri mjerenja
ostvarena redom u jednakim uvjetima, i ako su sva četiri otpornika približno jednakih vrijednosti.
Također se pretpostavlja stalnost otpora za trajanja tih mjerenja, odnosno da ne pokazuju
podložnost temperaturnim uvjetima.
Ako se apsolutne vrijednosti omjera otpora δ12AS , δ23AS , δ34AS , δ41AS po formuli
δXYAS = ( RX RY -1) ×106 pretvore u relativne δ12, δ23, δ34, δ41, tada njihov zbroj zadovoljava uvjetnu
jednadžbu:
δ12 + δ23 + δ34 + δ41 + pKRUZNO = 0, (3.8)
gdje je:
pKRUZNO = p12 + p23 + p34 + p41 . (3.9)
Kao što se prije spomenulo, ako bi mjerenja bila potpuno točna, suma tih relativnih omjera morala
bi biti jednaka nuli, no zbog neizbježnih pogrješaka ta će suma biti jednaka "minus" pKRUZNO .
Ovdje pKRUZNO predstavlja ukupnu pogrješku kružne usporedbe. Kako interpretirati pogrješku
usporedbe pKRUZNO ? Svakako treba mjerenje ponavljati kako bi se ponavljanjem pokazao karakter
pogrješke. Ako u pogrješkama pojedinih omjera prevladava sustavni član, tada će pKRUZNO imati
dobru ponovljivost te ćemo, dijeleći je s četiri, dobiti sustavnu pogrješku jednog jediničnog omjera
iz kružne usporedbe. Ukoliko se pak pokaže prevladavajuće rasipanje pogrješke pKRUZNO oko
jedinice, tada će ono odrediti nesigurnost mjernog postupka za jedinični omjer primijenjenih otpora.
Treba naglasiti da kružna usporedba ne zahtijeva poznavanje apsolutne vrijednosti nijednog otpora
u grupi.
Budući da sve usporedbe imaju istu težinu, ispravci svake od usporedaba imaju vrijednosti:
ν = pKRUZNO / N , (3.10)
gdje je N broj etalona.
U usporedbama na svim razinama, ispravci ν redovito su manji od 10-8, što je ujedno i jedan
brojčani iskaz točnosti mjerenja. Srednja vrijednost odstupanja četiriju etalona od nazivne
vrijednosti je:
δsr =
( δ1 + δ2 + δ3 + δ4 ) . (3.11)
4
gdje su δ 1 , δ 2 , δ 3 , δ 4 relativna odstupanja pojedinih etalona od nazivne vrijednosti.

Kružnom usporedbom dobivaju se samo relativni odnosi između etalona. Ako je poznata
aritmetička sredina odstupanja grupe etalona δsr, pomoću kružne usporedbe mogu se dobiti relativna
odstupanja svakog etalona u grupi od nazivne vrijednosti pomoću sljedećih jednadžbi:
δ1 = δsr +
( δ12 − δ34 − 2 ⋅ δ41 ) (3.12)
4
δ2 = δsr +
( δ23 − δ41 − 2 ⋅ δ12 ) (3.13)
4
δ3 = δsr +
( δ34 - δ12 - 2 ⋅ δ23 ) (3.14)
4
δ4 = δsr +
( δ41 - δ23 - 2 ⋅ δ34 ) . (3.15)
4
Ta je aproksimacija dobra do 0,01 ppm ako su otpori etalona ujednačeni na 0,01 % iste vrijednosti,
što je točno u našem primjeru. Kružna usporedba time omogućuje praćenje vrijednosti otpora
svakog etalona u odnosu na aritmetička sredinu otpora grupnog etalona, pa je moguće načiniti i
linearnu regresiju otpora svakog etalona u ovisnosti o vremenu. Ta je procedura pogodna stoga što
se može očekivati da će aritmetička sredina otpora četiriju etalona biti manje podložna promjenama,
nego bilo koji od pojedinačnih otpora etalona, pa čak i onaj najbolji, između ostalog i zato što su
etalone izradili različiti proizvođači. Međutim potrebno je ipak povremeno (npr. svake dvije godine)
i provjeravanje srednje vrijednosti odstupanja δsr. Za to je potrebno u PTB-u umjeriti samo jedan od
etalona u grupi. Ako se npr. umjeri prvi etalon, tada će se srednja vrijednost odstupanja dobiti kao:
δsr = δ1 -
( δ12 - δ34 - 2 ⋅ δ41 ) , (3.16)
4
a zatim će se vrijednosti otpora ostalih etalona dobiti međusobnim usporedbama. Nakon nekoliko
umjeravanja u PTB-u, moguće je i za nju povući pravac regresije i tako povećati pouzdanost
određivanja aritmetičke sredine otpora etalona u grupi između dvaju umjeravanja u PTB-u. Budući
da se umjeravanja u PTB-u obavljaju svake dvije godine, u tom se razdoblju mora pomoću pravaca
regresije najbolje predvidjeti odnosno ekstrapolirati 'budućnost' etalona, tj. njegov drift (klizanje).
Da bi ekstrapoliranje vrijednosti otpora etalona u budućnost bilo što pouzdanije, potrebno je što više
pouzdanih podataka iz povijesti. Pravac regresije treba dosegnuti mjerenja što dalje u povijesti, ali
da ipak prati trenutno kretanje etalona. Koja mjerenja treba uzeti u obzir, a koja ne, najbolje se
može odrediti vizualno iz grafa. Kako se vidi iz slike 3.6. na kojoj se nalazi primjer drifta jednog
etalona, računanje pravca regresije uz uporabu svih mjerenja (25 točaka) zapravo bi davalo
pogrješan rezultat o klizanju otpora etalona, a podaci iz povijesti ne bi služili povećavanju
pouzdanosti određivanja vrijednosti otpora etalona, nego upravo suprotno.
Drift
Vrijeme
Slika 3.6. Primjer klizanja otpora i određivanje mjerenja pogodnih za pravac regresije
Uzimajući u obzir sve činjenice, statistički gledano, potrebno je postići što manje standardno
odstupanje od pravca regresije, uspostaviti što veću korelaciju između klizanja i vremena, te po
mogućnosti uzeti u obzir što više mjerenja iz prošlosti ili:
⎡ abs( R) ⎤
max ⎢ ×N⎥ , (3.17)
⎣ s ⎦
gdje je R koeficijent korelacije, s standardno odstupanje od pravca regresije, a N broj mjernih

točaka. Ako se ta vrijednost računa od prvog mjerenja do posljednjeg (1-25), a zatim od drugog do
posljednjeg (2-25) i tako redom, dobiva se maksimalna vrijednost za mjerenja od desetog do
posljednjeg (10-25). Na taj je način računski moguće dobiti rezultat upravo onako kako bi i iskusan
mjeritelj zaključio gledajući gornji graf. Sada se može odrediti i pravac regresije. Za određivanje
pravca regresije y = α + β × x potrebno je odrediti koeficijente α i β. U našem je primjeru x vrijeme,
a y vrijednost otpora etalona. Ako postoji N točaka, računaju se sljedeće pomoćne veličine:
1
x=
N
∑x i (3.18)
1
y=
N
∑y i (3.19)
( )
2
sx2 = ∑ xi − x (3.20)
( )
2
sy2 = ∑ yi − y (3.21)
sxy = ∑ ( x − x) ⋅( y − y ) .
i i (3.22)
Sada se mogu izračunati i koeficijenti linearne jednadžbe:

α = y−β ⋅x (3.23)
sxy
β= . (3.24)
sx2
Standardno odstupanje od pravca regresije dobiva se prema sljedećem izrazu:
sy2 − β 2 ⋅ sx2
σ pr = . (3.25)
N −2
Sada se mogu ekstrapolirati vrijednosti etalona po jednadžbi: y* = α + β × x* , gdje x* predstavlja
vrijeme, a y* vrijednost etalona u željenom trenutku u budućnosti. Standardno odstupanje tako
određene vrijednosti etalona u 'budućnosti' ima vrijednost:
( )
2
1 x* − x
σ y = σ pr ⋅ + . (3.26)
n sx2
Pravac regresije može se odrediti i pomoću težinskih koeficijenata određenih prema standardnim
odstupanjima mjerenja ili prema mjernoj nesigurnosti referentnih etalona umjerenih u PTB-a.
Pravac bi se regresije određivao nakon svakog umjeravanja ili usporedbe, pa bi to praktički bilo
nemoguće raditi bez računala.
PROBLEMATIKA MJERENJA METODOM MOEO 1.1. 25
4. PROBLEMATIKA MJERENJA METODOM

MOEO 1.1.
Na početku 90-tih godina na tržištu su se pojavili digitalni multimetri od 8 ½ znamenaka,
proizvođača Hewlett Packard, model 3458A, uskih granica pogrješaka, te ih je Primarni
elektromagnetski laboratorij3 i nabavio. Odlučeno je da se ispita mogućnost umjeravanja etalona
otpora pomoću tih multimetara. Prešlo se na metodu uspoređivanja padova napona na etalonima
kada su oni spojeni u seriju, jer multimetar ima znatno uže granice pogrješaka pri mjerenju
istosmjernog napona nego pri mjerenju otpora [13]. Omjer otpora je tada razmjeran mjerenom
omjeru padova napona. To je točno samo onda ako se napon napajanja ne mijenja tijekom mjerenja.
Kako bi se to izbjeglo odlučilo se, odmah u početku, rabiti dva multimetra istodobno, jer taj tip
multimetra ima sučelje IEEE-488. To omogućuje upravljanje multimetrom preko računala, pa se
naredbom GET (Group Execute Trigger) mogu okidati istodobno dva multimetra, što je ključno kad
se promjene mjerenih napona ne mogu zanemariti.
Metoda MOEO 1.1.4 rabi dva digitalna voltmetra koji automatiziranim postupkom očitavaju napone na
serijskom spoju dvaju otpornika, prikazano na slici 4.1.
RP RP
H H
Naponski ili R1 RV1 V1 R2 V1 RV1
strujni izvor L L
U U
Rd Rd
H H
R2 V2 RV2 R1 V2
L L
RV2
a) b)
Slika 4.1.a) i b) Shema spoja kod mjerenja MOEO 1.1.
Da bi se analitički opisala metoda određivanja omjera dvaju otpora MOEO 1.1, uvedimo sljedeće
oznake. R1 jest etalonski umjerni otpornik poznate, a R2 etalonski umjeravani otpornik nepoznate
vrijednosti, oba realizirana s četiri stezaljke. Otpor spojnih vodova vanjskog kruga, uključujući
unutrašnji otpor naponskog izvora i prijelazne otpore kontakata releja komutatora struje, predstavljen je
sa Rp . Treba primijetiti i otpor spojnice strujnih stezaljki otpornika R1 i R2, prikazan zadebljanim
vodičem i oznakom Rd. Također, digitalni voltmetri V1 i V2 između priključnih stezaljki H (High) i
L (Low) imaju unutrašnje otpore Rv1 i Rv2, kako je prikazano na slici. Svaki od voltmetara mjeri
istosmjerni napon na jednom od etalona otpora, stoga ćemo im pridružiti relativne pogrješke mjerenja
napona koje zadovoljavaju opću formulu:
U izmjereni = U pravi (1 + p). (4.1)
3
Primarni elektromagnetski laboratorij djeluje u sklopu Zavoda za osnove elektrotehnike i električna mjerenja,
Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
4
Kratica za "mjerenje omjera etalona otpora".
26 PROBLEMATIKA MJERENJA METODOM MOEO 1.1.
Naponi na voltmetrima kroz jedno potpuno mjerenje poprimaju četiri svojstvene vrijednosti:
i. U11 je očitani napon na voltmetru V1 pri mjerenju napona na otporniku R1 s pogrješkom p1a,
ii. U22 je očitani napon na voltmetru V2 pri mjerenju napona na otporniku R2 s pogrješkom p2a,
iii. U12 je očitani napon na voltmetru V1 pri mjerenju napona na otporniku R2 s pogrješkom p1b
(poslije komutacije otpornika),
iv. U21 je očitani napon na voltmetru V2 pri mjerenju napona na otporniku R1 s pogrješkom p2b,
(poslije komutacije otpornika)
Za svaki od smjerova struje obavljaju se po dva mjerenja napona, tj. mjerenje u spoju a) i spoju b).
Jedno mjerenje napona ima više očitanja, stoga spomenuti naponi zapravo predstavljaju aritmetičke
sredine nekoliko uzastopnih očitanih napona, za "+" i "-" smjer struje. Time se poništavaju mikrovoltni
termonaponi na kontaktnim mjestima, koji su stalnog predznaka i ne ovise o smjeru struje. Računalom
upravljanim voltmetrima, preko GPIB sabirnice, mjere se naponi na dva otpora istodobno. To je
riješeno na način da se na oba voltmetra integracija napona pokreće jednim sinkronim impulsom preko
sabirnice. Prije nego prijeđemo na matematičku pozadinu metode, spomenuti će se da otpor Rd.
spojnice otpornika ne utječe na točnost mjerenja jer se nalazi izvan mjernog kruga voltmetra. Prijelazni
otpori kontakata releja komutatora voltmetara, reda veličine 10-4 Ω, zanemarivi su u odnosu na serijski
uključen unutrašnji otpor voltmetara, koji na mjernim područjima 0.1 V, 1 V i 10 V ima vrijednost
1012 Ω [14].
Gledajući slučaj a) na slici 4.1 i koristeći spomenute oznake možemo pisati jednadžbu za omjer napona
ovako:
U 11( 1+ p1a ) R1 (1+ R 2/ R v2 )

= , (4.2)
U 22( 1+ p 2a ) (1+ R1/ R v1) R 2
Slučaj b) vodi do sljedećeg izraza:
U 21( 1+ p 2b ) R1 (1+ R 2/ R v1)

= , (4.3)
U 12( 1+ p1b ) (1+ R1/ R v2 ) R 2
Prije analize uvodimo algebru malih veličina koja će nam koristiti prilikom razrade pogrješaka p. Ako
za nepoznanicu a vrijedi a << 1, mogu se tvrditi sljedeće jednakosti:
1
= 1− a ,
1+ a
(1 + a1 ) ⋅ (1 + a2 ) = 1 + a1 + a2 , (4.4)
a
1 + a =1 + .
2
Dijeljenje jednadžbe (4.2) s jednadžbom (4.3), te primjena izraza (4.4), rezultira kvadratom omjera
R1/R2 :
2
⎛ R1 ⎞ U 11 U 21 ⎡ R − R2 ⎤
⎜ ⎟ = ⋅ ⋅ ⎢1 + p1a − p2a + p2b − p1b + 1 ⎥ , (4.5)
⎝ R 2 ⎠ U 22 U 12 ⎣ Rv1 || Rv2 ⎦
gdje simbol || predstavlja paralelnu kombinaciju dvaju otpora. Poradi jednostavnijeg prikaza uvode se
sljedeće supstitucije:
U11 ⋅U 21
K= , (4.6)
U 22 ⋅U12
∆p1 = p1a − p1b , ∆p2 = p2a − p2b , (4.7)
RVP = Rv1 || Rv2 . (4.8)
Na kraju se pomoću (4.5) dobiva formula za omjer dva otpora:
R1 ⎛ ∆p − ∆p2 R1 − R2 ⎞
= K ⎜1 + 1 + ⎟ . (4.9)
R2 ⎝ 2 2 RVP ⎠
Može se primjetiti da član K daje pravu vrijednost omjera R1/R2, dok je relativna pogrješka omjera
pohranjena u stalnosti napona izmjerenih voltmetrima, te odnosu veličina mjerenih otpora naprema
unutrašnjeg otpora voltmetra,
∆p1 − ∆p2 R1 − R2
p= + . (4.10)
2 2 RVP
Iz izvedenog daju se donijeti neki zaključci. U slučaju da su mjereni otpori jednakih vrijednosti, drugi
pribrojnik postaje ništica pa će pogrješka omjera 1:1 biti svedena na nestalnost pogrješke voltmetara
prilikom komutacije. Primjenjeni voltmetri u laboratorijskim okolišnim uvjetima imaju vrlo malu
nestalnost mjerenja napona, koju možemo izraziti relativnom nesigurnošću od ± 0,01 ppm unutar
24 sata. S obzirom da se komutiranjem otpora napon na pojedinom voltmetru ne mijenja, možemo
pretpostaviti da će i pogrješka mjerenja napona pojedinim voltmetrom ostati ista, što prvi pribrojnik
također vodi k nuli.
∆p1 ≈ 0 , ∆p 2 ≈ 0 ⇒ p = 0 . (4.11)
Ako nazivni omjer otpora R1/R2 nije jednak jedinici, nakon komutiranja otpora voltmetrima se napon
mijenja. Zbog nelinearnosti pogrješaka voltmetara pri različitim naponima (omjer promjene napona
između dvije komutacije je 1:10) ne mogu se više pretpostaviti uvjeti iz (4.5). Drugi pribrojnik iz (4.9)
čini pogrješku uslijed paralelnog opterećenja mjerenih otpora unutrašnjim otporom samog instrumenta.
Ako metodu do omjera 1:10 rabimo uz ograničenje: R1 < 10-8 RV, R1>R2, može se do kiloomskog
područja mjerenih otpora drugi pribrojnik smatrati nulom. Međutim ispravniji pristup procjeni
pogrješke metode jest da se p iz (4.10) proglasi kumulativnom pogrješkom te da se kao takva određuje
iz točno poznatog omjera R1/R2.
4.1. Utjecaj promjene napona izvora
Točan omjer otpora dobiva se samo uz uvjet da je napon izvora tijekom mjerenja stalan. Ako
mjernom sklopu na slici 4.1 napon izvora u položaju a) predstavimo s Ua a u položaju b) sa Ub i
definiramo nestalnost izvora preko relativne promjene napona pU :
U b = U a ⋅ (1 + pU ) , (4.12)
a formulu za omjer otpora proširujemo za jedan faktor:
R1 U11 U b
r= = ⋅ ⋅ (1 + X ) . (4.13)
R2 U12 U a
Uvrštavanjem (4.12) u izraz (4.13) i primjenom algebre malih veličina dobivamo novu relativnu
pogrješku omjera proširenu s nestalnošću naponskog izvora pU :
r = r0 ⋅ (1 + X + pU ) . (4.14)
Zaključimo da se relativna promjena napona napajanja tijekom komutiranja otpornika pribraja

relativnoj pogrješci njihova omjera. Kako kontrolirati pogrješku pU? Jedan od načina jest uporabom
izvora/kalibratora visoke i poznate stalnosti. Druga je mogućnost primjena istodobnog okidanja oba
voltmetra V1 i V2 koji na taj način mjere napon na otpornicima u istom trenutku bez obzira na
promjene napona napajanja.
4.2. Utjecaj komutatora
Komutacija otpora i struje u prije opisanoj metodi ne obavlja se ručno, već automatizirano pomoću
uređaja RCOMP.
Komutacijom struje pri mjerenju omjera otpora otklanja se utjecaj termonapona i pomaka nultog
položaja digitalnih voltmetara. To vrijedi samo onda ako je struja kroz otpornike jednaka prije i poslije
komutacije. Pretpostavimo da je zbog termonapona i prijelaznog otpora na komutatoru došlo do
promjene struje napajanja uspoređivanih etalona za ∆I, odnosno za -∆I nakon komutacije. Tada
uzimanjem srednje vrijednosti omjera iz oba mjerenja dobivamo za izmjereni omjer:
R1 1 ( I + ∆I) R1 + E1 (-I + ∆I) R1 + E1

= + . (4.15)
R2 2 (I + ∆I) R 2 + E 2 (-I + ∆I) R 2 + E 2
Kako je redovno I>>∆I te IR1>>E1 i IR2>>E2 bit će:
⎛ R1 ⎞ 1 ⎡ R1 + E 1 /(I + ∆I) R1 + E 1 /( − I + ∆I) ⎤

⎜ ⎟= ⎢ + ⎥. (4.16)
⎝ R 2 ⎠ 2 ⎣ R 2 + E 2 /(I + ∆I) R 2 + E 2 /( − I + ∆I) ⎦
Najveći utjecaj možemo očekivati kod mjerenja etalona malog otpora kada je napon napajanja 2 V a
struja izvora najviše 10 A, odnosno ukupni otpor kruga izvora najmanje 0,2 Ω. Tu su termonaponi u
krugu napajanja vrijednosti nekoliko mikrovolta, blizu milijun puta manji od napona napajanja pa će
neznatno utjecati na struju napajanja. Veći utjecaj mogu imati prijelazni otpori na komutatoru koji ne
bi smjeli preći vrijednost od 0,1 mΩ. Tada možemo izraz (4.16) pojednostavniti:
⎛ R1 ⎞ 1 R1 ⎡ E1 E2 E1 E2 ⎤
⎜ ⎟= 2 ⎢1+ ( I + ∆I ) - ( I + ∆I ) +1+ (- I + ∆I ) - (- I + ∆I ) ⎥ , (4.17)
⎝ R2 ⎠ R 2 ⎣ R1 R2 R1 R2 ⎦
⎛ R1 ⎞ R1 ⎡ E 1 ∆I E 2 ∆I ⎤
⎜ ⎟= ⎢1 − ⋅ I ⋅ I + ⋅ I ⋅ I ⎥ , (4.18)
⎝ R 2 ⎠ R 2 ⎣ R1 R2 ⎦
gdje se E1/R1I i E2/R2I međusobno poništavaju.

Na primjer ako se mjere dva otpora od 1 mΩ i promjena je struje I zbog komutacije bila ±1‰ (ukupna
promjena otpora kruga ± 0,2 mΩ), te ako je E1 = -5µV a E2 = +5µV, bit će za struju I = 10 A:
⎛ R1 ⎞ R1
⎜ ⎟= (1+ 2 ⋅10−6 ) . (4.19)
⎝ R2 ⎠ R2
Izmjereni omjer bit će za 2 ppm veći od stvarnog omjera! Zbog toga je potrebno osigurati vrlo mali i
stalni prijelazni otpor komutatora. Također treba postići što manje termonapone E1 i E2.
Rješenje prije razloženog problema, je da komutaciju obavljamo pomoću posebno izvedenog

komutatora RCOMP upravljanog računalom. Time se otklanja utjecaj smetnji koje mjeritelj unosi u
mjerni krug u obliku parazitskog naboja, vlastitog kapaciteta te pojavljivanja termonapona prilikom
dodirivanja konektora. Želja nam je bila da se cijeli postupak odvija uz približno iste uvjete u svrhu
ostvarivanja ponovljivosti rezultata. Komutator kao sklopovlje ne bi smio utjecati na promjenu
mjerne struje tijekom mjerenja, kao niti na mjerne napone. Zadatak je bio izvesti komutator sa što
manjim prijelaznim otporima i minimalnim termonaponima.
4.3. Električni šum
4.3.1. Uvod
U prethodnim poglavljima objasnili smo metodu MOEO 1.1. te teoretski razradili probleme koji u
tom procesu nastaju. Pritom smo se osvrnuli na svrhu komutacija, mogućnosti digitalnih voltmetara,
utjecaj promjene napona napajanja te naposlijetku, pri umjeravanju etalona malih vrijednosti i na
utjecaj termonapona i otpora prijelaznih kontakata.
Ovdje ćemo teoretski još razraditi i problem električnog šuma strujnog izvora. To je potrebno
učiniti jer se kao izvor napajanja umjesto klasičnih baterija koristi aktivni strujni izvor sa
poluvodičkim komponentama. Za njega je svojstveno da posjeduje veću razinu izlaznog šuma, u
odnosu na slučaj s baterijom i otporom u seriji. No s obzirom da je u čitavoj topologiji mjerne
metode MOEO 1.1 važan čimbenik i stalnost izvora struje kroz duže vremensko razdoblje (24 sata),
baterijsko bi napajanje u tom slučaju moralo imati velik kapacitet, neprihvatljivih gabarita. Ispitana
je mogućnost primjene jednog elektroničkog strujnog izvora.
4.3.2. Općenito o električnom šumu
Izjave poznatih fizičara5 mogu nam s fizikalnog stajališta približiti pojam intrinzičnog električnog
šuma u vodičima i poluvodičima.
Šum predstavlja potpuno slučajan i stohastičan niz brojeva koji se kao izmjenična komponenta
nadodaju mjerenom istosmjernom signalu. Zadaje nam poteškoće uglavnom jer unosi dodatnu
nestalnost, operacijska pojačala ga na svom izlazu integriraju te dolazi do pogrješaka mjerenja. Ako
se iskoriste odabrane tehnike njegovog smanjivanja, približno je iste apsolutne vrijednosti pa
relativno puno više utječe na signale male razine. Također ne mora biti nužno samo intrinzičnog
karaktera, već može biti i ekstrinzičan. Ekstrinzičnim šum ovdje nećemo dotaknuti, jer se
pretpostavlja da smo ga na najbolji mogući način otklonili. Uzrok mu mogu biti smetnje 50 Hz
mreže, visokofrekventna napajanja s brzim sklopkama, digitalni šum, atmosferska pražnjenja,
kozmička zračenja itd.
U električnim krugovima imamo sljedeće vrste intrinzičnih šumova:
• Strujni šum
Izravno je povezan prolaskom količine naboja ili struje. Pojavljuje se svugdje gdje naboj treba
prijeći potencijalnu barijeru kao što je na primjer pn struktura. Prelazak pojedinog elektrona preko
potencijalne barijere nije zakonit već posve slučajan proces. Konstantna struja i se sastoji od
velikog broja slučajnih nezavisnih strujnih pulseva (uzrokovanih prolaskom elektrona) sa srednjom
vrijednošću iD. Izražava se kao kvadrat odstupanja od svoje srednje vrijednosti:
2
in 2 = ( i − iD ) = ∫ 2 ⋅ q ⋅ iD df , (4.20)
5
"U svim vodičima postoji statistička fluktuacija električnog naboja koja se očituje u slučajnim varijacijama razlike
potencijala na njegovim krajevima. Električni se naboj u vodičima nalazi u toplinski uzburkanom stanju
termodinamičke ravnoteže. Manifestacija tog fenomena se očituje u spontanom kolebanju potencijalne razlike na
krajevima tog vodiča."
J.B. Johnson
"Pojam spontano kolebanje je teoretski najprikladniji izraz, pa ipak u praksi se to jednostavno zove šum."
Aldert van der Ziel
gdje je:
q – naboj jednog elektrona 1,602×10-19 C.
Negdje se zove i "puščani šum" jer se svakim prolaskom elektrona generira jedan "pucanj".
Pojam q·iD predstavlja gustoću snage strujnog šuma, a izražava se jedinicom A2/Hz.
Neovisan je o temperaturi vodiča, a raspodjela je konstantna u čitavom frekvencijskom spektru.
• Termički šum (Johnsonov šum)
Svaki element električkog kruga sa značajkama električkog otpora generator je šuma. Johnsonov ili
termički šum nastaje uslijed toplinski stimuliranih vibracija električki nabijenih nosilaca u vodičima
i poluvodičima, koje stvaraju napon kontinuiranog i vrlo širokog frekvencijskog spektra. Efektivni
napon Johnsonova šuma UJ izazvan u otporniku otpora R računa se formulom:
U J = 4 ⋅ k ⋅ T ⋅ ∆f ⋅ R , (4.21)
gdje je k Boltzmanova stalnica (1,38·10-23 J/K), T termodinamička temperatura otpornika i ∆f

frekvencijska širina pojasa šuma.
U strujnim krugovima se naponski ili strujni šum može modelirati kao izmjenični izvor tako da se
spaja u seriju ili paralelu s bešumnim otporom. Neovisan je o količini prolaska naboja, odnosno
intezitetu struje, a raspodjela je konstantna u čitavom frekvencijskom spektru.
Budući da svako operacijsko pojačalo koristi pasivne otpore za svoj rad, svako operacijsko pojačalo
pri crtanju nadomjesne sheme ono mora imati u seriji nadodan jedan naponski ekvivalentni izvor
šuma. U specifikacijama proizvođača, će se zato za svako operacijsko pojačalo pronaći podatak o
ekvivalentnoj naponskoj spektralnoj gustoći s obzirom na ulaz enRTI (izlazni naponski šum
podijeljen sa pojačanjem A), a to u biti predstavlja njegov interni termički šum otpornika.
• 1/f šum
Uzrok nastanka 1/f šuma nije u potpunosti fizikalno razjašnjen. Vrlo je niske frekvencije i ovisan je
o razini dc struje koja teče kroz otpor. Ako se razina istosmjerne struje drži dovoljno niskom, mogu
ga prekriti druge vrste šumova kao što je naprimjer toplinski.
• Šum uzrokovan lavinskim probojem
Lavinski proboj nastaje kada se na pn strukturu narine reverzibilno polarizirani napon. Pri nekoj
vrijednosti napona, stvoreno električno polje je tako jako da dolazi do lavinskog proboja elektrona
gdje se oni sudaraju sa kristalnom strukturom poluvodiča. Nastanak šuma je sličan kao kod
strujnog, no efekt je mnogo intenzivniji, tj razina je znatno veća.
4.3.3. Šum u operacijskom pojačalu
Strujni šum in i naponski šum en, kao što je prije spomenuto, dvije su nekorelirane veličine pa ih u
proračunu treba pažljivo odvojiti. Njihov pojedini utjecaj je veći ili manji, ovisno o načinu primjene
operacijskog pojačala. Pritom nekad nije toliko kritičan naponski šum (tj. termički šum) otpornika,
jer se zna da će se odabrati oni vanjski otpori koji imaju najnižu razinu, već strujni šum. Vrlo se
često u tehničkim specifikacijama proizvođača za pojedino operacijsko pojačalo navodi ulazni
naponski šum ali ne i strujni. Sljedeća formula nam pomaže da izračunamo spektralnu gustoću
strujnog ulaznog šuma za frekvencijski raspon od 1 Hz.
in = 2 ⋅ q ⋅ i (4.22)
gdje je:
q električni naboj jednog elektrona, 1,602·10-19 C,

i ulazna struja na invertirajućem ili neinvertirajućem ulazu operacijskog pojačala.
Sljedeći pojam koji treba razjasniti prije nego uđemo u daljnja razmatranja je spektralna gustoća
naponskog (ili strujnog) šuma koja se izražava u jedinici V / Hz (ili A / Hz ).
Uzmimo na primjer idealnu sinusnu funkciju. Napon na otporu čistog sinusnog valnog oblika ima
svoju amplitudu tj. predstavlja razvijenu snagu na samo jednoj frekvenciji. U suprotnosti s tom
činjenicom, naponski šum na otporu predstavlja razvijene snage različitih amplituda u čitavom
frekvencijskom spektru od 0 Hz do najviših frekvencija. Ta pojava se zove još i snaga spektralne
gustoće šuma a izražava se u jedinici V2/Hz u nekom frekvencijskom pojasu (najčešće 1 Hz).
Taj način iskazivanja prikladan je za visokofrekventni šum i njegov drugi korijen nam daje
efektivnu vrijednost naponskog šuma u voltima na nekoj definiranoj frekvenciji (nama interesantnoj
jer na toj frekvenciji radi naš strujni izvor). Na primjer, ako je izlazni signal iz operacijskog
pojačala kojim slučajem doveden na filtar s graničnom frekvencijom fc , tada je očito da je upravo ta
granična frekvencija presudna za analizu čitavog sklopa. Ako nas uz to zanima i neki specifični
pojas tada snagu spektralne gustoće šuma treba integrirati između donje i gornje granične
frekvencije fG i fD prema formuli za bijeli šum:
fG
E 2 = ∫ C ⋅ df = C ⋅ ( f G − f D ) , (4.23)
fD
gdje je:
e2 srednja vrijednost kvadrata napona u pojasu između donje fD i gornje granične frekvencije
fG,
C konstanta spektralne gustoće šuma u V2/Hz.
Drugi način definiranja razine šuma je naponska vrijednost od vrha do vrha za neki frekvencijski
raspon (engl. peak to peak value), te se iskazuje kao Up-p. Karakterističan je za vrlo niske
frekvencije u spektru, te se obično iščitava iz dobivenih snimljenih odziva (slika 4.2). Treba
primijetiti da je stvarni šum prema tehničkim specifikacijama proizvođača uvijek veći za faktor A.
Proizvođač uvijek navodi podatak RTI, što znači da je stvarni šum na izlazu operacijskog pojačala
uvijek veći za faktor A pojačanja s kojim operacijsko pojačalo radi.
Slika 4.2. Odziv izlaznog napona operacijskog pojačala LT1007 uz kratko spojene ulazne stezaljke
Ukoliko bi pri ruci imali generator šuma, referentnu naponsku razinu i komparator, ustanovili bi da
se velika većina slučajnih uzoraka po svojoj amplitudi gomila oko neke srednje vrijednosti. Krivulja
koja bi opisala učestalost pojedinih amplituda u teoretski beskonačnom nizu uzoraka, bila bi
zvonolikog oblika. Ta je krivulja dobro poznata u statističkim analizama pod imenom Gaussova
razdioba. Iz krivulje se da zaključiti da će 99,7 % vremena efektivna vrijednost šuma biti barem šest
puta manja od one vrha do vrha (u granicama ±3σ). Ako vrijednost 1σ predstavlja efektivnu
vrijednost signala šuma Uef , tada samo 0,27 % ukupnog skupa uzoraka neće biti u granicama
napona Up-p
Za preračunavanje iz vršnih u efektivne vrijednosti potrebno je vrijednost Up-p podijeliti s faktorom
6.
Slika 4.3. Amplituda šuma u spektru signala s beskonačno mnogo uzoraka poprima vrijednost od
nula do beskonačno
Spektralna analiza razdiobe šuma nam daje podatak o komponentama bijelog (većinom
visokofrekventnog šuma) i 1/f šuma. Pritom se 1/f šum nalazi na vrlo niskim frekvencijama, dok
bijeli šum predstavlja dio spektra u visokofrekventnom području. Tipičnu raspodjelu šuma
prikazuje slika 4.3. Iz nje se vidi da je amplituda 1/f šuma po vrijednosti puno veća od amplitude
bijelog šuma. To se da objasniti činjenicom da je 1/f šum jednim dijelom (nije još dokraja objašnjen
njegov uzrok) posljedica temperaturne ovisnosti vrijednosti otpora u samom pojačalu, pa
operacijska pojačala na svom izlazu daju napon koji vrlo polako (frekvencija reda µHz pa do 1 Hz)
klizi ili oscilira. Na isti način klize i vrijednosti svim etalonima otpora, napona ili kapaciteta.
Bijeli šum (strujni šum plus toplinski šum otpora) je pak po veličini vrijednosti spektralne gustoće
uvijek amplitudno mnogo manji od onog 1/f šuma i potpuno je konstantan za frekvencije iznad
1 kHz. Frekvencija pri kojoj su 1/f šum i bijeli šum jednaki naziva se koljeno karakteristike a
najčešća vrijednost je1 kHz. Eliminira se gdje je to moguće niskopropusnim filtrima.
Slika 4.4. Ekvivalentni naponski šum za frekvencijski spektar od 10 Hz do 10 kHz
Važno je naglasiti da se sve te vrste šumova istodobno pojavljuju u svakom istosmjernom signalu,
te se njihov ukupan doprinos dobiva kao zbroj kvadrata vrijednosti pod korijenom.
EUkupŠum = E1ef 2 + E2ef 2 + E3ef 2 + ⋅⋅⋅ + Enef 2 , (4.24)
U slučaju da je jedan od doprinosa za red veličine veći od ostalih, treba prvo pristupiti eliminaciji
tog šuma jer zanemarivanjem ostalih doprinosa činimo jako malu pogrješku, jer je npr.:
12 + 102 = 10, 05 , (4.25)
Uz zanemarenje izvora šuma s amplitudom 1 činimo pogrješku od 0,5 %. To je važno znati kako bi
se energija, vrijeme i dragocjeni resursi prvo usredotočili na reduciranje šuma s amplitudom 10. To
dovodi do zaključka da se u izvedbi cijeli elektronički sklop prvo mora dobro temperaturno izolirati
kako bi razinu 1/f šuma smanjili na minimum.
4.3.4. Izračun faktora šuma za operacijsko pojačalo
U ovom poglavlju razradit ćemo računsku metodu određivanja faktora šuma F za pojedina
operacijska pojačala primijenjena u elektroničkom strujnom izvoru prema slici 5.5 koji se koristi u
metodi MOEO 1.1. Pritom treba paziti i na spoj u kojem pripadno operacijsko pojačalo radi. Na taj
način moći ćemo teoretski na najbolji mogući način (koliko to podaci od proizvođača dozvoljavaju)
projektirati strujni izvor kako bi pojedini doprinosi na konačnu razinu izlaznog šuma bili minimalni.
Sva operacijska pojačala imaju pripadni parazitni ulazni šum uzrokovan šumovima na otpornicima i
poluvodičima u vanjskom krugu ili pak unutarnjoj strukturi. Naponski izvori e1, ..., en te strujni
izvori inn i inp, prikazuju moguće izvore strujnog i naponskog šuma. Važno je zamijetiti da slike
4.5. i 4.6. prikazuju situacije kada na ulazu nema priključenog signala, odnosno kada su ulazne
stezaljke uzemljene preko pripadnih ulaznih impedancija.
Način na koji vrlo jednostavno i kvalitetno možemo odrediti utjecaj šuma na osjetljivost sklopa,
jest određivanje faktora šuma F primijenjenih pojačala. Proizvođači u tehničkoj dokumentaciji često
spominju ulazni naponski i strujni šum operacijskog pojačala. Faktor šuma ovisi najviše o ta dva
podatka, zatim o topologiji električnog kruga te o vanjskim komponentama.
Faktor šuma čini omjer dva podatka. Prvi podatak je omjer signal/šum (OSS) na ulazu pojačala
OSSU, dok je drugi faktor omjer signal/šum OSSI na izlazu pojačala. Iz tog slijedi slijedeća relacija
za faktor F:
OSS U
F= . (4.26)
OSSI
Nadalje, izlazni signal iz pojačala (Uiz) jednak je ulaznom signalu (Uul) pomnoženom sa pojačanjem
A, tj. vrijedi:
Uiz = Uul·A. Paralelno tomu, izlazni šum (SUMIZ) jednak je šumu na ulazu pojačala SUMU
dovedenom iz izvora signala, plus šum generiran strukturom pojačala SUMPoj, te to zbrojeno
pomnoženo opet pojačanjem kojim sklop radi SUMIZ = (SUMU+SUMPoj)·A.
Ako se ta konstatacija uvrsti u relaciju (4.26) može se doći do faktora šuma F.
⎡ U ul ⎤
OSS U ⎢⎢ SUM U ⎥ SUM Poj
F= = ⎥ = 1+ , (4.27)
OSS I ⎢ A ⋅ U ul ⎥ SUM U
⎢ A ⋅ ( SUM + SUM ) ⎥
⎣ U Poj ⎦
Kada se izračuna udio šuma pojačala SUMPoj, uz poznat udio šuma na ulazu pojačala SUMU, vrlo se
jednostavno može izračunati i faktor F.
U ovoj raspravi pojam operacijsko pojačalo i pojačalo znače dvije različite stvari. Operacijsko
pojačalo se odnosi samo na aktivni dio dobavljen od proizvođača, dok se pod pojmom pojačalo
misli na cjelokupni sklop koji čini aktivni element zajedno sa pasivnim otporima izvana, koji od
njega čine korisno pojačalo pojačanja A.
Na slikama 4.5 i 4.6 pojačalo predstavlja sve osim ulaznog otpora RS i ulaznog napona eS.
Operacijsko pojačalo je pak samo ono što se nalazi unutar trokuta s isprekidanom linijom. Oznake
SUMU i SUMPoj predstavljaju ulaz u pojačalo. Isprva se čini da su potpuno jednaki no drukčije su
orijentirani, pa treba paziti kako bi se formula za F ispravno primijenila.
U sljedećim izrazima koristiti će se za SUMPoj i SUMU jedinica V2/Hz za frekvencijski raspon 1 Hz.
Budući da je kvadrat napona na nekom otporu R razvijena snaga P, da se naslutiti da se pod
pojmovima SUMPoj i SUMU podrazumijeva snaga spektralne gustoće šuma.
U strujnom izvoru prema slici 5.5. koriste se operacijska pojačala u neinvertirajućem, te jedno u
diferencijalnom spoju. Da bi pravilno vrednovali količinu generiranog šuma od cjelokupnog sklopa,
potrebno je izraditi pojedinačne analize. U analizi će se koristiti pravilo superpozicije, pri kojem se
kratko spajaju svi naponski izvori osim onog čiji se doprinos razmatra. Slično vrijedi i za strujne
izvore, osim što se oni odspajaju.
4.3.4.1. Operacijsko pojačalo u neinvertirajućem spoju
Slika 4.5. prikazuje pojačalo u neinvertirajućem spoju sa nadomjesnim izvorima šumova. Signal
koji želimo pojačati dolazi iz signal generatora eS sa pripadnim ulaznim otporom RS. Otpor RS
generira naponski (Johnsonov) šum jednak 4 ⋅ k ⋅ T ⋅ ∆f ⋅ RS . Za izračun vrijednosti će se rabiti
∆f=1 Hz. Taj se šum raspodjeljuje između ulaznih otpora RS i RT prema formuli:
2
⎛ RT ⎞
SUM U = 4kTRS ⎜ ⎟ , (4.28)
⎝ RT + RS ⎠
Otpor RT se obično dodaje na ulaz pojačala za pritezanje neinvertirajuće stezaljke prema masi
(smanjivanje šuma). Odabire se da je približno iste vrijednosti kao i RS. U slučaju kada je RS= RT
vrijedi,
SUM U = kTRS . (4.29)
Šum pojačala predstavljaju kombinacije naponskih i strujnih izvora šumova eni, ini i iii s pripadnim
impedancijama RT, RG i RF.
Slika 4.5. Operacijsko pojačalo i analiza šuma prema doprinosima od pojedinih komponenti
naponskih i strujnih izvora šumova (prikazana je tipična konfiguracija u neinvertirajućem spoju sa
faktorom pojačanja A = 1+ RG/RF)
Oni su svi referirani prema ulazu pojačala sa pripadnim skalirajućim faktorima:
SUM Poj = c1n eni 2 + c2n ini 2 + c3n iii 2 + c4n eT 2 + c5n eG 2 + c6n eF 2 . (4.30)
Ulazni napon šuma operacijskog pojačala definiran je naponskim izvorom na samom ulazu, njegov
je faktor skaliranja c1 =1 pa proizlazi,
c1n eni 2 = eni 2 . (4.31)
Strujni šum operacijskog pojačala na neinv. ulazu, definiran je strujnim izvorom ini. Ta struja
proizvodi pad napona na paralelnoj kombinaciji otpora RS i RT, koji se pojavljuje opet na samom
ulazu operacijskog pojačala. Slijedi pripadni šum te komponente:
2
⎛ R ⋅R ⎞
c2n ini 2
= ini ⎜ S T ⎟ .
2
(4.32)
⎝ RS + RT ⎠
Slično vrijedi i za invertirajući ulaz gdje je strujni šum nadomješten strujnim izvorom iii. On
proizvodi pad napona na paralelnoj kombinaciji otpora RF i RG, također na ulazu operacijskog
pojačala pa je faktor c3=1,
2
⎛ R ⋅R ⎞
c3n iii = iii ⎜ F G ⎟ .
2 2
(4.33)
⎝ RF + RG ⎠
Naponski šum izvora eT na pripadnom otporu RT jednak je 4 ⋅ k ⋅ T ⋅ ∆f ⋅ RT . Podijeljen je također

između otpora RS i RT, tako da vrijedi:
2
⎛ RS ⎞
c4n eT 2
= 4kTRT ⎜ ⎟ . (4.34)
⎝ RT + RS ⎠
ako je RS = RT, tada je,
c4n eT 2 = kTRT .
(4.35)
Napon šuma eG razvijen na otporu RG, ima vrijednost 4 ⋅ k ⋅ T ⋅ ∆f ⋅ RG . On se dijeli između otpora
RF i RG te dolazi na invertirajući ulaz operacijskog pojačala u obliku,
2
⎛ RF ⎞
c5n eG 2
= 4kTRG ⎜ ⎟ . (4.36)
⎝ RF + RG ⎠
Napon šuma eF razvijen na otporu RF, ima vrijednost 4 ⋅ k ⋅ T ⋅ ∆f ⋅ RF . On se dijeli sa faktorom

pojačanja pojačala pa se dobiva sljedeća formula:
2
⎛ RG ⎞
c6n eF = 4kTRF ⎜
2
⎟ . (4.37)
⎝ RF + RG ⎠
Sa svim komponentama, brzo se može doći do ukupnog šuma SUMPoj generiranog od pojačala,
referiranog prema ulaznim stezaljkama.
4.3.4.2. Operacijsko pojačalo u diferencijalnom spoju
Slično kao i za prethodni tip, ovdje će se obraditi doprinos svih ulaznih šumova u konfiguraciji
diferencijalnog pojačala. Otpor RS generira naponski (Johnsonov) šum jednak 4 ⋅ k ⋅ T ⋅ ∆f ⋅ RS . Taj
se šum raspodjeljuje između ulaznih otpora RS i RM u paraleli sa 2RG prema formuli:
2
⎛ 2 RM RG ⎞
⎜ R + 2R ⎟
SUM U = 4kTRS ⎜ M G
⎟ , (4.38)
⎜R + 2 R R
M G ⎟
⎜ S R + 2R ⎟
⎝ M G ⎠
RM se obično odabire tako da je RM||2RG = RS , tako da vrijedi, SUM U = kTRS ;

Slika 4.6. Operacijsko pojačalo i analiza šuma prema doprinosima od pojedinih komponenti
naponskih i strujnih izvora šumova. Prikazana je tipična konfiguracija u diferencijalnom spoju sa
faktorom pojačanja A = RF / RG.
Šum pojačala predstavljaju kombinacije naponskih i strujnih izvora šumova eni, ini, iii sa pripadnim
impedancijama RM, RG i RF.
Oni su svi referirani prema ulazu pojačala s pripadnim skalirajućim faktorima:
SUM Poj = c1d eni 2 + c2d ini 2 + c3d iii 2 + c4d eG 2 + c5d eF 2 + c6d eM 2 . (4.39)
U ovoj se analizi smatra da su oba ulazna otpora RG jednaka, te isto vrijedi i za otpore RF u
povratnoj vezi.
Ulazni šum operacijskog pojačala eni se pojavljuje na izlazu kao funkcija pojačanja šuma AS,
⎛ ⎞
⎜ RF ⎟
⎜1 + ⎟, (4.40)
⎜ R + RS ⋅ RM ⎟
⎜ G
2 ⋅ ( RS + RM ) ⎟⎠
⎝
RF
a zatim je referirana prema ulazu kao funkcija pojačanja diferencijalnog pojačala A = , pa se
RG
može prikazati da vrijedi:
2
⎛ ⎞
⎜R RG ⎟
c1d eni 2 = eni 2 ⎜ G + ⎟ , (4.41)
⎜ RF R + RS ⋅ RM ⎟
⎜ G
2 ⋅ ( RS + RM ) ⎟⎠
⎝
S obzirom da su ulazni otpori RG u donjoj i gornjoj grani pojačala, te otpori RF u povratnoj vezi
jednaki, ulazni strujni izvori iii i ini imaju jednake faktore skaliranja. Budući da operacijsko pojačalo
u radu kratko spaja svoj invertirajući i neinvertirajući ulaz stvarajući virtualnu nulu, ne teče struja
kroz ulazne otpore RG. Sva struja šuma prolazi kroz otpore RF proizvodeći pad napona na izlazu iiiRF
i iniRF . Treba ih još referencirati prema ulazu pojačala pa se dobiva:
c2d ini 2 = ini 2 ( RG ) ,

2
(4.42)
c3d iii 2 = iii 2 ( RG ) ,
2
(4.43)
Napon šuma eG razvijen na otporu RG, ima vrijednost 4 ⋅ k ⋅ T ⋅ ∆f ⋅ RG . On se dijeli između otpora
RG i RS u paralelu sa RM tako da vrijedi,
2
⎛ ⎞
⎜ RG ⎟
c4d eG 2 = 2 ⋅ 4kTRG ⎜ ⎟ , (4.44)
⎜ R + RS ⋅ RM ⎟
⎜ G 2⋅(R + R ) ⎟
⎝ S M ⎠
Napon šuma eF razvijen na otporu RF, ima vrijednost 4 ⋅ k ⋅ T ⋅ ∆f ⋅ RF i pojavljuje se direktno na

izlazu pojačala. Da bi se dobila vrijednost referencirana prema ulazu treba ga podijeliti sa
pojačanjem diferencijalnog pojačala,
2
⎛R ⎞
c5d eF = 4kTRF ⎜ G ⎟ ,
2
(4.45)
⎝ RF ⎠
Napon šuma eM razvijen na otporu RM, ima vrijednost 4 ⋅ k ⋅ T ⋅ ∆f ⋅ RM . On se dijeli između otpora
RM i RS u paraleli sa 2RG tako da vrijedi,
2
⎛ 2 RS ⋅ RG ⎞
⎜ R + 2R ⎟
c6d eM 2 = 4kTRM ⎜ S G
⎟ , (4.46)
⎜ R + 2 RS ⋅ RG ⎟
⎜ M R + 2R ⎟
⎝ S G ⎠
Kao i u prethodnom poglavlju 4.3.4.1., pomoću relacije (4.39) dolazimo do sume svih komponenti
SUMPoj.
U tablici 4.1. su prikazani konačni rezultati izračuna šuma pojačala SUMPoj i faktora šuma F.
Vrijednosti su referencirane prema ulazu pojačala, a iskazane kvadratom efektivne vrijednosti. Kao
što se prije navelo, kvaliteta i stalnost strujnog izvora ovisi o faktoru šuma F pojedinih primjenjenih
pojačala.
Tablica 4.1. Izračun faktora šuma F za pojedina pojačala primijenjena u strujnom izvoru SI (podaci
za efektivne vrijednosti naponskih i strujnih šumova za pojedino operacijsko pojačalo, odnose se na
efektivnu razinu na spektralnoj frekvenciji fC = 1 Hz, za pojas fD = 0,5 Hz, fG = 1,5 Hz)
Račun faktora šuma F
Operac. iii RS RT RG RF RM SUMU SUMPoj
Spoj eni /nVef ini /pA F
pojačalo /pA /kΩ /kΩ /kΩ /kΩ /kΩ (V2/Hz) (V2/Hz)
LT1007 neinv. 4 10 10 1 1 2 besk / 4,09·10-18 2,0·10-16 43
-20
LT1028 dif. 2 40 40 0,001 / 0,1 1 besk 1,65·10 2,3·10-17 1231
-16
OPA2544 sljed. 90 0,03 0,03 0,3 0,3 / 0 / 0,3·10 8,22·10-15 275
Iz podataka u tablici se vidi da najveći faktor šuma F ima diferencijalno pojačalo s operacijskim
pojačalom LT1028 (povratna veza). Krivo razmišljanje navodi da ono unosi najveću pogrješku. To
je samo djelomično istina, jer ako se razina ulaznog šuma drži dovoljno niskom (slučaj kada je
povratna veza dobro tehnički izvedena), konačan izlazni šum biti će vrlo nizak. Električki tu
povratnu vezu treba izvesti sa što kraćim suosnim oklopljenim vodovima pa će i apsolutna
vrijednost izlaznog šuma pasti. Šum diferencijalnog pojačala je ipak najmanje vrijednosti od ostala
dva pojačala. Jedan od razloga je i izrazito mali šum otpornika R koji služi kao naponska povratna
veza. Zaključujemo da konačna stalnost i udio šuma u strujnom izvoru jednim dijelom diktira faktor
šuma F i kvaliteta izvedene povratne veze koju čini diferencijalno pojačalo s operacijskim
pojačalom LT1028. Otpori RG moraju biti što manje vrijednosti jer operacijsko pojačalo LT1028
posjeduje velik strujni šum.
Šum pojačala OPA2544 koji radi kao naponsko sljedilo, proračunat je bez prevelike važnosti na
konačnu kvalitetu izvora budući da on ovdje služi samo kao bipolarni spremnik električne energije.
Vrijednost njegovog šuma SUMPoj je po podacima u tablici iznimno velik no ne utječe na stalnost
strujnog izvora jer je čvrsto spregnut povratnom vezom diferencijalnog pojačala. S obzirom da mu
je vrijednost naponskog šuma dosta velika, a uzrok tomu je ulazna FET konfiguracija tranzistora,
trebalo bi u daljnjim iteracijama istražiti mogućnost njegove zamjene s bipolarnom kombinacijom
NPN-PNP tranzistora.
Šum operacijskog pojačala LT1007 je po vrijednosti negdje u sredini i efektivno smanjuje šum
diferencijalnog pojačala budući da radi s pojačanjem A≈1/5. Ulazni tranzistori invertirajućeg i
neinvertirajućeg ulaza bipolarnog su tipa, pa daju najbolja šumna svojstva ako se upravljaju
izvorom niske impedancije. Kvaliteta strujnog izvora STI ovisi najviše o ovoj komponenti.
Zaključno možemo samo nadodati, da za što kvalitetniju interpretaciju prije dobivenih mjernih
rezultata, mora se obratiti posebna pažnja na svojstva komponenti koje navodi sam proizvođač u
svojoj dokumentaciji. Površno promatranje, lako dovodi čitaoca u zabludu da za izvedbu čim boljeg
sklopovlja treba odabrati najskuplje komponente s najmanjim specificiranim električnim šumom.
Za kvalitetnu izvedbu mjernog sklopovlja s vrhunskom točnosti to nažalost nije dovoljno. Zato je
bilo potrebno pristupiti izradi niskošumnog pojačala za mjerenje šuma operacijskih pojačala.
4.3.5. Niskošumno pojačalo za ispitivanje šuma operacijskih pojačala
Da bi se postigao čim kvalitetniji odnos signal/šum konačnog mjernog sklopovlja, uvijek je

preporučljivo prije konačne izvedbe imati na raspolaganju što veću skupinu pojedinih komponenti
kako bi se prema Gaussovoj razdiobi odabrale samo one najbolje. U ovom poglavlju razradit će se
osnovni princip rada jednostavnog niskošumnog pojačala za ispitivanje vlastitog šuma operacijskih
pojačala. Kao što je već prije spomenuto, šum koji je nama interesantan nalazi se na presječnoj
frekvenciji 1 Hz, pa će projektirano niskošumno pojačalo imati najveće pojačanje u frekvencijskom
pojasu od 0,1 do 10 Hz (slika 4.7.) od otprilike 90 dB.
Slika 4.7. Frekvencijska karakteristika niskošumnog pojačala
Prema slici 4.8. ispitivano operacijsko pojačalo OP1 predstavljeno zvjezdicom radi u spoju
invertirajućeg pojačala s pojačanjem deset tisuća. U tom je pojačanom signalu sadržan zbroj
vlastitog naponskog šuma ispitivanog operacijskog pojačala i šuma uzrokovanog otporom R1
pomnožen faktorom pojačanja deset tisuća. Budući da je taj šum spektralno nefiltriran, potrebno ga
je dodatno obraditi. Prvo taj signal dovodimo ka pasivnom filtru čija je presječna frekvencija
određena kombinacijom R3 i C2. Time je gornja granična frekvencija postavljena na oko 10 Hz.
Budući da se filtriranjem gubi jedan dio korisnog signala, tj. dolazi do amplitudnog prigušenja, bilo
je potrebno taj signal dodatno pojačati operacijskim pojačalom OP2. Operacijsko pojačalo OP2 radi
u neinvertirajućem spoju sa pojačanjem približno pet. Takav korisni signal nam daje znatno bolju
informaciju o generiranom šumu operacijskog pojačala OP1. Budući da je omjer pojačanja dva
pojačala 1:2000, udio šuma generiranog od operacijskog pojačala OP2 će se u daljnjim
razmatranjima zanemariti. Kombinacija pasivnog niskopropusnog i visokopropusnog filtra
određenog kombinacijom otpora R6||C4 te C5||R7 postavljena je kao opcija kako bi koristan signal
bio čim bolje izdvojen iz traženog frekevencijskog područja. Primjena visokopropusnog filtra C5||R7
nije nužan uvjet jer se traženi signal mjeri digitalnim osciloskopom6 koji ima ugrađenu opciju
promatranja samo izmjenične komponente.
6
TEKTRONIX 2432A, 250 MS/s, digitalni osciloskop.
Slika 4.8. Shema spoja niskošumnog pojačala
Nakon što se pojačalo izradilo prema električnoj shemi sa slike 4.8., tiskana pločica sa zalemljenim
komponentama se stavila u prikladno oklopljeno kučište koje se naknadno uzemljilo. Vrijeme
izvođenja jednog mjerenja trajalo je najviše deset sekundi kako se nebi prikazala dodatna
komponenta 1/f šuma operacijskog pojačala.
Da bi se dobili dobri mjerni rezultati, bilo je potrebno obaviti potrebne pripreme:
- ispitivano operacijsko pojačalo je moralo proći fazu zagrijavanja na radnu temperaturu od

najmanje pet minuta. Kako vrijeme prolazi, napon namještanja mijenja svoju vrijednost oko
3 µV uslijed zagrijanja za 10 °C.
- zbog istih razloga potrebno je mjerno sklopovlje izolirati od termički induciranih smetnji.
4.3.5.1. Rezultati mjerenja šuma operacijskih pojačala
Prema teorijskim razmatranjima u poglavlju 4.3, pokušajmo usporediti eksperimentalne rezultate sa

rezultatima dobivenim računskim putem. Veličina koja će se uspoređivati jest šum operacijskih
pojačala SUMPoj prema tablici 4.1.
Digitalnim smo osciloskopom na izlazu pojačala snimali valne oblike, prikazane slikama 4.9. do
4.12. Napomenimo da su prikazani grafovi već prikazani u mjerilu 1/50000, gdje je A = 50 000
pojačanje niskošumnog pojačala. Svaka od prikazanih slika predstavlja najbolji izbor iz skupina od
po deset operacijskih pojačala.
Slika 4.9 prikazuje početni neizbježni šum, mjeren kada kratko spojimo izlaz operacijskog pojačala
OP1 prema slici 4.8. Uzrok su mu parazitni kapaciteti od pojačala prema okolini te šum
osciloskopa. U daljnjim razmatranjima ta će se referentna komponenta oduzimati kako bi se dobila
stvarna vrijednost šuma generiranog od ispitivanog operacijskog pojačala. Njenu smo vrijednost
procijenili (99,7% uzoraka je u granicama ±3σ) na UGND = 6 nV, što predstavlja vrijednost napona
od vrha do vrha (engl. peak to peak) promatranog signala.
-9
6,0x10
GND
-9
4,0x10
Napon šuma U / V
-9
2,0x10
0,0
-9
-2,0x10
-9
-4,0x10
-9
-6,0x10
0 2 4 6 8 10
Vrijeme t / s
Slika 4.9. Početni šum mase osciloskopa i mjernog sklopovlja
Na isti način treba naći vrijednosti šumova za primijenjena operacijska pojačala LT1007 te LT1028.
Jednakim načinom procjene iz slika 4.11 i 4.12 pridodali smo im vrijednosti U1028 = 20 nV,
U1007 = 60 nV.
Oslanjajući se na prethodno postavljenu relaciju (4.24) izvest ćemo dvije jednadžbe za izračun šuma
preko eksperimentalno dobivenih podataka.
U1028,stvarno ≈ U1028 2 − U GND 2 (4.47)
U1007,stvarno ≈ U1007 2 − U GND 2 (4.48)
Vrijednosti stvarno generiranog šuma operacijskih pojačala su: U1028,stvarno ≈ 19,1 nV,
U1007,stvarno ≈ 59,7 nV.
-8
2,0x10
LT 1007
-8
1,0x10
Napon šuma U / V
0,0
-8
-1,0x10
-8
-2,0x10
10 8 6 4 2 0
Vrijeme t / s
Slika 4.10. Šum operacijskog pojačala LT1007 s pojačanjem A = 1
-8
1,0x10
LT1028 ACN8
-9
5,0x10
Napon šuma U / V
0,0
-9
-5,0x10
-8
-1,0x10
0 2 4 6 8 10
Vrijeme t / s
Slika 4.11. Šum operacijskog pojačala LT1028 s pojačanjem A = 1
Treba napomenuti da vrijednosti U1028,stvarno i U1007,stvarno predstavljaju napon šuma od vrha do vrha
sa sljedećim komponentama:
-naponski šum operacijskog pojačala definiran relacijom (4.23),

-strujni šum definiran relacijom (4.22),
- šum na ulaznom otporu R1=10 Ω (pomoću njega se ostvaruje pojačanje A = 50000)
definiran relacijom (4.21).
Suma ta tri izvora šuma predstavlja ukupni šum operacijskog pojačala SUMPoj iz tablice 4.1.
Teorijska i eksperimentalna analiza je pokazala da se vrijednosti strujnog šuma i šuma na ulaznom

otporu mogu zanemariti, jer predstavljaju vrijednosti nekoliko redova veličina manje od naponskog
šuma. Isključiva primjena operacijskih pojačala ovog tipa jest konfiguracija s vrlo niskim ulaznim
vrijednostima otpora R1, spojenima na invertirajući ili neinvertirajući ulaz pojačala, upravo zbog
vrlo dobrih svojstava naponskog šuma. Kod vrijednosti ulaznih otpora R1 iznad 1 kΩ, treba
uračunati i šum generiran od otpornika prema relaciji (4.21). Strujni šum operacijskog pojačala
dolazi do izražaja pri otporima R1 većima od 8 kΩ, a ispituje se u invertirajućem spoju s velikim
pojačanjem (A ≈ 10 000), sa velikim otporima (500 kΩ), spojenima na invertirajući i
neinvertirajući ulaz pojačala istodobno.
Pridržavajući se prethodnih razmatranja, sada možemo vrijednosti U1028,stvarno i U1007,stvarno

preračunati u spektralne gustoće šuma izražene u efektivnim vrijednostima za frekvencijski pojas od
1 Hz na presječnoj frekvenciji fc = 1 Hz. Faktor korelacije k za izračun efektivne vrijednosti je
jednak šest, kao što je objašnjeno u poglavlju 4.3.3.
2
⎛ U1028,stvarno ⎞
⎜ 6 ⎟ V2
U1028,ef 2 =⎝ ⎠ = 1,1×10−17 (4.49)
1 Hz Hz
2
⎛ U1007,stvarno ⎞
⎜ 6 ⎟ V2
U1007,ef 2 =⎝ ⎠ = 1×10−16 (4.50)
1 Hz Hz
U tablici 4.2 se usporedbom mjerenih rezultata dolazi do podatka ∆ koji nam daje okvirno
odstupanje od vrijednosti dobivenih preporukom proizvođača (izračun prema tablici 4.1).
Eksperimentalno izmjeren šum u operacijskim pojačalima ima manju vrijednost za oko 100%. Taj
rezultat dolazi od činjenice da se šum mjerio u optimalnim uvjetima, sa iznimno niskim otporom R1,
koji u strujnom izvoru ipak nije predviđen. Ipak, rezultati se vrlo dobro poklapaju ako uzmemo u
obzir da je sam proizvođač predvidio odstupanja u cjelokupnoj proizvodnji, pa je uzeo stanovitu
redundanciju pomnoživši podatke u svojim tablicama, vjerojatno s faktorom k = 4. Slika 4.12.
prikazuje primjer gdje operacijsko pojačalo istog tipa posjeduje i do četiri puta lošija svojstva šuma
u odnosu na ona najbolja.
Tablica 4.2. Usporedba rezultata mjerenja šuma dobivenih računskim (koristeći podatke iz tablica
proizvođača) i eksperimentalnim putem
SUMPoj SUMPoj
Operacijsko (V2/Hz) (V2/Hz)
∆/%
pojačalo iz tablice izmjeren
4.1. eksperimentalno
LT1007 2,0·10-16 1,0·10-16 100
LT1028 2,3·10-17 1,1·10-17 109

-8
6,0x10
LT1007, lošija svojstva
-8
4,0x10
-8
2,0x10
Napon šuma U / V
0,0
-8
-2,0x10
-8
-4,0x10
-8
-6,0x10
-8
-8,0x10
0 2 4 6 8 10
Vrijeme t / s
Slika 4.12. Šum operacijskog pojačala LT1007 s pojačanjem A = 1, ali lošijim svojstvima
Prije izrade bilo kakvog mjernog sklopovlja isplati se pristupiti izradi ovakvog ispitnog pojačala
kako bi se odabrale najkvalitetnije komponente. Pritom je važno znati razlikovati, procijeniti i
vrednovati pojedine doprinose šuma, ako se žele eliminirati daljni neželjeni problemi.
48 AUTOMATIZACIJA MJERENJA I MJERNI POSTUPAK
5. AUTOMATIZACIJA MJERENJA I MJERNI

POSTUPAK
5.1. Prednosti i nedostatci automatizacije
Metoda usporedbe otpora MOEO 1.1 opisana u 4. poglavlju, automatizirana je pomoću računala,
PCI TTL kartice, napisanih programa, izrađenih potrebnih uređaja i instrumenata koji se mogu
kontrolirati računalom.
Zašto je uopće trebalo postupak usporedbe etalona otpora automatizirati? Glavni razlog nije samo u
tome da se mjeritelj oslobodi dosadnog ponavljanja mjernih postupaka nego prvenstveno želja da se
poveća kvaliteta mjerenja. Automatizacija mjerenja onemogućuje pogrješke koje mjeritelj ručnim
prespajanjima može ostvariti (npr. razni termonaponi superponirani nakon ručnog prespajanja
stezaljki multimetara). Automatiziranjem obrade rezultata izbjegavaju se i pogrješke koje se mogu
potkrasti pri ručnom proračunu. Sljedeća je prednost što se automatiziranim mjerenjem usporedba
etalona može obaviti u neradne sate, pogotovo noću kad se razne smetnje (električne i mehaničke)
svode na minimum. Točnost se mjerenja povećava i s porastom broja mjerenja u mjernom postupku
koji se nadzire računalom. Automatiziranim mjerenjem omogućuje se okidanje obaju multimetara
istodobno, čime se izbjegavaju problemi zbog nestalnosti napajanja. Automatizacija računalom
omogućuje ponavljanje mjerenja u točno određenim vremenskim razmacima, kontrolu više uređaja i
pretvornika, istodobno mjereći, ne samo padove napona na otpornicima, nego i temperaturu okoliša,
tlak, vlažnost, automatsko otklanjanje pogrješaka ako se pojave itd. Na koncu, automatizacija
oslobađa mjeritelja dugotrajnog, zamornog ponavljanja mjernih postupaka i time mu ostavlja više
vremena za druge poslove. S druge pak strane automatizacija mjerenja ne smije unijeti dodatnu
mjernu nesigurnost u mjerni postupak, što je jedina potencijalna mana takvog mjernog postupka.
5.2. Mjerni instrumenti i pomoćni uređaji
5.2.1. Digitalni multimetar HP 3458A
Digitalni multimetar HP 3458A (slika 5.1) još uvijek je među najboljim multimetrima na tržištu,
namijenjen mjerenju raznih istosmjernih i izmjeničnih veličina. Ima mogućnost uzimanja do
100 000 uzoraka u sekundi s mjernom rezolucijom od 4 i ½ znamenke, pa sve do 6 uzoraka u
sekundi s rezolucijom 8 i ½ znamenaka. Kao i neki drugi moderni uređaji, ima mikroprocesor,
memoriju, mogućnost obavljanja matematičkih operacija, autokalibraciju te vanjsku umjeravanje sa
samo dva etalona: etalon otpora od 10 kΩ i etalon napona od 10 V, dok se umjeravanje ostalih
mjernih opsega i područja mjerenja obavlja automatski [22]. Ovaj multimetar ima i mogućnost
ugađanja brojnih parametara bitnih za točna mjerenja, kao npr. trajanja integracije, razmaka između
uzimanja uzoraka itd.
AUTOMATIZACIJA MJERENJA I MJERNI POSTUPAK 49
Slika 5.1. Multimetar HP 3458A
Zavod posjeduje tri takva multimetra, a za usporedbu etalona rabe se dva. Prvi ima serijski broj
2823A 04631 (HP1), a drugi 2823A 14449 (HP2). Neko vrijeme se rabio i multimetar sa serijskim
brojem 2823A 05934. Budući da se multimetri rabe na istosmjernom naponskom području, u
tablici 5.1 prikazana su njihova svojstva na tom području.
Tablica 5.1. HP3458 kao voltmetar istosmjernog napona

Granice pogrješaka
Pod- Rezo- Ulazna (ppm od očitanja + ppm od područja)
Puni otklon
ručje lucija impedancija
24 sata 90 dana 1 god. 2 god.
100mV 120,00000 10 nV > 10 GΩ 2,5+3 5,0+3 9+3 14+3

1V 1,20000000 10 nV > 10 GΩ 1,5+0,3 4,6+0,3 8+0,3 14+0,3
10V 12,0000000 100 nV > 10 GΩ 0,5+0,05 4,1+0,05 8+0,05 14+0,05
100V 120,000000 1 µV 10 MΩ ± 1% 2,5+0,3 6,0+0,3 10+0,3 14+0,3
1000V 1050,00000 10 µV 10 MΩ ± 1% 2,5+0,1 6,0+0,1 10+0,1 14+0,1
Mjereni su ulazni otpori za donja tri opsega te imaju vrijednosti preko 1011 Ω, dok su za gornja tri
opsega otprilike 10 MΩ, zbog primjene naponskog djelila za mjerenje napona viših od 10 V. Uz
ulazni otpor, multimetar ima i ulazni kapacitet otprilike 200 pF, koji ne utječe na mjerenje
istosmjernog napona u istosmjernom mjernom području i ne navodi se u uputama proizvođača.
Multimetar omogućuje i mijenjanje vremena integracije od 500 ns do 10 s, u koracima od 100 ns. S
dužim vremenom integracije povećava se i rezolucija mjerenja sve do 8 ½ znamenaka. U vremenu
integracije većem od 20 ms uspješno se otklanja i utjecaj šuma prouzročenog naponom napajanja.
Budući da se multimetri rabe pri prijenosnom (transfer) mjerenju, u tablici 5.2 predočena su
svojstva multimetra za takvu vrstu mjerenja.
Tablica 5.2. Prijenosna točnost HP3458A
10 min, Tref ±0,5 °C

Područje
(ppm od očitanja + ppm od područja)/°C
100 mV 0,5 + 0,5
1V 0,3 + 0,1
10 V 0,05 + 0,05
100 V 0,5 + 0,1
1000 V 1,5 + 0,05
Najbolja svojstva proizvođač navodi za istosmjerno područje od 10 V, iako se u mjerenjima

metodama MOEO 1.1 mogu odrediti pogrješke multimetara i tako mjeriti bolje od onoga što
proizvođač navodi kao granice pogrješaka. Multimetri su opremljeni i dodatkom (oznaka 001) koji
omogućuje proširenje memorije s normalnih 20 kB na 128 kB, te dodatkom 002 za bolju dugotrajnu
vremensku stalnost (4 ppm/god. umjesto 8 ppm/god.). Multimetri su ispitani u svrhu provjeravanja
njihovih krajnjih mogućnosti [20], istražene su metode za određivanje njihovih pogrješaka,
izmjereni unutarnji otpori, a u svim se tim istraživanjima došlo do zaključka da su svojstva
multimetara bolja od onih koje deklariraju proizvođači, pa je time omogućena i njihova primjena uz
bolju ponovljivost rezultata i manju mjernu nesigurnost. Dva multimetra HP1 i HP2 služe za
mjerenje padova napona na etalonskim otpornicima i time za određivanje omjera njihovih otpora.
Multimetrima se upravlja PC računalom s pomoću GPIB kartice.
5.2.2. Kalibrator visoke točnosti FLUKE 5700A
U mjernom se postupku MOEO 1.1. kao izvor vrlo stalnog istosmjernog napona primjenjuje
kalibrator FLUKE 5700A. To je po karaketristikama među najstalnijim izvorima istosmjernog i
izmjeničnog napona i struje koji se u svijetu komercijalno nude na tržištu. Posjeduju ga svi bolje
opremljeni mjeriteljski laboratoriji diljem svijeta, uključujući i PEL-FER, Zagreb.
Najbolju stalnost izlaznog napona proizvođač nudi na području od 1 V ± (3ppm od očitanja + 3µV),
u vremenu od 24 sata po završetku kalibracije. Uređaj se lako uključuje u sustav automatizacije s
obzirom da posjeduje GPIB sučelje za komunikaciju.
U mjernom postupku služi nam kao izvor ugodivog stalnog istosmjernog napona za upravljanje
strujnim izvorom.
Iako po vrijednosti izlazna struja iz kalibratora ima mjerni domet do 2,2 A i veliku stalnost,
maksimalni pad napona koji ta struja može proizvesti na teretu ne smije premašiti 1 V. Iznad tog
napona na teretu kalibrator trenutno prestaje s radom. Mi metodom MOEO 1.1. i elektroničkim
strujnim izvorom prvenstveno želimo uspoređivati otpore u rasponu od 10 mΩ do 1 Ω, pri što
većim padovima napona na njima, zbog prednosti koje pružaju digitalni multimetri HP 3458A na
većim mjernim dometima (poželjno 10 V).
Slika 5.2. Naponski, strujni i otpornički kalibrator FLUKE 5700A

Tablica 5.3: Svojstva univerzalnog kalibratora FLUKE 5700A na istosmjernom naponskom

području uz statističku sigurnost od 95%
Granice pogrješaka
Rezo- ± (ppm od očitanja + µV)
Područje lucija
24 sata 90 dana 180 dana. 1 god. 24 sata 90 dana
±1 ºC od temperature
±5 ºC od temperature pri kalibraciji
pri kalibraciji
220 mV 10 nV 5,5 + 0,6 6 + 0,6 7 + 0,5 8 + 0,6 2 + 0,4 3,5 + 0,4
2.2 V 100 nV 3,5 + 1 5+1 6+1 7+1 2+1 3,5 + 1
11 V 1 µV 3+3 4 + 3,5 6 + 3,5 7 + 3,5 1,2 + 3 3 + 3,5
22 V 1 µV 3 + 5,5 4 + 6,5 6 + 6,5 7 + 6,5 1,2 + 6 3+7
220 V 10 µV 4 + 80 5 + 80 7 + 80 8 + 80 2 + 80 3,5 + 80
1100 V 100 µV 6 + 500 7 + 500 8 + 500 9 + 500 2,4 + 500 4 + 500
Tablica 5.4: Svojstva univerzalnog kalibratora FLUKE 5700A na istosmjernom strujnom području
uz statističku sigurnost od 95%
Fluke 5700A, svojstva strujnog izvora

Rezo
Područje lucija
24 sata 90 dana 180 dana. 1 god. 24 sata 90 dana
±1 ºC od temperature pri
±5 ºC od temperature pri kalibraciji
kalibraciji
nA Granice pogrješaka ± (ppm od očitanja + nA)
220 µA 0.1 35 + 8 40 + 8 45 + 8 50 + 8 20 + 1.6 22 + 1.6
2.2 mA 1 35 + 8 40 + 8 45 + 8 50 + 8 20 + 4 22 + 4
22 mA 10 35 + 80 40 + 80 45 + 80 50 + 80 20 + 80 22 + 80
µA Granice pogrješaka ± (ppm od očitanja + µA)
220 mA 0.1 45 + 0.8 50 + 0.8 55 + 0.8 60 + 0.8 22 + 0.25 25 + 0.25
2.2 A 1 60 + 25 65 + 25 75 + 25 80 + 25 35 + 6 40 + 6
Stalnost izlazne struje kalibratora ili 1/f šum, koja bi se eventualno koristila kao izvor u metodi
MOEO 1.1. približno ±60 ppm od očitanja na pokazniku unutar vremenskog razdoblja od 24 sata.
Taj podatak je zadovoljavajuć ako uzmemo da se mjerenja između komutacija obavljaju
sinkroniziranim okidanjem oba voltmetra istodobno. Tada eventualne promjene struje unutar kruga
ne utječu na promjenu konačnog omjera pada napona na otpornicima, iz kojeg se izračunava omjer
otpora.
Problem predstavlja šum u području od 0,1 Hz do 10 Hz. Svaka nestalnost amplitude izlazne
istosmjerne struje u tom frekvencijskom području izravno će se prenijeti na pogoršanje standardnog
odstupanja omjera otpora, pogotovo pri uspoređivanju većih otpora. Naime, pri usporedbi većih
otpora, da bi se zadovoljio uvjet opterećenja (P<100 mW), usporedbe valja obavljati s manjim
strujama. Budući da je pri manjim strujama udio VF šuma veći, on će na velikim otporima
proizvesti velik naponski šum. To će nužno dovesti do loših mjernih rezultata.
Zbog prije navedenih razloga pokušalo se pristupiti izradi jeftinog visokostalnog strujnog izvora sa
vrlo niskim udjelom šuma u izlaznoj struji bez obzira na njenu razinu. U daljnjim poglavljima će se
vidjeti koliko se daleko stiglo.
5.2.3. Keithley 199 Scanner
Digitalni multimetar Keithley 199 Scanner jest multimetar s 5 ½ znamenaka namijenjen mjerenju
temperatura uspoređivanih etalona kao i temperature okoliša tijekom mjernog procesa, što
omogućuje mikroprocesorski upravljani multiplekser, ugrađen u instrument kojim se može mjeriti
osam različitih veličina spojenih na osam ulaza. Multimetrom Keithley 199 također se upravlja
računalom preko GPIB kartice.
Slika 5.3. Keithley 199 Scanner
5.2.4. Baterijski izvor napajanja AKU 120-10
Naponski izvor AKU 120-10 ima deset akumulatora od po 12 V koji se također mogu spajati
serijski i paralelno i davati napone od 12 V do 120 V (slika 5.4).
12 V
12 V
12 V
12 V
12 V
12 V
12 V
12 V
12 V
12 V
12 V
12 V AKU 120 - 10
10 Ah
Slika 5.4. AKU 120-10

Kapaciteti akumulatora imaju vrijednost 10 Ah pojedinačno. To daje ukupni kapacitet od 100 Ah.
Služi kao istosmjerno napajanje strujnog izvora koji generira struju kroz seriju dva etalonska
otpora. Po tipu spadaju u najkvalitetnije niskošumne izvore istosmjerne energije (tip Lead/Acid).
U ovoj primjeni potrebno je posebno obratiti pažnju na količinu šuma generiranog od strane
napajanja. Potrebno je akumulatore čim manje opteretiti kako bi kemija koja osigurava razliku
potencijala unutar njih bila što manje "uzburkana". Količina šuma generiranog od strane baterija
proporcionalna je faktoru Φ, omjera između izlazne struje I i nominalnog kapaciteta Q baterije,
Φ=I/Q (5.1)
Istraživanjima je zaključeno da dobar izbor predstavlja faktor Φ < 0,01 / h-1, što uz traženu struju
I = 1A daje akumulator kapaciteta Q = 100 Ah [29].
5.2.5. Strujni izvor STI
5.2.5.1. Uvod
Strujni izvor STI je izrađen i konstruiran na Zavodu za osnove elektrotehnike i električka mjerenja,
Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Ideja izrade strujnog izvora potekla je od zahtjeva za
zamjenom baterija u mjernoj metodi sljedive usporedbe etalona otpora koja se koristi u PEL-u.
Strujni izvor svoju primjenu nalazi i u njemačkom mjeriteljskom institutu PTB, koji će se koristiti
za sljedivu usporedbu klasičnih manganinskih etalona sa kvantnim Hallovim etalonom otpora
[30,31]. Tehnički zahtjevi za izvorom bili su sljedeći:
- bipolarni naponski (±10 V) upravljan strujni izvor,

- faktor transkonduktancije 1 siemens (1 A/1 V),
- bipolarna izlazna struja od 0 A do1 A,
- stalnost izlazne struje unutar 10 minuta maksimalno 10 ppm od maksimalne vrijednosti,
- spektralna gustoća šuma izlazne struje maksimalno 400 pA/ Hz u rasponu od 0,1 Hz do 1 kHz,
- 1/f šum maksimalno 200 nV(od vrha do vrha) u frekvencijskom rasponu od 0,1 Hz do 10 Hz, pri struji
od 1 A na otporu od 0,1 Ω,
- vrlo dobra temperaturna neovisnost, te otpornost na izvore RF smetnji.
5.2.5.2. Princip rada
Neovisnost pojačanja nekog pojačala općenito se postiže primjenom negativne povratne veze.
Pritom je pojačanje sustava to neovisnije o promjenama temperature, starenju elemenata i
opteretnoj impedanciji, što je pojačanje pojačala bez negativne povratne veze veće i što je
primijenjena povratna veza jača. To se odnosi samo na stabilne sustave. Nestabilnost sustava
nastupa ukoliko je pojačanje u petlji povratne veze jednako jedinici uz relativni fazni pomak
izlaznog napona prema ulaznom od 180º. Pojačanje u pelji negativne povratne veze blisko jedinici
na toj kritičnoj fazi prouzročit će nadvišenja na frekvencijskoj karakteristici i istitravanja u odzivu.
Međutim, male promjene u pojačanju (kao posljedica starenja, promjena napona napajanja ili
temperature), jako će mijenjati ukupno pojačanje, pa će sustav dovesti čak do oscilacija.
Prema Bode-u, pojačalo s negativnom povratnom vezom (u našem izvoru nju predstavlja složeno
diferencijalno pojačalo) biti će stabilno ukoliko nagib frekvencijske karakteristike naponskog
pojačanja A0 ne prelazi -40 dB/dekadi u području gdje se sijeku karakteristike pojačala bez i sa
povratnom vezom. Većina operacijskih pojačala ima frekvencijsku karakteristiku s padom -20
dB/dekadi, što se postiže jednom dominantnom RC konstantom, ugrađenom u pojačalo. Kod analize
Bodeovih prikaza valja ukazati na vezu između amplitudne i fazne frekvencijske karakteristike.
Ako je pad pojačanja -20 dB/dekadi, tada je konačni fazni zakret -90º. U slučaju da je pad pojačanja
-40 dB/dekadi uz A = 1 bio bi ispunjen uvjet za nestabilnost pojačala, odnosno pojačalo bi bilo na
rubu oscilacija.
Princip rada strujnog izvora prema slici 5.5. zasniva se na jednostavnoj postavci da je napon na
izlazu složenog diferencijalnog pojačala prema masi sklopa, (operacijsko pojačalo LT1028) uvijek
A puta veći od pada napona na otporu R. Operacijsko pojačalo LT1007 virtualno naponski spaja
kontrolni napon VIN te izlazni napon diferencijalnog pojačala, tako da kroz otpornik R teče cijela
struja tereta prema relaciji transkonduktantnog pojačanja.
VIN R
I= , uz A = 2 , (5.2)
A⋅ R R1
Iz relacije (5.2) može se zaključiti da čitava stalnost strujnog izvora ovisi samo o svojstvima
manganinskog otpornika R u povratnoj vezi. On je stoga izrađen kao žičani manganinski otpornik
sa vrlo malim temperaturnim koeficijentom, sposoban podnijeti disipaciju do 1 W, a da se bitno ne
narušava stalnost vrijednosti njegovog otpora. Njegov temperaturni koeficijent je približno
10 ppm/˚C. U traženoj primjeni, otpornik je nazivne vrijednosti R = 100 mΩ s maksimalnom
disipacijom koja nikad ne prelazi P = 100 mW. Preporučena je primjena aluminijski oklopljenog
kućišta s minimalno 2 cm izolacije kako bi se eliminirale temperaturne smetnje iz okoline.
R5 =1 k
VIN = ± 10 V +12 V
C O = 10µF
1 SI +12 V Tantal + 100Ah
1.2Ah +12 V C1 = 100µF
R 3 = 1 k? 100nF Elektrolitski
DC
keramički
kondenzator +
R6 = 300 ? 100nF keramički
+
R4 =1 k
LT1007 +
C3 = 22 nF
- OPA 2544 DC
CO
-
10µF+
100nF - 12 V
- 12 V
- 12 V
100Ah
C4 = 10 nF R2 1 k? R
Mjerni opseg
+12V
1.2Ah
Rtrim R1
100 ?
R7 = 2 k?
+
100m?
LT1028 G = 10
10 ?
1?
-
C O = 10µF 100 ?
Tantal - 12V
R1
R2
1 k? VIN
KS I=
10× R
Rtereta
Slika 5.5. Pojednostavljena shema strujnog izvora STI
5.2.5.3. Praktični detalji
• Operacijsko pojačalo LT1028
Kako bi se realizirala izrazito mala razina niskofrekvencijskog šuma primjenjene komponente su

bile pažljivo birane. Pod time se u prvom redu podrazumijevao odabir operacijskih pojačala s
iznimno niskim naponskim šumom. Operacijsko pojačalo LT10287 primjenjeno u opisanom
strujnom izvoru predstavlja sam vrh ponude trenutno dobavljivih ekstremno preciznih i
niskošumnih pojačala. Karakterizira ga naponski šum manji od Johnsonovog šuma otpornika od
50 Ω, vrijednosti 1 nVef pri frekvenciji f = 1Hz.
Uvjet da bi se ostvarila tako niska razina naponskog šuma jest velika kolektorska struja ulaznih
tranzistora operacijskog pojačala (približno 1 mA), jer je naponski šum inverzno proporcionalan
drugom korijenu iz kolektorske struje. Strujni šum je obrnuto tome, proporcionalan kolektorskoj
1
LT1028, 35 nVpp 0.1Hz, 0.1 µV/°C, Vos=10 µV, CMRR 126 dB, Linear Technology Corporation, www.linear.com
struji, pa ta vrst operacijskih pojačala ima znatno veću razinu strujnog šuma u odnosu na većinu
komercijalnih pojačala.
• Analiza preciznih otpora
Otpori R1 i R2 su precizni metal-film otpornici RC55Y (proizvođač Welwyn) sa ekstremno niskim

temperaturnim koeficijentom otpora (TC < 5 ppm/°C). To nam osigurava vrlo kvalitetnu
autonomiju strujnog izvora pri većim temperaturnim smetnjama. Da bi se ostvarilo stabilno
naponsko pojačanje A=10, otpornici R1 u donjoj i gornjoj grani su bili strogo odabrani. Razilaženje
vrijednosti otpora bilo je unutar granica ±0.01%. Isto je vrijedilo i za otpornike R2. No taj uvjet nije
bio dovoljan. Ustanovljeno je veliko standardno odstupanje izlaznog naponskog signala pri
priključenom stalnom naponu. To je upućivalo ili na veliki temperaturni utjecaj ili pak na neku
zajedničku smetnju diferencijalnom ulazu.
Daljnjim istraživanjima je utvrđeno da temperaturni koeficijenti sva četiri otpora moraju imati
jednoznačan karakter. To znači da se moraju odabrati oni koji imaju ili negativan ili pozitivan
temperaturni koeficijent, s karakteristikom približno istog nagiba. Time je klizanjem vrijednosti
otpora pojedinih otpornika u donjoj i gornjoj grani bio zadržan uvijek isti omjer, koji pak osigurava
visok faktor potiskivanja smetnji zajedničkog potencijala.
10
Metalnoslojni otpornik 100 Ω
Interpolirani pravac nagiba -4 ppm/°C
0
∆R/R (ppm)
-10
-20
y = - 3,86318 x + 95,71245
s = 0,6 ppm
-30
-40
22 24 26 28 30 32 34
temperatura / °C
Slika 5.6a. Temperaturni koeficijent odabranih metalnoslojnih otpornika 100 Ω

10 Metalnoslojni otpornik 1 kΩ
Interpolirani pravac nagiba -4 ppm/°C
0
-10
∆R/R (ppm)
-20
y = - 4,04403 x + 99,92458
-30
s = 0,51 ppm
-40
22 24 26 28 30 32 34
temperatura / °C
Slika 5.6b. Temperaturni koeficijent odabranih metalnoslojnih otpornika 1 kΩ
Uzeta je skupina od 100 otpornika za R1 i R2 pojedinačno, kako bi se obavio kvalitetan odabir.

Dobivene krivulje pokazuju da u očekivanom rasponu od 20 ºC do 30 ºC, otpornici imaju praktički
jednaka svojstva. Da bi omjer otpora R1 u donjoj i gornjoj grani diferencijalnog pojačala (isto
vrijedi i za R2) bio neovisan o vanjskim induciranim temperaturnim smetnjama, oba su otpornika
čvrsto termički spojena.
• Operacijsko pojačalo OPA25448
Operacijsko pojačalo OPA2544 primijenjeno je kao bipolarni spremnik električnog naboja

upravljan u spoju naponskog sljedila, operacijskim pojačalom LT1007. Kao zasebni element, ima
vrlo dobra svojstva što se tiče odnosa šum / izlazna struja. Sposobnost da daje velike izlazne struje
reda 4 A svrstava ga u logičan odabir. S obzirom da osigurava izlaznu snagu do čak 12 W, potrebno
je osigurati hlađenje kako se ne bi dosegla kritična temperatura PN spoja. Nalazi se na vanjskom
hladnjaku, s elektrolitskim kondenzatorima C1=100 µF spojenim od napajanja prema masi sklopa.
Elektrolitski kondenzatori poboljšavaju opću stabilnost sustava, djelujući kao spremnik energije ili
"zamašnjak" strujnog izvora kada vanjske baterije postanu loše, ili pak dinamika sustava postane
prebrza.
• Operacijsko pojačalo LT10079
Spada u sličnu skupinu kao i prije opisano LT1028. Karakterizira ga također mala razina izlaznog
šuma i velika stabilnost u sustavima s visokom graničnom frekvencijom. Za njegovu je primjenu
odlučeno upravo zbog zahtjeva za postizanje stabilnosti u širokom spektru mogućih opteretnih
impedancija. Strogo je preporučljiva uporaba odvojnih kapaciteta na nožicama za napajanje prema
masi (poliesternog tipa) kako bi se spriječile smetnje lutajućih struja.
8
OPA2544, 2 A, ±35V, 90 nVef, 3 fAef f=1Hz, CMRR 106 dB, Burr-Brown Corporation,
www.burr-brown.com
9
LT1007, 60 nVpp 0.1Hz, 0.6 µV/°C, Vos=10 µV, CMRR 117 dB, Linear Technology Corporation, www.linear.com
• Mehanizam odvođenja topline
Pozornost treba obratiti na hlađenje dotične komponente u kritičnom slučaju kada napon na malim
teretima dostiže jedva 1 % napona napajanja operacijskog pojačala OPA2544. U tom se slučaju sva
snaga troši na poluvodičkoj komponenti. Uz napon od 12 V i izlaznu struju 1 A, operacijsko
pojačalo treba podnijeti disipaciju od 12 W.
Trajnost i pouzdanost bilo koje poluvodičke komponente, inverzno su proporcionalni kvadratu
radne temperature PN spojišta [36].
Cijeli proces odvođenja topline s aktivne površine operacijskog pojačala, odnosno PN spojišta,
uključuje mnoge zasebne toplinske prijelaze. Za razmatranje procesa potrebno je poznavati
privedenu toplinu Q i temperaturu okoline TA. Pomoću ovih osnovnih podataka može se dobiti uvid
u ponašanje cijelog sustava.
U svrhu jasnijeg predočenja, može se zamisliti analogija u vidu električkog kruga, kojim se izvor
topline predočava strujnim izvorom, toplinski otpor kao i električki otpor, a toplinska inertnost
odnosno toplinski kapacitet kondenzatorom. Toplinski kapacitet materijala je svojstvo apsorpcije
određene količine topline u jedinici vremena, te porast njegove temperature, na način kao što raste
napon na kondenzatoru koji se nabija strujom.
RJC RCS RSA
TJ
PD CJ CC CS TA
Slika 5.7. Električka analogija toplinskog vođenja PN spoja
Na slici 5.7. prikazan je toplinski otpor RJC od PN spojišta do kućišta operacijskog pojačala, maleni
toplinski kapacitet spojišta CJ , toplinski kapacitet kućišta CC, toplinski otpor od kućišta do
hladnjaka RCS, veliki toplinski kapacitet hladnjaka CS i toplinski otpor hladnjaka prema okolini RSA.
Maleni toplinski kapaciteti CJ i CC mogu se zanemariti, budući da hladnjak apsorbira praktički svu
toplinu. Stacionarno stanje postiže se u trenutku izjednačenja privedene i odvedene topline. U tom
stanju temperatura PN spojišta mora biti ispod granično dozvoljene.
Na osnovi prikazane električke sheme (slika 5.7.) može se napisati sljedeća toplinska jednadžba:
TJ − TA = PD ⋅ ( RJC + RCS + RSA ) , (5.3)
gdje su temperature T izražene u stupnjevima celzijusima, privedena snaga PD u vatima, a toplinski

otpori u celzijusima po vatu. Kao rezultat, dobiva se potreban toplinski kapacitet hladnjaka, koji
ovisi o masi hladnjaka. Veća površina hladnjaka pridonosi boljem hlađenju.
Radna temperatura spojišta TJ odabire se pomoću karakteristike koju navodi proizvođač, a prikazuje
njezinu dozvoljenu vrijednost u ovisnosti o privedenoj snazi PD. Uz privedenu snagu od otprilike
15 W, dozvoljena temperatura spojišta je T =100 ºC. Toplinski otpor RJC za taj tip kućišta tipično je
2 ºC/W, dok se RCS uz primjenu termičke vodljive paste i fino obrađene površine može svesti na
1 ºC/W. Računavši s najgorim slučajem, kad temperatura okoline dostigne 30 ºC, ispada da je
traženi toplinski otpor hladnjaka prema okolini:
TJ − TA
RSA = − ( RJC + RCS ) ≈ 1.7 ºC / W (5.4)
PD
• Analiza temperaturne stalnosti strujnog izvora usljed promjene otpora R
Stalnost izlazne namještene struje ovisi o utjecaju zagrijavanja otpora R koji čini sustav povratne
veze. Temperaturni koeficijent otpora manganinske žice, od koje je otpor R izrađen, ima presudan
utjecaj na svojstva sklopa [35]. Slika 5.8. prikazuje karakteristiku ovisnosti otpora R nazivne
vrijednosti 100 mΩ o promjeni temperature.
100
Burster typ 1178

50
R = 100 mΩ
0
-50
∆R/R (ppm)
-100
-150
-4 -5 -7 2
∆R/R = -4,72x10 + 3,54x10 t - 5,9x10 t
-200
s = 4,6 ppm
-250
-300
20 25 30 35 40 45 50 55
Temperatura t / °C
Slika 5.8. Relativna promjena otpora R (Burster typ 1178) s temperaturom
Karakteristika je snimljena pomoću posebne uljne kupke u koju je otpornik bio uronjen, te se
temperatura ulju postupno podizala. Uporabom NTC otpornika koji je mjerio temperaturu ulja te
preciznog omometra zabilježena je relativna promjena otpora u ovisnosti o temperaturi, u rasponu
od 23 ºC do 54 ºC.
Nadtemperatura, na koju se hladnjak zagrijavo, s kojim je čvrstom termičkom vezom spregnut otpor
R, bila je Tnad ≈ 10 ºC. Pretpostavljaju se laboratorijski uvjeti rada10.
Relativne granice pogrješaka GIr namještenih izlaznih struja ovisit će o najvećoj relativnoj promjeni
otpora R. S obzirom da je laboratorij klimatiziran, temperaturne smetnje bit će minimalne. Hladnjak
u koji je uložen otpor R predstavlja veliki tromi sustav koji jako loše prati vanjske temperaturne
promjene. Ako uzmemo najgori slučaj, kada se obavljaju mjerenja uz stalne temperaturne šokove
uzrokovane otvaranjem i zatvaranjem vrata laboratorija, očekivana promjena nadtemeperature nikad
10
Laboratorijski uvjeti: temperatura 23 ± 1 ºC, 50±10 % vlage u zraku, tlak oko 1013 mbar.
nije prešla vrijednost ∆Tnad = 3 ºC. U normalnom radu, otpor R je upravo oko 32 ºC na tjemenu
svoje karakteristike (Tnad ≈ 10 ºC).
Izvedimo izraz za relativnu pogrješku namještene izlazne struje GI , te razmotrimo o čemu je ona
ovisna:
∂I U I
⋅ GR − 2 ⋅ GR
G ∂R R ∆R
GI = IB = = = R ⋅ ∆R = ,
I I I I R
(5.5)
GI ≈ 20 ppm .
Grublja razmatranja dovode do zaključka, da se za bolje rezultate očekuju minimalne temperaturne

smetnje, ili pak treba pristupiti izradi secijalnog termostata, jer strujni izvor mijenja vrijednost ±20
ppm u temperaturnom rasponu od 32 do 37 stupnjeva celzijusa.
U našoj primjeni strujni se izvor koristi u laboratorijskim uvjetima (temperatura je 23 ±1ºC), gdje se
relativne granice pogrješaka izlazne struje GI tada nalaze unutar granica od maksimalno (2÷3) ppm.
5.2.6. Komutator RCOMP
5.2.6.1. Princip rada
Glavni uređaj koji služi za automatizirano mjerenje je komutator RCOMP (engl. Resistor
comparator). Uređaj ima dvije glavne namjene: komutacija struje i zamjena mjesta dvama
etalonskim otporima koji se međusobno uspoređuju. Izveden je kako bi potpuno neprimjetno
utjecao na glavni mjerni krug, ne unoseći dodatne smetnje. Slično rješenje možemo susresti i kod
komercijalnih proizvođača [17,33]. Zahtjevi oklapanja poštivani su tako da su se za izvedbu spojeva
uporabili naponski suosni kabeli RG-5811 [21].
v
HP1 HP2 R12 R11 R10 R9
KOMUNIKACIJA
R1 R2 R3 R4 R5 R6 R7 R8
Slika 5.9. Vanjski izgled uređaja za kružne usporedbe etalonskih otpora
11
RG-58, vanjski promjer 5mm, karakteristična impedancija 50 Ω, kapacitet ≈ 105 pF/m, istosmjerni
probojni napon ≈ 20 kV, izolacijski otpor (1012 − 1013)Ω.
Funkcionalnost sklopa možemo objasniti na sljedeći način. Komutator se, sa prednje strane, sastoji
od 12 priključnih mjesta, svako sa po dvije naponske i dvije strujne stezaljke. Time je omogućeno
priključivanje svih 12 otpora grupnog etalona. S prednje ploče se priključuju suosni kabeli prema
digitalnim voltmetrima HP3458A, te LPT konektor za vezu prema računalu. Komunikacija s
relejima komutatora RCOMP je jednosmjerna, upravljana pomoću PCI TTL kartice [24].
Konstrukcija je tako zamišljena da svaki spojeni etalonski otpornik od R1 do R12 prema slici 5.11.
može zauzeti jednu od dvije pozicije unutar komutatora (POZ 1 i POZ 2) ili pak biti potpuno
odvojen. Na taj način omogućena je automatizirana kružna usporedba svih etalonskih otpornika
međusobno.
Slika 5.10. Izgled paralelno postavljenih relejnih kartica na sabirnici
Svaki etalonski otpornik biva priključen na svoju jedinstvenu relejnu karticu koja je izvedena s dva
naponska i strujna releja. Pomoću njih se na sabirnicu tijekom jednog mjerenja istodobno mogu
spojiti maksimalno dva otpora koja se žele usporediti. Pri bilo kojoj postavci releja ne može doći do
kratkog spoja naponskog izvora, jer osim 12 relejnih kartica postoje još i tri releja za komutiranje i
uključivanje/isključivanje prolaska struje. Upravljanje jednom relejnom karticom prikazano je
slikom 5.11.
Labview Relejna kartica 1/12

25 pin 25 pin
+5 V +5 V
Vss 1 COM
Opto-izolacijski A Q1 1B 1C
5
N1 N2
stupanj 2 RELEJ
2B ULN 2004A 2C
6
G6AK-234P
B HEF4555 3 7
3B 3C
4 S R
LPT Q4 4B 4C
8
konektor
E Vdd E
PCI GND GND B C
8255 I/O
S1 S2
TTL
RELEJ
kartica G2RK -2
S R
A D
N1 N2
RELEJ
G6AK-234P
S R
F G
S1 S2
RELEJ
G2RK -2
S R
E D
Slika 5.11. Električna shema upravljanja jednom relejnom karticom od njih 12 identičnih
S S
R R
E A
H D
STRUJNI STRUJNI
R
POZ 2 POZ 1
R1
S S
R R
F A
B
G C
B
NAPONSKI NAPONSKI
POZ 1 V1
C
S S
R R
D
E A
H D
STRUJNI STRUJNI
DC
POZ 2 POZ 1
R2
S S
R R
E
F B
G C F
NAPONSKI NAPONSKI
POZ 2 V2
S S
R R
E A
H D
STRUJNI STRUJNI
R12
POZ 2 POZ 1
S S
R R
F B
G C
NAPONSKI NAPONSKI
Slika 5.12. Shematski princip rada komutatora
Na sabirnici postoje četiri strujne (A i D te E i H) i naponske (B i C i F i G) linije. Pozicija POZ 1

se sastoji od dvije strujne (A i D) i dvije naponske (B i C) linije. Premještanjem s jedne na drugu
poziciju, obavlja se zamjena mjesta voltmetara.
Za mjerenje je bitno da izolacijski otpori releja i sabirnice koji se priključuju paralelno mjerenim
otpornicima budu dostatno veliki. U protivnom može doći do velikih pogrješaka pri usporedbi
srednjih i velikih otpora jer se svi izolacijski otpori spajaju paralelno etalonima.
5.2.6.2. Mjerenje otpora izolacije između dviju linija sabirnice
Sabirnicu komutatora čini niz od 13 paralelnih linija koje osim za prikupljanje služe i za upravljanje
relejnim pločicama unutar komutatora.
Slika 5.13. Izgled paralelnih linija sabirnice (izolacijski otpor između dvije paralelne linije
predstavlja nevidljivi paralelni otpor)
Izolacijski otpor između dviju linija sabirnice, te otpor između nožica naponskih i strujnih releja
predstavljaju nevidljivi paralelni otpor koji se nadodaje svakom etalonu prilikom mjerenja otpora.
Multimetar zbog tog efekta mjeri smanjenu vrijednost otpora etalona. Slika 5.14. približava
situaciju. Vidimo da svaki suosni BNC kabel, zbog konačne vrijednosti otpora izolacije, također
unosi dodatnu pogrješku. Ipak, njegova je vrijednost nekoliko redova veličine iznad otpora izolacije
sabirnice (otprilike (1012÷1013)Ω), pa će se uzeti da je otpor izolacije Rizol jednak otporu Rsabirnice,
R ⋅R
između dviju linija sabirnice. Smanjeni otpor koji stvarno mjerimo jest Rmjereno = etalona izol
Retalona + Rizol
I
BNC kabel
I L1 + I L2
VN
Ietalona Rkabela HP 3458A
Rsabirnice
Retalona U V
IL1
IL2
NN
Lutajuće struje Rizol = Rsabirnice || Rkabela
Slika 5.14. Lutajuće struje kroz nesavršenu izolaciju BNC kabela i sabirnice
Problem postaje tim veći što je sabirnica veće duljine. Ako na sabirnicu gledamo kao nadomjesnu
shemu sastavljenu od kondenzatora i otpornika, ukupni će izolacijski otpor padati proporcionalno
povećanju duljine sabirnice. S obzirom da je sabirnica ukupne duljine oko 1,5 m bilo je potrebno
izmjeriti njezin izolacijski otpor. Slika 5.15. pokazuje mjerni sklop za ispitivanje otpora izolacije. U
tu svrhu se koristio izvor vrlo stalnog istosmjernog napona FLUKE 5700A i digitalni voltmetar
HP3458A s čvrsto postavljenim unutarnjim otporom na 10 MΩ. Time se, uz dva poznata napona i
spoj otpornog djelila uspoređivanih otpora, lako s pomoću sljedeće relacije može izračunati otpor
između dvije linije sabirnice.
⎛U ⎞
R =⎜ − 1⎟ ⋅10 MΩ , (5.6)
izol ⎜ U ⎟
⎝ 2 ⎠
Izolacijski otpor između dvije

Rizol linije
sabirnice
U
Fluke 5700A
(izvor stalnog HP 3458A
V
istosmjernog
napona) U2
Runutarnji = 10 M?
Slika 5.15. Mjerni sklop za mjerenje otpora izolacije između dviju susjednih linija na sabirnici
Tablica 5.5. Otpor izolacije između dviju linija sabirnice. Uzeti u obzir da su pri mjerenju bile
priključene sve relejne pločice. Odabrane su dvije linije s otporom izolacije čija je srednja
vrijednost otpora bila najmanja jer to predstavlja najgori slučaj za usporedbu dvaju etalona.
Određivanje otpora izolacije između dvije linije sabirnice komutatora RCOMP, 17. rujna 2004.
Mjerni Rel. stand. odstupanje

napon U Rizol (GΩ) σ (ppm)
(V) s (ppm)
2 6,365 959,2 484,7
4 4,386 764,2 386,2
6 4,129 143,4 72,5
8 3,889 96,7 48,9
10 3,790 88,5 44,7
Napomena:
Rizol jest aritmetička sredina dvadeset uzastopce određivanih otpora, dok je njena relativna nepouzdanost σ
t
izračunata preko relacije: σ = ⋅ s gdje je s relativno standardno odstupanje dobiveno iz dvadeset
n
mjerenja, a faktor Studentove t – razdiobe jest 2,26 (uz statističku sigurnost 95 %).
Mjerenje je obavljeno na sljedeći način. Sabirnica je priključena u mjerni sklop s pomoću suosnih
kabela, s uzemljenim niskonaponskim stezaljkama. Nakon uključenja mjernog napona postavljenog
na najnižu vrijednost (2 V), vrijeme stabilizacije, radi smirivanja prijelaznih pojava postavljeno je
na 5 min, slijedio je postupak mjerenja koji se ponavljao dvadeset puta, nakon čega bi se postavljala
viša naponska točka te ponovo čekalo vrijeme stabilizacije. Izmjerene otpore prikazuje tablica 5.5.
Primjećujemo povećano standardno odstupanje pri manjim mjernim naponima. Uzrok su tome loša
osjetljivost digitalnog voltmetra pri mjerenju malih napona kao i lošije oklapanje (pri mjerenju
velikih otpora preporučljiva je primjena aktivnog oklopa).
Povećanjem napona iznad 10 V nije se došlo do uočljivih razlika u konačnom otporu Rizol a niti do
smanjenja standardnog odstupanja, pa to u tablici nije niti zabilježeno.
Ako se uzme za konačan otpor izolacije između dvije linije sabirnice vrijednost od otprilike
3,79 GΩ, tada se u najgorem slučaju pri usporedbi dvaju etalona od 10 kΩ, njihova vrijednost
prividno smanji za približno 2,6 ppm relativno. No ako se uzme u obzir da je otpor izolacije
poprilično stalan (tj. stalniji od standardnog odstupanja dobivenog mjerenjima), u vremenskom
razdoblju koliko obično traje jedno mjerenje bez komutacija tada, s obzirom da je riječ o
usporedbenoj metodi, dolazi do zaista minimalnih pogrješaka. Minimalnih, jer se uvijek gledaju
samo omjeri dvaju napona na etalonima a ne njihove apsolutne vrijednosti. Ako se promijeni
apsolutna vrijednost jednog etalonskog otpora, tada će se promijeniti i apsolutna vrijednost drugog,
dok će relativni odnos biti sačuvan. Do odstupanja dolazi jedino zbog nestalnosti otpora izolacije na
različitim krajevima sabirnice, čiji je doprinos ukupnoj mjernoj nesigurnosti omjera otprilike
0,01 ppm relativno.
Cilj ovog pokusa nije bio odrediti točnu vrijednost otpora izolacije, već samo uspostaviti i ispitati
ispravnost jednog mjernog okruženja gdje se mogu ostvariti svrsishodni rezultati.
5.2.6.3. Mjerenje prijelaznih otpora kontakata
Odabrani bistabilni releji12, sa specijalnim kontaktima za generiranje vrlo malih termonapona,

prebacuju iz mirnog u radno stanje s kratkotrajanim impulsom iz TTL kartice. U tu svrhu bistabilni
releji sadrže dva pobudna svitka oznake S i R. Prema slici 5.11. otpori kontakata naponskih releja i
konektora pribrajaju se velikom ulaznom otporu digitalnih voltmetara.
Nakon što se u poglavlju 4.2 teorijski razradio problem utjecaja komutatora na mjerenje malih
otpora, bilo je potrebno na dovršenom modelu ispitati kolika je apsolutna vrijednost i relativna
promjena prijelaznih otpora tijekom jedne cjelovite usporedbe koja traje otprilike nekoliko sati.
Prijelazni otpor komutatora svodi se na prijelazne otpore kontakata strujnih releja, plus prijelazne
otpore svih konektora. Shema mjernog sklopa za ispitivanje prijelaznih otpora kontakata prikazana
je na slici 5.16. Kao strujni izvor poslužio nam je kalibrator Fluke 5700A na mjernom području
1 A. Napon na kontaktima mjeren je osjetljivim digitalnim multimetrom HP3458A. Mjerenje je
provedeno u skladu s preporukama poznatih komercijalnih proizvođača mjerne opreme [18].
Prijelazni otpor
I sabirnice i
BNC
konektora
Strujni izvor RELEJ
Hi
UM
S R Lo
Digitalni multimetar
HP3458A
RKONTAKT
RPR = UM / I
Slika 5.16. Mjerni sklop za mjerenje prijelaznog otpora kontakata
Mjerenje je provedeno na sljedeći način. Nakon uključenja struje od 1 A iz kalibratora, pričekalo se

otprilike pet minuta radi smirivanja prijelaznih pojava, kako bi se nestacionarni termonaponi
minimizirali. Slijedio je postupak mjerenja napona koji se ponavljao deset puta za redom sa strujom
u jednom i drugom smjeru. Srednja vrijednost ta dva napona dala je vrijednost otpora za jedno
nedovršeno mjerenje. Takav je postupak ponovljen još nekoliko puta u roku jednog sata, sa
isključivanjem i uključivanjem releja. Srednja vrijednost i standardno odstupanje dovršenog
mjerenja prikazani su prvim retkom u tablici 5.6.
Da bi se provjerila ponovljivost takvog mjerenja unutar vremenskog trajanja od deset sati, koliko
otprilike traje jedna kompletna kružna usporedba etalonskog sloga u PEL-u, čitav je postupak
ponovljen još dva puta tijekom dana.
12
Omron, tip G6AK-234P, DPDT, 5 VDC, RC=139 Ω, ICoil=36 mA, IContact= 1 A max., LC=0,1 H, PC=200 mW, Top-
re=(3÷7) ms, Rizol = 1 GΩ min. na 500 Vdc
Tablica 5.6. Ukupni prijelazni otpor kontakata unutar komutatora. Većina ukupnog otpora sastoji se
od serijskog spoja otpora kontakata strujnog releja te konektora relejne pločice prema sabirnici.
Odabrana je pločica s najvećim prijelaznim otporom.
9.veljače
Ukupni prijelazni otpor kontakata
2005.
Mjerna struja 1 A
Vrijeme
RPR ± s(1A)
9:00 (38,63 ± 0,01) mΩ
13:00 (38,79 ± 0,01) mΩ
18:00 (39,67 ± 0,01) mΩ
R PR ± σ RE (39,03 ± 0,01) mΩ
Napomena:
Primjenjene su sljedeće formule:
a) Opća aritmetička sredina ukupnog prijelaznog otpora komutatora za rezultate dobivene kroz 10 sati:
RPR1 RPR 2 RPR 3
2
+ 2 + 2
s(1A) s(1A) s(1A) .
R PR = 1 2 3
1 1 1
2
+ 2 + 2
s(1A) s(1A) s(1A)
1 2 3
Indeks (1A) predstavlja mjernu struju iz kalibratora FLUKE 5700A od 1 A. Oznaka s(1A) pridružena je
standardnom odstupanju prijelaznog otpora kontakata za pojedino mjerenje.
b) Nepouzdanost opće aritmetičke sredine prijelaznih otpora komutatora za mjernu struju 1 A, σ RE :
⎛ 1 1 1 ⎞ t .
σ RE = ⎜ 1 + + ⎟⋅
⎜ 2
s 2
s 2
s ⎟ N
⎝ (1A)1 (1A)2 ⎠
(1A)3
Faktor Studentove t-razdiobe za tri mjerenja (N = 3) i statističku sigurnost od 95 % jest 4,3.
Aritmetička sredina vrijednosti prijelaznog otpora R PR bila je približno 39,03 mΩ s nepouzdanošću

od otprilike 0,01 mΩ. No, treba naglasiti da takav rezultat ipak ne daje vjerno stanje stvari kroz
duže vremensko razdoblje. U dužem vremenu primijećeno je slučajno klizanje srednje aritmetičke
vrijednosti od najmanje 1 mΩ. Ukupna mjerna nesigurnost određivanja otpora, gdje bi se uračunale
i sustavne pogrješke primjenjenih instrumenata, nije ovdje izračunata, jer cilj nije bilo određivanje
konkretne vrijednosti otpora već ponovljivosti rezultata kroz određeno vremensko razdoblje.
Može se zaključiti da slično razmatranje vrijedi i za naponske releje, čiji se otpor kontakata veže
serijski u krug digitalnih multimetara vrlo velikog unutarnjeg otpora, no zbog vrlo male
pikoamperske struje koja kroz njih teče, ti prijelazni otpori uzrokuju zanemarivu pogrješku
mjerenja.
5.2.6.4. Mjerenje i analiza pojava termonapona
Termonaponi su najčešći izvor pogrješaka, u primjenama mjerenja napona malih vrijednosti. Ti se

naponi pojavljuju kada su različiti dijelovi kruga na različitim temperaturama, te kada se spojevi vodiča
izrađuju od različitih materijala, kako je prikazano na slici 5.17.
Dijele se na stacionarne i nestacionarne. Stacionarni termonaponi nastaju zbog stalne razlike
temperature spojišta, ili spojišta i kraja voda. Ti termonaponi ovise o materijalu jednog odnosno
drugog spojišta. Nestacionarni termonaponi nastaju kada se temperatura spojišta mijenja zbog naglog
dovodjenja topline stezaljci, npr. prilikom pritezanja ili dodirivanja spojišta rukom. Nestacionarni
termonaponi mogu se izbjeći dovoljnim čekanjem nakon dodirivanja spojišta, da se ustale na nekoj
vrijednosti. Sama metoda primjenom komutacije poništava tada utjecaj pogrješke zbog preostalih
stacionarnih termonapona. Kod mjerenja otpora metodom MOEO 1.1 potrebna prespajanja izvode se
automatski pomoću relejnog komutatora RCOMP. Pokusom je utvrđeno da oko 5 sekundi nakon
diranja stezaljke termonapon doseže vrijednost oko 8,5 µV, što kod mjerenja etalona malih nazivnih
vrijednosti unosi zamjetnu pogrješku. No, budući da je ovdje cijeli postupak u potpunosti
automatiziran bez primjene ruku, osim na samom početku pripremanja mjernog sklopa, potrebno je
pričekati samo prije prvog mjerenja pet minuta da nestacionarni termonaponi iščeznu. Termonapon
ovisi o vremenu držanja stezaljki, što znači da ovisi o količini izvana dovedene topline Q stezaljci.
Utjecaj termonapona na pogrješku relativnog omjera otpora ovisi o naponima napajanja kojim se
uspoređuju etaloni. Relativni je utjecaj mogućih preostalih termonapona na pogrješku omjera otpora
uvijek mnogo manji kod usporedbe otpora većih nazivnih vrijednosti (npr. 10 kΩ-10 kΩ). Tada se
može ići na veće napone na etalonima, a da se ne prijeđe granica od 100 mW disipirane snage na
otporniku. Za etalone malih nazivnih vrijednosti koriste se manji naponi pa tu termonaponi spram
napona na otporu puno više utječu [28]. Pogrješka zbog termonapona ∆Ut je:
∆U t ∆U t
= , (5.7)
U PR
A B A
T1 T2
Hi
U AB Lo
Digitalni multimetar
HP3458A
Slika 5.17. Vrijednost termonapona UAB koji se pojavljuje na spojištu dva različita materijala,
UAB = QAB (T1 – T2), gdje je:
QAB - Termoelektrički potencijal materijala A prema materijalu B u mikrovoltima po stupnju
celzijusu
T1 – temperatura materijala A prema materijalu B u celzijusima
T2 – temperatura materijala B prema materijalu A u celzijusima
Tablica 5.7. Termoelektrički potencijal za neke najčešće spojeve materijala
Materijali od kojeg Termoelektrički potencijal QAB

je izrađeno spojište / µV/ºC
Cu-Cu ≤ 0,2
Cu-Ag 0,3
Cu-Au 0,3
Cu-Pb/Sn 1÷3
Cu-Si 400
Cu-CuO 1000
Ag – srebro, Au – zlato, Cu – bakar, CuO – bakreni oksid, Pb – olovo, Sn –
kositar, Si – silicij.
Tablica 5.7. prikazuje nekoliko vrijednosti termoelektričkih potencijala, za najčešće spojeve koji se
susreću u gradnji jednog elektroničkog mjernog sklopa. Iz podataka se da naslutiti koliko mjernih
neugodnosti može donijeti nepažljiva primjena loše održavanih bakrenih vodiča.
Pokusom je utvrđeno da releji primjenjeni u komutatoru imaju izrazito mali stacionarni termonapon
koji većinom dolazi do izražaja tek pri strujama većim od 2 A (tada se spojevi počinju osjetnije
zagrijavati). Budući da se većina usporedbi provodi strujama do 1 A, utjecaj pojave termonapona
postaje zanemariv. U slučaju kad uspoređujemo vrlo male otpore reda 10 mΩ, gdje je potrebno
osigurati veliku struju kako bi se postigla dovoljna osjetljivost na voltmetrima, potrebno je načiniti veći
broj mjerenja kako bi se metodom statistički poništio utjecaj stacionarnih termonapona.
Iz slike 5.18. se može zamijetiti, da za ostvarenje kvalitetne konstrukcije, pažnju treba obratiti na svaki
mogući izvor termonapona. Vanjski vodiči od etalona prema komutatoru, unutarnji vodiči od
konektora prema tiskanim pločicama, BNC konektori, svi se oni mogu promatrati kao spojevi koji
generiraju termonapone. Vrijednost termonapona ne ovisi o smjeru struje, pa je njihov polaritet jednak
za sve spojeve.
Slika 5.18. prikazuje okvirnu raspodjelu termonapona kroz cijeli relejni komutator RCOMP. Napon
koji mjeri digitalni multimetar HP3458A dobiva se iz relacije (5.8):
5 10
U V = U1 + ∑ U termo, N − ∑ U termo, N , (5.8)
N =1 N =6
Ulazni BNC kabel BNC konektor Relej Spojna žica PCB bakreni vodovi
Utermo,1 Utermo,2 Utermo,3 Utermo,4 Utermo,5
HI
R1
Termonaponi UV DMM
U1 LO
Utermo,6 Utermo,7 Utermo,8 Utermo,9 Utermo,10
Ulazni BNC
BNC kabel Relej Spojna žica PCB bakreni vodovi
konektor
Slika 5.18. Raspodjela termonapona od etalona prema voltmetru

Voltmetar mjeri napon jednak razlici potencijala između visokonaponske i niskonaponske stezaljke.
Ako su spojevi stezaljki izvedene jedna drugoj vrlo blizu, doći će do simetrične raspodjele tj. vrlo
ujednačenih generiranih termonapona u visokonaponskoj HI i niskonaponskoj LO stezaljci voltmetra.
To će pak dovesti do pojave da se termonaponi prema relaciji (5.8) u određenoj mjeri čak i međusobno
poništavaju. Njihova suma bi u teorijski najsretnijem slučaju bila jednaka nuli. No u praksi, to se ipak
ne događa.
Kako bi se poništio utjecaj pogrješke mjerenja uslijed pojave termonapona, struja se kroz otpornike
pušta u jednom i drugom smjeru. Naponi UA i UB predstavljaju padove napona koje struja proizvodi na
uspoređivanim otpornicima R1 i R2. Napon Utermo predstavlja neželjeni termonapon koji uzrokuje
pogrješku mjerenja razlike napona UA - UB. Budući da je njegov predznak i vrijednost neovisan o
smjeru struje, komutacijom i mjerenjima u svakom od slučaja A) i B), dobivaju se naponi U1 i U2.
Oduzimanje tih dvaju napona i dijeljenjem s dva, dobiva se točna razlika padova napona UA - UB.
A) Mjerenje napona U1 B) Mjerenje napona U2
Hi Hi
U termo U termo
Lo Lo
UA UB Digitalni multimetar UB UA Digitalni multimetar
HP3458A HP3458A
U1 = U termo + U A - UB U 2 = U termo + U B - UA
Slika 5.19. Teorijski pristup principu poništavanja utjecaja termonapona u mjerenjima
U1 − U 2 (U termo + U A − U B ) − (U termo + U B − U A )
= = UA −UB , (5.9)
2 2
-7
1x10
-8
8x10
Termonapon Utermo / V
-8
6x10
-8
4x10
-8
2x10
1 3 7 20 55 148 403
Vrijeme t / s
Slika 5.20. Termonapon mjeren na kontaktima naponskog releja uz stalnu struju na kontaktima od 1 A
Na slici 5.20. se može vidjeti vremenska ovisnost termonapona naponskog releja primjenjenog u
relejnom komutatoru RCOMP. Pretpostavlja se da će upravo njegov utjecaj na pogrješku mjerenja biti
najveći, budući da je serijski spojen u krug osjetljivog digitalnog voltmetra HP3458A. Uz ekstremne
uvjete (struja u naponskom releju nikad ne prelazi 1 nA) tj. za struju od 1 A na kontaktima, maksimalni
napon izmjeren na kontaktima bio je jedva 0,1 µV. To dovodi do zaključka, da se većim brojem brzih
mjerenja te komutacijama struje njegov utjecaj može potpuno zanemariti.Treba naglasiti da su uvjeti
mjerenja bili kao i komutatorom RCOMP. Apscisa je namjerno prikazana u logaritamskom mjerilu
kako bi se zamijetila promjena termonapona u prvih 60 sekundi koliko treba da se obavi jedno
mjerenje napona s jednim smjerom struje, kroz serijsku kombinaciju etalonskih otpora.
Preporučuje se i primjena što kvalitetnijeg ožičenja gdje će svi spojevi biti od istog materijala (bakar-
bakar), te da ih se po mogućnosti drži na jednakoj temperaturi. Temperaturni gradijent unutar
komutatora izbjegnut je na način da su svi spojevi vodića postavljeni jedni ka drugima što je bliže
moguće. Komutator RCOMP za što kvalitetnije mjerne rezultate, treba udaljiti od bilo kakvih izlaganja
suncu, ventilatorima ili sličnim izvorima strujanja zraka.
5.3. Mjerni postupak
Mjerni sustav upravljan programskim paketom Labview13 čine dva multimetra HP3458A, kalibrator
istosmjernog napona Fluke 5700A, multimetar Keithley 199 i relejna kutija RCOMP (upravljanje
mjerenjem omjera otpora). Multimetrima i kalibratorom se upravlja standardnom GPIB (General
Purpose Interface Bus) PC karticom, dok se uređajem RCOMP upravlja ulazno-izlaznom (U/I)
karticom 8255. Mjerni sustav, zasnovan na grafičkom programskom jeziku, nalazi se u uporabi tek
jednu godinu pa se sustavno nadograđuje. Ugrađena kartica GPIB je standardno inteligentno sučelje
koje omogućuje komunikaciju između nekoliko instrumenata i upravljačkog uređaja (računalo).
Protokol je za komunikaciju specificiran normom IEEE 488. Može nadzirati 15 uređaja svih tipova
definiranih protokolom (Talker, Listener, Controller). Ugrađena kartica 8255 [24] programabilna je
ulazno-izlazna kartica za PC računala sa 24 TTL ulaza ili izlaza. Maksimalna struja na izlazima
kartice je 4 mA, dok je napon +5 V. Slika 5.21 prikazuje mjerno sklopovlje korišteno u metodi
MOEO 1.1.
10.000009 V DC Input Strujni

High
OPERATE Low izvor
Napon
B
GND
PI
G
10.000009 V DC
GPIB
HP1 HP2 R12 R11 R10 R9
LPT
10.000009 V DC
R1 R2 R3 R4 R5 R6 R7 R8
G PIB
Po rt
LPT
N1 N2
` S1
S2
R12
..........
R1
R2
Slika 5.21. Mjerno sklopovlje potrebno za realizaciju mjerne metode
13
LabVIEW je programski paket tvrtke National Instruments, koji je kao grafički razvojni alat posebno
prilagođen za izradu automatiziranih mjernih metoda.
Iako je mjerenje potpuno automatizirano i ugodivo, mjeritelj mora obaviti potrebne predradnje prije
samog mjerenja te unijeti potrebne parametre. Prvo se moraju spojiti multimetri i etaloni otpora
prema metodi MOEO 1.1. Spajanje uređaja prema metodi MOEO 1.1 prikazano je na slici 4.1.
Nakon spajanja računala s uređajima i ostalim elementima prema shemi, mora se spojiti multimetar
Keithley 199 (engl. Scanner) i pripadajući NTC otpornici, koji služe za mjerenje temperature
etalona, na odgovarajuća mjesta na panel-ploči, kako je prikazano na slici 5.22. Panel ploča je
posebno izrađeno sučelje, a omogućuje spajanje NTC otpornika i uređaja za mjerenje temperature u
etalonima i okolišnom prostoru. Smještena je na pogodnom mjestu blizu UTEO-94 i UTEO-97.
Priključak NTC-a
NTC1 (crvena banana)
1. 10 kΩ PTB
NTC2 (crna banana)
2. 1 Ω PTB
3. X
4. 10 kΩ VEB
5. 1 kΩ VEB Scanner
6. 100 Ω VEB
7. 10 Ω VEB
8. 1 Ω VEB
9. 1 Ω Guilline
10.1 Ω L&N
11. 1 Ω Siemens
12. 100 mΩ VEB
Keithley 199
13. 10 mΩ VEB
14. 1 mΩ VEB Temperatura okoliša
15. MEO-2 (smeđa banana)
16. Okoliš 1
17. Okoliš 2
18. Zajednička
stezaljka Zajednička stezaljka
(žuto-smeđa žica)
UTEO-94
UTEO-97
Slika 5.22. Povezivanje multimetra Keithley 199 i pripadajućih NTC otpornika na
panel- ploču
Poslije toga moraju se spojiti kućišta svih uređaja i uzemljiti na uzemljivačku spojnicu. Time se
završava spajanje svih potrebnih uređaja. Redoslijed postupka za mjerenje je sljedeći:
- uključiti RCOMP
- spojiti RCOMP na izvor za napajanje (AKU) (napomena: na etalonima otpora nema napona
prije pokretanja programa
- uključiti PC i pokrenuti program UsporediX1X2
- u prozorima namjestiti vrijednosti etalona koji se žele uspoređivati te vrijeme integracije.
PROGRAM ZA UPRAVLJANJE MJERENJEM I OBRADU REZULTATA 75
6. PROGRAM ZA UPRAVLJANJE MJERENJEM I

OBRADU REZULTATA
6.1. Uvod u virtualnu instrumentaciju
Osobna računala danas predstavljaju vrlo važan element u nadziranju i upravljanju tehnološkim
procesima u industrijskim pogonima i laboratorijima.
Jedan od razloga tako naglog prodora osobnih računala na području instrumentacije svakako je
važnost grafičkog sučelja kojega osiguravaju korisnicima .
Grafička korisnička sučelja (GUI) u službi virtualne instrumentacije, danas zamjenjuju staru
tehnologiju na isti način kao što su prije nekoliko godina programabilni kontroleri zamjenjivali
klasičnu relejsku tehnologiju. Grafička korisnička sučelja mogu mijenjati prekidače, indikatore,
alfanumeričke displeje i digitalne indikatore. Uz dodatnu primjenu odgovarajućih hardverskih
rješenja čije se djelovanje temelji na osobnim računalima korisnici mogu samostalno izrađivati
vlastite instrumentacijske sustave, odnosno sustave industrijske automatizacije. Takvi snažni i
fleksibilni, programski zasnovani sustavi, iskorištavaju sposobnosti prikazivanja, preračunavanja i
povezljivosti što ih nude današnja osobna računala.
LabVIEW predstavlja za korisnika jednostavno grafičko programsko razvojno okruženje. Njegov

izvorni kôd primjenjuje se za rješavanje problema u izradi neke skice ili dijagrama toka. Djelovanje
virtualnih instrumenata ostvarenih s LabVIEW-om po brzini izvođenja jednako je brzinama koje
bismo postizali uz uporabu klasičnih programa.
Virtualni instrumenti se mogu prenositi s platforme na platformu bez ikakvih dodatnih
modifikacija.Tijekom uporabe virtualnog instrumenta može se upravljati mijenjanjem parametara,
uključivanjem prekidača, namještanjem klizača itd.
Svaki virtualni instrument može se ponovno primjeniti na višim razinama, što omogućje izradu
konačnih programa jednostavnom uporabom potprograma (subVI-a). Pojedine funkcije ili
potprogrami iz blok dijagrama načine se tek onda kada dobiju potrebne ulazne podatke. Ulazni
podatci dolaze žicama do ulaznih terminala potprograma ili funkcije. Kad primi sve zahtijevane
ulazne podatke, funkcija se izvede te preko izlaznih terminala pošalju rezultati ili odgovori do
drugih umreženih funkcija ili potprograma.
Programski paket LabVIEW Advanced Analysis VI Library ima set funkcija za akviziciju, analizu i
prezentaciju podataka. Pomoću rutina za analizu, obavlja se procesiranje prikupljenih podataka.
Ove biblioteke obuhvaćaju statistiku, evaluaciju, regresije, linearnu algebru, analizu u vremenskoj i
frekvencijskoj domeni, vremenske prozore i digitalne filtre.
6.2. Program za upravljanje mjerenjem

Virtualno okruženje uvedeno je i u laboratorijsku usporedbu etalona otpora. Slika 6.1. prikazuje
radno virtualno okruženje koje se koristi pri, usporedbi dvaju etalona otpora. Pritom je važno
naglasiti da je prikazano virtualno okruženje vrlo lako brzo nadograditi i proširiti na proizvoljan
broj usporedbi etalona otpora, u roku od nekoliko minuta.
76 PROGRAM ZA UPRAVLJANJE MJERENJEM I OBRADU REZULTATA
Slika 6.1. Virtualno okruženje za usporedbu dvaju etalona otpora

PROGRAM ZA UPRAVLJANJE MJERENJEM I OBRADU REZULTATA 77
6.3. Opis rezultata mjerenja
Prikaz rezultata mjerenja usporedbe etalona otpora mora sadržavati sve bitne podatke koji su potrebni
kod analize mjernih rezultata. Programski paket LabVIEW 6i nudi mjernu inteligenciju –tijesnu
povezanost mjerne električne opreme s programima za obradu podataka radi pojednostavljenja
konfiguracije i poboljšanja mjerne korisnosti.
Zato više nije potrebno imati dodatne programe za analizu i obradu podataka, već Labview to nudi u
jednom paketu.
U svakom izvješću nalazi se Datum mjerenja, zatim Ntc1 i Ntc2 koji predstavljaju odstupanja od 23 ºC
u milikelvinima, tj. mjerenu temperaturu NTC-a u etalonskim otpornicima R1 i R2. Svi otpornici,
međutim, nemaju ugrađen NTC. Vrijeme predstavlja vrijeme početka mjerenja. Preklopka
Autokalibracija predstavlja mogućnost da se prije početka mjerenja obavi autokalibracija digitalnih
voltemetara. Ratio predstavlja mogućnost odabira prikaza mjerenog omjera u apsolutnim ili relativnim
vrijednostima. Na lijevoj strani namještaju se još i parametri mjerenja, kao što su broj mjerenja unutar
jedne komutacije (Number of measurement in one comutation), vrijeme čekanja između komutacija
(Time between comutations), broj ukupnih ponavljanja (Total measurement), opsezi voltmetara (HP
range) i vremena integracije (NPLC).
Nakon obavljenih mjerenja, čiji slijed možemo promatrati u gornjem središnjem prozoru, program će
automatski statistički obraditi i prikazati nama najzanimljivije podatke. Podatci prikazani u
zaokruženoj cjelini Results of measurements znače sljedeće:
- oznaka X1/X2 predstavlja konačan apsolutni ili relativni omjer (ovisno koja je opcija odabrana) dviju
vrijednosti otpora dobiven iz n mjerenja napona U11, U22, U21, i U12. Relacija (6.1) tumači njegovo
određivanje:
X1 ⎛U ⎞ ⎛U ⎞
= ⎜⎜ 11 ⎟⎟ ⋅ ⎜⎜ 21 ⎟⎟ , (6.1)
X2 ⎝ U 22 ⎠ SR ⎝ U 12 ⎠ SR
- oznaka SR predstavlja srednju vrijednost napona ako se u obzir uzmu i komutacije struje.
Napisani program ima inače i opciju automatskog prikazivanja odstupanja omjera, npr. napona
U 11 U 22 u milijuntinkama nazivne vrijednosti. Tada se on za omjer napona 1:1 izračunava prema
relaciji (6.2):
⎡⎛ U ⎞ ⎤
U11 /U 22 = ⎢⎜ 11 - 1⎟ ⋅1× 106 ⎥ , (6.2)
⎣⎝ U 22 ⎠ ⎦
slično vrijedi i za omjer napona 1:10 kada se izračunava prema (6.3):
⎡⎛ ⎛ U ⎞ ⎞ ⎤
U11 /U 22 = ⎢⎜⎜ ⎜ 11 - 10 ⎟ / 10 ⎟⎟ ⋅1× 106 ⎥ , (6.3)
⎣⎢⎝ ⎝ U 22 ⎠ ⎠ ⎦⎥
Promatranje tog relativnog omjera tijekom mjerenja daje vrlo brzi uvid u moguće sustavne
pogrješke tj. promjene koje se događaju tijekom mjerenja.
Podatak StdX1/X2 predstavlja standardno odstupanje mjerenja omjera. Omjer se dobiva kao
aritmetička sredina dvaju mjerenja. Standardno odstupanje aritmetičke sredine y=(a+b)/2 je:
78 PROGRAM ZA UPRAVLJANJE MJERENJEM I OBRADU REZULTATA
2 2
⎛ dy ⎞ ⎛ dy ⎞ 1 2 2
s y = ⎜ ⎟ sa + ⎜ ⎟ sb = sa + sb , (6.4)
⎝ da ⎠ ⎝ db ⎠ 2
Dakle standardno odstupanje omjera je:
1 2
stdX1/X2 = s + s 2U21/U12sr , (6.5)
2 U11/U22sr
Standardno odstupanje aritmetičke sredine omjera je:
stdX1/X2
stdsrX1/X2 = , (6.6)
n
gdje n predstavlja ukupan broj mjerenja.
Prema računu izjednačenja pogrješaka, u izvješću kao rezultat dobivamo i jednadžbu pravca
regresije y = ax + b prema kojoj je suma kvadrata odstupanja pojedinih mjerenja najmanja.
Koeficijenti a i b računaju se, rabeći Gaussove oznake, prema sljedećim formulama:
1
[ xy ] - [ x][ y ]
a= n , (6.7)
2 1 2
[ x ] - [ x]
n
1 a
b = [ y ] - [ x] , (6.8)
n n
Ako uzmemo primjer sa recimo 10 mjerenja, koliko ih se najčešće uzima, tada slijedi:
[ x] = 1+ 2 + 3 + 4 + 5 + 6 + 7 + 8 + 9 +10 = 55
[ x 2] = 12 + 2 2 + ... + 10 2 = 38
10
[ xy ] = ∑ xi yi , (6.9)
i=1
1
[ x 2] - [ x]2 = 82,5 , (6.10)
n
te uz gornje rezultate dobivamo konačne izraze za a i b:
[ xy ] - 55 ⋅ y
a= , (6.11)
82,5
b = y - a ⋅ 5,5 , (6.12)
gdje y predstavlja aritmetičku sredinu pojedinačnih 10 mjerenja omjera napona na etalonima otpora R1
i R2.
MJERENJA 79
7. MJERENJA
Da bi se mogla vrednovati kvaliteta proizvedenog mjernog sklopovlja potrebno je provesti mjerenja s
pomoću kojih se obavlja jedna rutinska pohrana skupnog etalona otpora. Takvim testom će se dobiti
konačan rezultat o primjenjivosti mjernog sklopovlja za pojedino područje uporabe.
7.1. Rezultati kružne usporedbe
Pridržavajući se dogovorenih teorijskih razmatranja u poglavlju 3.6. pokušala se odrediti srednja

vrijednost grupnog etalona otpora na razini 10 kΩ i 1 Ω. Jedan ciklus mjerenja (četiri usporedbe)
trajao je otprilike četrdeset minuta. U tu svrhu određene su relativna odstupanja δ 12 , δ 23 , δ 34 , δ 41 ,
koja pak po sljedećim relacijama,
δ 12 = δ1 − δ 2 , (7.1)
δ 23 = δ2 − δ3 , (7.2)
δ 34 = δ3 − δ4 , (7.3)
δ 41 = δ 4 − δ1 , (7.4)
ustvari predstavljaju razlike relativnih odstupanja pojedinih etalona od nazivne vrijednosti. Smisao
mjerenja tih vrijednosti jest određivanje srednje vrijednosti grupnog etalona otpora δsr , za dvije
najvažnije razine, 10 kΩ i 1 Ω koje redovito sudjeluju u međunarodnim usporedbama. Detaljno
objašnjenje načina održavanja skupnog etalona PEL može se pronaći u poglavlju 3.6.
Vrijeme jedne usporedbe je preporučljivo izvesti unutar kratkog vremena (približno 10 minuta).
Iz odnosa aritmetičke sredine pKRUZNO i rasipanja pojedinačnih rezultata kružnih usporedbi pogrješke
pKRUZNO zaključuje se da ponovljenim mjerenjem,
δ12 +δ23 +δ34 +δ41 + pKRUZNO = 0 (7.5)
nije potvrđena zamjetnija sustavna pogrješka, dok je doprinos slučajne pogrješke izražen
nesigurnošću od 0,1 ppm. Taj rezultat možemo tumačiti na dva načina. Ako pretpostavimo da je
pogrješka kružnog umnoška pKRUZNO rezultat klizanja otpora tijekom jednog mjernog ciklusa,
možemo zaključiti da je relativni doprinos mjerne metode na određivanje omjera na razini 0,1 ppm.
S druge strane pak, ako otpore pretpostavimo stalnima tijekom jedne kružne usporedbe, sav
doprinos pogrješci jediničnog omjera bio je prouzročen mjernim sklopovljem.
80 MJERENJA
Tablica 7.1. Rezultati kružne usporedbe grupnog etalona otpora 10 kΩ. δ 12 , δ 23 , δ 34 , δ 41 ,

predstavljaju relativne razlike između pojedinih otpora, prema nazivnoj vrijednosti. Ostvareno je
ukupno deset usporedbi (od deset mjerenja) u vremenskom razdoblju od 10 dana. Vrijednost
pogrješke pKRUZNO se izračunao prema relaciji (7.5).
Kružna usporedba grupnog etalona 10 kΩ, 15.2 – 26.2. 2005
R1=10 kΩ FLUKE1, R2=10 kΩ FLUKE2, R3=10 kΩ PTB, R4=10 kΩ VEB
Redni broj δ 23 (ppm) δ 34 (ppm)

δ 12 (ppm) δ 41 (ppm) pKRUZNO (ppm)
usporedbe, i
1. -45,769 45,309 -62,171 62,694 -0,063
2. -45,739 45,315 -62,155 62,684 -0,105
3. -45,723 45,317 -62,154 62,633 -0,073
4. -45,789 45,345 -62,222 62,675 -0,009
5. -45,735 45,300 -62,181 62,685 -0,069
6. -45,715 45,319 -62,142 62,632 -0,094
7. -45,779 45,289 -62,166 62,622 +0,034
8. -45,713 45,356 -62,164 62,635 -0,114
9. -45,764 45,302 -62,222 62,676 +0,008
10. -45,728 45,385 -62,136 62,658 -0,179
Aritmetička sredina: pKRUZNO = 0,066

Standardno odstupanje
spkruzno= 0,06
pojedinačnog rezultata:
MJERENJA 81
-45,60
Mjerne točke 10 kΩ
0,05 ppm
Linearna interpolacija
-45,65
-45,70
-45,75
δ12 (ppm)
-45,80
-45,85
δ12 = -45,766 + 0,003 n
-45,90
sδ = 0,03 ppm
-45,95
-46,00
0 2 4 6 8 10
Redni broj usporedbe, n
Slika 7.1. Relativna razlika između otpora R1=10 kΩ FLUKE1 i R2=10 kΩ FLUKE2
45,6
45,5 Mjerne točke 10 kΩ

0,1 ppm
δ23 (ppm)
45,4
45,3
45,2
δ23 = 45,3 + 0,002 n
sδ = 0,032 ppm
45,1
0 2 4 6 8 10
Slika 7.2. Relativna razlika između otpora R2=10 kΩ FLUKE2 i R3=10 kΩ PTB
82 MJERENJA
Mjerne točke 10 kΩ
-62,05 Linearna interpolacija
-62,10 0,05 ppm
-62,15
-62,20
δ34 (ppm)
-62,25
δ34 = -62,18 + 0,001 n

-62,30
sδ = 0,032 ppm
-62,35
0 2 4 6 8 10
Slika 7.3. Relativna razlika između otpora R3=10 kΩ PTB, R4=10 kΩ VEB
62,90
62,85
Mjerne točke 10 kΩ 0,05 ppm

62,80
62,75
δ41 (ppm)
62,70
62,65
62,60
δ41 = 62,67 - 0,001 n
62,55 sδ = 0,028 ppm
62,50
0 2 4 6 8 10
Slika 7.4. Relativna razlika između otpora R1=10 kΩ FLUKE1 i R4=10 kΩ VEB
MJERENJA 83
Koristeći relacije (7.1), (7.2), (7.3), (7.4) i (7.5) može se izračunati srednja vrijednost odstupanja
δsr , četiriju otpora grupnog etalona od nazivne vrijednosti:
δsr =
( δ1 + δ 2 + δ 3 + δ 4 ) (7.6)
4
pomoću tablice 7.1 izračunavamo vrijednosti za tablicu 7.2.
Tablica 7.2. Određivanje srednje vrijednosti grupnog etalona otpora 10 kΩ.
Stanje grupnog etalona otpora 10 kΩ, 15.2 – 26.2. 2005
δ 1 (R1 = 10 kΩ FLUKE1), δ 2 (R2=10 kΩ FLUKE2), δ 3 (R3=10 kΩ PTB), δ 4 (R4=10 kΩ VEB),

δ 3 = −2,919 ppm prema izvješću umjeravanja iz PTB-a.
Redni broj δ 3 (ppm) δ sr (ppm)

δ 1 (ppm) δ 2 (ppm) δ 4 (ppm)
usporedbe, i
1. -3,442 42,327 -2,919 59,252 23,805
2. -3,448 42,291 -2,919 59,236 23,790
3. -3,398 42,325 -2,919 59,235 23,811
4. -3,372 42,417 -2,919 59,303 23,857
5. -3,423 42,312 -2,919 59,262 23,808
6. -3,409 42,306 -2,919 59,223 23,800
7. -3,375 42,404 -2,919 59,247 23,839
8. -3,390 42,323 -2,919 59,245 23,815
9. -3,373 42,391 -2,919 59,303 23,851
10. -3,441 42,287 -2,919 59,217 23,786
Aritmetička sredina: δ sr = 23,816
Standardno odstupanje pojedinačnog rezultata: sδ = 0,030

84 MJERENJA
Tablica 7.3. Rezultati kružne usporedbe grupnog etalona otpora 1 Ω. δ 12 , δ 23 , δ 34 , δ 41 , predstavljaju

relativne razlike između pojedinih otpora, prema nazivnoj vrijednosti. Ostvareno je ukupno deset
usporedbi u vremenskom intervalu od 10 dana. Vrijednost pogrješke pKRUZNO se izračunao prema
relaciji (7.5).
Kružna usporedba grupnog otpornika 1 Ω, 27.2 – 9.3. 2005
R1=1 Ω Guild, R2=1 Ω VEB, R3=1 Ω PTB, R4=1 Ω L&N
Redni broj
usporedbe, δ 12 (ppm) δ 23 (ppm) δ 34 (ppm) δ 41 (ppm) pKRUZNO (ppm)
i
1. 102,576 -89,761 15,502 -28,131 -0,186
2. 102,599 -89,727 15,58 -28,166 -0,286
3. 102,569 -89,874 15,595 -28,137 -0,153
4. 102,527 -89,753 15,545 -28,189 -0,130
5. 102,511 -89,856 15,443 -28,112 +0,014
6. 102,532 -89,836 15,537 -28,184 -0,049
7. 102,562 -89,875 15,566 -28,129 -0,124
8. 102,573 -89,798 15,521 -28,133 -0,163
9. 102,549 -89,872 15,535 -28,111 -0,101
10. 102,523 -89,776 15,538 -28,128 -0,157
Aritmetička sredina: pKRUZNO = 0,134

Standardno odstupanje
spkruzno = 0,080
pojedinačnog rezultata:
MJERENJA 85
102,70
Mjerne točke 1 Ω
0,05 ppm Linearna interpolacija
102,65
δ12 (ppm)
102,60
102,55
102,50 δ12 = 102,58 - 0,004 n

sδ = 0,03 ppm
0 2 4 6 8 10
Slika 7.5. Relativna razlika između otpora R1=1 Ω Guild i R2=1 Ω VEB
-89,65
Mjerne točke 1 Ω
0,05 ppm
-89,70
-89,75
δ23 (ppm)
-89,80
-89,85
-89,90
δ23 = -89,78 - 0,006 n
-89,95 sδ = 0,056 ppm
-90,00
0 2 4 6 8 10
Slika 7.6. Relativna razlika između otpora R2=1 Ω VEB i R3=1 Ω PTB
86 MJERENJA
15,7
Mjerne točke 1 Ω
0,05 ppm
15,6
δ34 (ppm)
15,5
15,4 δ34 = 15,534 - 0,001 n

sδ = 0,046 ppm
15,3
0 2 4 6 8 10
Slika 7.7. Relativna razlika između otpora R3=1 Ω PTB i R4=1 Ω L&N
Mjerne točke 1 Ω
-28,05 0,05 ppm Linearna interpolacija
-28,10
δ41 (ppm)
-28,15
-28,20
-28,25 δ41 = -28,16 + 0,004 n

sδ = 0,028 ppm
-28,30
0 2 4 6 8 10
Slika 7.8. Relativna razlika između otpora R1=1 Ω Guild i R4=1 Ω L&N
MJERENJA 87
Vrijednosti za tablicu 7.4. se računaju na isti način kao i za tablicu 7.2. Koristeći relacije (7.1),
(7.2), (7.3), (7.4) i (7.6) može se izračunati srednja vrijednost odstupanja δsr , četiriju otpora
grupnog etalona 1 Ω od nazivne vrijednosti:
Tablica 7.4. Određivanje srednje vrijednosti grupnog etalona otpora 1 Ω.
Stanje grupnog etalona otpora 1 Ω, 15.2 – 26.2. 2005
δ 1 (R1=1 Ω Guild), δ 2 (R2=1 Ω VEB), δ 3 (R3=1 Ω PTB), δ 4 (R4=1 Ω L&N),

δ 3 = −7,647 ppm prema izvješću umjeravanja iz PTB-a.
Redni broj δ 3 (ppm) δ sr (ppm)

δ 1 (ppm) δ 2 (ppm) δ 4 (ppm)
usporedbe, i
1. 4,982 -97,594 -7,647 -23,149 -30,852
2. 4,939 -97,660 -7,647 -23,227 -30,899
3. 4,895 -97,674 -7,647 -23,242 -30,917
4. 4,997 -97,530 -7,647 -23,192 -30,843
5. 5,022 -97,489 -7,647 -23,090 -30,801
6. 5,000 -97,532 -7,647 -23,184 -30,841
7. 4,916 -97,646 -7,647 -23,213 -30,898
8. 4,965 -97,608 -7,647 -23,168 -30,865
9. 4,929 -97,620 -7,647 -23,182 -30,880
10. 4,943 -97,580 -7,647 -23,185 -30,867
Aritmetička sredina: δ sr = - 30,866
Standardno odstupanje pojedinačnog rezultata: sδ = 0,034

88 MJERENJA
7.2. Rezultati usporedbe etalona 100 Ω
Cilj ovog pokusa bio je određivanje sustavne pogrješke mjernog sklopovlja pri usporedbama
etalona vrijednosti 1:10. Pritom se ispitivala razlika vrijednosti dobivenih rezultata za etalon otpora
100 Ω ako su se usporedbe načinile iz dva smjera. Ako su nam poznate točne vrijednosti otpora R1 i
R5 (ta dva etalona redovito idu na međunarodnu usporedbu) tada iz dobivenih omjera R1/R2 i R2/R3
dobivamo vrijednost R3(10 kΩ) sa 10 kΩ-ske strane. Isti postupak koristimo i za dobivanje vrijednosti
R3(1 Ω) sa 1 Ω-ske strane. Iz tablice 7.5 se može zamijetiti kako je konačna razlika za vrijednosti
etalona 100 Ω, dobivenih iz dva pravca umjeravanja otprilike 0,1 ppm.
Tablica 7.5. Usporedbe etalona 100 Ω na dvije etalonske strane.
Usporedba 1:10, 100 Ω, 25. 3. 2005
R1=10 kΩ PTB, R2=1 kΩ Guild, R3=100 Ω VEB, R4=10 Ω, R5=1 Ω PTB

R1= 9,9999688 kΩ, R5 = 0,999992353 Ω prema izvješću umjeravanja iz PTB-a za veljaču 2003.
R1/R2 R2/R3 R3(10 kΩ) (Ω) R5/R4 R4/R3 R3(1 Ω) (Ω)
9,99996028 9,9999499 100,0005861 0,100006606 0,099992040 100,0005847
9,99995984 9,99994890 100,0006006 0,100006618 0,099992034 100,0005797
9,99996074 9,99994987 100,0005819 0,100006621 0,099992035 100,0005749
9,99996119 9,99994811 100,0005950 0,100006620 0,099992043 100,0005679
9,99996518 9,99994890 100,0005472 0,100006599 0,099992034 100,0005979
9,99995953 9,99994890 100,0006037 0,100006646 0,099992034 100,0005505
9,99996172 9,99994919 100,0005789 0,100006617 0,099992037 100,0005772
9,99995972 9,99994968 100,0005941 0,100006603 0,099992038 100,0005902
9,99996411 9,99994890 100,0005579 0,100006597 0,099992042 100,0005922
9,99995874 9,99994947 100,0006059 0,100006645 0,099992040 100,0005461
Aritmetička sredina: R3(10 kΩ ) = 100,0005851 Ω R3(1 Ω ) = 100,0005761 Ω

Standardno
odstupanje
0,196 ppm 0,171 ppm
pojedinačnog
rezultata:
Što se može zaključiti iz dobivenih rezultatata?

Pojasnimo prvo postupak dobivanja prave vrijednosti otpora 100 Ω usporedbama otpora iz dva
smjera. Ako pri usporedbama vrijedi sljedeće indeksiranje etalona otpora: R1=10 kΩ PTB,
R2=1 kΩ Guild, R3=100 Ω VEB, R4=10 Ω UTEO94, R5=1 Ω PTB,
MJERENJA 89
tada možemo postaviti slijedeće jednadžbe:

R R R R
r1,2 = 1 , r2,3 = 2 , r5,4 = 5 , r4,3 = 4 , (7.7)
R2 R3 R4 R3
gdje r1,2 , r2,3 , r5,4 , r4,3 , predstavljaju izmjerene apsolutne vrijednosti omjera pojedinih etalona
mjernim postupkom MOEO 1.1.
Naponi su na otporima prilikom umjeravanja bili 1:10, te zbog nelinearnosti pogrješaka digitalnih
voltmetara (imaju različite sustavne pogrješke na pojedinim mjernim područjima) dolazi do
kumulativne pogrješke usporedbe etalona otpora.
Postavimo slijedeće jednadžbe:
r1,2 = r1,2(0) ⋅ (1 + p1,2 ) , r2,3 = r2,3(0) ⋅ (1 + p2,3 ) , r4,3 = r4,3(0) ⋅ (1 + p4,3 ) , r5,4 = r5,4(0) ⋅ (1 + p5,4 ) , (7.8)
Ovdje oznake r1,2(0) , r2,3(0) , r5,4(0) , r4,3(0) , predstavljaju idealne prave vrijednosti omjera pojedinih
etalona bez sustavne pogrješke, dok p1,2 , p2,3 , p5,4 , p4,3 , predstavljaju sustavne pogrješke koje tim
usporedbama nastaju. Iz prethodnih jednadžbi lako se mogu izvesti dvije glavne relacije pomoću
kojih određujemo vrijednosti etalona 100 Ω.
R4 R5 R5
R3(1Ω ) = = = , (7.9)
r4,3 r5,4 ⋅ r4,3 r5,4(0) (1 + p5,4 ) ⋅ r4,3(0) (1 + p4,3 )
R2 R1 R1
R3(10kΩ ) = = = , (7.10)
r2,3 r1,2 ⋅ r2,3 r1,2(0) (1 + p1,2 ) ⋅ r2,3(0) (1 + p2,3 )
pomoću algebre malih veličina lako prethodne dvije jednadžbe možemo pretvoriti u jednostavnije
relacije,
R5
R3(1Ω ) = = R5 ⋅ r3,5(0) (1 − 2 p1:10 ) , (7.11)
r5,3(0) (1 + p5,4 + p4,3 )
R1
R3(10kΩ ) = = R1 ⋅ r3,1(0) (1 − 2 p10:1 ) , (7.12)
r1,3(0) (1 + p1,2 + p2,3 )
U relacijama (7.11) i (7.12), sve su vrijednosti dobro poznate (R5 i R1 su poznate vrijednosti otpora
dobivene međunarodnim usporedbama, a R3(1Ω ) i R3(10kΩ ) su navedeni u tablici) osim kumulativne
pogrješke p1:10 umjeravanja otpora pomoću metode MOEO 1.1 pa je to i jedan od načina da se nađe
njen udio. Relacije (7.11) i (7.12) se daju napisati na još jednostavniji način,
R3(1Ω ) = R3 ⋅ (1 − 2 p1:10 ) , (7.13)

R3(10kΩ ) = R3 ⋅ (1 + 2 p1:10 ) , (7.14)
Ako relacije (7.13) i (7.14) međusobno podijelimo, dolazimo do relacije (7.15) iz koje ćemo lako
proračunati srednju kumulativnu pogrješku p1:10 za četiri usporedbe 1:10 etalonskih vrijednosti
otpora.
90 MJERENJA
0,99999991 = 1 − 2 p1:10 − 2 p1:10 = 1 − 4 p1:10

4 p1:10 = 9 ⋅10−8 (7.15)
p1:10 ≈ 2, 25 ⋅10−8 ≈ 0, 02 ppm
Dobivena vrijednost pogrješke p1:10 u potpunosti je u skladu sa ranijim rezultatima istraživanja u
PEL-u [16]. Treba napomenuti da je ovo njena prosječna vrijednost za mjerna područja 1 V i 10 V
digitalnih voltmetara, tako da dobiven broj nije toliko pouzdan u usporedbi sa ranije izvedenim
metodama njezinog određivanja [16]. No, prije navedena računica i obavljeno mjerenje, u svakom
slučaju predstavljaju jedan brzi i elegantni način određivanja tendencije kumulativne pogrješke,
njenog porasta ili pada uslijed starenja digitalnih voltmetara.
7.3. Stalnost strujnog izvora STI
Ispitivanje strujnog izvora, prema prije postavljenim zahtjevima, uključuje mjerenja u opterećenom
stanju s teretom od 100 mΩ. Ispitivanja su provedena za dvije strujne razine 100 mA i 1 A, za dva
različita strujna izvora. Jedan je integriran u strujno-naponsko-otpornom kalibratoru FLUKE 5700A,
koji će se dalje u tekstu zvati Izvor A. Drugi jest strujni izvor STI, izrađen u laboratoriju PEL, dalje u
tekstu pod nazivom Izvor B. Na grafovima su prikazane ovisnosti relativnih odstupanja izlaznih struja
od namještene nazivne vrijednosti (100 mA ili 1 A) u vremenskom razdoblju od 100 minuta. Vidimo
da se u podatku na ordinati može procijeniti apsolutno i relativno odstupanje. Pritom je maksimalno
odstupanje za Izvor A oko 2 ppm, a za Izvor B od 3 do 5 ppm od namještene veličine. Standardna
odstupanja s, tj. rasipanja oko pravca regresije obaju izvora približno su jednaka i kreću se oko
0,5 ppm. Izvor A daje struju manjeg 1/f šuma, što se može zamijetiti iz položenijeg pravca regresije.
Razlog leži u činjenici da se Izvor B kontrolira s ugrađenom naponskom referencom iz kalibratora
FLUKE 5700, a i zbog temperaturnih smetnji. Izvor B je prije početka mjerenja prošao razdoblje
zagrijavanja od 1 sat.
MJERENJA 91
∆ I / I = 2,03978 - 0,00236 t
3,0
s = 0,462 ppm
2,5
∆ I / I (ppm)
2,0
1,5
1,0
0 20 40 60 80 100
Vrijeme t (min)
Slika 7.9. Namještena nazivna vrijednost izlazne struje Izvora A je 100 mA
6,5
6,0
5,5
∆ I / I (ppm)
5,0
4,5
4,0
3,5
∆ I / I = 3,298 - 0,0173 t
3,0 s = 0,545 ppm
2,5
2,0
0 20 40 60 80 100
Vrijeme t (min)
Slika 7.10. Namještena nazivna vrijednost izlazne struje Izvora B je 100 mA

92 MJERENJA
3,5
3,0 ∆ I / I = 2,013 - 0,005 t

s = 0,596 ppm
2,5
∆ I / I (ppm)
2,0
1,5
1,0
0,5
0,0
0 20 40 60 80 100
Vrijeme t (min)
Slika 7.11. Namještena nazivna vrijednost izlazne struje Izvora A je 1 A
6,5
6,0
∆ I / I = 5,1769 - 0,01529 t
5,5 s = 0,573 ppm
5,0
∆ I / I (ppm) 4,5
4,0
3,5
3,0
2,5
2,0
0 20 40 60 80 100
Vrijeme t (min)
Slika 7.12. Namještena nazivna vrijednost izlazne struje Izvora B je 1 A

MJERENJA 93
Treba napomenuti da je postavne vrijednosti izlazne struje izmjerio digitalni voltmetar HP3458A,
na način da je struja mjerena posredno UI metodom.
Složenu mjernu nesigurnost namještene izlazne struje Izvora B možemo izraziti u sljedećem obliku:
( ) ( )
2 2
2 ⎛∂ U ⎞ ⎛∂ U ⎞
⎛ ∂I ⎞ ⎜ R ⎟ ⋅g 2 + ⎜ R ⎟ ⋅ g 2 = 1 g 2 + ( I ⋅ g ) 2 , (7.16)
gI = ∑ ⎜ ⎟ ⋅ g Xi = ⎜
2
⎜ ∂U ⎟⎟ ⎜⎜ ∂R ⎟⎟
U R U R
⎝ ∂X i ⎠ R
⎝ ⎠ ⎝ ⎠
gdje se gU izračunava sljedećom relacijom:
g U = g A 2 (U ) + g B 2 (U ) , (7.17)
pri čemu sastavnica gA predstavlja nesigurnost dobivenu nepouzdanošću aritmetičke srednje

vrijednosti niza od n mjerenja, Studentove-t razdiobe, a gB nesigurnost dobivenu iz sigurnih granica
pogrješaka voltmetra HP3458A (tablica 5.1.), po pravokutnoj razdiobi.
t ⋅ sU GU
gA = , gB = , (7.18)
n 3
Podatak za gR se izračunava kao nesigurnost poznavanja apsolutne vrijednosti otpora R = 100 mΩ

na kojem se UI metodom mjerio pad napona, koji je pak pokazatelj kvalitete izlazne struje. Tijekom
mjerenja otpor R je bio opterećen snagama od 1 mW do 100 mW. Mjerna nesigurnost gR njegova
poznavanja tijekom mjerenja uzeta je ±2 ppm (tablica 7.6), uzimajući u obzir sve moguće utjecajne
veličine, tj. naknadno množeći vrijednost g(δ2) s faktorom k = 4.
Uz prije postavljene relacije, za statističku sigurnost P = 95%, gA = 0,18 ppm i gB = 0,87 ppm. Ako
se te vrijednosti uvrste u relaciju (7.16), uz struju od 1 A, konačno se dobiva mjerna nesigurnost
namještene izlazne struje: gI = 2 ppm.
7.4. Procjena mjerne nesigurnosti grupnog etalona otpora
Procjena mjerne nesigurnosti je vezana uz umjeravanje etalona otpora na razini od 1mΩ do 10 kΩ.
Kao što je već objašnjeno u poglavlju 4. do nepoznate vrijednosti R2 umjeravanog otpornika
dolazimo s pomoću sljedeće relacije:
R1 R1
R2 = = (7.19)
U 11 ⋅ U 21 ⋅ 1 + p K12 (1 + p )
( )
U 22 U 12
gdje K12 predstavlja apsolutnu vrijednost omjera dvaju etalona dobivenu automatiziranim
mjerenjima padova napona na pojednim etalonima. Oznaka p pak predstavlja relativnu pogrješku
94 MJERENJA
pokazivanja voltmetara pri usporedbama 1:1 i 1:10. Pri usporedbi 1:1 ona se može potpuno
zanemariti, dok kod usporedbe etalona 1:10 ima vrijednost približno 0,05 ppm.
Da bi došli do vrijednosti R2 moramo poznavati još i otpor R1. Njega se računa prema sljedećoj
relaciji:
R1 = R1N (1 + δ1 + δϑ), (7.20)
gdje je:
δ1 ... relativna razlika od nazivne vrijednosti otpora R1. Izračunava se prema pravcu
regresije na dan umjeravanja. Vrijednost dobivena pravcem regresije vrijedi za
temperaturu etalona 23 °C.
δϑ ... korekcija relativne razlike zbog odstupanja u temperaturi, a računa se prema sljedećoj
relaciji:
δ ϑ = α 23 (ϑ1 − 23 °C ) + β 23 (ϑ1 − 23 °C ) ,
2
(7.21)
gdje su koeficijenti α23 i β23 temperaturni koeficijenti otpora definirani u tablici 3.4.
Ako je etalonski otpor R1 smješten unutar ultratermostata, tada se za ϑ1 uvrštava
vrijednost pokazivanja NTC otpornika smještenog unutar termostata. U slučaju da je
otpor R1 smješten na sobnoj temperaturi, umjesto ϑ1 se uvrštava temperatura okoline
ϑoko.
Faktor K12 se može izraziti u sljedećoj formi:
K12 = K N (1 + δ12 ± χ ) , (7.22)
gdje KN predstavlja nazivni omjer (može biti 1 ili 10), δ 12 relativno odstupanje od nazivnog omjera,
χ predstavlja slučajno odstupanje δ 12 uslijed nekih slučajnih utjecaja (izolacija kabela,
neispravljeni utjecaj temperature zbog disipacije).
Iz prethodnih jednadžbi izvodimo traženi izraz za umjeravani etalon otpora:
R2 = R2N (1 + δ 2 ) , (7.23)
a budući da je δ 2 = δ1UK − δ12UK , tada uz (7.10) i (7.12) vrijedi da je,
δ 2 = δ1 + δϑ − δ12 ± χ , (7.24)
Relacijom (7.14) postavili smo temelje proračuna mjerne nesigurnosti određivanja umjeravanog
otpora R2. Mjernu nesigurnost određivanja δ2 s pomoću (7.14) daje sljedeća relacija:
g (δ 2 ) = g 2 (δ1) + g 2 (δϑ ) + g 2 (δ12 ) + g 2 ( χ ) ; (7.25)

MJERENJA 95
Pritom su doprinosi sljedeći:

g(δ1) – nesigurnost određivanja relativne vrijednosti etalonskog otpora R1 s pomoću pravca regresije
na dan umjeravanja. U tablici 7.6.
Tablica 7.6: Mjerna nesigurnost predviđanja vrijednosti etalonskog otpora R1 ako je primijenjen kao
umjerni otpornik.
Etalonski otpornik
Mjerna mogućnost
primjenjen kao R1
Nazivna g(δ1) g(δ2)
Oznaka k=2
vrijednost (µΩ/Ω) (µΩ/Ω)
1 1 mΩ V1m 5,5 6 12
2 10 mΩ V10m 1,3 1,5 3
3 100 mΩ V100m 0,45 0,5 1
4 1Ω RR1 0,4 0,5 1
5 10 Ω V10 0,41 0,5 1
6 100 Ω V100 0,43 0,5 1
7 1 kΩ V1k 0,45 0,5 1
8 10 kΩ RR10k 0,8 1,5 3
g(δϑ) – nesigurnost korekcije relativne vrijednosti otpora R1 uslijed nepredviđenih temperaturnih

utjecaja. Preporuča se sigurna vrijednost od 0,1 ppm.
g(δ12) – nesigurnost određivanja omjera umjernog i umjeravanog otpornika. Izražava se
standardnim odstupanjem srednje vrijednosti aritmetičke sredine STDsr(δ12).
g(χ) – nesigurnost slučajnog odstupanja δ12 uslijed utjecaja pogrješaka zbog nesavršenih kabela,
lutajućih struja, disipacije na otpornicima. Uzima se otprilike 0,1 ppm.
96 ZAKLJUČAK
8. ZAKLJUČAK
U ovoj magistarskoj radnji obrađena je ideja potpuno automatizirane usporedbe grupnog etalona
otpora PEL-a s pomoću digitalnih voltmetara HP3458A.
Pritom je iznijeta ideja primjene nikošumnog strujnog izvora visoke stalnosti za etalone od 100 Ω
na niže vrijednosti otpora.
U sustavu PEL-a osobito je važan naglasak na automatiziranim mjerenjima i usporedbama etalona
otpora zbog dobivanja mjernih rezultata u vrhunskoj točnosti. U radu je načinjena detaljna analiza i
izvedba jednog takvog uređaja za međusobnu usporedbu svih 12 etalona otpora.
U automatiziranom umjeravanju grupnog etalona, od mjeritelja se očekuje jedino da bira područje
voltmetra i broj mjerenja koji želi obaviti.
Obavljeno je ispitivanje mogućnosti mjernog sklopovlja, posebno komutatora RCOMP te strujnog
izvora STI. Pritom su se ispitivali slijedeći utjecaji:
- pojava termonapona na spojnim stezaljkama digitalnog voltmetra
- otpor izolacije komutatora
- prijelazni otpor konatakata
- temperaturni utjecaji na stalnost izlazne struje strujnog izvora
- analiza šuma u poluvodičkim komponentama i otpornim materijalima
- eksperimentalno određivanje šuma u operacijskim pojačalima.
Eksperimentalno je i analitički obrađena procjena pojedinačnih doprinosa ukupnoj mjernoj
nesigurnosti.
Na osnovi istraživanja prije spomenutih utjecaja, došlo se do sljedećih zaključaka:
Stalnost struje strujnog izvora STI primijenjenog za usporedbu etalona otpora ne prelazi granice od
±10 ppm relativno od namještene željene vrijednosti struje tijekom vremenskog razdoblja od
24 sata. Usporedbom sa strujnim izvorom komercijalnog proizvođača FLUKE 5700A zamijetila se
degradacija u izlaznim svojstvima. Uzrok tome je veća razina 1/f šuma uzrokovanog temperaturnim
smetnjama, no i primijenjenim lošijim poluvodičkim i otpornim komponentama. Buduća
konstrukcija bi morala biti izvedena na način, da se strujni izvor SI izravno ugradi u komutator
RCOMP. Naponski ugodivi stalni izvor (ovdje uporabljen naponski kalibrator), pomoću kojeg bi se
upravljalo strujnim izvorom, također bi morao biti izveden zasebno unutar samog komutatora. Na
taj način otklonili bi se svi utjecaji predugih kabela, strujnih petlji uzemljenja te raznih parazitnih
kapaciteta. Primjena za usporedbe etalona otpora iznad 100 Ω nije predviđena, jer baterijska
napajanja po svojoj stalnosti i komponenti šuma jednostavno nemaju premca. Jedna od njegovih
vrlo zanimljivih područja primjene je za usporedbe etalona otpora vrlo malih vrijednosti otpora.
Tamo se za dovoljnu naponsku osjetljivost treba koristiti dovoljno velike stalne struje. Baterijska
napajanja u tim primjenama postaju vremenski nedovoljno stalna. Komponente u strujnom izvoru
visoke stalnosti ipak nisu prošle rigoroznu kontrolu ispitivanja faktora šuma F, no posjeduju
zavidno nisku razinu. Za čim niskošumniju izlaznu struju, potrebno je vrlo pomno odabrati iz što
veće skupine, samo najkvalitetnije poluvodičke komponente sa što manjim udjelom deformacija u
pn strukturi. To povlači pitanje financija i vremena. Strujni izvor je također bio djelomično
termostatiran (stiropor kao temperaturna izolacija), pa je izrada aktivnog termostata budući pravac
njegova razvoja i poboljšanja. Velika mu je prednost nad komercijalno dobavljivim strujnim
izvorima njegova cijena, koja se spušta za nekoliko redova veličine ispod uobičajene.
Komutator RCOMP primijenjen u metodi MOEO 1.1, pokazao je, kao projekt način na koji se
brzim usporedbama 1:1 može doći do pravih srednjih vrijednosti grupnog etalona PEL. Posebno je
dobre rezultate pokazao na razinama 1 Ω i 10 kΩ, gdje se srednje vrijednosti δ sr poklapaju sa
vrijednostima dobivenim ranijim metodama, dok je standardno odstupanje pojedinačnog rezultata
za razinu 1 Ω, tek neznatno veće i ima vrijednost 0,034 ppm u odnosu na ranijih 0,02 ppm (uzrok je
vjerojatno neizbježan šum strujnog izvora STI). To su ujedno i dvije najvažnije razine koje redovito
ZAKLJUČAK 97
sudjeluju u međunarodnim usporedbama, a pomoću kojih se prenose sljedivosti dalje prema svim
ostalim etalonima. Pri određivanju otpora 100 Ω, usporedbama etalona 1:10 iz tablice 7.5,
zamijećeno je povećano standardno odstupanje od 0,2 ppm. To su oko tri puta lošiji mjerni rezultati
u odnosu na mjerno sklopovlje koje je do sada koristio PEL za usporedbe etalona 1:10. No
projektirani komutator, ipak nije unio zamjetnije sustavne pogrješke (kumulativna pogrješka
digitalnih voltmetara), tako da je srednja vrijednost ostala jednaka kao i pri određivanju drugim
metodama.
Poboljšanja mjernih svojstava razvijenog mjernog sklopovlja pri usporedbama 1:10, biti će
usmjerena istraživanju utjecaja temperature i otpora izolacije. Sama konstrukcija komutatora
RCOMP izvedena je na način da je teško smanjivati navedene izvore smetnji. Komutator je zbog
svojih povećanih izmjera (velike induktivne petlje), kao i otpora izolacije vrlo duge sabirnice,
pokazao povećan udio smetnji. Ipak su se vrlo duga sabirnica i njen smanjeni temperaturno ovisan
izolacijski otpor, pokazali kao jedan od presudnih faktora za povećano standardno odstupanje
mjernih rezultata. Razvoj komutatora, prvenstveno će biti usmjeren u svrhu smanjenja njegovih
dimenzija. S obzirom da razvijeno mjerno sklopovlje koristi klasična pasivna rješenja oklapanja
(uzemljeni suosni kabel), istražit će se mogućnost upotrebe aktivnog oklopa u svrhu smanjenja
nepoželjnih izolacijskih struja.
98 PRILOZI
9. PRILOZI
9.1. Konstrukcija tiskane pločice i tehnika smanjenja šuma
Poznavanje tehnika smanjivanja šuma jedan je od važnih faktora ako se želi projektirati elektronički
sklop koji će dati na svome izlazu kvalitetan omjer signal/šum.
Ovo razmatranje se neće osvrnuti na reduciranje vanjskog šuma koji dolazi sa ulaznim signalom
budući da je njegov utjecaj skoro nemoguće odstraniti (engl. garbage in, garbage out) već
tehnikom dizajna tiskane pločice, na koju postavljamo pasivne i aktivne komponente kako bi one
međudjelovale na način da generirani šum u izlaznom signalu bude minimalan.
+12 V
+12 V
+ DC
- LT1007
DC
- 12 V
- 12 V
Slika 9.1. Spoj operacijskog pojačala na simetrično napajanje
Idealno operacijsko pojačalo može se gledati kao objekt s tri stezaljke od kojih su dvije
diferencijalni ulazi koji tvore ulaz pojačala. Izlazni napon treće stezaljke mora pak biti mjeren
prema nekoj referentnoj točki. Isto vrijedi i za izlaznu struju koja se mora na neki način povratnom
vezom vratiti na diferencijalni ulaz. Budući da su ulazne stezaljke operacijskog pojačala vrlo visoke
ulazne impedancije (vrata JFET tranzistora), moramo definirati četvrtu stezaljku koju neki zovu i
masa. Masa predstavlja referentnu točku simetričnog spoja operacijskog pojačala.
Budući da većina operacijskih pojačala po konstrukciji ne posjeduje masu, potrebno ju je izvana
električki umjetno izvesti. U najjednostavnijem slučaju to je zajednička točka spojišta između dva
istosmjerna naponska izvora u simetričnom spoju, kako je prikazano na slici 9.1. Ako primjena to
zahtijeva, referentna točka (masa dalje u tekstu) se može i naknadno uzemljiti.
Takva masa vrlo dobro služi svrsi u određenom frekvencijskom rasponu sve dotle dok operacijskom
pojačalu predstavlja točku vrlo niske impedancije (idealno jednake nuli). Kada taj zahtjev nije
ispunjen, impedancija na spojnoj stezaljci utječe na dinamiku i ponašanje sklopa. Pritom se misli na
loš tranzijentni odziv, visokofrekvencijski šum te oscilacije u izlaznom korisnom signalu.
Zadatak operacijskog pojačala je prihvatiti potpuno diferencijalni (odbaciti dio signala zajednički
invertirajućem i neinvertirajućem ulazu jer to predstavlja smetnju) ulaz i pretvoriti ga u izlazni
napon prema masi proporcionalno pojačanju A.
Slika 9.2. prikazuje primjer pojednostavljene blok sheme većine danas dobavljivih operacijskih
pojačala.
Princip rada se zasniva na slijedećim svojstvima. Električni krug prvo pretvara ulaznu razliku
naponskih signala u diferencijalni strujni signal. Taj je stupanj predstavljen ulaznim PNP
tranzistorima i strujnim zrcalom koje napon pretvara u strujni signal proporcionalan razlici ulaznih
PRILOZI 99
napona –IN i +IN. Taj se stupanj zbog toga jer pretvara napon u struju zove još i transkonduktantno
pojačalo. Drugi stupanj tvori integracijsko pojačalo sa kondenzatorom C u povratnoj vezi. Ono
pojačava strujni signal i kondenzatorom C održava stabilnu povratnu vezu unutar određenog
frekvencijskog raspona.
C
+12 V
- IN
DC
- Izlaz
+ IN
DC
STRUJNO
ZRCALO +
- 12 V
Slika 9.2. Pojednostavljena shema operacijskog pojačala
Većina razlike napona između izlaznog napona operacijskog pojačala i negativnog napajanja se
pojavljuje na kompenzacijskom kondenzatoru C. Ako se napon na negativnom napajanju iznenada
promijeni, doći će do iznenadne promijene potencijala i na + stezaljci integratora. Budući da je ta
stezaljka vrlo naponski osjetljiva doći će i do promjene izlaznog signala. Međutim, promjena
napona na + stezaljci integratora neće se u cijelosti prenijeti na izlaz operacijskog pojačala u slučaju
da je čvrsta povratna veza sa kondenzatorom C ostvarena uz zadovoljen Bodeov uvjet stabilnosti.
Međutim stvari nisu ipak tako jednostavne. Ovakav tip operacijskog pojačala može imati izvrstan
faktor potiskivanja smetnje sa negativnog napajanja na nižim frekvencijama, no kada smetnja na
negativnom napajanju postane visokofrekvencijska, operacijsko pojačalo postaje nemoćno u
potiskivanju iste.
To dovodi do neugodnih pojava oscilacija i šumova koje pak utječu na nadolazeće stupnjeve ispred
operacijskog pojačala. Treba primijetiti da prema slici 9.2. slučaj kada smetnja ulazi kroz pozitivno
napajanje ne izaziva toliku distorziju kao što je to slučaj kada ulazi kroz negativno napajanje.
Razlog je kao što se vidi iz slike, konstrukcijske prirode. Invertirajući ulaz unutarnjeg operacijskog
pojačala virtualno je spojen na negativno napajanje, dok pozitivno napajanje nema izravnu vezu
prema vrlo osjetljivim diferencijalnim ulazima.
Kada se pristupilo ispitivanju konstruiranog bipolarnog strujnog izvora u ovom magistarskom radu,
isprva je zamijećen puno bolji dinamički odziv izlaznog signala struje u pozitivnu stranu od onog
kada je izlazni signal negativan. Ako je tranzijentni odziv na negativni ulazni signal loš, treba
pristupiti redizajnu napajanja ili tiskane pločice. Uzrok je prije navedeni problem.
Uzrok prije navedenom lošem tranzijentnom odzivu na negativni signal može biti loše napajanje
čitavog mjernog sklopovlja, no to ipak nije najčešći slučaj. Loše izvedeno napajanje čitavog sustava
ne mora biti jedini izvor smetnji i lošeg odziva izlaznog signala. Desetak centimetara vodova na
tiskanoj pločici glumi antenu koja prima visokofrekvencijske signale iz okoline. Takva antena sa
velikim faktorom dobrote Q dodatno pogoršava situaciju. Zato sve električne vodove na tiskanoj
pločici treba izvesti što je kraće moguće i referencirati odnosno umasiti u jednu točku. Odvojni
100 PRILOZI
kondenzator koji inače služi u svrhu odvajanja visokofrekvencijski induciranih smetnji, smješten
blizu operacijskog pojačala neće uvijek riješiti taj problem osim ako njegovo spajanje nije ispravno
izvedeno.
Slika 9.3. prikazuje dvije moguće konfiguracije odvajanja visokofrekvencijskih smetnji napajanja.
+12 V
- R tereta
LT1007
+12 V
Masa tereta
+ DC
Put struje
VF
DC
Zajednička masa smetnje
sustava
- 12 V
C odvojni
Slika 9.3a. Odvojni kondenzator postavljen predaleko od operacijskog pojačala
Odvojni kondenzator nam služi kao prigušenje visokofrekvencijskih smetnji. Njegov kapacitet je
otprilike 100 nF ili veći. Njegova impedancija na visokim frekvencijama predstavlja kratki spoj,
stoga bilo kakvu izmjeničnu komponentu koja se smetnjom ubacuje u napajanje on uspješno
prigušuje tj. odstranjuje. Međutim, njegov je položaj u sklopu od presudnog značaja.
Kao što se vidi prema slici 9.3a., odvojni je kondenzator postavljen između mase i negativnog
napajanja -12 V u svrhu odvajanja visokofrekventnih smetnji. Ako pretpostavimo da se na
zajedničkoj masi napajanja čitavog sklopa iznenada pojavi visokofrekventna smetnja, ta će se
smetnja izravno preko tereta i izlaznog opteretnog tranzistora operacijskog pojačala preslikati na
negativno napajanje. To će se dogoditi jer imamo jedan mali dio visokofrekventne struje koji
prolazi vodom negativnog napajanja kroz impedanciju odvojnog kondenzatora C. Ovisno o tome
kako su izvedena uzemljenja signala može se očekivati čak i veću efektivna vrijednost smetnje
uslijed postavljenih odvojnih kondenzatora ako oni nisu ispravno smješteni.
Slika 9.3b. prikazuje kako se odvojni kondenzatori moraju smjestiti za sprječavanje VF smetnji.
PRILOZI 101
+12 V
-
LT1007
+ Put struje
VF smetnje R tereta
Zajednička masa C odvojni

sustava
- 12 V
Slika 9.3b. Ispravno postavljen odvojni kondenzator C
Prema slici 9.3b. se može zamijetiti da struja visokofrekventne smetnje ne zahvaća niti jedan dio
linije napajanja sklopa, pa samim time ni ne utječe na dinamiku sustava. Ako je kondenzator
dovoljne veličine i kvalitete, može uspješno eliminirati svaku visokofrekventnu smetnju u lošije
izvedenom napajanju ili pak nespretno izvedenoj konstrukciji tiskane pločice.
Prije navedeni problem se vrlo jednostavno rješava kada imamo samo jedno operacijsko pojačalo.
No u slučaju kada postoji kaskada od nekoliko njih sa recimo virtualnom referentnom točkom
problem postaje puno složeniji. Preporuka proizvođača pojačala je slijedeća.
+ 12 V
- - -
+ + +
Z tereta
C odvojni +
Virt GND
-
R R
- 12 V
Slika 9.4. Prigušivanje paralelne rezonancije u spoju kaskade operacijskih pojačala
Slika 9.4. prikazuje slučaj kaskade operacijskih pojačala. Sva su napajanja operacijskih pojačala
spojena sa istim izvorom napajanja, pa svi odvojni kondenzatori bivaju spojeni u paralelu. To pak
povećava ukupni parazitni kapacitet pa sa parazitnim induktivitetima vodova tiskane pločice
predstavlja LC titrajni krug. Vrlo često se izostavlja pogled na taj problem pa je redizajn pločice
kasnije puno teže izraditi. Zato se u svrhu sprječavanja takvih oscilacija u liniju napajanja
operacijskog pojačala stavljaju mali otpori kako bi se faktor dobrote takvih rezonantnih krugova
dodatno smanjio.
Na slici 9.4. se može zamijetiti slučaj kada u mjernom sklopu postoji izvedena virtualna nula
sustava (masa) generirana od drugog operacijskog pojačala. Odvojni se kondenzator u tom slučaju
102 PRILOZI
spaja točno između nožica prvog operacijskog pojačala prema negativnom i drugog prema
pozitivnom napajanju.
Ako se mjerni sklop projektira jedino u svrhu istosmjernog pojačanja, vrlo razumno je razmišljati i
o režimu dinamičkog rada za male izmjenične signale tj. bitno je podesiti njegovu amplitudnu i
faznu karakteristiku.
Slika 9.5. je nešto detaljnija obrađena slika 9.2. prikazujući dodatni opteretni izlazni stupanj
odvojen od integratora, te postojanje impedancije negativnog napajanja koju čine tiskani bakreni
vodovi kombinacijom parazitnog induktiviteta i kapaciteta. U slučaju kada su vodovi od napajanja
prevelike duljine oni postaju induktivno opterećenje integratora te time povećavaju nestabilnost
čitavog pojačala.
+12 V
- IN
-
+ IN
Izlaz
STRUJNO
ZRCALO +
Z - Impedancija
- 12 V
negativnog napajanja
Slika 9.5. Nestabilnost može nastati zanemarivanjem impedancije negativnog napajanja
Masa većine elektroničkog sklopovlja nije stvaran spoj sa uzemljenjem. Ona se kasnije može ali i
ne mora uzemljiti. Ono što je važno zamijetiti, su struje koje teku u nju. Slika 9.6. prikazuje kako
nemarno spajanje pojačala može degradirati njegove performanse.. Pojačalo daje struju koja je
određena otporom tereta na izlazu pojačala. Struja kroz teret ide recimo od pozitivnog napajanja i
kontrolirana je pojačanjem ulaznog signala. Ta se struja također mora vratiti nekim putem natrag u
napajanje.
PRILOZI 103
R2
100n
+12 V
R1 IZLAZNI
- SIGNAL
LT1007
ULAZNI
+
AC SIGNAL
R tereta
100n
+ 12 V ia ib
A
B
? V
Slika 9.6. Loš spoj mase napajanja sklopa
Ako u točku A spojimo masu napajanja, tada jedan dio te žice služi i kao ulazni napon u operacijsko
pojačalo. To se zasniva na činjenici da petnaestak centimetara bakrene žice promjera otprilike jedan
milimetar ima otpor od osam milioma. Ako uzmemo slučaj, da je napon na teretu Rtereta dvjesto
oma, jednak deset volti, to će proizvesti struju od otprilike pedeset miliampera. Ta struja kroz masu
napajanja (od točke B prema točki A) proizvodi pad napona, na slici predstavljen kao ∆V od čak
četiristo mikrovolti! Taj signal djeluje u seriji sa neinvertirajućim ulazom i može rezultirati velikim
pogrješkama. Ako pojačalo radi u režimu velikih pojačanja, doći će do velikih pogrješaka pojačanja
i pojave oscilacija budući da signal ∆V djeluje kao pozitivna povratna veza.
Prespajanjem svih masa u jednu točku riješit će se taj problem. U nekim sklopovima problem može
postati kompliciraniji budući da i izvor korisnog ulaznog signala (kojeg treba recimo pojačati)
također može davati struju koja se mora vratiti u masu napajanja.
Jedan od primjera mogućeg rješenja problema prikazuje slika 9.7. Ovdje su mase tereta kroz koje
teku relativno velike struje odvojene od signalnih masa korisnog ulaznog signala, pa ne dolazi do
velikih padova napona koji mogu utjecati na neinvertirajuće ulaze pojačala.
R2 R2´
Ulazni -
signal R1 - Izlaz
+ R1´
+
Uzemljenje za
Rt Rt´ signale
Na napajanje operacijskih
pojačala
Uzemljenje za terete
Slika 9.7. Odjeljivanje mase za signale od mase za terete
104 PRILOZI
U slučaju kada sklop postaje toliko kompleksan da se problem ne može rješavati nijednom od prije
navedenih metoda, možemo primijeniti način izvedbe pojačala prema slici 9.8.
R1 R2
Ulazni signal
-
+
Ulazni R1 Izlazni
signal signal
mase R2 mase
Šum mase
Slika 9.8. Diferencijalno pojačalo
Ovdje operacijsko pojačalo radi u diferencijalnom spoju i vrlo uspješno potiskuje smetnju koja
prolazi kroz masu napajanja a zajednička je i invertirajućem i neinvertirajućem ulazu. Treba obratiti
pozornost na obavezno postavljanje prije spomenutih odvojnih kondenzatora između mase i nožica
napajanja operacijskog pojačala. Vrlo bitna stvar je i postaviti što manje odstupanje u vrijednostima
između otpornika R1 (∆R1=∆R2 < 0,01%) u donjoj i gornjoj grani sklopa (isto vrijedi i za R2),
budući da faktor potiskivanja smetnje u cijelosti ovisi o tome. Još bolje rješenje je primjena
instrumentacijskog pojačala.
Većina operacijskih pojačala sadrži i stezaljke za ugađanje napona namještanja, ukoliko primjena
zahtijeva potpuno simetričan rad. Te stezaljke su potenciometrom spojene na napon napajanja. Na
taj se način laganim pomakom kliznika potenciometra mijenja simetrija ulaznog diferencijalnog
pojačala unutar operacijskog pojačala. Opis situacije da se lakše pratiti na slici 9.9.
PRILOZI 105
AC
Neispravno
namještanje
napona offseta
Vos ADJ
3 k? 7 k?
?V
- 12 V
Slika 9.9. Namještanje ulaznog napona namještanja operacijskog pojačala
Problem nastaje jer operacijsko pojačalo gura struju od nekoliko miliampera (ovisno o tipu i
izvedbi) kroz stezaljku za negativno napajanje u negativni pol izvora napajanja. Na taj način
uzrokuje pojavu napona ∆V od par desetaka mikrovolti na komadu bakrene žice, koji pak narušava
simetriju potenciometra a samim time i ulaznog diferencijalnog pojačala. Ako je struja koja
uzrokuje napon ∆V dovoljno velika, može uzrokovati pogrješke i izlazne šumove pojačala
višestruko veće od onih pojačanih. Slučaj ima još gore svojstvo ako masom sklopa teče i velika
struja tereta drugog stupnja. Sve ove navedene tvrdnje se događaju samo kada se energija za izlaznu
struju povlači iz negativnog napajanja. Tim metodama se vrlo elegantno mogu detektirati uzroci
nastanka oscilacija i šumova. U slučaju kada ulazni signal obrnemo tako da energija za izlaznu
struju teče iz pozitivnog napajanja, efekti šumova i oscilacija čudom će nestati. Uzrok je vrlo
vjerojatno narušena simetrija ulaznog diferencijalnog pojačala operacijskog pojačala.
Na slici 9.10. može se vidjeti primjer dobrog spajanja trimer potenciometra za uspješno otklanjanje
prije opisanog problema.
- R2
R1 Ispravno namještanje
napona offseta
Ulazni +
signal
Vos ADJ
- 12 V
Slika 9.10. Ispravno spajanje potenciometra za ugađanje napona namještanja

106 PRILOZI
Da bi se ostvarila niska razina šuma mjernog sklopovlja, nije dovoljno samo poznavati prije
objašnjene tehnike. Za najbolja svojstva potrebno je odabrati najkvalitetnije komponenete. Pritom
se prema slici 5.5., misli na sljedeće:
• Elektrolitski kondenzatori C0 smješteni od pozitivnog napajanja prema masi većinom služe

kao dodatni spremnici energije. Oni su zamašnjak sustava i osiguravaju stabilnost
međusobno spojenih aktivnih komponenti. Njihova vrijednost nije od presudnog značaja.
Vrijednosti od 100 µF do 1000 µF, sasvim su dovoljne. U praksi se zbog kvalitetnijeg
odziva stavljaju u paralelu dva kondenzatora različitih tipova. Tantalum 22 µF + 100 nF
keramički ili pak 100 µF + 400 nF keramički. Bitno je da po svojstvima imaju što niži ESR
faktor (Panasonic FC, Nichicon UPW, Sanyo OSCON). Pripaziti na vrijednost napona za
koji su predviđeni.
• Filter kapacitet C1 prema slici 5.5., te C2 i C4 prema slici 4.8. obavljaju ulogu
niskopropusnog filtra. Općenito uvijek se u primjenama niskopropusnih i visokopropusnih
filtara moraju primijeniti kondenzatori što bolje kvalitete. S obzirom da je zbog malih
izmjera na raspolaganju malo mjesta, potrebno je uporabiti čim manje kondenzatore čim
većeg kapaciteta. Po kvaliteti i izmjerama jedini prikladni za tu uporabu pokazali su se
kondenzatori tipa WIMA MKS-2 (metalnoslojni poliesternog tipa).
• Za korekciju povratne veze i ostvarivanje Bodeovog uvjeta stabilnosti, povratna se veza
mora uvijek malo korigirati RC članovima (C4 prema slici 5.5.). Za tu svrhu dostajat će
svaki kondenzator bilo kojeg tipa. Vrijednost i kvaliteta ne igraju ulogu pa se većinom
uporabljuju keramičkog tipa.
• Za odvojne kapacitete se većinom uzimaju vrijednosti od 100 nF do 1000 nF. Po tipu
najbolji su oni metalnoslojni poliesternog tipa, njemačkog proizvođača WIMA.
• Svi uporabljeni otpori moraju zadovoljavati visoke kriterije što nižeg temperaturnog
koeficijenta koji nebi trebao prijeći vrijednost od 10 ppm/ºC. Preporučuju se metalnoslojni
otpori proizvođača Welwyn i Vishay. Otpori koji služe kao shuntovi (otpor R prema slici
5.5.), također moraju imati čim niži temperaturni koeficijent jer podnose velike promjene
temperature uslijed velikih struja. Otpori od manganinske žice najmanje šume. Za tu
primjenu, preporučuju se poizvođači Burster i Vishay jer koriste tehnike bifilarnog
namatanja za smanjenje parazitnih induktiviteta. Vrijednosti otpora zadovoljavaju
toleranciju od 0,01%. Tamo gdje se primjenjuju kao RC filtri, uporabljene vrijednosti otpora
neka budu čim manje, te je bolje odabrati više vrijednosti kapaciteta kondenzatora jer će
vrijednost konačnog šuma biti niža.
• Svi prekidači prije uporabe bi se trebali provjeriti, budući da loš oksidirani kontakt vrlo lako
iskri. Šum će u tom slučaju biti za nekoliko redova veličine viši. Slično vrijedi i za sve vrste
spojnica i BNC konektora. Stari i istrošeni spojevi daju vrlo lošu informaciju. Preporučljivo
je, koliko god je to moguće, izbjegavati sve vrste spojeva između materijala različitih vrsta.
Preporučljivo je da su nožice ležišta DIP-(8÷16), za integrirane sklopove pozlaćene.
• Projektirani sklop nužno se mora staviti u prikladan metalan oklop. U tu svrhu biti će
dovoljno svako metalno kućište od aluminija ili željeza. Plastiku izbjegavati, jer kroz nju
vrlo lako prodiru visokofrekventna polja.
PRILOZI 107
9.2. Relejni regulator struje
Relejni regulator struje služi za stupnjevitu, računalom upravljanu promjenu vrijednosti struje. Da
bi se ostvarile usporedbe otpora za sve razine od 1 mΩ do 10 kΩ, potrebno je pet različitih
vrijednosti struja. Uporabljuje se najčešće u slučajevima sljedivih usporedbi otpora od 10 Ω do 10
kΩ, jer tada elektronički strujni izvor ne zadovoljava svojstvima. Predviđen je za rad i u svim
ostalim područjima jer su otpori dimenzionirani za velike disipacije snage. Predstavlja dva releja za
izmjenu smjera struje (Omron G2RK-2) i šest releja za podešavanje željene razine struje (Omron
G6BK-1114P), pomoću šest otpornika smještenih na stražnjoj aluminijskoj ploči. Slika 9.11.
prikazuje električnu shemu relejnog regulatora struje.
Labview BATERIJA
12 V
25 pin 25 pin
+5 V +5 V
Vss 1
Q1 1B COM 1C 5
A OMRON
Opto-izolacijski 2 ULN 6 G2RK-2
2B 2004A 2C
stupanj B HEF4555 3 7
3B 3C
E Vdd Q4 4 4B 4C
8 S R
E
GND GND
LPT
konektor
PCI S R
8255 I/O A
TTL OMRON
kartica G2RK-2
B
+5 V +5 V V1 POZ 1
Vss 1 S R
Q1 1B COM 1C 5
A
2 ULN 6
2B 2004A 2C
B HEF4555 3 7 OMRON
4,7 ? C
3B 3C G6BK-1114P 50 W
E Q4 4 8
Vdd 4B E 4C D
GND GND S R
OMRON
39 ?
G6BK-1114P 50W
+5 V +5 V
Vss 1
Q1 1B COM 1C 5
S R
A E
2 ULN 6
2B 2004A 2C
B HEF4555 3 7 OMRON
13 ?
3B 3C G6BK-1114P 50W F
E Vdd Q4 4 4B 4C
8
E
V2
GND GND S R POZ 2
OMRON
120 ? G
G6BK-1114P 10W
+5 V +5 V
1 H
Vss 1B COM 1C 5
S R
A Q1
2 ULN 6
2B 2004A 2C
B HEF4555 3 7 OMRON
288 ?
3B 3C G6BK-1114P 10W
E Vdd Q4 4 4B 4C
8
E
GND GND S R
OMRON
G6BK-1114P
Slika 9.11. Električna shema relejnog regulatora struje

108 LITERATURA
10. LITERATURA
[1] M. Brezinšćak, Međunarodni definicijski mjeriteljski rječnik, Mjeriteljsko društvo Hrvatske,

Zagreb, 1984.
[2] V.Bego: ”Mjerenja u elektrotehnici”, Tehnička knjiga, Zagreb, 1990, VIII izdanje.
[3] R. Malarić: “Comparison of Resistance Standards by Means of DMM's with 8½ Digits”, (in
Croatian), M.S. Work, 153 pages, FER, Zagreb 1996.
[4] D. Braudaway: “Precision Resistors: A Review of Material Characteristics, Resistor Design,
and Construction Practices”, IEEE Trans. Instrum. Meas. Vol. 48, No. 5, pp. 878-883, October
1999.
[5] D. Braudaway: “Behavior of Resistors and Shunts: With Today’s Hihg-Precision
Measurement Capability and a Century of Materials Experience, What Can Go Wrong?”, IEEE
Trans. Instrum. Meas. Vol. 48, No. 5, pp. 889-893, October 1999.
[6] H. Leontiew, P. Warnecke: “Non-reversible Behaviour of Precision Standard Resistors Due to
Temporary Changes in the Maintenance Temperature”, PTB-Mitteilungen 102, pp. 289-290, April
1992.
[7] D. Braudaway: “Precision Resistors: A Review of Techniques of Measurement, Advantages,
Disadvantages, and Practical Approach ”, IEEE Trans. Instrum. Meas. Vol. 48, No. 5, pp. 884-888,
October 1999.
[8] M. Reedtz, M.E. Cage: “An Automated Potenciometric System for Precision Measurement of
the Quantized Hall Resistance”, Journal Res. Nat. Bur. Stand., Vol. 99, pp. 303-310.
[9] Jonathan M. Williams and Anthony Hartland, An Automated Cryogenic Current Comparator
Resistance Ratio Bridge, IEEE Trans. Instrum. Meas. Vol. 40, No. 2, pp. 267-270, April 1991.
[10] B.N: Taylor, T.J.Witt, New International Electrical Reference standards Based on the
Josephson and Quantum Hall Effects, Metrologia 26, 1989, 47-62.
[11] V.Bego, J. Butorac, R. Malarić: “Determination of DMM Error Using Modified Hamon
Device”, XV IMEKO WORLD CONGRESS, Proc., Volume IV, pp. 121-126.
[12] V. Bego: “Račun izjednačenja pogrešaka pri usporedbi etalona istih i različitih nazivnih
vrijednosti”, Elaborat broj: OEM-E-34/72.
[13] Hewlett-Packard 3458A Multimeter, Operating, Programming and Configuration Manual.
[14] Ivan Leniček, Usporedba visokoomskih otpora u vrhunskoj točnosti, magistarski rad, FER,
Zagreb,2002.
[15] UTEO-Ultratermostat za održavanje etalona otpora FER-a, 1994, zavodska mapa.
[16] Roman Malarić, Pohranjivanje grupnog etalona otpora Primarnog elektromagnetskog
laboratorija, doktorska disertacija, FER, Zagreb, 2001.
[17] Keithley Instruments, Switching Handbook, A Guide to Signal Switching in Automated Test
Systems, 3th Edition.
[18] Keithley Instruments, Low level Measurements (Precision DC Current, Voltage and
Resistance Measurements), 5th Edition.
[19] Fenwall Electronics, Thermistoren, katalog.
LITERATURA 109
[20] Damir Ilić, Primjena digitalnih mjerila u pohranjivanju etalona, doktorska disertacija, FER,
Zagreb, 1999.
[21] Westermannov elektrotehnički priručnik, Tehnička knjiga, Zagreb, 1991.
[22] Hewlett-Packard 3458A Multimeter Calibration Manual.
[23] R. Malarić, I. Leniček, M. Krešić: “Measurement of Resistance Power Dissipation
Coefficients”, IMEKO 2000, Wien.
[24] 8255 I/O Card Operation
[25] J.Butorac, R. Malarić, I.Leniček: “Establishment of Resistance Traceability Chain for
Croatian Resistance Standards”, Conference Digest of CPEM 2000, Sydney, Australia, pp. 94-95.
[26] J. Butorac: “O pohranjivanju vrijednosti električnog otpora”, referat za JUKEM 1976, Ohrid,
1976.
[27] J. Butorac: “Usporedba etalonskih otpornika”, Elaborat OEM-E-23/72, Zagreb 1972.[28]
Low thermal Applications, http://www.dataproof.com
[29] Bruno Neri, Bruno Pellegrini and Roberto Saletti, Ultra Low-Noise Preamplifier for Low-
Frequency Noise Measurements in Electron Devices, IEEE Trans. Instrum. Meas. Vol. 40, No. 1,
pp. 884-888, February 1991.
[30] F. Delahaye, A double constant current source for cryogenic current comparators and its
applications, Vol. IM-27, No. 1, pp. 426-429, February 1978.
[31] Eckart Pesel, Bernd Schumacher and Peter Warnecke, Resistance Scaling up to 1 MΩ at PTB
with a Cryogenic Current Comparator, IEEE Trans. Instrum. Meas. Vol. 44, No.2, pp. 273-275,
April 1995.
[32] Witt TJ.: “Electrical Resistance Standards and the Quantum Hall Effect”, Review of Scientific
Instruments, Vol. 69, No. 8, pp. 2823-2843, August 1998.
[33] R. F. Dziuba: “Automated Resistance Measurements at NIST”, Proc. 1995 National
Conference of Standards Laboratories (NCSL), July 1995, pp. 189-195.
[34] ”Calibration: Philosophy in Practice”, Fluke, Second Edition, 1994.
[35] R. Dziuba, Resistors, Encyclopedia of Applied Physics, Vol. 16, 423-435.
[36] Luka Ferković, Trofazni strujno-naponski kalibrator, magistarski rad, FER, Zagreb,2003.

238387.magic Complete PDF PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

238387.magic Complete PDF PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

238387.magic Complete PDF PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

AUTOMATIZIRANO UMJERAVANJE OTPORA

Mentor: Prof.dr.sc. Josip Butorac

Rad ima ukupno 109 strana

1. Prof. dr.sc. Josip Butorac, red.prof. FER, Zagreb

Datum obrane magistarskog rada: 28. listopada 2005.

AUTOMATIZIRANO UMJERAVANJE OTPORA STABILNIM

Ključne riječi: automatizirano umjeravanje otpora, sljedivost, strujni izvor.

AUTOMATED RESISTANCE SCALING WITH ACCURATE

Key words: automated procedures of measurements, traceability, ultra low-noise current

Nakon diplomiranja kratko radim na poslovima razvoja energetske elektronike.

2.1. Sustav jedinica SI 2

2.4. Jedinica otpora SI 3

2.5. Etaloni otpora 3

2.6. Materijali za izradu otpornika 7

2.7. Ograničenja etalonskih otpornika 8

2.8. Uređaji i metode za mjerenje i usporedbu etalona otpora 8

3. GRUPNI ETALON OTPORA FER 12

3.2. Sastav grupnog etalona otpora i njegovo održavanje 13

3.3. Uspostava sljedivosti grupnog etalona 16

3.4. Temperaturna svojstva etalona otpora 18

3.5. Izbor opterećenja 19

3.6. Održavanje grupnog etalona otpora 20

4. PROBLEMATIKA MJERENJA METODOM MOEO 1.1. 25

4.1. Utjecaj promjene napona izvora 28

4.2. Utjecaj komutatora 29

4.3. Električni šum 30

5. AUTOMATIZACIJA MJERENJA I MJERNI POSTUPAK 48

5.1. Prednosti i nedostatci automatizacije 48

5.2. Mjerni instrumenti i pomoćni uređaji 48

5.3. Mjerni postupak 73

6. PROGRAM ZA UPRAVLJANJE MJERENJEM I OBRADU REZULTATA 75

6.1. Uvod u virtualnu instrumentaciju 75

6.2. Program za upravljanje mjerenjem 75

6.3. Opis rezultata mjerenja 77

7.1. Rezultati kružne usporedbe 79

7.2. Rezultati usporedbe etalona 100 Ω 88

7.3. Stalnost strujnog izvora STI 90

7.4. Procjena mjerne nesigurnosti grupnog etalona otpora 93

10. LITERATURA 108

Pojam pohranjivanje etalona otpora podrazumijeva održavanje i uspoređivanje etalona otpora.

2.1. Sustav jedinica SI

2.4. Jedinica otpora SI

2.5. Etaloni otpora

Danas se jedinica električnog otpora ostvaruje pomoću Thompson–Lampardova računskog etalona

gdje je ε0 dielektričnost vakuuma koja se može odrediti bez pogreške.

Slika 2.1. Thompson-Lampardov etalon kapaciteta

Slika 2.2. Primjer apsolutnog određivanja jedinice otpora u PTB-u

2.5.2. Kvantni Hallov etalon otpora

Prema međunarodnom dogovoru od 1. siječnja 1990. definicija jedinice SI om vezana je za kvantni

Slika 2.3. Kvantni Hallov efekt

Planarni se tranzistor rabi na kriogenim temperaturama nižim od 4,2 K, tipično od 1 do 2 K.

Slika 2.4. Kvantizirani Hallov otpor

2.5.3. Etalonski otpornici

Slika 2.5. Otpornik s 4 stezaljke

2.6. Materijali za izradu otpornika

Rt = R0 [1+ α (t - t0 ) + β (t - t0 )2] , (2.8)