autori:

dr. med. Sanja Grle PopoviÊ, Klinika za pluÊne bolesti Jordanovac

dr. med. Mirjana KljajiÊ-Turkalj, Klinika za djeËje bolesti, Zagreb
dr. med. Lena Kotrulja, KB Sestre Milosrdnice
prof. dr. sc. Fadila PaviËiÊ, Klinika za pluÊne bolesti Jordanovac
dr. med. Alma Roæman, Poliklinika za bolesti diπnog sustava, Zagreb
prim. dr. sc. Asja StipiÊ MarkoviÊ, OB Sveti Duh
doc. dr. sc. Neven TudoriÊ, KB Dubrava

Pliva d.d.
dr. med. Renata KarimoviÊ
dr. med. Ljubica VukπiÊ
dr. med. Karmen Walaszek

urednik:
doc. dr. sc. Neven TudoriÊ

lektor:
Maja Novoselec, prof.

idejno i grafiËko oblikovanje

Ideo dizajn d.o.o.

HRVATSKO PULMOLO©KO DRU©TVO

predsjednik:
prim. dr. sc. Neven RakuπiÊ

HRVATSKO DRU©TVO ZA ALERGOLOGIJU I

KLINI»KU IMUNOLOGIJU
predsjednica:
prof. dr. sc. Nada »ikeπ

UDRUGA ASMAL
predsjednica:
dr. med. Alma Roæman

svibanj, 2002.

http://alergija.plivazdravlje.hr
e-mail: alergija@plivazdravlje.hr

besplatni telefon
PLIVA kontakt centar "æivjeti s..." 0800-0222

00 æivjeti s alergijama
 Sadræaj
sadræaj
I O alergijama 04

II Alergijske bolesti diπnog sustava 07

III Alergije na ubod insekata 16

IV Alergijske reakcije na hranu 20

V Alergije na lijekove i cjepiva 24

VI Koæne alergije 28

VII Dijagnostika alergijskih bolesti 36

VIII Prevencija 39

01
 Uvod

Draga djeco i odrasli,

alergijske bolesti sve su ËeπÊe, a gotovo se svatko od nas najmanje

jednom u æivotu susretne s nekom od njih. U vezi alergija postoje brojne
i razliËite predrasude i pogreπne interpretacije uzrokovane nedovoljnim
poznavanjem nekih vaænih Ëinjenica o uzroku, kliniËkim znaËajkama i
lijeËenju ovih bolesti.
S obzirom na dugogodiπnje iskustvo u proizvodnji protivalergijskih
lijekova, Pliva je tiskala ovaj priruËnik s namjerom da se uklone predrasude
i poboljπa obavijeπtenost bolesnika. Ova knjiæica Vam nudi odgovore na
najËeπÊa pitanja koja postavljate ili biste æeljeli postaviti lijeËniku koji
skrbi o Vaπim alergijskim tegobama.
U izradi priruËnika sudjelovali su poznati hrvatski struËnjaci koji se bave
razliËitim alergijskim bolestima. Vjerujemo da Êete meu njima pronaÊi
i ime Vaπeg lijeËnika.
Nadamo se da Êe Vam ovi odgovori pomoÊi i poboljπati kvalitetu
svakodnevnog æivota te omoguÊiti kvalitetniju suradnju s Vaπim lijeËnikom
u cilju lijeËenja alergijskih tegoba.

Uz srdaËan pozdrav,

Pliva d.d.
Træiπte Hrvatska

direktor
dr. med. Matko BolanËa

02 æivjeti s alergijama
 Predgovor

Ova knjiæica namijenjena je osobama kojima razliËite alergijske tegobe

ometaju normalan æivot. Na æalost, takvih je osoba svakim danom sve
viπe. ©to je uzrok takvom stanju? Odgovor na ovo pitanje je teæak, a
moguÊi uzroci su mnogobrojni. Alergijska reakcija je neprimjeren odgovor
na okoliπne Ëimbenike, a kako se okoliπ agresivno i Ëesto nekontrolirano
mijenja, broj moguÊih uzroka alergijskih reakcija sve je veÊi. Tome
doprinose i sve veÊa i ËeπÊa uporaba lijekova te promjene u ishrani i
naËinu æivota.
OhrabrujuÊe je da se usporedno s ovim nepovoljnim zbivanjima razvijaju
nove i sve bolje dijagnostiËke i terapijske moguÊnosti. U lijeËenju
alergijskih bolesti osobito su vaæne preventivne mjere, ponajprije
izbjegavanje Ëimbenika koji uzrokuju alergijske reakcije. U provoenju
tih mjera neophodna je trajna suradnja bolesnika i lijeËnika. Poznato je
da Êe ova suradnja biti znatno bolja i vrednija ukoliko je bolesnik opskrbljen
potrebnim informacijama glede svoje bolesti. Autori ove knjiæice æeljeli
su upoznati bolesnike koji pate od alergijskih tegoba o najvaænijim
Ëinjenicama u svezi alergijskih bolesti, kako bi im omoguÊili uspjeπnije
lijeËenje, ljepπi i ugodniji æivot.

Urednik:
Doc. dr. sc. Neven TudoriÊ

03
 I O alergijama

1. ©to je alergija?

Alergija je neuobiËajeni i neprimjereni odgovor naπeg imunoloπkog

sustava na razliËite Ëimbenike okoliπa. Alergija se manifestira kao reakcija
preosjetljivosti na Ëimbenike okoliπa koje nazivamo antigenima ili
alergenima. Simptomi alergijske reakcije mogu biti opÊi (sustavni) ili
lokalizirani na organ ili organski sustav putem kojeg je alergen uπao u
tijelo (koæa i sluznice, probavni ili diπni sustav). Simptomi alergijske
reakcije znatno se razlikuju u brzini nastanka i intenzitetu. Katkada se
lokalizirani i opÊi simptomi razvijaju izrazito brzo te mogu ugroziti æivot
bolesnika (anafilaktiËki πok).

2. ©to je senzibilizacija?

NajËeπÊe je sklonost alergiji naslijeena. Da bi se u takve osobe neka

od alergijskih bolesti i manifestirala, potreban je odreen period razvitka
preosjetljivosti na neki vanjski Ëimbenik. Taj slijed dogaaja naziva se
senzibilizacija, a karakterizira ga stvaranje protutijela u tijelu alergiËne
osobe koja su usmjerena protiv nekog vanjskog Ëimbenika (alergena).

3. ©to je atopija?

Atopijskim bolestima nazivamo alergijske bolesti za Ëiji su nastanak

vaæna IgE protutijela. To se ponajprije odnosi na astmu, alergijsku
hunjavicu i konjunktivitis te neke alergijske bolesti probavnog sustava.
Atopijski dermatitis, iako u nazivu istiËe atopiju, nije uvijek uzrokovan
mehanizmima koje posreduju IgE protutijela. AtopiËar je osoba koja ima
naslijeenu sklonost stvaranju IgE protutijela zbog Ëega je rizik neke
od navedenih bolesti veÊi.

04 æivjeti s alergijama
 4. Jesu li alergije nasljedne?

Nasljeuje se sklonost alergiji, odnosno tzv. atopijska konstitucija (vidjeti

prethodno pitanje). Naslijeena sklonost alergiji, tj. atopija, joπ uvijek ne
znaËi da Êe se neka od alergijskih bolesti i razviti. ObiËno je za nastanak
bolesti u atopiËne osobe vaæan utjecaj okoliπa, npr. dugotrajna izloæenost
nekom alergenu, infekcija i sl. Znatno je veÊa moguÊnost nastanka neke
atopijske bolesti ako su oba roditelja atopiËari.

5. ©to su antigen i antitijelo?

Antigen je svaka tvar koju organizam prepoznaje kao stranu i potencijalno

πtetnu, te protiv koje stvara specifiËna antitijela. Stvaranje antitijela koristan
je obrambeni mehanizam koji nas πtiti od πtetnih Ëimbenika okoliπa,
bakterija, virusa i sl. U alergijskim bolestima antigene nazivamo alergenima.
Alergeni su najËeπÊe bjelanËevine, ali i razliËite druge tvari koje potiËu
stvaranje antitijela, obiËno IgE klase. Alergija se stoga moæe smatrati
neodgovarajuÊim ili izmijenjenim obrambenim odgovorom na tvari iz
okoliπa. To znaËi da su alergeni tvari koje Êe samo u manjeg broja
alergijama sklonih osoba imunoloπki sustav prepoznati kao strane i πtetne.

alergen antitjelo histamin

6. Koliko su Ëeste alergijske

bolesti u Hrvatskoj?
Alergijske reakcije vrlo su Ëeste te gotovo svaka osoba ponekad tijekom
æivota ima neku alergijsku reakciju. Alergijske bolesti vezane za neki
organski sustav pogaaju 5 -10% opÊeg puËanstva. »eπÊe su meu
mlaima, u razvijenim zemljama, meu gradskim stanovniπtvom te u
ekonomski bolje situiranim obiteljima. U Hrvatskoj se, primjerice, uËestalost
alergijske hunjavice procjenjuje na 7-10% opÊeg puËanstva, a astme
na 3-5%, te znatno viπe u djece i mladeæi.

05
 7. ©to sve uzrokuje alergiju?
Na πto moæemo biti alergiËni?
Popis tvari na koje moæemo biti alergiËni je vrlo velik. Gotovo svaka tvar
iz okoliπa moæe uzrokovati alergijsku reakciju, ali je veÊina tvari, na sreÊu,
izaziva rijetko. NajËeπÊi alergeni produkti su grinja kuÊne praπine, kuÊnih
æivotinja (sastojci koæe, dlake ili æljezdanih izluËevina), pelud, hrana
(πkoljke, raËiÊi, kikiriki i sl.), lijekovi, konzervansi, aditivi hrani i piÊima,
plijesni, otrovi insekata i sl. Meu tim tvarima neke su znatno ËeπÊe
odgovorne za nastanak alergija nego druge.

8. Koje vrste alergijskih

bolesti postoje?
U alergijske bolesti najËeπÊe se ubrajaju alergijske bolesti diπnog sustava
(alergijska hunjavica, astma, alergijski alveolitis), alergijski konjunktivitis,
alergijske bolesti koæe (urtikarija, atopijski i kontaktni dermatitis), probavne
alergijske bolesti, alergijske reakcije na lijekove te anafilaktiËke reakcije,
osobito preosjetljivost na otrove insekata. »esto se neke od tih bolesti
javljaju udruæeno u istih osoba ili nastanak jedne prethodi drugoj.

podjela alergija

alergijske reakcije alergijske bolesti alergije na alergije na lijekove koæne

na hranu diπnog sustava ubod insekata i cjepiva alergije

06 æivjeti s alergijama
 II Alergijske bolesti
diπnog sustava

9. ©to su alergijske bolesti

diπnog sustava, alergijski
rinitis i astma?
Te su bolesti uzrokovane preosjetljivoπÊu na neke tvari iz
okoliπa s kojima u dodir dolazimo putem diπnog sustava,
zrakom, odnosno, udahnuvπi ih. Alergijski rinitis i astma u
podlozi su jedinstven poremeÊaj gdje se bolest manifestira
u gornjim (nos, sinusi) ili donjim diπnim putovima (veliki i
mali bronhi, pluÊa), a Ëesto i na obje razine. Doticaj alergena
iz okoliπa sa sluznicom diπnog sustava senzibilizirane
osobe pokreÊe sloæeni slijed dogaaja koji uzrokuju vrlo
tipiËne simptome. Ovisno o alergenima koji ih uzrokuju,
alergijski rinitis i astma mogu biti sezonski (peludi) ili
cjelogodiπnji (grinje, kuÊne æivotinje i plijesni).

10. ©to je peludna groznica

(sezonski alergijski rinitis)?

Sezonski alergijski rinitis (hunjavica) je alergijska bolest gornjih diπnih

putova, nosa i paranazalnih sinusa koja se javlja sezonski, u vrijeme
kada se u zraku nalaze Ëestice peludi. Sezonski alergijski rinitis u naπim
krajevima uzrokuje pelud sa stabala, trava ili korova. Bolest moæe biti
udruæena s drugim alergijskim bolestima (astma, atopijski dermatitis),
a moæe pogodovati nastanku i nekih nealergijskih bolesti (gnojne upale
sinusa i srednjeg uha). Termin peludna groznica obiËno objedinjuje
alergijsku hunjavicu i alergijski konjunktivitis. U konjunktivitisu se alergijska
reakcija odvija na spojnici, konjunktivi oka.

07
 11. ©to uzrokuje
peludnu groznicu?
Peludnu groznicu uzrokuju alergeni peludi stabala, trava i korova. Za
nastanak simptoma obiËno je potrebna odreena koncentracija peludi
u zraku. Simptomi su to izraæeniji πto je koliËina peludi u zraku veÊa, a
to znaËi da se pogorπavaju prema vrhuncu perioda cvjetanja u prirodi.
Koncentracija peludi veÊa je ujutro, za sunËanih i vjetrovitih dana. U tim
uvjetima, suha i lagana pelud moæe biti raznesena vjetrom na veliku
udaljenost. Obrnuto, na poËetku i na kraju sezone cvjetanja te za vlaæna
i kiπovita vremena koncentracija peludi u zraku znatno je niæa.
KarakteristiËno je da pelud ukrasnog cvijeÊa te biljaka koje opraπuju
kukci rijetko uzrokuje tegobe, vjerojatno zbog male koncentracije. Biljke
koje se opraπuju vjetrom (stabla, trave i korovi) stvaraju vrlo velike koliËine
peludi.

12. U koje se vrijeme peludna

groznica najËeπÊe javlja?
Vrijeme cvjetanja, a to znaËi i pojava znatne koncentracije peludi u zraku
ovisi o klimatskom podneblju, vegetaciji odreenog podruËja te
mikroklimatskim uvjetima. Za kontinentalnu Hrvatsku vrijedi sljedeÊe:
cvjetanje stabala poËinje u rano proljeÊe, obiËno u veljaËi (lijeska), a
kulminira u travnju i svibnju (breza). Trave cvjetaju od svibnja do srpnja,
a korovi od kolovoza do listopada. Periodi cvjetanja stabala i korova
obiËno su kraÊi i intenzivniji, a trava dugotrajniji, uz niæu koncentraciju
peludnih zrnaca u zraku. U primorskom pojasu cvjetanje poËinje ranije.
Za naπe mediteransko podruËje karakteristiËne su smetnje koje uzrokuje
pelud Ëempresa, masline te pelud korova crkvine (parijetarija). Zanimljivo
je da je senzibilizacija na pelud breze, trava i ambrozije ËeπÊa, a bolest
teæa, u djece koja su roena tijekom sezone cvjetanja odgovarajuÊe
biljke ili neposredno prije toga.

13. Kako prepoznati peludnu

groznicu?
TipiËni simptomi konjunktivitisa su svrbeæ, peËenje i suzenje oËiju. Nosni
simptomi su svrbeæ vrπka nosa, osjeÊaj punoÊe i neprohodnost nosa,
kihanje, πmrcanje, obilniji vodenasti iscjedak te smanjenje ili Ëak nestanak
njuha. KarakteristiËno je da u pojedinih bolesnika dominiraju jedni
simptomi, a da su istovremeno drugi manje izraæeni. U djece je alergijski
rinitis Ëesto udruæen s upalama uha. Simptomi pridruæene bolesti (upala
uha, sinusa ili astma) mogu maskirati simptome alergijske hunjavice.
08 æivjeti s alergijama
 14. Jesam li prehlaen
ili alergiËan?
Znakovi prehlade i peludne hunjavice su sliËni pa ih je katkada teπko
razlikovati. Na prehladu upuÊuju opÊi simptomi, vruÊica, kaπalj te
epidemioloπki podaci. Na alergijski rinitis upuÊuje opetovana pojava
simptoma u odreeno godiπnje doba ili nakon kontakta s istim vanjskim
Ëimbenikom. Alergijski simptomi obiËno su dugotrajniji i smiruju se tek
uz odgovarajuÊe lijekove, a simptomi prehlade prestaju spontano.

15. ©to je cjelogodiπnji alergijski

rinitis?
U cjelogodiπnjem alergijskom rinitisu tegobe se ne javljaju sezonski,
nego u bilo koje doba godine, a ponekad su doista cjelogodiπnji uz
promjene u intenzitetu. Taj oblik bolesti uzrokovan je alergenima s kojima
smo u doticaju tijekom Ëitave godine. U naπim su uvjetima daleko najËeπÊi
uzrok cjelogodiπnjeg alergijskog rinitisa alergeni grinja kuÊne praπine,
rjee alergeni krznatih kuÊnih æivotinja ili plijesni. Meu potonjima valja
istaknuti alergene maËke i psa, a rjee hrËka i zamorca. U nekih bolesnika
alergijski rinitis moæe biti cjelogodiπnji sa sezonskim pogorπanjima. Te
su osobe osjetljive na cjelogodiπnje i sezonske alergene.

16. Koji su uzroci cjelogodiπnjeg

alergijskog rinitisa?
NajËeπÊi uzrok cjelogodiπnjeg alergijskog rinitisa su alergeni grinja kuÊne
praπine, rjee alergeni krznatih kuÊnih æivotinja ili plijesni. Vaæno je znati
da koncentracija alergena grinja kuÊne praπine nije u izravnoj vezi s
o
koliËinom praπine. Praπina u vlaænim (80%-tna vlaænost), toplim (25 C)
i neprovjetravanim prostorima bogatija je grinjama. Grinje osobito rado
obitavaju u madracima, tepisima i tapeciranom namjeπtaju. Smatra se
da je alergija na grinje najvaæniji pojedinaËni Ëimbenik rizika za nastanak
alergijskih bolesti.

09
 17. Koji su znakovi bolesti?
Znakovi cjelogodiπnjeg alergijskog rinitisa nalik su onima u sezonskom
obliku bolesti: svrbeæ, osjeÊaj punoÊe i neprohodnost nosa, kihanje,
πmrcanje, obilniji vodenasti iscjedak te smanjenje ili Ëak nestanak njuha.
Simptomi su obiËno uporniji, teæi i dugotrajniji, a Ëesto je neprohodnost
nosa naroËito istaknut simptom. »esto se navodi podatak da se mogu
razlikovati tri oblika bolesti: u jednom dominira kihanje, u drugom svrbeæ,
a u treÊem otok i tamnija pigmentacija donjih vjea. U tih je bolesnika
Ëesta pojava nosne polipoze ili kroniËnog sinusitisa, πto ponekad moæe
navesti na pogreπan kliniËki dojam.

18. Kako sprijeËiti bolest?

Prva mjera u lijeËenju alergijskih bolesti diπnog sustava je izbjegavanje
alergena na koji je osoba osjetljiva. To je ponekad teæak i mukotrpan
zadatak, no Ëesto se bez njega ne moæe postiÊi potpuni terapijski uspjeh.
©toviπe, smatra se da je nedovoljno uklanjanje alergena iz okoliπa jedan
od najËeπÊih uzorka terapijskog neuspjeha. Za izbjegavanje sezonskih
alergena (peludi) jedina je korisna mjera izbjegavanje boravka, te osobito
fiziËkih aktivnosti, u otvorenom prostoru u vrijeme velike koncentracije
peludi u zraku. Osobito valja izbjegavati trËanje i sport u jutarnjim satima
u podruËjima bujne vegetacije. Prostorije valja provjetravati kratkotrajno.
U osoba osjetljivih na cjelogodiπnje alergene vaæno je smanjiti koncentraciju
grinja u domu uklanjanjem tapeciranog namjeπtaja, tepiha i zavjesa.

19. ©to je peludni kalendar i

kako nam moæe pomoÊi?
Peludni kalendar je obavijest o periodima cvatnje pojedinih biljaka u
odreenom podruËju. Peludni se kalendari razlikuju u podruËjima koja
imaju znatnije klimatske razlike. Poznavanje peludnog kalendara pomaæe
u predvianju vremena pojave simptoma alergijskog rinitisa i astme πto
omoguÊuje da se pravodobno uvede odgovarajuÊi naËin lijeËenja. U
tih je bolesti vaæno zapoËeti s lijeËenjem 1-2 tjedna prije oËekivanog
poËetka cvatnje. U sluËaju znatnijeg odstupanja od uobiËajenih vremenskih
prilika (neuobiËajeno toplo ili hladno vrijeme) mogu se oËekivati pomaci
u peludnom kalendaru, tj. ranija ili pak zakaπnjela cvatnja.

10 æivjeti s alergijama
 tjedan 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52

OSIJEK

VARAÆDIN

ZAGREB

DELNICE

GOSPI∆

KRASNO
legenda lijeska obiËna breza ambrozija hrast luænjak trave crkvina

tjedan 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52

PULA

MALI LO©INJ

ZADAR

MAKARSKA

HVAR

DUBROVNIK

legenda Ëempres alpski bor crni bor pelin primorski hrast trave crkvina maslina rogaË

11
 20. ©to je alergijski semafor?
Alergijski semafor je naËin dnevnog izvjeπtavanja o koliËini peludnih
zrnaca u zraku odreenog podruËja koji se obiËno pojavljuje u tisku ili
u sredstvima javnog priopÊavanja (www.plivazdravlje.hr). Na temelju
mjerenja koliËine peludnih zrnaca u prostornom metru atmosferskog
zraka odreuju se boje alergijskog semafora. Zelena boja odgovara
koncentraciji peludi koja Êe u malog broja jako osjetljivih osoba uzrokovati
alergijske simptome. Æuta odreuje koncentraciju koja u veÊine alergiËnih
osoba uzrokuje simptome, a crvena vrlo visoku koncentraciju peludi koja
Êe u svih osjetljivih osoba uzrokovati simptome, koji u jako osjetljivih
osoba mogu biti vrlo teπki. Istovremena procjena razine peludi u zraku
i elemenata vremenske prognoze (temperatura, vlaænost, vjetrovi) moæe
dati vrlo korisne bioprognostiËke podatke koji omoguÊuju alergiËnim
bolesnicima planiranje dnevnih aktivnosti i odgovarajuÊih preventivnih
postupaka.

21. Koji nam lijekovi mogu

pomoÊi da ublaæimo
simptome peludne groznice?
U lijeËenju peludne groznice upotrebljavaju se razliËiti lijekovi u obliku
tableta, kapi ili sprejeva za nos te injekcija: dekongestivi, antihistaminici,
kortikosteroidi, kromoni, antikolinergici te antileukotrijeni. Valja istaknuti
da u Hrvatskoj nisu dostupni lijekovi svih navedenih skupina, ali postojeÊi
izbor nudi moguÊnost vrlo uspjeπnog lijeËenja.
Dekongestivi ("kapljice za nos") su lijekovi koji djeluju na krvne æile nosne
sluznice pa smanjuju neprohodnost te neugodno i obilno vodenasto
curenje nosa. U bolesnika s alergijskom hunjavicom vrlo je Ëesto
prekomjerno i nepotrebno uzimanje tih lijekova (nafazolin, oksimetazolin,
tetrahidrozolin) πto moæe imati vrlo ozbiljne πtetne posljedice. PreporuËuje
se vrlo kratkotrajna primjena dekongestiva kako bi se nos uËinio prohodnim
za primjenu intranazalnih (nosnih) antihistaminika i kortikosteroida koji
Êe uËinkovito smanjiti navedene simptome.
Antihistaminici su najpropisivaniji lijekovi za alergijske simptome peludne
groznice. ObiËno se propisuju u tabletama (loratadin, feksofenadin,
cetirizin, difenhidramin), a rjee lokalno, u obliku spreja za nos ili kapljica
za oËi (levokabastin, azelastin). Suvremeni antihistaminici su pouzdani
i sigurni lijekovi koji uspjeπno ublaæavaju veÊinu alergijskih simptoma,
osobito kada ih se poËne uzimati prije nastupa tegoba.
Kortikosteroidi su protuupalni lijekovi koji najuËinkovitije ublaæavaju

12 æivjeti s alergijama
alergijske simptome. Oni se propisuju u sluËajevima kada primjena
antihistaminika nije u potpunosti uklonila simptome, dakle, u teæim
oblicima bolesti, i to samostalno ili u kombinaciji s antihistaminicima. U
pravilu ih se propisuje u obliku spreja za nos (beklometazon, flutikazon,
mometazon i budezonid), a samo iznimno, u vrlo teπkim oblicima bolesti
i u tabletama.

22. ©to je to hiposenzibilizacija

(imunoterapija)?

Hiposenzibilizacija ili imunoterapija je oblik lijeËenja alergijskih bolesti

primjenom alergenskih vakcina. To znaËi da se primjenom malih i rastuÊih
koncentracija alergena na koje je bolesnik osjetljiv potakne razvoj
podnoπenja, tolerancije tog alergena. U osoba u kojih je imunoterapija
uspjeπno provedena, ponovni kontakt s alergenom neÊe izazvati simptome
bolesti ili Êe oni biti znatno blaæi no ranije. Vakcine se mogu dati u obliku
potkoænih injekcija ili otopina koje se uzimaju pod jezik. Imunoterapija
je preporuËljiva u mlaih bolesnika s cjelogodiπnjim ili dugotrajnim i
teπkim sezonskim alergijskim rinitisom, osobito kada mjere izbjegavanja
alergena nisu moguÊe ili nisu dale zadovoljavajuÊi rezultat, a lijekovi nisu
bili potpuno uËinkoviti.

23. Je li imunoterapija
djelotvorna?

Imunoterapiju treba primijeniti u paæljivo odabranih bolesnika (vidjeti

prethodno pitanje). Za imunoterapiju treba koristiti kvalitetne i dobro
standardizirane alergijske vakcine, a lijeËenje treba provoditi i nadzirati
iskusan lijeËnik i to tijekom najviπe 3-4 godine. U tim uvjetima imunoterapija
moæe biti vrlo djelotvoran oblik lijeËenja. Imunoterapija je osobito korisna
u bolesnika s alergijom na otrov insekata. Treba istaknuti da su pri
imunoterapiji moguÊe nuspojave, ponekad i vrlo ozbiljne. Zbog toga je
nuæno da nakon injekcije alergijske vakcine bolesnik bude pod nadzorom
iskusnog lijeËnika 30-45 min.

13
 24. ©to je astma?

Astma je bolest koju karakteriziraju napadaji

kaπlja te oteæanog i Ëujnog disanja ("piskanja,
fuÊkanja") koji prolaze spontano ili nakon
primjene odgovarajuÊih lijekova. Izmeu
napadaja bolesnik je obiËno potpuno dobro.
U podlozi astme je kroniËna upalna reakcija u
diπnim putovima koja ima promjenjiv tijek i
intenzitet. U fazama aktivne upale dolazi do
stiskanja miπiÊa diπnih putova i pojaËanog
stvaranja sluzi u diπnim putovima πto oteæava protok zraka i uzrokuje
navedene simptome. Bolest je najËeπÊe
alergijske naravi tako da napadaje uzrokuju
razliËiti alergeni. Zbog znatne preosjetljivosti
diπnih putova astmatiËnog bolesnika napadaje
mogu uzrokovati i nealergijski Ëimbenici: fiziËki
napor, udisanje hladnog i suhog zraka, virusne
infekcije, jake emocije i oneËiπÊenje zraka
(duhanski dim).

25. Postoji li povezanost astme i

alergijskog rinitisa?

To je vrlo Ëesta pojava. Smatra se da oko 40% bolesnika s alergijskim

rinitisom ima astmu, a da Ëak 90% astmatiËara ima i alergijski rinitis.
Alergijski rinitis Ëesto nekoliko godina prethodi astmi pa se smatra
izravnim Ëimbenikom rizika za razvoj astme. »ini se da je u bolesnika
s aktivnim alergijskim rinitisom tijek astme teæi, a da je za uËinkovito
lijeËenje astme neophodno istodobno lijeËenje alergijskog rinitisa.

15
 III Alergije na ubod
insekata
26. Alergije na ubode insekata
UËestalost alergijskih reakcija na ubode insekata
razlikuje se u pojedinim zemljama, ponajprije zbog
klimatskih osobitosti pojedinog kraja. U zemljama
umjerenog klimatskog pojasa alergijske reakcije na
ubode insekata javljaju se u 0,4 - 1,2% opÊeg
puËanstva. Meu osobama koje su osjetljive na otrove
insekata sustavne (anafilaktiËke) reakcije javljaju se u
1-3% sluËajeva. Zbog teπkih alergijskih reakcija na
ubode insekata u SAD godiπnje umre oko 40, a u
Francuskoj 16 - 38 osjetljivih osoba.

27. Koji insekti najËeπÊe

uzrokuju alergiju?
Iako postoji oko milijun vrsta insekata, samo manji broj njih uzrokuje
alergijske reakcije u ljudi. Te su alergijske reakcije najËeπÊe uzrokovane
ubodima opnokrilaca, pËele, bumbara, ose, strπljena i mrava. Kod uboda
tih insekata postoje odreene razlike koje je dobro poznavati.
PËele i bumbari ubadaju kada su uznemireni. Nakon uboda pËele, na
mjestu uboda ostaje æalac s mjehuriÊem otrova iz zatka kukca. Otrov
se postupno oslobaa uzrokujuÊi lokalizirane i/ili opÊe simptome. Zbog
toga se savjetuje æalac pËele πto prije ukloniti. Otrovi pËele i bumbara
najotrovniji su u proljeÊe. Sastavom su sliËni, sadræe razliËite πtetne tvari
koje u osjetljivih osoba mogu uzrokovati alergijske reakcije. Alergijske
reakcije na ubod pËele obiËno se javljaju nakon viπekratnih prijaπnjih
uboda pa su ËeπÊe u profesionalno izloæenih osoba (pËelari). Za razliku
od pËela, ose i strπljeni ne ostavljaju æalac u koæi te mogu ubosti viπe
puta. Ovi su kukci Ëesto agresivni, napadaju i kada nisu uznemireni,
posebice u kasno ljeto i jesen. Otrovi ose i strπljena sadræe kemijski
aktivnije tvari, pa su alergijske reakcije teæe, osobito pri ubodu strπljena
kada je i koliËina otrova veÊa. Alergijske reakcije na ubod ose mogu se
javiti nakon prvog uboda iako su ËeπÊe nakon 2 - 3 prijaπnja uboda.
Alergijske reakcije na otrov mrava znatno su rjee. Sastav otrova mrava
mijenja se ovisno o godiπnjem dobu, "najotrovniji" je u rano ljeto.
16 æivjeti s alergijama
 28. Kako se manifestiraju
alergijske reakcije na ubod
insekata?
Gotovo u svake osobe na mjestu uboda insekta dolazi do razliËito velike
lokalizirane reakcije (oteklina, bol, crvenilo) koja je toksiËne, a ne alergijske
prirode. Samo u osjetljivih (senzibiliziranih) osoba javljaju se i alergijske
reakcije. One mogu biti lokalizirane na mjestu uboda ili sustavne. Sustavne
reakcije mogu se prema teæini stupnjevati od 1 do 4.
Prvi stupanj Ëini koprivnjaËa (urtikarija).
U drugom se, uz koprivnjaËu, javljaju otekline, muËnina, povraÊanje i
proljev.
TreÊi stupanj karakteriziraju oteæano i Ëujno disanje, sviranje u prsima,
oteæano gutanje i smetenost.
U Ëetvrtom se stupnju uz navedeno javljaju i kolaps, pad tlaka, gubitak
svijesti, tamno-plava boja koæe i sluznica, inkontinencija stolice ili mokraÊe.

29. Kako se dijagnosticiraju

alergijske reakcije na
ubode insekata?
Dijagnoza alergije na ubod insekta temelji se na podacima bolesnika
(opis dogaaja, vrsta simptoma te naËin, tijek i brzina njihove pojave,
opis insekta) te rezultatima razliËitih testova. Laboratorijski se obiËno
odreuje ukupna koncentracija IgE protutijela te IgE usmjeren protiv
otrova odreenog kukca (vidjeti druge Ëlanke priruËnika). Potrebno je
uËiniti i ubodno koæno testiranje, osobito na otrov pËele, ose i strπljena.
U sluËaju dvojbenih rezultata ubodnog testa mogu se uËiniti i drugi oblici
koænog testa, a vrlo rijetko i provokacijski test pri kojem se bolesnik izlaæe
ubodu odreenog insekta. Ovaj test moæe se provesti samo u visoko
specijaliziranoj ustanovi, obiËno radi procjene uËinkovitosti provedene
specifiËne imunoterapije.

30. ©to uËiniti u sluËaju alergije

na ubod insekta?
LijeËenje ovisi o vrsti alergijske reakcije nakon uboda insekta. Nakon
uboda pËele preporuËuje se πto prije izvaditi æalac. U sluËaju lokalizirane
reakcije dovoljno je staviti hladni oblog te,eventualno, lokalno primijeniti
kortikosteroidnu kremu. Ako se otok poveÊava, preporuËuju se tablete
antihistaminika (vidjeti pitanje 21.).
Sistemske reakcije lijeËe se kao i druga stanja anafilaksije. Vaæno je

17
 pacijenta pouËiti o mjerama samopomoÊi u sluËaju pojave alergijske
reakcije na ubod kukca, osobito u sluËaju ranijih anafilaktiËkih reakcija.
PreporuËuje se primjena adrenalina preko autoinjektora (injekcija prireena
za brzu i jednostavnu primjenu koju bolesnik daje sam), tableta
antihistaminika i, u odreenim okolnostima, kortikosteroida. Nakon
samopomoÊi potrebno je πto prije kontaktirati lijeËnika radi dodatnog
lijeËenja i upuÊivanja u bolnicu. Alergijske reakcije na otrove kukaca
Ëesto imaju i odgoenu, kasnu reakciju (nakon 8-12 sati). Zbog toga je
potrebno zaprimiti u bolnicu sve bolesnike koji su doæivjeli sustavne
alergijske reakcije, angioedem (otok mekih tkiva, osobito oËnih kapaka,
usnica i sl.) i bronhospazam (oteæano disanje).

31. Koji se oblik lijeËenja

preporuËuje bolesnicima
alergiËnim na otrov
kukaca?
Kao i druge alergijske bolesti, alergija na ubode kukaca ne moæe se
trajno izlijeËiti. Navedeni lijekovi (antihistaminici, adrenalin, kortikosteroidi)
uËinkoviti su lijekovi za ublaæavanje simptoma. Jedina terapijska mjera
koja utjeËe na alergijsku prirodu bolesti je specifiËna imunoterapija SIT.
SIT (hiposenzibilizacija) se provodi u bolesnika koji su imali sustavnu
reakciju 3. i 4. stupnja (vidjeti pitanja 22. i 28.), uz prije utvren pozitivan
koæni test i poveÊanu koncentraciju IgE protutijela na otrove kukaca. U
specijaliziranim ustanovama, uz paæljivi nadzor iskusnog lijeËnika, bolesnik
prima rastuÊe koncentracije alergena (otrova insekta). LijeËenje se
prema odgovarajuÊem protokolu provodi do postizanja
"otpornosti" na otrov, uz kasnije "injekcije odræavanja"
tijekom 3 godine. Taj oblik lijeËenja u djece daje
100%-tnu zaπtitu.

18 æivjeti s alergijama
32. Upute osobama alergiËnim
na ubode insekata:

• ako je na mjestu uboda kukca ostao æalac

potrebno ga je odmah izvaditi, noktima ili
pincetom
• na mjesto uboda staviti hladni oblog
• imati u pripravnosti lijekove, a u sluËaju
potrebe æurno primijeniti hitnu terapiju
(autoinjektor, antihistaminik, kortikosteroid)
• izbjegavati brze pokrete (mahanje rukama)
radi tjeranja insekta jer tada postaju
agresivniji
• izbjegavati jake mirise (parfeme, kreme za
sunËanje, losione) jer oni privlaËe
insekte
• ne iÊi u cvijetnjak ili voÊnjak te ne jesti
slatko i soËno voÊe u otvorenom prostoru
• oprez pri radu u vrtu (zaπtititi otkrivene
dijelove tijela)
• ne hodati bosonog po travi (pËele rado
borave u djetelini)
• izbjegavati πiroku, leprπavu odjeÊu (kukac
se moæe uvuÊi pod odjeÊu kada postaje
agresivniji) i odjeÊu æarkih boja
• izbjegavati veÊe tjelesne napore (miris
znoja privlaËi insekte)
• slatke namirnice dræati pokrivenima
• kante za smeÊe dræati zatvorenima
• prozor u spavaÊoj sobi danju zatvarati ili
staviti na njega mreæu protiv insekata.

19
 IV Alergijske reakcije
na hranu

33. Alergije na hranu

Neæeljene reakcije na hranu mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine:

toksiËne i netoksiËne reakcije. ToksiËne se reakcije javljaju u svakog tko
pojede odreenu koliËinu hrane zaraæene bakterijama ili toksinima.
NetoksiËne reakcije javljaju se u preosjetljivih osoba, a mogu biti alergijske
(imunoloπki mehanizmi) i nealergijske (reakcije nepodnoπenja) koje nisu
uzrokovane imunoloπkim mehanizmima. Alergijske reakcije na hranu
mogu se podijeliti u reakcije koje su poput veÊine alergijskih bolesti
posredovane IgE protutijelima te one koje to nisu.

34. Kako se manifestiraju alergijske

reakcije na hranu?
Alergijske reakcije na hranu posredovane IgE protutijelima
vrlo su raznolike. Mogu uzrokovati sustavne reakcije
opasne po æivot (anafilaktiËki πok) ili zahvatiti jedan ili viπe
organskih sustava. NajËeπÊe su koæne reakcije (urtikarija, angioedem,
atopijski dermatitis). Nerijetko se alergija na hranu oËituje samo tzv.
oralnim alergijskim sindromom, odnosno osjeÊajem peËenja ili svrbeæa
jezika, otokom jezika, usnica, nepca ili ædrijela. ZahvaÊenost diπnog
sustava moæe se oËitovati simptomima astme i alergijskog rinitisa.
Simptomi alergije na hranu u probavnom sustavu su grËevi, muËnina,
povraÊanje i proljev. GrËevi su Ëest simptom alergije na hranu u
dojenaËkoj dobi.
Alergija na hranu koja nije posredovana IgE protutijelima moæe
se oËitovati posebnim kliniËkim stanjima. Dijagnoza tih stanja
zahtijeva paæljivu bolniËku obradu (alergijski eozinofilni
gastroenteritis, enterokolitiËki sindrom, hranom inducirana
enteropatija, pluÊna hemosideroza, herpetiformni dermatitis,
itd.).

20 æivjeti s alergijama
 35. U kojoj se dobi javljaju
alergijske reakcije
na hranu?
Te se reakcije mogu javiti u svakoj æivotnoj dobi. NajËeπÊe su u prvim
godinama æivota. U razvijenim zemljama Zapada navodi se uËestalost
tih reakcija u djece od 8 - 28%. U odraslih su znatno rjee: 1,4 - 1,8%.
Alergijske reakcije na hranu ËeπÊe su u djece koja imaju neku drugu
alergijsku bolest (atopijski dermatitis) ili su te bolesti prisutne u obitelji.

36. Koja hrana najËeπÊe uzrokuje

alergijske reakcije?
Hrana je sastavljena od bjelanËevina, πeÊera i masti. NajËeπÊi alergeni
u hrani su spojevi koji sadræe πeÊere i masnoÊe (glikoproteini). Namirnice
koje najËeπÊe uzrokuju alergije su kravlje mlijeko, jaja, ribe, rakovi i
πkoljke, æitarice, soja, kikiriki, orasi, bademi, ljeπnjaci i jagode. U odraslih
je oko 90% alergijskih reakcija na hranu uzrokovano kikirikijem, orasima,
ribom i πkoljkama, a u djece jajima, mlijekom, sojom i braπnom. Poznato
je da se radi unakrsne reaktivnosti u bolesnika koji su alergiËni na pelud
mogu javiti alergijske reakcije na hranu, i obrnuto. U bolesnika alergiËnih
na pelud breze Ëesta je alergija na jabuku, sirovi krumpir, mrkvu, celer,
graπak, kivi i sl.

37. Alergija na konzervanse,

boje i dodatke hrani
(aditive)
Alergijske reakcije na hranu nerijetko su uzrokovane dodacima (aditivima)
hrani, konzervansima i bojama. Reakcije na aditive hrani javljaju se u
oko 1% djece i u 0,01 - 0,23% odraslih. Smatra se da je uËestalost
reakcija na aditive hrani zapravo veÊa, ali se zbog nedostatnih i
nestandardiziranih testova rjee dokazuju. Neke tvari mogu se poimeniËno
spomenuti: konzervans natrijev benzoat, boja tartrazin (æuto obojeni
napitci, slatkiπi i sl.), te sladilo aspartam.

38. Alergija na kravlje mlijeko

Alergija na kravlje mlijeko javlja se u oko 2,5% dojenËadi i u djece do

druge godine æivota te je to najËeπÊa alergijska reakcija u djece te dobi.
To se tumaËi Ëinjenicom da su bjelanËevine kravljeg mlijeka obiËno prve

21
 strane bjelanËevine s kojima dolazimo u kontakt. U kravljem mlijeku
nalazi se dvadesetak tvari koje mogu uzrokovati alergijsku reakciju.
Najvaænije su laktoglobulini, laktalbumin, kazein i kravlji albumin.
Pasteriziranjem mlijeka ne smanjuje se njegova alergogenost. Oko 50%
bolesnika koji su alergiËni na kravlje mlijeko, alergiËni su i na kozje
mlijeko. U oko 50% bolesnika, koji su zbog alergije na kravlje mlijeko
uzimali sojino mlijeko, razvije se osjetljivost i na soju. NasreÊu,
preosjetljivost na kravlje mlijeko Ëesto nije trajna pojava. Oko 85% djece
u kojih je bila dokazana alergija na kravlje mlijeko prestaje biti alergiËno
do treÊe godine æivota te moæe konzumirati kravlje mlijeko bez posljedica.

39. Alergija na jaja

Jaja su Ëesti uzrok alergijskih reakcija. »eπÊa je alergija na bjelanjak,

nego na æumanjak jajeta. U jajetu se nalaze brojni potentni glikoproteini
koji mogu uzrokovati nastanak alergijske preosjetljivosti (ovalbumin,
ovomukoid, ovotransferin i lizozim). Ovoalbumin Ëini viπe od 50% ukupnih
proteina bjelanjka, kako u sirovom jajetu, tako i u kuhanom. Zanimljivo
je da bolesnici alergiËni na jaja Ëesto imaju pozitivne koæne alergijske
testove na piletinu, iako piletinu mogu jesti bez alergijskih reakcija.

40. Alergija na ribe, πkoljke

i rakove
Neæeljene reakcije na ribu, πkoljke ili rakove
mogu biti alergijske i nealergijske prirode. U
nekih se osoba nakon konzumiranja tih
namirnica (plava riba, dagnje, πkampi) mogu
javiti muËnina, povraÊanje, grËevi, urtikarija,
pa Ëak i anafilaktoidna sustavna reakcija. Radi
se o nespecifiËnom (nealergijskom) oslobaanju histamina, tvari koja
sudjeluje u mnogim alergijskim manifestacijama. Mogu se javiti i prave
alergijske reakcije, osobito na ribu, rakove (rijeËni i morski rakovi, jastog,
πkampi), πkoljke (dagnje, kamenice, priljepci) te na hobotnicu i lignje.
Te su reakcije ËeπÊe u odraslih te u osoba koje konzumiraju veÊe koliËine
tih namirnica. Alergijske reakcije na ribu najËeπÊe se pripisuju pastrvi,
lososu, bijeloj ribi, πtuki, srdeli, inÊunu, brancinu, tuni itd. Neki alergeni
riba su termostabilni, a drugi termiËkom obradom gube alergogenost.
Osoba moæe biti alergiËna na samo jednu vrstu ribe ili na ribe razliËitih
vrsta.

22 æivjeti s alergijama
 41. Alergija na voÊe i povrÊe

Alergijske reakcije na te namirnice najËeπÊe uzrokuju kikiriki, ljeπnjak,

orah, badem, jagoda i kivi. U mlaim dobnim skupinama ËeπÊe su
reakcije na braπno (pπeniËno, jeËmeno, kukuruzno), rajËicu, perπin,
goruπicu (senf) itd. U nekih bolesnika javljaju se simptomi alergijske
hunjavice i astme pri udisanju braπna, obiËno prilikom profesionalne
izloæenosti (pekari, mlinari, kuhari i sl.). Zanimljivo je da te osobe
konzumiraju srodne namirnice bez opasnosti od alergijskih reakcija.

42. Kako se dokazuje alergija

na hranu?
Za dijagnozu alergijskih reakcija na hranu vaæni su podaci koje daje
bolesnik. Bolesnici, a u djece njihovi roditelji, Ëesto uoËavaju povezanost
alergijskih simptoma i konzumiranja odreene vrste hrane. Bolesnicima
se preporuËuje voenje dnevnika prehrane i simptoma. Neizravan dokaz
alergije na neku od namirnica je eliminacijska dijeta, tj. nestanak alergijskih
tegoba nakon izostavljanja pojedinih namirnica. Alergija na hranu se,
kao i u drugim alergijskim bolestima, moæe dokazati koænim testovima
te odreivanjem razine specifiËnih IgE protutijela u krvi bolesnika.
Najvaæniji test za dokaz alergija na hranu je provokacijski test. Bolesniku
se, prema odreenom protokolu, daju namirnice za koje se sumnja da
su uzrok alergije te se prati moguÊi nastanak alergijskih simptoma.

43. ©to uËiniti kada se pojavi

alergijska reakcija
na hranu?

Bolesnicima koji su alergiËni na odreenu vrstu namirnica

preporuËuje se eliminacijska dijeta, tj. izbjegavanje tih
namirnica. Vaæno je pouËiti bolesnike koji su imali
sistemsku alergijsku reakciju (anafilaktiËki πok) o mjerama
strogog pridræavanja eliminacijske dijete. Vaæno je znati
u kojim se namirnicama nalaze neke alergogene tvari
kada to nije izravno oËito (jaja u tjestenini, maslac od
kikirikija u nekim industrijskim slasticama i sl.). Osobe
s rizikom ponovljene teπke alergijske reakcije moraju pri
ruci imati autoinjektor adrenalina i brzodjelujuÊi
antihistaminik. 23
 44. Pomaæu li lijekovi?
Najvaænija terapija u bolesnika alergiËnih na hranu je eliminacijska dijeta.
Ako su bolesnici osjetljivi na viπe namirnica ili nije toËno utvren uzrok
alergije na hranu, moæe se preporuËiti primjena tableta antihistaminika
(loratadin, feksofenadin, cetirizin) te kratkotrajna primjena kortikosteroida.
SpecifiËna imunoterapija vrlo je dvojbena i u pravilu se ne provodi.

V Alergije na lijekove
i cjepiva
45. Alergija na lijekove
Pojam alergije na lijekove Ëesto se pogreπno rabi, a velik broj ljudi neke
lijekove neopravdano ne uzimaju iz straha od alergije. Ponekad se radi
o vrlo vaænim lijekovima (antibiotici) pa neopravdano izbjegavanje tih
lijekova moæe za bolesnika imati ozbiljne posljedice. Neke se neæeljene
reakcije na lijekove mogu javiti u svake osobe, a posljedica su prevelike
doze lijeka, nuspojave lijeka ili interakcije razliËitih lijekova. Drugu skupinu
reakcija na lijekove Ëine prave reakcije preosjetljivosti. One ne ovise o
navedenim svojstvima, javljaju se samo u preosjetljivih osoba kao
posljedica nepodnoπenja lijeka, idiosinkrazije te imunoloπke reakcije
(alergije) na lijek. Iz navedenog je oËito da je samo manji broj reakcija
koje se dogode nakon uzimanja nekog lijeka doista alergijske naravi.
Reakcije preosjetljivosti javljaju se znatno rjee nego reakcije prve
skupine te Ëine samo 6 - 10% svih neæeljenih reakcija na lijekove. Rizik
prave alergijske reakcije na neki lijek je 1-3%.
Alergijske reakcije na lijekove su imunoloπke
reakcije koje se javljaju u manjeg broja osoba
koje su najËeπÊe prije uzimale dotiËni lijek.

24 æivjeti s alergijama
 46. Na koje se lijekove najËeπÊe
javljaju alergijske reakcije?
Alergijska se reakcija moæe javiti na bilo koji lijek. NaËin primjene, trajanje
lijeËenja, doza i uËestalost primjene lijeka utjeËu na pojavu reakcija
preosjetljivosti na lijekove. Senzibilizacija na lijek ËeπÊe se javlja nakon
primjene lijeka na koæi ili sluznici, a rjee nakon oralne primjene lijeka.
AnafilaktiËka reakcija ËeπÊe se javlja nakon primjene lijeka u obliku
injekcije (penicilin). Dugotrajna primjena visokih doza te Ëesta primjena
istog lijeka poveÊavaju opasnost od pojave alergije na lijek. Alergije na
lijekove rjee su u dojenËadi i male djece no u odraslih. Zanimljivo je
da su koæne alergijske reakcije na lijekove znatno ËeπÊe u æena te da
osobe alergiËne na jedan lijek imaju i 15 puta veÊi rizik alergije na joπ
neki lijek.
Lijekovi na koje se najËeπÊe javljaju alergijske reakcije su: acetilsalicilna
kiselina i njoj srodni lijekovi koji se propisuju kod bolova ili poviπene
temperature (tzv. nesteroidni antireumatici - NSAID), antibiotici (penicilini,
cefalosporini, karbapenemi), sulfonamidi, antituberkulotici, nitrofurantoin,
antikonvulzivi, anestetici itd.

47. Kako prepoznati alergiju

na lijekove?
NajËeπÊi su koæni simptomi. Ubrzo nakon primjene lijeka moæe se javiti
urtikarija (koprivnjaËa) i/ili angioedem. Nakon terapije te promjene obiËno
nestaju. »esti su osipi, sitan morbiliformni osip (nalik onom u ospicama)
ili makulopapularni (krupniji, mrljast, iznad razine koæe). Osip je obiËno
simetriËan, pojedine se promjene meusobno stapaju, a ne javlja se na
dlanovima i tabanima. U djece se te promjene mogu zamijeniti s djeËjim
virusnim osipnim bolestima (ospice, rubeola). U nekih bolesnika alergija
na lijek oËituje se tek nakon izlaganja suncu, πto nazivamo fotoalergijskim
uËinkom, a u nekih se osoba nakon koæne primjene lijeka javlja tzv.
kontaktni alergijski dermatitis.
Osim koæe, alergija na lijek moæe se manifestirati simptomima zahvaÊenosti
drugih organskih sustava: diπnog (simptomi rinitisa ili astme, kaπalj,
pluÊni infiltrati s eozinofilijom), probavnog (simptomi upale æeluca, tankog
i debelog crijeva, hepatitis), mokraÊnog (intersticijska upala bubrega,
glomerulonefritis), æivËanog (epileptiËki grËevi, upale æivaca), krvotvornog
(eozinofilija, smanjen broj trombocita, hemolitiËka anemija). Reakcije na
lijekove mogu se manifestirati i istovremenim simptomima viπe organskih
sustava (serumska bolest i hipersenzitivni sindrom). Najopasnije reakcije
na lijek su anafilaktiËki i anafilaktoidni πok.

25
 48. Kako se dokazuje alergija
na lijekove?
Tijekom dijagnostiËkog postupka u svakog bolesnika u kojeg se sumnja
na alergijsku reakciju na lijek potrebno je saznati podatke o toËnom
imenu lijeka, vremenu nastanka simptoma, vrsti simptoma, ponovnom
uzimanju istog lijeka ili lijekova iste skupine, senzibilizaciji na druge
lijekove, obiteljskoj sklonosti i sl. Detaljni anamnestiËki podaci ponekad
su dostatni za toËnu dijagnozu alergije na lijek. Korisni su i dodatni
testovi iako je njihov broj vrlo malen, a rezultati su nepouzdani. Za mali
broj lijekova mogu se odrediti specifiËna IgE protutijela. Katkad se
prakticiraju koæni testovi, no oni su vrlo slabo standardizirani, a potencijalno
su i opasni. Najvaæniji testovi kojima se dokazuje ili iskljuËuje alergija na
neki lijek su podraæajni, provokacijski (tzv. challenge) testovi koji se
provode u specijaliziranim ustanovama, uz paæljiv nadzor, u strogo
kontroliranim uvjetima, uz pristanak bolesnika ili roditelja, davanjem
postupno rastuÊih doza lijeka, do konaËne terapijske doze. Osim u
dijagnostici, ta se metoda, sliËno kao i kod astme i rinitisa, moæe rabiti
i terapijski, u svrhu hiposenzibilizacije na lijek (acetilsalicilna kiselina).

49. Kako postupiti u sluËaju

pojave alergije na lijek?

Terapijski postupci ovise o vrsti alergijske reakcije na

lijek. Svaki bolesnik koji je imao sistemsku reakciju
treba biti hospitaliziran ili barem promatran tijekom 12
- 24 sata. Potrebno je prekinuti uzimanje lijeka te
zabraniti ponovnu primjenu lijekova iste skupine. Ako
se alergija manifestirala samo koænim osipom i blaæom
urtikarijom, dovoljno je uzeti tablete antihistaminika.
Svaka jaËa alergijska reakcija na lijek zahtijeva pregled
lijeËnika i promatranje bolesnika. Bolesnik se smatra
alergiËnim na lijek sve dok se alergija ne iskljuËi
objektivnim testovima.

26 æivjeti s alergijama
 50. Alergija na cjepiva

U cjepivima se, osim aktivnih tvari (tvar kojom cijepimo), nalaze i

potencijalno πtetne, alergogene tvari. Neki od tih dodataka imaju svrhu
odræanja cjepiva (konzervansi), a neki su neizbjeæna oneËiπÊenja (antibiotici
i bjelanËevine medija u kojem je cjepivo proizvedeno). Zbog toga u
sluËaju pojave neæeljenih reakcija nakon cijepljenja moæe biti rijeËi o
preosjetljivosti na bilo koju od navedenih tvari. Alergijske reakcije na
aktivnu komponentu cjepiva izuzetno su rijetke. NajËeπÊe su lokalne
reakcije na mjestu primjene cjepiva (otok i crvenilo) i porast temperature.
Alergijske reakcije ËeπÊe su uzrokovane neaktivnim komponentama,
antibiotikom koji se dodaje hraniliπtima na kojima je uzgojen cjepni soj
(neomicin, streptomicin) ili bjelanËevinama pileÊih embrija na kojima se
uzgajaju neka virusna cjepiva.
Poznato je da osobe koje su imale anafilaktiËku reakciju na jaja mogu
razviti alergijsku reakciju na cjepivo protiv ospica, rubeole i zauπnjaka.
U Hrvatskoj se upotrebljava cjepivo u kojem je samo virus zauπnjaka
uzgojen na pileÊem embriju, a cijepljenje tim cjepivom nije kontraindicirano
ni u alergiËnih bolesnika. Djecu s teæim oblicima atopijskog dermatitisa
takoer treba cijepiti protiv navedenih bolesti. U neke djece koja su imala
sistemsku alergijsku reakciju nakon cijepljenja ovim cjepivom (urtikarija,
astma, anafilaktiËki πok) dokazana je alergija na æelatinu, ËeπÊe koriπten
stabilizator cjepiva.
Nuspojave tijekom cijepljenja protiv difterije, tetanusa i pertusisa/
Di-Te-Per (encefalopatija, kolaps, konvulzije, hiperpireksija) nisu posljedica
alergijske reakcije, nego su vezane uz komponentu protiv pertusisa.
Osim progresivne neuroloπke bolesti nema apsolutne zabrane cijepljenja
tim cjepivom. U tom se sluËaju moæe upotrijebiti tzv. acelularno cjepivo
za pertusis. Izuzetno rijetko (1:milijun), nakon
Di-Te-Per cijepljenja, mogu se javiti alergijske
reakcije ranog tipa (anafilaktiËki πok,
urtikarija) ili serumska bolest. »eπÊe su
alergijske reakcije na toksoid tetanusa i
difterije, osobito ako je cjepivo staro ili loπe
Ëuvano. UËestalost reakcija raste s brojem
ponovnih cijepljenja (revakcinacije) i s
visinom prethodno stvorene razine protutijela.
Stoga je vaæno znati kada je bolesnik
posljednji put cijepljen protiv tetanusa.

27
 VI Koæne
alergije
51. ©to su koæne alergije?
Koæne alergije predstavljaju grupu koænih bolesti u Ëijem nastanku imaju
vaænu ulogu alergijski mehanizmi. Kao posljedica djelovanja medijatora
(tvari koje se oslobaaju iz stanica mastocita koje sudjeluju u alergijskoj
reakciji) i limfokina (bioloπki aktivne tvari koje stvaraju stimulirani limfociti)
dolazi do oπteÊenje tkiva, koje registriramo kao alergijsku upalu.
Alergijske koæne manifestacije moæemo podijeliti na one kod kojih
prevladavaju mehanizmi ranog ili humoralnog tipa (pri Ëemu dolazi do
poviπene proizvodnje imunoglobulina; npr. urtikarija) i na one kod kojih
prevaladavaju mehanizmi kasnog tipa ili staniËnog tipa (s antigenom
reagiraju specifiËno snzibilizirani limfociti, npr. kontaktni alergijski
dermatitis).

52. ©to je akutna urtikarija?

Urticaria dolazi od lat. rijeËi - urtica= kopriva, uro= peÊi izgorjeti.
Akutna urtikarija (koprivnjaËa) je koæna bolest kod koje na koæi izbijaju
urtike ( promjene na koæi koje odgovaraju onima pri kontaktu s koprivom).
Urtike su izdignute, crvenkaste ili blijede promjene razliËite veliËine i
oblika. Izbijanje urtika obiËno je popraËeno jako izraæenim svrbeæom.
Urtike brzo nastaju te isto tako brzo i prolaze, obiËno do 24 sata.
KljuËnu ulogu u nastanku urtike ima mastocit (stanica koja se nalazi u
potkoænom tkivu) iz kojeg se oslobaaju histamin i drugi medijatori upale
prostaglandini, leukotrieni i dr. Prema podacima iz literature, 15-25%
cjelokupne populacije jednom u æivotu dobije urtikariju. Urtike mogu
izbijati svakodnevno ili intermitentno (s kraÊim ili duæim periodom bez
izbijanja urtika) u razdoblju do 6 tjedana, kada govorimo o akutnoj
urtikariji. Erupcija urtika u razdoblju duæem od 6 tjedana klasificira se
kao kroniËna urtikarija.

53. Koji su uzroci urtikarije?

Urtikarija se definira kao koæna reakcija na razliËite stimuluse, pa je i
etiologija bolesti razliËita. Uzroci akutne urtikarije: sastojci hrane: ribe,
28 æivjeti s alergijama
πkoljke, jagode i drugo voÊe, sirevi, jaja, konzervansi, aditivi i umjetne
boje u hrani, lijekovi (medikamentozni antigeni, posebice penicilin),
analgetici, acetilsalicilna kiselina, inzulin, antitetanusni serum, otrovi
insekta i dr.

54. Koji su simptomi akutne

urtikarije?
Urtikarija je naËelno ograniËena na koæu, uz rizik prijelaza u sistemsku
reakciju (anafilaktiËki πok).
MoguÊe su i slijedeÊe manifestacije bolesti: oticanje jezika, edem larinksa
(grkljana), napad bronhalne astme, znakovi od strane probavnog trakta
(povraÊanje, proljev), oticanje zglobova.

55. Kontaktna urtikarija

Urtike se javljaju na mjestu kontakta s toksinima biljaka (npr. kopriva),

toksinima morskih æivotinja (meduza, vlasulja), toksinima kukaca, lijekovima
i dr. Urtike su ograniËene na mjesto kontakta. Kod imunoloπki uzrokovanih
kontaktnih urtikarija potreban je prethodni kontakt s uzroËnim alergenom
kako bi se razvila preosjetljivost osobe, dok kod neimunoloπkih kontaktnih
urtikarija veÊ i prvi kontakt dovodi do stvaranja urtike.

56. Fizikalna urtikarija

Kod fizikalnih urtikarija oslobaaju se medijatori upale i izbijaju urtike

bez sudjelovanja imunoloπkih mehanizama. U ovu skupinu urtikarija
ubrajaju se urtikarije uzrokovane raznolikim fizikalnim podraæajima:
urtikarija na pritisak, urtikarija na hladnoÊu, urtikarija na toplinu, urtikarija
kao reakcija na sunËeve zrake, te urtikarija koja se javlja kod poviπenja
tjelesne temperature i napora, te poveÊane osjetljivosti na acetil-kolin.
Urtike nastaju samo na mjestu djelovanja fizikalnog faktora; rijetko se
mogu javiti na udaljenim mjestima (refleksna urtikarija). ObiËno su
promjene lokalizirane i nema opÊih simptoma. Meutim, kod urtikarije
na hladnoÊu mogu se pri kupanju u hladnoj vodi javiti generalizirane
promjene i anafilaktiËki πok.

29
 57. Neimunoloπki uvjetovane
urtikarija na lijekove
Urtikarija moæe biti uzrokovana i neimunoloπkim faktorima - mehanizmom
idiosinkrazije (direktnim neimunoloπkim otpuπtanjem medijatora upale
iz stanica mastocita): lijekovima (morfin, kodein, nesteroidni antireumatici
(NSAR), acetilsalicilna kiselina), konzervansima, neuropeptidima (pr.
supstanca P, πto objaπnjava pogorπanje urtikarije u stanju stresa),
radiokontrastna sredstvima i hormonima (estrogen, kortikotropin). Kod
neimunoloπki uzrokovanih urtikarija nije potrebna prethodna senzibilizacija
(razvoj preosjetljivosti), te je moguÊ razvitak urtikarijalne reakcije kod
prvog susreta s odgovarajuÊim lijekom.

58. ©to je kroniËna urtikarija?

KroniËna urtikarija oznaËava izbijanje urtika u razdoblju duæem od 6
tjedana. Ukoliko postoje razdoblja bez urtika, tada govorimo o kroniËnoj
recidivirajuÊoj urtikariji. Dok se akutna urtikarija ËeπÊe javlja meu djecom
i mlaim odraslim osobama, kroniËna urtikarija ËeπÊe s javlja kod odraslih
osoba, najËeπÊe kod æena u srednjoj æivotnoj dobi. KroniËna urtikarija
predstavlja dijagnostiËki i terapijski problem.
0.1 do 3% cjelokupne populacije dobije kroniËnu urtikariju. 25% bolesnika
s akutnom urtikarijom razvije kroniËni oblik bolesti. Prosjek trajanja bolesti
je 3 do 5 godina, a u 20% bolesnika s kroniËnom urtikarijom bolest
perzistira kroz 20 godina. U 50% sluËajeva kroniËne urtikarije prisutan
je i angioedem (oticanje). U 20 do 30% sluËajeva dokaæe se uzrok
bolesti: lijekovi (acetilsalicilna kiselina, nesteroidni antireumatici, inhibitori
angiotenzin konvertaze), hrana (‹2%), konzervansi i aditivi (‹10%),
infekcije (2-5%) (hepatitis B i C, Helicobacter pylori, paraziti, kroniËni
sinusitis i sl.), malignomi unutarnjih organa, fizikalni agensi (vruÊina,
hladnoÊa, sunËevo svijetlo, pritisak, vibracija, voda). U 70-80 % sluËajeva
kroniËna urtikarija je nepoznatog uzroka.

59. ©to je idiopatska kroniËna

urtikarija?
U samo 20 do 30% sluËajeva moæe se u bolesnika s kroniËnom urtikarijom
otkriti uzrok izbijanju promjena, pa se u veÊini sluËajeva (70-80%) govori
o kroniËnoj idiopatskoj urtikariji.

30 æivjeti s alergijama
Meutim, u novije vrijeme sve je viπe dokaza da se kod bolesnika s
kroniËnom idiopatskom urtikarijom u krvi moæe detektirati postojanje
autoantitijela na receptor za IgE protutijela na stanici mastocita, πto govori
u prilog autoimunoj osnovi bolesti. Za dokaz funkcionalnih autoantitijela
(koji dovode do oslobaanja histamina iz mastocita) provodi se autologni
koæni test serumom na koæi bolesnika.

60. LijeËenje kroniËne idiopatske

urtikarije
Terapija kroniËne idiopatske urtikarije bazira se na izbjegavanju Ëimbenika
koji mogu dovesti do pogorπanja bolesti, kao πto su: aditivi, alkohol,
lijekovi (acetilsalicilna kiselina, NSAR, inhibitori angiotenzin konverataze,
kodein, morfin), te psihiËki stres.
Antihistaminici predstavljaju prvi lijek izora u simptomatskom poboljπanu
bolesnika s kroniËnom idiopatskom urtikarijom. S obzirom na recidiviranje
i kronicitet bolesti preporuÊa se primjena nesedativnih antihistaminika
(druge generacije: loratadin, fexofenadin, cetirizin).

61. ©to je angioedem

(znakovi bolesti, uzroci)?
sinonimi: Oedema Quincke, Oedema angioneuroticum
Angioedem oznaËava pojavu akutnog edema koæe ili sluznica
uzrokovanog najËeπÊe ranom, humoralnom reakcijom preosjetljivosti (I
tip reakcije) koji Ëesto prati urtikariju. RijeË je o dosta Ëestoj bolesti koja
se javlja preteæno kod mlaih æena. Ovu reakciju preosjetljivosti najËeπÊe
uzrokuju antigeni prehrambenih proizvoda (protein jaja),konzervansi
(Na-benzoat, tartrazin, i dr..), lijekovi (acetilsalicilna kiselina, NSAR,
inhibitori angiotenzin konvertaze i dr.) te inhalacijski alergeni.
U kliniËkoj slici je izrazit otok koji se javlja naglo, a najËeπÊe zahvaÊa
vjee, usnice, podruËje zglobova, genitalija, te larinks (grkljan), farinks
(ædrijelo) i jezik. Nakon nekoliko sati ili u tijeku 2 do 3 dana edem se
resorbira (prolazi). U pravilu je æivotna prognoza dobra. MoguÊi su
recidivi (ponavljanje otoka). Zbog oticanja ædrijela i grkljana moæe doÊi
do opstrukcije (suæavanja, zatvaranja) diπnih puteva i prijeteÊeg guπenja,
te je katkada potrebna intubacija (ili traheotomija).

31
 62. ©to je anafilaktiËki πok?
Anafilaksija je akutni, po æivot opasni sindrom sa multisistemskim
manifestacijama. Anafilaktiπki πok predstavlja maksimalni oblik rane
alergijske reakcije (I tip rakcije) s akutnom sistemskom simptomatikom
i moguÊim letalnim (smrtnim) ishodom kod potpuno razvijenog πoka.
Nastaje kod specifiËno senzibiliziranog bolesnika (kada je bolesnik veÊ
prethodno bio u kontaktu s odgovarajuÊim alergenom, te je doπlo do
nastanka preosjetljivosti) putem unosa antigena (veÊinom parenteralno
- injekcijom, infuzijom), ubodom insekta, te rijetko peroralnim putem
(prehrambene namirnice, lijekovi). MoguÊi uzroci su: lijekovi (antibiotici,
sulfonamidi, lokalni anestetici), serumi (gamaglobulin), otrovi insekata
(pËele, ose, strπljeni, mravi), hiposenzibilizirajuÊe otopine (pr. alergeni
polena prilikom primjene imunoterapije) hormoni (inzulin, estradiol,
metilprednizolon), enzimi (streptokinaza, tripsin), te prehrambene
namirnice (orasi, braπno, mlijeko, riba, πkoljke, bjelanjak, kivi).
Meu najËeπÊe poznate uzroËnike anafilaktiËkog πoka ubrajaju se
primjena penicilina (1 reakcija na 5000 ekspozicija), otrovi insekata i
primjena radiokontrastnih sredstava. UnatoË tome manje od 10% ovakvih
reakcija zavrπi letalno.

63. Kako prepoznati

anafilaktiËki πok?
KliniËka slika poËinje odmah nakon unosa alergena (parenteralni unos)
ili odgoeno (peroralni unos).
VeÊina reakcija se javlja unutar jednog sata od izloæenosti antigenu.
Mogu se javiti uvodni simptomi u vidu svrbeæa koæe, trnjenja sluznice
usne πupljine). UobiËajeno se javljaju koæne promjene: svrbeæ, crvenilo,
urtikarija, angioedem. OteËenost sluznica, svrbeæ oËiju, nosa i usta su
Ëesti simptomi, kao i oticanje usana i jezika πto moæe dovesti do oteæanog
disanja i gutanja. Ozbiljniji znaci anafilaktiËke reakcije manifestiraju se
u obliku opstrukcije gornjih diπnih puteva kao posljedica edema larinksa
(grkljana), epiglotisa i okolnog tkiva, te bronhokonstrikcije donjih diπnih
puteva sa pojavom teπke hipoksije. Razvoj kardiovaskularnog kolapsa
praÊen je padom tlaka, tahikardijom (ubrzanim radom srca), πto moæe
dovesti do teπke aritmije. Zbog zahvaÊanja gastrointestinalnog trakta
moæe se javiti: muËnina, povraËanje, grËevi, proljev. Zbog smanjenog
protoka krvi u mozgu, te direktnog toksiËnog uËinka osloboenih
medijatora moæe se javiti vrtoglavica, nemir, gubitak svijesti.

32 æivjeti s alergijama
 Najvaæniji simptomi
anafilaksije:

• svrbeæ koæe, crvenilo, urtikarija, angioedem

• dispnea (oteæano disanje), kaπalj
• rinoreja (πmrcanje), "wheezing" (sipljivo disanje)
• oteæano gutanje
• muËnina, povraÊanje, proljev, bolovi u trbuhu,
nadutost
• tahikardija (ubrzani, slabo punjen puls), hipotenzija
(nizak tlak), aritmija (nepravilan rad srca), πok
• slabost, zimica
• midrijaza (proπirene zjenice)
• anksioznost (osjeÊaj uznemirenosti, strah), tremor
(tresavica), poremeÊaj svijesti, sinkopa
(nesvjestica), koma

64. ©to poduzeti - hitno potraæiti

lijeËniËku pomoÊ!
Razvoj anafilaksije je izrazito brz i neoËekivan. U takvim situacijama
mora se anafilaktiËko zbivanje brzo prepoznati, jer ubrzo moæe doÊi
do razvoja anafilaktiËkog πoka, koji moæe zavrπiti smrtno. Potrebno je
odmah obustaviti primjenu lijeka (ako je isti uzroËnik anafilaktiËke reakcije),
sprijeËiti daljnju apsorpciju lijeka, pratiti vitalne funkcije: frekvenciju i
ritam rada srca - mjeriti tlak i puls; pluÊne funkcije - pratiti ritam i dubinu
disanja, osigurati adekvatnu oksigenaciju bolesnika te organizirati brzi
transport bolesnika u najbliæu hitnu sluæbu ili bolnicu.
Kod bolesnika koji su pod poveÊanim rizikom od ponavljanja anafilaktiËke
reakcije (pr. osobe koje su imale anafilaktiËku reakciju na ubod insekta
ili hranu) potrebno je preporuËiti noπenje setova za samopomoÊ ( pr.
EPI-PEN, ANA-KIT). EPI-PEN predstavlja sistem πprice s iglom i
adrenalinom za jednokratnu intramuskularnu primjenu. ANA-KIT sadræi
dvije doze adrenalina uz tablete chlorpheniramina (antihistaminik) za
ævakanje. Kod bolesnika koji su razvili anafilaktiËku reakciju na otrov
insekta potrebno je provesti hiposenzibilizaciju.

33
 65. LijeËenje anafilaktiËkog πoka
Bolesnika je potrebno postaviti u ugodan leæeÊi poloæaj sa podignutim
nogama te zapoËeti terapiju kisikom putem nazalne sonde ili maske.
Kod laringealnog edema potrebno je uspostaviti prolaznost diπnih puteva
endotrahealnom intubacijom ili traheotomijom. Potrebno je prekinuti unos
antigena (ako je ikako moguÊe), te osigurati venski pristup (infuzija
fizioloπke otopine). Najvaæniji lijek u teπkoj anafilaktiËkoj reakciji je
adrenalin. Kod laringealnog edema adrenalin se moæe primjeniti i u
inhalaciji. Antihistaminici utjeÊu na svrbeæ, urtikariju i angioedem. Potreban
je oprez kod intravenozne primjene zbog moguÊnosti pada tlaka.
Kortikosteroidi odgaaju kasnu anafilaktiËku reakciju, ali za vrijeme
akutnog dogaaja nemaju ososbit znaËaj. Za njihov uËinak protrebno
je nekoliko sati nakon intravenozne primjene.
Vaæno je zapamtiti: svi bolesnici kod kojih se razvila anafilaktiËka reakcija
moraju se hospitalizirati i monitorirati (pratiti) najmanje 24 sata u jedinicima
intenzivne skrbi.

66. ©to su atopijske bolesti koæe

(atopijski dermatitis,
neurodermitis)?
Atopijski dermatitis je kroniËna, recidivirajuÊa upalna dermatoza
karakterizirana jakim svrbeæom, koja se pojavljuje u osoba s atopijom.
(Terminom atopija oznaËava se genetski uvjetovana sklonost poveÊanom
stvaranju imunoglobulina E). Promjene na koæi mogu se pojaviti u bilo
kojoj dobi, a tipiËan je poËetak izmeu 3. i 6. mjeseca æivota (30% djece).
Bolest pokazuje tendenciju povlaËenja s dobi, ali je nemoguÊe predvidjeti
tijek bolesti u pojedinog djeteta. 50% djece oboljele u najranijem djetinjstvu
ozdravi do 4.-8. godine, a 80% do 12. godine.
Promjene na koæi mogu biti ograniËene na pregibne strane velikih
zglobova ili diseminirane.
U 80% bolesnika nae se poviπena vrijednost ukupnog imunoglobulina
E u krvi, te pozitivitet u intradermalnom testu na pojedine alergne (pr.
kuÊna praπina, grinja, perje, æivotinjska dlaka, protein kravljeg mlijeka,
bjelanjak jaja, pelud).
Alergijske bolesti kao πto su alergijski rinitis, astma i atopijske bolest
koæe predstavljaju sistemske bolesti sa lokalizacijom imunoloπke reakcije
u razliËitim organima. »esta je kombinacija atopijskog dermatitisa s
alergijskim rinitisom i bronhalnom astmom. Zanimljivo je da se atake
bronhalne astme i neurodermitisa javljaju naizmjeniËno.

34 æivjeti s alergijama
 67. LijeËenje atopijskog
dermatitisa
Izrazito je vaæna adekvatna rehidracija koæe/ uljne kupke : 20-30 min,
uz primjenu masti, 10% urea, alfa-hidroksi kiseline unutar 3 minute nakon
kupke.
Lokalno se na koæu primjenjuju topiËki antiimflamatorni, antialergijski
pripravci (kortikosteroidne kreme i masti), a u novije vrijeme i
imunomodulacijski pripravci (tacrolimus). Takoer u fazama pogorπanja
koænog stanja mogu se primijeniti i antihistaminici. Kod djece se mogu
naveËer primijeniti i sedirajuÊi anitihistaminici (prve generacije:
difenhidramin) koji smanjuju svrbeæ i blago smiruju dijete prije spavanja.

Dijetalna prehrana

Kod atopijskog dermatitisa je vaæno izbjegavati nutritivne

alergene za koje je dokazana preosjetljivost. Ovo je osobito
vaæno napomenuti kod majki koje doje djecu.
Takoer je kod bolesnika s akutnom urtikarijom u poËetku
izrazito vaæan dijetalni naËin prehrane, uz izbjegavanje
konzervansa i aditiva u hrani kao moguÊih uzroËnih alergena
prilikom alergijske reakcije.

68. ©to su fotodermatoza, a πto

fotoalergijske dermatoze?
Fotodermatoze oznaËavaju oπteÊenja koæe uzrokovane djelovanjem UV
svjetla. Razlikujemo primarne i sekundarne fotodermatoze. Kod primarnih
fotodermatoza (primjer: solarni dermatitis) oπteÊenja koæe nastaju samim
djelovanjem UV svjetla, dok je kod sekundarnih fotodermatoza
(fototoksiËne dermatoze) uz svjetlo, potrebno sudjelovanje fotosenzi-
bilizirajuÊih tvari, koje se nalaze u kozmetiËkim sredstvima ili u biljkama.
Fotoalergijske dermatoze predstavljaju promjene na koæi u Ëijem nastanku
uz fotosenzibilizator i UV svjetlo sudjeluju i imunoloπki mehanizmi.
Fotoalergijske reakcije rijee su od fototoksiËnih. Svijetlo aktivira
fotosenzibilizator koji je u koæu uπao direktno, iz gastrointestinalnog trakta
ili parenteralno. Pod utjecajem svijetla fotosenzibilizator se aktivira, spaja
s proteinima koæe nakon Ëega slijedi aktivacija imunoloπkih mehanizama
i oπteÊenje koæe. Od fotosenzibilizatora koji se upotrebljavaju lokalno,
navodimo: tetraklorsalicilamid, paraaminobenzojeva kiselina,
heksaklorofen, bitionol, moπus (koji se nalazi u sapunima, kozmetiËkim
sredstvima, kremama za zaπtitu od sunca, te u parfemima). Od lijekova
koji se primjenjuju peroralno jaki fotosenzibilizatori su slijedeÊi: tetraciklini,
sulfonamidi, sulfonilurea (antidijabetik), fenotijazin (psihofarmak), triprolidin
(antihistaminik), klorotiazid (diuretik), ciklamat (zaslaivaË).

35
 VII Dijagnostika
alergijskih bolesti
69. Kako dijagnosticirati
alergijske bolesti?
U prepoznavanju alergijskih bolesti vaænu ulogu igra subjektivni
iskaz bolesnika. Na temelju razgovora s bolesnikom postavlja
se radna dijagnoza koju je potrebno potvrditi (ili iskljuËiti)
razliËitim dijagnostiËkim postupcima.
Tim se postupcima pokuπava utvrditi koja tvar iz unutarnjeg
ili vanjskog okoliπa (alergen) uzrokuje alergijsku bolest. Na
temelju iskaza bolesnika odabire se skupina tvari - alergena
koji Êe se testirati u koæi ili na sluznicama bolesnika (spojnica
oka, sluznica bronha, nosa ili probavnog sustava). U kontaktu
s alergenom javlja se reakcija koja potvruje preosjetljivost
organizma. Nakon pozitivnog koænog testa nalaz se potvruje
odreivanjem IgE protutijela u krvi. Ti testovi moraju biti
sukladni. Ako su rezultati proturjeËni, dijagnostiËki postupak
se mora nastaviti izvoenjem testova izravnim izlaganjem organizma
stranoj tvari za koju se pretpostavlja da je uzrok alergije. Npr., kod sumnje
na astmu bolesnik udiπe male doze alergena kojim se izaziva blagi
astmatski napadaj u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. DijagnostiËki
se postupak ponavlja dok se ne postavi precizna dijagnoza jer se samo
tako moæe odabrati najbolji naËin lijeËenja i sprjeËavanja bolesti. Ostale
dijagnostiËke metode (odreivanje upalnih stanica i njihovih proizvoda
u krvi i zahvaÊenom organu, mjerenje pluÊne funkcije) sluæe za
razvrstavanja u kliniËke oblike bolesti. DijagnostiËki postupci koriste se
i kod praÊenja uËinaka lijeËenja ili pogorπanja bolesti.

A. Osobna i obiteljska anamneza

Subjektivni iskaz bolesnika (anamneza) glavni je putokaz u otkrivanju
uzroËnog alergena. S obzirom na to da bolesnik Ëesto nije svjestan veze
vanjskih Ëimbenika i simptoma bolesti, iskusan lijeËnik moæe ciljanim
pitanjima znatno poveÊati dijagnostiËku vrijednost bolesnikova iskaza.
Pojava simptoma u toplo doba godine, osobito ako se ponavlja viπe
uzastopnih godina, pobuuje sumnju na preosjetljivost na pelud stabala,
trava ili korova. Simptomi u kontaktu s praπinom, æivotinjama ili lijekovima
upuÊuju na taj izvor alergena. Mnogi bolesnici izloæeni su alergenima
na radnom mjestu pa je vaæno obratiti pozornost na podatke o radnom
okoliπu. Simptomi alergijskih bolesti Ëesto su vrlo tipiËni. Peludna groznica
popraÊena je kihanjem, suzenjem oËiju, svrbeæem nepca, uπiju, nosa i
36 æivjeti s alergijama
oËiju, zatvorenim nosom i pojaËanim luËenjem sluzi iz nosa. Pojava
suhog i podraæajnog kaπlja, piskanja i pritiska u prsima upuÊuje na
astmu. Uz vrstu i intenzitet simptoma vaæno je znati vrijeme nastanka
simptoma i njihov uobiËajeni tijek.
U dijagnostici koænih alergijskih tegoba vaæni su podaci o prehrambenim
navikama bolesnika. Bolesnik uz pomoÊ lijeËnika treba povezati pojavu
alergijskih smetnji i uzimanja odreenih prehrambenih proizvoda.
Vrijedni su podaci o dosadaπnjem lijeËenju i uËinku prijaπnjeg
protualergijskog lijeËenja te, eventualno, podaci o pojavi alergijskih
bolesti u obitelji bolesnika. Alergijska sklonost se nasljeuje s roditelja
na djecu.

B. Koæna testiranja (prick, scratch,

intradermalni testovi)
S obzirom na jednostavnu primjenu, brze rezultate i prihvatljivu razinu
invazivnosti, koæni se testovi vrlo Ëesto rabe u dijagnostici alergijskih
bolesti. Pozitivni koæni testovi, sukladni s tipiËnim anamnestiËkim podacima
i kliniËkom slikom, Ëesto su dostatni za postavljanje precizne dijagnoze
i odabir lijeËenja. Suvremene dijagnostiËke smjernice toËno odreuju
odabir pribora, naËin testiranja i oËitavanja testa. Koæno testiranje moæe
se izvesti na razliËite naËine: test ubodom lancetom (prick), test unoπenjem
alergena u koæu (intradermalni test), test grebanjem (scratch) te test
kontaktnim naËinom. UobiËajeno mjesto primjene koænih testova je
unutraπnja strana podlaktice, uz iznimku kontaktnih testova koji se izvode
na koæi lea.
Radi veÊe sigurnosti, niæe cijene i manje laæno pozitivnih nalaza prednost
treba dati ubodnom prick testu. Test grebanjem primjenjuje se kod
testiranja preosjetljivosti na lijekove. Test kontaktnim naËinom sluæi za
dijagnosticiranje preosjetljivosti na razliËite kontaktne alergene, najËeπÊe
metale, formalin, epoksi smole i razliËite profesionalne alergene.

C. Krvne pretrage
(RIST, RAST, eozinofilija)
Za konaËnu dijagnozu alergije na neku tvar Ëesto je nuæno odreivanje
protutijela E (IgE). Zbog svoje praktiËnosti, toËnosti, pouzdanosti i
osjetljivosti ti su testovi postali rutinski u dijagnostici alergija. Meutim,
valja istaknuti da odreivanje IgE nije neophodno ako su anamnestiËki
podaci, kliniËka slika i rezultat koænog testa sukladni, a odgovor na
terapiju primjeren. Odreivanje ukupnog IgE i specifiËnog IgE (usmjeren
protiv nekog konkretnog alergena) osobito je vrijedno u sluËajevima
nesklada izmeu anamneze i koænog testa ili nezadovoljavajuÊeg
terapijskog odgovora. Ukupni IgE se izraæava koliËinski, a specifiËni
najËeπÊe u razredima (1-4 ili 1-6) πto omoguÊuje procjenu razine osjetljivosti
i praÊenje uËinka lijeËenja.
PoveÊan broj eozinofilnih leukocita obiËno karakterizira kroniËnu alergijsku
upalnu reakciju. Stoga se u dijagnozi alergijskih bolesti Ëesto odreuje
njihov broj u obrisu nosne sluznice (alergijska hunjavica), iskaπljaju
(astma) ili u perifernoj krvi.

37
 D. Provokacijski testovi
Provokacijski testovi provode se s ciljem da se u bolesnika izazove
(provocira) blaæi alergijski odgovor kao potvrda da boluje od dotiËne
bolesti. U tim se testovima uzroËni alergen primjenjuje izravno na sluznici
nosa, bronha, oËiju ili æeluca. Na taj se naËin izazivaju simptomi alergijske
hunjavice, konjunktivitisa i astme. Pozitivan rezultat najsigurniji je dokaz
preosjetljivosti na odreeni alergen. S obzirom na narav testa, ti testovi
nose odreeni rizik neæeljenih posljedica koje su katkada i vrlo ozbiljne
te se izvode samo kada je prijaπnji dijagnostiËki postupak nedostatan.
Ti se testovi izvode samo u specijaliziranim, najËeπÊe bolniËkim,
jedinicama. Provokacijski testovi imaju osobitu vrijednost u dokazu
preosjetljivosti na lijekove.

70. Koji je test prikladan za

koju vrstu alergije?
Alergijske bolesti izazvane alergenima iz zraka i hrane dokazuju se
koænim testovima, ubodom ili intradermalnim testom. Test se oËitava
nakon 15 minuta. Nalaz se potvruje odreivanjem IgE u krvi bolesnika.
U sluËaju nesklada izmeu tih nalaza, obrada se dopunjuje provokacijskim
testovima. U dijagnostiËkom postupku postoji niz poteπkoÊa u
prepoznavanju uzroka alergije na hranu. UzroËni alergen moæe se
identificirati koænim testiranjem, ali i eliminacijom namirnice, dijetom ili
peroralnom provokacijom te laboratorijskim testovima. Rezultate testiranja
treba interpretirati iskusan alergolog zbog mnogobrojnih laæno pozitivnih
koænih reakcija. Za dokaz koænih alergijskih bolesti prikladniji su testovi
kontaktnim naËinom, a kod sumnje na preosjetljivost na lijekove najvredniji
je provokativni test, s obzirom na to da koæni testovi Ëesto daju laæno
negativne rezultate.

71. Kada djecu testirati radi

alergija?
Prije se smatralo da u djece do treÊe godine æivota ne treba izvoditi
koæne alergijske testove. Danas se zna da se u dojenËadi alergiËne na
bjelanËevine kravljeg mlijeka alergija moæe dokazati i koænim testom. U
dojenaËkoj dobi opravdano je ponajprije testiranje na alergene hrane.
PreporuËuje se testiranje na manji broj namirnica (kravlje mlijeko, soja,
jaja, braπno) uz odreivanje specifiËnih IgE protutijela. Laboratorijska
dijagnostika korisna je u djece s teæim oblikom atopijskog dermatitisa,
kojoj se, zbog proπirenih promjena na koæi, ne mogu uËiniti koæni testovi.
Testiranje na inhalacijske alergene moæe se svesti na grinje iz kuÊne
praπine, skupne alergene peludi te epitel i dlaku maËke.
Alergoloπka obrada nuæna je u djece s ponavljajuÊim prehladama,
upalama uha, uËestalim curenjem nosa, jutarnjim kaπljem, piskanjem,
te probavnim i koænim alergijskim smetnjama.

38 æivjeti s alergijama
 72. Diferencijalna dijagnoza

Alergijske simptome treba razlikovati od obiËne prehlade ili gripe (vidjeti

pitanje 14). Znakovi astme (suhi kaπalj, pritisak i piskanje u prsima,
nedostatak zraka) mogu se javiti i kod bronhitisa, πto je ponekad teπko
razluËiti, osobito u djece. Osobe osjetljive na peludi stabala Ëesto imaju
kriæne reakcije s razliËitim voÊem i povrÊem (vidjeti pitanje 36). »itav niz
kemikalija mogu biti pokretaËi reakcija koristeÊi se komponentama
obrambenog sustava i izazivajuÊi simptome sliËne onima u alergijskih
bolesti. Takve reakcije nazivaju se laænim alergijskim reakcijama. Enzimski
i metaboliËki poremeÊaji mogu biti uzrok neæeljenih reakcija na hranu
pa je potrebno objektivno ispitati vrlo Ëest navod da je “alergija” na hranu
odgovorna za razliËite simptome i kroniËne bolesti.

VIII Prevencija

73. Prevencija alergijskih bolesti

Razvoj alergijskih bolesti moæe se prevenirati na tri razine:

1. Primarnom prevencijom, kojom se spreËava senzibilizacija bolesnika
i stvaranje IgE protutijela (izbjegavanje odreene hrane tijekom trudnoÊe,
produæeno dojenje, kasnije i postupno uvoenje dohrane, a osobito
hrane za koju se zna da ËeπÊe izaziva alergijske reakcije itd.).
2. Sekundarnom prevencijom, kojom se spreËava kliniËki aktivna bolest
usprkos prethodnoj senzibilizaciji bolesnika. To se postiæe smanjenjem
izloæenosti odreenim inhalacijskim ili nutritivnim alergenima, osobito
onima na koje je dokazana senzibilizacija. To nalaæe pravovremenu

39
 alergoloπku obradu i pouku roditelja glede kontrole mikrookoliπa (puπenje,
praπina i sl.) te odgovarajuÊe lijeËenje. Npr., ispravno medikamentozno
lijeËenje rinitisa i moguÊa specifiËna imunoterapija u bolesnika s alergijskim
rinitisom mogu sprijeËiti razvitak astme.
3. Tercijarnom prevencijom, kojom se prevenira pojava simptoma
bolesti nakon πto se bolest veÊ manifestirala.

74. Zbrinjavanje alergiËnih

bolesnika
Da bi se postigla dobra kontrola bolesti, potrebno je individualno odabrati
odgovarajuÊe lijekove, utvrditi i izbjegavati uzroËne alergene, pouËiti
bolesnika o postupcima lijeËenja i samopomoÊi te redovito nadzirati i
prilagoivati lijeËenje stupnju teæine bolesti.

• Edukacija
Bolesnik treba dobiti πto viπe obavijesti o razliËitim aspektima svoje
bolesti: uzroku bolesti, naËinu i tijeku pojave simptoma, prepoznavanju
simptoma i procjeni njihove teæine, odabiru lijekova, naËinu pravilne
primjene lijekova i procjeni njihova uËinka i sl. Izvori informacija su
mnogobrojni. Edukacija bolesnika s astmom provodi se putem tzv. astma
πkola i πkola disanja. Edukacija je osobito vaæna za roditelje Ëija djeca
boluju od alergijskih bolesti astme. U tim sluËajevima koristi se pisani
plan lijeËenja (www.plivazdravlje.hr).

• Izbjegavanje alergena
Preduvjet je uËinkovite kontrole simptoma alergijske bolesti paæljivo
izbjegavanje alergena. Nedovoljne mjere izbjegavanja alergena najËeπÊi
su uzrok terapijskog neuspjeha. U sluËaju bolesti diπnog sustava
potrebno je izbjegavati cjelogodiπnje i sezonske alergene (vidjeti pitanje
18). Bolesnici preosjetljivi na kontaktne alergene kao πto su razni metali
trebaju izbjegavati predmete i nakit izraen od metala. Ponekad se
preporuËuje oblaËenje pamuËnih rukavica u kontaktu s metalima koji se
ne mogu izbjeÊi. Izbjegavanje alergena moæe pomoÊi da se prepozna
radi li se o uzroËniku bolesti kao πto je to moguÊe kod sredstava za
njegu i uljepπavanje koæe. Alergeni se mogu naÊi u kremama, losionima
ili Ëak u ljekovitim pripravcima za lokalnu primjenu. Bolesnici preosjetljivi
na lateks (sastojak gumenih proizvoda) takoer trebaju biti oprezni s
kozmetiËkim pripravcima (boje za kosu). Bolesnici alergiËni na otrov
insekata trebaju biti oprezni za boravka u prirodi te imati pribor za
samopomoÊ (vidjeti pitanje 30.).

• LijeËenje lijekovima
RazliËiti oblici lijeËenja lijekovima navedeni su u odgovarajuÊim poglavljima
priruËnika (uz odgovarajuÊe alergijske bolesti i stanja).

40 æivjeti s alergijama
41