Katedra za reprodukcijsku fotografiju

Primjena digitalne fotografije u reprodukcijskim medijima

HDR FOTOGRAFIJA

Anamarija Montak
Violeta Šunić
1
SADRŽAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................................3
2. ŠTO JE HDR...........................................................................................................................4
3. SNIMANJE I OBRADA HDR FOTOGRAFIJE8
3.1. SNIMANJE HDR-a......................................................................................8
3.1.1. Oprema..........................................................................................8
3.1.2. Postupak snimanja........................................................................9
3.1.3. Snimanje bracketingom.................................................................9
3.1.4. Na što treba paziti pri snimanju HDR-a.........................................9
3.2. OBRADA HDR-a.......................................................................................10
3.2.1. Photomatix...................................................................................10
3.2.2. Photoshop...................................................................................10
4. DOBIVANJE HDR-a IZ JEDNE FOTOGRAFIJE I HDR TONING...........................12
5. GREŠKE KOD HDR-a.............................................................................................13
6. KREATIVNE MOGUĆNOSTI I UPOTREBA............................................................23
7. NAŠI HDR PRIMJERI FOTOGRAFIJA...................................................................24
8. ZAKLJUČAK...........................................................................................................32
9. LITERATURA..........................................................................................................33

2
1. UVOD

HDR fotografija, odnosno, punim nazivom „High Dynamic Range“ ili u prijevodu
fotografija velikog svjetlosnog raspona u novije doba ima sve širu primjenu. Pojavom
digitalnih fotoaparata, fotografija je počela stjecati sve veću popularnost i među
amaterima, a digitalni fotoaparati sve su pristupačniji. Pojavljuje se čak i mogućnosti
fotografiranja mobitelima a smanjenje cijena elektronike omogućava nabavu fotoaparata
gotovo svakome, kako kompaktnih tako čak i onih poluprofesionalnih i profesionalnih.
Stoga su danas fotografije pristupačnije nego ikada prije, a pomoću računala može
ih se učiniti mnogo impresivnijim i zanimljivijima o čemu se nekoć moglo samo
sanjati. HDR je jedna od zasigurno najimpresivnijih tehnika kojom je moguće postići
posebnu ljepotu fotografija. Ipak, kako bi se snimilo dobru HDR fotografiju mora se
baratati nekim pojmovima, znati se služiti digitalnim SLR fotoaparatom i programima
za obradu. Pritom se mora paziti da se ne naprave neke vrlo česte pogreške ili da
se ne pretjera i umjesto impresivne fotografije dobije kičastu slikovnicu. Danas za
izradu HDR fotografija postoji nekoliko programa, a prilično je teško reći koji od njih je
najbolji jer su neki s vremenom više napredovali, a neki manje pa se stanje od prije
nekoliko godina bitno promijenilo. U ovom seminarskom radu objasniti ćemo značenje
HDR-a kao pojma, reći nešto o tome kako snimiti HDR, opisati opremu potrebnu za to,
spomenuti kreativne mogućnosti HDR fotografije, mogućnosti upotrebe ove tehnike, te
istaknuti neke prednosti ove vrste fotografije nad “običnom” fotografijom.

3
2. ŠTO JE HDR

Priroda obiluje bojama i kontrastima koje su ljudsko oko i mozak izvrsno prilagođeni
vidjeti. Na žalost, u usporedbi s tim fantastičnim scenama, fotografije istih često
djeluju dosadno i suhoparno čak i pri korištenju visokokvalitetne opreme. Problem je
u tome što raspon boja i kontrasta dostupnih u prirodi daleko nadmašuje mogućnosti
konvencionalnih zaslona temeljenih na CRT-u. Ovo ograničenje se naziva problem
dinamičkog raspona.
U kontekstu fotografije, dinamički raspon je raspon svjetla, od malo do mnogo, što
može biti izmjereno i snimljeno normalno, s jednom ekspozicijom. To nije mjera količine
svjetlosti koja može biti izmjerena niti koliko minimalno svjetla može biti izmjereno, već
razlika između dviju vrijednosti.
Dinamički raspon je često karakteriziran uvjetima stupnjeva vrijednosti ekspozicije
(Exposure Value - EV). Kvantificiranje dinamičkog raspona može biti problematično.
Ne postoji službeni standard po sebi niti popis proizvođača fotoaparata s dinamičkim
rangovima svakog modela kao dijelom njihovih karakteristika. Posebni dinamički
raspon određenog fotoaparata je nešto što sam korisnik mora iskusiti iz prve ruke bilo
to pozitivno ili negativno.
Trenutno ne postoji uređaj koji može makar približno reproducirati spektar svjetlosti i
boja vidljiv ljudskom oku. To je ustvari razlog zašto prekrasne slike krajolika i visoko
kontrastnih prizora koje smo snimili ne odgovaraju uvijek onome što smo vidjeli kroz
tražilo fotoaparata kada smo snimali.
High Dynamic Range (HDR) snimanje proširuje raspon ekspozicije daleko izvan granica
konvencionalnih Low Dynamic Range (LDR) digitalnih slikovnih tehnika. HDR snimanje
može precizno prikazati široki raspon razina intenziteta nađenih u stvarnim scenama,
od izravnog sunčevog svjetla do najdublje sjene. Tradicionalne ekrani i tehnologije
ispisa koriste modele boja koje ograničavaju dostupne skale boja kako bi se prilagodili
trenutnim tehnologijama u proizvodnji zaslona. HDR eksponiranje cijelo vrijeme koristi
puni spektar boja vidljivih ljudskom oku bez nametanja bilo kakve umjetne granice.
Pisači i monitori možda i dalje nisu sposobni prikazati punu skalu boja s kojima radi
HDR način eksponiranja, no ovakav način rada će osigurati da fotografije snimljene na
taj način izgledaju sve bolje i bolje što će se tehnologije ispisa i proizvodnje monitora
poboljšavati. Ova tehnologija pruža dinamičan raspon od 1076:1, što je dovoljno da
prikaže bilo koji uvjet rasvjete iz stvarnog svijeta.
HDR, odnosno High Dynamic Range ili, jednostavnije rečeno, fotografija velikog
svjetlosnog raspona, nije neka novost, zapravo sama tehnika vrlo je stara i upotrebljavala
se još u vrijeme kad je jedina fotografija bila ona crno-bijela, no danas se pomoću računala
može vrlo jednostavno stvoriti impresivne fotografije u vrlo kratkom vremenskom roku.
Na jednostavniji se način HDR može objasniti kao dobivanje vrlo dobre fotografi je
pomoću nekoliko loše snimljenih fotografija, odnosno spajanje fotografija različite
dinamičke vrijednosti. Tih nekoliko loše snimljenih fotografija razlikovati će se prema
vrijednostima ekspozicije.
Ekspozicija je količina svjetla koja dođe na senzor fotoaparata tijekom jednog
snimanja. Postoji više načina za upravljanje svjetlosti i njen utjecaj na proces, a
dva najznačajnija načina kontroliranja ekspozicije jesu onaj mijenjanjem vremena
eksponiranja i mijenjanje veličine otvora objektiva. Vrijeme eksponiranja se mjeri u
minutama, sekundama ili djelićima sekunde, a ono određuje koliko se brzo zatvarač
otvara i zatvara. Što dulje ostaje otvoren, više svjetla propuštamo u fotoaparat. Kraćim
se vremenom eksponiranja propušta manje svjetlosti.

4
Karakteristični problem za fotografe je pronalaženje pravog vremena eksponiranja za
scene s visokim kontrastom. Na primjeru na slici 1 se vidi da je za dijelove ispod
mosta potrebno povećati količinu svjetla koje stiže u kameru kako bi se omogućilo da
se vide svi detalji. Međutim, smanjivanje brzine zatvarača i duža ekspozicija također
povećavaju količinu svjetla i na ostalim dijelovima slike, što će pomutiti ostale dijelove
scene i uzrokovati „pregoreno“ nebo kao što se dogodilo u primjeru na slici 2.

sl. 1

sl. 2

5
Dakle, pri snimanju određenog prizora pri na primjer automatskim vrijednostima
fotoaparata, njegov senzor će se orijentirati po jednoj ili više točaka „svjetlomjera“ i
ponuditi, u najboljem slučaju, najprihvatljiviji srednji rezultat kako bi fotografija ispala
kvalitetno s obzirom na uvijete snimanja. Ukoliko se fotografija snima u lošim uvjetima,
oni postavljaju određena ograničenja, a ukoliko se radi o visoko kontrastnom prizoru,
lako se može dogoditi da neki dijelovi fotografije ispadnu previše tamni ili pak previše
svijetli odnosno „pregoreni“. No, ukoliko je ista fotografija s identičnog mjesta snimljena
u nekoliko varijanti s različitim brzinama okidanja, od prebrze do prespore, rezultat
snimanja bit će fotografije različitih svjetlosnih vrijednosti, u rasponu od presvijetlih do
previše tamnih. Svaka od tih fotografija pojedinačno je čisti i neupotrebljivi fotografski
promašaj, no ukoliko ih se HDR algoritmom spoji u jednu jedinstvenu fotografiju,
rezultat će biti savršena, nevjerojatna, pa čak i impresivna fotografija. Savršena,
jer se stapanjem tih ekstremnih snimaka dobiva prikaz svjetla i ocrtavanja objekata
iznad mogućnosti vidljivih samom aparatu, ali i ljudskom oku. Stapanjem međusobno
kontrastnih vrijednosti dobiva se srednja idealna vrijednost na fotografiji, čime neki
detalji više dolaze do izražaja, bilo da na taj način izlaze iz prevelike sjene ili pretjeranog
svjetla. Tako će dijelovi fotografije, koji su na optimalnoj fotografiji presvijetli, ovdje biti
fino zasićeni, a tamo gdje su suviše tamni, bit će bolje osvijetljeni, a i same boje bit će
zasićenije. Na primjeru na slikama 3, 4, 5 i 6 vide se 3 fotografije snimanje različitim
ekspozicijama: podeksponiranu, preeksponiranu i dobro eksponiranu te četvrtu, HDR
fotografiju sastavljenu od njih.

sl. 3 sl. 4

6
sl. 5 sl. 6

7
3. SNIMANJE I OBRADA HDR FOTOGRAFIJE

Dobivanje kvalitetne HDR fotografije se sastoji od dvaju dijelova; prvi je samo snimanje,
a drugi se dio sastoji od spajanja snimljenih fotografija i njihova obrada na računalu.

3.1. SNIMANJE HDR-a

HDR je fotografska i softverska disciplina koja nastoji prevladati izloženost problemima
na koje se nailazi kod tradicionalne fotografije. Ona zaobilazi ograničenja dinamičkog
raspona pomoću 2 inovativna pristupa ekspoziciji. Ta dva pristupa razlikuju se u tome
kako stvoriti uzastopne ekspozicije.
Jedna od te 2 metode HDR fotografije je ispucati višestruke, uzastopne ekspozicije.
Prvo se za probu snimi jedna fotografija pod (automatskim) optimalnim vrijednostima.
Potom je potrebno s istog mjesta snimiti jednu s ekstremno dugom, jednu sa srednjom
i jednu s ekstremno kratkom ekspozicijom.
Prva fotografija je namjerno preeksponirana kako bi se moglo vidjeti detalje koji su
inače skriveni u sjeni, druga je normalno eksponirana uz dobar balans viših i nižih
vrijednosti, a treća je namjerno podeksponirana kako bi presvijetle dijelove dovela u
sjenu i istakla detalje na njima. Moguće je snimiti i više od triju fotografija, HDR opcija u
Photoshopu prihvaća i do 20 fotografija, ali tri je minimum (i uglavnom sasvim dovoljno
za HDR kompoziciju).
Druga metoda koristi jednu RAW fotografiju, koja se koristi kao izvor za stvaranje 3 gore
spomenute fotografije. Ova tehnika koristi se za stvaranje HDR fotografije pokretnih
objekata, kada se ne stigne uzastopno snimiti 3 fotografi je kao pri prvom načinu, no o
tome će više biti riječ u poglavlju posvećenom HDR-u iz jedne fotografije.

3.1.1. Oprema
Kao i za sve ostalo, kako bi se uopće moglo snimiti kvalitetnu HDR fotografiju potrebno
je prije svega posjedovati specijalizirani set opreme i poznavati korištenja iste. Što se
tiče samog fotoaparata, potrebno je da kamera nije potpuno automatizirana, odnosno
da posjeduje mogućnost ručnog namještanja elemenata ekspozicije. To može biti
kompaktni fotoaparat ili DSLR koji pruža najbolje mogućnosti zahvaljujući izmjenjivim
objektivima, veličini senzora i većoj kvaliteti. Kompaktni aparati su pak jeftiniji i
jednostavniji za rukovanje.
DSLR aparati funkcioniraju na principu zrcala koje pomiče kako bi propustilo svjetlo na
senzor te optičkog tražila s kojim se gleda kroz sam objektiv i vidi točno ono što vidi
i sam fotoaparat. Promjenjivost objektiva omogućava korištenje specijalnih objektiva
za određenu prigodu, npr. onih širokokutnih, a time i odgovarajućih filtra. Osim toga,
najnoviji DSLR-ovi sposobni su snimati pri visokim ISO vrijednostima uz minimalni
šum. Kompaktni fotoaparati su mali i lagani, s ugrađenim objektivom i LCD zaslonom
na kojem kao i kroz tražilo SLR-a vidimo točno ono što i sam fotoaparat, stoga su
također pogodni za HDR fotografiranje.
Postoje 4 vrste kompaktnih fotoaparata, od kojih prvi, potpuno automatski, nisu pogodni
za HDR. Ostale 3 vrste (automatski fotoaparati s ručnim upravljanjem, „bridge kamere“
i „High-end“ kompakti) pogodni su za ovakvu vrstu fotografiranja.
Što se tiče ostale opreme, za HDR fotografiju nužno je imati stativ, tako zvani tripod.
Razlog tome je potreba za uzastopnim snimanjem 3 potpuno ista kadra, odnosno sve
3 fotografije moraju biti snimljene iz potpuno iste pozicije. Dakle, i najmanji pomak koji
ljudsko oko možda neće ni zamijetiti, može upropastiti čitav posao. Snimanje iz ruke
zbog toga je potpuno isključena opcija. Monopodi, odnosno stativi s jednom nogom,

8
odlični su kada se želi umiriti kameru pri snimanju s dužim ekspozicijama, no na žalost
i dalje nisu pogodni za HDR jer ne osiguravaju potpunu nepomičnost fotoaparata.
Osim stativa, potpuno mirni fotoaparat će osigurati daljinski okidač koji može biti žičani
ili bežični. On će omogućiti da se pri okidanju stativ dodatno umiri, a alternativa tome
je „timer“ na samom fotoaparatu koji je moguće namjestiti da okine 2 ili više sekundi
nakon pritiska okidača. To će spriječiti eventualnu trešnju fotoaparata pri okidanju.
Kod snimanja HDR-a uvelike može pomoći i posjedovanje svjetlomjera. Naime, vanjski
svjetlomjeri puno su precizniji nego oni ugrađeni u samom fotoaparatu i njima se bolje
može izmjeriti idealne ekspozicije. Odnosno, može se pojedinačno izmjeriti vrijednosti
niskih, srednjih i visokih tonova bez skidanja aparata sa stativa i narušavanja kadra.
Pri snimanju HDR-a poželjno je koristiti kvalitetne objektive. Jeftini plastični objektivi
uzrokovati će kromatsku aberaciju i distorziju. Odabir objektiva ovisi o motivu, pa se
tako može koristiti svakodnevne zoom objektive (npr. u rasponu između 17 i 70 mm) ili
širokokutne objektive pri snimanju pejzaža.

3.1.2. Postupak snimanja

Kako bi započelo snimanje, prvo je potrebno fotoaparat smjestiti na stativ i odabrati
kadar. Ovisno u kojem programu će se kasnije vršiti obrada snimljenog materijala,
potrebno je namjestiti željeni format u kojem će fotografi je biti pohranjene na memorijsku
karticu. Najbolje je namjestiti opciju RAW + JPEG za sve mogućnosti. ISO osjetljivost
najbolje je staviti na ISO 100 kako bi pri snimanju nastalo što manje šuma, a s obzirom
da se snimanje vrši sa stativa, nije ni potrebna neka veća ISO osjetljivost. Zatim se
izoštri na određenu točku.
Nakon izoštravanja, potrebno je okinuti prvu fotografiju kojoj su idealno eksponirani
srednji tonovi. Zatim se, ne pomičući fotoaparat i ne mijenjajući kadar smanjuje vrijeme
eksponiranja i ponovno okida fotografija pri novozadanim uvjetima. Pritom se dobiva
pretamna fotografija no ovdje su dobro eksponirani detalji koji su na prvoj fotografiji
„pregoreni“. Zatim se na isti način, ne pomičući fotoaparat snima treća, preeksponirana
fotografija kojoj su dobro eksponirani detalji koji se na prvoj fotografiji nalaze u sjeni.
Time je proces snimanja završen i potrebno je prijeći na drugi dio koji se vrši softverski,
u nekom od programa za obradu HDR-a. Po želji može se snimiti i više od 3 fotografije
različite ekspozicije, no 3 je sasvim dovoljan broj.

3.1.3. Snimanje bracketingom

Osim navedenog načina gdje se vrijeme eksponiranja a time i sama ekspozicija mijenja
ručno, DSLR fotoaparati, ali i neki kompakti imaju mogućnost „Bracketinga“. Ta se
opcija kod većine fotoaparata može pronaći pod opcijom AEB, odnosno Auto Exposure
Bracketing.
Ova opcija omogućuje da fotoaparat sam snimi 3 uzastopne snimke nakon pritiska
na okidač. Time se smanjuje mogućnost pomicanja fotoaparata prilikom mijenjanja
vremena eksponiranja i osiguravamo da kadar neće biti promijenjen. Na slikovnim
primjerima 3.-6. vidljivo je kako izgledaju 3 uzastopno snimljene fotografije bracketingom
te HDR fotografija sastavljena od njih.

3.1.4. Na što treba paziti pri snimanju HDR-a

Osim što pri snimanju treba spriječiti pomicanje fotoaparata, također treba osigurati
da se na pomiče i sam motiv jer tada dolazi do pojave takozvanog „ghosting“ efekta.
Drugim riječima, pri snimanju treba paziti na pokretne objekte, jer pri snimanju 3 ili
više fotografija potrebnih za HDR prolazi i neki vremenski period. Ako se na slikama

9
koje se kasnije spajaju u jednu nalazi objekt koji je na svakoj slici na različitom mjestu,
odnosno ako je u kretanju, na HDR fotografiji će e odraziti kao mutan objekt. Također
je potrebno paziti na vremenske uvjete. Iako loše vrijeme može dodatno dopridonijeti
dramatici i zanimljivosti fotografije, ono može donijeti i neke negativne posljedice.
Na primjer, vjetar pomiče oblake i vegetaciju brzinom koja se golim okom ne primjećuje,
ali primjećuju se posljedice na fotografiji odnosno ružna zamućenost i neoštra
fotografija. To je pojava koja se naziva „ghosting efekt“, a djelomično se može ispraviti
pomoću softvera.

3.2. OBRADA HDR-a

Kao što je spomenuto, HDR je više od samog snimanja fotografija. On svakako započinje
tamo, ali završava u carstvu računala. Dakle, nakon obavljenog snimanja, napravljeno
je tek pola posla. Druga polovica sastoji se od spajanja snimljenih fotografija u nekom
od za to predviđenih programa.
Nekoć je najjači program na tom području bio Photomatix, dok je ono što je nudio
Photoshop bilo u krajnju ruku zanemarivo. S izlaskom novog CS5 paketa neke su se
stvari bitno popravile pa je Photomatix dobio snažnog konkurenta. Među programima
za obradu HDR-a našao se i ne baš poznati HDR Expose, no njegove mogućnosti za
sada nisu zadovoljavajuće a sam program je prilično spor i stoga nepogodan za rad.

3.2.1. Photomatix
Photomatix, trenutno u verziji 3.2, je još uvijek vodeći HDR softver na tržištu. Postoji još
velik broj drugih programa poput FDRTools i Dynamic HDR, ali ništa nije u mogućnosti
gurnuti Photomatix s vrha.
Program ima niz različitih opcija koje daju mogućnost izbora koliko se daleko želi ići
s fotografijama, od nečeg lijepog i prirodnog do potpuno ludog okretanja fotografije u
nadrealno umjetničko djelo. Moguće je učitati slike u različitim formatima i izvesti HDR
sliku u formatima Radience RGBE i OpenEXR.
Ovaj program radi po vrlo jednostavnom principu. Pri odabiru opcije „Generate HDR
image“ otvara se prozor u koji je potrebno iz računala ili s kartice učitati 3 ili više
fotografija koje će program spojiti u HDR. Nakon toga program nudi nekoliko opcija
koje po želji može provesti, kao što su popravljanje kromatske aberacije, uklanjanje
šuma ili „ghosting“ efekta. Nakon odabira nekih ili svih od ponuđenih mogućnosti,
provodi se „generiranje“ odnosno spajanje slika, no, to još nije završeni posao.
Sljedeći korak je „tone maping“ koji program sam ponudi kao nastavak postupka.
Tu postoji niz opcija koje je potrebno po ukusu i želji namjestiti micanjem „slidera“
lijevo-desno. Nakon postignutih željenih promjena potrebno je odabrati „process“ i
nakon toga napokon će nastati HDR slika. Program je vrlo jednostavan za korištenje
i doslovce sam navodi korisnika na sljedeći korak, no ponekad je dobiveni rezultat
potrebno doraditi u Photoshopu.

3.2.2. Photoshop
Sve do izlaska najnovijeg CS5 paketa, Photoshop nije nudio zavidne HDR mogućnosti.
Opcija HDR-a je ipak postojala i davala je prilično solidne rezultate, uz malo više truda
i poznavanja samih Photoshop alata. Naime, za razliku od Photomatixa gdje je mnogo
opcija za uređenje HDR fotografije na jednom mjestu, u Photoshopu (npr. CS4 verziji)
postoji opcija „merge to HDR“ gdje je nakon što učitavanja fotografi ja moguće samo
malo popraviti svjetlinu i ekspoziciju, a sve ostalo ovisi o poznavanju ostalih Photoshop
opcija samog korisnika.

10
Jednostavnije rečeno, starije verzije Photoshopa ne nude mogućnost jednostavnog
brzog i praktičnog dobivanja visoko kontrastnih i zapanjujućih ili kako bi se to reklo
„nabrijanih“ fotografija, već samo osnovne funkcije, dok je sve ostalo potrebno doraditi
standardnim Photoshop alatima ukoliko se korisnik zna njima služiti.
Primjeri na slikama 7. i 8. prikazuju detalje s fotografije stropnog vitraja snimljene
HDR tehnikom i spojene u Photoshopu CS4. Vitraj je savršeno osvijetljen na svim
dijelovima i mogu se vidjeti svi i najsitniji detalji i ukrasi dok prema zidanom dijelu
stropa možemo zaključiti kako kontrast nije jak. Ovo nije HDR fotografija prepuna
zapanjujućih kontrasta, ali savršeno prikazuje vitraj na svim njegovim dijelovima uz
idealno osvjetljenje što i jest svrha HDR fotografije.
Za razliku od starijih verzija, završno sa CS4 verzijom, najnovija CS5 verzija ima
poseban podprogrem „Merge to HDR Pro“ u koji je moguće fotografije ubaciti preko
adobeovog Bridgea. Ovdje je dodano više mogućnosti za dorađivanje iako ih još uvijek
ima dosta manje nego u Photomatixu. Ipak, moguće je pojačati kontraste i detalje i još
par opcija, a program nudi i sam svoje „verzije“ HDR-a koje je moguće primijeniti na
fotografiju ili ih čak malo i prilagoditi vlastitom ukusu.
Ipak, u samom Photoshopovom konverteru posao nije gotov, za sve dodatne intervencije
i poboljšanje fotografije, baš kao i u predhodnim verzijama ovog programa, potrebno je
poslužiti se standardnim photoshop alatima. Ova opcija zadovoljavajuća je za fotografe
koji od svojih HDR snimaka očekuju fotorealističnu fotografiju s jednakim osvjetljenjem
na svim dijelovima i nudi mogućnost naknadne dorade u Photoshopu bez međukoraka
kao što su spremanje i ponovno otvaranje fotografije.

sl. 7

sl. 8

11
4. DOBIVANJE HDR-a IZ JEDNE FOTOGRAFIJE I HDR TONING

Pri snimanju ljudi ili prostora s jednim ili mnogo pokretnih objekata snimanje HDR
fotografije nema pretjeranog smisla. Naime, s obzirom da je potrebno snimiti najmanje
3 fotografije pri čemu neke od njih treba i dulje eksponirati, da bi se snimilo HDR
potrebno je neko, dulje ili kraće, vrijeme. Kroz cijelo to vrijeme i fotoaparat ali i motiv
moraju biti u potpunosti mirni i ne smiju se pomaknuti niti za milimetar. U suprotnom se
dobiva neželjeni „ghosting“ efekt.
S obzirom da je teško za očekivati da će, recimo model biti miran poput kipa 10-15
sekundi ili pri snimanju nekog trga da onuda 10-ak sekundi nitko neće proći, u takvim
bi situacijama bilo najbolje snimiti samo jednu fotografiju. No, želi li se da ta jedna
fotografi a ipak izgleda kao HDR, i tu se može nešto učiniti.
Za stvaranje HDR-a iz jedne fotografije od koje smo umjetno napravili 2 ili 3 fotografije
različite ekspozicije preporučljivo je koristiti fotografije snimljene u RAW formatu.
Naime, pri umjetnom mijenjanju ekspozicija postaje vidljiv šum koji se u RAW-u može
djelomično ukloniti. Osim toga RAW datoteke sadrže više informacija nego JPEG (koji
je sam po sebi neki oblik kompresije), a time i veći dinamički raspon koji je u HDR-u
jako dobro vidljiv.
Jedna od tehnika za izradu HDR-a iz jedne fotografije je rad u samom Adobe Camera
Rawu što se zove „double processing“ (dvostruka obrada) ili čak triple processing
(trostruka obrada). Od jedne datoteke je moguće napraviti dvije ili tri slike koje zajedno
pokrivaju cijeli dinamički raspon scene. Nakon toga je potrebno te slike u Photoshopu
spojiti u jednu pomoću „layera“ (slojeva) za što je potrebno malo više vremena i to samo
u slučaju da dinamički raspon nije jako velik, u protivnom, bit će potrebno upotrijebiti
pravi program za HDR pri spajanju fotografija, a to je ujedno i puno brža i jednostavnija
alternativa.
Drugi način za dobivanje HDR efekta iz samo jedne fotografije je HDR toning. To je
ujedno i puno jednostavnija metoda za dobiti fotografiju koja djeluje kao HDR nego
umjetno mijenjanje ekspozicije i njihovo stapanje u jednu fotografiju, no i rezultati su
slabiji.
HDR toning kao opcija postoji i u samom Photomatixu, ali i u novom Photoshopu CS5,
a postoje i posebni programi koji se bave isključivo time kao što je Topaz Adjust. Radi
se o simulaciji HDR-a u kojoj program pokušava stvoriti tonski raspon iz jedne slike i
umjetno ga povećati kao da se radi o spajanju najmanje 3 bracketing fotografije.
Topaz Adjust je program koji funkcionira kao svojevrstni dodatak Photoshopu, odnosno,
iako je riječ o potpuno različitim programima potpuno različitih proizvođača, ovaj
program nakon instalacije postaje jedan od photoshop filtera i pri njegovom odabiru u
filter izborniku otvara se program u obliku novog prozora gdje možemo po želji i ukusu
mjenjati svojstva fotografiji ili odabrati neku od ponuđenih kombinacija.
Slično funkcionira i opcija HDR Toning od samog Photoshopa. Kako bi rezultati bili
zadivljujući i djelovali prirodno, ne smije se pretjerivati ni sa jednom od mogućnosti.
Ponekad je potrebno uložiti i više vremena u isprobavanje pojedinih opcija kako bi
rezultat bio zadovoljavajuć.
HDR toning nije prigodan za svaku fotografiju, odnosno na nekima od njih neće pasati
nikako dok će na drugima bitno popraviti situaciju. Ukratko, za uspješno korištenje ove
opcije potrebno je i spretnosti, ali i sreće.

12
5. GREŠKE KOD HDR-a

Greška br.1 – previše boja

Nebi trebalo saturirati više od jedne od primarnih boja, to nije niti dobro niti nužno. Kao
što znamo, šarenica je sastavljena od čunjića i štapića. Vršila su se mnoga istraživanja
u praćenju ponašanja očiju, kako bi se uspostvilo što ljudske oči čine (kako se ponašaju)
gledajući boje. Uspostavilo se da saturirane boje privlače pogled, ali pri tome čunjići
„izgaraju“ i umaraju se, odnosno teško im je gledati saturirane boje kroz dulje vrijeme.
Kada čunjići pregore, oni se miću kako bi se odmorili, a to traje nekoliko mikrosekundi.
Pri obradi se treba fokusirati na samo jednu od triju glavnih primarnih boja.

sl. 9

sl. 10

13
Greška br. 2 – šuma i džungla
Fotografije džungle ili gustog drveća ne treba obrađivati HDR tehnikom jer to jednostvno
ne funkcionira iako bi netko mogao pomisliti suprotno. Iz nekih razloga uvijek dolazi
do stvaranja žestokih „heavy“ područja oko drveća. Netko bi mogao pomisliti da HDR
pomaže pri isticanju svijetla i osjećaja kao da se zaista nalazimo u tom ambientu, ali
nažalost nije tako.
Jedini primjeri kada se uspjevaju dobiti važeće „tree-heavy“ fotografije jest u slijedećim
uvijetima:
1)Kada se izdvoji jedno ili dva najzanimljivija drveta
2)Kada prizor ne izgleda prenatrpan
3)Kada boje izgledaju prirodne i stvarne.
4)Kada se koristi sunce u pozadini ili u prednjem planu, ili se koristi sunčevo svijetlo
na interesantan način.
Zelena boja u HDR obradi može izgledati lažno. Kako bi to popravili, u Photoshopu
pod Hue/Saturation treba smanjiti saturaciju žute boje. Zvući protuintuitivno, ali zaista i
jeste tako, jer „previše zeleno“ je u stvarnosti „previše žuto“. Taj problem pod danjskim
svjetlom izgleda „zelenije“ jer je biomasa translucentna, a sunčeva svijetlost joj daje
žučkastu boju.
Koristeći širokokutne leće, bambusova šuma dobiva osijećaj zatvaranja, te postiže
cijeloviti izgleda fotografije.

sl. 12

sl. 13

14
Greška br. 3 - lokalizirani Halo (krug svijetla)
Promatrajući Luminosity Slider u Photomatixu, što ga više primičemo na desnu stranu
manji halo efekt dobivamo. Pomaže i Clean up u Photoshopu nakon obrade HDR-a.
Algoritam čini najbolje što može kako bi napravio puno „slika u sklopu slika“. Algoritamsko
čiščenje fotografija čini to da blago različita područja čini puno različitijima. Iz primjera
vidimo da je drvo malo tamnije od pozadine, a učinio ga još tamnijim o pozadine time
što je posvijetlijo područje oko njega. Dakle, solucija leži u tome da se primjeni „clean
up“ u Photoshopu.
Ova fotografija ima i drugih grešaka, kao prevelika saturiranost i previše žuto drveće.
Primjećujemo kako je prednja planina tamnija od one iza, te izgleda prihvatljivo. Efekt
se postiže tako da remiks HDR rezultata spojimo sa jednom od originalnih fotografija.
Možemo primjetiti da slika ispod nema „Halo“ na plavome nebu, što je jedna od
najčeščih pogrešaka. U tome slučaju potrebno je praviti remiks -1 eksponiranja, kako
bi plavi tonovi izgledali bolje.

sl. 14

sl. 15

15
Greška br. 4 - prljavo cvijeće
Možemo HDR-irati cvijeće, ali ne na dijelovima cvijeta koji su bijeli, sjajni ili svilenkasti.
Predlaže se maskiranje, jer je to proces u kojem se može kominirti remiks HDR rezultata
zajedno s originalnom fotografijom.
HDR ima tendenciju ugroziti bijelo-roza cvijetove trešnje potamnjivanjem i izostatkom
boje. Preporuća se remiks sa originalnom fotografijom kako bi elementi izgledali čisto
i i bez primjesa kod boje i tona.

sl. 16

sl. 17

16
Greška br. 5 - gubljenje osjećaja boje
Okidanje na većem ISO-u pri dobivanju manje reflektirang svijetla podsjeća na
originalnu fotografiju, i garancija je da će biti reflektirano u finalnoj fotografiji.
Ponekad se toliko dajemo u HDR obradu da krajnja fotografija više ni ne podsjeća na
original.
Boja u scenu uz HDR može postati gora time što površina podiže reflektirane boje, što
se onda re-refelktira na ostale površine. To primijećujemo kod previše žutih interijera,
gdje vruća svijetla sve čine pre naranđastim ili prežutim, nego što to u stavrnosti jeste.
Velika brzina okidanja može pogoršati taj problem. Kako bi to izbjegli, potrebno je
smanjiti brzinu okidanja i povećati ISO.
Saturation Slider u HDR programima ponekad može previše obojati oblake. Kako bi to
izbjegli, preporuča se korištenje programa Photomatix, te nakon toga prmjena korekcije
(uključujući korekciju boje oblaka) pomoću remiksiranja sa jednom od originalnih
fotografija.
Fotografija ispod ugrožava plavu boju oblaka pri obradi, tako da je bilo potrebno ubaciti
njihovu originalnu bijelu, kako bi izgledali realistično.

sl. 18

sl. 19

17
Greška br. 6 - rana obrada
Ponekad je bolje sačuvati neke od svojih najboljih fotografija, i pričekati par godina
prije nego što ih se obradi.
Prosječnim baratanjem tehnikom može rezultirati upropaštavanjem nekih od najboljih
fotografija.
Fotografija ispod: previše tamni oblaci, previše žestok HDR, i white-points problemi.
Autor je sliku napravio par godina prije dana obrade, kada je njegovo znanje poprimilo
pozamašan stupanj.

sl. 20

sl. 21

18
Greška br. 7 - ljudi sa nezdravim izgledom
Ne preporuča se HDR-irati ljudsku kožu jer nikad ne ispadne dobro.
Kao što možemo vidjeti, na slici 22. sve drugo izgleda dobro. Možemo vidjeti da HDR
koža ne samo da izgleda prljavo, već ima malo i zeleni ton te blista na vrhu.
Samo ponekad, kada koristimo HDR tehniku na iris rezultat može izgledati interesantno,
ali nigdje drugdje, a uspijeh ovisi o velikoj količini uvijeta.
Slika 23. ima sve u HDR-u izuzev tona kože indijskog dječaka. To pomaže u isticanju
bogate teksture okoline, bez da mu lice izgleda čudno i išarano.

sl. 22

sl. 23

19
Greška br. 8 - tamni oblaci na danjem svijetlu
Ako radimo tamne oblake u HDR-u, sigurno je da u sceni neće biti plavog neba.
Nemoguće je imati sunčano nebo, plavo nebo, i u istom crno tamne oblake. Takve
scene su nemoguće. Ako želimo imati tamne oblake na našoj fotografiji, budimo sigurni
da i cijelo nebo bude oblačno. To mu podiže kredibilitet. Preporuča se da oblaci ne
budu čisto crne boje, nego tamno sivi. Oči promatrača će se imedijatno „podesiti“ na
tamnije stvari na nebu.
Standardna HDR obrada će uvijek previše potamniti oblake. Slika 24. pokazuje da na
vrhu, pola fotografije ima HDR obradu „in force“, pa primječujemo jake teksture i boje.
Oblaci na vrhu su napola HDR, nakon što su prošli jako remiksiranje sa -1 eksponiranje
iz sastavnog dijela fotografije.

sl. 24

sl. 25

20
Greška br. 9 - prljava bijela
Teško je u HDR-u postići bijeline sa čistim izgledom. U Photomaxu se to postiže tako
da uz „ghosting“ alat selektiramo određeno područje, i tada odabiremo eksponiranje
koje ćemo koristiti na tome mjestu.
Možemo korigirati HDR greške u Photoshopu, tako da napravimo remiks HDR verzija
sa originalnom fotografijom u kojoj nebo izgleda čisto.
U inicijalnoj obradi slike, sunce je izbacivalo prljavu boju. To nije dobra „slider“ situacija,
preporuča se korekcija uz uporabu originalnog sunca.

sl. 26

sl. 27

21
Greška br. 10 - Halo na plavom nebu
Potrebno je
1)Izmaknuti lumonosity bar daleko na desno
2)Remiksati finalni HDR sa jednom od originalnih fotografija u Photoshopu. Maskirati
u plavome nebu jer izgleda najbolje.
3)Nije preporučljivo napraviti fotografiju sa čistim plavim nebom. Bolje je vratiti se na to
mjesto u vrijeme zore, zalaska sunca ili sumraka. Različite boje i leveli svijetla na nebu
će sakriti Halo efekt.
Slika 29 pokazuje kako na efikasan način riješiti probem Halo-a na plavome nebu.
Prisutne su dvije glavne strukture. Ova na lijevo nije problem zbog dijelomično obojenog
neba i oblaka koji se nalaze iznad. HDR algoritam je okupiran raznim tonivima i sijenama,
ali na desno vidimo jasno plavo nebo. Kako bi to popravili, moramo nježno remiksati
originalnu fotografiju koja ima istu vrstu plave boje, koja je zajedno pomiješana sa
lijevom stranom fotografije.

sl. 28

sl. 29

22
6. KREATIVNE MOGUČNOSTI I UPOTREBA

Kada je riječ o upotrebi i kreativnim mogućnostima kod HDR fotografije, nema nekih
posebnih pravila. HDR tehniku možemo upotrijebiti kako za dobivanje fotografija koje
djeluju sasvim prirodno do pa sve do sasvim nadrealnih prizora. Samim programima
za spajanje fotografija u HDR teško je postići željeni efekt, u većini slučajeva pomoću
njih možemo dobiti samo idealno eksponiranu fotografiju sa malo naglašenijim kon-
trastom.
Istu tu fotografiju potrebno je dodatno doraditi u nekom od programa za naknadnu
obradu fotografije, kao što je photoshop. Fotografiju Prvo možemo otvoriti u Adobe-
ovom Camera Rawu gdje joj možemo dodatno naglasiti kontrast, popraviti white bal-
ance, malo posvjetliti ili potamniti fotografiju, naglasiti ili prigušiti boje, sakriti šum itd.
Zatim se s fotografijom moramo malo poigrati u photoshopu kombinirajući layere.
Također, HDR efekt možemo dodatno naglasiti filterima koji služe za stvaranje HDR-a
iz jedne fotografije, no zašto ih ne bismo primijenili i na pravom HDR-u? Mogućnosti je
mnogo, i jedino što je bitno jest ne posustati nakon prvog neuspjeha. Gotovo niti jedna
od mnogobrojnih HDR fotografija koje svakodnevno viđamo na internetu nije rezultat
samo spajanja triju različitih fotografija u Photomatixu ili nekom drugom programu, to
je samo prvi korak. Kod većine je sasvim sigurno riječ o dodatnoj obradi.
Ipak, i pri prvom koraku možemo postići dosta „nabrijanu“ fotografiju no u većini
slučajeva rezultat će popratiti pojave poput pretjerano naglašenog šuma pa ćemo i u
tom slučaju fotografiju morati dodatno doraditi. Pri svemu tome potrebno je paziti da
ne pretjeramo, jer granica između zadivljujuće fotografije i neukusnog kičastog uratka
mnogo puta je vrlo tanka.
Iako je HDR fotografija asocijacija na nešto s jako izraženim kontrastom i oštrinom de-
talja, kreativne mogućnosti programa za izradu HDR-a dozvoljavaju autorima različite
efekte od super oštrih slika do onih sa zamućenim sjenama, svijetlim dijelovima ili
detaljima, ovisno koji alat upotrijebimo na koji način. Isto tako, ako spremimo postavke
primijenjene na jednoj fotografiji te ih apliciramo na drugu, primijetit ćemo da vrlo često
postavke koje su od jedne HDR fotografije napravile vrhunski prizor, na nekoj drugoj
HDR fotografiji neće izgledati nimalo dobro. Svaki motiv i svaka HDR fotografija za-
htjeva jedinstveni recept zato je potrebno igrati se i isprobavati.
Što se tiče upotrebe HDR fotografije, ona može biti vrlo efektna u reklamne svrhe.
Bilo koji motiv snimljen ovom tehnikom izgledati će mnogo bolje nego ako se snimi
na klasičan način, a vrlo lako možemo dobiti prekrasne slike inače mračnih interijera
samo uz pomoć stativa i fotoaparata, bez potrebe za profesionalnom rasvjetom.

23
7. NAŠI PRIMJERI HDR FOTOGRFIJA

24
25
26
27
28
29
30
31
8. ZAKLJUČAK

Iako je riječ o na prvi pogled jednostavnom postupku u 2 faze, HDR fotografija je mno-
go više od toga. Kako bismo došli do zadivljujućih fotografija potrebno je znanje, trud,
kreativnost, upornost, a pomalo ulogu igra i sreća. Nije svaki motiv “rođen” za ovu vrstu
fotografije, ponekad rezultati neće biti onakvi kakve smo željeli ili očekivali, no uvijek se
možemo još malo više potruditi. Poznavanje Photoshopa i ulaganje vremena u isproba-
vanje ali i pravilan izbor motiva ključ su ka boljim rješenjima. Ponekad su vremenske
prilike takve da HDR nije niti potreban, već je dovoljno “klasično” snimljenu fotografiju
samo malo doraditi. Pri obradi svakoj novoj fotografiji treba pristupiti na drugačiji način,
primjeniti drugačije efekte, jer svaki motiv a time i svaka HDR fotografija - je drugačija,
odnosno ne postoji jedinstveni “recept” koji vrijedi za svaku fotografiju jednako.

32
9. LITERATURA

1. David D. Busch, Mastering SLR Photography, Thomson Course Technology PTR,

a division of Thomson Course Technology, Boston 2005.

2. Pete Carr, Robert Correll, HDR Photography Photo Workshop, Wiley Publishing,
Inc., Indianapolis, Indiana, 2009.

3. Rick Sammon, HDR Secrets For Digital Photographers, Wiley Publishing, Inc.,
Indianapolis, Indiana, 2010.

4. D. Barić, HDR magija, VIDI, 141/2007.

5. Trey Ratcliff - Top 10 mistakes in hdr processing and how to fix them - 2010. -
StuckInCustoms.com/eBook

33