Soc. ekgl. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) 2. Spanjol: Turizam i zastita prirode UDK 504.03/.06:338.48/.486](497.5) 338.48:504.03](497.5) Struéni élanak Primljeno: 5. oZujka 1997. Turizam i zaStita prirode i Géovjekova okoliSa Zeljko Spanjol Sumarski fakultet, Zagreb Sazetak Turizam, kao drustoeno-politicka, ekonomska i socijamno-kulturna stoarnost danagnjeg svifeta vise nego ikada 1 proslosti postaje vezan uz ekolosku problematiku, trazeci uw svom razooju optimum balansirajuci izmedu zastite prirode i okoli8a kao svog prirodnog resursa te stoaranju blagodati i profita u suvremenom Zioljenju. Turizam, kno veliki potrosa¢ prostora, shavaca da bez aguvanog kvalitenog prostora — kojega je sve manje — nema ni njegovog razvoja, te postaje i cimbenikom njegove zastite. Turizam je takoder izvanredna mogucnost da se zasticeni i drugi atraktioni dijelovi privode ekonomski valoriziraju. Prema vaZecem Zakonu o zastiti prirode (Narodne novine, br. 30/1994) u Republici Hroatskoj zasticeno je ukupno 746 objekata, od toga 322. prostorna objekta s ukupnom poorsinom 463262, 17 ha, Sto cini 7,60% poorSine Republike Hroatske. Svi ovi zasticeni prirodni objekti predstavliaju golem potencijal w turistickoj valorizacifi. Komplementarnost turizma i zaétite prirode mora se oditovati u koncepciji aktivne zastite prirode za potrebe turista, ali i u zastiti prirode od turista. Kljudne rijeti: okolif, priroda, turizam, valorizacija, za8tita RAZVOJ TURIZMA Turizam je, kako navodi Andre Railliet, »moderna i miroljubiva invazija« (Marinovic— —Uzelac, 1986). Medutim, »iako je zaista moderna, ona ne mora u svim svojim aspek- tima biti i miroljubiva prema geografskoj i ekonomskoj sredini. Niti jedna grana privrede ne unosi istodobno toliko stimulativnih kao i preturbacionih elemenata i faktora u razvoj nekog podrugja, koliko turizam. To je upravo zato, 8to je turizam epifenomen, nalazimo ga povezanog sa mno’tvom fenomena suvremnog svijeta i drudtva. Turizam nije samo privredna grana, ve¢ i socijalna pojava, on nije obitna migracija, ve¢ narotita migracija i to ne samo po kolitini migranata veé i po njihovom ustrojstvu.« »Turisti¢ke su potrebe u osnovi individualno izrazene potrebe i njihovo je zado- voljavanje diskreciono pravo svake osobe. Moguénost i stupanj njihovog podmirenja bitno je ovisan prije svega o dostignutom stupnju ekonomske slobode svakog Zovje- ka« (Radnié, 1992). Turizam kao svjetska pojava ima tendenciju stalnog rasta pod utjecajem pozitivnih Gimbenika (porast standarda, kupovne snage, turisti¢kih motivacija odnosno potreba, vise slobodnog vremena, kulturnih i civilizacijskih razina itd.), ali i negativnih Gimbe- nika (stil Zivota, stresovi, »bijeg od mno8tvac, zdravstveni razlozi itd.). Turizam stanovni8tvu visokoindustrijaliziranih sredina kompenzira narugenu kvalitetu Zivota i nagina rada. Time mu omoguéuje odmor, opustanje, regeneraciju 93Soc. ekgl. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) Z, Spanjol: Turizam i zastita prirode fizitke i psihitke snage iscrpljene tempom urbanog natina Zivota. Za turizam je znaéajan slobodan izbor migracijskih djelatnosti. Na taj natin turizam, kao jedna od najkompleksnija drustvenih i najznacajnijih ekonomskih pojava, s jedne strane rje- Sava odredena dru&tvena pitanja i probleme, as druge strane je jaka ekonomska snaga inosilac mnogih ekonomskih funkcija. Svojom potro’a¢ckom snagom on inicira razvoj tercijarnog sektora. Potetak turizma, tzv. »paleoturizam«, kako navodi Marinovi¢é—Uzelac (1986), na- stao je s pogetkom razvoja Ijetovalista i zimovalista u drugoj polovici 19. stoljeca, kada su postale uobigajene promjene mjesta boravka radi odmora ili zabave. Poéetak turizma bio je ogranigen samo na pojedine geografske stacije ili sredi8ta koncentrirana na odredenim lokalitetima u turisti¢ke aglomeracije, prometno dostupne i vezane za postojedi urbanizirani prostor. To je bio turizam visih slojeva i trajao je neko vrijeme i nakon Prvoga svjetskoga rata. »Tako su toplicko lijegenje i fours imuénih gradana kroz Europu, posebno prema klasiénoj Grékoj i Italiji, bili prvi motivi za skitala8tvo »novovjekovnih nomadag, kako svjedove romani i putopisi (Bayron, Goethe, Stend- hal, Mann) iz proslog i potetka ovog stoljeéa. Tu je dakle bila rijeé o elitnom zdrav- stvenom i spoznajno-esteti¢kom turizmuc (Viskovi¢, 1993). Turizam se napose razvio u ovom stoljecu poslije velike ekonomske krize kao rezultat i posljedica izmijenjenih socijalno-ekonomskih moguénosti i tehnoloskog razvitka posebice na porastu produktivnosti rada, razvoju prometa (Zeljeznica, brod, automobil), porastu standarda, promjenama navika i svijesti o potrebi turisti¢ke rekreacije, Kao posljedica sve vecega pogorSanja psihofizitkih uvjeta rada i kvalitete stanovanja javlja se »masovni turizams, karakteristi¢an za ovo stoljeée. On uzrokuje velike migracije judi, veliku pokretljivost i brzinu promjene boravka. Razvija se novi turizam, tzv. »neoturizam« (Marinovié-Uzelac, 1986). Nekada&nji turizam bogatih Klasa koristio je ljeti planine, a zimi more. »Masovni« to éini preteZno suprotno. U neoturistitkom razdoblju, tzv. »masovnom turizmu«, omoguéeno je kontinuirano kori8tenje turisti¢kih predjela ponajprije zahvaljujuci mobilnosti turista. Znagajno je sto on pokriva cijela podrugja i regije te tako iz temelja mijenja sliku krajolika. On bitno potinje utjecati na prirodna, geografska, socijalna, tehnitka, ekonomska i estetska obiljezja, od malih cjelina do ditavih regija koje zauzima turisti¢ka djelatnost. Na taj smo natin dobili — uz postojeée tipove krajolika, kao 8to su prirodni izvornii prirodni intervenirani te umjetni urbani i industrijski — i turisti¢ki tip krajolika. Iako on sebe uvijek Zeli prikazati kao prirodni, on je daleko od prirodnoga, najéeS¢e lisen osnovnog estetskog urbanog rjeSenja. Nerijetko se istige da moderni turizam pretvara prirodni okolig u »turisticki raj« time Sto ga éuva i poboljfava u smislu novog estetskog ideala. No jo su SeSéa gledista i stavovi koji smatraju da turizam vulgarno transformira i nepopravijivo ostecuje okoli§, premda ¢esto i sam turizam sluzi kao politi¢ki argument zastite prostora. Uotavajuéi odredena destruktivna svojstva turizma, problematiziran je osnovni tu ticki paradoks koji u osnovi znaéi da turizam, kao jedna od reakcija na ekolosku krizu, sluzeéi se metodama industrijskog rasta i sam generira ekoloske probleme i, konacno, potrebu bijega koja se nastoji razrijeSiti razlititim projektima »alternativnog turizma« (Dragitevié, 1987). Zbog toga je i turizam specifiéna gospodarska grana u kojoj su prisutne mnoge funkcije karakteristi¢ne za ostale gospodarske grane. U nas 60-ih godina nastaje nagli procvat »masovnog turizma«. O ekologiji tada, nitko ne vodi brigu, osim znanstvenika koji upozoravaju na Stetnost turizma, na 94Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) 2. Spanjol: Turizam i zaStita prirode devastaciju okoli8a koju on potite. Upozoravaju da»masovni turizam« uvodi uniform- host t arhitekturi, zabavi, gastronomiji i drugdje. Mala ribarska, Zivopisna mjesta pretvaraju se u umjetni, iskljutivo sezonski grad (pturisti¢ke meke«, »centri sintetske zabaves), bez tradicije i proslosti, as nesigurnom buduénoséu. Tek 70-ih godina potinje se ekolo8ki razmisljati te potinju prve konkretne akcije uplaniranju, projektiranju, izgradnji i saniranju radi zastite okoli8a. Poéetkom 80-ih godina osnazena je ekolo’ka misao. Djelatnosti na tom polju postaju sastavni dio gospodarskog i politi¢kog planiranja i odlutivanja. Takozvani ymasovni turizam« gubi na svojoj poZeljnosti, mijenja se turisti¢ko tr2i8te u ponudi i potraznji, traze se nove smjernice razvoja i »alternativni vidovi turizmas, koje karak- teriziraju nove vrijednosti (raznolikost, cuvanje tradicije, individualnost i sl.). Novo poimanje Zivota krajem 20. stoljeca trazi i »novi turizams. TURIZAM I PROSTOR Posebno mjesto u turisti¢kom razvoju i njegovim kretanjima zauzima prostor. »Covjek uprostoru samo ne Zivi; on gai modelira... u tom smislu on stvara geografiju isto tako, kao Sto stvara historiju« (Jacques Boudeville, u: Marinovié-Uzelac, 1986). Aktivnosti ¢ovjeka u njegovoj povijesti odvijale su se u prostoru ina Stetu prostora. Inekad i danas bile su te aktivnosti neracionalne, nerazvijene i 8tetne za prostor, tj. okoli3, Danas, s obzirom na stupanj razvoja i brojnost puganstva, one su mnogo udestalije, veée i intenzivnije. Turizam se prije nego drugi sektori gospodarstva suotio s neracionalnim i Stetnim koristenjem prostora, jer »prostor je dio turistitkog proizvoda i bez kvalitetnog prostora nema niti turizmac (Vukonié, 1994). Turizam ga treba za kori8tenje, a ujedno zahtijeva i njegovu kvalitetu. Zbog toga on zadire u najljepSe predjele koji posjeduju najvecu turisti¢ku privlaénost. Radi velike pokretljivosti potroSaéa on prodire upravo u takve najosjetljivije zone te pred- stavija veliku opasnost izrazenu u nekontroliranom i neracionalnom kori8tenju pro- stora. Turizam je djelatnost koja je zbog svojega disperzijskog ekstenzivnog razvoja veliki »potro8aé« najkvalitetnijih dijelova prirodnog prostora. »Turizam kao Zderaé prostora« (Vukonié, 1994), ali se s njim u potpunosti ne slaze. Cesto se u raznih autora navode i pojmovi »uzurpiranje prostora« ili »okupiranje prostora« od strane turizma. No i te su tvrdnje samo djelomigno totne. Medutim, turizmu je prirodni okoli8 ono sto je industriji sirovina, koja se u ovom sluéaju u obliku iskori8tavanja, prerade i potrognje odvija u istom prostoru. Stoga turizam mora radi viastitog razvoja i djelat- nosti osigurati i zaStitu prirode i ditavog prostora, jer ¢e ih u suprotnom razoriti. Planiranje zastite prirodnog okoliga mora biti integralni dio svih planova drustve- noga i prostornog planiranja. Ne mozemo reéi da je danas problem u ukupnom pomanjkanju prostora, nego u odgovarajucem prostoru za odredenu namjenu, budu¢i da dolazi do sve veceg problema krive upotrebe prostora. Nagin na koji turizam ugroZava prostor jest specifi¢an, prema nekima i opasniji od industrije zbog opsega, rasprSenosti, a posebice zbog potrebe za najljepim i ekolo8ki najotuvanijim dijelovi- ma prirodnog prostora. Planiranje bilo kojeg podrugja mora biti usuglageno s drus- tvenim i ekonomskim ciljevima zastite Zivotnoga okolia. Kada se radi o turistitki znatajnim podrugjima, to pravilo ima posebnu vaznost i tezinu, pa mora imati i 95Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) 2. Spanjol: Turizam i zastita prirode posebnu snagu. Pristup turizmu ne prihvaéa kriterij pojedinaénih ostvarenja fizitkih struktura, ma koliko one bile atraktivne sa stajali8ta urbanisti¢kih rjeSenja, arhitekture, lokacije, pa Cak i ekonomike, ukoliko dugoroéno ne zadovoljavaju i druge komponen- te. Takva jednostrana ostvarenja nose sa sobom i posebnu opasnost jer svojom trenut- nom djelatnoéu, novinom, kao i izgradeno8éu koja se opravdava »najekonomignijim ulaganjem novea«, dovode do nepozeljne koncentracije gresaka i promagaja. Turis- ticka izgradnja, obi¢no u najkvalitetnijem prostoru umjesto da se odvija tako da se prirodni i izgradeni elementi okoli§a prozimaju i dopunjuju u prirodno-humanom jedinstvu, zapravo samu sebe osuduje na degradaciju. Taj problem postaje sve aktual- niji kada se ima na umu da se rezervne povrsine za rekreacijska podrugja smanjuju sve brze, dok se potreba za njima sve vise povecava pa prijeti ozbiljna oskudica njima. Kada govorimo o planiranju prostora za potrebe turizma, mozemo govoriti o planiranju potencijalnih turistigkih podruga u sklopu gelokupnog prostora i o plani- ranju optimalnog rasporeda sadréaja i kapaciteta turisti¢kih funkcija u danom pod- rugju, sto je veé stvar projektiranja i stvaranja prihvatljive arhitektonske estetike (uklapanje i prilagodavanje okoli8u). Jedan od nagina rjeSavanja ove problematike je uvodenje i definiranje pojma carrying capacity za koje Vukoni€ (1994) kaze da: »nije neka fiksna veligina, veé vise metoda kojom treba uspostaviti objektivan odnos izmedu okruzenja (okoline) i njezi- nih korisnikas. Jo§ nije razvijena kvantitativna metoda koja bi definirala ovaj pojam, budusi da je on»sredstvo identifikacije praga« (Getz, 1983, u: Vukonié, 1994) nfizitkog, bioloskog, socioloskog i psiholoskog kapacitetac (Linsay, 1986, u: Vukonié, 1994) i naprosto »prihvatni potencijal« (Klarié, 1994). Pojam prihvatnog potencijala u turizmu je sam po sebi vrlo jasan te se u svim novijim dokumetima Programa za okoli§ Ujedinjenih naroda (UNEP-a) i Svjetske turisti¢ke organizacije (World Tourism Organization — WTO) definira kao »maksi- malni broj turisti¢kih korisnika koji simultano posjecuju turistitko mjesto bez ne- prihvatljivih poremeéaja fizitke, ekonomske i socio-kulturne okoline, kao i bez neprihvatljivog, smanjenja kvalitete zadovoljstva posjetilacas, Ipak, pokusa li se taj prihvatni potencijal kvantificirati, javijaju se mnogobrojni problemi, posebice u slu- Gajevima tesko mjerljivih elemenata vezanih za socio-kulturnu problematiku (Klari¢, 1994), $ obzirom na kompleksnost ove problematike, Klarié (1994) smatra da prilikom odredivanja turistitkog prihvatnog potencijala valja razmatrati sljedece tri grupe parametara: a) fizitko-ekolo8ko-infrasturkturnu, b) socio~demografsku i c) politi¢ko— ~ekonomsku. Postojece bogatstvo raznolikosti turisti¢kog prostora mora se odrzavati i una- predivati. Svako smanjenje raznolikosti u nekom predjelu donosi i njegovo osiro- masenje kao bioloskog, estetskog, a samim time i rekreativnog i turistickog potencijala: jedna od potreba i mogu¢nosti u turizmu jest i skladan, prirodan i nenagrden krajolik. Cinjenica je da danas turizam sve vie preferira kontakt ¢ovjeka prirodom, njezinim potpunim dodivljajem. To se posebno odnosi na sve bogatije slojeve Europe, Amerike i Japana. Opéi porast standarda i stupnja naobrazbe stanovnistva najrazvije- nijih zemalja svijeta, uz istodobno poboljsanje kvalitete i brzine prijevoza, pridonio je razvoju turizma u nekim turistitki posve nepoznatim zemljama, kao Sto su Sejgeli, Maldivi, Sri Lanka, Gambija i druge. Trendovi rasta turizma Oceanije, Dalekog istoka, 96Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) 2. Spanjol: Turizam i zastita prirode Kariba i crne Afrike mnogo su izrazeniji od trendova rasta u Sredozemlju, a ta odredista postaju sve popularnija ne samo zbog egzotitnosti krajolika i Klimatskih pogodnosti nego i zbog ofuvanosti okoliSa (Klarié, 1987). Upravo takva turisti¢ka kretanja dokazuju dase ne mozemo vise orijentirati samo na zastitu prostora pojedinih prirodnih predjela (rezervata) veé moramo poduzeti zaStitu citavog prostora uteme- Jjenu na ekoloskoj te urbanisti¢koj i prostorno-planskoj regulativi, Turisti¢ki najraz- vijenije europske zemlje, Spanjolska, Italija, Gréka i dr. susreéu se sve vise u svojoj turistickoj prezentaciji sa sve istaknutijim problemom nemoguénosti prezentiranja ekolo8ki prihvatljivih prostornih cjelina. One su dobar dio svojih urbanih i prirodnih prostora degradirale do te mjere da su prestale biti turisti¢ki motiv. Prema tomu, ako usvijetu postoji tendencija prema takvu obliku turizma, tj. postoji turisti¢ka potraznja, potrebno je postupno se orijentirati na takav oblik turizma u onim prostorima gdje je to moguée, odnosno na odredenu turisti¢ku potraznju treba odgovoriti adekvatnom turistickom ponudom. Mozemo stoga s punom odgovornos¢u tvrditi da ée turisti¢ku buduénost imati one zemlje koje ¢e imati satuvaniji cjelokupni prostor i ekoloski stabilnu prirodu. ZASTITA PRIRODE I COVJEKOVA OKOLISA I TURIZAM Turizam i zastita prirode poteli su se paralelno razvijati na visem stupnju drustveno- -ekonomskog razvoja, i to razvojem industrijalizacije, prometa i urbanizacije. Stoga Gnjenicu proglasenja prvoga nacionalnog parka u svijetu, Yellowstona (u SAD-u) i organiziranja prvog turistickog putovanja oko svijeta 1872. godine (Thomas Cook), treba shvatiti prije kao uzroéno povezane pojave nego kao sluéajnost. Kako se pod zastitu stavijaju ekoloski vrijedni a prirodno atraktivni objekti, dijelovi ili fenomeni prirode, svakako da oni gine vrlo trazene turisti¢ke motive. Veéa pozornost potela se tome posvetivati posebno nakon Prve konferencije Ujedinjenih naroda posvecene zastiti tovjekova okoli§a u Stockholmu 1972. godine. Opéa ekoloska kriza i globalna opasnost koja prijeti Covjetanstvu uvjetovali su odr- Zavanje Druge konferencije UN-a 0 okoliSu i razvitku (UNCED 92) u Rio de Janeiru. Nepobitno je da turizam stetno djeluje na prirodu na vi8e natina: — velikim brojem posjetilaca — organizacijskim i tehni¢kim mjerama (nekontrolirana, neplanska, prekomjerna, stihijska i neracionalna izgradnja, naruSavanje turisti¢ko-ambijentalne ravnoteze i poveéana aero- i hidro- zagadenja, preopterecenost lokalne infrastrukture) — hotimiénim il slugajnim o8teéenjima koja izazivaju tu Sve to donosi vigestruku fizitku i estetsku Stetu i znatno mijenja kompaktnost i prirodnost prostora, a svako uni8tavanje prirodnih dobara nanosi izravne ekoloske Stete turizmu: on time ostaje bez svoje prirodne baze i osnovnih uvjeta za razvoj. Zbog toga se postavlja opravdano pitanje: treba li prirodu otuvati netaknutuilije racionalno iskori8tavati? Vjerojatno nije moguée dati odgovor odluéan. Rjesenje se krije u cinje- nici da turizam sve viSe postaje ekonomska snaga u svijetu, temeljen na koristenju prirodnih i kulturnih resursa. Medutim, istodobno raste optimizam i potreba da se sacuvaju te vrijednosti. Mora postojati ekonomska i ekolo8ka povezanost u turisti¢koj djelatnosti. Samo na taj nagin mogu se razne intervencije odrZati u skladu i mjeri, tj. na minimalnom gubitku prirodnosti gdje je to nemoguce izbjedi (Spanjol 1993). O7Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) . Spanjol: Turizam i zastita prirode Sve vise dolazi u pitanje Jungova sintagma »Turizam — blagodat ili po8ast«, koja zaokuplja i vodi turisti¢ke planere i mislioce. Turizam mnogi nazivaju »industrijom 21. stoljeéa«, Znamo Sto je dobro i lose donijela Zovjeku »industrijska revolucijag, a osjeéamo i posljedice povetka »turistitke revolucije«. Stoga je primarni zadatak odre- diti kako prostorno smanjiti i ekolo’ki raspodijeliti ekspanziju njegova rasta i razvoja te ublaziti, sanirati ili iskijuditi svako njegovo nepovoljno djelovanje i utjecaje. Zastita okoliga i izbjegavanje ekoloske problematike u turistitkom razvoju nije samo pitanje domaée (autohtone, domicilne) ekonomije, tj. ekonomije doti¢ne turis- titke destinacije, veé to, kako navodi i Vukoni¢ (1994), zadire u medunarodne odnose i interese, buduéi da zagadenja vode, tla, mora, zraka ne poznaju granice i cesto se odrazavaju u gopodarskoj djelatnosti, napose turisti¢koj, susjednih zemalja. Dakle, turizam mora neprestano »balansirati i traZiti optimum u procesu razvoja, izmedu ekoloskih potreba i potreba zastite prirodnog resursa s jedne, te stvaranja uvjeta za Zivot primjeren éovjeku s druge strane«, Negativni utjecaji turizma jesu: 1. fizitka ili prostorno-ekolo’ka (estetska i ekolo’ka) degradacija krajobraza i okoliga; 2. socijalno-ekonomska degradacija (deformirani oblici trgovine, inflacija, na- pustanje ostalih gospodarskih i tradicionalnih djelatnosti, jednostrani ekonomski razvoj — monoprivreda, povecanje socijalnih razlika); 3. dru8tvena i moralna degradacija (stjecanje novih navika, pojma vrijednosti, kriminal, psiholo’ki u¢inci sudara raznih kultura i ekonomskih svjetova, otudenje, gubljenje kulturnog identiteta doma¢eg stanovnistva, seks—turizam, rasizam i dr.); 4. demografska degradacija (starenje populacije, migracije, problemi vezani uza sezonski rad u turizmu, depopulacija zaleda uz istodobno pretjerano poveéavanje broja stanovnika obalne zone). Zakon 0 zastiti prirode i Zakon o zastiti okoli8a te drugi zakoni i zakonske uredbe predvidaju posebna prava i obveze u cuvanju prirodnih vrijednosti kada je rijet 0 nadinu turisti¢kog planiranja i nadinu izvodenja pojedinih gradevinskih zahvata koji bi mogli unakaziti ili nanijeti estetsku stetu pojedinim mjestima ili krajevima. U Zakonu 0 zastiti prirode istaknuto mjesto zauzima ukljudivanje turisti¢kih djelatnika u organe koji imaju nadzor nad zasti¢enim prirodnim objektima. Treba ipak re¢i da danagnji konflikti i problemi ne nastaju uvijek zbog nedostatka kvalitetnih planova, nego zbog njihova drasti¢nog naruSavanja ili potpunog mimo- iladenja pri realizaciji, dakle pri kori8tenju i raspolaganju prostorom — ne po planu veé prema »visime interesima, Osim planiranja za zastitu prirode vazna je i dosljedna provedba tih planova te pravna regulativa i odgovarajuée sluzbe. Veé je reveno kako su interesi zastite prirode i turizma vecinom usko povezani. Upravo ta povezanost prisiljava obje djelatnosti da djeluju koordinirano na svim poljima: na zajednitkom ofuvanju prirodne ljepote, pejzaza, posebno zasticenih obje- kata prirode, kulturnih ruralnih spomenika i celina, rijetke flore i faune, lova i ribolova, na planiranju, uredenju i sanaciji prostora, na zajedni¢kim promotivno-edu- kativnim i obrazovnim akcijama. Medutim, u praksi se esto ta koordinacija prekida, osobito onda kad prevladavaju uski interesni ciljevi. Mora se re¢i da turizam kao visokoprofitabilna grana privredivanja, zanesen u svom materijalnom stjecanju, zabo- 98Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) Z. Spanjol: Turizam i zastita prirode ravlja osnovna humana i ekoloska gledista te prirodu podinje gledati kao svoj ukras, sredstvo koje prilaze svojim uslugama (mir i ¢istoca prirode). Ponekad se i Zmire¢i prelazi preko nekih »aktivnosti« turista u prirodi, ili Cak uime visih interesa i sam turizam zade u prirodu, ili ponudi onaj dio prirode koji smatra nuznim za svoju djelatnost. Zastitari prirode znaju se ponekad pasivno ili Cak odbojno odnositi prema turizmu, smatrajuéi ga najvecim neprijateljem prirode. Tada nisu spremni stupiti u dijalog i snagom argumenata rjeSavati sporove. U svakom sluaju za mnoge probleme moguée je nai kompromisna rjeSenja npr. smanjivanje nekih zastienih podrugja u korist turizma, ali ne na Stetu ekoloske stabilnosti i cjelovitosti, ili pak odricanje turizmu prava na neka podrugja za dobrobit op¢ih koristi u zastiti okoliga. Osnovni problem danasnjeg éovjeka jest kako uskladiti razvoj a ne odredi blagodati koje on donosi, te pri tom otuvati prirodu i kvalitetan okoli8 kojem prijeti ozbiljno ugroZavanje prethodnome. Tako je 1974. godine u Cocoyocu izdana deklara- cija (Cocoyoc Declaration) koja se bavila razvojem éovjetanstvai zastitom okoliga. U njoj je sadrzan i koncept nazvan sustainable development (Starc, 1994). Tada tek naznaten, taj se koncept danas razvija kao strategija u rjeSavanju nesklada ovjekove djelatnosti i njezine negativne posljedice za prirodu i okoli8. Glavnu bit odraivog razvoja kratko i razumljivo daje Starc (1994) kada navodi da je »tovjekov razvoj odrdiv ako se prirodni ekosustavi koriste kao resursi rasta proiz~ vodnje i potrosnje, ali se slijedecim generacijama ostavljaju neumanjene kakvoée i iskoristivosti«. Iz sustainable development, koji se pak razvio iz ekoloskog pokreta i nagina raz~ misljanja 0 svekolikoj budu¢nosti, proiza8ao je sustainable tourism (podnodljiv, odrziv, suzdréan, obziran turizam) To je danas najprihva¢eniji termin u turistikom svijetu napose nakon seminara Svjetske turistitke organizacije iz 1989. u Tamanrassetu u Alziru. Prema tome sustainable tourism bio bi definiran kao »sve forme turizma koje respektiraju sav prirodni, izgradeni i kulturni okoli8 zemlje domaéina, kao i interese svih ukljuéenih« (Vukonié 1994). Mnogi turisti¢ki teoreti¢ari koriste i smatraju prikladniji naziv responsible tourism (odgovorni turizam),jer u tom terminu vide, kako kaze Vukoni¢ (1994), najbolji smisao koji odrazava Zelju za promjenama stanja i odnosa koji vladaju turizmom i oko njega. Drugim rjegima, odgovorni je turizam pokuaj da se nadu i populariziraju razborite i prihvatljive varijante turistickog Zivijenja, sa stajali8ta i za potrebe svih subjekata koji djeluju u fenomenu turizma. Zbog toga odgovorni turizam predstavlja opée i zajed- nitko razumijevanje, solidarnost i jednakost svih sudionika u turisti¢kom procesu. Raznovrsne funkeije turizma omogu¢uju afirmaciju mnogih udruga gradana. Stva- rala’tvo, entuzijazam, drustveno-odgojne i druge komponente koje udruge razvijaju imaju veliko znagenje za ostvarivanje ciljeva i zadataka u turizmu. One pridonose njegovanju turisti¢kih motiva i unapredivanju turistitke ponude mjesta u kojem djeluju, populariziraju odmor i rekreaciju, razvijaju navike i organiziraju turisti¢ka putovanja, rade na zastiti prirodnih vrijednosti prostora, na turisti¢kom opremanju i uredenju mjesta i pojedinih lokaliteta. Obavijaju takoder informativno-propagandnu i komercijalnu djelatnost, poticu kreatore, proizvodaée i trgovinu u podrugju domace radinosti i suvenira, i drugo. Moderni oblik turistitke djelatnosti trazi sposobne pojedince i organizacije koje znaju animirati prohtjevnoga i neodlutnog turista. Osim toga time ¢e pridonijeti boljoj prezentaciji motivskih i ekoloskih vrijednosti prostora 99Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) Z.Spanjol: Turizam i za8tita prirode i turistima skrenuti pozornost na potrebu njihove zastite i Cuvanja. Zbog zajednickih interesa trebaju se osnivati tijela od predstavnika zastite i turizma, koja ¢e se brinuti © prirodnom bogatstvu i okoli8u kao zajedni¢kom interesnom podrugju. Zajednitko dopunjavanje i uklanjanje nesporazuma mora biti u prvom redu argumentirano znanstvenim i iskustvenim spoznajama kako bi se izbjegla bilo kakva prisnost i da se ne bi zanemarila ili podredila bilo koja strana. Dodirne totke tako moraju biti uskla- dene da turizam izvor svoje profitabilnosti nalazi u pravilnom vrednovanju prirodnih predjela, a okoli8 aktivnog zastitara, od éijih ée se sredstava dio upotrijebiti za njegovu zastitu i valorizaciju. TURISTICKA VALORIZACIJA DIJELOVA PRIRODE Razlitita su misljenja i stavovi utemeljeni na velo mjerljivim argumentima mnogih autora o tome treba li prirodu ostaviti netaknutu ili je racionalno iskoristiti. Turizam je gospodarska grana koja se oslanja, razvija, opredjeljuje i ostvaruje na primarnim vrijednostima prirodnoga okoli§a. On je izvanredna moguénost da se za8tieni i atraktivni oblici prirode ekonomski valoriziraju, posebno uskladivanje ciljeva zastite sa stupnjem i oblikom turisti¢kog razvoja. Zasti¢eni prirodni prostori pruzaju Sansu aktivne zastite, koristenja i una. predenja prirodnog okoli8a u tom prostoru. Zbog svoje masovnosti turizam je izvan- redna prilika da se preko turista kao medija Siri propaganda o potrebi zastite prirode. Time se jo8 jednom potvrduje uzajamnost veze zastite prirode i turizma. Njihova visestruka moguénost prezentacije otituje se u rekreativnim, izletnickim, ekskurzij- skim turisti¢kim kretanjima, $ obzirom na ogranitene moguénosti koristenja zasti- nih dijelova prirode, kao i na opéu, odnosno specifitnu zastitu tih dijelova prirode, otito je da se i zasti¢eni dijelovi prirode mogu koristiti samo strogo kontrolirano i usmjereno. U tom smislu ogranitavaju se klasigni oblici turizma, a prednost se daje onom znanstvenom (znanstvenoistrazivackom), izletni¢kom, seoskom, zdravsteno_ ~tekreativnom, ribolovnom (lovnom), edukativnom (8kole u prirodi) i sl. U praksi gotovo dai nema samostalne vrste turizma ve¢ se vise njih ispreplece i nadopunjuje. Karakteristika posebno zastiéenih objekata prirode znati svodenje svih oblika ko- ristenja na ekoloski dopustene, a ekoloski su oblici Kori8tenja ograniveni. Oprema prostora zasti¢ene prirode treba uz postovanje ciljeva zastite prirode omoguéiti ne- smetano odvijanje turisti¢kog prometa. Dakle treba uspostaviti kontakt izmedu pri- rodnog ambijenta i korisnika, fj. turisti¢ke klijentele. To ée se postiéi ako je prirodni prostor sacuvao dovoljno prirodnosti, svoju izvornost. Uopée, prostor svih zastigenih objekata ne moe se planirati za potrebe turizma prema prostornim mogué¢nostima, vec prema ekoloskim. Takoder je vrlo bitna arhitektonska izvedba podignutih obje. kata. Ona se mora prilagoditi neposrednom ambijentu i okolnom krajoliku. $vaki Objekt mora biti pomno lociran da ne nagrduje i ne ometa prirodne vizure. To se posebno odnosi na individualnu izgradnju koja se najéesée locira u najatraktivnijim prirodnim predjelima i neposredno prisvaja te predjele. Kada govorimo 0 zasti¢enim prirodnim cjelinama (objektima), moramo spomenuti kako oni pruzaju izrazitu priliku za prezentaciju mnogih djelatnosti, kao sto su znanstvenoistradivatke ekskurzije, osnivanje struénih sluZbi za prezentaciju i tuvanje (struéni voditi, éuvari i sl), odrZavanje kulturno-zabavnih manifestacija, odrZavanje strueno-znanstvenih skupova u prostoru zasticenih objekata prirode i sligno. 100Soc. ekol, Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) Z. Spanjol: Turizam i zaStita prirode Reéeno je da turizam podrazumijeva odredene zahtjeve priviaénosti, da bi mogao biti adekvatno valoriziran. To su (Spanjol, 1993): — lijepi i ofuvani prirodni predjeli i njihova 3to veéa raznolikost i atraktivnost, — specifitnost dane sredine koja se razlikuje od sredine iz koje turisti dolaze — povijesni i kulturni spomenici, — razligite kulturne znamenitosti i dobra, — ugodni klimatski i drugi uvjeti okoli8a koji tine povoljne elemente boravka za to podruge — razni oblici zabave i razonode. »$ ekonomskog i ekoloskog aspekta bitna je konstatacija, da su u pravilu ekolo8ka osjetljivost odredenog prostora i njegova turisti¢ka atraktivnost upravo proporcional- ni iz Gega se moze zakljutiti da racionalno turisti¢ko kori8tenje odredenog podrugja, ovisno 0 ekolo&koj osjetljivosti tog podrugja, moze osigurati dovoljno sredstva za zastitu tog podrugja« (Kusen, 1987). Neki se zasti¢eni objekti i samofinanciraju, npr. neki nacionalni parkovi. Po svojim temeljnim atributima svaki posebno zastiéen ptirodni objekt ima obiljezja turisti¢kog atraktivnog motiva. Dva su osnovna parame- tra meduodnosa turizma i za’tidenoga prirodnog objekta uvijek prisutna: 1. atraktivnost zasti¢enog objekta za posjet turista, 2. utjecaj (negativni i pozitivni) turizma na za8ti¢eni prirodni objekt. Ne moZemo govoriti o turisti¢koj valorizaciji prirode a da ne spomenemo i valori- zaciju pokretne i nepokretne kulturne bastine, jer, kako kaze Vidakovié (1989) »kultura nije stvarala turizam ve¢ je ona utjecala na njegov razvoj i uz prirodne resurse glavni je oslonac turistitkog razvoja svakog mjesta, regije i Sire. Ona je »zbir sveukupnih proizvodnih, materijalnih i duhovnih dobara, druStvenih odnosa i dostignuéa koja su razvijala drustvo, te sve ono Sto pridonosi razvoju Ijudskih sposobnosti«. Dakle, to su dostignuéa povijesnog stvarala8tva nekog naroda u njihovu materijalnom i duhov- nom obliku. Zastita prirode obuhvaéa, osim otuvanja prirodne bastine, i otuvanje kulturne bastine. Cilj je da se ona saéuva od propadanja, o&teéenja i razaranja. Takoder zadaéa nam je da kulturna bastina ostane u spoju s prirodom i u svom povijesnom okviru. Tako pravilno valorizirana kulturna bastina tradi svoju Siroku prezentaciju. Da bismo satuvali i obnovili to neprocjenjivo bogatstvo, koristit emo se metodama obnove, kao Sto su konzervacija, revitalizacija, restauracija, rekonstrukcija, rekompozicija, replika (Obad-Séitaroci, 1992). Turizam kao gospodarska grana i sociolo8ki fenomen nezaobilazan je ¢imbenik u kulturnim gibanjima zbog njegove specifitnosti okupljanja raznih naroda u razliditim interesnim sferama na jednom prostoru. Kao najizrazitiji oblik okupljanja u ovom stoljeéu, on je omoguéio da dode do stapanja kultura, pobudivanja interesa za druge, manje poznate kulture i obi¢aje. Kultura ne poznaje granice, iako je esto u sprezi s polititkim ciljevima i dogadajima, s polititkom povijeSéu. Ona nema nacionalnih granica jer kulturni identitet moze biti mnogo Siri od granica jedne sredine, kako pi8e Vidakovi¢ (1989). Jafar Jafari (Vidakovié, 1989) dao je definiciju onih »segmenata kulture« koje on s turisti¢koga gledi8ta smatra najrelevantnijima: »Turizam po svojoj viastitoj prirodi 101Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) 2. Spanjol: Turizam i zastita prirode stimulira dodir triju kultura: 1) lokalne kulture, 2) turisti¢ke kulture, 3) uvezene kulture. Vazno je prepoznati individualnost svake i onda prousiti njihovu dijalekti¢ku vezu kao 4) mjeSavinu kulture«. Jast Krippendorf (u: Danko, 1992) smatra da je turizam oduvijek postojao na osnovi prirodnih Ijepota i krajolika no on je i opasnost za ta dva elementa. Ljudi su u sve vecoj meri syjesni vaznosti zastite okoli8a, a osobito oni koji putuju kao turisti. Svjedoci smo rasta tehnoloske svijesti turista u njihovoj potrazi za sve manje saturiranim podrugjima, Ankete koje provodi Institut za turizam iz Standberga pokazuju da je 1985. godine 30% turista koji borave u inozemstvu obracalo pozornost ekoloskim problemima, dok je 1989. godine taj broj iznosio veé 48%. To upuéuje na tazvoj svijesti 0 vagnosti tiste prirode i okoli8a, te ekologija postaje dominantan cimbenik ut izboru mjesta Ijetovanja. Na taj navin stvoren je Koncept »mekanog turizmag, koji uskladuje socijalne potrebe sa zahtjevima zastite okoli8a, interesima lokalnih zajednica i turista (Danko, 1992). Jedan od oblika selektivnog turizma jest i ekoloski turizam sa svim svojim mogucim modelima i oblicima ponude. Kako navodi Vukoni¢ (1994), on je naprosto sprega izmedu ciljeva i potreba zastite prirode i okoliga, s jedne strane, i turizma, s druge strane. On je doveo do savezni8tva zastite prirode i turizma. »Ekoturizam zato nije samo pojam ekologijski zdravog turisti¢kog putovanja, veé se radi o naporu da se u okviru turizma izvr§i odgovarajuca zastita resursa« (..) »ekoturizam je takay oblik turizma koji sudjeluje u zastiti resursa« (Vukonié, 1994), Uzmak masovnog turizma ne treba shvaéati doslovno, veé bi se, kako navodi Vukoni¢ (1994), prije moglo govoriti o »kvalitativnim promjenama u fenomenu ma- sovnog turizmac. Lengyel (1989) navodi profesionalizam, a otuda i odgoj i obrazovanje, kao jedan od glavnih kriterija za daljnji razvoj turizma. Na vaZnost kvantitativnih i kvalitativnih promjena u medunarodnoj turisti¢koj potraznji upozorava Costa (1989): »Tendencije, kojesu u uzajamnom odnosu sintenzifikacijom medunarodne konkurencije, bilo zbog pojave novih realnosti, bilo zbog sadagnje znacajne privlagnosti pojedinih destinacija, mogu brzo dovesti svako trZi8te u uvjete marginalizacije, ukoliko se ne ostvare potrebne korektivne intervencije.« Pojave i objekti na prostoru ¢ine turisti¢ke motive koji su razlogom turisti¢ke eksploatacije. § tog razloga treba ih turisti¢ki valorizirati. Turistitka valorizacija rje- Sava pitanja definiranja turisti¢kih smjernica i opsega turistitke izgradnje, obogacenja infrastrukturu, promicanje turizma itd. Ona se provlati kroz znanstvenoteorijska istrazivanja modernog turizma, ali je od iste vaznosti za modernu operativu. Neade- kvatna valoriziranost posljedica je nedovoljne istrazenosti turisti¢kih motiva na odre- denom prostoru, komplementarnosti s drugim vrstama turisti¢kih privlaénosti, kao i uzajamnog prozimanja konaktnih zona, motiva i disperzijskih zona mati¢nih mjesta kao ishodista turista, Vrijednosti u turizmu postoje, njima objaSnjavamo smisao turis- titkih kretanja. Nuzna su podrobna prouéavanja vrijednosti, a za razvoj turizma od posebnog je znaéenja pitanje valorizacije. Kategorije vrijednosti moraju posjedovati svojstvo da zadovoljavaju odredene covjekove potrebe. U turisti¢koj ponudi kao {82isnoj kategoriji razlikujemo motive, usluge i cijene. Sama turisti¢ka valorizacija razumijeva ogenu vrijednosti turisti¢kih motiva. Razliéite kategorije objekata i pojava imaju svojstvo motiva. Svi objekti i pojave iste vrste imaju svojstvo turisti¢kih motiva, 102Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) Z Spanjol: Turizam i zastita prirode a svi turistitki motivi imaju razlitit rang vrijednosti. Atraktivnost je svojstvo turis- titkih motiva kojim se oni razlikuju od pojava iste vrste, ali takoder i u medusobnom usporedivanju. To je specifiéan odnos turisti¢ke potrebe i turistitkog motiva (Jovidié, 1983). »Pozicija resursa u turizmu u mnogome se razlikuje od pozicije resursa opéenito u razvoju neke sredine. Prije svega, za turisti¢ki razvoj je presudno neposjedovanje prirodnog resursa. Ako neko podruge ne raspolaze prirodnim resursom, nemoguée ga je nadomjestiti, a u suvremenim turisti¢kim tijekovima prirodni resurs po svojoj privlatnoj snazi jo8 uvijek nadmaguje ono sto napravi Covjek« (Vukonié, 1994). Isti autor napominje kako mnoge turistitke destinacije nisu uspjele u turistitkom razvoju iako su imale izrazito privlatne resurse, stoga Sto nisu imale ostale preduvjete da ih valoriziraju. Jer osim adekvatnog prirodnog resursa, treba posjedovati i neke ostale preduvjete, koji su ponekad preduvjet turistitke valorizacije, tak i limi Tako su prometni uvjeti preduvjet turisti¢ke valorizacije svake, i »najturi destinacije. Nedostatak kvalitetnih prirodnih resursa danas se u turisti¢koj ponudi nado- mjeS¢uje raznim progirenjem turisti¢kih sadrZaja. Kako navodi Vukonié (1994), to je dovelo do pronalaska mnogih nadomjestaka za prirodnu atraktivnost u mnogobroj- nim atraktivnim, ali artificijelnim sadrZajima, poglavito u podrugju zabave i sporta. Valorizacija prirodnih predjela, posebice u turistitkoj djelatnosti, uglavnom je predmetom teorijskog pitanja jer se ne mogu dati definitivni odgovori. Mnogi autori razraduju svoje kriterije i modele valorizacije. Ponekad je i nerazumno inzistirati na kvantitativnim metodama i matemati¢tkim formulama izraZavanja ekoloskih vrijed- nosti i parametara. To zahtijeva totno definiranje pojmova turistitke valorizacije i utvrdivanje metodologije prema ciljevima istrazivanja i specifi¢nostima postavljenog zadatka. Sama valorizacija prirodnih objekata obuhvaéa niz mjera kojima se mora osigurati odredeni rezim zaStite i odrzavanja. Tim se mjerama moraju: — osigurati osnovne namjene konkretnoga Zivotnog okoliga, odnosno njegovih dijelova i njegovu receptivnu mogucnost, i — racionalno koristenje svih oblika prirodnih predjela koji sluze turisti¢ke svrhe, — maksimalno postovanje i odrZavanje ekoloskog sustava, — otuvanje prirodnog karaktera okoli8a, — o&uvanje originalnosti i unapredenje estetike krajolika, — zastita od svih vrsta kemijskoga i bioloskog onetiscenja, — zastita estetskih vrijednosti prirodnog ambijenta, — nekontrolirana izgradnja vikend—kuéa i naselja, — neadekvatna arhitektonska rjeSenja, izgradnja novih objekata u duhu tradicionalne arhitekture koji podizu estetsku veijednost krajolika, — zastitai revitalizacija kulturnih i etnoloSkih dobara i spomenika, — revitalizacija tradicionalnih djelatnosti i obrta, — provoditi adekvatan marketing i promociju. 103Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) . Spanjol: Turizam i zastita prirode Redovito se mjere odrZavanja, zastite i unapredenja konkretnih prirodnih prostora razlikuju prema svojoj namjeni, stanju, kategoriji za8tite i drugome. Tako prirodni predjeli koji su manje izmijenjeni antropogenim utjecajem (izvorniji su) zahtijevaju i stroze mjere zastite. Samo tako moéi ¢e se otuvati prirodni okoli8, koji ¢e biti jamstvo humanijem i ugodnijem Zivotu i boravku u takvoj harmonignoj gelini. On ée ujedno biti i pravilno vrednovan i zasti¢en od svakog ekscesnog djelovanja. Iskori8tavanje prirodnih dobara i prirodnog prostora u funkciji turizma treba biti vrlo racionalno i strogo planski, uzimajuéi u obzir i aktivnu zastitu tih dobara, jer je njihova namjena dugoroéno sluzenje turisti¢koj namjeni. ZASTICENI OBJEKTI PRIRODE U REPUBLICI HRVATSKOJ Prema vazeéem Zakonu 0 za’titi prirode (Narodne novine, br. 30/1994) u Republici Hrvatskoj zastiéeno je ukupno 746 objekata, od toga 322 prostorna objekta s ukupnom povrSinom 463262,17 ha, sto ini 7,60 % poveSine Republike Hrvatske. Posebno zasti- éeni dijelovi prirode prema Zakonu razdijeljeni su u 9 kategorija: 1. Nacionalni parkovi 7 85485,00 ha 2. Park prirode 6 '317502,00 ha 3 Strogi rezervat 2 2395,35 ha 4 Posebni rezervat (Sumski 32) 70 '31680,09 ha 5 Park Suma 23 7659,91 ha 6 Za8tigeni krajolik 28 17544,52 ha 7 Spomenik prirode 72 82,87 ha 8 Spomenik parkovne arhitekture 114 912,43 ha 9 Pojedina biljna vrsta 44 Pojedina Zivotinjska vista 380 746 463262,17 ha Svaka kategorija posebno zasti¢enih dijelova prirode mozZe na¢i svoje mjesto u turisti¢koj valorizaciji. Osim navedenih op¢ih na¢ela i ciljeva, moramo znati da svaki od zastienih ili prirodnih objekata tra%i specifitan i jedinstven pristup i metodu organizacije, ovisno 0 njegovu prostornom i bioekolo’kom obiljezju. Posebno se to odnosi na prostorne objekte. ZAKLJUCAK Turizam je globatni proces migracija koji polazi od drustvenih i ekonomskih covjeko- vih sloboda. Dok je prije vi8e bio produkt Ijudske psihe i navika, danas je éesto i potreba. Kao drustveno-polititka, ekonomska i socijalno-kulturna stvarnost dana’- njeg svijeta on je uvijek nastajao zbog blagostanja te donosi blagostanje drugima. 104Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) Z. Spanjol: Turizam i zastita prirode Moramo biti svjesni da turizam u sebi nosi opasnos razaranja svoje vlastite baze, a toje prirodni okoli8. Na taj natin moze sam sebi postati negacijom: razori li do te mjere okoliS da on postane bespredmetnim kao povod turistitkog posjeta ili boravka. Upravo se stoga u granicama minimalnog i maksimalnog prihvatnog potencijala nalaze odrednice odréivog (sustainable) turizma, koji treba teziti skladnom gospodar- skom razvoju. Dvije su osnovne aktivnosti koje s prostorom moramo provoditi u planiranju. Jedna je kako osposobiti prostor za prihvat posjetilaca, a druga je kako u isto vrijeme satuvati kvalitetu tog prostora, koja je jedan od razloga dolaska turista. Turisti¢ke zone moraju biti temeljene na analizi prirodnih, prometnih i ekonomskih éimbenika. Nemoze biti dileme — privredni razvoj pa za8tita prirode. Dosad se uglavnom polazilo od kratkoroénih ekonomskih interesa i ogranigenih investicijskih moguénosti, ime se podredio interes zastite okolia. Nije se gledalo na dugoroéne negativne posljedice takva odnosa ili, jo8 gore, na trajni gubitak djelatnosti, estetike i ekoloske vrijednosti. Sanacija i uredenje tada vigestruko prelaze cijenu moguée preventive zastite, Unista- vanjem prirodnih predjela te stihijskim razvojem turizma dovodimo u pitanje otuva- nje, zastitu i uredenje okoliga te odrzavanje trajne aktivnosti prirodnih vrijednih prostora koje smo turisticki valorizirali. Da bi turizam imao pozitivnu ulogu u drustvenom razvoju te da bi se izbjegle kolizije inkompatibilnih funkcija, moraju se zadovoljiti odredena naéela planiranja, kako bi se zadovoljile sve drusveno-ekonomske, ekolosko-zastitarske te socijalno— -kulturoloske pretpostavke razvoja turizma. 1. Integralni pristup planiranju (mikro-i makro-) prostora ukljuéenih u turisti¢ku djelatnost radi optimalnog (ponekad i ogranivenog) koriStenja prostora. To ukljucuje pravilni raspored turisti¢kih sadrZaja na adekvatne lokacije da bi se saéuvala vrijed- nost krajolika, kulturnih i povijesnih obiljezja, bioloko-ekolo’ka stabilnost prirodnih ekoloskih sustava te socijalno-kulturoloska obiljezja i natin zivota domacih stanov- nika. 2. Adekvatno planiranje svih oblika infrastrukturnih sadrZaja u prostoru. 3. U planiranju turizma u obzir treba uzeti i turisti¢ku valorizaciju potencijalnih turistitkih predjela, ne uvijek samo onih najatraktivnijih. I oni prostori s manje atraktivni zbog pomanjkanja pojedinih atributa, mogu se (i trebaju) turisti¢ki osmisliti (npr. obala bez zelenila i sl.). 4, Turistitki razvitak odredenog mjesta, kraja ili regije mora biti imbenik una- predenja i povezivanja celokupnog gospodarstva koje je na mnoge naéine sastavni dio turisticke i ugostiteljske ponude (poljodjelstvo, ribarstvo, obrtni8tvo i sl.). 5. Turizam u svom razvojnom procesu mora biti nosilac depopulacijskih trendova nasih turistitkih odredista. To ¢e se postiéi edukacijom u turizmu te stimulativnim ekonomskim mjerama (subvencije, krediti i dr. 6. Putem svih medija neprestano treba utjecati na svijest korisnika prostora radi potrebe njezinog ocuvanja i zastite. 7. Sve aktivnosti u prostoru trebaju imati zakonsko utemeljenje. One djelatnosti koje potigu zastitu i ofuvanje okoliga treba stimulirati, dok svaku djelatnost pozitivnu prirodi i kvaliteti okoli8a strogo zakonski sankcionirati i destimulirati. Treba osigurati 105Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) Z Spanjol: Turizam i zastita prirode neprestani monitoring utjecaja gospodarskih djelatnosti, a time i turizma, na prirodu i kvalitetu okoliga. Do kolizije izmedu zastite prirode i turizma dolazi kada: 1. turizam tesko prihvaéa ograni¢enja kori8tenja prirode, napose zasti¢enih prirod- nih objekata, 2. kada se zanemari ocuvanje i za8tita prirode, 3. kada se turizam razvija preko moguéih uyjeta koje ta priroda pruza, 4, kada se turizam razvija suprotno od prostornih planova, neplanski i stihijski voden kratkorotnim profitabilnim planovima i lokalnim interesima. Stoga turisti¢ka djelatnost mora biti zainteresirana da racionalno koristi prirodni okoli8, da bi takav atraktivni okolis mogao koristiti turizmu i da kao takav ostane sacuvan u svim svojim atributima. Dakle, moZemo re¢i da borba za zdravu i ocuvanu prirodu i okoli8 zna¢i i borbu za otuvanje turistitkog resursa, i to napose turisti¢kih motiva i atrak Turizam mora biti nositelj djelatne za8tite okoli8a, popularizator prirodnih ljepota i atributa okoli8a, njegovih duhovnih i materijalnih vrijednosti. Komplementarnost turizma i zastite prirode mora se otitovati u koncepciji aktivne za8tite prirode za potrebe turista, ali i u zastiti prirode od turista. Nepobitno je da je turizam danaSnjice u svojevrsnoj krizi. Trae se nova rjeSenja. Selekcionira se i revitalizira postojece, traZi se alternativa za neke stvari koje prolaze. Zeli se izgraditi nov odnos turist-turisti¢ka destinacija-turisticki djelatnik-domicilni stanovnik. Sve to na novim, humanijim, individualnijim i neposrednijim odnosima, odnosima doZiv]jaja iintimnosti u ponudenom, temeljeno na autohtonosti, izvornosti, prostornoj i ekolo’koj ukomponiranosti, ambijentalno-ekoloskoj humanosti, socio- kulturnoj prilagodljivosti. Bjezi se od jednolikosti u razvoju selektivnih projekata i ponuda, dime se odstupa od sezonskoga turisti¢kog tréi8ta i ponude, a moguénost koriStenja turisti¢ke destinacije progiruje se na cijelu godinu. Turistitka ponuda mora biti reprezentant i prepoznatljiva slika doti¢noga turisti¢kog mjesta po ljepoti, bogat- stvu, jedinstvenosti i sadrZajnosti. Mora se zadovoljiti trazenje turista, koji se sve vie okrecu manje standardiziranim oblicima turizma. Mozemo re¢i da danagnji turist sve vise trazi i sve vise zna. On je obrazovan. Takav turizam zahtijeva dakle potpuno integralno i sveobuhvatno planiranje njegova razvoja te edukaciju i pripremu domicilnog (lokalnog) stanovnistva. Stoga sejavljaju novi oblici turizma. Sam pojam jos nisu definirali ni sami teoreti¢ari turizma, Govori se o selektivnom, alternativnom, naprosto »novom« turizmu ili nje- govim oblicima. Takvi novi oblici turizma, posebice gdje se turistitki valoriziraju za8ti¢eni dijelovi prirode, moraju se razvijati uza suradnju, istrazivanje i koordinaciju sa znanstvenim institucijama (fakulteti, instituti) bioloskih, tehni¢kih i druStvanih djelatnosti. Turizam je velik potroSa¢ prirodnog okoliga, pa se sve vise otituje i kao cimbenik njegove zastite. Turizam je takoder izvanredna moguénost da se zastiéeni oblici prirode ekonomski iskoriste, buduéi da su oni istodobno i najatraktivnija turisti¢ka vrijednost. 106Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) Z, Spanjol: Turizam i zastita prirode Prema vazeéem Zakonu o zastiti prirode (Narodne novine, br. 30/1994) u Republici Hirvatskoj zasti¢eno je ukupno 746 objekata, od toga 322 prostorna objekta s ukupnom povrsinom 463262,17 ha, Sto ¢ini 7,60% povrsine Republike Hrvatske. Svi ovi zasti¢eni objekti prirode predstavljaju golem potencijal u turistickoj valorizaciji. LITERATURA: Costa, G. (1989). Kvantitativne i kvalitativne promjene u medunarodnoj turistizkoj potraznji. Turizam — vitalna snaga razvoja Radne zajednice Alpe — Jadran, Zbornik radova (str. 85-90). Zagreb: Institut za turizam. Danko, R. (1992). Carpe diem — Socijalno-ekoloski turisti¢ki projekt jadranske orijentacije Republike Hrvatske. Diplomski rad, Filozofski fakultet — Odjel za sociologiju Sveuilista u Zagrebu. Dragitevic, M. (1987). Problemi saturacije jugoslavenskog turisti¢kog prostora. Turizam i prostor — ekologki aspekti konfliktnih situacija, Zbornik radova (str. 1-16). Zagreb. Jovi , 2. (1983). Turisti¢ka valorizacija objekata zastite prirode. Posebna izdanja republitkog, zavoda za zastitu pritode SR Srbije, 12:25-35. Klarié, Z. (1987). Problem razvoja mediteranskog turizma u skladu sa okolicom. Turizam i prostor — ekolo&ki aspekti konfliktnih situacija, Zbornik radova (str. 267-284). Zagreb. Klari¢, Z. (1994). Odredivanje prihvatnog potencijala u Sredozemlju injegov utjecaj na poimanje odrzivog, razvitka turizma. Zbornik radova medunarodnog znanstvenog skupa Prema odrzivom razvitku turizma u Hrvatskoj (str. 17-32). Zagreb. Kuen, E. (1987). Zastita okoline kao turisti¢ka ekonomska kategorija. Covek ivotna sredina, 12(4):8-10 Lengyel, M. (1989). Turizam izmedu istoka i zapada. Turizam — vitalna snaga razvoja Radne zajednice Alpe — Jadran, Zbornik radova (str. 73-84). Zagreb: Institut za turizam: Marinovié—Uzelac, A. (1986). Naselja, gradovi i prostori, Zagreb: Tehnicka knjiga. Radnié, A. (1992). Turizam i turistitke potrebe, Turizam, 40(1-2):3-11 Stare, N. (1994). Razvoj, odrzivost i ocjena ulagatkih pothvata. Zbornik radova medunarodnog znanstvenog skupa Prema odrzivom razvitku turizma u Hrvatskoj (str. 67-81). Zagreb. Spanjol, Z. (1993). Uloga posebno zatiéenih objekata prirode u turizmu. Glasnika za Sumske pokuse, posebno izdanje, 4:231-242. Vidakovié, P. (1989). Nacionalni parkovi i turizam. Zagreb: Zavod za zastitu prirode i Institut za turizam. Viskovié, N. (1993). Zooturizam. Turizam, XLI(1-2):23-25. Vukoni¢, B. (1994). Turizam — u sustet buduénosti. Zagreb: Mikrorad d.o.0. i Ekonomski fakultet. “™ Zakon o zasti prirode. Narodne novine, br. 30, Zagreb, 1994. 107Soc. ekol. Zagreb, Vol. 6 (1997) No. 1-2 (93-108) 2, Spanjol: Turizam i zaStita prirode TOURISM AND THE PROTECTION OF NATURE AND ENVIRONMENT Zeljko Spanjol Faculty of Forestry, Zagreb Summary Asa sociopolitical, economic and sociocultural phenomenon of the modern age, tourism has been recently — much more than ever before — viewed in its relation to the environmental issues. It has been looked for akind of developmental optimum that zwould be a kind of balance between protection of nature as tourism’s natural resource and modern profit making. Tourism is conscious of the fact that it cannot exist without appropriately protected areas, which have been continuously decreasing. Thus, tourism becomes one of the factors of environmental protection. Tourism is also a unique opportunity for protected arens and other attractive natural resources to be exploited economically. According to the Croatian Environmental Act ("Narodne novine", 30/1994) there are altogether 746 objects in the Republic of Croatia that are under environmental protection. 332 of them cover an aren of 463.262,17 Ha, which makes 7,60% of the territory of the Republic of Croatia. All the environmentally protected areas represent a huge potential for Croatian tourism. The complementarity between tourism and environmental protection should be reflected in a concept of active protection of nature for tourists’ needs, but also of protecting nature from tourists. Keywords: economic exploitation, environment, protection, tourism TOURISMUS UND UMWELTSCHUTZ Zeljko Spanjol Fakulttt fir Forstwirtschaft, Zagreb Zusammenfassung Als soziopolitisches, wirtschaftliches und soziokulturelles Phitnomen des modernen Zeitalters ist der Fremdenverkehr mit der Unrveltproblematik verbunden. In seiner Entwicklung wird nach einem Op- timum gesucht, indem zwischen dem Umuveltschutz und dem Profit balanciert wird. Als grofer Verbraucher des Raumes versteht der Tourismus, dag ohne gut erhaltenen Raum, den es immer weniger gibt, auch keine Entwicklung miglich ist. Dadurch wird der Tourismus zum Faktor des Umwveltschutzes. Der Torismus ist dariiber hinaus eine gute Gelegenheit, die Schutzgebiete auch wirtschaftlich zu nutzen. Gemiif. dem giiltigen Umaveltschutzgesetz. ("Narodne novine’, Nr. 30/1994) befinden sich unter Naturschutz insgesamt 746 Objekte, darunter 322 Naturschutzgebiete mit einer Gesamtfldche von 463.262,17 ha, tons 7,60% des Territoriums der Republik Kroatien ist. Alle diese Naturschutzgebiete stellen ein grofes Potential flr die Entwicklung des Tourismus dar. Ein komplementiires Verhiiltnis zwischen Tourismus und Naturschutz soll sich aus dem Konzept eines aktiven Naturschutzes ableiten lassen, und zzoar so dag der Naturschutz zum Tourismus beitragt, aber auch daf die Natur vor den Touristen geschutzt wird. Grundbegriffe: Natur, Nitzung, Schutz, Tourismus, Umwelt 108