TEHNIČKA ŠKOLA RIJEKA TEHNIČKI MATERIJALI Snježana Kučić-Mirković, dipl.ing.

TOPLINSKA OBRADA
Toplinska obrada je zagrijavanje materijala do određene temperature, držanje na toj temperaturi i
hlađenje određenom brzinom pri čemu dolazi do promjene strukture materijala, a time i njegovih svojstava.
Osnovni parametri toplinske obrade su temperatura i vrijeme.

Dijagram toplinske obrade:

Vrste toplinske obrade:

1. Toplinske obrade s ciljem promjene strukture

a) Žarenje
b) Kaljenje
c) Popuštanje
d) Poboljšavanje ili oplemenjivanje

2. Toplinske obrade s ciljem promjene kemijskog sastava površine (temokemijske toplinske obrade)
a) Cementiranje ili pougljičenje
Je postupak koji se sastoji od pougljičavanja, kaljenja i niskotemperaturnog popuštanja.
Osnovni cilj cementiranja je obogaćivanje površinskih slojeva čelika ugljikom (najpovoljnije
je sadržaj oko 0,8%C), radi dobivanja tvrdog površinskog sloja (minimalno 60 HRC) otpornog
na trošenje, a da pri tom niskougljična jezgra (s <0,25%C) ostane žilava (otporna na
udarce).
Postupak cementiranja može se provoditi uz pougljičenje u različitim sredstvima: granulatu,
solnoj kupki, fluidiziranoj kupki, plinskoj atmosferi ili ioniziranom plinu.
→Pougljičenje u granulatu je najstariji, najjednostavniji i najjeftiniji način pougljičavanja.
Proizvođači granulata daju tehničke podatke o potrebnom trajanju pougljičenja za
određenu dubinu i primjenjivosti granulata za upotrjebljeni čelik.
→ Pougljičenje u solnim kupkama daje određeni C-potencijal, a izborom soli moguće je
postići njegove različite vrijednosti. Pri radu sa solnim kupkama potrebne su posebne mjere
opreza i postrojenje za neutralizacija otrovnih otpadnih tvari.
→Pougljičenje u plinskim atmosferama (CO, CH4 i drugi ugljikovodici, etilacetat, metanol) je
znatno brže nego u granulatu, a moguća je i izvrsna regulacija C-potencijala atmosfere, kao
i rad s više C-potencijala, odnosno promjenljivim C-potencijalom.
b) Nitriranje ili dušičenje
je postupak u kojem u površinu čelika difundira dušik pa se stvaraju Fe-nitridi (npr. Fe4N i
Fe2-3N) Svim postupcima nitriranja i nitrokarburiranja zajedničko je da se odvijaju ispod
temperature A1 tako da mikrostruktura u jezgri obratka ne doživljava nikakvu promjenu (uz
nužno prethodno kaljenje i popuštanje na dovoljno visoku temperaturu).
Nitriranje se može provoditi u prašku, solnim kupkama (npr. postupak TENIFER), plinu i u
plazmi ioniziranih plinova.

1
TEHNIČKA ŠKOLA RIJEKA TEHNIČKI MATERIJALI Snježana Kučić-Mirković, dipl.ing.

Svojstva nitriranih dijelova: povišena površinska tvrdoća, povećana otpornost na

(adhezijsko) trošenje, povećana otpornost na koroziju, dobra otpornost trošenju na
povišenim temperaturama (500–550°C), otpornost toplinskom umoru, povećana dinamička
izdržljivost, male ili zanemarive deformacije obratka.
c) Boriranje
je toplinsko-difuzijski postupak pri kojem u površinske slojeve difundira bor na
temperaturama od 800 do 1100°C u trajanju od nekoliko sati. Provodi se u prašku
(granulatu), pasti (pogodno za lokalno boriranje), plinskim atmosferama (vrlo otrovan i
rijetko primjenjivan postupak), solnim kupkama, te u plazmi ioniziranih plinova.
Dubine boridnih slojeva su od nekoliko desetaka µm do 0,3 mm. Tvrdoće boridnih slojeva
iznose oko 2000 HV. Nakon boriranja obratci se mogu naknadno zakaliti pri
čemu se ne smije koristiti ''oštro'' sredstvo za gašenje zbog mogućeg pucanja boridnog
sloja. Borirani dijelovi imat će, uz nešto nižu žilavost i čvrstoću savijanja, vrlo visoku
tvrdoću, visoku otpornost na trošenje (abraziju, eroziju, kavitaciju) i postojanost na
temperaturama do oko 600°C, otpornost prema kiselinama i lužinama.
Primjeri: trnovi i žigovi za duboko vučenje, dijelovi mjenjača, valjci za graviranje, dijelovi za
oblikovanje betona, kalupi za prešanje, sapnice za lijevanje, dijelovi ventila
d) Karbonitriranje i dr.

ŽARENJE

Žarenje se sastoji od zagrijavanja materijala do određene temperature, držanja na toj temperaturi i

polaganog hlađenja.
Izvodi se nakon hladne ili tople obrade deformiranjem kako bi se metalu homogenizirala (izjedna-čila)
struktura, omogućila daljnja obrada i poboljšala mehanička svojstva.
Postupci žarenja:
- normalizacijsko žarenje
- rekristalizacijsko žarenje
- sferoidizacija ili meko žarenje
- žarenje za redukciju napetosti ili odgrijavanje.

Normalizacijsko žarenje
Izvodi se nakon lijevanja, zavarivanja i nakon plastične obrade metala u toplom stanju (kovanja, prešanja,
valjanja toplim izvlačenjem i dr.).
Temperatura zagrijavanja:
- za podeutektoidne čelike 30 – 50 °C iznad AC3 temperature
- za nadeutektoidne čelike 30 – 50 °C iznad AC1 temperature (AC1 = 723°C)

Pri hlađenju na mirnom zraku nastaje sitnozrnatija struktura. Poboljšavaju se istezljivost i žilavost i smanjuje
se rasipanje vrijednosti svih svojstava.

2
TEHNIČKA ŠKOLA RIJEKA TEHNIČKI MATERIJALI Snježana Kučić-Mirković, dipl.ing.

Rekristalizacijsko žarenje
Izvodi se nakon obrade metala u hladnom stanju (valjanjem, prešanjem, izvlačenjem i sl.).
Pri hladnoj obradi nastaje vlaknasta struktura s usmjerenim i deformiranim kristalima koji uzrokuju
napetosti. Također porastu čvrstoća i tvrdoća, a smanjuju se žilavost i istezljivost i to u smjeru obrade.

Grijanjem deformiranog materijala do neke temperature ispod A C1 (450 - 600°C) zrno će se rekris-talizirati.
Ono tada više nije deformirano ni usmjereno, ali je sitnije i iste vrste kao i prije deforma-cije (ista kristalna
rešetka). Porastu žilavost i istezljivost.

Meko žarenje (sferoidizacija)

Mekim žarenjem se poboljšava obradivost materijala rezanjem.
Tanke stijenke poslije kovanja ili normalizacije brže se hlade od debljih. Pri tome nastaje vrlo tvrda perlitna
struktura u kojoj se cementit javlja u obliku lamelica. Obrada rezanjem takve strukture je vrlo teška. Stoga
se predmeti zagriju na temperaturu neposredno ispd A C1 (650 - 750°C), dugotrajno žare i sporo hlade. Pri
tome lamelarni cementit prelazi u zrnati ili globularni raspoređen u feritnoj osnovi. Sada je znatno olakšana
strojna obrada jer oštrica alata zadire samo u ferit dok se zrnca cementita „izmiču“ u stranu (oštrica ih ne
siječe).
Smanjuje se čvrstoća i tvrdoća, a poboljšava istezljivost.
Provodi se samo kod čelika s više od 0,5%C (oni s manje su mekani).

Žarenje za redukciju napetosti (odgrijavanje)

Izvodi se radi smanjenja toplinskih napetosti zaostalih nakon nekih predhodnih hlađenja (npr. nakon
kovanja, lijevanja, zavarivanja, kaljenja). Napetosti nastaju i nakon hladne obrade deformiranjem i teške
obrade rezanjem ili brušenjem.
Čelični predmeti često se nalaze u stanju elastičnih naprezanja (σ < σdoz.). Ako se takav predmet podvrgne
obradi rezanjem može se dogoditi da, zbog smanjenja površine presjeka, naprezanja prekorače dozvoljena
naprezanja. Pri tome dolazi do deformacija koje se ne mogu tolerirati. Zato se prije strojne obrade provodi
odgrijavanje. Ono se provodi zagrijavanjem čelika na 550 – 650 °C te sporim hlađenjem na sobnu
temperaturu.
Pri tome ne nastaju nikakve promjene strukture.

3
TEHNIČKA ŠKOLA RIJEKA TEHNIČKI MATERIJALI Snježana Kučić-Mirković, dipl.ing.

KALJENJE

Kaljenje je toplinska obrada koja se sastoji od zagrijavanja metala do određene temperature (750-1000˚C),
ovisno o vrsti čelika, držanja na toj temperaturi i naglog hlađenja (gašenja).
Time se dobiva sitnozrnata struktura MARTENZIT te se povećava tvrdoća, a smanjuje žilavost.
Dobivena tvrdoća zavisi od vrste čelika i ostvarene brzine ohlađivanja.
Kaliti se mogu samo oni čelici koji sadrže dovoljno ugljika (min. 0,35%C).

Sredstva za ohlađivanje:
- voda temperature 20˚C (ako bi bila niža temperatura došlo bi do pucanja izratka)
- ulje temperature 30-60˚C
- emulzija (mješavina vode i ulja)
- zrak

POPUŠTANJE

Popuštanje je postupak toplinske obrade čelika koji se sastoji u ponovnom zagrijavanju zakaljenog čelika na
temperaturu od 200-700˚C i polaganog hlađenja (na zraku).
Popuštanjem se zakaljenom čeliku povećava žilavost, a smanjuje tvrdoća.
Postoji:
- nisko popuštanje – do 200˚C
- srednje popuštanje – 200-400˚C
- visoko popuštanje – 400-700˚C.

POBOLJŠAVANJE (OPLEMENJIVANJE)

Poboljšavanje je postupak toplinske obrade čelika koji se sastoji od kaljenja i visokog popuštanja.
Ovom toplinskom obradom se dobiva sitnozrnata struktura veće čvrstoće i žilavosti.

4
TEHNIČKA ŠKOLA RIJEKA TEHNIČKI MATERIJALI Snježana Kučić-Mirković, dipl.ing.

POVRŠINSKO KALJENJE

Površinsko kaljenje izvodi se na normalnim čelicima kojima grijemo samo površinski sloj, a zatim hladimo.
Dobije se tvrda površina otporna na trošenje i žilava jezgra.
Tu spadaju:
- indukcijsko kaljenje i
- plameno kaljenje.
(O ovoj temi detaljnije u knjizi).

Napomena:
Područje toplinske obrade obrađeno je u preporučenoj literaturi (Toufar : Tehnički materijali ili Hrgović:
Tehnički materijali). Ove bilješke dopuniti sa sadržajima iz knjiga.

5
TEHNIČKA ŠKOLA RIJEKA TEHNIČKI MATERIJALI Snježana Kučić-Mirković, dipl.ing.

3. Toplinske obrade s ciljem promjene kemijskog sastava površine (temokemijske toplinske obrade)
a) Cementiranje ili pougljičenje
Je postupak koji se sastoji od pougljičavanja, kaljenja i niskotemperaturnog popuštanja.
Osnovni cilj cementiranja je obogaćivanje površinskih slojeva čelika ugljikom (najpovoljnije
je sadržaj oko 0,8%C), radi dobivanja tvrdog površinskog sloja (minimalno 60 HRC) otpornog
na trošenje, a da pri tom niskougljična jezgra (s < 0,25%C) ostane žilava (otporna na
udarce).
Cementiraju se čelici koji sadrže do 0,3% ugljika.
Postupak cementiranja može se provoditi uz pougljičenje u različitim sredstvima:
granulatu, solnoj kupki, fluidiziranoj kupki, plinskoj atmosferi ili ioniziranom plinu.

→Pougljičenje u granulatu je najstariji, najjednostavniji i najjeftiniji način pougljičavanja.

Proizvođači granulata daju tehničke podatke o potrebnom trajanju pougljičenja za
određenu dubinu i primjenjivosti granulata za upotrjebljeni čelik.

→ Pougljičenje u solnim kupkama daje određeni C-potencijal, a izborom soli moguće je

postići njegove različite vrijednosti. Pri radu sa solnim kupkama potrebne su posebne mjere
opreza i postrojenje za neutralizacija otrovnih otpadnih tvari.

→Pougljičenje u plinskim atmosferama (CO, CH4 i drugi ugljikovodici, etilacetat, metanol) je

znatno brže nego u granulatu, a moguća je i izvrsna regulacija C-potencijala atmosfere, kao
i rad s više C-potencijala, odnosno promjenljivim C-potencijalom.

b) Nitriranje ili dušičenje

je postupak u kojem u površinu čelika difundira dušik pa se stvaraju Fe-nitridi (npr. Fe4N i
Fe2-3N) Svim postupcima nitriranja i nitrokarburiranja zajedničko je da se odvijaju ispod
temperature A1 tako da mikrostruktura u jezgri obratka ne doživljava nikakvu promjenu (uz
nužno prethodno kaljenje i popuštanje na dovoljno visoku temperaturu).
Nitriranje se može provoditi u prašku, solnim kupkama (npr. postupak TENIFER), plinu i u
plazmi ioniziranih plinova.
Svojstva nitriranih dijelova: povišena površinska tvrdoća, povećana otpornost na
(adhezijsko) trošenje, povećana otpornost na koroziju, dobra otpornost trošenju na
povišenim temperaturama (500–550°C), otpornost toplinskom umoru, povećana dinamička
izdržljivost, male ili zanemarive deformacije obratka.
c) Boriranje
je toplinsko-difuzijski postupak pri kojem u površinske slojeve difundira bor na
temperaturama od 800 do 1100°C u trajanju od nekoliko sati. Provodi se u prašku
(granulatu), pasti (pogodno za lokalno boriranje), plinskim atmosferama (vrlo otrovan i
rijetko primjenjivan postupak), solnim kupkama, te u plazmi ioniziranih plinova.
Dubine boridnih slojeva su od nekoliko desetaka µm do 0,3 mm. Tvrdoće boridnih slojeva
iznose oko 2000 HV. Nakon boriranja obratci se mogu naknadno zakaliti pri
čemu se ne smije koristiti ''oštro'' sredstvo za gašenje zbog mogućeg pucanja boridnog
sloja. Borirani dijelovi imati će, uz nešto nižu žilavost i čvrstoću savijanja, vrlo visoku
tvrdoću, visoku otpornost na trošenje (abraziju, eroziju, kavitaciju) i postojanost na
temperaturama do oko 600°C, otpornost prema kiselinama i lužinama.

6
TEHNIČKA ŠKOLA RIJEKA TEHNIČKI MATERIJALI Snježana Kučić-Mirković, dipl.ing.

Primjeri: trnovi i žigovi za duboko vučenje, dijelovi mjenjača, valjci za graviranje, dijelovi za
oblikovanje betona, kalupi za prešanje, sapnice za lijevanje, dijelovi ventila
d) Karbonitriranje i dr.