Sidon

Sidon (hebr. ‫ ;צִידֹון‬današnji arapski naziv: ‫صيدا‬ Saida) je grad u drevnoj Feniciji,

smješten sjeverno od Tira.

Sidon danas

Zemljopis
Koordinate: 33°32' s.z.š.; 35°22' i.z.d..
Sidon se nalazi oko 40 km južno od Beiruta, uz obalu Sredozemnog mora u
današnjem Libanonu.

Povijest
Drevna Fenicija
Grčki povjesničar Strabon navodi Sidon kao jedan od najstarijih feničkih gradova.
Grad se spominje zajedno s Tirom u ugaritskom epu o Kirti, koji je vjerojatno nekoliko
stoljeća stariji od teksta iz 1345. pr. Kr. koji je stigao do nas. Hetitski magijaski
tekstovi iz ranog 14. stoljeća pr. Kr. spominju Sidon prije Tira na svome popisu regija.
U spisima iz Amarne Sidon se više puta navodi kao predvodnik antiegipatskog
saveza gradova-država.
Čini se da je faraon Tutmos IV. posjetio ovaj grad. Satiričko egipatsko pismo iz
razdoblja 19. dinastije, poznato kao Papirus Anastasi I., spominje Sidon na putu od
sjevera prema jugu, koji još uključuje i Beirut, Seraptu i Tir. U doba 21. dinastije (oko
1090.-1080. pr. Kr.) Sidon je imao oko 50 brodova koji su trgovali s Egiptom.
Značajniji rast grada započeo je invazijom Naroda s mora, jer se ovaj grad, čini se,
uspio oporaviti prije svojih susjeda, a osobito prije Tira. Tako da će Sidonci zapravo
ponovno utemeljiti Tir, što se vidi i iz kovanica što su ih, mnogo kasnije, u
doba helenizma, izdavali Seleukovići.
Sidon će stoga postati sinonim za čitavu Feniciju, a fenički će kralj biti nazivan
»sidonskim kraljem.«
Asirska vlast
Sarkofag sidonskoga kralja iz 4. st. (danas u Istanbulu

Za vrijeme svoga pohoda prema zapadu 701. pr. Kr., asirski kralj Sanherib svrgnuo

je sidonskog kralja Lulija, koji je bio pristupio protuasriskom savezu. Na njegovo je
mjesto postavljen Ittobaal, a njegov nasljednik, Abdimilkutti, ponovno će se pobuniti
protiv Asirije. Asirski kralj Asarhadon, 677. pr. Kr., guši pobunu, a grad je tom prilikom
srušen do temelja i njegov kralj pogubljen. Novi, asirski grad, pod imenom Kar-
Asarhadon (Asarhadonova luka) postat će središtem asirske uprave u tom području.
Perzijska vlast
Nakon dolaska Babilonaca i kralja Nabukodonosora II., sudbina grada nije sasvim
jasna. U perzijskom razdoblju, Sidon je ostao važno upravno središte, kao glavni
grad Pete satrapije, koja je obuhvaćala Siriju, Palestinu i Cipar, a njegova
je flota imala osobitu važnost u grčko-perzijskim ratovima protiv Grčke. Uspjesi
sidonske mornarice u ratovima s Egipćanima i Grcima donijeli su Sidoncima
djelomičnu samostalnost. Usto, grad je bio poznat po staklarstvu i brodogradnji.
Nadgrobni natpisi sidonskih kraljeva iz [Ahemenidsko Carstvo|perzijskoga] razdoblja
otkriveni su početkom 19. stoljeća, te omogućuju gotovo sigurnu rekonstrukciju niza
vladara i vremena njihove vladavine. Sredinom 4. stoljeća pr. Kr. Sidon se pod
vodstvom kralja Teneja pobunio protiv perzijskog velikog kralja Artakserksa III. koji je
pobunu ugušio, a nedugo poslije je u gradu izbio požar koji je odnio gotovo 40.000
života.
Grci, Rimljani i Bizant
Tako oslabljen, Sidon je 333. pr. Kr. postao lakim plijenom Aleksandra
Makedonskog, te mu se bez borbe predao. U to doba, te u vrijeme
vlasti Seleukovića i Ptolemejevića, grad obnavlja djelomičnu autonomiju, a slično i
u Rimskom Carstvu, nakon što su ga 64. pr. Kr. Rimljani osvojili. Oktavijan
August ukinut će tu samostalnost i grad izravno podrediti Rimu.
Pod Bizantom Sidon je polako gubio na važnosti, no ipak je postao
sjedištem biskupije. Nakon potresa iz 551. koji je pogodio istočnu sredozemnu obalu,
u ovaj je grad preseljena glasovita bejrutska pravna škola.
Arheološka istraživanja antičkog Sidona i njegove okolice poduzimana su u više
navrata, a u drugoj polovici 20. stoljeća zaustavio ih je urbani razvoj modernoga
grada.
Arapska vlast i Križarsko razdoblje

Sidon: Morska utvrda iz križarskoga doba (1228.)

667. Sidon osvajaju Arapi, a u doba omejidske vlasti on i dalje ostaje prilično

beznačajan, ali bogat grad administrativno podređen Damasku.
4. prosinca 1110. u vrijeme Prvog križarskog rata, Sidon su, nakon 47 dana opsade,
osvojili križari na čelu s Baldvinom I., a grad će postati pod njihovom vlašću
središte Sidonskog kneževstva, jednog od četiri vodeća kneževstva
križarskoga Latinskog kraljevstva Jeruzalema. Sidon je u križarsko doba doživio više
razaranja, osobito ono 1187. što ga je izvela Saladinova vojska, a konačno su
ga 1249. osvojili i razorili Saraceni. Nakon obnove, ponovno su ga 1260.
razrušili Mongoli. Mameluci ga osvajaju 1291., što označava kraj križarske
prisutnosti.
Od 15. stoljeća
Sidon će u svojoj povijesti doživjeti još dva kratka uspona. Najprije u 15. st. kad je
postao trgobačka luka Damaska, a potom u 17. st. kad je u njemu
libanonski emir Fakhredin naselio francuske trgovce. To je razdoblje okončano 1791.
kad su osmanski Turci otjerali Francuze, a ulogu trgovačkog središta konačno
preuzima Bejrut.
Nakon Prvog svjetskog rata, grad postaje dijelom Francuskog mandata u Libanonu,
da bi ga u Drugom svjetskom ratu zauzela Velika Britanija. Nakon ovoga rata, Sidon
postaje dijelom neovisnoga Libanona.

Današnji grad
Prema podacima iz 2000., Sidon ima oko 200.000 stanovnika (1900. imao ih je oko
10.000), te je treći grad po veličini u Libanonu. Većinom su
to sunitski i šijitski muslimani. Drevna luka danas se koristi samo za male brodice, a
stanovništvo se bavi ribolovom, poljoprivredom, osobito voćarstvom, na okolnim, ne
pretjerano prostranim poljima, te radom u rafineriji nafte.