You are on page 1of 33

ZAKON

O DRŽAVNIM SLUŽBENICIMA I NAMJEŠTENICIMA


(“Narodne novine”, broj 27/01)

I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuju prava, obveze, odgovornosti i način utvrđivanja plaća
državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima,
kaznenim tijelima, stručnim službama Hrvatskoga sabora, stručnim službama Vlade
Republike Hrvatske, stručnim službama Ustavnog suda Republike Hrvatske, stručnim
službama Ureda pučkoga pravobranitelja, Državnom uredu za reviziju, Uredu predsjednika
Republike Hrvatske i u drugim tijelima koja se osnivaju za obavljanje državne službe (u
nastavku teksta: državna tijela).
(2) Državni službenici su osobe visoke, više ili srednje stručne spreme u državnim
tijelima, koji kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrđenih
Ustavom, zakonom, uredbom ili poslovnikom donijetim na temelju Ustava i zakona (u
nastavku teksta: državna služba).
(3) Državni službenici su i osobe visoke, više ili srednje stručne spreme koji u državnim
tijelima obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne poslove, planske, materijalno-
financijske i računovodstvene poslove i slične poslove.
(4) Namještenici su osobe srednje i niže stručne spreme koji u državnim tijelima rade na
pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima (poslovi vozača, grafičara, domara,
elektromehaničara, telefonista, kuhara, portira, čišćenja radnih prostorija i sl.) čije je
obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih
tijela.

Članak 2.
(1) Prava, obveze i odgovornosti državnih službenika (u nastavku teksta: službenici) i
namještenika uređuju se zakonom i na temelju zakona donijetim propisima.
(2) Na pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom, posebnim zakonom, drugim propisima
donesenim na temelju Ustava i zakona, uredbom Vlade Republike Hrvatske (u nastavku
teksta: Vlada), primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni
kolektivni ugovori.
Članak 3.
(1) Službenici i namještenici se primaju i raspoređuju na radna mjesta utvrđena
pravilnikom o unutarnjem redu državnih tijela.
(2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, opis
poslova koji se obavljaju na radnim mjestima, stručni i drugi uvjeti za raspored na radna
mjesta, broj službenika i namještenika, te druga pitanja sukladno zakonu.
(3) Državna tijela, osim tijela navedenih u stavku 4. i 5. ovoga članka obvezno dostavljaju
na prethodnu suglasnost pravilnik o unutarnjem redu ministarstvu nadležnom za poslove opće
uprave.
(4) Pravosudna tijela i kaznena tijela pravilnik o unutarnjem redu dostavljaju na prethodnu
suglasnost ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.
(5) Stručne službe Hrvatskoga sabora, Ured pučkog pravobranitelja, Ured predsjednika
Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske dužni su dostaviti pravilnik o
unutarnjem redu za svoje stručne službe ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave.
Članak 4.
(1) Rješenja kojima se odlučuje o prijamu u državnu službu, raspoređivanju na radno
mjesto, te o drugim pravima, obvezama i odgovornostima službenika, kao i o prestanku
državne službe donosi ministar, odnosno drugi čelnik državnog tijela (u nastavku teksta:
čelnik tijela).
(2) Čelnik tijela posebnom odlukom može ovlastiti svog zamjenika ili pomoćnika, ili
jednog od nadređenih službenika, za donošenje svih ili samo nekih rješenja iz stavka 1. ovoga
članka.
(3) Rješenja iz stavka 1. ovoga članka upravni su akti, ako ovim Zakonom nije drukčije
određeno.

Članak 5.
Zabranjeno je povlašćivanje i prikraćivanje službenika i namještenika u njihovim pravima,
a osobito zbog polititičke, nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, pripadnosti po spolu ili na
temelju kojega drugog razloga suprotnog Ustavom i zakonom utvrđenim pravima i
slobodama.
Članak 6.
(1) U smislu ovoga Zakona radni staž je vrijeme provedeno u radnom odnosu kao i
vrijeme obavljanja samostalne djelatnosti, a koje se računa u mirovinski staž kao staž
osiguranja.
(2) Staž osiguranja s povećanim trajanjem je radni staž iz stavka 1. ovoga članka samo u
stvarnom trajanju.
(3) Radni staž u struci je radni staž iz stavka 1. ovoga članka ostvaren na poslovima za
koje se traži ista struka i stručna sprema.

II. PRIJAM U DRŽAVNU SLUŽBU


a) Uvjeti za prijam u državnu službu
Članak 7.
(1) Opći uvjeti za prijam osobe u državnu službu su:
1. punoljetnost,
2. odgovarajuća stručna sprema i
3. hrvatsko državljanstvo.
(2) Za prijam u državnu službu osobe koja je strani državljanin ili osobe bez državljanstva,
pored ispunjavanja uvjeta propisanih posebnim zakonom, potrebno je prethodno odobrenje
ministarstva nadležnog za poslove opće uprave.
(3) Osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka zakonom, uredbom o unutarnjem ustrojstvu
državnog tijela ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela propisuju se posebni uvjeti
za prijam i raspoređivanje službenika na pojedino radno mjesto (određena stručna sprema i
struka, radni staž u struci, položen državni stručni ispit, posebne stručne vještine i znanja,
posebna zdravstvena sposobnost i dr.).

b) Zapreke za prijam u državnu službu


Članak 8.
(1) Zapreka za prijam u državnu službu, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno,
postoji za osobu koja je pravomoćno osuđena:
a) za kazneno djelo protiv:
- slobode i prava čovjeka i građanina,
- Republike Hrvatske,
- vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,
- života i tijela,
- spolne slobode i spolnog ćudoređa,
- braka, obitelji i mladeži,
- opće sigurnosti ljudi i imovine,
- imovine,
- sigurnosti platnog prometa i poslovanja,
- pravosuđa,
- vjerodostojnosti isprava,
- službene dužnosti,
b) na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od najmanje tri godine.
(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na osobu kod koje je sukladno
odredbama Kaznenog zakona nastupila rehabilitacija po sili zakona.

Članak 9.
(1) Zapreka za prijam u državnu službu postoji za osobu koja obavlja samostalno
profesionalnu ili gospodarsku djelatnost, odnosno ima vlastiti obrt, koja je većinski vlasnik ili
član uprave, odnosno nadzornog odbora trgovačkog društva ili obavlja druge djelatnosti, ako
se prima u tijelo državne uprave koje je stvarno i mjesno nadležno za obavljanje
inspekcijskog nadzora ili nadzora nad zakonitošću rada nad tim djelatnostima odnosno
pravnim ili fizičkim osobama i ako se prima na radno mjesto za obavljanje toga nadzora.
(2) Za pojedine službe mogu se posebnim zakonom propisati i druge zapreke za prijam u
državnu službu.

Članak 10.
(1) O okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona daje se pisana izjava prilikom prijama u
državnu službu.
(2) Kad se okolnosti iz članka 9. ovoga Zakona steknu u tijeku trajanja službe, službenik
je dužan u roku 15 dana od nastupanja okolnosti izjasniti se o tome hoće li otkloniti razloge
zapreke ili napustiti državnu službu.
(3) Ako se službenik izjasnio da će otkloniti razloge zapreke dužan je to učiniti u roku od
15 dana od dana kada se o tome izjasnio.
(4) Ako službenik ne postupi sukladno odredbi stavka 2. ovoga članka, prestaje mu služba
po sili zakona istekom roka u kojemu se je trebao izjasniti, odnosno ako ne postupi sukladno
odredbi stavka 3. ovoga članka, istekom roka za otklanjanje razloga zapreke.

c) Odlučivanje o potrebi prijama u državnu službu


Članak 11.
(1) O potrebi prijama u državnu službu odlučuje čelnik tijela u okviru slobodnih radnih
mjesta predviđenih pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela.
(2) Sva državna tijela dostavljaju odluke o raspisivanju natječaja odnosno oglasa
ministarstvu nadležnom za financije, radi provjere jesu li za prijam novog službenika ili
namještenika državnom tijelu osigurana proračunska sredstva.
(3) Radi provjere postoji li slobodno radno mjesto čija se popuna traži, te ima li na
raspolaganju službenika koji bi ispunjavali uvjete natječaja, odluke o raspisivanju natječaja
odnosno objavljivanju oglasa državna tijela, osim tijela navedenih u stavku 4. ovoga članka,
obvezno dostavljaju ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave zajedno s dokazom da su
osigurana potrebna proračunska sredstva.
(4) Pravosudna i kaznena tijela odluku o raspisivanju natječaja odnosno objavljivanju
oglasa dostavljaju ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa zajedno s dokazom da su
osigurana potrebna proračunska sredstva.

Članak 12.
(1) Nadležna državna tijela iz članka 11. stavka 2., 3. i 4. obavijestit će čelnika tijela u
roku od 15 dana od primitka odluke o raspisivanja natječaja da ne smije natječajem popuniti
radno mjesto:
– za koje u državnom proračunu nisu osigurana potrebna proračunska sredstva,
– za koje se utvrdi da nije slobodno ili nije propisano pravilnikom o unutarnjem redu
državnog tijela.
(2) Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave odnosno ministarstvo nadležno za
poslove pravosuđa obavijestit će čelnika tijela u roku od 15 dana od primitka odluke o
raspisivanja natječaja o službeniku koji je na raspolaganju, a koji ispunjava uvjete natječaja.
(3) Čelnik tijela smije popuniti radno mjesto iz stavka 2. ovoga članka putem natječaja,
tek ukoliko na raspolaganju nema službenika koji ispunjava uvjete natječaja. Ukoliko čelnik
tijela ne dobije obavijest u roku od 15 dana od primitka odluke o raspisivanju natječaja smatra
se da je suglasnost data.
Članak 13.
(1) Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave odnosno ministarstvo nadležno za
poslove pravosuđa ukinut će rješenje o prijamu u državnu službu, ako je čelnik tijela donio
rješenje unatoč obavijesti o zabrani popunjavanja radnog mjesta zbog razloga iz članka 12.
stavka 1. ovoga Zakona, te ako je donio rješenje o prijamu u državnu službu radi
popunjavanja radnog mjesta putem natječaja, unatoč obavijesti o službeniku koji je na
raspolaganju, a koji ispunjava uvjete natječaja.
(2) Ukoliko je na temelju rješenja o prijamu, koje je doneseno unatoč obavijesti o zabrani
popunjavanja radnog mjesta zbog razloga iz članka 12. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, čelnik
tijela donio i rješenje o rasporedu na radno mjesto, ministarstvo nadležno za poslove opće
uprave, odnosno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ukinut će i rješenje o rasporedu
na radno mjesto.
(3) Rješenje o ukidanju rješenja na temelju stavka 1. i 2. ovoga članka može se donijeti u
roku od jedne godine od dana kad je rješenje postalo konačno u upravnom postupku.

d) Natječaj
Članak 14.
Osobe se u državnu službu primaju putem natječaja, ako ovim Zakonom ili posebnim
zakonom nije drukčije određeno.

Članak 15.
(1) Natječaj se ne provodi kada se u državnu službu primaju:
– osobe koje se primaju u državnu službu na određeno vrijeme,
– osobe koje su po ugovoru o školovanju ili stipendiji u obvezi stupiti u državnu službu.
(2) Natječaj se ne provodi u slučaju prijama u državnu službu osoba zaposlenih u
upravnim odjelima i službama jedinica lokalne, odnosno regionalne (područne) samouprave
ili pravnim osobama s javnim ovlastima.
(3) Za prijam u državnu službu iz stavka 2. ovoga članka zaključuje se pisani sporazum
između čelnika državnog tijela i čelnika upravnog odjela, stručne službe ili pravne osobe s
javnim ovlastima, uz prethodni pristanak osobe koja se prima u državnu službu.
Članak 16.
(1) Natječaj se obvezno objavljuje u »Narodnim novinama«, a može se objaviti i u jednom
dnevnom ili tjednom listu.
(2) Natječaj mora sadržavati: naziv državnog tijela u koje se osobe primaju, naziv radnog
mjesta, opće i posebne uvjete za prijam u službu i raspored na radno mjesto, isprave koje se
trebaju priložiti kao dokaz o ispunjavanju uvjeta, rok za podnošenje prijave i rok u kome će
natjecatelji biti obaviješteni o rezultatima natječaja. U natječaju se mora naznačiti da u
državnu službu ne može biti primljena osoba za čiji prijam postoje zapreke iz članka 8. i 9.
ovoga Zakona. Ako se stručne sposobnosti natjecatelja utvrđuju putem provjere znanja i
sposobnosti prije izbora ili probnim radom, ovi se uvjeti moraju navesti u natječaju.
(3) Rok za podnošenje prijava na natječaj ne smije biti kraći od osam, niti duži od 15 dana.

e) Rješenje o prijamu u državnu službu


Članak 17.
(1) O izboru između natjecatelja koji ispunjavaju uvjete natječaja odlučuje se rješenjem o
prijamu u državnu službu u kojemu se obvezno navode stručna sprema i struka i ostvareni
radni staž u struci osobe primljene u državnu službu, vrijeme trajanja službe, te podaci o
položenom državnom stručnom ispitu, a ako se u državnu službu prima osoba koja nema
položen državni stručni ispit rok u kojem ga je osoba dužna položiti.
(2) Rješenje o prijamu u državnu službu donosi se najkasnije u roku od 60 dana od isteka
roka za podnošenje prijava.
(3) Po raspisanom natječaju ne mora se izvršiti izbor, ali se u tom slučaju donosi odluka o
poništenju natječaja u roku iz stavka 2. ovoga članka. Protiv odluke o poništenju natječaja nije
dopušteno ulaganje pravnih lijekova i ona se mora dostaviti svim prijavljenim natjecateljima.
(4) Odluka o poništenju natječaja u roku iz stavka 2. ovoga članka donosi se i u slučaju
kada se na natječaj ne prijavi niti jedan natjecatelj.

Članak 18.
(1) Rješenje o prijamu u državnu službu dostavlja se svim natjecateljima u roku od 15
dana od donošenja rješenja.
(2) Natjecatelj koji nije primljen u državnu službu, ima pravo u roku od 15 dana od
primitka rješenja iz stavka 1. ovoga članka podnijeti prigovor čelniku tijela. Prigovor odgađa
izvršenje rješenja o prijamu u službu.
(3) Čelnik tijela dužan je odlučiti o prigovoru u roku od 15 dana od dana isteka roka za
podnošenje prigovora. Rješenje o prigovoru je konačno.
(4) Protiv rješenja o prigovoru nezadovoljni natjecatelj ima pravo pokretanja upravnog
spora u roku od 30 dana od primitka rješenja kojim je odlučeno o prigovoru.
(5) Ako o prigovoru nije odlučeno u roku iz stavka 3. ovoga članka, a ne odluči se ni
nakon proteka daljnjeg roka od sedam dana u kojem je zatraženo odlučivanje o prigovoru u
pisanom obliku, može se pokrenuti upravni spor kao da je prigovor odbijen.
(6) Konačna rješenja o prijamu u državnu službu državna tijela dostavljaju ministarstvu
nadležnom za poslove opće uprave, a pravosudna i kaznena tijela ministarstvu nadležnom za
poslove pravosuđa.

f) Probni rad
Članak 19.
(1) Osobe se u državnu službu na neodređeno vrijeme primaju uz obvezni probni rad u
trajanju od tri mjeseca.
(2) Službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio otkazuje se državna služba, o čemu
se donosi rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana isteka probnog rada.
(3) Ukoliko se rješenje o prestanku državne službe otkazom ne donese u roku iz stavka 2.
ovoga članka, smatra se da je službenik zadovoljio na probnom radu.

g) Rješenje o rasporedu na radno mjesto


Članak 20.
(1) Po konačnosti rješenja o prijamu u državnu službu donosi se rješenje o rasporedu na
radno mjesto, kojim se utvrđuje radno mjesto, stručna sprema i struka, ostvareni radni staž
službenika, vrijeme trajanja službe, plaća službenika, trajanje probnog rada, datum početka
rada i rok u kojem državni službenik mora položiti državni stručni ispit, ako ga nije položio.
(2) Osoba primljena u državnu službu postaje državni službenik danom početka rada.
(3) Dan početka rada utvrđen rješenjem o rasporedu na radno mjesto može se iz
opravdanih razloga odgoditi za određeno vrijeme, o čemu se donosi posebno rješenje.
(4) Ako osoba primljena u državnu službu ne počne raditi određenog dana, čelnik tijela
ukinut će rješenje o prijamu u državnu službu i rješenje o rasporedu na radno mjesto te osobe i
može izvršiti izbor između preostalih natjecatelja koji ispunjavaju uvjete natječaja.
(5) Konačna rješenja o rasporedu na radno mjesto državna tijela dostavljaju ministarstvu
nadležnom za poslove opće uprave, a pravosudna i kaznena tijela ministarstvu nadležnom za
poslove pravosuđa u roku od 15 dana po njihovoj konačnosti.

h) Državna služba na određeno vrijeme


Članak 21.
(1) Za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, a koji
nisu trajnijega karaktera, kao i radi zamjene duže vrijeme odsutnoga službenika, osobe se
mogu primati u državnu službu na određeno vrijeme dok traju privremeni poslovi, odnosno do
povratka odsutnoga službenika.
(2) Prije donošenja odluke o potrebi prijama na određeno vrijeme, pod uvjetima iz članka
11. stavka 3. i članka 12. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, čelnik tijela dužan je provjeriti kod
ministarstva nadležnog za poslove opće uprave ima li službenika na raspolaganju koji bi
ispunjavali uvjete radnog mjesta čija se popuna traži.
(3) Državna služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova može trajati
šest mjeseci i može se produžiti, ali najviše za još šest mjeseci.
(4) Osobe se u državnu službu na određeno vrijeme primaju putem oglasa, koji se
objavljuje putem nadležne službe za zapošljavanje.
(5) Rok za podnošenje prijava na oglas je osam dana. U pogledu sadržaja oglasa, roka za
donošenje rješenja i roka za obavješćivanje prijavljenih kandidata o izboru između
prijavljenih kandidata, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o natječaju.
(6) Za slobodno radno mjesto na određeno vrijeme oglas se ne mora objaviti ako u
državnom tijelu ima službenika primljenih u državnu službu na određeno vrijeme koji
ispunjavaju uvjete za to radno mjesto.
(7) Državna služba na određeno vrijeme ne može postati državna služba na neodređeno
vrijeme, osim ako to ovim Zakonom nije drukčije određeno.

III. PRAVA I OBVEZE SLUŽBENIKA


Članak 22.
Službenici u državnim tijelima imaju pravo na sindikalno udruživanje sukladno općim
propisima o radu.
Članak 23.
(1) Protiv svih rješenja kojima se odlučuje o pravima ili obvezama iz službe, službenik
ima pravo podnošenja prigovora čelniku tijela u roku od 15 dana od dana primitka rješenja.
Čelnik tijela dužan je o prigovoru odlučiti u roku od 15 dana od dana njegova primitka.
(2) Protiv rješenja o prigovoru službenik ima pravo pokretanja upravnog spora u roku od
30 dana od primitka rješenja kojim je odlučeno o prigovoru.
(3) Ako o prigovoru nije odlučeno u roku iz stavka 1. ovoga članka, a ne odluči se ni
nakon proteka daljnjeg roka od sedam dana u kojem je zatraženo odlučivanje o prigovoru, u
pisanom obliku, može se pokrenuti upravni spor kao da je prigovor odbijen.
(4) Ako su odredbama ovoga Zakona propisani drukčiji rokovi od rokova iz stavka 1. i 2.
ovoga članka primjenjuju se ti rokovi.

Članak 24.
(1) Službenik mora povjerene poslove obavljati savjesno, pridržavajući se Ustava, zakona,
drugih propisa i pravila struke te postupati po uputama čelnika tijela odnosno nadređenog
službenika.
(2) Službenik mora u radu koristiti nova saznanja i raditi na usvajanju i primjeni
najnovijih stručnih dostignuća u okviru svoje struke, te se u tu svrhu trajno stručno
usavršavati.

Članak 25.
Službenik koji upravlja ustrojstvenom jedinicom državnog tijela (u daljnjem tekstu:
nadređeni službenik), osim odgovornosti za vlastiti rad, odgovoran je i za rad službenika u
ustrojstvenoj jedinici kojom upravlja, bez obzira na njihovu osobnu odgovornost.

Članak 26.
(1) Službenik je dužan izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenog službenika.
(2) Službenik je ovlašten staviti pisanu primjedbu onome tko je izdao nalog ako smatra da
je nalog nezakonit, suprotan pravilima struke ili ako ocijeni da izvršenje naloga može izazvati
veću štetu. Ponovljeni nalog u pisanom obliku službenik je dužan izvršiti, te je u tom slučaju
oslobođen od odgovornosti za posljedice njegovoga izvršenja.
(3) Ponovljeni pisani nalog, čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, službenik je
dužan i ovlašten zadržati od izvršenja i odmah staviti pisanu primjedbu osobi koja je
neposredno nadređena onome koji je nalog potpisao, ili državnom tijelu ovlaštenom za nadzor
ako je nalog potpisao čelnik državnog tijela. Ako je nalog potpisao ministar ili drugi čelnik
središnjeg tijela državne uprave, službenik će staviti pisanu primjedbu Vladi.
(4) Za izvršenje pisanog naloga čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, službenik
odgovara zajedno s nadređenim službenikom ili čelnikom tijela koji je nalog izdao, ukoliko
nije postupio sukladno stavku 2. i 3. ovoga članka.
(5) Službenik ne smije biti pozvan na odgovornost zbog primjedbe stavljene prema stavku
2. i 3. ovoga članka.

Članak 27.
(1) Službenik je dužan čuvati službenu ili drugu tajnu utvrđenu zakonom ili drugim
propisom. Obveza čuvanja službene ili druge tajne traje i po prestanku službe, a najduže pet
godina od prestanka službe, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(2) Čelnik državnog tijela može službenika osloboditi obveze čuvanja službene ili druge
tajne u sudskom ili upravnom postupku, ako se radi o podacima bez kojih u tom postupku nije
moguće utvrditi činjenično stanje i donijeti zakonitu odluku.

Članak 28.
(1) Službenik može izvan redovnoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom
pisanom odobrenju čelnika državnog tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili
fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne
osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen
posebnim zakonom.
(2) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka nije potrebno za objavljivanje stručnih članaka i
drugih autorskih tekstova odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na seminarima i
savjetovanjima.
(3) U odnosu na primanje darova, članstva u trgovačkim društvima, upravama i nadzornim
odborima trgovačkih društava i naknada za članstvo, odgovarajuće se primjenjuju propisi
kojima se uređuje sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, a nadzor provode
čelnici tijela iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 29.
(1) Službenik se za vrijeme radnog vremena ne smije bez odobrenja nadređenog
službenika udaljavati iz radnih prostorija, osim radi korištenja dnevnog odmora, a u slučaju
hitnog razloga svoje udaljavanje mora opravdati odmah po povratku.
(2) U slučaju spriječenosti dolaska na rad službenik je dužan obavijestiti nadređenog
službenika o razlozima spriječenosti najkasnije u roku od 24 sata od njihovoga nastanka, osim
ako je to nemoguće učiniti iz objektivnih razloga ili više sile, u kom slučaju je obavješćivanje
dužan izvršiti odmah po prestanku razloga koji su onemogućili obavješćivanje.

Članak 30.
(1) Službenik ima pravo na zaštitu u slučaju prijetnji, napada ili drugih oblika ugrožavanja
u obavljanju službe.
(2) Čelnik tijela i neposredno nadređeni službenik dužni su, po prijavi službenika,
njegovog sindikata ili nakon saznanja na drugi način o ugrožavanju, poduzeti mjere za zaštitu
službenika u njegovom obavljanju službe.
(3) Čelnik tijela i neposredno nadređeni službenik dužni su obavijestiti službenika ili
njegov sindikat o poduzetim mjerama, ako su te mjere poduzeli po prijavi službenika,
odnosno njegovog sindikata.

IV. NADZOR NAD ZAKONITOŠĆU RJEŠENJA O PRAVIMA I OBVEZAMA


SLUŽBENIKA
Članak 31.
(1) Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave nadzire zakonitost rješenja o prijamu u
državnu službu, rasporedu na radno mjesto, premještaju, stavljanju na raspolaganje te
prestanku državne službe.
(2) Nadzor iz stavka 1. ovoga članka za službenike pravosudnih i kaznenih tijela, provodi
ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.
(3) U postupku nadzora primjenjuju se opći propisi kojima se uređuje upravni postupak
ukoliko pojedinim odredbama ovoga Zakona nije drukčije određeno.
Članak 32.
(1) Ukoliko je protiv rješenja donijetog na temelju odredaba ovoga Zakona pokrenut
upravni spor, Upravni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Upravni sud) će o tome
obavijestiti tijelo nadležno za nadzor i zastati s postupkom do dobivanja obavijesti od
nadležnog tijela.
(2) Tijelo nadležno za nadzor je dužno u roku od 15 dana od primitka obavijesti izvijestiti
Upravni sud o tome je li rješenje iz stavka 1. ovoga članka poništeno ili ukinuto po pravu
nadzora. Ukoliko je to rješenje ukinuto ili poništeno po pravu nadzora, Upravni sud će
obustaviti postupak, ako nije pokrenut upravni spor i protiv rješenja o poništenju ili ukidanju
rješenja.
(3) Ukoliko je pokrenut upravni spor i protiv rješenja koje je poništeno ili ukinuto po
pravu nadzora i protiv rješenja kojim je to rješenje poništeno ili ukinuto po pravu nadzora,
Upravni sud će za oba rješenja donijeti jednu presudu, odnosno rješenje.

V. POPIS SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA


Članak 33.
(1) Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave vodi za potrebe državnih tijela središnji
popis službenika i namještenika prema stručnoj spremi i struci, jedinstvenim nazivima radnih
mjesta i njihovim koeficijentima, kao i druge potrebne očevidnike koje uredbom propiše
Vlada.
(2) Središnji popis službenika i namještenika u pravosudnim i kaznenim tijelima vodi
ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, a središnji popis službenika i namještenika u
ministarstvima nadležnim za poslove obrane i unutarnjih poslova vode ta ministarstva.
(3) Svako državno tijelo vodi osobne očevidnike službenika i namještenika koji su
zaposleni u njemu.
(4) O davanju podataka iz središnjeg popisa državnih službenika i namještenika odlučuju
čelnici državnih tijela u kojima se vodi središnji popis.
Članak 34.
(1) Podaci iz osobnog očevidnika i središnjeg popisa službenika i namještenika
predstavljaju službenu tajnu. Službenik i namještenik ima pravo biti upoznat sa svim
podacima u svom očevidniku, te o korištenju podataka iz središnjeg popisa koji se na njega
odnose.
(2) Sadržaj i način vođenja središnjeg popisa službenika i namještenika propisuje Vlada, a
osobnog očevidnika propisuje ministar nadležan za poslove opće uprave, odnosno ministar
nadležan za poslove obrane i ministar nadležan za poslove unutarnjih poslova.

VI. ODGOVORNOST ZA POVREDE SLUŽBENE DUŽNOSTI


Članak 35.
(1) Službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove ne
obavljaju savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržavaju Ustava, zakona i
drugih propisa ili pravila o ponašanju za vrijeme službe ili u vezi sa službom.
(2) Kaznena odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti, ako
djelo koje je predmet kaznenoga postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti.
(3) Oslobođenje od kaznene odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti za
povredu službene dužnosti, ako je izvršeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

a. Vrste povreda službene dužnosti


Članak 36.
(1) Povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške.
(2) Teške povrede službene dužnosti propisuju se zakonom, a lake povrede zakonom,
uredbom Vlade i pravilnikom čelnika tijela.

Članak 37.
Lake povrede službene dužnosti su:
1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla,
2. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja ili iz neopravdanih
razloga,
3. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije,
4. neopravdan izostanak s posla jedan dan,
5. neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24
sata bez opravdanih razloga,
6. druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili
pravilnikom čelnika tijela.

Članak 38.
Teške povrede službene dužnosti su:
1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza,
2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten
radi sprečavanja nezakonitosti,
3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili
time nastaju druge štetne posljedice,
4. zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi,
5. odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi,
6. neovlaštena posluga sredstvima povjerenima za izvršavanje poslova,
7. odavanje službene ili druge tajne,
8. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez
prethodnog odobrenja čelnika tijela,
9. onemogućavanje građana ili pravnih osoba u ostvarivanju prava na podnošenje
zahtjeva, žalbi, prigovora i predstavki ili drugih zakonskih prava,
10. uporaba nevjerodostojne isprave u cilju ostvarivanja prava u službi,
11. nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu službe,
12. neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana u jednom mjesecu,
13. ponašanje radi kojega je tri puta izrečena kazna za laku povredu službene dužnosti,
14. druge povrede službene dužnosti koje su kao teške propisane posebnim zakonom.

b. Tijela za vođenje postupka i izvršenje kazni zbog povrede službene dužnosti


Članak 39.
(1) O lakim povredama službene dužnosti odlučuje čelnik tijela ako posebnim zakonom za
službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.
(2) O teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u
drugom stupnju viši službenički sud ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih
tijela nije drukčije određeno.
(3) Službeničke sudove i viši službenički sud ustrojava Vlada. Službenički sudovi
ustrojavaju se za pojedino ili više državnih tijela.
Članak 40.
(1) Službenički sud ima predsjednika i šest članova od kojih se predsjednik i najmanje
jedan član imenuju iz reda sudaca.
(2) Viši službenički sud ima predsjednika i deset članova od kojih se predsjednik i
najmanje dva člana imenuju iz reda sudaca.
(3) Predsjednike i članove službeničkih sudova i višega službeničkog suda imenuje Vlada.
(4) Službenički sud i viši službenički sud odlučuju u vijeću od tri člana koje imenuje
predsjednik za svaki pojedini slučaj. Vijeću uvijek predsjeda član imenovan iz reda sudaca.
(5) Odlukom kojom se ustrojava službenički sud utvrđuje se tijelo državne uprave koje će
za potrebe službeničkog suda obavljati uredske i druge poslove. Uredske i druge poslove za
viši službenički sud obavlja ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.

Članak 41.
Kazne izrečene u postupku zbog povrede službene dužnosti izvršava čelnik tijela ili osoba
koju on za to pisano ovlasti.

c. Postupak zbog povrede službene dužnosti


Članak 42.
(1) U postupku zbog lake povrede službene dužnosti odgovarajuće se primjenjuju odredbe
Zakona o općem upravnom postupku.
(2) U postupku zbog teške povrede službene dužnosti odgovarajuće se primjenjuju
odredbe Zakona o kaznenom postupku, osim odredaba članka 16. do 28. glave II., članka 47.
do 61. glave V., članka 87. i 89. do 118. glave IX. članka 127. do 138. glave XI., članka 171.
do 224. glave XVI., odredbe glave XXVIII., XXIX., XXX., XXXI. i XXXII.
(3) U postupku zbog povrede službene dužnosti ne plaćaju se pristojbe.
(4) Postupak zbog povrede službene dužnosti je hitan.
Članak 43.
(1) Postupak zbog povrede službene dužnosti je javan. Odlukom tijela koje vodi postupak
može se iznimno isključiti javnost, ako to zahtijeva potreba čuvanja službene ili druge
zakonom propisane tajne ili drugih opravdanih razloga.
(2) Službenik u postupku zbog povrede službene dužnosti ima pravo na branitelja, koji u
tom postupku ima položaj branitelja u kaznenom postupku.
(3) Tijelo koje vodi postupak zbog povrede službene dužnosti dužno je, na zahtjev
službenika protiv kojeg se vodi postupak, omogućiti sudjelovanje sindikata čiji je član, koji u
tom postupku ima položaj izjednačen položaju branitelja. Nesudjelovanje sindikata u
postupku ne može imati za posljedicu odugovlačenje postupka pred službeničkim sudom.

Članak 44.
Postupak zbog lake povrede službene dužnosti pokreće zaključkom čelnik državnog tijela
na vlastiti poticaj ili po pisanom prijedlogu nadređenog službenika.
Članak 45.
(1) Postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće čelnik državnog tijela danom
predaje prijedloga za pokretanje postupka nadležnom službeničkom sudu.
(2) Na sadržaj prijedloga za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti
odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku o sadržaju optužnice.
Članak 46.
(1) Prijedlog za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti dostavlja se
službeniku, koji može podnijeti odgovor u roku tri dana od primitka prijedloga.
(2) U odgovoru na prijedlog za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti
službenik, njegov branitelj ili sindikat čiji je član, ukoliko ga službenik ovlasti za zastupanje,
imaju pravo predložiti izvođenje dokaza važnih za donošenje odluke.

Članak 47.
(1) Protiv rješenja u postupku zbog lake povrede službene dužnosti službenik protiv kojeg
se vodi postupak, ima pravo žalbe nadležnom službeničkom sudu, u roku osam dana od
primitka rješenja o izricanju kazne.
(2) Protiv odluke u postupku zbog teške povrede službene dužnosti, službenik protiv kojeg
se vodi postupak i čelnik tijela imaju pravo žalbe višem službeničkom sudu u roku osam dana
od primitka odluke.
(3) Odluka kojom je odlučeno o žalbi je konačna i ovršna.
(4) Protiv drugostupanjske odluke u postupku zbog povrede službene dužnosti može se
pokrenuti upravni spor.

Članak 48.
(1) Pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti zastarijeva u roku tri
mjeseca od dana saznanja za izvršenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku šest mjeseci
od dana izvršene povrede, a postupak se mora završiti u roku šest mjeseci od pokretanja
postupka.
(2) Pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku godine
dana od dana saznanja za izvršenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku dvije godine od
izvršene povrede, a postupak se mora završiti u roku dvije godine od dana pokretanja
postupka.
(3) Rokovi iz stavka 2. ovoga članka ne teku za vrijeme privremene spriječenosti
službenika za rad zbog bolovanja, porodnog dopusta, odnosno drugog opravdanog razloga.
(4) Izvršenje kazne za laku povredu službene dužnosti zastarijeva u roku jedne godine, a
za tešku povredu službene dužnosti u roku dvije godine od konačnosti odluke kojom je kazna
izrečena.

d. Kazne za povrede službene dužnosti


Članak 49.
(1) Za lake povrede službene dužnosti mogu se izreći kazne:
1. javna opomena,
2. novčana kazna u visini do 10% plaće službenika isplaćene u mjesecu kada je kazna
izrečena.
(2) Za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći kazne:
1. novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, s tim da kazna ne može mjesečno
iznositi više od 20% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem je izrečena,
2. premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova za koje je kao uvjet propisana
ista stručna sprema,
3. prestanak državne službe.
(3) Zbroj kazni izrečen u jednom mjesecu za lake i teške povrede ne može prelaziti više od
30% ukupne plaće za taj mjesec.
(4) Kazna premještaja na drugo radno mjesto niže složenosti poslova može se izreći samo
ukoliko pravilnikom o unutarnjem redu postoje slobodna radna mjesta.
Članak 50.
(1) Državno tijelo u kojem je službenik u službi u osobni očevidnik službenika unosi
podatak o izrečenoj kazni u postupku zbog povrede službene dužnosti nakon konačnosti
odluke, odnosno rješenja kojim je izrečena kazna.
(2) Protekom roka od dvije godine nakon pravomoćno izrečene kazne za laku povredu
službene dužnosti, izrečena kazna se briše pod uvjetom da službenik nije učinio novu povredu
službene dužnosti od pravomoćno izrečene kazne.
(3) Protekom roka od četiri godine nakon pravomoćno izrečene kazne za tešku povredu
službene dužnosti, izrečena kazna se briše pod uvjetom da službenik nije učinio novu povredu
službene dužnosti od pravomoćno izrečene kazne.

e. Udaljenje iz službe
Članak 51.
(1) Rješenjem čelnika tijela službenika se može udaljiti iz službe ako je protiv njega
pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je
takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe.
(2) Smatra se da je udaljen iz službe službenik protiv kojeg je pokrenut istražni postupak i
određen pritvor, o čemu se donosi rješenje.
Članak 52.
(1) Protiv rješenja o udaljenju iz službe službenik može uložiti žalbu nadležnom
službeničkom sudu u roku osam dana od primitka rješenja.
(2) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
(3) Službenički sud dužan je odlučiti o žalbi najkasnije u roku od 15 dana od primitka
žalbe.
(4) Odluka službeničkog suda o žalbi je konačna i protiv nje se može pokrenuti upravni
spor.
(5) Udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške
povrede službene dužnosti, a u slučaju iz članka 51. stavka 2. ovoga Zakona, do isteka
pritvora.
Članak 53.
(1) Za vrijeme udaljenja iz službe službeniku pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a
ako uzdržava obitelj 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.
(2) Puna plaća pripada službeniku od dana vraćanja u službu.
(3) Službeniku se vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim
slučajevima:
a) ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe,
b) ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni, odnosno postupak zbog teške
povrede službene dužnosti i
c) ako je pravomoćnom presudom u kaznenom, odnosno pravomoćnom odlukom u
postupku zbog teške povrede službene dužnosti oslobođen od odgovornosti.
Članak 54.
(1) Službeniku koji izdržava kaznu zatvora do 6 mjeseci, za vrijeme trajanja izdržavanja
kazne zatvora, prava iz rada i po osnovi rada iz državne službe miruju.
(2) O mirovanju prava službenika iz stavka 1. ovoga članka donosi se rješenje u roku od
15 dana od nastupanja okolnosti koje predstavljaju razlog za mirovanje prava.

VII. ODGOVORNOST ZA ŠTETU


Članak 55.
(1) Službenik je dužan naknaditi štetu koju u službi ili u svezi sa službom namjerno ili iz
krajnje nepažnje nanese državnom tijelu.
(2) Štetom iz stavka 1. ovoga članka smatra se i šteta koju je državno tijelo imalo
naknađujući građanima i pravnim osobama štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom
nepažnjom službenika.
(3) Propisima za pojedine službe mogu se propisati i posebni slučajevi odgovornosti za
štetu nanesenu u službi ili u svezi sa službom, ali se odgovornost mora temeljiti na namjeri ili
krajnjoj nepažnji.

Članak 56.
(1) Nastanak štete, njenu visinu i okolnosti pod kojima je nastala utvrđuje čelnik tijela,
odnosno osoba koju on ovlasti rješenjem.
(2) Prije donošenja rješenja čelnik tijela dužan je saslušati službenika.

Članak 57.
(1) Protiv rješenja o naknadi štete službenik može izjaviti prigovor čelniku tijela u roku
osam dana od dana primitka rješenja. Čelnik tijela dužan je o prigovoru odlučiti u roku osam
dana od primitka prigovora. Prigovor zadržava ovrhu rješenja.
(2) Protiv rješenja po prigovoru odnosno ako o prigovoru nije odlučeno u roku iz stavka 1.
ovoga članka, službenik ima pravo podnošenja tužbe sudu opće nadležnosti u roku od 15 dana
od primitka rješenja po prigovoru, odnosno od proteka propisanog roka za odlučivanje o
prigovoru.
Članak 58.
Rok za naknadu štete ne može isteći prije dana u koji se isplaćuje plaća za obračunsko
razdoblje u kojemu je donijeto rješenje. Prema visini štete, a po zamolbi službenika, može se
rješenjem dopustiti plaćanje u obrocima.

Članak 59.
(1) Za naknadu štete na stvari može se po zahtjevu službenika dopustiti uspostavu
prijašnjeg stanja o njegovom trošku u primjerenom roku. O tome se zaključuje pisani
sporazum.
(2) Ako službenik ne dovede stvar u prijašnje stanje o svom trošku u roku koji mu je za to
ostavljen, donijet će se rješenje o naknadi štete sukladno odredbama ovoga Zakona.
Članak 60.
(1) U postupku zbog povrede službene dužnosti može se odlučivati i o naknadi štete
nastale državnom tijelu povredom službene dužnosti.
(2) Ako se do okončanja postupka ne može utvrditi visina štete, odlučivat će se samo o
odgovornosti zbog povrede službene dužnosti, te će se o naknadi štete odlučivati u postupku
za naknadu štete prema odredbama ovoga Zakona.
(3) Na temelju pravomoćnog rješenja o naknadi štete može se tražiti donošenje rješenja o
ovrsi pred nadležnim sudom.

Članak 61.
Ako je do štete došlo postupanjem po nalogu nadređenog službenika, te ako je službenik
prethodno pisano izrazio primjedbu da će izvršenjem naloga nastati ili da bi mogla nastati
šteta, službenika će se u cijelosti osloboditi od odgovornosti za štetu.

VIII. RADNA MJESTA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA


Članak 62.
(1) Za raspored na radna mjesta službenici moraju ispunjavati opće uvjete propisane ovim
Zakonom i posebne uvjete koji mogu biti propisani zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom
o unutarnjem redu.
(2) Obvezni posebni uvjet za raspored na radno mjesto službenika je položen državni
stručni ispit za poslove radnog mjesta odgovarajuće vrste.
Članak 63.
Ovisno o stručnoj spremi kao općem uvjetu za raspored na radna mjesta utvrđuju se radna
mjesta službenika:
– radna mjesta I. vrste, za koja je opći uvjet visoka stručna sprema,
– radna mjesta II. vrste, za koja je opći uvjet viša stručna sprema,
– radna mjesta III. vrste, za koja je opći uvjet srednja stručna sprema.

Članak 64.
(1) Ovisno o vrsti poslova koji se obavljaju na radnim mjestima namještenici moraju imati
odgovarajuću stručnu spremu i struku te radni staž u struci, sukladno pravilniku o unutarnjem
redu državnog tijela.
(2) Ovisno o stručnoj spremi kao općem uvjetu za raspored na radna mjesta utvrđuju se
radna mjesta namještenika:
– radna mjesta III. vrste, za koja je opći uvjet srednja stručna sprema,
– radna mjesta IV. vrste, za koja je opći uvjet niža stručna sprema ili osnovna škola.

Članak 65.
(1) Poslovi u državnim tijelima koje obavljaju službenici, ovisno o njihovoj vrsti i
složenosti, te stručnoj spremi i ostalim uvjetima potrebnim za njihovo obavljanje razvrstavaju
se u skupine te se utvrđuju jedinstveni nazivi radnih mjesta na kojima se obavljaju poslovi u
okviru iste skupine poslova.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka poslovi u državnim tijelima raspoređuju se u skupine:
1. upravno-pravni poslovi i to:
a) poslovi neposrednog izvršavanja zakona,
b) inspekcijski poslovi,
2. analitičko-normativni, financijsko-planski i drugi stručni poslovi,
3. informatički poslovi,
4. opći i administrativni poslovi,
5. materijalno-financijski i računovodstveni poslovi.

1. UPRAVNO-PRAVNI POSLOVI
a) Poslovi neposrednog izvršavanja zakona
Članak 66.
(1) Za poslove neposrednog izvršavanja zakona utvrđuju se jedinstveni nazivi radnih
mjesta na koje se raspoređuju službenici:
– upravni referent,
– viši upravni referent,
– samostalni upravni referent,
– upravni savjetnik,
– viši upravni savjetnik.
(2) Radno mjesto višeg upravnog savjetnika može se pravilnikom o unutarnjem redu tijela
državne uprave predvidjeti samo u središnjim državnim tijelima za najsloženije poslove
neposrednog izvršavanja zakona.

Članak 67.
(1) Poslovi upravnog referenta obuhvaćaju osobito: obavljanje radnji u upravnom
postupku do donošenja rješenja kao i donošenje rješenja u jednostavnijim upravnim stvarima
u granicama dobivene ovlasti, vođenje propisanih očevidnika i izdavanje izvoda iz tih
očevidnika, vođenje postupka radi utvrđivanja činjenica o kojima se ne vode službeni
očevidnici, izdavanje odgovarajućih uvjerenja o tim činjenicama, provođenje izvršenja i
obavljanje drugih odgovarajućih upravnih poslova.
(2) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto upravnog referenta su: srednja stručna
sprema upravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(3) Poslovi višeg upravnog referenta obuhvaćaju osobito: vođenje upravnog postupka i
donošenje rješenja u granicama dobivene ovlasti, davanje uputa za obavljanje radnji u
upravnom postupku do donošenja rješenja, obavljanje jednostavnijih poslova upravnog
nadzora, suradnja u pripremi propisa, te obavljanje drugih odgovarajućih upravnih i s njima
povezanih stručnih poslova.
(4) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto višeg upravnog referenta su: viša stručna
sprema upravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(5) Poslovi samostalnog upravnog referenta obuhvaćaju osobito: samostalno vođenje
postupka i rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima u prvostupanjskom postupku i
rješavanje upravnih stvari u drugostupanjskom postupku, obavljanje poslova upravnog
nadzora, praćenje stanja u određenom upravnom području i predlaganje poduzimanja
odgovarajućih mjera, pripremu informacija i drugih stručnih materijala, suradnju u pripremi
propisa i drugih akata kao i obavljanje drugih odgovarajućih upravnih i s njima povezanih
stručnih poslova.
(6) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto samostalnoga upravnog referenta su: visoka
stručna sprema pravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(7) Poslovi upravnog savjetnika obuhvaćaju osobito: rješavanje u najsloženijim upravnim
stvarima, praćenje stanja u određenim upravnim područjima, osobito u pogledu izvršavanja
zakona i drugih propisa, uvjeta za izvršavanje zakona i drugih propisa, predlaganje potrebnih
mjera, obavljanje složenijih poslova upravnog nadzora, stručnu obradu sustavnih i drugih
pitanja i problema od širega društvenog značenja, a osobito razradu koncepcije kao i osnove
za donošenje zakona i drugih propisa, pripremanje nacrta zakona i drugih propisa i akata,
koordiniranje rada, te određene poslove u vezi s unapređivanjem organizacije rada u odgova-
rajućem upravnom području.
(8) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto upravnog savjetnika su: visoka stručna
sprema pravne ili druge odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje pet
godina radnog staža u struci. Iznimno na radno mjesto upravnog savjetnika može se
rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje četiri godine radnog
staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje dvije godine ocijenjena ocjenom »naročito
uspješan«.
(9) Poslovi višega upravnog savjetnika obuhvaćaju osobito: obavljanje najsloženijih
poslova koji zahtijevaju posebnu samostalnost, stručnost i odgovornost u radu, kao što su
izrada odnosno koordiniranje rada na izradi nacrta i prijedloga sustavnih i drugih zakona i
propisa, rješavanje u izuzetno složenim upravnim stvarima, obavljanje najsloženijih poslova
upravnog nadzora, kao i obavljanje drugih najsloženijih upravnih i s njima povezanih stručnih
poslova.
(10) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto višega upravnog savjetnika su: visoka
stručna sprema pravne ili druge odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje
10 godina radnog staža u struci. Iznimno na radno mjesto višeg upravnog savjetnika može se
rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje osam godina radnog
staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje tri godine ocijenjena ocjenom »naročito
uspješan«.

b) Inspekcijski poslovi
Članak 68.
(1) Za poslove inspekcija, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno utvrđuju se
jedinstveni nazivi radnih mjesta na koje se raspoređuju službenici:
– inspektor II. vrste,
– inspektor,
– viši inspektor.
(2) Radno mjesto višeg inspektora može se pravilnikom o unutarnjem redu tijela državne
uprave predvidjeti samo u središnjim državnim tijelima za najsloženije poslove inspekcijskog
nadzora.

Članak 69.
(1) Poslovi inspektora II. vrste obuhvaćaju osobito: obavljanje manje složenih poslova
inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa, iniciranje izmjena i dopuna za-
kona i drugih propisa i suradnju u izradi nacrta zakona i drugih propisa, vođenje propisanih
očevidnika i sastavljanje izvješća o izvršenim nadzorima.
(2) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto inspektora II. vrste su: viša stručna sprema
odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje pet godina radnog staža u struci,
ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Iznimno na radno mjesto inspektora II. vrste
može se rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje četiri godine
radnog staža u struci u državnoj upravi i koja je posljednje dvije godine ocijenjena ocjenom
»naročito uspješan«.
(3) Poslovi inspektora obuhvaćaju osobito: obavljanje složenijih poslova inspekcijskog
nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa, iniciranje izmjena i dopuna zakona i drugih
propisa i suradnju u izradi nacrta zakona i drugih propisa, vođenje propisanih očevidnika i
sastavljanje izvješća o izvršenim nadzorima.
(4) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto inspektora su: visoka stručna sprema
odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje pet godina radnog staža u struci,
ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Iznimno na radno mjesto inspektora može se
rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje četiri godine radnog
staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje dvije godine ocijenjena ocjenom »naročito
uspješan«.
(5) Poslovi višeg inspektora obuhvaćaju osobito: obavljanje najsloženijih poslova
inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa, iniciranje izmjena i dopuna
zakona i drugih propisa i suradnju u izradi nacrta zakona i drugih propisa, vođenje propisanih
očevidnika i sastavljanje izvješća o izvršenim nadzorima.
(6) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto višeg inspektora su: visoka stručna sprema
odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje 10 godina radnog staža u struci.
Iznimno na radno mjesto višeg inspektora može se rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja
ostalih uvjeta, ima najmanje osam godina radnog staža u struci u državnoj službi i koja je
posljednje tri godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.
2. ANALITIČKO-NORMATIVNI, FINANCIJSKO-
-PLANSKI, OPĆI I DRUGI STRUČNI POSLOVI
Članak 70.
(1) Za analitičko-normativne, financijsko-planske i druge stručne poslove utvrđuju se
jedinstveni nazivi radnih mjesta na koje se raspoređuju službenici:
– stručni referent,
– viši stručni referent,
– stručni suradnik,
– stručni savjetnik,
– viši stručni savjetnik.
(2) Radno mjesto višega stručnog savjetnika može se pravilnikom o unutarnjem redu
državnog tijela predvidjeti samo u središnjim državnim tijelima za najsloženije analitičko-
normativne, financijsko-planske i druge stručne poslove.

Članak 71.
(1) Poslovi stručnog referenta obuhvaćaju osobito: prikupljanje, sređivanje, evidentiranje i
tehničku kontrolu i obradu podataka prema metodološkim i drugim uputama, vođenje raznih
očevidnika, obavljanje jednostavnijih poslova u pripremanju dokumentacije, kao i obavljanje
drugih odgovarajućih stručnih i drugih poslova.
(2) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto stručnog referenta su: srednja stručna
sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(3) Poslovi višega stručnog referenta obuhvaćaju osobito: obavljanje određenih manje
složenih analitičkih poslova i izradu odgovarajuće dokumentacije, suradnju u pripremanju
planova i istraživanja, obavljanje poslova organizacijske pripreme rada državnih tijela i
njihovih radnih tijela, izradu zapisnika, poslove financijskog knjigovodstva, bilanciranja,
obračuna materijalno-financijskog poslovanja te obavljanje tehničkih i manje složenih struč-
nih poslova u vezi s informiranjem, odnosa s javnošću i izdavačke djelatnosti, kao i drugih
odgovarajućih stručnih i tehničkih poslova.
(4) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto višeg stručnog referenta su: viša stručna
sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(5) Poslovi stručnog suradnika obuhvaćaju osobito: proučavanje i stručnu obradu
složenijih pitanja i problema iz određenog područja i izradu odgovarajućih prijedloga,
suradnju u izradi nacrta zakona i drugih propisa, stručnu obradu i predlaganje rješenja u
složenijim pitanjima, obavljanje odgovarajućih stručnih poslova vezanih za financijsko-
planske i računovodstvene poslove i praćenje obračuna troškova poslovanja, informiranje,
odnosa s javnošću i izdavačku djelatnost, obavljanje poslova stručne pripreme rada tijela
državne vlasti i njihovih radnih tijela, te obavljanje drugih odgovarajućih stručnih, općih i
tehničkih poslova.
(6) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto stručnog suradnika su: visoka stručna
sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(7) Poslovi stručnog savjetnika obuhvaćaju osobito: proučavanje i stručnu obradu
najsloženijih pitanja u određenom području, odnosno djelatnosti, izradu elaborata i drugih
stručnih materijala, izradu nacrta zakona i drugih složenijih propisa i akata, proučavanje i
stručnu obradu sustavnih i drugih pitanja od širega društvenog značaja, koordiniranje stručnog
rada, unapređivanje organizacije, poslovanja i metoda rada na širem području u određenom
području odnosno djelatnosti, obavljanje najsloženijih poslova stručne pripreme rada tijela
državne vlasti i njihovih radnih tijela, najsloženijih financijsko-planskih i računovodstvenih
poslova, složenijih stručnih poslova informiranja, odnosa s javnošću i odgovarajućih poslova
vezanih uz izdavačku djelatnost, te obavljanje drugih najsloženijih stručnih, općih i tehničkih
poslova u odgovarajućoj struci, odnosno službi.
(8) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto stručnog savjetnika su: visoka stručna
sprema odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje pet godina radnog staža
u struci. Iznimno na radno mjesto stručni savjetnik može se rasporediti osoba koja, pored
ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje četiri godine radnog staža u struci u državnoj službi
i koja je posljednje dvije godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.
(9) Poslovi višeg stručnog savjetnika obuhvaćaju osobito: obavljanje najsloženijih
poslova, koji zahtijevaju posebnu samostalnost, stručnost i odgovornost u radu, a odnose se na
stručnu obradu najsloženijih sustavnih i drugih pitanja, te s tim u vezi, koordinaciju odnosno
izradu odgovarajućih stručnih elaborata i informacija, sustavnih rješenja za najsloženije
zakone i druge propise te izradu nacrta zakona i drugih propisa, obavljanje i drugih
najsloženijih analitičko-normativnih poslova, najsloženijih financijsko-planskih i
računovodstvenih poslova, kao i drugih najsloženijih stručnih, općih i tehničkih poslova, te
poslova informiranja, odnosa s javnošću i izdavačke djelatnosti.
(10) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto višeg stručnog savjetnika su: visoka
stručna sprema odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje 10 godina
radnog staža u struci. Iznimno na radno mjesto višeg stručnog savjetnika može se rasporediti
osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje osam godina radnog staža u struci
u državnoj službi i koja je posljednje tri godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.
3. INFORMATIČKI POSLOVI
Članak 72.
(1) Za informatičke poslove utvrđuju se jedinstveni nazivi radnih mjesta na koje se
raspoređuju službenici:
– informatički referent,
– viši informatički referent,
– informatički suradnik,
– informatički savjetnik,
– viši informatički savjetnik.
(2) Radno mjesto višeg informatičkog savjetnika može se pravilnikom o unutarnjem redu
državnog tijela predvidjeti samo u središnjim državnim tijelima za najsloženije informatičke
poslove.

Članak 73.
(1) Poslovi informatičkog referenta obuhvaćaju osobito: upisivanje podataka u računalne
baze podataka, upis i jednostavnu obradu te razmjenu elektroničkih (digitalnih) dokumenata,
održavanje računalnih sustava i mreža te njihovo upravljanje, izradu jednostavnijih
programskih rješenja, pružanje manje složenih oblika pomoći korisnicima informatičkih
resursa (računala, mreže, programska rješenja), poslove pripreme, kontrole i distribucije do-
kumentacije potrebne za djelovanje informatičkog sustava kao i obavljnje drugih poslova na
osnovi dobivenih radnih uputa.
(2) Stručni uvjeti za raspored za radno mjesto informatički referent su: srednja stručna
sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(3) Poslovi višeg informatičkog referenta obuhvaćaju osobito: obavljanje manje složenih
poslova organizacije i upravljanja informatičkim sustavom, izradu jednostavnijih programskih
rješenja i odgovarajuće programske dokumentacije, organizaciju i čuvanje elektroničkih
(digitalnih) dokumenata, održavanje i čuvanje osnovnih računalnih i mrežnih operacijskih
sustava, davanje stručne podrške korisnicima informatičkih resursa, održavanje i upravljanje
sustava baza podataka prema dobivenim projektnim uputama kao i obavljanje odgovarajućih
stručnih i tehničkih poslova informacijskog centra ili službe.
(4) Stručni uvjeti za raspored za radno mjesto višega informatičkog referenta su: viša
stručna sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(5) Poslovi informatičkog suradnika obuhvaćaju osobito: stručnu obradu informacijsko-
dokumentacijskog sustava, suradnju u izradi informatičkih projekata, izradu složenih
programskih rješenja i informatičkih modela, organizaciju djelovanja informatičkog sustava i
pripadnih sklopova (računala, računalne mreže, programska rješenja), pružanje stručne i
inženjerske pomoći korisnicima informatičkih resursa, oblikovanje i upravljanje djelovanjem
informacijskih usluga kao i poslove elektroničkog izdavaštva, upravljanje sustavima
elektoničke pošte i razmjene elektroničkih (digitalnih) dokumenata, uspostavljanje i
upravljanje sustavima baze podataka, kao i druge odgovarajuće stručne i inženjerske poslove
potrebne za djelotvornost informatičkog sustava.
(6) Stručni uvjeti za raspored za radno mjesto informatičkog suradnika su: visoka stručna
sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(7) Poslovi informatičkog savjetnika obuhvaćaju osobito: projektiranje, uvođenje i
unapređenje djelovanja informatičkih sustava, unapređenje informacijsko-dokumentacijskog
sustava, koordinaciju i vođenje projektnih timova kod izrade pojedinačnih sklopova (tehnički,
programski, organizacijski, kadrovski) cjelovitoga informatičkog sustava, stručnu pripremu
djelovanja sustava elektroničkog izdavaštva i razmjene elektroničkih (digitalnih) dokumenata,
pripremu odgovarajućih propisa i programa u području standardizacije informatičkih sustava i
očuvanja integriteta podataka i digitalnih dokumenata, poslove informatičkog osposobljavanja
i usavršavanja korisnika informatičkog sustava, kao i obavljanje najsloženijih stručnih i
inženjerskih poslova u informatici.
(8) Stručni uvjeti za raspored za radno mjesto informatičkog savjetnika su: visoka stručna
sprema odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje 5 godina radnog staža u
struci. Izuzetno na radno mjesto informatički savjetnik može se rasporediti osoba koja pored
ispunjavanja ostalih uvjeta ima najmanje četiri godine radnog staža u struci u državnoj službi i
koja je posljednje dvije godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.
(9) Poslovi višega informatičkog savjetnika obuhvaćaju osobito: najsloženije poslove u
području računalnih i komunikacijskih sustava te sustava organizacije, obrade i razmjene
elektroničkih (digitalnih) dokumenata koji zahtijevaju posebnu samostalnost, stručnost i
odgovornost u izradi odgovarajućih stručnih elaborata, mišljenja, sustavnih rješenja
informatičkih sustava i pripadajućih kategorija (računala, računalne mreže, operacijski
sustavi, korisnička programska rješenja, baze podataka i umreženje informacijske baze,
informatičko usavršavanje korisnika informatičkog sustava), u izradi nacrta stručnih,
organizacijskih i provedbenih dokumenata i propisa (zakoni, uredbe, pravilnici i drugo),
potrebnih za unapređenje djelovanja informatičkih sustava, kao i druge najsloženije poslove u
informatici te poslove elektoničkog izdavaštva i informacijskih usluga.
(10) Stručni uvjeti za raspored za radno mjesto višega informatičkog savjetnika su: visoka
stručna sprema odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje 10 godina
radnog staža u struci. Izuzetno na radno mjesto višega informatičkog savjetnika može se
rasporediti osoba koja pored ispunjavanja ostalih uvjeta ima najmanje osam godina radnog
staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje tri godine ocijenjena ocjenom »naročito
uspješan«.

4. OPĆI I ADMINISTRATIVNI POSLOVI


Članak 74.
Za opće i administrativne poslove utvrđuju se jedinstveni nazivi radnih mjesta na koje se
raspoređuju službenici:
– administrativni referent,
– administrativni tajnik,
– daktilograf.
Članak 75.
(1) Poslovi administrativnog referenta obuhvaćaju osobito: prijam akata, upisivanje akata
u propisane očevidnike i vođenje propisanih očevidnika o aktima i o uredskom poslovanju,
otpremu akata, poslove arhive, organiziranje i nadzor nad obavljanjem uredskog poslovanja,
te druge uredske poslove.
(2) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto administrativnog referenta su: srednja
stručna sprema upravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(3) Poslovi administrativnog tajnika obuhvaćaju osobito: obavljanje poslova za potrebe
čelnika tijela državne uprave u svezi s prijamom stranaka i telefonskih poruka, vođenje
urudžbenog zapisnika povjerljivih akata, otpreme i čuvanja akata prema stupnjevima tajnosti,
obavljanje poslova prijepisa i drugih potrebnih uredskih poslova.
(4) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto administrativnog tajnika su: srednja stručna
sprema upravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(5) Poslovi daktilografa obuhvaćaju osobito: pisanje po diktatu i prepisivanje rukopisa i
drugih tekstova, obavljanje poslova zapisničara, upis dokumenata u računalni sustav i izrada
jednostavnijih (digitalnih) dokumenata te obavljanje drugih odgovarajućih poslova.
(6) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto daktilografa su: srednja stručna sprema
upravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

5. MATERIJALNO-FINANCIJSKI I RAČUNOVODSTVENI POSLOVI


Članak 76.
Za materijalno-financijske poslove utvrđuju se jedinstveni nazivi radnih mjesta na koje se
raspoređuju službenici:
– ekonom,
– računovodstveni referent.
Članak 77.
(1) Poslovi ekonoma obuhvaćaju osobito: nabavu opreme, uredskog i drugog materijala,
poslove u vezi s osiguranjem, utroškom i otpisom opreme i materijala, vođenje materijalnih
evidencija, određene poslove u vezi s održavanjem zgrada i uredskih prostorija te obavljanje
drugih odgovarajućih poslova.
(2) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto ekonoma su: srednja stručna sprema
ekonomske ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
(3) Poslovi računovodstvenog referenta obuhvaćaju osobito: poslove što se odnose na
knjigovodstvo, likvidaturu, blagajnu, obračun plaća, te obračune materijalno-financijskog
poslovanja državnih tijela, kao i druge odgovarajuće poslove.
(4) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto računovodstvenog referenta su: srednja
stručna sprema ekonomske ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.
Članak 78.
(1) Posebnim zakonom, uredbom Vlade ili drugim propisima donijetim na temelju Ustava
i zakona mogu se propisati i posebni nazivi radnih mjesta, poslovi koji se obavljaju na tim
radnim mjestima i stručni uvjeti koje moraju ispunjavati službenici i namještenici za raspored
na radna mjesta u pojedinim upravnim područjima ili državnim tijelima, ovisno o njihovom
djelokrugu rada, pridržavajući se odredbi članaka ove glave o vrsti i složenosti poslova koji se
obavljaju na radnim mjestima i stručnim uvjetima potrebnim za njihovo obavljanje.
(2) Jedinstvene nazive radnih mjesta na kojima se upravlja pojedinom ustrojstvenom
jedinicom i stručne uvjete potrebne za raspored na ta radna mjesta propisuje Vlada uredbom
pridržavajući se odredbi članaka ove glave o vrsti i složenosti poslova koji se obavljaju na
radnim mjestima i stručnim uvjetima potrebnim za njihovo obavljanje u ustrojstvenoj jedinici.
Radna mjesta na kojima se upravlja pojedinom ustrojstvenom jedinicom jesu položaji.
(3) Službenici raspoređeni na radna mjesta – položaje u odnosu na službenike i
namještenike u ustrojstvenoj jedinici kojom upravljaju su nadređeni službenici.
IX. STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE SLUŽBENIKA
Članak 79.
(1) Službenici se osposobljavaju za državnu službu obavljanjem vježbeničke prakse.
(2) Službenici se stručno usavršavaju putem tečajeva, seminara i školovanjem za
postizanje više stručne spreme od one koju imaju.
(3) Bliže propise o stručnom osposobljavanju i usavršavanju službenika donosi Vlada.

a) Vježbenici
Članak 80.
(1) Osobe sa završenim obrazovanjem određene stručne spreme i struke, bez radnog staža
u struci ili s radnim stažem kraćim od vremena određenog za vježbenički staž, primaju se u
državnu službu u svojstvu vježbenika.
(2) Vježbenici se primaju u državnu službu na određeno vrijeme potrebno za obavljanje
vježbeničke prakse, odnosno državna im se služba može produžiti na neodređeno vrijeme ako
u tijelu državne vlasti postoji slobodno radno mjesto na koje ih se može rasporediti nakon
položenoga državnoga stručnog ispita.
(3) Vježbenici se primaju putem natječaja. Na prijam vježbenika odgovarajuće se
primjenjuju odredbe ovoga Zakona o prijamu u državnu službu putem natječaja.
Članak 81.
Broj vježbenika za sva državna tijela za narednu godinu utvrđuje Vlada, na prijedlog
ministarstva nadležnog za poslove opće uprave.

Članak 82.
(1) Vježbenici se za vrijeme vježbeničkog staža, kroz praktični rad i učenje po utvrđenom
programu i pod nadzorom, osposobljavaju za samostalno obavljanje poslova određene struke,
odnosno službe. Vježbenici se mogu osposobljavati samo za obavljanje poslova radnih mjesta
za koja odredbama članka 67., 71. i 73. ovoga Zakona nije predviđen poseban uvjet godina
radnog staža, te za radna mjesta iz odredbi članaka 75. i 77. ovoga Zakona.
(2) Vježbenički staž za vježbenike koji se osposobljavaju za obavljanje poslova I. vrste
traje 16 mjeseci.
(3) Vježbenički staž za vježbenike koji se osposobljavaju za obavljanje poslova II. vrste
traje 14 mjeseci.
(4) Vježbenički staž za vježbenike koji se osposobljavaju za obavljanje poslova III. vrste
traje 12 mjeseci.

b) Državni stručni ispit


Članak 83.
(1) Državni stručni ispit polaže se pred državnom ispitnom komisijom koja se ustrojava
pri ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave.
(2) Članove državne ispitne komisije koji ispituju opći dio državnog stručnog ispita
imenuje ministar nadležan za poslove opće uprave, a članove ispitne komisije koji ispituju
posebni dio imenuje ministar ili drugi čelnik državnog tijela nadležan za pojedino upravno
područje.
(3) Državni stručni ispit polaže se u pravilu za poslove najnižega jedinstvenoga radnog
mjesta u svakoj vrsti utvrđenih odredbama članka 67., 69., 71. i 73. te za radna mjesta iz
odredbi članka 75. i 77. ovoga Zakona.
(4) Za posebne nazive radnih mjesta utvrđene sukladno odredbi članka 78. stavka 1. ovoga
Zakona državni stručni ispit polaže se za poslove najnižega radnog mjesta odgovarajuće vrste
poslova.
Članak 84.
(1) Državni stručni ispit sastoji se od općeg i posebnog dijela. Opći dio zajednički je za
sve vježbenike iste vrste bez obzira na poslove za koje se osposobljavaju, a posebni dio ispita
sastoji se od provjere posebnih znanja potrebnih za obavljanje pojedinih poslova iz djelokruga
državnih tijela za koje se vježbenik osposobljava.
(2) Program općeg dijela državnoga stručnog ispita propisuje ministar nadležan za poslove
opće uprave, a program posebnog dijela propisuje čelnik tijela nadležan za pojedino upravno
područje.
(3) Za vježbenike III. vrste pojedinog zanimanja ili u pojedinim službama ministar
nadležan za poslove opće uprave može propisati posebni program općeg dijela državnog
stručnog ispita.
Članak 85.
(1) Vježbenik može pristupiti polaganju državnoga stručnog ispita najranije dva mjeseca
prije isteka propisanoga vježbeničkog staža, a dužan ga je položiti najkasnije do isteka
vježbeničkog staža.
(2) Vježbeniku koji iz opravdanih razloga ne položi državni stručni ispit može se produžiti
vježbenički staž za najviše tri mjeseca.
(3) Ukoliko vježbenik ni nakon dva uzastopna poziva na državni stručni ispit, ne pristupi
polaganju državnoga stručnog ispita bez opravdanog razloga, smatra se da ispit nije položio i
gubi pravo polaganja državnoga stručnog ispita.
(4) Vježbenik koji ne položi najviše dva predmeta, pristupa u roku mjesec dana
popravnom ispitu iz tih predmeta, a ako ne položi popravni ispit iz jednog ili oba predmeta
ima pravo polagati još samo jednom.
(5) Vježbenik koji ne položi tri ili više predmeta, ponavlja cijeli ispit najkasnije u roku dva
mjeseca.
(6) Vježbenik nakon ponavljanja cijelog ispita ima pravo na polaganje popravnog ispita iz
najviše dva predmeta pod uvjetima iz stavka 4. ovoga članka.
Članak 86.
(1) Troškovi prvog polaganja državnoga stručnog ispita vježbenika, kao i osoba primljenih
u državnu službu uz uvjet da u roku godine dana polože državni stručni ispit, terete državno
tijelo koje ih upućuje na polaganje ispita.
(2) Pod prvim polaganjem državnoga stručnog ispita smatra se i popravni ispit koji se
polaže prvi put.

Članak 87.
Osobe koje u upravnim tijelima jedinica lokalne odnosno područne (regionalne)
samouprave te pravnim osobama s javnim ovlastima obavljaju prenijete poslove državne
uprave polažu državni stručni ispit prema odredbama ovoga Zakona, ako posebnim zakonom
nije drukčije određeno.
Članak 88.
(1) Državni stručni ispit mogu polagati i osobe koje nisu zaposlene u državnim tijelima,
ukoliko imaju dvostruko više radnog staža u struci od vremena trajanja vježbeničkog staža
pojedine vrste propisanog ovim Zakonom.
(2) Način polaganja državnog stručnog ispita za osobe iz stavka 1. ovoga članka, uređuje
se uredbom Vlade iz članka 79. ovoga Zakona.
(3) Osobe koje nisu zaposlene u državnim tijelima troškove polaganja državnog stručnog
ispita snose same.

Članak 89.
(1) Osoba koja u vrijeme prijama u državnu službu ima u odgovarajućoj struci radni staž
duži od vremena određenog za vježbenički staž, ali nema položen državni stručni ispit, ne
prima se u državnu službu u svojstvu vježbenika, ali je dužna u roku od godine dana od
prijama u državnu službu položiti državni stručni ispit.
(2) Službeniku koji ne položi državni stručni ispit u roku iz stavka 1. ovoga članka,
prestaje državna služba istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita.
(3) U slučaju privremene spriječenosti za rad zbog bolovanja, porodnog dopusta, odnosno
drugoga opravdanog razloga, rok iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti za onoliko
vremena koliko je trajala privremena spriječenost za rad odnosno drugi opravdani razlozi.
(4) Ako je prijava za polaganje državnoga stručnog ispita pravovremeno podnesena, a
službenik nije u roku iz stavka 1. ovoga članka bio pozvan na polaganje, taj se rok može
produžiti do polaganja stručnog ispita, ali ne više od tri mjeseca.

Članak 90.
Državni stručni ispit nije dužan polagati državni službenik koji ima položen pravosudni
ispit.

c) Stručno usavršavanje
Članak 91.
(1) Službenici su obvezni za vrijeme trajanja državne službe stručno se usavršavati za
obavljanje poslova odgovarajuće struke, odnosno službe.
(2) Stručno usavršavanje službenika organiziraju i provode državna tijela u okviru svoje
nadležnosti, a prilikom organiziranja i provedbe stručnog usavršavanja dužna su surađivati s
drugim državnim tijelima i sa znanstvenim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama.
(3) Za provedbu stručnog usavršavanja odgovoran je čelnik tijela.
(4) Sredstva za provedbu stručnog usavršavanja osiguravaju se u državnom proračunu.

Članak 92.
(1) Stručno usavršavanje službenika provodi se sukladno godišnjem programu kojeg
utvrđuje Vlada, na prijedlog ministarstva nadležnog za poslove opće uprave odnosno
ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.
(2) Prije početka stručnog usvršavanja, na temelju programa iz stavka 1. ovoga članka,
čelnik tijela i službenik sklapaju ugovor o međusobnim pravima i obvezama koje proizlaze iz
stručnog usavršavanja.
(3) Službenik može biti upućen na stručno usavršavanje u inozemstvo ako je proveo u
službi u državnom tijelu najmanje dvije godine.
(4) Po završetku stručnog usavršavanja na teret sredstava državnog proračuna službenik je
dužan ostati u službi najmanje dvostruko vremena koliko je trajalo stručno usavršavanje na
koje je upućen, a razdoblje novoga stručnog usavršavanja ne uračunava se u vrijeme koje je
službenik dužan ostati u službi.
(5) Ako službenik, po završetku stručnog usavršavanja ne ostane u službi u vremenu
utvrđenom u stavku 3. ovoga članka, dužan je vratiti cjelokupni iznos sredstava utrošen za
njegovo usavršavanje.
(6) Službenik je dužan vratiti utrošena sredstva za njegovo stručno usavršavanje, ako ne
završi program stručnog usavršavanja, uključujući i samovoljno napuštanje programa
stručnog usavršavanja.

X. OCJENJIVANJE SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA


Članak 93.
(1) Službenici i namještenici ocjenjuju se svake godine najkasnije do 31. ožujka za
prethodnu kalendarsku godinu.
(2) Ne ocjenjuju se službenici i namještenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini
radili manje od šest mjeseci, bez obzira na razloge.
Članak 94.
(1) Službenike i namještenike ocjenjuje čelnik tijela, na prijedlog neposredno nadređenog
službenika koji se temelji na podacima o stručnom znanju, učinkovitosti rada i poštivanju
službene, odnosno radne dužnosti.
(2) Ministar nadležan za poslove opće uprave pravilnikom propisuje kriterije za
ocjenjivanje službenika i namještenika i način provođenja ocjenjivanja.
(3) Ocjene kojima se ocjenjuju službenici i namještenici jesu: »naročito uspješan«,
»uspješan«, »zadovoljava« i »ne zadovoljava«. Ocjena mora biti obrazložena.
(4) O ocjeni se donosi rješenje.
(5) Ocjena službenika i namještenika unosi se u osobni očevidnik.

Članak 95.
Službeniku i namješteniku koji je dva puta uzastopce ocijenjen ocjenom »ne zadovoljava«
prestaje po sili zakona državna služba ili rad, danom konačnosti rješenja o ocjenjivanju.
XI. PREMJEŠTAJI
Članak 96.
(1) Službenika se može po potrebi službe premjestiti na drugo radno mjesto u istom ili
drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo u okviru iste skupine
poslova i ako su propisani uvjeti toga radnog mjesta isti kao uvjeti radnog mjesta na kojem se
službenik nalazi u trenutku premještaja.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka službenika se uz njegov pristanak može
premjestiti na svako radno mjesto za koje ispunjava propisane uvjete, bez obzira na vrstu i
složenost poslova koji se obavljaju na radnom mjestu na koje se premješta.
(3) Službenika se ne može premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada bez njegove
suglasnosti ako ima više od 20 godina radnog staža ili ako bi se premještajem bitno pogoršale
njegove obiteljske prilike.

Članak 97.
(1) Službeniku koji se premješta u državno tijelo čije je sjedište udaljeno više od 100
kilometara od mjesta njegovog stanovanja mora se, najduže u roku šest mjeseci, osigurati
odgovarajući smještaj za njega i njegovu obitelj, ako posebnim zakonom nije drukčije
određeno.
(2) Do osiguravanja uvjeta za smještaj njega i obitelji, službenik ima pravo na naknadu
povećanih troškova zbog odvojenog života od obitelji, kao i naknadu troškova putovanja u
mjesto stanovanja obitelji u vrijeme tjednog odmora, državnih blagdana i neradnih dana,
sukladno uredbi Vlade ili odredbama kolektivnog ugovora. Službenik za preseljenje ima
pravo na naknadu stvarnih troškova preseljenja.

Članak 98.
(1) Rješenje o premještaju iz jednog u drugo državno tijelo donosi, uz prethodni pisani
sporazum s čelnikom državnog tijela u koje se službenik premješta, čelnik onoga državnog
tijela iz kojeg se službenik premješta.
(2) Konačna rješenja o premještaju državna tijela dostavljaju ministarstvu nadležnom za
poslove opće uprave, a pravosudna i kaznena tijela ministarstvu nadležnom za poslove
pravosuđa.
(3) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka službenik ima pravo u roku tri dana od
primitka rješenja podnijeti prigovor čelniku tijela, koji je rješenje donio. Prigovor odgađa
izvršenje rješenja o premještaju.
(4) O prigovoru se mora odlučiti u roku tri dana od dana primitka prigovora.

Članak 99.
(1) Protiv rješenja kojim je odlučeno po prigovoru iz članka 98. stavka 3. ovoga Zakona,
odnosno ako po prigovoru nije odlučeno u propisanom roku, službenik ima pravo pokrenuti
upravni spor u roku od 30 dana od primitka rješenja odnosno od proteka roka za odlučivanje
po prigovoru.
(2) Postupak po tužbi iz stavka 1. ovoga članka smatra se hitnim.

Članak 100.
Čelnik tijela u koje je službenik premješten, donosi rješenje o rasporedu na radno mjesto u
roku tri dana od dana konačnosti rješenja o premještaju. Ako se rješenje o rasporedu na radno
mjesto ne donese u navedenom roku, čelnik tijela koji je donio rješenje o premještaju
službenika poništit će to rješenje.
Članak 101.
(1) Službenik se mora javiti na novu dužnost danom određenim u rješenju o rasporedu na
radno mjesto.
(2) Službeniku koji odbije postupiti po rješenju o rasporedu na radno mjesto donijetom
sukladno rješenju o premještaju, ili se neopravdano ne javi na dužnost, prestaje državna
služba danom kojim se morao javiti na dužnost.

Članak 102.
(1) Službenika se može po potrebi službe privremeno premjestiti na drugo radno mjesto u
istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za
koje su propisani isti stručni uvjeti kao za radno mjesto na koje je službenik raspoređen u
vrijeme premještaja, ali ne duže od šest mjeseci, odnosno do povratka odsutnog službenika.
(2) Sukladno stavku 1. ovoga članka službenika se može premjestiti na drugo radno
mjesto na način da poslove toga radnog mjesta obavlja samo u dijelu radnog vremena.
(3) U slučaju premještaja sukladno odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka službenik ima
pravo na plaću koja je za njega povoljnija.
(4) Na privremeni premještaj službenika, odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga
Zakona o premještaju službenika.
(5) Službenik koji je privremeno premješten u drugo državno tijelo ostvaruje sva prava i
obveze u svezi s državnom službom u državnom tijelu iz kojega je privremeno premješten.
XII. RASPOLAGANJE
Članak 103.
(1) Kad se ukine državno tijelo, službenike ukinutoga državnog tijela preuzima ono
državno tijelo koje preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela, ako posebnim zakonom nije
drukčije određeno. Preuzeti službenici mogu biti raspoređeni i u druga državna tijela.
(2) Ako preuzeti službenici ne budu raspoređeni na radna mjesta u državnom tijelu koje ih
je preuzelo ili u nekom drugom državnom tijelu iz razloga što nema slobodnih radnih mjesta
ili iz razloga što ne ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored na slobodna radna mjesta,
stavljaju se na raspolaganje Vladi rješenjem čelnika tijela koje ih je preuzelo.
(3) Kad se ukine državno tijelo, a poslove i službenike ukinutoga državnog tijela ne
preuzima neko drugo državno tijelo, službenici ukinutog tijela stavljaju se na raspolaganje
Vladi rješenjem koje donosi ministar nadležan za poslove opće uprave, odnosno ministar
nadležan za poslove pravosuđa, ukoliko se radi o pravosudnim tijelima ili kaznenim tijelima.
(4) U slučaju ukidanja pojedinih radnih mjesta u državnom tijelu, službenici će se
rasporediti na druga radna mjesta u okviru svoje stručne spreme, u tom ili drugom državnom
tijelu najkasnije u roku tri mjeseca od dana ukidanja radnih mjesta, a do rasporeda na novo
radno mjesto ostvaruju pravo na plaću i ostala prava iz službe prema rješenjima koja su imali
prije ukidanja radnih mjesta.
(5) Službenici koji ne budu raspoređeni u roku iz stavka 4. ovoga članka iz razloga što
nema slobodnih radnih mjesta, stavljaju se na raspolaganje Vladi rješenjem čelnika tijela.
(6) Odredbe stavka 1. do 5. ovoga članka primjenjuju se i na službenike ministarstva
nadležnog za vanjske poslove ukoliko nakon povratka s rada iz diplomatskih misija ili
konzularnih predstavništava ne mogu biti raspoređeni na rad sukladno pravilniku o
unutarnjem redu.
Članak 104.
(1) Službenici koji ne budu raspoređeni u rokovima iz članka 103. ovoga Zakona stavljaju
se na raspolaganje Vladi uz otkazni rok i otpremninu prema općim propisima o radu.
(2) Za određivanje dužine trajanja otkaznog roka i visine otpremnine računa se neprekidni
radni staž u državnim tijelima Republike Hrvatske.
Članak 105.
(1) Za vrijeme trajanja raspolaganja službenik ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini
plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje.
(2) Službenici koji nakon povratka s rada iz diplomatskih misija ili konzularnih
predstavništava budu stavljeni na raspolaganje ostvaruju pravo na naknadu plaće u visini
plaće koju bi ostvarivali da su raspoređeni na najpovoljnije radno mjesto za koje ispunjavaju
uvjete, osim za radna mjesta nadređenih službenika.
Članak 106.
(1) Za vrijeme trajanja raspolaganja, službenika se može privremeno ili trajno premjestiti i
rasporediti na radno mjesto njegove vrste i struke u bilo koje državno tijelo, koje nije udaljeno
više od 100 kilometara od mjesta njegova stanovanja.
(2) Ako službenik odbije premještaj i raspored iz stavka 1. ovoga članka, smatra se da je
otkazao državnu službu danom kada je trebao početi raditi na radnom mjestu na koje je
raspoređen.
Članak 107.
(1) Rješenja o stavljanju na raspolaganje službenika dostavljaju se ministarstvu nadležnom
za poslove opće uprave, odnosno za službenike pravosudnih tijela i kaznena tijela
ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.
(2) Tijelima iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju se i rješenja o rasporedu na radna mjesta
službenika stavljenih na raspolaganje.
(3) Službenici stavljeni na raspolaganje ostvaruju sva prava u svezi s državnom službom u
državnom tijelu u kojem je donijeto rješenje o stavljanju na raspolaganje.

XIII. PLAĆE SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA


Članak 108.
(1) Plaću službenika, odnosno namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova
radnog mjesta na koje je službenik, odnosno namještenik raspoređen i osnovice za izračun
plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
(2) Osnovica za izračun plaće utvrđuje se kolektivnim ugovorom.
(3) Polazišta za utvrđivanje osnovice su prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum
o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u
prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u »Narodnim
novinama«.
(4) Ako osnovica za izračun plaće ne bude utvrđena do donošenja državnog proračuna,
osnovicu utvrđuje Vlada.

Članak 109.
(1) Vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada.
(2) Prijedlog uredbe iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se na prethodno mišljenje:
– Stručnoj službi Hrvatskoga sabora,
– Stručnoj službi Ustavnog suda Republike Hrvatske,
– Stručnoj službi Vlade,
– Stručnoj službi Ureda pučkog pravobranitelja,
– Državnom uredu za reviziju,
– Uredu predsjednika Republike Hrvatske,
– Ministarstvu financija,
– ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa koje daje mišljenje za pravosudna i
kaznena tijela,
– ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave koje daje mišljenje za sva ostala
državna tijela iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona i
– sindikatu.
(3) Državna tijela iz stavka 2. ovoga članka i sindikat dužni su dostaviti svoje mišljenje u
roku od 15 dana. Ako pojedino državno tijelo ili sindikat ne dostave mišljenje u tom roku,
smatra se da je dano pozitivno mišljenje.
(4) Za utvrđivanje vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta utvrđuju se
rasponi koeficijenata u kojima se mogu kretati vrijednosti koeficijenata poslova radnih mjesta
u pojedinima vrstama i to za:
– radna mjesta I. vrste od 1,05 do 3,50
– radna mjesta II. vrste od 0,90 do 1,20
– radna mjesta III. vrste od 0,65 do 1,10
– radna mjesta IV. vrste od 0,50 do 0,75.
Članak 110.
Za vrijeme trajanja vježbeničkog staža vježbenik ima pravo na 85% plaće poslova radnog
mjesta najniže složenosti njegove vrste.

Članak 111.
(1) Za natprosječne rezultate u radu službenici i namještenici mogu svake godine ostvariti
dodatak za uspješnost na radu koji može iznositi najviše tri plaće službenika ili namještenika
koji ostvaruje dodatak i ne može se ostvarivati kao stalni dodatak uz plaću.
(2) Vlada uredbom utvrđuje kriterije utvrđivanja natprosječnih rezultata i način isplate
dodataka za uspješnost na radu. Kao obvezan kriterij mora se uzeti u obzir ocjena o radu
službenika, odnosno namještenika.
(3) Masu sredstava za dodatke za uspješnost u radu u pojedinim državnim tijelima
utvrđuje Vlada sukladno osiguranim proračunskim sredstvima.
Članak 112.
Vlada uredbom utvrđuje poslove s posebnim uvjetima rada te pravo na posebne dodatke
za službenike i namještenike koji rade na tim poslovima.

XIV. PRESTANAK DRŽAVNE SLUŽBE


Članak 113.
(1) Državna služba prestaje:
1. sporazumom, a
2. istekom roka,
3. otkazom, a
4. po sili zakona i
5. na drugi način propisan zakonom.
(2) Opći propisi o zabrani prestanka rada pojedinim kategorijama zaposlenih primjenjuju
se i na službenike, osim ako im služba prestaje jer nisu zadovoljili na probnom radu, ako su
dva puta uzastopce ocijenjeni ocjenom »ne zadovoljava« ili ako im je u postupku zbog teške
povrede službene dužnosti izrečena kazna prestanka državne službe.

Članak 114.
(1) O prestanku državne službe donosi se rješenje.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se u roku osam dana od nastupa okolnosti
koje su razlog za prestanak službe.
(3) Konačna rješenja o prestanku službe državna tijela dostavljaju ministarstvu nadležnom
za poslove opće uprave, a pravosudna i kaznena tijela ministarstvu nadležnom za poslove pra-
vosuđa.

Članak 115.
Državna služba na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je službenik bio
primljen, ukoliko se o ranijem prestanku ne postigne pisani sporazum.
Članak 116.
(1) Državna služba može prestati na temelju pisanoga sporazuma službenika i čelnika
tijela, kojim se utvrđuje dan prestanka službe.
(2) Državna služba može prestati i na temelju pisanoga otkaza kojega tijelu podnese
službenik.

Članak 117.
Službeniku se otkazuje državna služba ako nije zadovoljio na probnom radu, a služba mu
prestaje danom konačnosti rješenja o prestanku službe otkazom.

Članak 118.
Službeniku prestaje državna služba po sili zakona:
a) smrću,
b) dostavom rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad – danom pravomoćnosti
rješenja,
c) kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža – posljednjeg dana
godine u kojoj je navršio godine života,
d) kad je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci – danom pravomoćnosti
presude,
e) kad je osuđen za kazneno djelo iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona – danom
pravomoćnosti presude,
f) kad neopravdano odsustvuje s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja
službe odnosno prvog dana odsustvovanja s rada,
g) ako ne položi državni stručni ispit u propisanom roku – istekom roka u kojem je bio
obvezan položiti državni stručni ispit,
h) ako se sazna da u vrijeme prijama u državnu službu nije ispunjavao uvjete iz članka 7.
stavka 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona,
i) istekom roka raspolaganja – prvoga dana po isteku roka,
j) kad se sazna da je u vrijeme prijama u državnu službu postojala zapreka iz članka 8.
stavka 1. ovoga Zakona - danom saznanja za zapreku,
k) kad se sazna da je u vrijeme prijama u državnu službu postojala zapreka iz članka 9.
ovoga Zakona – danom saznanja za zapreku,
l) kad mu je izrečena kazna prestanka službe u postupku zbog teške povrede službene
dužnosti – danom konačnosti odluke službeničkog suda,
m) ako je dva puta uzastopce ocijenjen ocjenom »ne zadovoljava« – danom konačnosti
posljednjeg rješenja o ocjenjivanju,
n) ako se po premještaju neopravdano ne javi na dužnost u roku iz članka 102. ovoga
Zakona - danom kojim se je morao javiti na dužnost,
o) u drugim slučajevima utvrđenima posebnim zakonom.

XV. POSEBNE ODREDBE O NAMJEŠTENICIMA


Članak 119.
(1) Osobe se za obavljanje poslova namještenika primaju putem oglasa.
(2) U pogledu općih uvjeta za prijam na rad i razloga koji predstavljaju zapreke za prijam
namještenika, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 7. stavka 1. točke 1. i 2. i odredbe
članka 8. ovoga Zakona.

Članak 120.
Čelnik tijela o prijamu na rad te o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti namještenika
iz radnog odnosa na temelju ovoga Zakona, donosi rješenje koje je upravni akt, ako ovim
Zakonom nije drukčije propisano.

Članak 121.
(1) Na prava i obveze namještenika, premještaj namještenika i prestanak radnog odnosa
namještenika, odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o pravima i obvezama
službenika, premještaju službenika i prestanku službe službenika, osim odredbi o stavljanju na
raspolaganje.
(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka namještenik ima pravo podnijeti prigovor
čelniku tijela. Na podnošenje prigovora primjenjuju se odredbe članka 23. ovoga Zakona.
Članak 122.
(1) Namještenici odgovaraju za lake i teške povrede radne dužnosti te za štetu.
(2) Na odgovornost namještenika za povrede radne dužnosti i odgovornosti za štetu
odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje uređuju odgovornost za povrede
službene dužnosti, udaljenju iz službe i odgovornost za štetu službenika.

XVI. NADZOR
Članak 123.
(1) Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona kao i propisa donijetih na temelju ovoga
Zakona provodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.
(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona, te drugih zakona i propisa koji se
primjenjuju na službenike i namještenike te njihova prava iz državne službe i iz rada, provodi
upravna inspekcija ministarstva nadležnog za poslove opće uprave.
Članak 124.
Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona u pogledu isplata plaća službenika i
namještenika provodi ministarstvo nadležno za poslove financija.
XVII. KAZNENE ODREDBE
Članak 125.
Novčanom kaznom od 1.000 do 5.000 kuna kaznit će se za prekršaj čelnik tijela, odnosno
osoba ovlaštena u smislu odredbe članka 4. stavka 2. ovoga Zakona:
1. ako primi osobu u državnu službu odnosno na rad ili rasporedi na radno mjesto koje nije
predviđeno pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela ili nije slobodno (članak 3. stavak
1. i članak 12. stavak 1.),
2. ako primi u državnu službu osobu za koju je znao ili mogao znati da postoje zapreke iz
članaka 8. i 9. ovoga Zakona,
3. ako popuni radno mjesto za koje nisu osigurana sredstva u državnom proračunu (članak
12. stavak 1.),
4. ako popuni radno mjesto putem natječaja, iako je obaviješten da na raspolaganju Vladi
postoji službenik koji ispunjava uvjete za to radno mjesto (članak 12. stavak 3.),
5. ako se pri utvrđivanju plaće službenika i namještenika ne pridržava odredbi članaka
108. do 110. ovoga Zakona,
6. ako primi u državnu službu osobu koja ne ispunjava uvjete natječaja (članak 17., stavak
1.),
7. ako rasporedi na radno mjesto službenika ili namještenika koji ne ispunjava uvjete za
raspored na to radno mjesto (članak 62. do 78.),
8. ako ne postupi po pravomoćnoj i ovršnoj presudi suda ili rješenju službeničkog suda o
vraćanju službenika na rad.

XVIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE


Članak 126.
(1) Vlada će uredbe iz članka 78. stavka 2., članka 79. stavka 3. i članka 109. stavka 1.
ovoga Zakona donijeti u roku od 30 dana od dana njegova stupanja na snagu, a ostale propise
za čije je donošenje ovlaštena uskladit će s odredbama ovoga Zakona u roku od godine dana
od dana njegova stupanja na snagu.
(2) Do donošenja osnovice na način određen u članku 108. ovoga Zakona Vlada će
privremeno, u roku od 30 dana od donošenja uredbe iz članka 109. stavka 1. ovoga Zakona,
odrediti osnovicu za izračun plaće službenika i namještenika.
(3) Ministar nadležan za poslove opće uprave uskladit će opći dio programa za polaganje
državnoga stručnoga ispita i ostale propise na čije je donošenje ovlašten, u roku od tri mjeseca
od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(4) Čelnici tijela ovlašteni za utvrđivanje posebnog dijela programa državnoga stručnog
ispita navedene programe uskladit će u roku iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Čelnici tijela uskladit će pravilnike o unutarnjem redu državnih tijela u roku od 60
dana nakon donošenja uredbi Vlade iz članaka 78. stavka 2. ovoga Zakona.
Članak 127.
(1) Službenici i namještenici zatečeni u službi odnosno na radu u državnim tijelima na dan
stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavljaju s radom na svojim dosadašnjim službeničkim,
odnosno radnim mjestima i zadržavaju plaće prema dosadašnjim propisima, do donošenja
rješenja o rasporedu na radna mjesta prema pravilniku o unutarnjem redu usklađenim s
odredbama ovoga Zakona.
(2) Nakon donošenja pravilnika o unutarnjem redu državnog tijela usklađenog s
odredbama ovoga Zakona, službenici iz stavka 1. ovoga članka koji nemaju propisanu stručnu
spremu za obavljanje poslova radnog mjesta određene vrste, rasporedit će se na radna mjesta
sukladno stručnoj spremi koju stvarno imaju, osim službenika i namještenika iz stavka 3. i 4.
ovoga članka, a službenici koje neće biti moguće rasporediti jer za raspored na radna mjesta
ne ispunjavaju uvjete u pogledu stručne spreme i struke stavit će se na raspolaganje.
(3) Službenici koji imaju za jedan stupanj stručnu spremu nižu od stručne spreme koja je
propisana za radno mjesto na kojemu su zatečeni na dan stupanja na snagu ovoga Zakona
mogu i dalje obavljati poslove koji odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojemu su
zatečeni ako kumulativno ispunjavaju sljedeće uvjete:
1. ako su na dan stupanja na snagu Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o
plaćama nositelja pravosudnih dužnosti (»Narodne novine«, br. 74/94.) odnosno 26. listopada
1994. zatečeni na poslovima za koje je bila propisana za jedan stupanj stručna sprema viša od
stručne spreme koju su stvarno imali,
2. ako su do 26. travnja 1996. položili državni stručni ispit za zvanje za koje se tražila za
jedan stupanj viša stručna sprema od stručne spreme koju stvarno imaju te
3. ako na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju više od 20 godina radnog staža.
(4) Namještenici koji imaju za jedan stupanj stručnu spremu nižu od stručne spreme koja
je propisana za radno mjesto na kojemu su zatečeni na dan stupanja na snagu ovoga Zakona
mogu i dalje obavljati poslove koji odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojemu su
zatečeni ako kumulativno ispunjavaju sljedeće uvjete:
1. ako su na dan stupanja na snagu Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o
plaćama nositelja pravosudnih dužnosti (»Narodne novine«, br. 74/94.) odnosno 26. listopada
1994. zatečeni na poslovima za koje je bila propisana za jedan stupanj stručna sprema viša od
stručne spreme koju su stvarno imali te
2. ako na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju više od 20 godina radnog staža.
(5) Službenici koji obavljaju inspekcijske poslove i imaju za jedan stupanj stručnu spremu
nižu od stručne spreme koja je propisana za radno mjesto na kojemu su zatečeni na dan
stupanja na snagu ovoga Zakona, a za koje je posebnim zakonom propisano da mogu obavljati
poslove, iako nemaju potrebnu stručnu spremu, mogu i dalje obavljati poslove koji
odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojemu su zatečeni ako kumulativno ispunjavaju slje-
deće uvjete:
1. ako su na dan stupanja na snagu Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o
plaćama nositelja pravosudnih dužnosti (»Narodne novine«, br. 74/94.) odnosno 26. listopada
1994. zatečeni na poslovima za koje je bila propisana samo za jedan stupanj stručna sprema
viša od stručne spreme koju su stvarno imali i
2. ako su položili državni stručni ispit za zvanje propisano posebnim zakonom i u roku
koji je bio tim zakonom propisan.
(6) Službenici iz stavka 1. ovoga članka koji do stupanja na snagu ovoga Zakona nisu
položili državni stručni ispit, a nisu ni oslobođeni obveze polaganja državnog stručnog ispita
prema dosadašnjim propisima, dužni su položiti državni stručni ispit u roku od šest mjeseci od
dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(7) Službenici iz stavka 1. ovoga članka prije rasporeda na radno mjesto za obavljanje
inspekcijskog nadzora ili nadzora nad zakonitošću rada, dužni su dati pisanu izjavu o
nepostojanju zapreka iz odredbi članka 9. ovoga Zakona za njihov raspored na ta radna
mjesta.
(8) Službenici i namještenici koji nemaju u odgovarajućoj struci radni staž duži od
vremena određenog za vježbenički staž raspoređuju se kao vježbenici do isteka vremena
potrebnog za vježbenički staž prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 128.
Postupci u predmetima iz službeničkih i radnih odnosa koji ne budu dovršeni do stupanja
na snagu ovoga Zakona, nastavit će se i dovršiti prema dosadašnjim propisima.
Članak 129.
Danom stupanja na snagu uredbe iz članka 109. stavka 1. ovoga Zakona, prestaje važiti
Uredba o dodacima za poslove s posebnim uvjetima rada (»Narodne novine«, br. 90/94. i
6/00.), Uredba o zvanjima i uvjetima za postavljenje u zvanja, položajima i uvjetima za
imenovanja ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu unutarnjih poslova (»Narodne novine«,
br. 100/95.), Uredba o povećanju vrijednosti platnih razreda za pojedine službe (»Narodne
novine«, br. 90/94., 22/95., 30/95. i 79/95.), Odluka o povećanju vrijednosti koeficijenta
platnog razreda za stanovita zvanja i položaje državnih službenika (»Narodne novine«, br.
18/99.), Uredba o razvrstavanju u platne razrede poslova na kojima rade namještenici
(»Narodne novine«, br. 74/94., 74/00.) i Odluka o povećanju vrijednosti koeficijenata platnih
razreda državnih službenika i namještenika u Stručnoj službi Sabora Republike Hrvatske,
klasa 023-01/95-01/01 od 1. veljače 1995. odredbe:
– članka 15. Zakona o poreznoj upravi (»Narodne novine«, br. 75/93. i 71/99.),
– članka 21. Zakona o financijskoj policiji (»Narodne novine«, br. 89/92., 16/93., 94/93. i
28/94.),
– članka 16. Zakona o carinskoj službi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 53/91.
i 106/93.),
– članka 195. Zakona o obrani (»Narodne novine«, br. 74/93. – pročišćeni tekst i 57/96.),
– članka 84. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i
prekršaje (»Narodne novine«, br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 26/93., 66/93., 11/97., 128/99.
i 73/00.),
– članka 4. Zakona o plaćama ovlaštenih državnih revizora (»Narodne novine«, br.
86/98.).

Članak 130.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o državnim službenicima i
namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti (»Narodne novine«, br. 74/94.,
86/94. i 7/95.), osim odredbi kojima su uređene plaće službenika i namještenika koje prestaju
važiti danom stupanja na snagu uredbe iz članka 109. stavka 1. ovoga Zakona, a ostali propisi
donijeti na temelju toga Zakona, primjenjuju se do donošenja novih propisa sukladno
odredbama ovoga Zakona.

Članak 131.
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

You might also like