Numeričke metode u inžinjerstvu

(skripta)
O greškama

𝑎 – tačna vrijednost neke veličine

𝑎 – približna vrijednost

𝑎 − 𝑎 -apsolutna greška

𝑎 −𝑎
– relativna greška (bolji pokazatelj)
𝑎

𝑎 − 𝑎 ≤ ∆(𝑎) – granica apsolutne greške

𝑎 −𝑎
≤ 𝛿(𝑎) - granica relativne greške
𝑎

Ako se zna granica apsolutne greške onda se za relativnu grešku može uzeto ta granica:
∆(𝑎 )
𝛿 𝑎 = 𝑎

Tačnost zbira (razlike) približno datih brojeva određena je tačnošdu sabiraka sa najnižom
tačnosšdu.

Značajne cifre broj – sve cifre počev od prve nenula cifre sa lijeve strane.

1. Odrediti značajne cifre brojeva:

a) 23,457
b) 0,0305
c) 0,004500600

Rješenje:

a) 2, 3, 4, 5, 7
b) 3, 0, 5
c) 4, 5, 0, 0, 6, 0, 0

Približno rješavanje jednačina

Njutnova (Njutn – Rapsonova) metoda

(Newton-Raphson)

1
Rješavamo jednačine oblika 𝑓 𝑥 = 0. Ovoj jednačini pridružujemo jednačinu koja
predstavlja iterativni postupak:

𝑓(𝑥𝑛 )
𝑥𝑛+1 = 𝑥𝑛 −
𝑓′(𝑥𝑛 )

Teorem: Ako je 𝑓 𝑎 ∙ 𝑓 𝑏 < 0, 𝑓 ′ 𝑥 ≠ 0, 𝑓 ′′ (𝑥) ≠ 0 i ovi izvodi imaju isti znak u 𝑎, 𝑏 ,

onda polazedi od tačke 𝑥0 ∈ [𝑎, 𝑏] koja zadovoljava uslov 𝑓 𝑥0 ∙ 𝑓 ′′ 𝑥0 > 0 može se
izračunati Njutn-Rapsonovom metodom jedinstveno rješenje 𝑥 ∗ jednačine 𝑓 𝑥 = 0 s
proizvoljnom tačnosdu.

1. Nadi rješenja u užim intervalima jednačine 5𝑥 5 − 5𝑥 − 1 = 0, a zatim nači pozitivna

rješenja Njutnovom metodom sa tačnošdu 𝜀 = 0,5 ∙ 10−4 .
Rješenje:
Ova jednačina ima 1 ili 3 ili 5 realnih rješenja jer je naparan stepen, a ako je paran
onda ne mora imati realna rješenje, ima i kompleksna rj.
Jednačine su zadane u formi 𝑓 𝑥 = 0.
1
5𝑥 5 = 5𝑥 + 1 → 𝑥 5 = 𝑥 +
5
5 1
Skiciramo grafik i gledamo presječne tačke funkcija 𝑥 𝑖 𝑥 + 5 .
𝑓 1 = −1 < 0 𝑖 𝑓 2 = 149 > 0 → 𝑓 1 𝑓 2 < 0 𝑝𝑎 𝑥1∗ 𝜖 1,2
𝑓 0 = −1 < 0 𝑖 𝑓 −0,5 = 1,343 … > 0 → 𝑓 0 𝑓 −0,5 < 0 𝑝𝑎 𝑥2∗ 𝜖 −0.5,0
𝑓 −1 = −1 < 0 𝑝𝑎 𝑥3∗ 𝜖 −1, −0.5
𝑥0 =? 𝑓 ′ 𝑥 = 25𝑥 4 − 5, 𝑓 ′′ 𝑥 = 100𝑥 3
𝑓 1,5 ∙ 𝑓 ′′ 1,5 > 0 → 𝑥0 = 1,5
Korisitmo iterativnu formulu:

𝑓(𝑥𝑛 )
𝑥𝑛+1 = 𝑥𝑛 −
𝑓′(𝑥𝑛 )

Pa je:

𝑓(𝑥0 )
𝑥1 = 𝑥0 −
𝑓′(𝑥0 )

n 𝑥𝑛

0 1,50000

1 1,25758

2
2 1,11089

3 1,05330

4 1,04476

5 1,04476

Dakle, 𝑥1∗ ≈ 1,0448 (zaokruženo na 4 decimale zbog 𝜀 = 0,5 ∙ 10−4 )

2. Njutnovom metodom nadi sva realna rješenja jednačine 𝑥 3 − 3𝑥 2 − 5 = 0 sa

tačnošdu 0,5 ∙ 10−5 (na 5 decimala).
Rješenje:
𝑥 3 = 3𝑥 2 + 5
Skiciramo grafik funkcija 𝑥 3 𝑖 3𝑥 2 + 5 i gledamo presječnu tačku i interval gdje se ona
nalazi.
Tražimo interval.
𝑓 1 = −7 < 0 𝑓 2 = −9 < 0
∗
𝑓 3 = −5 < 0 𝑓 4 = 11 > 0 pa 𝑥 𝜖(3,4)
𝑓 ′ 𝑥 = 3𝑥 2 − 6𝑥 𝑓 ′′ (𝑥) = 6𝑥 − 6
𝑓 4 ∙ 𝑓 ′ ′ 4 > 0 pa je 𝑥0 = 4
𝑓(𝑥𝑛 )
𝑥𝑛+1 = 𝑥𝑛 −
𝑓′(𝑥𝑛 )

n 𝒙𝒏

0 4,000000

1 3,541667

2 3,432124

3 3,426008

4 3,425989

5 3,425989

Dakle, 𝑥 ∗ ≈ 3,42599

3
 3. Nadi rješenje Njutn-Rapsonovom metodom jednačine 𝑥 3 − 2𝑥 − 5 = 0 sa 7 sigurnih
cifara.
Rješenje:
𝑓 𝑥 = 𝑥 3 − 2𝑥 − 5 𝑓 𝑥 = 0 𝑥 3 = 2𝑥 + 5
Crtamo funkcije 𝑦 = 𝑥 3 𝑖 𝑦 = 2𝑥 + 5
Tražimo interval gdje se nalazi rješenje.
𝑓 1 = −6, 𝑓 3 = 16 𝑓 1 ∙ 𝑓 3 < 0 → 𝑥 ∗ 𝜖 1,3
𝑓 ′ 𝑥 = 3𝑥 2 − 2, 𝑓 ′′ 𝑥 = 6𝑥
𝑓′ 1 = 1 > 0 𝑓 ′ 3 = 25 > 0
𝑓 ′′ 1 = 6 > 0 𝑓 ′′ 3 = 18 > 0
Dakle 𝑓 𝑥 ∙ 𝑓 ′′ 𝑥 > 0 𝑧𝑎 𝑠𝑣𝑎𝑘𝑜 𝑥𝜖(1,3)
𝑓 3 >0 𝑓 ′′ 3 > 0 → 𝑥0 = 3

Dakle, rješenje je 𝑥 ∗ ≈ 2,094552

Metoda REGULA-FALSI (lažnog položaja)

𝑓 𝑥𝑛 𝑥𝑛 − 𝑥0
𝑥𝑛+1 = 𝑥𝑛 − 𝑛 = 0,1,2,3, …
𝑓 𝑥𝑛 − 𝑓 𝑥0

Za 𝑥0 se uzima jedan od krajeva intervala [𝑎, 𝑏] tj. za koji vrijedi 𝑓 𝑥0 ∙ 𝑓 ′′ 𝑥0 > 0, a za 𝑥1

se uzima drugi kraj intervala.

Za interval 𝑎, 𝑏 vrijedi da: 𝑓 𝑎 < 0, 𝑓 𝑏 > 0.

Metoda sječice

𝑓 𝑥𝑛 𝑥𝑛 − 𝑥𝑛−1
𝑥𝑛+1 = 𝑥𝑛 − 𝑛 = 0,1,2,3, …
𝑓 𝑥𝑛 − 𝑓 𝑥𝑛−1

1. Metodom regula falsi nadi rješenje jednačine 2𝑥 3 − 7𝑥 2 − 18𝑥 − 33 = 0 u intervalu

(4,6).
Rješenje:
𝑓 4 = −89 𝑓 6 = 39
4
 𝑓 ′ 𝑥 = 6𝑥 2 − 14𝑥 − 18 𝑓 ′′ 𝑥 = 12𝑥 − 14
𝑓 ′′ 4 = 34 > 0 𝑓 ′′ 6 = 58 > 0
𝑓 4 ∙ 𝑓 ′′ 4 < 0 𝑝𝑎 𝑛𝑖𝑗𝑒 𝑥0 = 4
𝑓 6 ∙ 𝑓 ′′ 6 > 0 𝑝𝑎 𝑗𝑒 𝑥0 = 6
Dakle, 𝑥0 = 6, 𝑥1 = 4
𝑓 𝑥 𝑛 𝑥 𝑛 −𝑥 0
Sada koristimo formulu: 𝑥𝑛+1 = 𝑥𝑛 − 𝑛 = 0,1,2,3, …
𝑓 𝑥 𝑛 −𝑓 𝑥 0

n 𝒙𝒏 𝒇(𝒙𝒏 )

0 6,0000000 39,0000000

1 4,0000000 -89,0000000

2 5,390625 -20,1525192

3 5,5982314 -2,2502041

4 5,62014793 -0,2284116

5 5,62235966 -0,0229618

6 5,62258187 -0,0023002

7 5,622604129 -0,0002308

8 5,622601896

Dakle, približno rješenje je 𝑥 ∗ ≈ 5,62260

2. Metodom regula falsi odrediti rješenje jednačine 𝑥 3 − 2𝑥 2 − 1 = 0, u intervalu (2,3)

sa tačnošdu 0,5 ∙ 10−5 .
Rješenje:
Suzimo interval:
𝑓 2 = −1 < 0 𝑓 3 = 8 > 0 → 𝑥 ∗ 𝜖(2,3)
𝑓 2 = −1 < 0 𝑓 2,5 = ⋯ > 0 → 𝑥 ∗ 𝜖(2,2.5)

𝑓 2,2 = ⋯ < 0 𝑓 2,5 = ⋯ > 0 → 𝑥 ∗ 𝜖(2.2,2.5)

𝑓 2.2 = ⋯ < 0 𝑓 2,3 = ⋯ > 0 → 𝑥 ∗ 𝜖(2.2,2.3)

Za 𝑥0 treba da vrijedi 𝑓 𝑥0 ∙ 𝑓 ′′ 𝑥0 > 0

𝑓 ′ 𝑥 = 3𝑥 2 − 4𝑥 𝑓 ′′ 𝑥 = 6𝑥 − 4
𝑓 ′′ 2.3 > 0 𝑓 ′′ 2.2 > 0
5
 Kada pogledamo vrijednosti 𝑓 2.2 𝑖 𝑓(2.3) i vrijednosti drugih izvoda u tim tačkama
onda zaključujemo da je 𝑓 2.3 ∙ 𝑓 ′′ 2.3 > 0, pa uzimamo da je 𝑥0 = 2.3, 𝑥1 = 2.2
- Uraditi samostalno za vježbu račun. U četvrtoj iteraciji se dobija rješenje:
𝑥 ∗ ≈ 2,20557

3. Metodom sječice nadi ono rješenje jednačine 16𝑥 4 − 𝑥 − 1 = 0 koje pripada

intervalu (0.5,1) sa tačnošdu 0,5 ∙ 10−3 .
Rješenje:
Suzimo interval:
𝑓 0,7 = 2,14 … > 0 𝑓 0,6 = 0,47 … . > 0 𝑓 0,5 = −0,5 < 0
Dakle interval uzimamo (0.5, 0.6) (interval biramo kao kod Njutna)
Koristimo formulu:
𝑓 𝑥𝑛 𝑥𝑛 − 𝑥𝑛−1
𝑥𝑛+1 = 𝑥𝑛 −
𝑓 𝑥𝑛 − 𝑓 𝑥𝑛−1

Uzimamo krajeve intervala za početne vrijednosti: 𝑥0 = 0.5, 𝑥1 = 0.6

n 𝑥𝑛 𝑓(𝑥𝑛 )

0 0,50000 -0,50000

1 0,60000 0,47360

2 0,55136 -0,07277

3 0,55784 -0,008458

4 0,55869 0,0001795

5 0,55867

𝑥 ∗ ≈ 0,559

Numeričko rješavanje sistema linearnih jednačina

Gaussova metoda

1. Gaussovom metodom riješiti sistem jednačina, računati na 5 decimala, rezultate

zaokružiti na 4 decimale.
𝑥1 + 2𝑥2 + 4𝑥3 + 3𝑥4 = 11
2𝑥1 − 𝑥2 − 2𝑥3 + 5𝑥4 = 8
3𝑥1 + 𝑥2 + 𝑥3 − 3𝑥4 = 9
2𝑥1 + 2𝑥2 + 3𝑥3 − 𝑥4 = 7

6
Rješenje:
Prvo kreiramo tabelu u kojoj unosimo koeficijente koji stoje uz nepoznate 𝑥1 , 𝑥2 , 𝑥3 , 𝑥4 i
slobodne članove 𝑏𝑖 .
𝑏𝑖
𝑎𝑖1 𝑎𝑖2 𝑎𝑖3 𝑎𝑖4
11
1 2 4 3
8
2 -1 -2 5
9
3 1 1 -3

2 2 3 -1 7
/∙ −2 /(−3) i dodamo na 2.,
1 2 4 3 11 3. i 4. red

/: (-5)
-5 -10 -1 -14
-5 -11 -12 -24
-2 5 -7 -15

/2 /5
1 2 0.2 2.8

-1 -11 -10
-1 -6.6 -9.4
1 11 10
4.4 0.6

0.6
𝑥4 = 0.4 = 0.13636 ≈ 0.1364
𝑥3 = 10 − 11𝑥4 = 8.50004 ≈ 8.5000

𝑥2 = 2.8 − 0.2𝑥4 − 2𝑥3 = −14.22735 ≈ −14.2274

𝑥1 = 11 − 3𝑥4 − 4𝑥3 − 2𝑥2 = 5.04546 ≈ 5.0455

7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22