Rizici u fazi realizacije, tj.

kad proizvod dođe na tržište

U fazi realizacije poduzetničke ideje se polazi od pretpostavke da je poduzetnička ideja
profitabilna, ali se nije uspjela ostvariti na tržištu zbog raznih rizičnih faktora. Dobro
koncipiran i za kupca poželjan proizvod ne treba se ostvariti ukoliko dođe do
nepredvidivih situacija, kao što su npr. prilikom iskopa temelja za građevinske objekte
moguća su arheološka nalazišta i sl. što uzrokuju odgodu. Prouzročene štete uslijed
kašnjenja mogu prouzročiti nepopravljive štete i potrebno je osigurati nove izvore
financiranja zbog kašnjenja.

Koja je najrizičnija faza poduzetništva i zašto?

Najrizičnija faza je faza prodaje na tržištu, tj. pribavljanje naklonosti kupaca, društvenog
priznanja ispravnosti odluke o tome što, na koji način i u kojoj količini treba proizvoditi.
Verifikacija poduzetničke ideje zbiva se trenutkom preuzimanja predmeta kupoprodaje.
Svi rezultati su vani. Kupac za sve manje novaca traži više. Moguće rizike stvaraju i
konkurencije, globalizacija, znatan tehnološki napredak koji utječe na sve kraći životni
ciklus proizvoda.

Fiskalni i nefiskalni prihodi države

Fiskalne prihode država prikuplja temeljem fiskalnog suvereniteta - ustavnih i zakonskih
ovlaštenja uvođenja i ubiranja različitih poreza, doprinosa, pristojbi i parafiskaliteta.
Nefiskalni prihodi se ostvaruju ekonomskim mehanizmom, oni pritječu u državni proračun
temeljem crpljenja ekonomskih koristi iz imovine u javno vl., deficitarnim financijama,
jednosmjernim transferima.

Integralni troškovi i objasni jedan od njih

1. Troškovi koji prethode proizvodnji: istraživanje i razvoj, izrada prototipova testiranja,
razvojna istraživanja, nabavka nove opreme, edukacija zaposlenika, troškovi kapitala. 2.
Troškovi proizvodnje: troškovi sirovina, poluproizvoda i komponenti, troškovi
zaposlenika, amortizacija opreme, kontrola kvalitete testiranje gotovih proizvoda, troškovi
kapitala. 3. Troškovi nakon proizvodnje: skladištarenje, marketing, distribucija, prodajni
centri proizvođača, troškovi kapitala. 4. troškovi likvidacije proizvodnje: sanacija okoliša,
zbrinjavanje opasnih supstanci, zbrinjavanje otpuštenih radnika, troškovi kapitala.

Shema tržišne cijene i korisnost trgovinskog kapitala

Aktivnošću trgovačkog kapitala snižavaju se troškovi prometa te ostvaruju drugi pozitivni
učinci – veća racionalnost procesa reprodukcije, bolja opskrbljenost, bolja informiranost
proizvođača, veća zaposlenost itd. Ključno je pitanje uspješnosti trgovačkog kapitala,
kako minimalizirati zalihe na razinu koja neće pogoršati opskrbljenost, odnosno kako
stvoriti stanje u kojem će svaki zahtjev kupca biti zadovoljen, a istovremeno
minimalizirati količinu kapitala angažiranog u zalihama robe.

Diferencijacija proizvoda
Diferenciranost proizvoda ima negativan učinak na perfektnost tržišta. Ako su istovrsni
proizvodi homogeni, kupcu je potpuno nevažno tko je proizvođač odnosno prodavalac.
Relevantna je samo cijena. Međutim, ako su proizvodi diferencirani (stvarno ili prividno –
putem reklama), kupac je vezan specifičnim karakteristikama proizvoda kupovati tako
individualizirani proizvod unatoč povišenju cijene. Izrazita diferenciranost proizvoda
osnažuje položaj proizvođača pa se može reći da je proizvođač diferenciranog proizvoda
monopolist sui generis unatoč postojanju konkurencije istovrsnih, ali ne i istovjetnih
proizvoda.

Funkcije tržišta i objasni (1-3)

Tržište je ukupnost odnosa ponude i potražnje nekog ekonomskog prostora. Ima niz
funkcija: na njemu se obavlja robna razmjena, uspostavlja veza između proizvođača i
potrošača, tržište pokazuje proizvođačima u kom pravcu i na koji način trebaju usmjeriti
svoju proizvodnju, vrši se selekcija proizvoda.

Napiši i objasni formulu izračunavanja tržišne vrijednosti dionica

Premda na tržnu vrijednost dionice djeluju brojni čimbenici (opće stanje nacionalne
privrede, politička zbivanja, izborni rezultati, zdravstveno stanje političkih lidera i sl.) koji
često nemaju izravne veze s cirkulacijom dioničkog kapitala, u ekonomskoj teoriji
ključnim determinantama vrijednosti dionice smatraju se veličina dividende i visina
kamatne stope. Tržna vrijednost dionice izračunava se prema formuli:

cijena dionice = dividenda / kamatna stopa x 100

Kriterij vrednovanja preuzima važeća kamatna stopa kao trenutna cijena kapitala. Taj se
kriterij objašnjava činjenicom da u tržišnom gospodarstvu svaka novčana svota uložena u
banku kao štedni ulog omogućuje prisvajanje kamata po važećoj kamatnoj stopi. Zato se
dohodak smatra minimalnom cijenom robe kapitala koju svaki vlasnik bez truda i rizika
može prisvojiti.

Prednosti dioničkog udruživanja kapitala

Dionički oblik udruživanja pojedinaca autentični je izraz novonastalih uvjeta privređivanja
(tehnološka revolucija) jer omogućuje rješavanje dvaju najznačajnijih kompleksa
problema – problem akumulacijskih granica pojedinačnog kapitala i problem
minimiziranja ulagačkog rizika. Dioničarstvo uspješno razrješava ove nabrojene
probleme: omogućuje okrupnjavanje pojedinačnih kapitala, diobu rizika na neograničen
broj pojedinaca (dioničara), unaprijed kvantificira veličinu rizika do razine participacije
pojedinca u temeljnom kapitalu, omogućuje svakom investitoru istupanje iz pothvata u
željenom trenutku, omogućuje pojedincu diverzifikaciju vlastitog kapitala u
neograničenom broju društava (disperzija rizika), osigurava nedodirljivost neinvestiranog
dijela pojedinčeve imovine, omogućuje kapitalni dobitak prodajom dionica u pogodnom
trenutku, pruža brojne mogućnost fleksibilnog ponašanja dioničkog društva u diobi
profita, dokapitalizacije, osnivanju novih društava, kontroli drugih društava…
Granični troškovi
Granični marginalni troškovi proizvodnje pokazuju veličinu troškova proizvodnje jedne
dodatne jedinice proizvoda. Jednakomjeran rast troškova prema porastu opsega
proizvodnje najpovoljnija je varijanta mogućih promjena. To znači da se rastom
proizvodnje prosječni – jedinični troškovi održavaju na istoj razini. Međutim, ako je
dinamika porasta troškova brža od porasta opsega proizvodnje, rentabilnost se smanjuje
pod pretpostavkom neizmijenjenih tržišnih cijena.

Koji se problemi rješavaju dioničarstvom?

Kod investitor je osim želje za bogaćenjem prisutna i bojazan od neuspjeha, koje se
transformira u nastojanje da se rizik podijeli s drugima, tako dioničarstvo rješava mnoge
probleme. Omogućuje okrupnjavanje pojedinačnih kapitala do potrebnih, diobu rizika na
neograničen broj pojedinaca, tj. dioničara, kvantificira unaprijed veličinu rizika do razine
participacije pojedinca u temeljnom kapitalu, omogućuje svakom investitoru istupanje iz
pothvata u željenom trenutku, omogućuje pojedincu diversifikaciju vlastitog kapitala u
neograničenom broju društava, osigurava nedodirljivost neinvestiranog dijela pojedinčeve
imovine, omogućuje kapitalni dobitak prodajom dionica u pogodnom trenutku te pruža
brojne mogućnosti fleksibilnog ponašanja samog subjekta, dioničkog društva, u diobi
profita, dokapitalizacije, osnivanju novih društava, kontroli drugih društava i sl.

Profitna stopa, kako se izračunava i čega je pokazatelj?

To je procentualno uvećanje, prinos predujmljenog kapitala profitom u određenom
vremenskom razdoblju, odnosno glavni indikator uspješnosti obrtanja kapitala. Izračunava
se omjerom ostvarene mase profita i mase predujmljenog kapitala u promatranom
razdoblju:

ukupni godišnji profit

profitna stopa = --------------------------------------- x 100
ukupni predujmljeni kapital
Uvrštavanjem vrijednosti u formulu se dobiva postotni izraz veličine oplodnje uloženog
kapitala u jednogodišnjem razdoblju. Ako se pored vlastitog kapitala obrće i tuđi
(pozajmljeni) kapital profitna stopa se izračunava:

ukupni godišnji profit + kamate

profitna stopa = ------------------------------------------------ x 100
vlastiti kapital + pozajmljeni kapital
 Formula dividendne stope i zašto ona nije realni pokazatelj uspješnosti
poslovanja?

dobit namijenjena isplati dividende

dividendna stopa = ----------------------------------------------------- x100
temeljni kapital društva
Poslovna politika određuje, ovisno o konkretnim okolnostima, namjenu ostvarene dobiti.
Krajnosti mogućih opcija su: a)reinvestiranje cjelokupne dobiti bez isplate dividendi, b)
isplata cjelokupne ostvarene dobiti u dividende. Treća, srednja solucija je uravnotežena
dioba dobiti na obje namjene – dividende i investicije. Svaka od navedenih solucija bi
rezultirala različitom stopom – od 0% do maksimalne stope, iako je uspješnost ili
neuspješnost poslovanja ista. Dividendna stopa izražava samo politiku raspodjele dobiti, a
ne i uspješnost poslovanja.

Što su granični troškovi i zašto varijabilni troškovi ponekad rastu

neproporcionalno s rastom opsega proizvodnje?
Granični troškovi pokazuju veličinu troškova proizvodnje jedne dodatne jedinice
proizvodnje Ako se proizvodni potencijal poduzeća koristi potpuno, povećanje
proizvodnje serije iskazivat će preinake, a proizvodnja se može povećati većom
intenzivnošću rada zaposlenog osoblja, 2. mogućnost je produženje radnog vremena ili
uvođenje dodatne smjene. Odluka o povećanju proizvodnje povezana je s neizbježnim
povećanjem proizvodnih troškova radi nužne prilagodbe. Zbog tih promjena troškovi će
ponekad rasti natproporcionalno u odnosu prema razmjerima povećanja proizvodnje.
Varijabilni troškovi su oni koji ovise o opsegu proizvodnje. Povećani opseg proizvodnje
ostvaruje se većim trošenjem faktora. Dinamika porasta varijabilnih troškova može biti
brža od rasta opsega proizvodnje i tada se radi o progresivnim varijabilnim troškovima, a
ako rastu sporije od porasta opsega proizvodnje, radi se o degresivnim varijabilnim
troškovima.

4 tipa organizacije
1. organizacija prema funkcijama pojedinih elemenata: to je tradicionalan model
dolikovanja strukture poduzeća prikladan statičkim uvjetima. Ne udovoljava potrebama
brzih promjena, hijerarhijski sustav donošenja odluka, centralizirano upravljanje,
dominira jednosmjeran sustav komunikacije, neprikladan je u području gdje se iziskuje
fleksibilnost u tehnologiji.
2. divizijski tip organizacije: elementi predstavljaju zaokružene poslovne cjeline određene
vrstom outputa i geo. lokacijom proizvodnog kapaciteta. Odluke se donose na nivou
vrha piramide. Utjecaj nižih razina na donošenje odluke je neznatan i pokazuje
sposobnost prilagodbe diferenciranim uvjetima. Divizije se još nazivaju strateškim
poslovnim jedinicama.
3. matični tip organizacije: zasniva se na kombinaciji funkcijskih i divizijskih principa,
svaki od pogona komponiran je od elemenata ustrojenih po funkcijskom principu.
Informacije kolaju u horizontalnom ili vertikalnom smjeru i tako se osigurava
obaviještenost funkcijskih vođa i vođe pogona. Prilagodljivost nije velika.
 4. mrežni tip organizacije: dominantna je karakteristika suvremenost, hijerarhijski oblik
povezivanja poduzeća nadomješta novi oblik anatomije- uspostava veza unutar
poduzeća i povezivanje dijelova poduzeća s vanjskim subjektima.

Karakteristike managera
1. poznavanje tehnoloških postupaka- ono omogućuje objektivno snimanje stanja i točnu
procjenu rezervi djelotvornosti, mogućih ušteda u troškovima, stupnju iskorištenog radnog
vremena, povećanju kvalitete i smanjenju škarta. 2. Umješnost komuniciranja sa
zaposlenicima- vještina sporazumijevanja, uspostavljanje bliskih kooperantnih odnosa,
izbjegavanje konflikata, prevladavanje sukoba, povjerenje, uvažavanje vrlo su važne
osobine. 3. Sposobnost uočavanja problema, velika slika- manager mora vidjeti svaki
element kojim upravlja u dvojakom statusu. Treba poznavati pojedine podsustave kao
zasebne cjeline sa svim specifičnostima, ali i uklopljenost tih cjelina. Velika je slika
polazna točka traženju rješenja za poboljšanjem, ona je pretpostavka donošenju preciznih
dijagnoza o stanju stvari, uzrocima zastoja, uzrocima velikih troškova i ostalih problema
koje treba otkloniti. 4. sposobnost pronalaženja rješenja za uočene probleme- potrebno je
tražiti rješenja koja će u najkraćem roku uz minimalne troškove i minimalne rizike
neuspjeha polučiti željene ciljeve.