Professional Documents
Culture Documents
Mario Čunko Željezo
Mario Čunko Željezo
Željezo
Seminarski rad
Sveučilište u Zagrebu
1. UVOD
2. ŽELJEZO
5. POVIJEST ŽELJEZA..............................................................................23
6. ZAKLJUČAK........................................................................................24
7. LITERATURA 24
RUDE ŽELJEZA
Hematit (slika 1)
Hematit je željezov oksidni mineral čija je kemijska formula a-Fe2O3, najstabilniji je i najrasprostranjeniji
od svih željezovih oksida. Struktura hematita temelji se na heksagonskoj gustoj slagalini kisikovih aniona
(O2-) s dvije trećine oktaedarskih šupljina popunjenim željezovim kationima (Fe3+). Boja mu ovisi o
kristalnosti, a kreće se od crvene za fini prah do sive i crne za uzorke većih kristala. Tvrdoća Hematita je
od 5 do 5,5 na Mohsovoj skali, a specifična težina varira od 4,9 do 5,3g, ovisno o uzorku. Hematit je
slabo feromagnetičan materijal na sobnoj temperaturi. Tali se pri temperaturi od 1565 °C. Mineral
hematit najvažniji je sastojak željezovih ruda koje se koriste kao sirovina za proizvodnju željeza, čelika i
drugih legura. Prirodni i sintetički hematiti koriste se kao crveni pigmenti (premazi za metalne
konstrukcije, bojila za beton, kozmetiku, hranu, itd.). Prednost hematita nad drugim pigmentima je
njegova ne toksičnost, kemijska stabilnost, otpornost na toplinu i UV-zračenje, te dobar omjer cijene i
svojstava. Hematit se koristi kao polazni materijal za sintezu raznih ferita (koriste se kao magneti).
Također se koristi za izradu nakita, kao abraziv za poliranje nakita i leća, te kao katalizator u nekim
industrijskim sintezama.
SLIKA 1
Kemijska formula magnetita je Fe3O4.Magnetit je crni ferimagnetički željezov oksid u kojem željezovi
atomi imaju dva oksidacijska stanja, +2 i +3. Magnetit je široko rasprostranjen u prirodi i javlja se kao
popratni mineral u magmatskim i metamorfnim stijenama. Važna je željezna ruda, a najveća su ležišta u
sjevernoj Švedskoj. Tvrdoća magnetita kreće se od 5,5 do 6,5 na Mohsovoj skali, a specifična težina
iznosi 5,18g. Magnetit obično tvori oktaedarske kristale. Magnetit ima strukturu inverznog spinela u
kojoj se u šupljinama unutar kubične guste slagaline kisikovih aniona nalaze željezovi kationi
oksidacijskog stanja +2 i +3. U jednoj četvrtini raspoloživih tetraedarskih šupljina smješteni su kationi
Fe3+, dok su u polovini oktaedarskih šupljina smješteni kationi Fe2+ i Fe3+ .
SLIKA 2
Getit je željezov oksihidroksidni mineral čija je kemijska formula a-FeOOH. Stabilan je pri umjerenim
temperaturama i zbog toga vrlo rasprostranjen u prirodi. Najstabilniji je i najrasprostranjeniji željezov
oksihidroksid. Getit obično nastaje starenjem drugih željezom bogatih minerala i zbog toga je uobičajen
sastavni dio tla. Također može nastati taloženjem u podzemnim vodama ili u drugim sedimentarnim
uvjetima, a može nastati i kao primarni mineral u hidrotermalnim nanosima. Tvrdoća getita kreće se od
5 do 5,5 na Mohsovoj skali, a specifična težina varira od 3,3 do 4,3g, ovisno o uzorku. Getit obično tvori
prizmatske igličaste kristale koji su obično grupirani u masivne agregate. Struktura getita temelji se na
heksagonskoj gustoj slagalini kisikovih aniona (O2-) između kojih su, u oktaedrijske šupljine, smješteni
kationi željeza (Fe3+). Ovisna je o veličini kristalnih zrna. U masivnim kristalnim agregatima, getit je
tamno smeđ ili crn, dok je u praškastom obliku svijetlo smeđ ili žut. Zbog velike moći bojanja, kemijske
stabilnosti i neotrovnosti vrlo je velika uporaba getita kao pigmenta.
SLIKA 3http://www.daviddarling.info/encyclopedia/G/goethite.html Željezna ruda,getit
ŽELJEZO
Svojstva željeza
Željezo (Fe, latinski ferrum) je metal VIIIB grupe u periodnom sustavu elemenata. Željezo je sivo-
bijeli metal koji se može lako kovati, variti u vrućem stanju i ispolirati do visokog sjaja. Čisto željezo
može se magnetizirati, ali ne može zadržati magnetizam. Kemijski je vrlo reaktivno, te se otapa u
neoksidirajućim kiselinama. Također je sklono hrđanju odnosno oksidaciji. U oksidirajućim
kiselinama površina željeza se ne otapa, nego pasivizira stvaranjem zaštitnog sloja. Postoje tri
alotropske modifikacije Željeza:
alfa-željezo (a-Fe) ili ferit, stabilno ispod 906 °C s volumno centriranom kubičnom kristalnom
strukturom, magnetično je, a u čvrstom stanju može otopiti vrlo malo ugljika;
gama-željezo (y-Fe) ili austenit, stabilno između 906 i 1403 °C s nemagnetičnom plošno
centriranom kubičnom kristalnom strukturom; nemagnetično je i u čvrstom stanju može otopiti
mnogo ugljika;
U Zemljinoj kori udio željeza je oko 5%, a računajući u cijeloj Zemlji iznosi 37%. Stijene koje
sadržavaju 20 i više posto željeza mogu služiti kao željezne rude. (slika 4)
slika 4 Željezo u zemlji kao planetu
http://scienceblogs.com/startswithabang/2011/09/why_does_the_earth
_have_a_liqu.php
Željezo je važno za život biljaka i životinja: ono je sastojina hemoglobina i kloroplasta pa ga mora
sadržavati hrana toplokrvnih životinja kao i zemlja u kojoj rastu biljke. U organizmu odraslog
čovjeka ima oko 5,85 g željeza; od toga je 55% vezano za hemoglobin, 10% nalazi se u mioglobinu i
17% u staničnim heminima; oko 17% željeza nalazi se i u drugim organima (kao feritin i
hemosiderin). (Opća encikopedija ,1977)
Dobivanje željeza
Za dobivanje željeza danas se isključivo upotrebljavaju oksidne i karbonatne rude. Iz oksidnih ruda
željezo se dobiva redukcijom ruda koksom, odnosno ugljik(II)-oksidom u visokim pećima.
Dobivanje željeza redukcijom oksidnih ruda u visokim pećima(slika 5a,5b) odvija se na slijedeći
način:
Kroz gornji otvor, grotlo, peć se naizmjenično puni slojevima koksa i rude s talioničkim dodacima.
Ovisno o rudi, talionički dodatak je vapnenac ili dolomit (ako su rude kisele jer jalovine sadrže
silikate i aluminijev oksid) ili kvarcni pijesak (ako su rude alkalne jer jalovine sadrže kalcijev oksid).
Najdonji sloj koksa se zapali, te mu se dovodi vruć zrak (do 800°C) obogaćen kisikom. Pri tom koks
izgara dajući najprije CO2, a zatim prolaskom kroz sljedeći sloj koksa prelazi u CO:
a) Sirovo željezo. Polaganim hlađenjem dobiva se sivo sirovo željezo iz kojeg se izlučio grafit.
Naglim hlađenjem dobiva se bijelo sirovo željezo iz kojeg se grafit nije stigao izlučiti. Međutim,
sirovo željezo obično se ne hladi nego odmah prerađuje u čelike.
c) Grotleni plin nastaje kao proizvod navedenih procesa gorenja, a sastoji se od dušika, ugljičnog
dioksida, ugljičnog monoksida, vodika i metana. Koristi se za zagrijavanje zraka koji se upuhuje u
peć.(Opća encikopedija,1977)
SLIKA 5a
pećima
SLIKA 5b
http://www.seebiz.net/poslovanje/kompanije/pokrenuta-visoka-pec-u-
zenici
Željezo pravi spojeve u kojima ima oksidacijski broj +2, +3 i +6, a u najvažnijima i najvećem broju
spojeva ima oksidacijski broj +2 (fero) i +3 (feri). Stanje +2 je najstabilnije.
Sirovo je željezo, zbog većeg sadržaja nečistoća i ugljika, jako krhko i nepodesno za obradu ili
primjenu. Može se koristiti samo za lijevanje najgrubljih masivnih predmeta (npr. postolja) koji
nisu mehanički ili termički opterećeni. Da bi se dobilo kvalitetnije željezo ili čelik, sirovo se željezo
prerađuje, što uključuje smanjenje sadržaja svih primjesa i podešavanje željenog sadržaja ugljika,
koji bitno određuje kvalitetu čelika. Primjena željeza je prvenstveno u obliku čelika, a manje kao
sirovog ili lijevanog željeza. Čelik je legura željeza s 0,05 - 1,7% ugljika. To je najvažniji tehnološki i
konstrukcijski materijal, a do danas je poznato više od tisuću vrsta čelika. Odlikuju se velikom
izotropnom čvrstoćom, tvrdoćom, žilavošću, mogućnošću lijevanja i mehaničke obrade te velikom
elastičnošću.
Pigment je materijal koji izgleda obojeno zbog selektivne apsorpcije i refleksije svjetlosti. Pigment je
najčešće u obliku čestica (slika 6). Pigmenti se koriste kao tvari koje daju boju tintama, plastičnim i
tekstilnim materijalima te prehrambenim i kozmetičkim proizvodima. Mogu biti od prirodnih materijala
(organskog ili anorganskog podrijetla) ili umjetni (kemijski sintetizirani).
SLIKA 6
http://www.leptirich.com/beauty-rjecnik/
Pigmenti u česticama
Minerološka svojstva pigmenata
Minerali željeznog oksida koji formiraju većinu sastojaka pigmenta su hematit, magnetit, getit,
magenit, lepidokrokit. Limonit(slika 7), koji se često koristi za opis pigmenata, je hidratizirani željezni
oksid slabe kristalnosti te se najviše sastoji od getita i lepidokrokita.
SLIKA 7
http://web.natur.cuni.cz/ugmnz/mineral/mineral/limonit.html
Limonit
Hematit i magnetit su dva stabilna željezna oksida. Obje se strukture sastoje od slojeva kisikovih iona, ali
je sloj koji predstavlja spajanje nizova u Hematitu šesterokutan/heksagonalan i zatvoren, dok je forma
čestica Magnetita kockasta i zatvorena. Magnetit može preuzeti višak hematita u svoju strukturu te
kakvoću promijeniti u magemit, četverokutnu formaciju hematita, te tako tvori krutu otopinu spinalne
strukture. Magemit je polu stabilan te se mijenja u hematit tijekom zagrijavanja na temperaturi između
200 i 700 stupnjeva. Magnetit je stabilan na temperaturi zraka iznad 1,388 stupnjeva, a ispod te
temperature hematit postaje stabilni željezni oksid. Prilikom isušivanja getit daje hematit, a lepidokrokit
daje magemit. Među četiri glavna pigmenta željeznog oksida, oker sadrži najviše limonit te je zato
karakteristične žute boje. Dehidracija mijenja limonit u hematit te mijenja boju iz žute u crvenu. Umbra
je žuta ili žuto-smeđe boje radi miješanja žutog željeznog oksid hidrata i crnog mangan oksida,
uobičajeno između 10-15 %.Fe2O3 sadrži umbru uobičajeno u rasponu od 40-65% (Ciparska umbra).
Kalcinizira se na temperaturi od 250 stupnjeva do 425 stupnjeva, te tada umbra mijenja boju od žute
prema tamno smeđoj radi željeza i mangana.Siena se najviše sastoji od getita te Fe2O3 u 60% te od male
količine (1-2%) manganskog oksida. Kalcinifikacija mu mijenja boju od žute i žuto- naranđaste na crveno
- smeđu. Prirodno crvena, kao što je perzijska crvena i španjolsko crvena, je karakteristična radi velike
zastupljenosti hematita, 90% Fe2O3. Španjolska crvena je prožeta smeđom bojom, dok je perzijska
crvena čista. (Luke L.Y.Chang,2002)
Industrijski procesi
Obrada pigmenata prirodnih željeznih oksida ovisi o njihovim komponentama.Oni se ili peru,
spajaju, suše, melju, ili brzinski suše a tada melju, ili razgrađuju. Sienna i Umbra se kalcificiraju a
njihova se nijansa odlučuje na temelju perioda kalcificiranja, temperature i sastava. Magnetsko
obogaćivanje se koristi samo u odredenim slucajevima da bi se odstranili nepozeljni minerali, da
bi se postigla čistoća 99.5% Fe2O3 ili Fe 3O4.Korištenje tekućeg energetskog mljevenja,
mikronizacija i drugih popravlja kvalitetu prirodnog pigmenta željeznog oksida te ga čini
kompatibilnim prema sintetskim pigmentima. (Luke L.Y.Chang,2002)
Sintetički pigmenti željeznog oksida su postali izuzetno bitni zbog čiste boje, konzistentnih svojstava te
snage. Oni se proizvode u crvenoj, žutoj, naranđastoj i crnoj boji koji odgovaraju hematitu, getitu,
lepidokritu i magnetitu. Smeđi pigmenti se obično dobivaju od crvenih, žutih i crnih pigmenata.Koriste se
tri glavne metode za proizvodnju sintetskog pigmenta željeznog oksida:
Reakcija željeznih spojeva za crvene, crne i smeđe pigmente
Taloženje i hidroliza lužina željeznih soli za žute, crvene i naranđaste i crne pigmente
Đurmanec
Višnjica
Očursko brdo
- u široj okolici sela Rude Pribićke i Pečno iskorištavane hematitne i limonitne rude
- iskorištavanje željeznih ruda počelo polovinom XIX.st.
- u bližoj prošlosti nije bilo rudarsko-istraživačkih radova
MEDVEDNICA
Pustodol-Adolfovac-Tisova peć
- željezne rude u zelenim škripavcima devonsko-karbonske starosti
- zona je dugačka oko 6km, a široka 0.5km -> nađeno 20-ak rudnih izdanaka
- hematit, magnetit, martit, pirit, lepidokrokit, psilomelan, piroluzit
- pojava limonita; slaba orudnjenost
Rudnica
Potok Korenjak
- 2 tipa željezne rude: stariji u obliku željeznog tinjca i mlađi u obliku hematitiziranog
metasedimenta
- prije Drugog svjetskog rata izvađeno oko 5t rude
- slični nalazi sjeverno od sela Velike Gore (hematit - željezni tinjac), Zdenčica i Grobek
- mala količina ruda, niski sadržaj željeza
MOSLAVINA-POSAVINA
- željezovito orudnjenje unutar pliocenskih naslaga
- analizom rude iz područja Marče utvrđen sadržaj 40% Fe
- Posavina kraj Osekova
PAPUK-PSUNJ
- sjeverni dio (paleozojske stijene)
- okolica Jankovca -> žice tinjčastog hematita
- nedaleko od Gazija -> tinjčasti hematit s dolomitom i piritom
- blizu Sirača -> hematit
- u Psunju pojava željeznih ruda rijetka poviše sela Rogolji (hematit), južno od Bobara, Cernika
(magnetit)
Sokolovac (Pleternica)
- orudnjenje hematitom
- rov u brdu Starac dug 61m završava oknom dubokom 15m ^ leće hematita
- siromašno orudnjenje
Bzenica
BARANJA
Kotlina
Španov brijeg
Debela kosa
Bukovica
Kokirevo-Blatuša-Buzeta-Hrastovica
- mnoga nalazišta limonita unutar pleistocenskih naslaga -> slabo istražena
- najpoznatije pojave pleistocenskog limonita u području Mazalice, Kokireva i Ivoševića
- pravi zamah rudarenja počeo u drugoj polovici XIX.st., a nastavio se do Drugog svjetskog rata
- vrlo malo siderita
- poslije Drugog svjetskog rata zanimljivo hematitno ležište Bukovica
TRGOVSKA GORA
- najpoznatija, najveća i nekad najznačajnija nalazišta željeznih ruda u Hrvatskoj
- druga polovica XIX. i prva polovica XX.st.
- žični tip ležišta u obliku kvarcno-sideritnih žica (u glinovitim škriljavcima)
- uz spomenuta ležišta značajna su i Klupica, Stara vinogradina, Zalići, Primorski jarak i dr. -> rudišta
tvrdog limonita (zalihe od 1 000t do nekoliko desetaka tisuća tona rude)
Gvozdansko
Jankovac
Šišmanovac
Breda
Gradski potok
Kosna
Šestina kosa
Kalinovac
Vidorija
- limonitno ležište
- većina ruda otkopana -> ostalo oko 5 000t
Turski potok
Meterize
Jokin potok
LIKA
- najpoznatija željezna rudišta nalaze se u brdu Debeljak, na sjevernom djelu Velebita, južno od
Donjeg Pazarišta i zapadno od Donjeg Trnovca
- sadrži uglavnom hematit i vrlo malo limonit
KNINSKO PODRUČJE
- ležišta otkrivena kraj Pribudića i Pađena -> glavni rudni minerali su hematit i željezoviti silikati
- rudišta sedimentnog podrijetla
Pribudić
ležište Mijatovići dugačko 250m, maksimalne širine 20m i dubine 20m (rude - 36,78% Fe)
GORSKI KOTAR
- otkrivena dva različita genetska tipa željeznih ruda
- češći i poznatiji oblik orudnjenja unutar permskih naslaga ( pirit, hematit i uglavnom limonit)
- ležišta otkrivena u permskim naslagama u području Čabra, Tršća, Crnog Luga, Mrzlih Vodica,
Fužina i dr.
- drugi tip mineralizacije razvijen je u obliku limonita bobovca -> nalazi oko Tršća, Hreljina i Zlobina
- hematit s oko 60% Fe
DRNIŠ-SINJ-VRGORAC
Peruča,Kotlenice
(Stjepan Marković,2002)
>• JCumrovcc Koprivnici^-j
Križevci
Bjelovar
Virovitica
. #25 *
Slatina Manastir
Karlovi
■ Delnice
„Novska
Đakovo
N Gradiška
Rovinj
OtoCac
LOŠINJ
DUGiO
Biograd
■ Šibenik
Imotski )
HVAR
KORČULA
MUET
LASTOVO
Dubrovnik
SLIKA 8
Negdje između 3000 i 2000 godine prije Krista pronalaze se ostaci obrađenog
željeza (ovakvi rani počeci obrađenog željeza razlikuju se od željeza
meteoritskog porijekla jer ne sadrže nikal u svom sastavu) u području
Mezopotamije, Anatolije i Egipta. Čini se da su ljudi tada ovo željezo koristili
isključivo u ceremonijalne svrhe, a željezo je tada bilo vrjednije od zlata i
vjerojatno je nastalo kao nus-proizvod proizvodnje bronce.
Između 1600 i 1200 godine prije Krista željezo se počinje snažnije koristiti;
doduše i u to vrijeme bronca je se još uvijek snažno koristila. No od 1200 godine
pr. Krista počinje prijelaz brončanog doma u željezno doba. Smatra se da ovaj
prijelaz ljudskog društva nije potaknula premoć i kvaliteta jednog materijala
nad drugim nego nedostatak kositra (koji je naime neophodan za dobivanje
bronce).
Ovi prvi koraci obrade željeza na počecima željeznog doba uključivali su i
korištenje drvenog ugljena tijekom obrade, a rezultat ovakve obrade željeza bio
je prvi proizvedeni čelik (površinski sloj željeza). Hlađenjem ovako obrađenog
željeza (u pravilu pomoću neke tekućine) dobiveni materijal dobivao je
elastičnost i čvrstoću koja je bila nadmoćna osobinama kakvu je imala bronca.
(http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDeljezo#Povijest)
ZAKLJUČAK
LITERATURA
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDeljezo