Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Znanost Vjera

    Uploaded by

    carmendemacedo
    68 views13 pages

    Original Title

    Znanost-vjera

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    68 views13 pages

    Znanost Vjera

    Uploaded by

    carmendemacedo

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 13
    - POTKOPAVA Lu ZNANOST VJERU? NEVEN SESARDIC holding thus the two ends of the ‘hain, they are careless ofthe inter- ‘mediate connection. Wiliam James node svest samo na odredent sup bi se vjomiei trebali pridravat iia uviek jos sadrii i neke ted nje koje pretendirajuna to da buda pribvagene kao toean ee Eefcenceesaret nae Nee 163 ‘bis stvamosti. Znanost, tskode,pretendira na istinitost svoj cori, Osigledn je, dake, da moze doti do Kon ‘kta iamedu kogntivaihaspiacija ih dvaju podratja, ‘A da je do 2estokth konfikata te vstedoista u povjett esto i dolazilo, ne treba valjda nikoga unjecavati, Svie ‘a su poznataneka od stedstava kojima se, recimo, Ki totic erkva masojala zat od onih znanstvenih hi- poteza koje su je doktrisamo ugratavale: npr. Index fe ‘brorum prohibitorum,inkvizciski proces proty Galil ‘lomats za Giordana Bruna, No, ostavimo za tremutak protlast, Kako stat d ‘as sto? Logitki gledano, postoje ti moguéastajalisa: (@) 2nunost potveujereigiju, (2) zmanost nema nikakve 'mplikacje za religju, i (3) zane religija suu prt ‘etnost. (1) Zaanost > istntos relgie (oprirodna teologian) 2) Zoanost +» istinitost ii neisiitstreligje (peizedni neualizama) (@) Zranost > neistnitost religie (oprirodni ateizams) Pricodna je teologia nape bila ozbijao uzdrmna- ‘na Humeovon filozofskom letikom, al je wlarac od. 46s se nije nikeda oporavila, primila 1859, godine od jed- ‘nog znanstvenika ~ Charlesa Darwing, Ubrzo naken ob Jnvivanja Porta vrstaprivodna je selekeija istisnula Deirodnateologiju. Naime,s rihvaéeajem teorije evolut ‘je nije vise uopte bilo potrebno pozivati se na Bozju ‘rovidnost dx bi se objasnila fina prlagodenost Ziv bite ‘ihove} okolni. Potpuno naturalsticki prikaz razvoja 2vola me Zemljis vremenom je trjumfirao,& govor je 0 ‘Tvoreu, ba sa stajaista biologi, postao suvitan | proiz. voljan, Kao sto Richard Dawkins kade, Darwin je amo. aucio éovjeku da bude vintelektualng ispunjent seit (Dawkins, 1986. st. 6). Premda, doduse, prirodna ten Togija ni danas nije ostala porpuno bez pistase,o tem najboie svjedote neke interpreta tv. nanropickoge Principa u kozmotogiji pak je noosporno da je disks 40 oftnosuroligie i znanostt vee dugo u znaku borbe Jomedu prirodnog newtlizma i prrodnog asizma, U stvari ite dvije pozicjo nema jednak states w ‘ispravi, Stajalite da zapravo nema konfiktaizmeda ‘2nanostireligje neusporedivo j vse zatupleno {pets kigao dominira, posebno medi intelektualeima, Stay da ‘su manost i religja w nepomirljvo) kontadiedi danas Se ceso automat tpsuje kao dakar note iskjucivost nisaone nerefniranosti, Gotovo dase stata Kako re- liga zanost mogu jos konfottaijeding eaacant ros ‘igioun fundamentalist il uskogruduoscjentistiki oi jentiani enanetvenic Uosialom, tak su i vtbovni autriteti uw obs tabora asnoustvrdili da religija i zmanost mogu mireljbive ko. ‘zistra. Sjedne strane, papa Ivan Pavao Il. 1988. go. dine u svome poznaiom govors pavodoi tristote god. Snjice objeviivanja Newionovih Principia zalotio se ra Aijalog izmedu dviju dissiplina na tkav natin da obje ade svo}integrtet te da, bez presizanje utudi tere ‘or, jnznanost i religia nastave posedovati sje vast. te principe, postupke, interpretacije i zajuckew (Barlow, 1994, st. 264.) § druge je pak strane nsjprestianjia amerika znanstvena insttueija, Nacionalne akademija 22 ‘nanos, donijels 1972. godine igjvu da su religie ene. ‘ost nodvajene oblast judske misli koje ne zadin jd na u drugus (ctrano u Wade, 1972, st. 728, il je ovog tkstapokazati dat idlgna pra o mic nom suzivotu dvaju podrutja nema bas mnogo zajedni- hog s reelnoséu. Tri vrste pitanja Nitko ne spori da ima i tisto znanstvenih pitanja sto religiozaih pitanja. Recim,nijedaaeligijesigummo ne li ulazit w ocjenjivane istinosne vrjednost sudo~ ‘2 kao sto je, naprimjer,iskaz »Vrelitte etib-alkobola je 78 stupajeva Celi, § deuge strane, nijedna zuanstve 1a disciplna nema so redo tvdajama poputsjedesiy Ludi su greSnia i »Bozja pritoda avire iz Svetog Troj- stvae Medutim, posinje Ij pitanja rece vist, toma koje 5 zmanos i religija Zee dovest, bar delomieno, pod svejt Jurisdikeiju? Nije tesko navesti neka od talon vane. Sanih pitanja na koja su znanost reli u proslost pos rnudile opreéne odgovore: (®) Nepostoje antipodi (b) Zemlja se ne okreée oko Suna. (©) Nebeskom i sublunarom sferom viedaju potpuno razlicii zakoni, (@) Razne vise 2ivih bisa nisu nastele evoluijom, (© Suijet je stvorenprije desetak tsuéa godina U raslvtisnhstriskim razdobjima izitralo se na ‘ome da jak razloz religioanenaravi govore u pile ist nitost svakog od gore spomenutih savova, cak i onda ada su znanstvena razmatranjapriliéno reagovijetno ‘iazivala na ajihovu nestnitost. Alco razloge Koj nas opredieliyjn u nekoj spoznajag dlemi, nszovemo episte. ‘mickim raslozima, onda se mote rei da su navedenian Povijesnim epizodams desiawkonflkt diva fundamental ‘no razltita ipa epstemigkihraclog. Uksato, znanstveni «pistemicki lori Z-ralozi) wtemeljen su na ocekivar ‘ju da je w krajnjoj ln iskustve ono sto trea presuditt © spon izmedu rvalskihhipotera, prema Cite ta pro es dolazenja do odgovora moze biti neusporedivo om. Dleksniji od onog sto sad ncka skueno empirsticka ‘ekonstrukeijaznanosti. Versi se pak epistemithi lost {(V-raziozi) pozivaju na stvari kao sto su objava,autritet svotih spss, nepogresivost erkvenih poglavary ii oabb. no iskusto koje je ovjerovleno intenzivnim osjeajem biiske Bozje prisumosti, NaZalost, morat Gemo se zado- voli ovako neprecizmom artulaciiom rezike i2medu Zeracoga Vrerloga jr je ovdje naprosio nemoguce ult, itu nko detalnie analizianje spomenute dst Tpak, ni mi se da tone mora predstaijati problem je je za potrebe mog argumenta daveljno dase eins slots a su manstveni {religion epistemicki raloz! bitno Aruictie prirode (bez obzira kalo ta nihove talib na kraju objasnjen), 164 even Seta: POTKOPAUAL ZRMNOST WIERU aap et aE AD NB a ET Odnos izmedu znanostiirligijeprikazan je sijedecom sikom: Z-RADLOZY, VRAZLOZY, 1 TRI VBSTE PITANIA Zaanost Religia vee {oan pitanja ‘Miléana pitanja Religjska pitanja [Netko de ree da sporovi oistinosnoj vejednost sta. vova (8) do (€)pripadaju proslosi te da sioga esta pot- uno etvorene pitanje mogu li se danas vise wopéejavitt ncka tava ymijesanae pitanja u vedi skojima bi zanost uurozavalareligiju. Stovise, kre bi moguo oti dale {stv ako se, eak i Kod samih pet navedenih savo- va, relgia posve bespotrebno uplels uraspravu o empi- riskim cinjenicama to da njzin kredbiitetnikako nije ‘mogao biti potkopan tim nesretnim tangencijalnim kon flikiom i porazom u botbi do koe, po logiistvar,zapra- vo nije ni trebalo dot Pokusat éu pokazat da su cba ta rigovora pogresna, Patino ¢ anim drug, Znanost kao blasfemija Religjska udenjasadr20u sebi, Kao svoj velo bitan 4 intepraln dio, neka vjerovanja Koj sau prinipa dostu- pa empirjskojverfkacii. Ako se dogodi da te vjersii ‘nspirrane empiriske nhipotezew budu rezvajem zano- ‘st konkluzivno opovgnute,ievorno se tumagenjesvate dokirine obitno temeljto reintorpretira i sugerira se da Jetanije verovanje, koe je sada univerzalno adhateno, bilo naprosto rezulat ljudskog nerazumijevania pravog smisla Bodje poruke. To je standardni hermeneuttki po- stupa kojim se konsolidra vjera nakon Sto $e ustanovi sua taicionalne dogme srealnoscu. Medutim, 19 S10 {8 pod pritskom znanstvenog konsenzusa odredens ver ska doktina uw svome empiriskom segmeatu bila funda- ‘entalno revidirana nikako ne znac da to empirjski ‘kompromitiano ikonaéno napustono usjetenje nie rane malo status svete petpuno neprikosnovene istine. Nama je danas naravno lao roti da je ka8Ganstvo spojivos ko- pemnikanskim svjetonazoram, ali w 17. stljeca vera je za mnoge bila tako sinkretika smjesa aswonomskih i isto teligloz sadr2aja da su nova vjerovanjn o giba- nu planeta mogla biti doistaikreno is wéasom pereipi- sana kao vehunac blasfemije, UDustrirajmo to rijesima isusoven Melchior Inchofera iz 1631. godine: yldaja okeetanjn Zemlje ad avin je here- fo jem, maja, nsjkandsoni, Nook [Ree Zenit esr angomete per Cost fost de epistenee oga|inkuncie wba bi p= jit nog angen jim doce da SoZ jase «(tsa Whi, vol. st 139) Up |FBeco, ona sen rade misiena nega annintog feta stinroog cher ome dae lnc feov ee mora hil bleak tadanem oto ce keno pet govor i podsa ds je upavo on Bio Safa od tees ul zaduonh of Invi m post ‘pak protiv Galilea. U ranoj fi fz 1616. godine, kada je Galileo bio sa- ‘mo opomenut ds ne zastupa kopemikansko ubeaje,taje doktrina od teoloskih ocjenjivaca bila okarakterzirana ‘no stula ef absurd te filozofki i formalno heretika (Santillana, 1958, st. 121., ana temel je takve ogee nnakon desetak dana Kongregacija za Indeks donijela ‘zakdjutak da je »tonestnito Pitagorjsko uéene porpuno ‘opretno Svetom pismu« (De Morgan, 1915, vol 1, st 90.. Do koje je mere geocentika perspetiva bila ono vajeme urls u sama evest jozgra krséanske ortodok- si, ipak se motda najbolje vii ie pam koje je primo ‘karmeli¢anskisveéenik Paolo Antonio Foscatni kada je od kardinala Bellarminea zavazio miljenje 0 rukopis ‘svoga kopernikanskog taktata »Kao Sto znate Tridentsi onellzabranjje t= rmadenje Svetog pisma koje bi se suprotetavalo 2a- jesnidkom mislenju svetih Otaea.Alko prostate ne samo Oce nego i modcme komentatore Postanka, Psalama, Propovjednika i Josue, uidjet Gee da se svislagu tumaéect ih daslovna da use kako je Since tha nebu i kruzi oko Zemje ogromnom bezinom, & da je Zemlja vo udaljena od nebo, u conzu svieta inepomigns. Rezslte, dale, u svoj cazborios- ‘i, moze li Crkva tolerrati da Sveto pismo bade ti- ‘mateno ma nacin koji je suprotan svetim Ocima i ‘vim modernim komentatorima, kako latins tako i grekim. Ne vied rei kako to sve nije stat vere, {et iako to moze ne biti star were ex parte object Alls obzivom na predmet, ipa je to stvar vere ex reyboatos medina oa VIF. E> 1s a TTT ‘parte dicentis, iis obzirom na onog koji to izrite. ‘toga netko tho bi porieao de je Abraham imao dva sina, aJakov dvansest, bio bt isto toliko heretik kao i ona ko bi porioao Bezgriesno Zatete, jer je Sveti Duh ona) koji obznanjuje obje te istine kroz usta proroka i apostola.« (Santillana, 1958, st. 99.) Ovdle se vidi Kotiku su simu snagu za Bellarminea mali V-razioi kada je razmisjao 0 neki »mijetanime pitanjima, a to zaijlo nije bila ni neka njegova esobna idiosiiazia ni nestosvojtveno samo katolicima. Medu seformatorima i Luther § Calvin su, takoder na temelju ‘Verazloga,odluéno osudili nova astronomiju, «7a njima alle z20stja0 éak nj inaée intelektusino rafinirani Me: lanchton, koji je na jednom mest napisao da bi »mudr ‘lado tebaliobuzdati tao raspojasanuslobodu mile sing (Dreyer, 1953. st. 353.) Koperikanizam je samo najpoznatii stu] konflicta izmedu znanost i vjere. Ima i mnogo drugih primjera empiniskin basfemijac. Revimo, vjerovana 0 zivota Isusa Krista bila su dago vremena pod takvom dominaci- om V.zzaloga dao bilo kakva pomisio empiniskog is 2ivanja te teme bila potpuno javan misaonog horizons sve do kraje osamnaestog stoljeea (kaa je Hans Reima- rs objavio prvu ndekonstukesku« biografin) Takoder, Sada je James Huston prvi put iznio hipoteza © ogrom- gj siarostinaseg planeta, to je bilo posve davolin da ‘znanstveno} polemici koja je uslijedila, bude aptuzen 23 ais manje nego ateizam (Hallam, 1983, st. 34), But fon je a svojim geoloskim istrazivanjima pak prosao mnogo gore. Teolozi sa Sorbonne natjrali su ga da ob- jv pokajnii tekst, koji je zavsio sledetim rijetima: »Naputtam sve sto sam u svoj kaa’ napistoo forni- tanju Zemlje i opéenito sve sto bi moglo protureciti Mojsijeva kazivanju« (citizano u: Lyell, 1872, st 57.) Medutim, ne moramo ni isi u proslost da bismo pokszs Te kako fak i iskustveno velo potiijeplene znanstvene ‘worj bivaju odbagene zbog Kolizije empirijskim die lou Bodje poruke. Borba protestants fundamentalist 1 Sjedinjenim Dréavama protiv terjeevolucjenajbolit je suvremeni primjer tog fenomena Jeno od oni mjesta pie znanostprijtipotkopatt some temeljekrScanske eligi, zacjelo je virovanje u Isusovo uskrsnuce. Maogim obsazovanijim vjericima danas sigur nije lk prihvatiti ide da covjek dois ote stat iz grobanakon smi. Medutim,ukoliko net ko, pozivajusi se na usvojene medicinske spoznaje, & fventualno ina slavni Humeoy argument proved, = kjuei da je povratak iz mutv zapravo nemogus, on je izgubljen za vjeru, Keo St izrtito opominje apostal Pavao) All, ako se propovijeda da je Krist uskesauo ‘od mtvih, s Kojim pravor neki medu vama wide «ds nema usirsnuéa mrtvih? Ako Hi noma uskesauta msi, onda ni Krist nije uskrsnuo! Ako li Kis aije uskrsna, onda je neasnovano nage propovijedanje, neosnovana je i vasa vera. Tad izlzi da smo i laznt syjedoci Boi jer smo sujedcil da je Bog uskrisio 165 Krista, koega nije uskisio, ako abijamstvi ne us Insmvaju, Ako, name, mri visti ne wsksavja, 1 Krist nije uskrnao, A ako Krist ij len, be ‘kak e vijednosti vasa vera.«(1 Kor 15, 12-17). ‘Vij malas da aki danas ma pila ssulea ina valo mao spremnost dase prijegne meta sin- bolizmu da bi se prea o uskrsaueu usnlaprbvativic Jom manstveo impregnrano}sijessuvremenoe Cove a. U nedavnom istpa Papa u svoj rezolunas ita ne zs za apstolom Pavlom: »Krsiov je ussnuce snag i tina kesanstva. To aie pitanje mitologie i | pukog simbolizms, vee konkretnog dagadsjs. Ono je potedeno jak i wjerjvim dokasima,Pitvaanje e inne, io je plod lost Svetog Dua, wit wjene | posiva a sottiaom povijesnom tome (21. vain 1996, Regina cael. Prokletstvo empiriénosti ‘Kako pom, keplerovski eteno, Bot prs Boi jezik? Ti kako, iz porspektive vermis, pominti2nanje ‘© svijtu (kof je Bodje dela) sa sadréajem svedh knjiga (koje su Borja rijet)? Kada dode do sukobs, Z-razlozi u Drilog odedenoj sii svijeta mogu biti toliko jek da hk potinjemo smatrati nepobitnim znakom istinitot, ali ‘usprkos tome 2a covjeka duboke rligioznosti odbaciva- ne Verazloga koji vuku u suprotnom praveu, nije uopée iva opeia ukoiko Bi to kao posljedicu povadilo da je Bogja poruka - pogresna! Ilaz je, naravo, u tome da 2a bibliske tekstove koji na prvi pogled izravno proti- ‘ete nekoj etabliranoj manstveroj ori viel mozemo reti da zapravo nis bili totno protumaéeni. Kredibiitet potiljacca informacje na tj je natin u porpunosti saci van, jer serazokrivena zabluda redovito objatsjava ‘mom komunikaciskom kanal ii nekim dragim prob- Jemima psi transmis botanske istine ‘sito pak relia jednom za svagda ne ihjegne te rneugodine sudate si zmanoSéu, naprosto tako dase ogra niginaiskjutivo religiska pitanja te da vadenje svojih ‘razlogs porpuno opazove iz sfere »mijedani« pitanja? Prligno je evidentmozaito tava splendid isolation state- ain apsoluino ne dolaziu obi. Naime, velike religiie oputkeSeanstva ube de je Bog prisutan w ovom svijet 4a su njegove vio stvame intervencijew pojedinim trent ‘cima zapravo i nabinie epizode u povijesti nates uni- vermuma (revimo, svaranje svijes, obra¢anje Maj, Kristove pate i uskrsauce, éuda, itd), “Medutim, ne raise smo o tome da seligjske dok- trine nckimslutajem obitno imaju i sade koji zadira usferu empirjskerealnost. U star, za vjevodostojnost sami tih doktinaiauzetno je vaano da ove ukbutujy # takve sadr2aje, Jer, ofstimo Ii yjersku dogmu od ovo- svjetskih ttagova Bozjeg djelovanja i premestimo bi, skladus time, Boga u porpuno nedostipne daljine neke Zzagoneinetrans-empirijskezbilje, prizodno je dase vlo brzo mora jvitipitane po cemu se onda ta dakraiais- 166 prsznjena egzistencij zapravo malikuje od puke tvore- | vine Yudske ma8te. Kao Sto je joS u proslom stojeéu | rekao jedan teolog sPrincetona: 9Odsutsi Bog, kai nista ne Gini za nas, nije Bog.« (White, 1898, vo. Ly st.79.) U slignom je tona jedan od najpoznatiih amerikih k= anskih filozofa, Peter Van Inwagen, odbacio zamisa- ‘je Boge kao vosiera (Van Invageo, 1995, st 43,144). U teoloto se literaturi naziva »skandalom pariku- larnosti« to Sou krééanstvu Govjekov ednos prema Boa Dito ovis o netemu sto se dogodilou Paestn pri ne- kh dvij sute godina (Hebblethewaite, 1980, str. 106), Ja i to radije nazvao »proklestvom parskcolamostie, illjos boj, »prokietvom empirgnostia. Star jeu tome Sto reigja naprosto ne moze opstai bez Bodie empirike ngadiranostusvjetu, Nije mzno, nraymo, da ta angaéi- rast bude bas svakidasnje upitane w efememe Hud ske konflkte, kao sto je to bilo, recimo, zdusno opredje- [vane omerskih bogova w atu pod Trojom, ais druge strane tciko je gai duboku teligioznost prema bogovi- ‘ma poput oni, epikurejsko ilozofij, koji samodostat- zo dive w nekim udalenim eteriznim sferama, porpuno nezainteresirani za ovosyjetskazbivanja,Autetitnavjera ‘ma, dake, vitaln potrebu za bar nekom prostormo-vze- ‘menskom loviranosen Boze parusj. Stogaeak i danas, ‘ada su fiziks, biologie i kozmologija drusténo suzile ‘moguei diapazon Bozjeg djelovena,zeligija po sv0jo} ‘nutainjoj logici neprestano traga za naipikladnijim _mjestom gdje dau toj zanstvenoj sil inerpolira ivan- kozmike utjecaje, usprkos tome sto s dali razvojem ‘znanosti vijek postoji oigledan rik dai to novo upo- "ite bude izgubeno za religju ida cckveni autoritet na ‘raj samo dodivi jos jedan intelektuani poraz. Kao ilu- stracija za to neka poslui sljedeéa zgodna price koju je zabijezio Stephen Hawking: Katoh je erkva napravila velikugresha s Ga- lileom kada je pleusalaosporti jeden manstveni23- koa, tvrdei da Sunce krudi oko Zemije. Sada, mno- 0 stoljeca kane, ona je odluila peeve: stanovit ‘oj stuénjaks di oj pre savete 0 kozmologij. Na ‘sj konferencije sudionii su bili pozvani na audi jeneiju kod Pepe. On nam je kazao da je sasvim na _njest icavat razvoj svemir pose Veikog Pra- ska ali da ne bismo trebali pokusavati objasit sim ‘Veliki Pasak, buduti de je to bio trenutak Postanka, ‘8 sumim time i djelo Boga. Bilo mij tada drago sto Pepa nije bio upoznat s predmetom mog izlaganja ra upravo zavtSenaj konferenci: ja sam, naime, govorioo moguenosti da je prostorvijeme konacno, ali da nema granica, so znati da nema ni pocetka,¢ ime ai trenutka Postanka, Nisam 2elio da me snade ista sudbina kao Galles, s kojim osjecam veiku srodnos, djelomicei zat fo sum rodestofao na dan kada se napunitotristo godiaa od ojegove smrtil« (Gawking, 1988). Situscijs, dake, izgleda ovako. $ jedne strane, ligja ie koje su vige-manje ukloneni empirijsi sadeaji ima tu dobru stranu da ne moze biti ugrozena novim Neen Sssnsé POTKOPAVA LU ZHANOST WER? repent masa god NU 48 HRD ae _zmanstvenim spoznajama, ali je nevolja tome so upra- vo zato ajezin pojam Boge potinje zvutati suplie, kao nestvarna apstrakelja, ilozofeka spekulacije il, u naj gorem shutaju, éak kao posve proizvolina misaona kon- strukcia. S druge pak sien, regia s empiriski opiss- nim efektima iz natprirodne sfere ima tu dobrastranu da njezin Bog konceptuslno ne pati od manjka realnost il da tako Ka2em, od ontoloske slabokrvnosti ali uprava hog toga uvijek post opasnost da razvo}zmanost sav 1 sumgju navodne znakovenjogove prisutnost svijet, lz svega je ovoga onda lako razumjeti zaito je re liga prisiljena ian izvansfore svoj veisto vjerskihe pitanja zasto ona svoje V-azloge mora usmjri i pre- ma nekim empinjskim pitanjima (koja se mata} natin pretvaraju u mmijedanae pitanja), Prema tome, konfikts fezmedu rligije tzmanosti do koji jew povijesti dolazi- lo, nisu Kontingentne naravisnaposiv, oni proizlze iz in- herentne apologetske potrebe da Bog ima neku vezu $ vim svijetom, da Deus ne bude polpuno abscondius Konan reutat it sucobaodlitno je opisao Whitehead: kroz vige od dvastoljecaseligij je bila w de- fenaivi, it u slo) defenaivi To je bio neviden pe- rod intelektualnog napretka, Tako je stvoren niz novi siuaeija za Tudslea miseo. Svaka od th pri ke zateka je religijske mislioce nepipremlene, Ne- Xo sto je bilo proglsteno vitalnim, bilo je posie bor be, umemirenost | enateme konatne modifcirana i druktije protumateno. Sliedeca generaija religi- skth spologeitaa tada Cesta religijskom svijet na ase TET tmirajute kontingentnost nateg univerzuma, najbolje je opisana u slavno retenici Stevens Weinberga »Sio nam Svijtizgleds razumljvi, to nam izgleda i besmislenifi« (Weinberg, 1977, stz. 149.) Problem Koji odatle nastaje zarelgij, opt je szetoi velo precio izazo sam Wein berg: »St0 vile rfinramo nase razumijevanje Boga da bismo tj pofam uciniliplauzibilnim, o nam on igleda besmisleniji« (Weinberg, 1993, se. 205,) Dragim rje= ‘ima, nasojanje da se shvacanje Boga dovede w sklad ‘sx maastveno inspirranom predodabom 0 jednom potpa- no akcidentalnom svijeta bez unutraSneg rezona, plana i eshatona, moze samo dovesti do toga da pojtm Boge takvom adaptacjom uvelike i2gubi svoje dublje relis- sko zuatenje i funkeiju Nemoé Veracloga U nastoanju da ide w korak duhom vremena,re- ligase, dakle, u svojoj metamorfori kretala u ypogre- Some smjera udaljujul ge sve vise od izvornog tama cenjakrseanst, a sve se pak vig pribizavajueistaalism, koje je potelo opasno list na slabo prikriveniatetzamn, Medutim, posto jos jedan natin ne koji razvoj zmanosti potkopava kredbilitet religie, nsime, time to pokazuje Togieku nemoe V-razogs Dugotajn iu pojedinim momentima vila Pesto sue ‘ob izmedu manosti i religije w sferi tv. omijesaniha pitanja zavidio je konatno velikim pornzom vers pre- teazija na spoztaju utoj domeni. Sada, na prijelazu u 21 stoljece, kada dominiraju imperativprosvjecenost i syje- fonazor potpuno prozet znanoseu,polje djelovanja V-re- log postao je iaazetno suzeno. Nanjh se danas lav ‘nom jo poziva samo w konteksta neiston relight pits nj, kada treba opravdativjerovane u stati koje eine ‘naj teSko ubvatljvi, transmits sadréajrligiozne ses, Dod strelicaVerazlogabivakatad pak use rena prem »mijeSenime pitnjima, alu pravilt samo on- 4a kada znanostostavjadotiena pitanja bez odgovora ili ‘kad se zalljudue, pa bilo to moéda i preuraajeno, da e ons zauvijkostatiiavan njezina domatsja.Pousena aeslavnom poviesnom bilancam svojih sukoblevanja sa ‘anon, od kojih su naipoznatje epizode s Galileom i Darwinom, razumljvo je da religijt vise ne 2eli nove keonflikte te da spremno edustje od arbitiranja o wai Sanime pitanja, esobite tamo gdje se poeinje nazcat spostavijanje zmanstvenog konsenuss, Moe se nti da takvim povlatenjem iz zone suko- ‘reli uspijeva posi ono do Gega jo je najvte sal: satuvatiintegitetvlasiih vjeovania 0 onome najbitai- Jem, {0 sto religioznim stare, Als to nije ono, Po- kusatéu pokazat da se povlatenjereligie iz sfere naj Sani pitanja vrlo negativno odrazava na kredblitet V= :nzloga u njihovaj Vlstite} domeni, ju podrgju esto jetski pitanja. Naime, to sto 80 povijesno pokazalo da su V-raclozitako spektkularno ido temelj epstemish:

    You might also like