Škola budućnosti

Dva diskursa:
 Pesimistički diskurs è doom and gloom (propast i mrak) – nimalo lijepa budućnost
 Pozitivni, vizionarski i evolucionarni diskurs – optimistični pogledi na budućnosti, tendencija
ka pozitivnim vrijednostima, povezuju znanosti, tehnologiju (ICT) i ljudske resurse –
kognitivno, afektivno, konativno učenika, nastavnika, …
 Katalizatorski diskurs – utječe na brzinu promjena, ukazuje na eventualne katastrofe u
budućnosti i usmjerava djelovanja u sadašnjosti.

"Budućnost obrazovanja“ (Thomas Frey, Da Vinci Institute):

 Tehnologijom inspirirana slika škole u (skoroj) budućnosti.
 Obrazovanje koje nije vezano za školu i učionicu kao fizički prostor već se događa svugdje i u
svako doba
 Fokus nije na poučavanju već na učenju
 Sadržaji nisu strogo propisani, individualizirani su
 Učenici i odrasli – populacija stvaralaca a ne pukih potrošača
 Digitalni domoroci vs. digitalni imigranti (Digital Natives vs. Digital Immigrants; Prensky,
2001).

Projekt "Druga budućnost“ (New Zealand):

 učenici na prvom mjestu - određuje kakva je budućnost učenicima potrebna kako bi bili
uspješni u njoj;
 inspirativni nastavnici – odnosi se na to kakvi bi nastavnici trebali biti kako bi mogli osigurati
uspjeh učenika u budućnosti;
 socijalni utjecaj - otkriva utjecaje budućnosti obrazovanja na društvo i prikazuje kako sve
škole mogu izgledati u budućnosti;
 umreženost zajednice - odgovara na izazove novog ili novih oblika školovanja; dok 
 uloga tehnologije – potiče razmišljanje o potencijalima i rizicima koje nosi tehnološka era.

Od Ka

obrazovanja koje tolerira neuspjeh obrazovanju koje garantira uspješnost svih učenika

institucionaliziranog obrazovanja personaliziranom (humanijem) obrazovanju

standardiziranog obrazovanja individualiziranom obrazovanju

obrazovanja odvojenog od zajednice obrazovanju duboko integriranom u život zajednice

Stoll-Fink (2000) navode četiri najvažnija pitanja:

1. Gdje smo sada? (procjena inicijalnog stanja);
2. Gdje bismo željeli biti u budućnosti? (planiranje);
3. Koji je najbolji način krenuti u tom smjeru? (implementacija);
4. Kako ocjenjujemo promjene koje provodimo? (kontinuirana evaluacija).
Škole budućnosti (Eisner)… omogućavaju:
 otvorenu komunikaciju svih nastavnika i njihovo cjeloživotno obrazovanje i učenje;
  razmjenu iskustava između nastavnika;
 imaju ravnatelje koji provode barem jednu trećinu svog vremena u razredima, kako bi se
upoznali sa stvarnim događanjima u školi;
 nastavnike zainteresirane ne samo za pitanja koja učenici postavljaju tijekom i poslije nastave,
nego i za povratne odgovore koje učenici daju;
 vode računa o potrebama, mogućnostima, afinitetima, specifičnostima, interesima svakog
učenika, tj. takve škole bi „…prigrlile ideju da dobre škole povećavaju disperziju učeničke
izvedbe a istovremeno povećavaju prosjek“ (202, 580), dakle, individual(izira)ni pristup;
 “dječji osobni potpis” - njegov/njen specifičan način učenja i stvaranja ono što treba očuvati i
razvijati i iznenađenje, jer „u obrazovanju, iznenađenje bi trebalo biti percipirano ne kao
ograničenje već kao znak stvaralačkog rada. Iznenađenje stvara svježinu i otkriće.”
 najbolji načini učenja oni koje učenici znaju primijeniti i izvan škole (Delors: učiti činiti, učiti
biti, itd.);
 „…radost u putovanju“ – važnost intrinzične motivacije;
 pomažu učenicima da nauče kako sudjelovati u diskusijama, razgovorima, …, „toj
kompleksnoj i istančanoj vještini, vještini koja iziskuje učiti kako slušati kao i kako govoriti“;
 pomaže učenicima da postupno preuz(i)m(aj)u sve veće odgovornosti za oblikovanje i
razvijanje vlastitih ciljeva i kako ih postići è učenici postaju svojevrsni „arhitekti svog odgoja
i obrazovanja“;
 omogućavaju učenicima da prodube svoje (posebne) interese i istovremeno rade na projektima
od javnog, općeg interesa è njihovo djelovanje u širem kontekstu onkraj neposrednog vlastitog
interesa;
 promiču ideju „javnog obrazovanja“ è obrazovanje ne svodi na proces unutar škole kao
ustanove, već na obrazovanje javnosti izvan škole è suradnja svih relevantnih subjekata.

Stoga, akronim ALIVE:

 A(nalysis) - analizu stanja,
 L(ist) - listu ključnih subjekata koji donose odluke i time preuzimaju odgovornost,
 I(ncorporating) - inkorporiranje relevantnih subjekata u obrazovnu politiku i smjernice,
 V(ision) - vizija željene škole budućnosti i
 E(nabling) - omogućavanje jednakog pristupa resursima.

Škola budućnosti usmjerena na:

 poticanje i jačanje odgojne zadaće škole - odgojem odgovoriti na „raspad“ vrijednosti,
„raspad“ društva, na individualizam i grupni egoizam
 interkulturalizam
 konstruktivno korištenje slobodnog vremena
 inkluzivno obrazovanje
 ICT (ali ne nauštrb 'face-to-face' ljudske komunikacije i interakcije, jer humana interakcija je
implicirana u odgoju i obrazovanju kao procesima /humanističkog/ razvoja slobodnog, kritički
osviještenog, altruističnog pojedinca – čovjeka a za boljitak kako individue tako i društva u
cjelini).
 vrijednosna orijentacija škole
 spolni odgoj
 ekološki odgoj
 odgoj za održivi razvoj
 odgoj za mir
 zajednica koja uči – učeća zajednica
 mreže učenja i mreže suradnje
 skriveni kurikulum
 inovativnost
 suradnja / partnerstvo
 cjeloživotno učenje (lifelong learning - LLL).