Niko od islamskih učenjaka, koji su zaslužili da
se nazovu imamima (tj. predvodnicima)
muslimana, nije porekao zaobljenost Zemlje,
niti je od ikoga od njih preneseno da je
jednom jedinom riječju to poricao, a kako i bi
kada argumenti iz Kur’ana i sunneta jasno
potvrđuju da je Zemlja zaobljenog oblika.
Rekao je Uzvišeni Allah: ‘…On noću obavija
dan i danom obavija noć…’ (Ez-Zumer, 5), i
ovo je najjasniji argument koji ukazuje na
zaobljenost Zemlje i nebesa jer je u ajetu
upotrijebljen glagol kevvere – jukevviru, koji u
osnovi znači smotati turban oko glave, što,
dakle, ukazuje na obavijanje oko nečega
okruglog…” (Vidjeti: Ibn Hazm, El-Faslu fil-
mileli vel-ehvai ven-nihal, 2/78) Na sličan način
ovaj konsenzus prenio je i šejhul-islam Ibn
Tejmijja (728. h. g.) u svojim Fetvama, 5/150 i
25/195, kao i Ibn Dževzi (597. h. g.) u djelu El-
Muntezamu fi tarihil-umemi vel-muluk, 1/184.
Međutim, radi istine i objektivnosti, treba
napomenuti da ovaj konsenzus nije potvrđen
jer, recimo, poznati komentator Kur’ana,
imam Kurtubi (671. h. g.) u svome tefsiru u
komentaru trećeg ajeta sure Er-Ra‘d, negira da
je Zemlja okrugla i kaže: “Ovaj ajet negira
tvrdnje onih koji kažu da je Zemlja loptastog
oblika..” (Kurtubi, El-Džami‘u li ahkamil-
Kur’an, 9/280) Dakle, ispravnije je kazati da je
velika većina tradicionalnih islamskih učenjaka
tvrdila da je Zemlja okrugla, a da je to poricala
tek nekolicina njih, poput imama Kurtubija.
“I Sunce se kreće ka staništu svome…” (Ja-sin,
38) Tvrdnja da je Sunce u pokretu, ni sa
naučne strane uopće nije sporna, jer među
savremenim fizičarima i astronomima postoji
jednoglasan stav o tome da svemir nije
statičan, nego dinamičan, tj. da se sve u njemu
na određeni način giba, kreće i mijenja, pa
tako i Sunce i sve planete i zvijezde. To je
samo još jedna zakašnjela potvrda davno
objavljene kur’anske istine: “Nit’ Sunce može
Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u
svemiru plove.” (Ja-sin, 40) U komentaru ovog
ajeta, imam Kurtubi kaže: “(Svi oni), tj. i Sunce
i Mjesec i zvijezde*, male i velike, i noć i dan (u
svemiru plove), odnosno “teku” i kreću se brzo
baš kao što se plivač kreće kroz vodu…”
(Kurtubi, El-Džami‘u li ahkamil-Kur’an,
11/286.) Neophodno je napomenuti da je i
sam Kopernik – koji se zvanično smatra
utemeljiteljem heliocentričnog sistema,
odnosno astronomskog modela prema kojem
se Zemlja i ostale planete Sunčevog sistema
okreću oko Sunca – vjerovao da je Sunce u
središtu svemira i da je nepomično, što su
kasnije odbacili svi naučnici. Dakle, Kur’an je
još prije gotovo milenij i po jasno naglasio da
je kosmos itekako dinamičan i da se u njemu
sve kreće, pa tako i Sunce, što je šejh Ibn Baz,
rahimehullah, samo potvrdio.
Uzvišeni Allah rekao je: “Ti vidiš planine i
misliš da su nepomične, a one promiču kao
što promiču oblaci – to je Allahovo djelo, koji
je sve savršeno stvorio. On, doista, zna ono
što radite.” (En-Neml, 88) I ovaj ajet vrlo
snažno na indirektan način ukazuje na to da
Zemlja plovi, tj. da se kreće, jer iako mislimo
da planine nepomično stoje, one promiču, tj.
“putuju” poput oblaka. Iako veliki broj
tradicionalnih mufesira ovaj ajet vezuje za
dešavanja na Sudnjem danu, treba
napomenuti da su glagoli koji se koriste na
početku ovog ajeta (ve terā – vidiš, tahsebuhā
– misliš, temurru – promiču, kreću se)
navedeni u sadašnjem, a ne u budućem
vremenu, a ajet se završava konstatacijom da
je Allah sve savršeno stvorio, što može
ukazivati i na savršenstvo kretanja Zemlje i
njenog putovanja svemirom sa ostalim
zvijezdama i planetama. Ovih nekoliko
momenata moglo bi ukazati na slabost
mišljenja o tome da se ajet odnosi na Sudnji
dan koji će se desiti u budućnosti i u kojem će
se ustaljeni red na Zemlji poremetiti, a
Uzvišeni Allah opet najbolje zna.