teorija književnih rodova

NAUKA O
KNJIŽEVNOSTI Naziv
Nauka o književnosti
(znanost) je prijevod
njemačkog termina
Literaturwi-
ssenschaft. Naukao
književnosti bavi se
ukupnim znanjem o
književnosti:
pojmom
književnosti,
nastankom i
razvojem
književnosti,
odnosom
književnosti i ostalih
umjetnosti,
odnosom
književnosti i
vremena i društva,
književnim
razdobljima 1
praveima, književnim
pojavama, piscima i
djelima, teoretskim
znanjem... Nauka o
književnosti, dakle,
obuhvata vrlo široko
i raznoliko područje
bavljenja
književnošću pa se
zato dijeli na
nekoliko naučnih
grana ili disciplina:
teoriju književnosti,
povijest književnosti i
književnu kritiku. Te
tri književne
discipline su u
najužoj vezi. Ni jedna
ne može opstati bez
prožimanja s
drugom. O nauci o
književnosti kao
organiziranom
naučnom pogledu na
književnost može se
govoriti tek od druge
polovice
devetnaestog
stoljeća. Njenom
razvoju pogodovao
je razvoj prirod- nih
nauka TEORIJA
KNJIŽEVNOSTI
Teorija književnosti
je naziv kojim je
zamijenjen termin
poetika (nauka o
pjes- ničkoj
umjetnosti). Teorija
književnosti se bavi
procesom stvaranja
književnog djela,
jezikom kojim se
služi pisac u
stvaranju književnog
djela (pjesnički jezik),
stilom književnog
djela, književnim
rodovima,
književnim vrstama,
kompozicijom
književnog djela...
Teorija književnosti
je u tijesnoj vezi sa
povijesti književnosti
i kajiževnom
kritikom. Začetak
teorije književnosti
kao naučne grane o
književnosti
nalazimo u klasičnoj
grčkoj i rimskoj
književnosti - kod
Aristotela u djelu
Poetika ili o
pjesničkoj
umjetnosti (kojom su
postavljeni temelji
teorije književnosti) i
kod Hora- cija u djelu
Ars poetika
(Pjesnička
umjetnost).
POVIJEST
KNJIŽEVNOSTI
Povijest književnosti
je grana nauke o
književnosti koja se
bavi proučavanjem
nas- tanka i razvitka
književnih pojava.
Povijest
književnosti.može
obuhvatiti književne
pojave cijelog svijeta,
nekog kontinenta,
grupe naroda,
jednog naroda,
pojedinog jezi- ka.
Može se baviti i
samo jednim
književnim rodom...
S obzirom na širinu
obuhvata govorimo
o: povijesti svjetske
književnosti,
povijesti evropske
književnosti,

Lejla

povijesti romanske
književnosti
(naprimjer), povijesti
arapske književnosti
(naprimjer) povijesti
drame... Historija
književnosti kao
naučna grana postoji
oko 200 godina.
KNJIŽEVNA KRITIKA
Književna kritika je
grana nauke o
književnosti koja
povezuje književno
djelo i čitaoce.
Književna kritika se
bavi proučavanjem
umjetničke
vrijednosti, smisla i
lje- pote književnog
djela. Ona, dakle,
pomaže čitaocima da
razumiju književno
djelo i ocjenjuje ga.
Književna kritika
zatou značajnoj mjeri
odlučuje da li će
neko djelo ući ili
neće u povijest
književnosti. Od svih
grana nauke o
književnosti,
književna kritika se
najneposrednije i
najviše bavi samim
književnim djelom.
Književna kritika je
dobi- la značaj
naučne grane u
dvadesetom vijeku.
KRITICARI POEZIJE
Zašto kritičari poezije
ne pišu poeziju kad
toliko znajuo njoj?
Kad bi znali
vjerovatno bi radije
pisali poeziju nego o
poeziji. Kritičari
poezije su isto što i
starci koji takoder
znaju sve o ljubavi,
samo što ne znaju da
ljube. Izet SARAJLIĆ
Zadatak Kakav je
značaj poezije, a
kakav književne
kritike koja se bavi
poczijom otkrijte u
(duhovitoj) pjesmi
Kritičari poezije. Šta
o kritičarima misli
poznati pjesnik Izet
Sarajlić? Zašto to
misli? Šta vi mislite o
odnosu: poezija-
kritika? PODJELA
KNJIŽEVNOSTI
Razlikujemo podjelu
književnosti po
porijeklu i podjelu na
književne rodove Po
porijeklu književnost
se dijeli na narodnu i
umjetničku. Pod
umjetničkom
književnosti misli se
na djela kojima se
zna stvaralac, a pod
narodnom
književnosti misli se
na djela kojima se
(obično) ne zna
stvaralac, ali se zna
da je to narodni
umjet- nik, daroviti
pojedinac čije je
djelo narod prihvatio
kao svoje jer je
pisano narodnim
jezikom, jer govori o
narodnom životu i
izraz je narodnog
duha, najkraće
rečeno: na- rodni
umjetnik se
poistovjetio s
narodom, a narod se
prepoznaje u djelu
narodnog umjetnika
i prihvata ga kao
svoje

Lejla

Umjetničko djelo je
izraz umjetnikova
duha, pisano je
jezikom i stilom
umjetnika, u njemu
umjetnik nastoji ne
biti nikome sličan. U
umjetničkom djelu
umjetnik otkri- va
sebe i svoj pogled na
svijet Podjela po
porijeklu obuhvata i
književna djela koja
pripadaju pojedinim
književnim
rodovima, a podjela
po rodovima
obuhvata i djela
narodnog i
umjetničkog
porijekla. Narodna
književnost,
naprimjer, poznaje
lirsku pjesmu, epsku
pjesmu, razne oblike
epske proze,
odnosno vrste koje
pripadaju lirskom i
epskom rodu. Ili
drugačije rečeno: u
lirski i epski rod idu i
djela iz narodne
književnosti - lirske
narodne pjesme i
razni oblici epskih
djela u stihu i prozi.
KNJIŽEVNI
RODOVILVRSTE
Književni rod je dio
književne umjetnosti
koji obuhvata sva
književna djela zajed-
ničkih bitnih osobina
Književnost se dijeli
na tri književna roda:
liriku, epiku i dramu
(lirsku, epsku i
dramsku
književnost). Svaki
od ovih rodova se po
osobinama bitno
razlikuje od druga
dva roda Književna
vrsta je svako
pojedino djelo koje
se po odredenim
karakterističnim
osobinama može
ubrojati u neki od
književnih rodova
LIRIKA U liriku
ubrajamo sva kraća
književna djela
pisana u stihu a
zasnovana na osje-
canjima i mislima
pjesnika. Pojedino
lirsko djelo naziva se
lirska pjesma. Cesto
se u lirskoj pjesmi
prožimaju osjećanja i
misli (refleksije) pa
pjesma nije samo
osjećajna ili samo
misaona, nego je
istovremeno i
osjećajna i misaona
umjetnička
tvorevina. Lirska
pjesma je u početku
praćena na
muzičkom
instrumentu liri,
otud i naziv lirska
pjesma i lirika (lirska
poezija). U lirsku
poeziju spada i
ritmički organizirana
kratka proza,
odnosno pjesma u
prozi. Klasična grčka i
rimska književnost
nisu poznavale
pojam lirskog roda
kao zajed- ničkog
imena za sve lirske
pjesme. Status
treceg roda lirika
dobija u poetikama
17. i 18. vijeka
(poetika ili nauka o
pjesničkoj
umjetnosti). EPIKA
Naziv epika dolazi od
grčke riječi epas
riječ, govor,
pripovijest. U epiku
ubrajamo sva duža
djela u stihu i sva
djela u prozi u
kojima se opisuje ili
pripovijeda neki
dogadaj. U klasičnoj
grčkoj i rimskoj
književnosti epika je
bila vrlo cijenjena.
DRAMA Naziv dolazi
iz grčkog jezika od
riječi drema - radnja,
čin. U dramu spadaju
sva zevna djela koja
su zasnovana na
razgovoru dva ili više
ljudi (lica u drami).
Dram- sko djelo se
nije pjevalo uz liru,
nije se recitovalo ili
pripovijedalo nego
se izvodilo na 23

Lejla

pozornici: glumci su
govorili na pozomici
dramski tekst prateći
ga pokretima i mi-
mikomi kod
gledalaca stvarali
iluziju stvamog
života. Drama je,
dakle, scensko oživ-
ljavanje zamišljenog
ljudskog života.
Drama je uz epiku
bila vrlo cijenjen
književni rodu
klasičnoj grčkoj i
rimskoj knjiżevnosti.
Prvu podjelu
književnosti na
rodove dao je grčki
filozof Aristotel u
djelu Poetika kojom
je postavio osnove
teorije ili nauke o
pjesničkoj
umjetnosti. PODJELA
RODOVA NA VRSTE
LIRIKA Lirika se
prema porijeklu dijeli
na: na narodne ili
usmene pjesme i
umjetnicke pjesme.
Prema tematici lirika
se dijeli na: ljubavnu,
rodoljubivu ili
patriotsku pjesmu,
misaonu ili
refleksivnu, pejsažnu
ili opisnu
(deskriptivnu
pjesmu), socijalnu i
religij- sku (duhovnu)
pjesmu. Prema
obliku lirika se dijeli
na: klasične grčke
vrste pjesama:
himna, oda,
ditiramb, elegija,
anakreontskapjesma
, glosa, stare
orijentalne vrste:
kasida, ilahija,
rubaija, francuske
vrste: šansona,
rondo, balada,
Španska vrsta:
romansa italijanske
vrste: kancona,
sonet (Petrarkin),
madrigal kratke
oblike lirske pjesme:
epigram, epitaf,
aforizam, sentenca
(ovi se oblici jav- ljaju
i izvan lirske poezije,
nestihovani).
Pojedine vrste lirskih
pjesama nalazimo
kod više naroda:
glosa, balada,
romansa, sonet u
varijanti koja je
karakteristična za
određeni kraj.
Naprimjer u
engleskoj poe- ziji
poznat je Sekspirov
ili elizabetinski sonet
EPIKA Epske vrste u
stihu: epska pjesma
(kraća epska vrsta),
ep ili epopeja (duža
ili obim- na epska
vrsta). Epske vrste u
prozi: Duže: roman
(najduža epska
forma u prozi),
pripovijetka, bajka,
novela Kratke vrste:
basna, hičaja,
anegdota, aforizam,
zagonetka, poslovica,
šala. Roman može
biti iu stihu, npr:
Evgenije Onjegin
Aleksandra
Sergejeviča Puškina.
DRAMA Osnovne
dramske vrste su:
tragedija, komedija i
druma (drama u
užem smislu) Ostale
dramske vrste su:
tragikomedija, farsa,
burleska,
monodrama,
antidrama
televizijska drama,
radio-drama...
Muzičke dramski
oblici: opera,
opereta, vodvilj,
mjuzikl