Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Odsjek za povijest umjetnosti

Kolegij: Umjetnost baroka

Nositelj kolegija: dr. sc. Damir Tulić, viši asistent

Asistent: Danijel Ciković, prof.

Studentica: Dajana Novak

Akademska godina: 2012./ 2013.

Tema seminarskog rada:

REMBRANDT VAN RIJN

U Rijeci, 27. studenog, 2012.

SADRŽAJ

SAŽETAK…………………………………………………………………………………3

1. Rembrandtov život…………………………………………………………………......4
2. Rembrandtovi crteži i gravure………………………………………………………….5
3. Slikarstvo……………………………………………………...……………………….6
4. Autoportreti…………………………………………………………………………….7
5. Saskija i njena uloga u Rembrandtovom životu……………………………………….8
6. Narudžbe………………………………………………………………………………9
7. Zaključak……………………………………………………………………………..11
8. Popis literature………………………………………………………………………..12
9. Popis ilustracija…………………………………………………………………….....13

2
SAŽETAK

Rembrant van Rijn je jedan od najznačajnijih i najcjenjenijih umjetnika koji potječe iz

Nizozemske. Slikanjem se počinje baviti od 1621. kod svog prvog učitelja Jacoba Isaacszoona
van Swanenburgha, a kasnije uči kod Pietera Lastmana 1. Osim slikarstvom, Rembrandt je bio
i vješt u crtanju i bakropisu. Radio je brojne portrete po narudžbama amsterdamskih patricija
te se istaknuo kao vješt majstor grupnih portreta. Također radi brojne autoportrete pomoću
kojih se može vidjeti njegov razvoj, ali i odraz psihičkog stanja. Najčešće teme njegovog
umjetničkog stvaralaštva su biblijske, povijesne, mitološke teme, portreti te potkraj života se
počinje raditi pejzaže.

1
BOB HAAK, Rembrandt: njegov život, delo i vreme, Ljubljana, Beograd, Zagreb, 1972.

3
 1. REMBRANDTOV ŽIVOT

Rembrandt Harmenszoon van Rijn rođen je 15. srpnja 1606. godine u Leidenu u
današnjoj Nizozemskoj u siromašnoj obitelji kao osmo od devetero djece. Jedino njega su
roditelji poslali u latinsku školu, a nakon nje upisuje Filozofski fakultet Sveučilišta u Leidenu
gdje studira klasičnu književnost, no ubrzo napušta studij te se počinje baviti slikanjem
najprije u školi kod Jacoba Isacszoona van Swanenburgha 1621. godine, ali u Rembrandtovim
djelima nema vidljivih utjecaja. Njegov drugi učitelj, Pieter Lastman, kod kojeg uči tijekom
1625. godine te na njega ostavlja jak i trajan utjecaj i upoznaje ga s povijesnim slikarstvom.
Osim u Leidenu, djelovao je i u Amsterdamu te je vodio uspješnu radionicu. 2. srpnja 1634.
godine ženi se Saskijom van Uylenburgh, nećakinjom trgovca umjetnina u čijoj je kući živio u
Amsterdamu. Njegova supruga postaje motiv mnogih njegovih slika i crteža. Saskija umire
1642. godine, iste godine kada Rembrandt završava jedno od svojih najpoznatijih djela
„Noćnu stražu“. Njena smrt uzrokovala je prekid rada i krizu u njegovom životu, no desetak
godina kasnije živi u priznatoj pravnoj obiteljskoj zajednici sa Hedrickje Stroffels. Godine
1656. Rembrandt je prisiljen proglasiti bankrot zbog čestih sudskih parnica u kojima je
sudjelovao2. Unatoč tome, nastavlja primati narudžbe te tako 1660. počinje sa slikanjem
portreta odbora Amsterdamskog suknarskog ceha. Posljednje umjetničko djelo koje nije uspio
završiti tijekom svog života jest slika Šimuna s Isusom u Hramu jer umire 4. listopada 1669.,
a sahranjen je u Westerkerku, Amsterdam.

2
BOB HAAK (bilj. 1)

4
 2. REMBRANDTOVI CRTEŽI I GRAVURE

Bakropis je tehnika koja se u Nizozemskoj javlja početkom 17. stoljeća. Ova tehnika
zahtijeva od umjetnika da zarezuje metalnu ploču pomoću kiseline. Teme kojima se bavi su
najčešće prizori iz Biblije, portreti i pejzaži. Jedno od njegovih najranijih djela jest Bijeg u
Egipat iz 1626./1627. godine na kojem se još vidi tehnička nespretnost budući da se tih
godina Rembrandt tek počeo aktivno baviti umjetnošću. Već njegovo sljedeće djelo Mjerač
zlata iz 1627. ukazuje na napredak u tehnici. Vidljiva je gramzivost lika, snažan kontrast
svjetla i sjene te je specifično to što je izvor svjetlosti unutarnji. 3 Ovim djelom počinje
Rembrandtovo trajno zanimanje za mrtvu prirodu s knjigama, a poznato je i da je u kasnijem
periodu svog života sakupljao različite predmete s Bliskog istoka te ih često ukomponirao u
svoja djela. Njegova najuspješnija djela su ona koja je radio kao studije „iz života“, odnosno
kada crta po modelu, a kao modeli su mu često služili članovi njegove obitelji, prijatelji
umjetnici te učenici, ali i on sam, budući da je poznat kao jedan od umjetnika s najvećim
brojem autoportreta. Rembrandt crta perom i tintom, upotrebljava crvenu ili crnu kredu,
srebrnu iglu i kombinacije tih sredstava.4 Godine 1633. Rembrandt se zaručuje sa Saskijom
van Uylenburgh te povodom tog događaja radi djelo Portret Saskije van Uylenburgh izvedeno
na pergamentu srebrnom iglom. To je tehnika koja se primjenjivala prije izuma olovke, a
zahtijevala je preciznost i sigurnu ruku. Sentimentalna vrijednost ove slike leži u samom
natpisu na slici („ovo je nacrtano prema mojoj ženi kad joj je bila 21 godina, treći dan nakon
naših zaruka, 8. lipnja 1633. g.“). Crte prikazuje ženski lik s šeširom na glavi koji sanjarskim
očima gleda u gledatelja, odnosno umjetnika.

Od Rembrandtovih grafika značajna je Grafika za stotinu guldena (1647.g.) koja je

zapravo izvedena u etapama u nekoliko godina, a iz nje iščitavamo novu dubinu. Na njoj se
Rembrandt bavi svijetom bosonogih i odrpanih malih ljudi, a sama grafika je dirljiva, puna
patosa i umjetnikova suosjećanja prema Židovima koji se nalaze u nekom skrovištu u
Amsterdamu.5 Slika je dobila ime po tome što je navodno prodana za sto guldena na nekoj
aukciji. Tehnika izrade je kombinacija bakropisa i suhe igle.

3
BOB HAAK (bilj. 1)
4
SKUPINA AUTORA, Jansonova povijest umjetnosti: Zapadna tradicija, Zagreb, 2008.
5
SKUPINA AUTORA (bilj. 4)

5
 3. SLIKARSTVO

Godine 1621. Rembrandt postaje učenik Leidenskog slikara Jacoba Isaacszoona van
Swanenburgha, ali na njegovim djelima nema vidljivih utjecaja. On ga upoznaje sa
povijesnim slikama, a u želji da usavrši povijesno slikarstvo, Rembrandt odlazi na
šesteromjesečnu obuku kod Pietera Lastmana, koji ostavlja jak dojam na njegova djela. Osim
Lastmana, na Rembrandtovu umjetnost su također utjecali i Jan i Jacobus Pynas za vrijeme
njegova boravka u Amsterdamu, ali je na Rembrandtovim djelima vidljiv utjecaj i Caravaggia
čiji se utjecaj iz Italije širi putem Utrechtske škole6. Snažna upotreba chiaroscura (kontrasti
svjetla i sjene kako bi se postigla što veća dramatičnost) su neke od Caravaggiovih značajki
koje je Rembrandt preuzeo i prilagodio svojim djelima. Osim toga, pričama iz Starog zavjeta
pristupa u istom laičkom kršćanskom duhu (iako je bio protestant) kako i Caravaggio pristupa
Novom zavjetu, a to znači da je u njihovim djelima prikazano direktno izražavanje Božjeg
odnosa prema ljudima. Rembrandtov život obilježen je poučavanjem učenika, trgovanjem
umjetničkim djelima, ali i sudskim sporovima te je u jednom periodu života bio prisiljen
proglasiti bankrot.

Kamenovanje svetog Stjepana nastaje 1625. godine u tehnici ulja na drvu te se prema
nekim stručnjacima smatra najranijom važnom slikom. Scena prikazuje žrtvu kamenovanja
okruženu većim brojem gusto zbijenih likova, a posebno je izražen dramatičan metež, nasilje i
boli. No i dalje je Rembrandt nevješt u tretiranju dubine, ne uspijeva objediniti kompoziciju, a
likovi koji su u punom pokretu su neuvjerljivi te njihove glave ne odgovaraju tijelima. Ono po
čemu se ocjenjuje uspješnost njegovih djela jest koliko je uspješno upotrijebio mimiku i
gestikulaciju kako bi dočarao posebno emocionalno stanje likova.7

Sljedeće djelo s biblijskom tematikom koje slika deset godina kasnije jest
Abrahamova žrtva (1635.g.) u tehnici ulja na platnu. Tridesete godine 17. stoljeća su godine
kada Rembrandt stvara djela najbliža europskom baroku. Scena prikazuje tri lika, anđela koji
drži Abrahama za ruku koju je podignuo u namjeri da žrtvuje sina po Božjem nalogu.
Rembrandtova posebnost leži u tome što prikazuje iznimnu dramatičnost i napetost ove scene
tako što u svom djelu prikazuje trenutak ispuštanja noža, anđela koji je sletio odozgo u
posljednji tren, iznenadni okret Abrahamove glave te njegov uplašeni i iznenađeni izraz lica.
Detalji kao što su lepršavi nabori ogrtača i Abrahamova razbarušena kosa samo pojačavaju
emocionalni dojam koji slika ostavlja na promatrača. Rembrandt ima potrebu uhvatiti vrhunac
6
BOB HAAK (bilj. 1)
7
V. LEVINSON-LESING, K. JEGOROVA, Rembrant van Rejn: u Sovjetskim muzejima, Beograd, 1983.

6
pokreta te je također jedna od njegovih karakteristika nepodnošljiv realizam Izakovog
zategnutog, ispruženog grla dok mu Abraham lijevom rukom pridržava glavu. 8

Još jedna u nizu značajnih slika s biblijskom tematikom jest i Osljepljivanje Samsona
(1636.g.), naslikana godinu dana nakon Abrahamove žrtve. Slika prikazuje grupu vojnika koji
hvataju Samsona, a jedan od njih mu probija oko nožem. Teatralnosti scene pridonosi i
osvjetljenje slike koje dopire izvana kroz otvor na šatoru. Scena je nasilna, a svaka figura
pridonosi ukupnoj radnji u trenutku osljepljivanja (vojnik koji ga drži čvrsto na podu, drugi
vojnik koji je uperio koplje prema Samsonu, vojnik koji probija oko, Dalila koja bježi).
Rembrandtovo majstorstvo se sastoji u tome što je u jednoj sceni uspio prikazati i ono što se
već dogodilo i ono što će se tek dogoditi. Njegovo djelo je lako čitljivo. Različiti likovi
otkrivaju različite faze u nizu događaja. 9

4. AUTOPORTRETI

Kao što je već spomenuto, Rembrandt slika veliki broj autoportreta. Njegov najraniji
poznati autoportret datira iz 1628. godine na kojem on radi studiju svijetla koje pada na
njegovo lice. Pomoću njegovih autoportreta možemo pratiti njegov psihički i umjetnički
razvoj tijekom godina. U prvim godinama, kada još boravi u Leidenu su oni eksperimentalni,
u tridesetim godinama 17. stoljeća kada boravi u Amsterdamu su teatralni, a potkraj autorova
života postaju iskreni i otvoreni.10 Iz mnogih se autoportreta može razaznati zbog čega ih
autor slika, primjerice neki su mu služili kako uzori za druge slike, kao istraživanje različitih
izraza lica, a često je i svojim učenicima davao kao zadatak da ih precrtavaju. Rembrandtova
slikarska tehnika je posebna po tome što on radi poteze na vlažnoj sloju boje tupim krajem
kista kako bi na primjer ojačao strukturu kose u autoportretima.

8
BOB HAAK (bilj. 1)
9
BOB HAAK (bilj. 1)
10
SKUPINA AUTORA (bilj. 4)

7
5. SASKIJA I NJENA ULOGA U REMBRANTOVOM ŽIVOTU

Saskija van Uylenburgh je 1634. Postala Rembrandtova prva vjenčana supruga, a

samim time i njegova muza. Jedno od djela koje ju prikazuje jest i prikaz Saskije kao Flore
(1634.), datirano i potpisano djelo koje nastaje iste godine kada i njihovo vjenčanje. Osim
biblijskih prikaza, ovdje se javlja i stvarni lik prikazan kao lik iz mitologije. Flora je inače
rimska boginja cvijeća i proljeća pa iz toga zaključujem da Saskija igra veliku ulogu u
Rembrandtovu životu, ako ju poistovjećuje s ovom božicom. I na ovom prikazu se također
može vidjeti Rembrandtova vještina prenošenja unutarnjeg stanja modela. Saskija je
prikazana kao mlada djevojka, skoro dijete sa zbunjenim izrazom lica u raskošno i vješto
izrađenoj zelenoj haljini. Kosa joj je okićena cvijećem što je bila rijetkost za to vrijeme. I
ovdje je vidljiv utjecaj Pietera Lastmana po potezima četke na odjeći i draperiji, ali je razlika
ipak u nježnom izrazu lica i ruku te tankim potezima koji dočaravaju reljef tkanine.
Rembrandt ipak traga za vlastitim umjetničkim izrazom te se nekako morao odmaknuti od
svog učitelja. Tehnika je ulje na platnu.11

Dvije godine kasnije, Rembrandt slika još jedno djelo s mitološkom tematikom za koje
mu je kao model poslužila supruga, a to je Danaja (1636.g.)12, također u tehnici ulja na
platnu. Slika prikazuje Saskiju kao mladu ženu (koja žudi za svojim ljubavnikom) iznimne
ljepote iz koje zrači životna toplina dok je svjetlost miluje. Postoji nekoliko verzija ove slike,
budući da je poznato da je Rembrandt često radio studije i skice prije konačne verzije slike
tako da je na ovom prikazu promijenjen položaj ruke i šake, ponovno je naslikana glava s
izmijenjenim crtama lica i frizurom, desna noga je jače savijena u koljenu te je dodano
nekoliko komada nakita. Osim toga, promijenjen je i pozicija sluškinje. Dakle, radi promjene
u kompoziciji, koloritu i stilu rada, a naglasak stavlja na klasični obrazac ljepote što još
jednom dokazuje Saskijinu važnost.

6. NARUDŽBE
11
SKUPINA AUTORA (bilj. 4)
12
V. LEVINSON-LESING, K. JEGOROVA (bilj. 7)

8
 Tijekom svog života, Rembrandt se uspio afirmirati kao uspješan portretist te tako
mnogi ugledni amsterdamski patriciji naručuju od njega umjetnička djela.

Jedno od njegovih najpoznatijih djela jest Sat anatomije dr. Tulpa (1632.g.). u
Rembrandtovo vrijeme su se povremeno održavala javna predavanja o anatomiji, a kao trupla
za izučavanje su se smjela koristiti samo tijela pogubljenih kriminalaca. Ovo djelo predstavlja
i prekretnicu u njegovoj karijeri, a rađeno je po narudžbi samog doktora Nicolaesa Tulpa.
Tehnika kojom je rađeno je ulje na platnu. Slika je zapravo grupni portret kirurškog
udruženja. Poznato je tko su likovi na slici (osim trupla nad kojim se vrši obdukcija) zato što
su njihova imena ispisana. Likovi nisu posloženi u simetričnu konstrukciju, već su povezani
samo centralnom temom. Razlike u boji njihovih glava razbijaju sklad cjeline. Grupa se bavi
proučavanjem mišića ruke, ali ona na slici nije prikazana u pravilnom položaju. To se
pripisuje tome što su se nakon obdukcije tijeka komadala i Rembrandt je možda gledao
odrezanu ruku kada je slikao te je tako došlo do neslaganja s ostatkom tijela.13

Rembrandt se toliko proslavio svojim djelima da je čak i nizozemski princ Frederik

Hendrick dao od njega naručiti pet scena stradanja, odnosno pet slika Muka Kristova. To je
ciklus koji se sastoji od sljedećih slika: Podizanje križa (1633.), Skidanje s križa (1633.),
Polaganje Krista u grobnicu (1636.-39.), Uskrsnuće Kristovo (1635.-39.). 14

Noćnu stražu ili Četu satnika Fransa Banninga Cocqua i poručnika Willhema van
Ruytenburcha Rembrandt slika 1642. po narudžbi. Slika prikazuje skupinu vojnika koja se
vjerojatno okupila povodom posjeta francuske kraljice Marije de' Medici Amsterdamu.
Tehnika kojom je izvedeno djelo je ulje na platnu. Iako bi svi likovi trebali biti od iste
važnosti, Rembrandt im ne pridaje jednaku slikarsku važnost pa se zbog toga može pronaći
podataka kako naručitelji navodno nisu bili zadovoljni. 15 Iste godine umire i njegova voljena
supruga Saskija što je po mom mišljenju također utjecalo na njegovo stvaralaštvo. U središtu
kompozicije se nalazi satnik Frans Banning Cocq koji pruža ruku prema gledatelju. Neki
likovi su u sjeni, a neki su djelomično skriveni zbog preklapanja. Rembrandt na ovom djelu
prekida s tradicijom, te koristi tamu kako bi dodatno naglasio ono što je svjetlije. Svi likovi su
u pokretu, nijedan od njih ne pozira, već svi nešto rade.

Potkraj života, nakon što je 1656. zbog različitog spleta nesretnih okolnosti proglasio
bankrot, Rembrandt radi posljednju značajnu narudžbu dovršenu 1662. godine. Predstojnici
13
BOB HAAK (bilj. 1)
14
SKUPINA AUTORA (bilj. 4)
15
BOB HAAK (bilj. 4)

9
suknarskog ceha (gilde) je također rađena u tehnici ulja na platnu. Slika prikazuje petoricu
okupljenih oko stola te slugu u pozadini. Lica im nisu individualizirana crtama i izrazima, ali
su im zato u rukama ili pred njima obilježja koja nam govore čime se točno koji član tog ceha
bavi.16

16
BOB HAAK (bilj. 4)

10
7. ZAKLJUČAK

Rembrandt se i danas smatra jednim od najvećih umjetnika ikada. Budući da nikada

nije napustio Nizozemsku, njegova virtuoznost je posebno dolazila do izražaja. Ono što prije
njega nije bilo viđeno jest njegova iznimna moć zapažanja. Prije njega nitko nije prikazivao
običan život na tako zanimljiv način. Osim naglašavanja kontrasta svjetlo – tama kako bi
postigao dramatičnost, posebna je i njegova upotreba tupog kraja kista na vlažnoj boji kojim
postiže posebne linije za naglašavanje primjerice kose. Ugled je stekao prikazima biblijskih i
mitologijskih tema, a radi i slike po narudžbi. Posebnost su mu grupni portreti, ali i niz
autoportreta.

11
8. POPIS LITERATURE

- BOB HAAK, Rembrandt: njegov život, delo i vreme, Ljubljana, Beograd, Zagreb, 1972., 1.-
220.

- V. LEVINSON-LESING, K. JEGOROVA, Rembrant van Rejn: u Sovjetskim muzejima,

Beograd, 1983., 1.-95.

- DOUGLAS MANNERING, Rembrandt van Rijn: život i djelo, Zagreb, 1995., 1.-79.

- SKUPINA AUTORA, Jansonova povijest umjetnosti: Zapadna tradicija, Zagreb,

2008.,715.-721.

- INTERNET: http://www.europeana.eu/portal/ (zadnji put pristupljeno 26.11.2012.)

12
9. POPIS ILUSTRACIJA

Bijeg u Egipat, 1626./27.

Mjerač zlata, 1627.

Portret Saskije, 1633.

Grafika za 100 guldena, 1647.

Kamenovanje svetog Stjepana, 1635.

Abrahamova žrtva, 1636.

Osljepljenje Samsona, 1636.

Autoportret, 1629.

Autoportret, 1640.

Autoportret, 1669.

Saskija kao Flora, 1634.

Danaja, 1636.

Sat anatomije doktora Tulpa, 1632.

Noćna straža, 1642.

Predstojnici suknarskog ceha, 1662.

13