Glava dvadeset treća

KRIVIČNA DJELA PROTIV IMOVINE

Literatura: Kraus, B., (1985), Krivična dela protiv društvene i privatne imovine, Priručnik, br. 1/58;
Đorđević, M., (1970), Razbojnička krađa stvari male vrednosti, JRKK, 1/1970.; Babić, M., (2001),
Osnovne karakteristike izmjena u Posebnom dijelu krivičnog zakonodavstva RS, Zbornik FKNS,
Sarajevo 2001, str. 299-315; Đorđević, M., (1990), Stvarno kajanje, JRKK, 4/90, str. 3139; Bačić, F.,
(1978), O krivičnom delu pljačke, NZ 11-12/78; ); Bačić, F., (1998), Marginalije uz novi Kazneni
zakon, posebni dio, HLJKPP, 1/1998, str. 75-114; Babić, M., (1995), Krivično pravo, pos. dio,
B.Luka, 1995 (dio krivična djela protiv imovine); Buturović, J., (1977), Krivično delo pljačke u
novom krivičnom zakonodavstvu, JRKK, 3/77; Cotič, D., (1969), Krivično delo oduzimanja
motornog vozila, PŽ, 1/1969; Milutinović, A., (1970), Primena člana 254a KZ, PŽ, 6-7/70; Bačić, F.,
(1983), Krivičnopravna zaštita društvene imovine, NZ, 7-10/83, str. 77-91; Vojković, A., (1983),
Krivično djelo protupravnog zauzimanja nekretnina u društvenom vlasništvu, NZ, 7-10/83, str. 104-
118; Radić, A., (1975), Pojam “drugog” kod krivičnih dela protiv imovine i službne dužnosti, NZ,
1/75; Tahović, J., (1958), Prikrivanje stvari koje su pribavljene krivičnim delom, Anali, 1/1958;
Vlaisavljević, D.,(1976), Krivično delo oduzimanja motornog vozila, NZ, 7-8/1976; Zlatarić, B.,
(1950), Problematika krivičnog dela krađe u zakonodavstvu, Arhiv, 2/1950; Ćirić, J., (1990),
Učinioci krivičnih dela protiv društvene imovine, JRKK, 2/1990, str. 87-102; Đorđević, M., (1998),
Osnovne karakteristike Posebnog dela Nacrta novog Krivičnog zakonika SRJ, Publikacija; Babić, M.,
(1997), Novo krivično zakonodavstvo Republike Slovenije, GPFBL, XX-XXI/1997, str. 148-179.;
Škulić,M., (1997), Kompjuterski kriminalitet , Jugoslovenski časopis kompjuteri i pravo, 2/1997, str.
43-62; Savić, J., (1981), Zaštita automatizovanih informacionih sistema i komjuterski kriminal,
Bezbjednost, 5/81, Beograd, 1981.

Krivična djela protiv imovine spadaju u red klasičnih krivičnih djela koja
su poznavala i najstarija krivična zakonodavstva. U širem smislu u imovinska
krivična djela spadaju sva ona djela koja su upravljena protiv imovine odnosno na
pribavljanje protivpravne imovinske koristi, bez obzira da li se nalaze u ovoj ili
nekoj drugoj grupi krivičnih djela (npr. protiv privrede, službene dužnosti i dr.). U
ukupnom kriminalitetu oduvijek su participirala u visokom procentu i stoga je u
svim društvima ovim djelima, odnosno krivičnopravnoj zaštiti imovine,
posvećivana značajna pažnja. U odnosu na krivična djela koja su vršena u prošlosti,
današnja krivična djela uglavnom se razlikuju po načinu, odnosno tehnici izvršenja.
I danas postoje krađe, razbojništva, prevare i druga klasična krivična djela protiv
imovine, ali se način vršenja navedenih djela mijenja i prilagođava novim
imovinskim odnosima, kao i savremenim tehničkim mogućnostima i sredstvima
koja se koriste pri različitim finansijskim operacijama i transakcijama. Danas se
krađe, prevare i druga krivična djela iz ove glave često vrše unošenjem, brisanjem
ili izmjenom kompjuterskih podataka ili programa ili drugim načinima uticaja na
rezultat postupka elektronske obrade podataka, čime se mogu pribavljati izuzetno
velike imovinske koristi. Novi oblici napada na imovinu nametnuli su potrebu
uvođenja novih inkriminacija kojima se nastoje suzbiti takvi napadi.
Objekat zaštite kod ovih krivičnih djela je imovina. Međutim, imovina se
ne štiti samo ovim već i nekim drugim djelima kao što su krivična djela protiv
službene dužnosti, privrede, bezbjednosti ljudi i imovine i dr. U ovoj grupi djela
nalaze se samo ona krivična djela kojima je imovina primarni odnosno jedini

1654
objekat zaštite. Kod imovinskih krivičnih djela koja se nalaze u drugim grupama,
primarni objekat zaštite su neke druge vrijednosti dok je imovina supsidijarnog
karaktera. Pojam imovine treba uzeti u smislu kako je on određen u građanskom
pravu kao sveukupnost imovinskih dobara, imovinskih interesa i imovinskih prava
koja pripadaju određenom fizičkom ili pravnom licu. Krivičnopravnom zaštitom je
obuhvaćena sva imovina bez obzira na njen svojinski oblik.
Osnovna karakteristika većine krivičnih djela protiv imovine je
pribavljanje protivpravne imovinske koristi. To su sva ona krivična djela kod kojih
je konstitutivno obilježje namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi
(animus lucri faciendi). U ta djela spadaju npr. krađa, razbojništvo, prevara, ucjena,
utaja i dr. Kod izvjesnog broja krivičnih djela postoji samo namjera prisvajanja
(animus rem sibi habendi), a ne i namjera pribavljanja imovinske koristi. Tako npr.
kod krivičnog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari učinilac ne ide za tim da
pribavi imovinsku korist, već samo da stvar koju je oduzeo prisvoji. U nekim
krivičnim zakonodavstvima koja su napustila tradicionalnu koncepciju krivičnog
djela krađe, inkriminacija oduzimanja tuđe stvari ne postoji jer se za krađu ne
zahtijeva namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi, već samo namjera
da se stvar protivpravno prisvoji.
Namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi ne mora se uvijek
podudarati sa koristoljubljem. Koristoljublje predstavlja pohlepnu težnju, žudnju za
sopstvenim bogaćenjem, za uvećanjem sopstvene imovine, za zadovoljenjem svoje
imovinske pohlepe. Ono je motiv zbog kojeg se pribavlja imovinska korist ali ne
mora pratiti svako pribavljanje protivpravne imovinske koristi. Tako, iako su krađe
najčešće motivisane koristoljubljem, one se mogu vršiti i radi toga da se zadovolji i
neka neophodna obična potreba, kao što je kupovina neophodnih životnih
namirnica, ogrjeva ili podmirenja tekućih porodičnih obaveza. Namjera
pribavljanja protivpravne imovinske koristi postojaće čak i onda kada se stvar
oduzima za drugoga. Prema tome, koristoljublje uvijek predstavlja postojanje
namjere za pribavljanje imovinske koristi, ali ne i obrnuto. Ovo razlikovanje je
naročito važno zbog primjene novčane kazne, koja se za krivična djela izvršena iz
koristoljublja može izreći kao sporedna kazna i kada nije propisana ili je propisana
alternativno, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora (v. čl. 31. st. 2. KZ
RS).
Postoje i krivična djela kod kojih ne postoji ni jedna od navedenih namjera,
već samo namjera oduzimanja tuđe stvari radi posluge i upotrebe u svrhu kojoj je i
namijenjena, da bi se nakon toga ponovo vratila prijašnjem držaocu. Djelo je
poznato kao krađa upotrebe (furtum usus) i poznavalo ga je i rimsko krivično pravo
kao protivpravno korištenje tuđe stvari bez namjere prisvajanja. U našem
zakonodavstvu takvo djelo je oduzimanje motornog vozila (čl. 237. KZ RS) i
posluga (čl. 350. KZ RS). Kod jednih djela je dovoljna namjera da se drugome
nanese šteta (lakši oblik prevare); kod nekih opet namjera da se osujeti ostvarenje
prava na stvari (oštećenje tuđih prava), dok kod određenih krivičnih djela ne
postoji nikakva posebna namjera (oštećenje tuđe stvari).
Subjektivnu stranu svih krivičnih djela protiv imovine čini umišljaj, jer
krivično pravo ne štiti imovinu od nehatnih napada.

1655
 Osim namjere kao subjektivnog obilježja, ova krivična djela se mogu
razlikovati i po nekim objektivnim okolnostima. Tako, prema objektu napada sva
se mogu svrstati u dvije skupine: krivična djela protiv pokretne imovine i krivična
djela protiv imovine uopšte i imovinskih prava i interesa. Kod prvih radnja
izvršenja se sastoji u oduzimanju ili prisvajanju tuđih pokretnih stvari (krađa, teška
krađa, razbojništvo, razbojnička krađa, utaja, oduzimanje tuđe stvari, oduzimanje
vozila na motorni pogon i dr.), dok se kod drugih radnja izvršenja javlja u drugim
oblicima, kao što je prevara, oštećenje tuđe stvari, zloupotreba povjerenja,
oštećenje tuđih prava, prikrivanje, ugovaranje nesrazmjerne imovinske koristi,
ucjena i dr..
Prema načinu izvršenja razlikuju se djela oduzimanja (npr. krađa,
oduzimanje tuđe stvari); djela prisvajanja (npr. utaja); djela koja se vrše upotrebom
sile ili prijetnje (npr. razbojništvo, iznuda, ucjena); djela koja se vrše
obmanjivanjem ili korišćenjem, odnosno zloupotrebom neke okolnosti (npr.
prevara, ugovaranje nesrazmjerne imovinske koristi); djela kod kojih štetno
raspolaganje sa imovinom preduzima sam oštećeni odnosno žrtva (npr. prevara,
iznuda, ucjena); djela kojima se ne ide za prisvajanjem stvari, već samo za njenim
oštećenjem ili uništenjem (npr. oštećenje tuđe stvari, oštećenje tuđih prava) itd.
Za jedan broj krivičnih djela iz ove glave, ukoliko su učinjena prema
bračnom drugu, srodniku po krvi u pravoj liniji, bratu ili sestri, usvojiocu ili
usvojeniku ili prema drugim licima sa kojima učinilac živi u zajedničkom
domaćinstvu, gonjenje se preduzima po prijedlogu (v. čl. 256. KZ RS). Prema KZ
FBiH i KZ BD BiH za sva imovinska djela gonjenje se preduzima po službenoj
dužnosti. Za jedan broj krivičnih djela zakon je predvidio mogućnost oslobođenja
od kazne, ukoliko je učinilac, prije nego što je saznao da je otkriven, vratio oduzetu
ili prisvojenu stvar, naknadio štetu ili je na drugi način otklonio štetne posljedice
krivičnog djela (tzv. stvarno kajanje, v. čl. 255.).
Kod većine krivičnih djela imovinska vrijednost pribavljena krivičnim
djelom odnosno nanesena šteta predstavljaju kvalifikatornu okolnost. Visina
pribavljene imovinske koristi kao kvalifikatorne okolnosti javlja se uz gotovo sva
krivična djela u ovoj grupi: teške krađe, utaje, prevare, zelenaštva i dr. Kao
privilegišuća okolnost predviđena je kod sitnog ili lakšeg djela krađe, utaje i
prevare, ali uz postojanje i određene subjektivne okolnosti.

Krađa

Član 231.

(1) Ko oduzme tuđu pokretnu stvar u namjeri da njenim prisvajanjem

pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.
(2) Ako vrijednost ukradene stvari ne prelazi iznos od 200 KM, a učinilac je
išao za tim da pribavi malu imovinsku korist,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

1656
 Krivično djelo krađe definiše se kao oduzimanje tuđe pokretne stvari u
namjeri da se njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska
korist. Ovim je dat opšti pojam krađe koji obuhvata osnovne elemente koji su
zajednički za sve oblike ovog krivičnog djela: radnja oduzimanja, tuđa pokretna
stvar kao objekat djela i namjera učinioca da za sebe ili drugog pribavi
protivpravnu imovinsku korist.
U zavisnosti od okolnosti vezanih za izvršenje djela, krađa može biti:
obična, teška i laka (sitna). Ovima treba dodati i razbojništvo i razbojničku krađu
kao najteže oblike krađe koje karakterišu posebne okolnosti, a to su primjena sile
ili prijetnje, odnosno prinude. KZ BiH poznaje i tzv. krađu u službi koja se sastoji u
protivzakonitom oduzimanju (u naslovu stoji prisvajanje, ali je to oduzimanje, što
stoji i u opisu djela) stvari pri pretresanju ili izvršenju (čl. 229.), kao i protivpravno
oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na ratištu (čl. 178.). Pored ovih, entitetski
zakoni sadrže i šumska krađu i krađu oružja ili dijela borbenog sredstva.
(1) Osnovni oblik djela ili običnu krađu (st.1.) čini ko tuđu pokretnu stvar
oduzme u namjeri da njenim prisvajanjem sebi ili drugome pribavi protivpravnu
imovinsku korist.
Radnja izvršenja krivičnog djela sastoji se u oduzimanju tuđe pokretne
stvari. Kada je krađa dovršena, odnosno kada se smatra da je stvar oduzeta, u
krivičnopravnoj teoriji postoje različita shvatanja. Prema teoriji kontrektacije (lat.
contrectatio - dodirivanje) stvar se smatra oduzetom momentom hvatanja,
dodirivanja stvari koja je predmet krađe. Radi se o starom pravilu rimskog prava
koje je neprihvatljivo za današnje pravo. Prema teoriji ablacije (lat. ablatio -
odnošenje) oduzimanje je izvršeno kada je stvar odnesena iz prostora u kome se
nalazila i više se ne nalazi kod ranijeg pritežaoca. Prema teoriji ilacije (lat. illation
- unošenje) krađa je dovršena stavljanjem stvari na neko sigurno mjesto npr. u
vlastitu kuću ili neko drugo mjesto koje učiniocu omogućuje da lako zasnuje svoje
pritežanje. Prema teoriji aprehenzije (lat. aprehendere - uhvatiti) oduzimanje je
izvršeno kada je prekinuto ranije a zasnovano svoje pritežanje na stvari. Ovo
teorijsko shvatanje najviše je zastupljeno, a prihvata ga i naša teorija i sudska
praksa.
Pod pritežanjem se podrazumijeva mogućnost faktičkog raspolaganja sa
pokretnom stvari. Raspolaganje predstavlja mogućnost jednog lica da disponira sa
stvari, da je koristi, predaje drugom i sl. Pritežanje se ne svodi samo na običnu
detenciju stvari pa će ono postojati i kada pritežalac privremeno nema detenciju
stvari, sve do momenta kada ima mogućnost raspolaganja sa tom stvari. Tako, ne
gubi pritežanje prodavac koji je kupcu dao stvar na razgledanje ili kada vlasnik
dadne stvar drugome na privremeno korištenje i sl. Isto tako, privremeno
udaljavanje od stvari ne znači prekidanje pritežanja, pa će oduzimanje takve stvari
predstavljati krivično djelo krađe a ne utaje (na kratko napuštanje stvari u kupeu,
upaljenog auta pred prodavnicom, putne torbe da bi se kupila karta i sl.). Za
postojanje oduzimanja nije neophodno da je stvar i odnesena iz prostorije u kojoj
se nalazila. Dovoljno je npr. da je učinilac stvar stavio u svoj džep ili torbu, iako
još nije napustio prostor u kojem se stvar nalazila. Oduzimanje, odnosno dovršena
krađa će postojati i u slučaju kada je izvršilac stvari sakrio u prostorijama ranijeg

1657
pritežaoca s namjerom da ih kasnije odnese (npr. na neko skrovito mjesto). Dakle,
za postojanje oduzimanja odnosno dovršenog djela krađe, bitno je da je stvar u
vlasti učinioca, da je od njega zauzeta, odnosno da je moć faktičkog raspolaganja
ranijeg pritežaoca prekinuta, a uspostavljena učiniočeva.
Oduzimanje se najčešće vrši tajno, ali je moguće i javno uz prisustvo
drugih lica pa i samog oštećenog. Sam čin oduzimanja može se obaviti na različite
načine: otimanjem, korišćenjem dresirane životinje, nekih mehaničkih naprava i sl.
Forma i način oduzimanja uglavnom zavise od same stvari, njene zapremine,
težine, agregatnog stanja i sl.
Predmet krivičnog djela krađe može biti samo pokretna stvar. Pod
pokretnim stvarima podrazumijevaju se oni predmeti koji se mogu pomjerati sa
jednog mjesta na drugo, odnosno koji mogu biti odneseni. Pri tome nije važno
agregatno stanje u kojem se predmet nalazi; predmet krađe mogu biti i gasovite,
kao i tečne materije. U krivičnopravnom smislu kao pokretna stvar smatra se i
svaka proizvedena ili sakupljena energija za davanje svjetlosti, toplote ili kretanja,
telefonski impulse, kao i registrovani podatak koji je rezultat elektronske obrade
podataka (v. čl. 147. st. 23. KZ RS, kao i čl. 1. st. 26. KZ BiH). Predmetom krađe
mogu biti i one stvari koje su sastavni dio neke druge pokretne stvari ili dio stvari
koja se po građanskom pravu smatra nepokretnom stvari (npr. sastavni dijelovi
kuće: vrata, prozori, radijatori). Jednom riječju, sve stvari koje se mogu demontirati
i odvojiti od glavne stvari a da se bitno ne mijenja njihova supstancija, u
krivičnopravnom smislu se smatraju pokretnim stvarima. Zemljište po pravilu ne
može biti predmet krađe, ali dio zemljišta (iskopan pijesak, zemlja) kao i plodovi
sa zemljišta mogu.
Predmet krađe mogu biti i isprave pomoću kojih se može realizovati neka
imovinska korist. Stvar sama po sebi ne mora imati neku imovinsku vrijednost, ali
mora biti takva da se njenim prisvajanjem može postići imovinska korist (npr.
potvrda garderobe o ostavljenim stvarima, bjanko barirani ček na donosioca, štedna
knjižica i sl.). Živ čovjek ne može biti predmet krađe, jer u slučaju ,,oduzimanja,,
čovjeka ne postoji krađa već otmica. Predmet krađe, međutim, mogu biti vještački
dijelovi čovječjeg tijela kao što su vještačko oko, noga, proteze i dr. Smatra se da
to mogu biti i prirodni dijelovi tijela kada se odvoje, čime postaju predmeti krađe.
(npr. bubrezi). Sporno je da li predmet krađe može biti leš.
Stvar koja je predmet krađe treba da je tuđa. To ne znači da pritežalac
stvari mora biti i vlasnik stvari. Bitno je da on ima mogućnost faktičkog
raspolaganja sa tom stvari, bez obzira da li se ta mogućnost raspolaganja zasniva na
nekom pravnom osnovu (vlasništvo, posluga, zaloga itd.) ili je ostvareno na
protivpravan način (krađa, pronevjera i sl.). Stoga predmet krađe može biti i ona
stvar do koje je lice od koga se oduzima takođe došlo krađom. Dakle, objekat
zaštite kod ovog djela je imovina, materijalizovana kroz određene pokretne stvari, a
ne pravo vlasništva. Kod krađe, kao i ostalih djela protiv imovine, važi osnovni
pravni princip da od neprava ne može nastati pravo. Znači, da se krađom ne može
zasnovati vlasništvo nad predmetom, bez obzira što ni raniji pritežalac nije bio
vlasnik.

1658
 Predmet krađe može biti i stvar koja je u susvojini izvršioca krađe i drugih
lica, ukoliko se ne oduzima idealni suvlasnički dio već cijela stvar. (Kambovski
smatra da nije isključena krađa i sopstvene stvari, npr. vlasnik krade predmet koji
je dao drugom na poslugu, da bi poslije od njega tražio naknadu štete, a bez te
namjere radilo bi se o samovlašću, vid. s. 420.). Predmet krađe ne mogu biti stvari
koje nisu ni u čijoj svojini; dobra u opštoj upotrebi namijenjena da služe svim
ljudima (res communes omnium), kao što su vazduh, voda u morima i rijekama, i
dr. Isto tako, stvari koje ne pripadaju nikome (res nulius) kao ni stvari koje su
definitivno napuštene (res derelictae) ne mogu biti predmet krađe. Međutim,
zaboravljene, zaturene ili zabačene stvari mogu biti predmet krađe, ako se radi o
prostoru koji pripada pritežaocu stvari (npr. kancelarija, bašta, njiva i sl.) ili o
nekom drugom ograničenom prostoru u kojem je stvar zagubljena.
Kada i dokle traje pritežanje ranijeg držaoca stvari faktičko je pitanje koje
se ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju. U svakom slučaju, stvari za koje se ne
zna čije su ne mogu biti predmet krađe ali ukoliko su prisvojene može se raditi o
krivičnom djelu utaje. I stvari koje se nalaze na pokojniku ili u grobnici (kao i na
grobnici) ne smatraju se napuštenim stvarima uključujući i sam leš, s obzirom na
odnos rodbine i nasljednika prema tim predmetima koji mogu predstavljati njihovu
trajnu sopstvenost. (Prema jednom mišljenju, predmeti u grobnici zajedno sa lešom
predstavljaju sastavni dio groba, pa u slučaju njihovog oduzimanja i oduzimanja
dijelova leša, postoji krivično djelo povrede groba, a ne krađe).
Krivično djelo krađe će postojati samo ako se oduzimanje vrši u namjeri da
se njenim prisvajanjem za sebe ili drugoga pribavi protivpravna imovinska korist.
Krivično djelo krađe je umišljajni delikt. Umišljaj treba da sadrži svijest da
se iz pritežanja drugog lica oduzima tuđa pokretna stvar. Pored umišljaja potrebna
je i namjera da se prisvajanjem ukradene stvari za sebe ili drugoga pribavi
protivpravna imovinska korist. Ovo subjektivno obilježje krađu odvaja od
krivičnog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari i oduzimanja vozila na motorni
pogon kod kojih ova namjera ne postoji. Namjera oduzimanja radi uvećanja
imovine (animus lucri faciendi) ili zadovoljenja nekih svojih ili tuđih potreba na
račun tuđe imovine, izražava suštinsku stranu ovog krivičnog djela. Zato neće
postojati krivično djelo krađe ako je stvar oduzeta samo da bi se učinilac sa njom
poslužio. Korist koja se prisvajanjem tuđih stvari želi ostvariti može se sastojati u
trošenju, poklanjanju, prodaji i sl. Za postojanje krivičnog djela krađe nije
neophodno da je učinilac i realizovao navedenu namjeru (npr. da je unovčio
ukradene čekove, bonove i sl.).
Na kraju, obična krađa se može definisati kao oduzimanje tuđe pokretne
stvari koje ne sadrži obilježja posebnih oblika krađe, odnosno ono oduzimanje tuđe
pokretne stvari koje ne može da se kvalifikuje kao teška ili sitna krađa ili neki
drugi, u uvodu istaknuti, posebni oblik krađe.
Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do tri godine. Ranije je
propisana kazna bio zatvor od tri mjeseca do pet godina.
(2) U st. 2. predviđen je lakši oblik krađe (bivša sitna krađa) koji postoji
ako vrijednost ukradenih stvari ne prelazi iznos od 200 KM i kada kod učinioca ne
postoji namjera za pribavljanje veće imovinske koristi, odnosno ako je učinilac išao

1659
za tim da pribavi malu imovinsku korist. Dakle, za postojanje ovog krivičnog djela
potrebno je da su ispunjena dva kumulativno postavljena uslova: (a) da vrijednost
ukradenih stvari ne prelazi iznos od 200 KM (objektivni uslov) i (b) da je učinilac
išao za tim da prisvajanjem tih stvari pribavi malu imovinsku korist (subjektivni
uslov).
Namjera učinioca kao drugi kumulativni uslov treba da je upravljena na
pribavljanje manje imovinske koristi. Ako učinilac nije išao za tim da pribavi malu
imovinsku korist, postojaće obična a ne sitna krađa, čak i tada kada je učinilac
pribavio stvari male vrijednosti, npr. krađa novca iz tuđeg džepa ne znajući koliko
novca tamo ima. Ovdje nije isključeno postojanje čak i teške krađe ako postoji
neka od kvalifikatornih okolnosti, npr. drskost. Isto tako, u obrnutoj situaciji, ako
je učinilac išao za tim da pribavi stvar male vrijednosti ali je ukradena stvar veće
vrijednosti, neće postojati laka, već obična ili eventulano teška krađa. Radi se,
naime, o posebnom slučaju zablude o predmetu koja je ovdje irelevantna, što
proizilazi iz opisa ovog djela (st. 2.) u kojem su objektivni i subjektivni uslovi
ovog djela postavljeni kumulativno, pa lakša krađa ne postoji pri odsustvu bilo
kojeg od njih (drugačije Lazarević, s. 543.).
Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do jedne godine (ista kazna
kao ranije za sitnu krađu).
Vladajući stav je da ovo djelo i kada je izvršeno pod okolnostima koje
običnu krađu čine teškom, ne može da preraste u tešku krađu (npr. laka krađa
izvršena obijanjem, od naoružanog lica i sl.). Trebalo bi, međutim, načelno poći od
toga da tada djelo može imati karakter obične krađe, jer ako se to čini u slučaju ako
subjektivna strana bića djela odgovara običnoj krađi (upravljenost umišljaja na
veću vrijednost) iako je oduzeta stvar male vrijednosti (kada može postojati čak i
teška krađa, npr. na drzak način), opravdano bi bilo da se u tom slučaju isti značaj
da i objektivnoj strani bića djela i da se to tretira kao obična krađa. Od značaja
nekada mogu da budu i neke druge okolnosti pod kojima se vrši lakša krađa, a koje
bitno utiču na karakter djela. Tako npr. oduzimanje male svote novca licu koje je u
nepoznatoj sredini; krađa sitnog dijela nekog aparata ili mašine, onemogućavajući
korisnika da tu mašinu koristi i sl. (v. i Kambovski, str. 431-432.)

Sudska praksa:
Ako je okrivljeni krađom struje pribavio imovinsku korist u iznosu manjem od one
navedene u čl. 173. KZS, ne može se prihvatiti da je njegova namjera bila da pribavi malu
imovinsku korist.
Iz obrazloženja: Drugostepeni sud je našao da se ne može prihvatiti da je
okrivljeni išao za tim da sebi pribavi malu imovinsku korist obzirom da se priključio
neovlašćeno na električnu mrežu i koristio električnu energiju u kući u kojoj stanuje u
periodu preko dva mjeseca, što sve ukazuje ne na namjeru okrivljenog da pribavi malu
imovinsku korist već veću imovinsku korist od one koju je ostvario, pa je žalba branioca
odbijena kao neosnovana.

Presuda Okružnog suda u Beogradu, Kž. 2348/02 od 29.11. 2002.

1660
 Teška krađa

Član 232.

(1) Ako je krađa izvršena:

1) obijanjem ili provaljivanjem ili drugim savlađivanjem većih
prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, kasa,
ormara, blagajni ili drugih zatvorenih prostora,
2) na naročito opasan ili naročito drzak način,
3) od strane lica koje je pri sebi imalo kakvo oružje ili opasno
sredstvo radi napada ili odbrane,
4) od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa,
5) iskorišćavanjem stanja prouzrokovanog požarom, poplavom,
zemljotresom ili sličnom nesrećom,
6) iskorišćavanjem nemoći ili drugog teškog stanja nekog lica,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
(2) Ako vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 10.000 KM,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina.
(3) Ako je ukradena stvar od posebnog istorijskog, naučnog ili kulturnog
značaja, ili vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 50.000 KM,
učinilac će se kazniti zatvorom od tri do petnaest godina.

Teška krađa je kvalifikovani oblik krađe koji postoji kada se obična krađa
vrši pod posebnim okolnostima koje običnoj krađi daju teži vid. Te okolnosti mogu
da se odnose na način izvršenja, vrijeme izvršenja, posebnu opasnost učinioca i
vrijednost ukradenih stvari. U zavisnosti od vrste navedenih okolnosti zakon
navodi sljedeće oblike teške krađe:
(1) Provalna krađa ili krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem ili
drugim savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih prostora
(st. 1. tač. 1.). Kod ovog oblika teške krađe kvalifikatorna okolnost sastoji se od
dva elementa postavljena kumulativno: (a) oduzimanje tuđe pokretne stvari vrši se
iz zatvorenog prostora i (b) to se čini obijanjem ili provaljivanjem tih prostora.
Pod zatvorenim prostorom podrazumijeva se svaki prostor u koji se ne
može ući bez prethodnog uklanjanja prepreka koje su postavljene u cilju
sprečavanja neovlaštenog prodiranja u taj prostor. Definišući ovo krivično djelo,
sam zakon navodi neke od zatvorenih prostora kao što su: zatvorene zgrade, sobe,
kase, ormari, kao najčešća mjesta izvršenja provalne krađe. Međutim, to mogu biti
i drugi zatvoreni prostori, nepokretni i pokretni, kao što su: ograđeno zemljište,
pretinci, koferi, automobili, sanduci i sl. Prostor treba da je zatvoren sa svih strana i
na način koji ukazuje na namjeru sopstvenika tog prostora da ga učini zatvorenim
tako da se u taj prostor ne može ući, osim savlađivanjem postavljenih prepreka
odnosno obijanjem ili provaljivanjem. Prema tome, ako su vrata zaključana ali se
ključ nalazi u bravi ili su samo pritvorena, neće se raditi o zatvorenom prostoru.
Neće se raditi o zatvorenom prostoru u smislu ovog krivičnog djela ni onda ako su

1661
prepreke postavljene samo kao obično predupređenje ili su one samo simboličnog
karaktera (npr. niske ograde na njivi ili bašti kao prepreke za stoku ili divljač;
rijetko postavljena ograda koja omogućava provlačenje; kartonska kutija vezana
kanapom; table sa oznakom da je ulaz ili prolaz ,,strogo zabranjen,, i sl.). Dakle,
neophodno je da se radi o ozbiljnijim preprekama i da je za njihovo uklanjanje
potrebno određeno djelovanje učinioca (Lazarević, str. 539.). Veličina prostora
nema značaja u određivanju pojma zatvorenog prostora.
Sporno je da li se kao zatvoren prostor mogu tretirati i prizemne zgrade čiji
su otvori na koje se redovno ulazi (vrata, glavni ulaz) zatvoreni, ali su otvoreni
prizemni prozori ili sporedni ulazi. Prema jednom shvatanju, ovakve prostore treba
tretirati zatvorenim, jer je irelevantno da li su zatvoreni ili otvoreni i ostali otvori
koji nisu namijenjeni za ulaz u taj prostor. Uvlačenje kroz prozor, makar i otvoren,
prema ovom shvatanju predstavlja provaljivanje kada je skopčano sa izvjesnim
naporom koji ukazuje na pojačanu zločinačku energiju. Smislu krivičnog djela
provalne krađe više odgovara drugo shvatanje, prema kojem se o zatvorenom
prostoru može raditi samo onda kada se u njega može ući uz savlađivanje ili
uklanjanje određenih prepreka. Ispoljavanje određene upornosti ili volje učinioca,
samo po sebi, ne može zasnovati tešku krađu, jer je taj elemenat prisutan i kod
svake obične krađe. Stoga treba dati prednost shvatanju prema kojem se prije
navedeni slučajevi ne smatraju zatvorenim prostorom (tako i Lazarević,
Atanacković, Kambovski, v. cit.radove.).
Krađa treba da se vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora.
Obijanje je nasilno uklanjanje prepreka koje se nalaze na mjestima za ulaženje u
zatvoren prostor ili otvaranje zatvorenog prostora uništavanjem ili oštećenjem
uređaja za zatvaranje. Tako npr. razbijanje brave na kasi, katanca na sanduku i sl.
Kod obijanja uglavnom se radi o manjim zatvorenim prostorima koji su
namijenjeni za čuvanje stvari, kao što su kase, ormari, sanduci, koferi i dr. Obijanje
može biti izvršeno i poslije izvršenog oduzimanja, odnosno i izvan mjesta izvršenja
same krađe, u svim onim slučajevima u kojima je učinilac ukrao ne samo stvar
koju je želio već i zatvoreni prostor u kojem se ona nalazi, da bi naknadno izvršio
nasilno otvaranje (npr. zatvoren kofer, pokretne kase i sl.). (Prema jednom
shvatanju sudske prakse i teorije u ovim slučajevima se radi o običnoj krađi jer se
obijanje vrši poslije dovršene krađe). Obijanje se može odnositi i na veće zatvorene
prostore gdje ulaze i borave ljudi (obijanje brava na vratima kuće ili stana).
O pojmu provaljivanja u teoriji postoje različita shvatanja, a i sudska
praksa u tom pogledu nije jedinstvena. Prema jednima kod provaljivanja nema
nasilnog djelovanja na prepreke, prema drugima i provaljivanje je nasilno ulaženje
u zatvorene prostore ali bez oštećenja ili uništavanja prepreka. Ovo drugo shvatanje
više odgovara samom logičnom pojmu provaljivanja, koje samo po sebi implicira i
elemenat nasilnog uklanjanja prepreka, pa i povredu njihove supstance, ali se ono u
suštini razlikuje od obijanja u karakteru same radnje ulaženja u zatvoreni prostor.
Kod obijanja se radi o uklanjanju prepreka u vidu naprava za zatvaranje (brava,
katanaca, i sl.), dok se kod provaljivanja radi o uklanjanju prepreka drugog
karaktera, odnosno o ulaženju u zatvoreni prostor na drugi način. To može biti i
nasilnim uklanjanjem prepreka i njihovom povredom (razbijanjem prozorskog

1662
stakla, pravljenjem otvora na zidu, krovu i sl.), ali ono obuhvata i druge
(neuobičajene) načine ulaženja u zatvoreni prostor, kao što su: preskakanje preko
ograde (prema sudskoj praksi visoke ne manje od dva metra); uvlačenje kroz
otvoren prozor ali samo ono koje je skopčano sa penjanjem ili silaženjem u
zatvoreni prostor; uvlačenjem kroz druge otvore (npr. dimnjake); izvlačenje
predmeta kroz postojeće otvore bez ulaženja u zatvoren prostor, pomoću posebnih
naprava (kuka, štapova, konopca i sl.), ali se neće raditi o provalnoj krađi ako je
stvar bila na dohvat ruke i učinilac je kroz postojeći otvor bez posebnih napora
stvar dohvatio); upotreba lažnog ključa ili pravog ključa do koga se došlo na
neovlašćen način i dr. Ovako određen pojam provaljivanja odgovara i stanovištu
naše sudske prakse prema kojem kod provaljivanja nije toliko bitna upotreba sile ni
uklanjanje naročito velikih prepreka, koliko veliki intenzitet njegove zločinačke
volje ispoljen kroz način uklanjanja prepreka da bi ušao u zatvoren prostor.
Krađa izvršena na naročito opasan ili naročito drzak način (st. 1. tač. 2.).
Radi se o obliku teške krađe koja po stepenu stvorene opasnosti i ispoljene drskosti
ili rizika koje učinilac unosi u izvršenje djela znatno prelazi učiniočevu
bezobzirnost i drskost koja se redovno ispoljava pri vršenju krađe. Krađa je
izvršena na naročito opasan način ako je izvršena takvom radnjom ili sredstvom
usljed čega je nastala ili je mogla nastati opasnost za ljude ili imovinu. Prema
jednima opasnost se odnosi samo na imovinu jer je to zaštitni objekat, a ako se radi
o opasnosti za ljude može se raditi o nekom opšteopasnom krivičnom djelu ili o
djelu protiv života i tijela (tako npr. Kambovski, str. 426). Kao primjer za ovu vrstu
krađe navodi se provaljivanje upotrebom dinamita, spaljivanjem vrata ili krađa
eksplozivnog materijala.
Naročito drska krađa je ona krađa koja po intenzitetu upornosti, odlučnosti
i bezobzirnosti vidno prevazilazi ove subjektivne momente koji su inače prisutni
pri vršenju krađa. Ovo proizilazi iz atributa ,,naročito,, koga zakon ističe kod oba
vida ove krađe. Za razliku od naročito opasne krađe, slučajevi izvršenja ove krađe
su mnogo češći. U sudskoj praksi kao primjeri ove krađe najčešće se ističu: krađa
novčanika ili sata istrgnućem iz ruku; krađa novca iz registarske kase koju je
kasirka otvorila da bi platila kupljenu stoku; oduzimanje novca od oštećene za
vrijeme trajanja polnog odnosa; skidanje cipela za vrijeme spavanja na javnom
mjestu; krađa kofera u kupeu pred ostalim putnicima a u odsustvu oštećenog, pred
polazak voza; uskakivanje u kamione ili vagone za vrijeme vožnje i izbacivanje
stvari; otimanje tašne iz ruku u prisustvu većeg broja lica i sl. Može se, dakle,
zaključiti da se radi o krađi koja se vrši najviše u obliku otimanja, (tzv. otimačina)
te iskorištavanjem situacije u kojoj se nalazi oštećeni. Ova krađa se vrši na način
koji se nije mogao očekivati, na način koji iznenađuje i koji ukazuje na posebnu
hrabrost, odlučnost i spremnost učinioca da se izloži velikom riziku. Sporno je da li
se džepna krađa smatra naročito drskom krađom. Preovlađuje ispravno stanovište
da se svaka džepna krađa, već samim tim, ne može smatrati naročito drskom
krađom. Naročita drskost bi postojala pri krađi iz unutrašnjeg džepa prosijecanjem
džepa, bezobzirnom zloupotrebom povjerenja oštećenog i sl.
Krađa od strane naoružanog lica (st. 1. tač. 3.). Kvalifikatorna okolnost
kod ove teške krađe je opasnost učinioca koja se manifestuje u njegovoj spremnosti

1663
da upotrijebi oružje ili opasno oruđe za napad ili odbranu u vezi sa vršenjem krađe.
Uslov za postojanje ovog djela je da učinilac nije upotrijebio oružje; u protivnom
radiće se o razbojništvu ili razbojničkoj krađi (uperio oružje da bi stvar oduzeo ili
zadržao) ili o sticaju ove teške krađe sa nekim od djela protiv života i tijela. Ako
više lica učestvuje u krađi, dovoljno je da samo jedan od njih ima oružje ili opasno
oruđe, a da ostali za to znaju.
Krađa izvršena od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa. (st.
1. tač. 4.). Kvalifikatorna okolnost kod ovog oblika teške krađe je broj lica koja
učestvuju u krađi i prethodni sporazum o vršenju većeg broj krađa. Pojam više lica
podrazumijeva najmanje dva lica (v. čl. 147. st. 9.). Drugi uslov je da su se učinioci
udružili za vršenje krađa, a to će postojati kada postoji prethodni dogovor o
izvršenju više krađa, odnosno najmanje dvije krađe. Neće postojati ovo djelo ako
se radi o dogovoru više lica o izvršenju jedne krađe ili ako je dogovor učinjen za
svaku krađu pojedinačno, bez unaprijed stvorenog plana za vršenje više krađa.
Forma udruživanja i stepen organizovanosti nisu od značaja; ne mora se raditi o
trajnom udruženju, dovoljan je i običan dogovor za vršenje više krađa. Za
postojanje djela dovoljno je da je izvršeno jedno djelo krađe, ali ono mora
proizilaziti iz prethodnog plana vršenja krađa. S druge strane, ovo djelo neće
postojati iako je više lica zajednički izvršilo više krađa ako njihov prethodni
sporazum nije obuhvatio više krađa. U slučaju izvršenja više planiranih krađa
postojaće sticaj krivičnih djela teške krađe. Neophodno je da su lica učestvovala u
izvršenju krađe, a ne samo da su se dogovorila za vršenje ovih krađa. Ovo djelo bi
postojalo npr. u slučaju kada je više lica sporazumno potkradalo robu prilikom
zajedničkog rada na utovaru i istovaru robe.
Krađa izvršena iskorišćavanjem stanja prouzrokovanog požarom,
poplavom, zemljotresom ili sličnom nesrećom (st. 1. tač. 5.). Jedna od
kvalifikatornih okolnosti je i vrijeme u koje se vrši krađa koje učinilac koristi kao
povoljnu priliku za izvršenje ovog djela. Tako npr. učinilac za vrijeme stanja
nastalog požarom, poplavom, zemljotresom, bombardovanjem ili sličnom
nesrećom, koristi tešku situaciju i opštu paniku kada je pažnja kod ljudi oslabljena
da bi izvršio krađu. Pri tome nije od značaja da li se krađa vrši na prostoru
zahvaćenom nesrećom ili prema licu koje je time neposredno pogođeno. Bitno je
da se krađa vrši korišćenjem situacije nastale nesrećom.
Krađa izvršena iskorišćavanjem nemoći ili nekog drugog teškog stanja
nekog lica (st.1. tač. 6.). Ovaj oblik teške krađe sličan je prethodnom, kao i krađi
na drzak način, jer i ovdje učinilac koristi tešku situaciju za vršenje krađe, odnosno
ispoljava visok stepen drskosti pri tome. Ovdje se ipak ne radi o korišćenju nevolje
koja pogađa veći broj ljudi, već samo nevolji odnosno nemoći pasivnog subjekta.
To će biti ako se krađa vrši npr. prema starom ili iznemoglom licu, nepokretnom
bolesniku, ili se za krađu koristi npr. smrtni slučaj. Suštinsko obilježje ovog djela je
da se pasivni subjekt u stanju nemoći odnosno nevolji koju je učinilac koristio za
izvršenje krađe.
(2) (3) Krađa stvari čija vrijednost prelazi iznos od 10.000 KM (st. 2.) ili
od 50.000 KM ili stvari od posebnog istorijskog, naučnog ili kulturnog značaja (st.
3.). Ova dva oblika krađe kvalifikovani su vrijednošću oduzetih stvari odnosno

1664
navedenim značajem ukradenih stvari. U zavisnosti od visine te vrijednosti,
odnosno značaja oduzetih stvari, zakon razlikuje dva oblika teške krađe. Ova
vrijednost može da proizilazi iz više krađa izvršenih u produženju, čija vrijednost
treba da prelazi navedene iznose. Vrijednost ukradenih stvari se procjenjuje prema
njihovoj prometnoj odnosno tržišnoj, a ne nabavnoj vrijednosti. Da li je stvar
posebnog istorijskog, kulturnog ili naučnog značaja, sud će procjenjivati u svakom
konkretnom slučaju, pri čemu će morati imati u vidu posebne propise koji regulišu
ovu materiju, odnosno mišljenje stručnjaka iz te oblasti. Za postojanje umišljaja
nije neophodno da je učinilac svjestan tačne vrijednosti ili značaja oduzetih stvari,
dovoljno je (i potrebno) da je on svjestan da je stvar (ili stvari) velike vrijednosti,
odnosno da su od velikog istorijskog, naučnog ili kulturnog značaja (v. i komentar
uz čl. 253. KZ RS).
Ukoliko je krađa izvršena uz postojanje više kvalifikatornih okolnosti (npr.
provaljivanje, opasan način, vrijednost) radiće se o prividnom idealnom sticaju u
vidu alternativiteta, pa će učinilac odgovarati samo za jednu krađu i to po onoj
kvalifikaciji koja je dominantna. Ostale će se cijeniti pri odmjeravanju kazne.
Subjektivnu stranu svih oblika teške krađe čini umišljaj. On je različit kod
pojedinih oblika, ali pored ostalih obilježja krađe mora obuhvatiti i onu okolnost
koja taj oblik krađe čini težim (npr. korišćenjem nemoći nekog lica, da se krađa
vrši obijanjem itd.). Izvršilac djela može biti svako lice.
Propisana kazna za teške krađe iz st. 1. je zatvor od jedne do osam godina,
za krađu iz st.2. od jedne do deset godina, a iz st. 3. od tri do petnaest godina.

Sudska praksa:

Radi se o krivičnom djelu teške krađe izvršene na naročito drzak način kada
učinilac istrgne kesu sa vrata oštećene u kojoj se nalazi njen novčanik.

Odluka VS BiH, Kž. 224/89 od 19.07. 1989.

Novčani iznos penzije jednog bračnog druga od momenta prestanka faktičke

bračne zajednice (iako brak nije razveden) predstavlja njegovu posebnu imovinu, pa drugi
bračni drug, koji u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi oduzme i prisvoji taj
novčani iznos (ili njegov dio), čini krivično djelo krađe.

Odluka VS BiH, Kž. 659/89 od 14.12 1989.

Okolnost da je optužena prije preduzete radnje oduzimanja 1320 DEM iz

novčanika oštećene, pogrešno smatrala da se u njemu nalazi samo mali iznos novca, ne
opravdava pravni zaključak da se radi o sitnom djelu krađe iz čl. 283. st. 1. KZ FBiH, s
obzirom da kumulativno nisu ispunjeni objektivni i subjektivni uslovi za njegovo
postojanje.

Odluka VS FBiH, Kž-83/98 od 01.12. 1998.

1665
 Okrivljeni je započeo sa radnjom izvršenja krivičnog dela iz čl. 166. st. 1. tač. 1.
KZS kada je otpočeo radnju obijanja, pa je krivično delo ostalo u pokušaju, bez obzira što
nije započeo sa oduzimanjem tuđe stvari.

Presuda Okružnog suda u Beogradu, Kž. 430/03 od 21.03. 1003..

Činjenica da je vlasnik vozila koje je optuženi obio i iz njega oduzeo stvari, ostao
nepoznat, nema uticaja na postojanje krivičnog dela iz čl. 166. KZS, jer se radi o tuđoj
pokretnoj stvari.

Presuda VSS, Kž. 1658/00 od 9.02 . 2001.

Razbojništvo

Član 233.

(1) Ko upotrebom sile protiv nekog lica ili prijetnjom da će neposredno

napasti na život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar u namjeri da
njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku
korist,
kazniće se zatvorom od jedne do deset godina.
(2) Ako je pri izvršenju djela iz stava 1. ovog člana nekom licu umišljajno
nanesena teška tjelesna povreda ili je delo učinjeno od strane više lica ili
je upotrebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili ako vrijednost
oduzetih stvari prelazi iznos od 50.000 KM,
učinilac će se kazniti zatvorom od pet do petnaest godina.
(3) Ako je pri izvršenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana neko lice
umišljajno lišeno života,
učinilac će se kazniti zatvorom najmanje deset godina ili dugotrajnim
zatvorom.

(1) Razbojništvo ili nasilna krađa postoji kada se upotrebom sile protiv
nekog lica ili prijetnjom da će se neposredno napasti na život ili tijelo oduzme tuđa
pokretna stvar u namjeri da se njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom
protivpravna imovinska korist. Razbojništvo je po svojoj konstrukciji slično djelu
razbojničke krađe, jer zakonska bića i jednog i drugog djela sadrže elemente
krivičnog djela krađe i krivičnog djela prinude i spadaju u prava složena krivična
djela. Razlika je samo u redoslijedu vršenja: kod razbojništva prinuda prethodi
krađi dok kod razbojničke krađe prinuda slijedi poslije krađe da bi se zadržala
ukradena stvar. Krađa i prinuda, iako same za sebe samostalna krivična djela, ovdje
gube svoju samostalnost i u ovako stvorenom kompleksu čine jedan novi,
autonomni, krivičnopravni sadržaj, posebno krivično djelo sa svojom samostalnom
prirodom.
Sila i prijetnja treba da su uperene protiv lica, a ne protiv stvari. To je po
pravilu lice koje je pritežalac stvari koja je predmet krađe, ali to može biti i neko

1666
drugo lice, što može predstavljati i posrednu prinudu na lice koje je držalac stvari.
Kako je rečeno, prinuda kod razbojništva prethodi krađi i predstavlja sredstvo,
odnosno način izvršenja krađe. Stoga između njih mora postojati međusobna
povezanost, odnosno prinuda i oduzimanje vremenski i prostorno koincidiraju i
čine jedan kontinuiran proces djelovanja učinioca. Sila ili prijetnja ovdje se
preduzimaju radi savlađivanja ili sprečavanja otpora, npr. udarcem prvo onesvijesti
lice pa ga poslije pokrade; ili kada pri oduzimanju stvari, vlasnik stvari pruži otpor,
a učinilac silom savlada taj otpor i stvar oduzme (istovremenost prinude i
oduzimanja). Međutim, za postojanje razbojništva nije neophodno da postoji otpor.
Dovoljno je da su sila i prijetnja upotrijebljene za sprečavanje otpora koji može da
nastane pri oduzimanju stvari (npr. učinilac uperenim revolverom prinudi lice da
mu preda stvar i sl.). Po svom intenzitetu sila ili prijetnja treba da su, objektivno
gledano, podobne da spriječe otpor pri oduzimanju predmeta.
Razbojništvo je dovršeno kada je dovršeno oduzimanje stvari. Djelo je
dovršeno oduzimanjem stvari od strane samog učinioca, ali to će postojati i u
slučaju ako je stvar predao sam držalac stvari pod uticajem prinude ili je ta stvar
jednostavno ostavljena na mjestu upotrijebljene prinude.
Pokušaj postoji kada je započeto sa upotrebom sile ili prijetnje, odnosno
kada su one dovršene, a stvar nije oduzeta.
U pogledu vinosti potreban je umišljaj koji obuhvata svijest da se
primjenjuje sila ili prijetnja sa ciljem oduzimanja tuđe stvari u namjeri pribavljanja
protivpravne imovinske koristi.
(2) Teži oblik djela (st.2.) postoji ako je pri izvršenju razbojništva nekom
licu umišljajno nanesena teška tjelesna povreda ili je djelo učinjeno od strane više
lica ili je upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili ako vrijednost
oduzetih stvari prelazi iznos od 50.000 KM.
Ukoliko je dakle pri izvršenju ovog djela nekom licu nanesena teška
tjelesna povreda, potrebno je da je to učinjeno umišljajno. Ako je teška tjelesna
povreda nanesena nehatno, neće postojati ovo krivično djelo već će se raditi o
sticaju između ovog djela i teške tjelesne povrede izvršene iz nehata. Ako je,
međutim, pri izvršenju ovog djela nekom licu nanesena umišljajno laka tjelesna
povreda, neće se raditi o sticaju, jer je laka tjelesna povreda inkludirana u djelo
razbojništva, odnosno ono je konsumirano od strane ovog djela. Međutim, ukoliko
je kod učinioca postojao umišljaj na tešku tjelesnu povredu, a nanesena je samo
laka, radiće se o pokušaju ovog oblika razbojništva.
(3) Najteži oblik djela (st. 3.) postoji ako je pri izvršenju djela razbojništva
neko lice umišljajno lišeno života. Ovo je zapravo samo specijalni slučaj
kvalifikovanog ubistva iz koristoljublja, ali s obzirom da se ovdje lišenje života
pojavljuje kao sredstvo za izvršenje krađe, pa zbog povezanosti tih djela, zakon
ovaj slučaj predviđa kao teški oblik razbojništva. Ako je lišenje života izvršeno
nehatno, postojaće sticaj između razbojništva i nehatnog ubistva, što je dosta
zanimljivi s obzirom da postoji samo jedno djelo kada je ubistvo učinjeno
umišljajno.

1667
 4. Propisana kazna za djelo iz st. 1. je zatvor od jedne do dvanaest godina,
za djelo iz st. 2. od pet do petnaest godina, a za djelo iz st. 3. je zatvor najmanje
deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

Sudska praksa:

Radi se o teškom djelu razbojništva iz čl. 151. st.1., a ne o krivičnom djelu pljačke
iz čl. 169, st. KZ SR BiH, kada učinilac u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske
koristi upotrebom sile teško tjelesno povrijedi oštećenog radnika benzinske stanice i
oduzme pazar iz stanice bez obzira što vrijednost pazara prelazi zakonom određeni iznos
krivičnog djela pljačke.

Odluka VS BiH, Kž. 698/89 od 17.1.1990.

Razlika između krivičnih djela teškog slučaja razbojništva iz čl. 151. st.2. KZ SR
BiH i ubistva iz koristoljublja iz čl. 36. st.2. t. 4. KZ SR BiH u subjektivnom pogledu je u
sljedećem:
kod teškog slučaja razbojništva cilj – pribavljanje protivpravne imovinske koristi-
se ostvaruje upotrebom sile pri čemu je umišljajno lišavanje života lica prema kome je sila
primijenjena, posljedica ostvarenja tog cilja,
kod ubistva iz koristoljublja lišavanje života nekog lica je uslov ostvarenja
kriminalnog cilja u tome smislu što lišavanje života prethodi realizaciji koristoljubivog
motiva.

VS BiH, Kž. 485/88 od 12.10.1988.

Dvojica optuženih su pokušali da od oštećenog oduzmu opojnu drogu, tako što su

mu prišli i pištoljem koji je prvooptuženi držao u ruci, zapretili da preda drogu, pa kada je
oštećeni pokušao da pobegne prvooptuženi je pucao u njega i usmrtio ga. Time je
prvooptuženi izvršio krivično delo iz čl. 169. st. 2. u vezi čl. 168. KZS (teški slučaj
razbojništva), a drugooptuženi samo krivično delo razbojništva u pokušaju.

Presuda VSS, Kž. 1504/01 od 23.05. 2002.

Razbojnička krađa
Član 234.
(1) Ko je na djelu krađe zatečen, pa u namjeri da ukradenu stvar zadrži,
upotrijebi silu protiv nekog lica ili prijetnju da će neposredno napasti na
njegov život ili tijelo,
kazniće se zatvorom od jedne do deset godina.
(2) Ako je pri izvršenju djela iz stava 1. ovog člana nekom licu umišljajno
nanesena teška tjelesna povreda ili je djelo učinjeno od strane više lica ili
je upotrebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili ako vrijednost
ukradenih stvari prelazi iznos od 50.000 KM,
učinilac će se kazniti zatvorom od pet do petnaest godina.

1668
(3) Ako je pri izvršenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana neko lice
umišljajno lišeno života,
učinilac će se kazniti zatvorom najmanje deset godina ili dugotrajnim
zatvorom.

(1) Razbojnička krađa postoji kada učinilac koji je zatečen na djelu krađe
upotrijebi silu protiv nekog lica ili prijetnju da će neposredno napasti na život ili
tijelo a u namjeri da ukradenu stvar zadrži.
Za razliku od razbojništva kod kojeg prinuda prethodi krađi, ovdje krađa
prethodi prinudi, odnosno ovdje je prinuda sredstvo za zadržavanje ukradene stvari
od strane učinioca koji je zatečen na djelu krađe. Bitno obilježje ovog krivičnog
djela je krađa na kojoj je učinilac zatečen. Kao i kod razbojništva, obuhvaćeni su
svi oblici krađe: teška, obična i laka odnosno sitna. Prema našoj sudskoj praksi
isključena je šumska krađa, što je razumljivo ako se ima u vidu priroda ovog oblika
krađe. Zatečen na djelu krađe- podrazumijeva prije svega sve slučajeve kada se
učinilac zateče sa ukradenom stvari na mjestu izvršenja djela ili neposredno nakon
izvršenja djela krađe (tako npr. u slučaju kada učinilac upotrijebi silu ili prijetnju
prema licu koje je ušlo u stan i zateklo ga u krađi, ali će to biti i kada je učinilac
primijećen u hodniku kako bježi sa ukradenom stvari); zatečen je na djelu krađe i
kradljivac koji je u bjekstvu za vrijeme dok traje potjera započeta za vrijeme
izvršenja djela ili neposredno poslije toga.
Prinuda treba da je upravljena na zadržavanje ukradene stvari, a
primjenjuje se prema licu koje je učinioca zateklo na djelu ili licu koje je preduzelo
neku radnju da bi povratilo ukradenu stvar. Za postojanje ovog djela nije
neophodno da je učinilac i uspio u svojoj namjeri, odnosno djelo je dovršeno
primjenom sile ili prijetnje makar učinilac i nije uspio zadržati ukradenu stvar.
Smatraju se saizvršiocima i ona lica koja su bila svjesna da je makar jedan od njih
ponio oružje koje je upotrijebio u namjeri da zadrži ukradenu stvar.
Subjektivnu stranu djela čini umišljaj koji je identičan kao i kod krađe i
obuhvata namjeru za prisvajanje, uz svijest i volju da se upotrijebi prinuda u cilju
zadržavanja stvari. Prijetnja mora biti kvalifikovana - prijeti se neposrednim
napadom na život ili tijelo.
(2) Teži oblik djela (st.2.) postoji ako je pri izvršenju razbojničke krađe
nekom licu umišljajno nanesena teška tjelesna povreda ili je djelo učinjeno od
strane više lica ili je upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili ako
vrijednost oduzetih stvari prelazi iznos od 50.000 KM.
Ukoliko je dakle pri izvršenju ovog djela nekom licu nanesena teška
tjelesna povreda, potrebno je da je to učinjeno umišljajno. Ako je teška tjelesna
povreda nanesena nehatno, neće postojati ovo krivično djelo već će se raditi o
sticaju između ovog djela i teške tjelesne povrede izvršene iz nehata. Ako je,
međutim, pri izvršenju ovog djela nekom licu nanesena umišljajno laka tjelesna
povreda, neće se raditi o sticaju, jer je laka tjelesna povreda inkludirana u djelo
razbojničke krače, odnosno ono je konsumirano od strane ovog djela. Međutim,
ukoliko je kod učinioca postojao umišljaj na tešku tjelesnu povredu, a nanesena je
samo laka, radiće se o pokušaju ovog oblika razbojničke krađe.

1669
 (3) Najteži oblik djela (st. 3.) postoji ako je pri izvršenju djela razbojničke
krađe neko lice umišljajno lišeno života. Ovo je zapravo samo specijalni slučaj
kvalifikovanog ubistva iz koristoljublja, ali s obzirom da se ovdje lišenje života
pojavljuje kao sredstvo za obezbjeđenje izvršene krađe, pa zbog povezanosti tih
djela, zakon ovaj slučaj predviđa kao teški oblik razbojničke krađe. Ako je lišenje
života izvršeno nehatno postojaće sticaj između razbojničke krađe i nehatnog
ubistva, što je dosta zanimljivi s obzirom da postoji samo jedno djelo kada je
ubistvo učinjeno umišljajno.
Propisana kazna za djelo iz st. 1. je zatvor od jedne do dvanaest godina, za
djelo iz st. 2. od pet do petnaest godina, a za djelo iz st. 3. je zatvor najmanje deset
godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

Sudska praksa:

Postoji sticaj krivičnih djela razbojničke krađe iz čl. 149. i teške krađe iz čl. 148.
st. 1. tač. 1. KZ SR BiH, kada učinilac obijanjem tuđeg stana oduzme i prisvoji neke
pokretne stvari iz stana, a zatim pri izvršenju druge istovrsne radnje (obijanje drugog stana)
u namjeri zadržavanja oduzetih stvari upotrijebi silu prema oštećenom.

Odluka VS BiH, Kž. 624/89 od 26.10. 1990.

Utaja

Član 235.

(1) Ko u namjeri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist

prisvoji tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena, kazniće se novčanom
kaznom ili zatvorom do dvije godine.
(2) Ako vrijednost utajenih stvari ne prelazi iznos od 200 KM, a učinilac je
išao za tim da pribavi malu imovinsku korist, kazniće se novčanom
kaznom ili zatvorom do šest mjeseci.
(3) Ako djelo iz stava 1. ovog člana učini staralac, kazniće se novčanom
kaznom ili zatvorom do tri godine.
(4) Ako je utajena stvar od posebnog istorijskog, naučnog ili kulturnog
značaja ili ako vrijednost utajene stvari prelazi iznos od 10.000 KM,
učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina, a ako taj
iznos prelazi 50.000 KM, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.
(5) Ko tuđu pokretnu stvar koju je našao ili do koje je slučajno došao
protivpravno prisvoji u namjeri da sebi ili drugom pribavi imovinsku
korist, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(6) Gonjenje za djela iz stava 1, 2. i 5. preduzima se po prijedlogu.

1670
 Krivično djelo utaje sastoji se u prisvajanju tuđe pokretne stvari koja je
učiniocu povjerena u namjeri da sebi ili drugome pribavi protivpravnu imovinsku
korist. Za razliku od krivičnog djela krađe kod kojeg se radnja sastoji u oduzimanju
tuđe pokretne stvari (ili drugih djela oduzimanja), kod ovog djela ne vrši se
oduzimanje već samo prisvajanje, jer se stvar već nalazi kod učinioca po nekom
osnovu koji nije protivpravan. To je osnovna razlika u odnosu na krivično djelo
krađe kome je utaja najsličnija. I ovdje je objekat djela tuđa pokretna stvar i u
odnosu na to obilježje nema razlike između krađe i utaje, pa sve što je u tom
pogledu tamo rečeno važi i ovdje.
Prema osnovu po kome se tuđa pokretna stvar nalazi kod učinioca utaja
može da se pojavi u nekoliko oblika: utaja povjerene stvari (osnovno djelo); dva
lakša oblika utaje (st. 2. i 5.) odnosno utaja stvari do 200 KM ili utaja nađene
stvari i stvari do koje je učinilac slučajno došao, te tri oblika teža oblika utaje.
(1) Prema st. 1. osnovni oblik utaje postoji kada je u namjeri pribavljanja
protivpravne imovinske koristi za sebe ili drugoga prisvojena stvar koja je učiniocu
bila povjerena.
Radnja izvršenja se sastoji u prisvajanju tuđe pokretne stvari koja je
učiniocu povjerena. Ovo je suštinsko obilježje ovog djela koje ga i čini
protivpravnim, jer sve do tog momenta djelo ne postoji. Prisvajanje se sastoji u
ponašanju učinioca prema stvari kao da je ona njegovo vlasništvo, iako se utajom
kao ni drugim krivičnim djelima ne može steći svojina. Prisvajanje može da se
manifestuje na različite načine, kao što su trošenje, prodaja, davanje na poklon i sl.
Tuđa pokretna stvar koja se prisvaja mora da se nalazi kod učinioca u
njegovom pritežanju po nekom osnovu koji ne može biti protivpravan (ako je osnov
protivpravan, radiće se o krađi, prevari, ili nekom drugom krivičnom djelu). Od
osnova po kojima se stvar nalazi kod učinioca ovog djela, najsporniji je pojam
povjerene stvari. Smatra se da je stvar povjerena kada je učiniocu bila predata na
korištenje po bilo kom pravnom osnovu, na čuvanje na određeno vrijeme i sl. s
obavezom da se stvar vrati njenom sopstveniku. Prema tome, učinilac treba da ima
faktičku vlast nad predmetom, pritežanje koje ipak treba da je nešto trajniji odnos,
jer obična detencija nije dovoljna. Tako, ne može se smatrati da je stvar povjerena
ako je data samo da se razgleda, da se pridrži, pa i da se sa njom na trenutak
posluži (npr. dâ se fotoaparat da bi se izvršilo fotografisanje i sl.). Zadržavanje
stvari u ovakvim slučajevima predstavlja djelo krađe, a ne utaje. Isto tako, ne
smatraju se povjerenim, u smislu ovog krivičnog djela, ni stvari kojima se gosti
koriste u hotelu, kafe-restoranu i sl. Sudska praksa, prisvajanje stoke povjerene
učiniocu na transport, kvalifikuje kao krađu a ne kao utaju, dok npr. trošenje novca
primljenog kao akontaciju za nabavljanje određenih stvari (npr. zimnice, uglja i dr.)
kvalifikuje kao utaju. Ukoliko su stvari povjerene učiniocu da njima obavlja
službenu ili radnu dužnost, postojaće poseban oblik utaje -pronevjera (djela protiv
službene dužnosti).
Krivično djelo utaje dovršeno je od momenta kada se učinilac sa
povjerenom, nađenom ili sa stvari do koje je slučajno došao, ponaša kao sa
vlastitom, odnosno od momenta prisvajanja. Nije neophodno da je protivpravna
imovinska korist i pribavljena, dovoljna je takva namjera.

1671
 Izvršilac djela može biti svako lice. Subjektivnu stranu čini umišljaj koji
obuhvata svijest da se radi o tuđoj stvari koja mu je povjerena, koja je nađena ili do
koje se slučajno došlo. Potrebna je i navedena namjera.
Kazna za utaju povjerene stvari je novčana kazna ili zatvor do dvije
godine, a za utaju nađene ili stvari do koje se slučajno došlo novčana kazna ili
zatvor do jedne godine.
(2) Lakši oblik (bivša sitna utaja) utaje (st. 2.) postoji pod istim uslovima
kao i lakši oblik krađe iz čl. 232. st.2. (v. komentar uz tu odredbu).
(5) Poseban lakši oblik utaje postoji ako je utajena nađena stvar ili stvar
do koje je učinilac slučajno došao (st. 5.).
Nađena stvar je ona stvar koja je izgubljena ili se njen vlasnik ne zna. Ne
smatra se kao izgubljena stvar onaj predmet nad kojim je samo privremeno
izgubljena faktička moć raspolaganja (npr. ispala stvar, zaboravljena stvar u
kancelariji, na njivi i sl. ili zaturena stvar), sve dok postoji mogućnost da se taj
predmet pronađe. Kao nađen predmet ne bi se mogle smatrati napuštene ili ničije
stvari (kao res derelictae i res nullius), jer se one nalaze van bilo čijih imovinskih
interesa, iza njih ne stoji sopstvenička volja nekog lica. Stoga te stvari ne mogu biti
objekat utaje i treba ih razlikovati od izgubljenih stvari iza kojih postoji nečije
subjektivno pravo, sopstvenička volja. Uzimanje nađene stvari samo po sebi nije
protivpravno, protivpravno je prisvajanje te stvari, njeno neprijavljivanje
nadležnim organima, utajivanje.
Stvar do koje se slučajno došlo je ona stvar koja je dospjela u pritežanje
učinioca sticajem izvjesnih okolnosti ili djelovanjem trećih lica, bez voljnog
angažovanja učinioca. Takvim bi se mogle smatrati stvari koje je donio vjetar ili
voda, stvari zaboravljene u stanu učinioca od nepoznatog posjetioca, stvari koje je
neko zabunom stavio u džep učinioca, i sl. I u ovom slučaju tek prisvajanje stvari
čini krivično djelo utaje.
(3) (4) Teži oblici utaje postoje: ako je utaju izvršio staralac (st.3.), sa
novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine; ako je utajena stvar od posebnog
istorijskog, naučnog ili kulturnog značaja ili ako vrijednost utajenih stvari prelazi
iznos od 10.000 KM, sa predviđenom kaznom od šest mjeseci do pet godina, a
najteži oblik postoji ukoliko vrijednost utajenih stvari prelazi iznos od 50.000 KM
(st.4.), kada je kazna zatvora od jedne do osam godina.
Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do jedne godine.
(6) Djelo iz st. 1., 2. i 5. se goni po prijedlogu. Djelo je obuhvaćeno i
odredbama iz čl. 255. i 256. KZ RS.

Sudska praksa:

Kada optuženi stvari iz nameštenog stana svoga preduzeća koji je do tada koristio,
prilikom napuštanja iznese i prisvoji u nameri da sebi pribavi protivpravnu imovinsku
korist, čini krivično delo utaje iz čl. 170. st. 3. u vezi st. 1. KZS.

Presuda Okružnog suda u Beogradu, Kž. 1942/99. od 24. 11. 1999.

1672
 Oduzimanje tuđe stvari

Član 236.

(1) Ko bez namjere pribavljanja protivpravne imovinske koristi oduzme

tuđu pokretnu stvar,
kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.
(2) Ako je oduzeta stvar od posebnog istorijskog, naučnog ili kulturnog
značaja ili ako vrijednost oduzete stvari prelazi iznos od 10.000 KM,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
(3) Gonjenje za djelo iz stava 1. se preduzima po prijedlogu.

(1) Prema st. 1. osnovni oblik djela postoji kada neko bez namjere
pribavljanja imovinske koristi protivpravno oduzme ili prisvoji tuđu pokretnu
stvar. Po svojim objektivnim obilježjima ovo krivično djelo odgovara krivičnom
djelu krađe i utaje, jer se kao i kod navedenih djela radnja izvršenja sastoji u
proitvpravnom oduzimanju ili prisvajanju, a objekat radnje je tuđa pokretna stvar.
Razlika se sastoji u subjektivnoj strani djela, jer ovdje ne postoji namjera
pribavljanja protivpravne imovinske koristi; učinilac kod ovog djela postupa sa
namjerom oduzimanja ili prisvajanja, on ide samo za tim da dosadašnjeg držaoca
liši faktičke vlasti na stvari. Oduzimanje ili prisvajanje treba da se vrše u namjeri
trajnog prisvajanja; djelo neće postojati ako je stvar oduzeta samo radi posluge da
bi se kasnije vratila. U tom slučaju može postojati krivično djelo posluge, ali ne i
ovo. Ovo djelo moglo bi postojati ako se drugome oduzme neki predmet koji
predstavlja dragu uspomenu, dakle, stvar sa tzv. afekcionom vrijednošću (npr.
fotografija, pismo, uvojak kose i sl.). Motiv oduzimanja, odnosno namjera učinioca
je irelevantna. To može biti učinjeno radi toga da se drugome (držaocu) napakosti,
da se nanese izvjesna šteta, da se osveti i sl. Oduzimanje treba da se vrši bez nekog
pravnog osnova, tj. protivpravno.
(2) Teži oblik djela (st. 2.) postoji ako je oduzeta stvar od posebnog
istorijskog, naučnog ili kulturnog značaja ili ako vrijednost oduzete stvari prelazi
iznos od 10.000 KM, kada je propisana kazna zatvor od šest mjeseci do pet godina,
odnosno ako taj iznos prelazi 50.000 KM, propisana kazna je zatvor od jedne do
osam godina. Ovaj oblik djela sličan je teško krađi iz čl. 232. st. 2. i 3., pa i ovdje
vrijedi navedeno uz te odredbe.
Subjektivnu stranu djela čini umišljaj.
Za djelo iz st. 1. propisan je novčana kazna ili kazna zatvora do dvije
godine, a za djelo iz st. 2. zatvor od jedne do osam godina .
(3) Gonjenje za djelo iz st. 1. se preduzima po prijedlogu (st.3.). Pored
toga, djelo je obuhvaćeno i odredbama iz čl. 255. i 256. KZ RS.

1673
Sudska praksa:

Ne postoji krivično delo oštećenja tuđe stvari, kada okrivljeni u saobraćajnom

udesu ošteti vozilo oštećenog, s obzirom da se ovo krivično delo može izvršiti samo sa
umišljajem.

Rešenje Okružnog suda u Beogradu, Kž. 1321/02 od 12. 07. 2002.

Oduzimanje motornog vozila

Član 237.

(1) Ko oduzme tuđe motorno vozilo u namjeri da ga protivpravno upotrebi

za vožnju, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Ako je upotreba vozila trajala duže vrijeme ili je na vozilu
prouzrokovana veća šteta, učinilac će se kazniti zatvorom od tri mjeseca
do tri godine.
(3) Pokušaj je kažnjiv.

(1) Djelo se sastoji u protivpravnom oduzimanju tuđeg vozila na motorni

pogon u namjeri da ga upotrijebi za vožnju. Dakle, ovdje nema namjere za
pribavljanjem imovinske koristi, ni namjere za prisvajanjem stvari, već se radi
samo o namjeri da se učinilac posluži sa tuđom pokretnom stvari (vozilo na
motorni pogon) u cilju njenog korištenja za ono što i jest njena namjena (vožnja).
Radi se o protivpravnoj posluzi sa tuđom stvari, tzv. krađi upotrebe (furtum usus).
Po radnji izvršenja i objektu djela, ovo djelo je slično djelu krađe, jer se kod oba
djela radi o oduzimanu tuđe pokretne stvari, a razlika je u namjeri oduzimanja, koja
kako je navedeno ovdje nije upravljena na pribavljanje protivpravne imovinske
koristi. Prema subjektivnoj strani svog bića, ovo djelo je slično posluzi, ali se od
njega razlikuje po tome što predmet posluživanja nije učiniocu povjeren u službi
(što bi bilo kada bi motorno vozilo učiniocu bilo povjereno u službi, npr. vozaču
neke ustanove).
Objekat djela je tuđe motorno vozilo, pod čim se podrazumijeva svako
saobraćajno sredstvo na motorni pogon u kopnenom, vodenom i vazdušnom
saobraćaju (v. čl. 147. st. 25. KZ RS).
Radnja izvršenja je oduzimanje tuđeg motornog vozila, što treba razumjeti
kao i kod krađe, imajući u vidu osobenosti predmeta krađe. Potrebno je da je
oduzimanje učinjeno u namjeri njegove protivpravne upotrebe za vožnju. Ovo
subjektivno obilježje ovo djelo odvaja od drugih djela oduzimanja tuđih stvari.
Sporan je momenat dovršenja djela. Preovlađuje stav da je potrebno da je
motor stavljen u pogon i da je vozilo pokrenuto sa mjesta gdje se nalazilo, sa čim
bi trebalo izjednačiti njegovo odvlačenje pomoću drugog vozila, kao i njegovo
pomjeranje guranjem. Nije neophodno da je vozilo i upotrijebljeno.

1674
 Izvršilac djela može biti svako lice. Nije potrebno i da je osposobljeno za
vožnju motornog vozila. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj koji uključuje
navedenu namjeru da se vozilo protivpravno upotrebljava za vožnju. Ako je više
lica učestvovalo, postojaće saizvršilaštvo ako je kod svakog od njih postojala
navedena namjera odnosno svijest da se vozilo oduzima u toj namjeri
Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do jedne godine.
(2) Teži oblik djela postoji ako je upotreba vozila trajala duže vrijeme ili je
na vozilu prouzrokovana veća šteta. I jedan i drugi pojam sud rješava u svakom
konkretnom slučaju. Za ovaj oblik propisana je kazna zatvora od tri mjeseca do tri
godine.
(3) Prema st. 3. pokušaj djela iz st. 1. je kažnjiv.
Djelo je obuhvaćeno odredbama iz čl. 255. i 256. KZ RS.

Sudska praksa:

Pošto traktor spada u motorna vozila protivpravno oduzimanje traktora u namjeri

da se upotrebi za vožnju predstavlja krivično delo iz čl. 174. KZS.

Presuda Okružnog suda u Beogradu, Kž. 1481/03 od 26. 05. 2003.

Neovlašćeno ulaženje u zaštićenu kompjutersku bazu podataka

Član 238.
(1) Ko neovlašćeno uđe u tuđu zaštićenu kompjutersku bazu podataka i
unese izmjene, uništi, kopira, upotrijebi, sakrije, objavi ili unese kakav
svoj podatak ili kompjuterski virus, ili na neki drugi način učini
neupotrebljivim tuđe kompjuterske podatke ili programe,
kazniće se zatvorom do dvije godine.
(2) Ako je djelom iz prethodnog stava pribavljena velika imovinska korist
ili je prouzrokovana znatna imovinska šteta,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
(3) Pokušaj djela iz stava 1. je kažnjiv.

Kompjuterski kriminalitet je relativno nov vid kriminalnog ponašanja koji

se još nije u potpunosti izdiferencirao u odnosu na druge vidove kriminaliteta.
Njegova osnovna karakteristika je što on ispoljava veliku fenomenološku
raznovrsnost, što otežava njegovo jasno definisanje i precizno legislativno
uređivanje i sistematizovanje. To je osnovni razlog što se u većini zakonodavstava
još i sada oblici djela koji obuhvataju ovu vrstu kažnjivih ponašanja postavljaju
dosta široko (ekstenzivno) i razvrstani su u različite zakonske glave koje uglavnom
uređuju djela protiv imovine, ljudskih prava, privrede i dr. Manji broj
zakonodavstava ova djela sistematizuje u jednu posebnu zakonsku glavu (npr. KZ
Francuske, Ruske federacije, KZ Srbije).

1675
 U svakom slučaju, treba naglasiti da se iz dana u dan povećava opasnost od
zloupotreba kompjuterskih sistema za ostvarivanje materijalne koristi ili
prouzrokovanje šteta. Kako ove zloupotrebe mogu biti veoma raznovrsne i sam
kriminalitet koje se time ostvaruje može imati oblik bilo kog od klasičnih vidova
kriminaliteta, kao što su krađe, utaje ili pronevjere, dok se podaci koji se
neovlašćeno pribavljaju zloupotrebom informacionih sistema mogu na različite
načine koristiti za sticanje protivpravne imovinske koristi. U osnovi u pojavne
oblike kriminaliteta spadaju: protivpravno korišćenje usluga i neovlašćeno
pribavljanje informacija, kompjuterske prevare, kompjuterske sabotaže i
kompjuterski terorizam, te provaljivanje (upad) u kompjuterske sisteme.13 Vidi se
dakle da su kompjuterska krivična djela po svojim osobinama slična krivičnim
djelima protiv imovine, posebno djelu prevare i oštećenja tuđe stvari, sa kojima ih
povezuje kako sličnost u radnji izvršenja tako i identičnost motiva vršenja djela.
(1) Prema st. 1. djelo čini ko neovlašćeno uđe u tuđu zaštićenu bazu
podataka i unese izmjene, uništi, kopira, upotrijebi, sakrije, objavi ili unese kakav
svoj podatak ili kompjuterski virus, ili na neki drugi način učini neupotrebljivim
tuđe kompjuterske podatke ili programe.
Radnja izvršenja je postavljena alternativno i obuhvata, kao što se vidi,
raznovrsne djelatnosti kojima se provaljuje u kompjuterski sistem. Mada izraz
provaljivanje dosta asocira na radnju provaljivanja kod klasičnih provalnih krađa,
ovdje on predstavlja veoma sofisticirano, elektronskim putem izvedeno,
narušavanje tajnosti određenog kompjuterskog sistema, odnosno neovlašćeno
ulaženje u centralni kompjuterski sistem i njegovu bazu podataka. Izvršioci ovih
djela su u najvećem broju slučajeva tzv. hakeri koji se putem svojih personalnih
računara, koristeći globalnu mrežu Internet, uključuju u druge informacione
sisteme. Iako ovakvi upadi mogu biti i nezlonamjerni, radi čega se ovaj vid
provaljivanja u kompjuterski sistem, uobičajeno tretira kao najbezazleniji vid
kompjuterskog kriminaliteta, takav postupak ni u kom slučaju nije bezopasan.14
Ovakvi upadi ipak uvijek stvaraju određene opasnosti prouzrokovanja
nepopravljivih šteta na vitalnim kompjuterskim mrežama, do čega može da dođe
najčešće nehotičnim ubacivanjem virusa u kompjuterski sistem. Pored toga, i kada
ovakvim djelima ne budu prouzrokovane nikakve štetne posljedice, njima se
obično dolazi do određenih zaštićenih podataka, kao što su vojne ili državne tajne,
odnosno tajne obavještajnih službi, itd. To je razlog što je ovakvo ponašanje
redovno inkriminisano iako ne postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske
koristi.
Posljednji vid radnje izvršenja uključuje sve druge postupke za ulaženje u
tuđi kompjuterski sistem (npr. dolaženje do informacija prethodnim dekodiranjem i
sl.). Za postojanje djela potrebno je da se u kompjutersku bazu podataka ulazi
neovlašćeno.
U subjektivnu stranu djela nije unesena namjera pribavljanja imovinske
koristi, ali ukoliko je takva korist pribavljena (s tim da ne smije biti velika, jer je

13
Prema Škuliću, cit. rad, str. 49. i dalje.
14
Ibidem.

1676
onda u pitanju teži oblik djela iz st. 2.), sud je može cijeniti pri odmjeravanju
kazne. Ovo je učinjeno radi teškoća u profiliranju učinilaca ovakvih krivičnih djela,
jer je nekada teško dokazati da li se radi o tzv. zlonamjernim učiniocima, tj. onim
učiniocima koji su to učinili radi sticanja protivpravne imovinske koristi ili
nanošenja drugom štete, ili jednostavno radi zadovoljstva u neovlašćenom
prodiranju u neki dobro obezbijeđen informacioni sistem.15
Propisana kazna je zatvor do dvije godine.
(3) Pokušaj djela je kažnjiv.
(2) U st. 2. predviđen je teži oblik djela koji postoji ako je djelom iz st. 1.
pribavljena velika imovinska korist ili je prouzrokovana znatna imovinska šteta.
Propisana kazna je zatvor od jedne do osam godina.

Prevara

Član 239.

(1) Ko u namjeri da sebi ili drugome pribavi kakvu protivpravnu

imovinsku korist dovede koga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem
činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na
štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini,
kazniće se zatvorom do tri godine.
(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist do 200
KM, a učinilac je išao za tim da pribavi malu imovinsku korist ili da
prouzrokuje malu štetu,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(3) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist ili je
prouzrokovana imovinska šteta u iznosu koji prelazi 10.000 KM,
učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina, a ako taj
iznos prelazi 50.000 KM, kazniće se zatvorom od jedne do deset godina.
(4) Ko djelo iz stava 1. ovog člana učini samo u namjeri da drugog ošteti,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(5) Gonjenje za delo iz stava 2. ovog člana preduzima se po prijedlogu.

Naše krivično zakonodavstvo predviđa veći broj inkriminacija koje u svojoj

osnovi imaju prevarnu djelatnost koje su prema nekim posebnim obilježjima
razvrstane u različite grupe krivičnih djela. Pored ovog oblika prevare u ovoj glavi
se nalazi i osiguranička i tzv. piramidalna prevara (čl. 240. i 241.), dok se u drugim
grupama djela nalaze djela kao što je npr. podnošenje lažnih obračuna kod prevare
u službi; upotreba lažne isprave u pravnom saobraćaju (falsifikovanje isprave);

15
Radi se o posebnoj vrsti učinilaca, tzv. hakerima (hackers), koji koristeći svoje kompjutersko
znanje, uz pomoć modema upadaju u tuće kompjuterske sisteme. Detaljnije o karakteristikama
učinilaca kompjuterskog kriminaliteta, v. Škulić, ibid., str. 50.

1677
davanje lažnih podataka o zakonito stečenim prihodima kod poreske utaje; kao i
različiti oblici prevara koje sadrži entitetsko krivično zakonodavstvo. Ovo djelo
prevare je imovinska prevara koja je upravljena protiv imovine uopšte, odnosno
protiv imovinskih prava i interesa i predstavlja opšte krivično djelo prevare koje je
supsidijarno u odnosu na navedene oblike prevare.
Inače, korišćenje obmane za pribavljanje imovinske koristi je česta pojava u
ponašanju naših ljudi, što nekada proizvodi samo građanskopravne posljedice ali
često predstavlja i krivično djelo. Sve vrste prevarnih krivičnih djela danas su u
ekspanziji sa izuzetno inoviranim modalitetima njihovih izvršenja, kao i novim
pojavnim oblicima. Po nekim svojim odlikama krivično djelo prevare je specifičan
delikt. Iako imovinsko krivično djelo, prevara ne predstavlja napad samo na
imovinu, već i na psihičke i intelektualne sposobnosti kao posebne lične
vrijednosti, ali i na sigurnost u pravnom saobraćaju i međusobno povjerenje kao
njegovu pretpostavku (v. Kambovski, str. 439.). Stoga žrtve prevare često ističu da
im ,,nije krivo što su oštećene već što su prevarene,,, što govori da kod prevare
imovina ne mora uvijek imati primarni značaj. Posebna specifičnost ovog djela
sastoji se u karakteru odnosa između učinioca djela i žrtve, odnosno neposredno
djelujućeg. Radi se o svojevrsnom obliku kooperacije ili ,,saučesništva,,, kao nekoj
vrsti posrednog izvršilaštva gdje učinilac koristi zabludu, neznanje na strani
neposredno djelujućeg koje je sam izazvao. Žrtva nije svjesna da je samo
instrument u rukama izvršioca i da ostvaruje njegovu smišljenu igru za ostvarivanje
koristoljubivog cilja. U tom smislu prevara se i razlikuje od ostalih krivičnih djela
iz ove grupe. Dok se kod drugih imovinskih delikata namjera pribavljanja
protivpravne imovinske koristi ostvaruje oduzimanjem ili prisvajanjem tuđe stvari,
dotle se kod prevare to postiže obmanom, navodeći žrtvu da ona sama preduzme
štetno raspolaganje na račun svoje ili tuđe imovine.
Krivično djelo prevare ima više oblika: obična, laka, teška i osobito teška
prevara.
(1) Osnovni oblik djela (st. 1.) postoji kada neko u namjeri da sebi ili drugom
pribavi kakvu protivpravnu imovinsku korist lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem
činjenica dovede u zabludu ili održava u zabludi neko lice i time ga navede da ovaj
na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.
Radnja izvršenja se sastoji u lažnom prikazivanju ili prikrivanju činjenica.
Pod lažnim prikazivanjem se podrazumijevaju tvrđenja o postojanju nekih
činjenica koje ne postoje, odnosno prikazivanju činjenica drugačijim od onih koje
stvarno postoje; ono što postoji prikazuje se neistinito. Prikrivanje činjenica postoji
kada učinilac neko lice obmanjuje o nepostojanju postojećih činjenica ili
prećutkuje njihovo postojanje odnosno njihovu sadržinu, ako je postojala obaveza
saopštavanja tih činjenica. Dakle, prikrivanje je moguće izvršiti i nečinjenjem. Dok
kod lažnog prikazivanja učinilac ubjeđuje neko lice u postojanje nekih činjenica
koje ne postoje, dotle kod prikrivanja on sprečava lice da sazna činjenice koje
stvarno postoje a koje su relevantne za raspolaganje njegovom ili tuđom
imovinom; a koje bi ga odvratile od štetnih radnji u odnosu na tu imovinu. Neki
primjeri prevare: uklanjanje sa robe oznaka koje ukazuju na njen loš kvalitet ili
falsifikovanje godine proizvodnje; traženje pozajmice za liječenje u inostranstvu

1678
iako bolest ne postoji; lažno predstavljanje nekog lica da ispred neke humanitarne
organizacije prikuplja pomoć i sl.
Lažno prikazivanje ili prikrivanje preduzima se radi toga da bi se lice dovelo
u zabludu ili održavalo u zabludi i na taj način navelo da nešto učini ili ne učini na
štetu svoje ili tuđe imovine. Svojim radnjama učinilac formira pogrešnu predstavu
kod lica o nekim činjenicama i tako ga dovodi u zabludu, dok kod održavanja u
zabludi učinilac koristi već postojeću zabludu i prikrivajući činjenice on je samo
produžava ili jača.
Dovođenje i održavanje u zabludi treba da je preduzeto u namjeri
pribavljanja protivpravne imovinske koristi, za sebe ili drugoga. Da bi postojalo
ovo djelo potrebno je da je pribavljena imovinska korist protivpravna, odnosno da
učinilac nema pravnog osnova za njeno pribavljanje. Tako, neće postojati ovo djelo
ako je povjerilac obmanom naveo dužnika da mu vrati dug.
Posljedica djela je štetno postupanje sa svojom ili tuđom imovinom. Pasivno
lice je zavedeno i obmanuto i postupa štetno na sopstveni račun a da toga nije ni
svjesno. Oblici tih postupaka mogu biti različiti: kupovina loše robe; prodaja robe
ispod njene prave vrijednosti; plaćanje nepostojećeg duga; poklanjanje stvari;
plaćanje neizvršenog posla ili posla koji ne može biti izvršen i sl.
Djelo je dovršeno preduzimanjem radnji na štetu svoje ili tuđe imovine, pri
čemu nije neophodno da je učinilac pribavio protivpravnu imovinsku korist. Stoga
je potrebno razlikovati dovršenje djela u formalnom i materijalnom smislu. Djelo je
u materijalnom smislu dovršeno kada je pribavljena protivpravna imovinska korist,
pa će stoga postojati saučesništvo (npr. pomaganje) koje je uslijedilo nakon
dovršenja prevare u formalnom smislu. Pokušaj postoji kada je učinilac obmanom
naveo na činjenje ili nečinjenje žrtvu, ali nije ostvarena šteta na račun imovine
žrtve ili drugog lica odnosno nije preduzeto štetno raspolaganje nad tom imovinom.
Subjektivnu stranu djela čini direktni umišljaj. Treba da postoji i navedena
namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi.
Propisana kazna je zatvor tri godina.
(2) (4) Lakši oblici prevare postoje kada pribavljena imovinska korist ne
prelazi 200 KM i kada je učinilac išao za tim da pribavi malu imovinsku korist ili
da prouzrokuje malu štetu (st. 2.), odnosno kada je prevara učinjena u namjeri da se
drugi ošteti (st. 4.). Iako kod prevare iz st. 2. (bivša sitna prevara) postoji namjera
pribavljanja protivpravne imovinske koristi, ona je zbog male vrijednosti
pribavljene imovinske koristi, naravno uz ispunjenje i subjektivnog uslova, lakši
odnosno privilegovani oblik prevare. Za njeno postojanje je potrebno da budu
kumulativno ispunjeni i jedan i drugi uslov, objektivni i subjektivni. Prevara u
namjeri da se drugi ošteti (st. 4.) je lakši oblik prevare, s obzirom da subjektivno
biće djela ne obuhvata namjeru pribavljanja protivpravne imovinske koristi.
Konstitutivno obilježje ovog oblika prevare je namjera da se drugi ošteti kao
specifičan subjektivni elemenat ovog djela, dok je u svim ostalim elementima
istovjetan sa osnovnim oblikom.
Za ove oblike prevare propisana je novčana kazna ili zatvor do jedne
godine.

1679
 (3) Teži oblici djela (st. 3..) postoje ako pribavljena imovinska korist ili
prouzrokovana šteta prelazi 10.000 KM, sa propisanom kanom zatvora od šest
mjeseci do pet godina, odnosno kada taj iznos prelazi 50.000 KM, kada je
propisana kazna zatvora od jedne do deset godina.
(5) Gonjenje za djelo iz st. 2. preduzima se po prijedlogu.

Sudska praksa:

Prilikom izvršenja krivičnog dela prevare ne može se dovesti u zabludu pravno

lice, već samo fizičko lice zaposleno u pravnom licu.

Rešenje Okružnog suda u Beogradu, Kž. 1209/01 od 7. 09. 2001.

Namjera optuženog kod krivičnog dela prevare se može utvrđivati, ako iz

njegovog postupanja pre izvršenja dela tako i iz njegovog postupanja nakon izvršenja dela.

Presuda VSS, Kž. 836/99 od 24.01. 2001.

Kada je optuženi pratio oglase o nestalim vozilima na televiziji, pa zapisivao te

podatke i zatim pozivao oštećene telefonom i obaveštavao ih da navodno zna gde se
njihovo vozilo nalazi i tražio za tu informaciju novac, pa im je zakazivao da na određenom
mestu treba da mu ostave novac, a on će im ostaviti poruku gde se njihovo vozilo nalazi,
čini krivično delo prevare.

Presuda Okružnog suda u Beogradu, Kž. 920/00 od 31.05. 2000.

Osiguranička prevara

Član 240.

(1) Ko u namjeri da od osiguravajućeg društva naplati osiguraninu uništi,

ošteti ili sakrije stvar koja je osigurana od navedenih rizika, pa zatim
prijavi štetu,
kazniće se zatvorom do tri godine.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko u namjeri da od
osiguraničkog društva naplati osiguraninu za slučaj tjelesnog oštećenja,
tjelesne povrede ili narušenja zdravlja, prouzrokuje sebi takvo
oštećenje, povredu ili narušenje zdravlja16.
(3) Ako je djelima iz stava 1. i 2. ovog člana pribavljena imovinska korist u
iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od šest
mjeseci do pet godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM,
kazniće se zatvorom od jedne do deset godina.

16
Ovdje nedostaje dio teksta, „pa prijavi takvu štetu“.

1680
 Od izuzetnog značaja za područje osiguranja je da se poštuje zahtjev
istinitog prikazivanja činjenica i okolnosti relevantnih za aktiviranje osiguranja, a
to je da je nastupila šteta, odnosno osiguranički slučaj. Ako ne bi postojala jasna i
striktna pravila koja se moraju poštovati, tada bi se segment osiguranja, koji je od
velikog značaja za privredu i materijalnu sigurnost građana, pretvorio u oblast
masovnih prevara, pri čemu bi istinski oštećeni bili svi savjesni osiguranici i
osiguravajuća društva. Ova inkriminacija, koja u suštini predstavlja poseban vid
prevare, uvedena je u KZ RS od 2000. godine, (po ugledu na rješenja u nekim
zakonodavstvima, npr. austrijskom), ima za cilj sprečavanje takvih nedopuštenih
radnji na ovom području.
(1) Djelo iz st. 1. čini onaj ko u namjeri da od osiguravajućeg društva naplati
osiguraninu, uništi, sakrije ili ošteti stvar ili predmet koji je osiguran od navedenih
rizika, nakon čega prijavi štetu kako bi naplatio ugovoreni osiguranički iznos, što
predstavlja svojevrsni oblik zloupotrebe osiguranja. Izvršenje djela je motivisano
naplatom osiguranine odnosno pribavljanja protivpravne imovinske koristi od
osiguravajućeg društva. Upravo je smisao ove inkriminacije sprečavanje
naplaćivanja takvih fingiranih šteta koje se najčešće pojavljuju kod osiguranja od
nezgoda i različitih vidova osiguranja stvari (npr. paljenje kuće koja je prije toga
osigurana).
(2) Djelo iz st. 2. obuhvata slučajeve lažne naplate osiguranine za životno
osiguranje koje je osiguranik sam sebi prouzrokovao tjelesnim povređivanjem ili
narušenjem zdravlja. Kao i kod djela iz st. 1. i ovdje se radi o fingiranim štetama
odnosno lažnim prijavama. Sa izvršenjem ovog vida prevare uglavnom je u vezi
ljekarska korupcija i nedostatak profesionalnog morala.
Oba oblika djela su dovršena prijavljivanjem štete. Po opštim pravilima kažnjiv je i
pokušaj djela. Izvršilac djela je lice koje ima status osiguranika. Djelo je moguće
učiniti samo sa direktnim umišljajem, uz postojanje posebne namjere (dolus
specialis), a to je naplata osiguranine.
(3) Teži oblik djela postoji ako je djelima iz st. 1. i 2. pribavljena imovinska
korist koja prelazi iznos od 10.000 KM ili iznos od 50.000 KM.
Propisana kazna za djelo iz st. 1. i 2. je zatvor do tri godine, a za teži oblik
od jedne do deset godina.
Nije jasno zašto zakonodavac i ovo djelo nije uključio među djela iz odredbe
čl. 255. gdje je predviđena mogućnost oslobođenja od kazne u slučaju tzv. stvarnog
kajanja, odnosno ako učinilac odustane od zahtjeva za isplatu štete prije nego je
saznao da je otkriven, jer je to kriminalnopolitički opravdano s obzirom da
stimuliše učinioca djela da pravovremeno otkloni štetu koja može da nastane za
osiguravajuće društvo.

Organizovanje nedozvoljenih igara na sreću

Član 241.

(1) Ko u namjeri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist,

organizuje, učestvuje ili pomaže pri organizovanju igara u kojima

1681
 učesnici plaćaju određene novčane iznose učesnicima koji su se prije
njih uključili u igru i očekuju plaćanje određenih novčanih iznosa od
učesnika koji se budu nakon njih uključili u igru,
kazniće se zatvorom do tri godine.
(2) Kaznom iz stava 1. kazniće se i ko, u namjeri da bi sebi ili nekom
drugom pribavio protivpravnu imovinsku korist, organizuje, učestvuje
ili pomaže pri organizovanju igara na sreću za koje nije izdata dozvola
nadležnog organa.
(3) Ako je usljed djela iz stava 1. i 2. nastala velika imovinska šteta, učinilac
će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

Krivična djela sa elementima prevarnog ponašanja, izuzetno sofisticiranim

i inoviranim modalitetima njihovog vršenja, danas su u ekspanziji. Jedno od njih je
i ovaj oblik prevarnog krivičnog djela koji predstavlja specifičan vid prevare koji
se u krivičnoj i kriminološkoj literaturi najčešće naziva tzv. piramidalnom
prevarom. Njime je inkriminisano prevarno organizovanje igara na sreću putem
progresivnog namamljivanja učesnika u igru ili tzv. “piramidu sreće”, pri čemu se
od uloženih sredstava očekuje dobitak, a učesnicima se obećava imovinska korist
pod uslovom da oni ili druga lica pod istim uslovima pridobiju druge učesnike.
(1) Prema st. 1. djelo čini ko u namjeri da sebi ili drugom pribavi
protivpravnu imovinsku korist, organizuje, učestvuje ili pomaže pri organizovanju
tzv. lančanih igara sreće u kojima oni učesnici koji se tek uključuju uplaćuju
određene novčane iznose učesnicima koji su se prije njih uključili u igru i očekuju
isto takva plaćanja od učesnika koji se budu nakon njih uključivali u igru.
Radnja izvršenja obuhvata kako radnju organizovanja ovih igara, tako i
samo učestvovanje ili pomaganje pri njihovom organizovanju. To podrazumijeva
da ovo djelo vrše kako lica koja organizuju ove igre, tako i ona lica koja sa njima u
tome učestvuju ili im u tome pružaju pomoć. To može da se čini na različite načine
kao što je npr. davanje određenih savjeta, traženje ili vrbovanje drugih “saradnika”
odnosno učesnika u poslu, ustupanje prostora za rad, prevoznih sredstava, pružanje
pomoći pri registrovanju ili legalizovanju posla i sl. Organizatori ovakvih igara
uglavnom to čine putem oglasa za posao, pri čemu se uplaćuju određeni iznosi i
sklapaju ugovori u kojima se obavezuju da obezbijede nove učesnike, uz obećanje
određenih naknada.17
(2) Odredba st. 2. sadrži djelo koje obuhvata organizovanje, učestvovanje
ili pomaganje pri organizovanju drugih igara na sreću koje su nelegalne, odnosno
za čije organizovanje nije izdata dozvola od nadležnog organa. Iako je slično djelu
17
Štampa je zabilježila slučaj splitske kompanije “Vendo” koja je predstavljala podružnicu
međunarodnog piramidalnog lanca igara “Gem collection” čijem su menadžeru građani plaćali po
2.200 eura, čime su oštećeni za milionske iznose. Riječ je o međunarodnoj off-shore kompaniji “Fit
for success”, koja je registrovana u američkoj državi Delaver, kojoj su građani iz Hrvatske plaćali
navedeni iznos da bi učestvovali na seminarima na kojima će ih “podučiti kako uspjeti u životu”
odnosno kako postati uspješan menadžer. Da bi neko mogao pristupiti seminaru morao je potpisati
ugovor kojim se obavezuje na uplatu 2.200 eura , nakon čega bi dobili određene skripte u kojima je
objašnjeno kako će za svakog novopridošlog člana kojeg uključe u isti posao dobiti odgovarajuću
naknadu. Prema pisanju lista “Dnevni avaz”, 25.12.2002.

1682
iz st. 2. od njega se razlikuje u tome što se ono odnosi na sve igre na sreću za koje
nije izdata dozvola organa koji je nadležan za odobravanja takvih igara.
Izvršilac i jednog i drugo djela može biti svako lice. Subjektivnu stranu
djela čini samo direktni umišljaj koji obuhvata i namjeru pribavljanja protivpravne
imovinske koristi.
(3) Teži oblik djela postoji ukoliko je usljed djela iz prva dva stava
nastupila velika imovinska šteta.
Propisana kazna za djela iz st. 1. i 2. je zatvor do tri godine, a za teži oblik
djela zatvor od jedne do osam godina.

Iznuda

Član 242.

(1) Ko u namjeri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist,

silom ili ozbiljnom prijetnjom prinudi drugog da nešto učini ili ne učini
na štetu svoje ili tuđe imovine, ili ko na takav način utjeruje dug,
kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u
iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne
do osam godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM, ili ako je pri
izvršenju djela upotrebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili je djelo
učinjeno od strane više lica ili na naročito grub i ponižavajući način,
kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina.
(3) Ko se za nagradu bavi vršenjem djela iznude, kazniće se zatvorom od tri
do petnaest godina.

(1) Krivično djelo iznude se sastoji u prinuđavanju drugoga silom ili

ozbiljnom prijetnjom da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe
imovine, a u namjeri da se time sebi ili drugom pribavi protivpravna
imovinska korist. Djelo obuhvata i utjerivanje duga ukoliko se to čini
prinuđivanjem.
Objekat zaštite djela je imovina, ali je iznuda istovremeno upravljena i
protiv slobode odlučivanja i obuhvata i sva obilježja krivičnog djela prinude. U
tom smislu iznuda je specifično krivično djelo i pojavljuje se kao poseban vid
prinude. Međutim, iznuda je u osnovi djelo protiv imovine jer je ovdje prinuda
samo sredstvo za ostvarenje protivpravne imovinske koristi. Sloboda odlučivanja je
dobro koje je kod ovog djela supsidijarnog karaktera. Iznuda ima sličnosti i sa
prevarom, jer i ovdje kao i kod prevare štetno raspolaganje sa imovinom preduzima
sam pasivni subjekt.
Radnja izvršenja djela sastoji se u prinuđavanju drugog na činjenje ili
nečinjenje, tj. u primjeni sile i ozbiljne prijetnje (za prinudu v. komentar uz

1683
krivično djelo prinude, a za pojam sile v. i čl. 147. st. 24.ovog zakona). Sila je
upravljena prema pasivnom subjektu ali može biti upravljena i prema nekom
drugom licu ako to može uticati na pasivnog subjekta da preduzme štetna
raspolaganja. Za razliku od nekih drugih krivičnih djela, ovdje sila može biti
upravljena i prema stvarima. Prijetnja treba da je ozbiljna, a to znači stavljanje u
izgled nekog značajnijeg zla koje će se nanijeti ukoliko se ne ispuni ono što se
zahtijeva, odnosno da je ona takva da može uticati na lice prema kome je
upravljena da nešto učini ili ne učini. Može se odnositi na bilo koje dobro osim na
čast i ugled, jer bi se tada radilo o krivičnom djelu ucjene.
Prinuda kod ovog djela je upravljena na prinuđavanje drugoga na štetno
raspolaganje u odnosu na svoju ili tuđu imovinu. Ono se može sastojati u prodaji
stvari učiniocu po nepovoljnoj cijeni; davanju novca na zajam; odustajanju od
tužbe za naplatu duga; potpisivanju nepovoljnog ugovora; odustajanju od nasljeđa i
sl. Nije potreban identitet između pasivnog subjekta i oštećenog, jer se štetno
raspolaganje može odnositi i na imovinu trećeg lica.
Izvršilac djela može biti svako lice. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj.
Uz to, potrebna je i namjera za pribavljanje protivpravne imovinske koristi koja,
kao važno konstitutivno obilježje, ovo djelo i čini imovinskim deliktom. Međutim,
ovo djelo u vidu prinudnog utjerivanja duga je specifičnog karaktera i postoji iako
se čini u namjeri da se od dužnika vrati imovina koju on duguje. Ovo se mora činiti
isto tako upotrebom sile ili ozbiljne prijetnje, jer djelo neće postojati ako npr.
povjerilac prijeti dužniku da će protiv njega podnijeti tužbu ukoliko ovaj u
određenom roku ne vrati dug.
Za postojanje djela u dovršenoj formi nije potrebno da je navedena
namjera i realizovana; dovoljno je da je pasivni subjekt preduzeo štetno
raspolaganje u odnosu na svoju ili tuđu imovinu.
Pokušaj će postojati ako je upotrijebljena sila ili prijetnja u navedenoj
namjeri. Propisana kazna je zatvor od šest mjeseci do pet godina.
(2) (3) Djelo se pojavljuje i u više težih oblika. Prvi (st.2.) postoji ako je
djelom iz ovog člana pribavljena protivpravna imovinska korist u iznosu koji
prelazi 10.000 KM sa kaznom zatvora od jedne do osam godina, drugi ako taj iznos
prelazi 50.000 KM kada je kazna od dvije do dvanaest godina, a najteži (st. 3.)
kada se ko za nagradu bavi vršenjem ovog djela. Za ovaj oblik djela propisana je
kazna zatvora od tri do petnaest godina.

Ucjena

Član 243.

(1) Ko u namjeri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist

zaprijeti drugom da će protiv njega ili njemu bliskih lica otkriti nešto što
bi njihovoj časti ili ugledu škodilo i time ga prinudi da nešto učini ili ne
učini na štetu svoje ili tuđe imovine, ili ko na takav način utjeruje dug,
kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.

1684
(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u
iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne
do osam godina, a ako iznos prelazi 50.000 KM, ili je delo učinjeno od
strane više lica ili na naročito ponižavajući način, kazniće se zatvorom
od dvije do dvanaest godina.
(3) Ko se za nagradu bavi vršenjem dela ucjene,
kazniće se zatvorom od tri do petnaest godina.

(1) Krivično djelo ucjene (šantaža) sastoji se u upotrebi prijetnje prema

nekom licu da će se protiv njega ili njemu bliskog lica otkriti nešto što može da
škodi njihovoj časti ili ugledu i time ga prinudi da nešto učini ili ne učini na štetu
svoje ili tuđe imovine, a u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi.
Djelo obuhvata i utjerivanje duga ukoliko se to čini prinuđivanjem. Sa ovako
određenim elementima, ucjena se javlja kao specijalni oblik iznude. Razlika se
sastoji u tome što se kod ucjene ne primjenjuje sila, već specifičan vid prijetnje
koja je upravljena na tačno određeno zlo - žrtvi se prijeti da će se protiv nje ili njoj
bliskog lica otkriti nešto što može škoditi njihovoj časti i ugledu. Prijetnja se može
sastojati u prijetnji istinitim ili neistinitim činjenicama.
Za postojanje djela ucjene značajno je da li prijetnja kao takva može da
nanese štetu časti i ugledu drugog lica i da li je ona objektivno posmatrano
podobna da prinudi pasivnog subjekta na štetno činjenje ili nečinjenje. Zato će ovo
djelo postojati i ako se prijeti tako iskonstruisanom neistinom koju ne bi bilo lako
osporiti; ( u našoj sudskoj praksi susreće se i stav da prijetnja kod ovog djela treba
da bude istinita, jer se u suprotnom radi o djelu iznude - v. Kambovski, s. 454).
Činjenice kojima se prijeti mogu predstavljati različite okolnosti iz ličnog i
porodičnog života, odnosa sa drugim licima, profesionalne djelatnosti ili druge
okolnosti čije otkrivanje drugima može da nanese štetu časti i ugledu oštećenog ili
njemu bliskog lica. Tako npr. prijetnja da će biti otkriveno izvršeno krivično djelo,
prekid trudnoće, neko nemoralno ponašanje, kukavičluk u ratu i sl. Ono čime se
prijeti treba da bude konkretizovano, jer ovo djelo neće postojati ako se uopšteno
prijeti da će se iznijeti nešto negativno za drugoga.
Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Pored toga, potrebno je da postoji i
namjera za pribavljanje protivpravne imovinske koristi.
Za postojanje djela nije neophodno da je učinilac i pribavio protivpravnu
imovinsku korist, jer je djelo dovršeno kada je prinuđeno lice učinilo ili propustilo
da učini nešto na štetu svoje ili tuđe imovine. Pokušaj postoji čim je upućena
prijetnja.
Propisana kazna je zatvor od tri mjeseca do pet godina.
(2) (3) Djelo se pojavljuje i u više težih oblika. Prvi (st.2.) postoji ako je
djelom iz ovog člana pribavljena protivpravna imovinska korist u iznosu koji
prelazi 10.000 KM sa kaznom zatvora od jedne do osam godina, drugi ako taj iznos
prelazi 50.000 KM kada je kazna od dvije do dvanaest godina, a najteži (st. 3.)
kada se ko za nagradu bavi vršenjem ovog djela. Za ovaj oblik djela propisana je
kazna zatvora od tri do petnaest godina.

1685
 Zloupotreba povjerenja
Član 244.
(1) Ko zastupajući imovinske interese nekog lica ili starajući se o njegovoj
imovini ne ispuni svoju dužnost ili zloupotrebi data mu ovlašćenja u
namjeri da time pribavi sebi ili drugom kakvu imovinsku korist ili da
ošteti lice čije imovinske interese zastupa ili o čijoj se imovini stara,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.
(2) Ako je ovim djelom pribavljena imovinska korist ili prouzrokovana
šteta u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od
jedne do pet godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM, kazniće se
zatvorom od jedne do osam godina.
(3) Ako djela iz stava 1. i 2. ovog člana učini staralac ili advokat, kazniće se
za delo iz stava 1. zatvorom od šest mjeseci do pet godina, za delo iz
stava 2. kada je iznos preko 10.000 KM zatvorom od jedne do osam
godina, a kada je iznos preko 50.000 KM, zatvorom od dvije do deset
godina.

(1) Djelo se sastoji u tome da neko, zastupajući imovinske interese nekog

lica ili starajući se o njegovoj imovini, ne ispuni svoju dužnost ili zloupotrijebi data
mu ovlašćenja u namjeri da time pribavi sebi ili drugome kakvu imovinsku korist
ili da ošteti lice čije imovinske interese zastupa ili o čijoj se imovini stara.
Radnja djela je neispunjavanje dužnosti ili zloupotreba ovlašćenja prilikom
zastupanja imovinskih interesa ili staranja o imovini nekog lica. Dužnost i
ovlašćenja mogu se zasnivati samo na zakonskim i ugovornim obavezama.
Neispunjavanje dužnosti postoji onda ako učinilac ne preduzima one radnje koje su
ugovorene, očekivane i koje slijede iz zakona radi zaštite imovinskih interesa ili
imovine nekog lica. Zloupotreba ovlašćenja je teži vid ovog djela i on postoji kada
učinilac iskorišćava ovlašćenje koje ima u vezi sa zastupanjem imovinskih interesa
ili staranjem o imovini na taj način što preduzima radnje koje nisu u interesu lica
koje zastupa.
Za postojanje djela neophodna je namjera za pribavljanje za sebe ili
drugoga kakve imovinske koristi ili da se ošteti lice čiji se imovinski interesi
zastupaju. Zbog ove namjere radiće se redovno o direktnom umišljaju.
Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do tri godine.
(2) Teži oblici djela (st.2.) postoje ako je izvršenjem ovog djela pribavljena
imovinska korist ili je prouzrokovana šteta preko 10.000 KM, sa propisanom
kaznom zatvora od jedne do pet godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM, kazna
je zatvor od jedne do osam godina.
(3) Najteži oblici djela (st.3.) postoje kada su djelo iz st. 1. i 2. učinjena od
strane staraoca ili advokata. Radi se o licima koja uživaju posebno povjerenje i
izigravanje ili zloupotreba tog povjerenja je posebno opasan i prekorljiv čin.
Posebno karakterističan slučaj ovog djela u vidu advokatske zloupotrebe je tzv.
prevarikacija, tj. zastupnička izdaja interesa jedne stranke u interesu protivničke
strane (v. Radovanović - Đorđević, str. 254; Lazarević, str. 565).
1686
Sudska praksa:

Kada okrivljeni po posebnom punomoćju oštećenih na blagajni službe platnog

prometa podigne dosuđeni iznos po izvršnoj presudi opštinskog suda i polovinu toga
iznosa zadrži i utroši za kupovinu vozila, time je zastupajući imovinske interese drugog lica
zloupotrebio dato ovlašćenje u nameri da sebi pribavi imovinsku korist.

Presuda Okružnog suda u Beogradu, Kž 402/00 od 29.03. 2000.

Zelenaštvo

Član 245.

(1) Ko za davanje novca ili drugih potrošnih stvari na zajam ili za vršenje
usluge koju učini nekom licu, primi ili ugovori za sebe ili drugog
nesrazmjernu imovinsku korist iskorišćavajući njegovo teško imovno
stanje, teške prilike, nuždu, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili
smanjenu sposobnost rasuđivanja,
kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom.
(2) Ako su usljed djela iz stava 1. ovog člana nastupile teške posljedice za
oštećenog ili je učinilac pribavio imovinsku korist u iznosu koji prelazi
10.000 KM, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina i
novčanom kaznom, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM,
kazniće se zatvorom od jedne do deset godina i novčanom kaznom.

Zelenaštvo ili lihvarstvo (u najtežem obliku poznato i kao kožoderstvo)

predstavlja veoma staru pojavu koja se sastoji u iskorišćavanju teške materijalne ili
neke druge slične situacije nekog lica da bi se za dati novac ili neku drugu potrošnu
stvar datu na zajam ili za izvršenju uslugu, ugovorila imovinska korist koja je u
velikoj nesrazmjeri sa datom imovinskom vrijednosti ili učinjenom uslugom. Ovo
djelo se najčešće ostvaruje putem pozajmljivanja novca koji se daje na kratke
rokove sa visokim kamatama, koja se često veoma mnogo povećava ukoliko se
novac ne vrati na vrijeme, što ponekad rezultira i sa tragičnim posljedicama.
Ostvarivanje zarade na ovakav način je suprotno osnovnim moralnim načelima
društva, jer učinilac koristi tešku materijalnu ili sličnu situaciju drugog lica da bi na
lak način, bez ikakvog uloženog truda, ostvario veću imovinsku korist, što je
osnovni razlog za njegovo inkriminisanje. Ima naznaka da je ovakvo ostvarivanje
zarade veoma prisutno u našem društvu u poslijeratnom vremenu. Sa različitim
pojavnim oblicima zelenaštvo je predviđeno u svim današnjim krivičnim
zakonodavstvima.
Zakonsko biće ovog djela po svojoj prirodi spada u nepravo nužno
saučesništvo, čijim je opisom obuhvaćeno više lica, ali je kažnjivo samo jedno od
njih dok drugome zakon pruža zaštitu (tzv. unilateralno krivično djelo). Ovdje se
kažnjava lihvar, a druga strana, čak i u slučaju da je sama podstrekla učinioca djela,
1687
ne može da odgovara ni kao saučesnik ni kao saizvršilac, jer je cilj ove
inkriminacije njegova zaštita.
(1) Djelo se sastoji u davanju novca ili drugih potrošnih stvari na zajam ili
u vršenju usluga nekom licu, za što se primi ili ugovori za sebe ili drugog
nesrazmernu imovinska korist iskorišćavanjem njegovog teškog imovnog stanja,
teških prilika, nužde, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili smanjene
sposobnosti rasuđivanja (st.1.).
Radnja djela je primanje ili ugovaranje nesrazmjerne imovinske koristi u
vezi sa zajmom ili vršenjem usluga. Ugovaranje podrazumijeva postizanje
saglasnosti, između lica koje daje novac ili stvari na zajam ili vrši uslugu ili lica
koje prima zajam ili uslugu, o tome koji je sadržaj i visina imovinske koristi koju
će davalac zajma dobiti za dati zajam ili uslugu. Ta korist može biti različita i ona
se može sastojati u novcu, određenim potrošnim ili nepotrošnim stvarima, otpisu
duga, obavljanju posla i dr.
Najznačajnije obilježje ovog krivičnog djela sastoji se u korišćenju ili
tačnije u zloupotrebljavanju od strane učinioca određene situacije ili stanja u kojoj
se nalazi pasivni subjekt (žrtva djela). To su prvenstveno situacije koje se odnose
na teško imovno stanje učinioca, ili neke druge teške prilike (npr. stambene, stanje
bolesti, dospjelost visokog duga), nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili smanjenu
sposobnost rasuđivanja. Karakteristika prva tri slučaja je da se oštećeni nalazi u
takvoj situaciji koja mu ne ostavlja druge mogućnosti izbora; on je primoran da
prihvati zajam ili uslugu pod veoma nepovoljnim uslovima (prihvatanje pozajmice
radi vraćanja dospjelog duga pod izuzetnom nepovoljnim kamatama; prodavanje
stvari po cijeni daleko ispod njihove prave vrijednosti da bi se otplatio prispjeli
dug; plaćanje sitne usluge u izuzetno visokom iznosu, jer nema drugog izlaza u toj
prilici i sl.). Korišćenje nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili smanjene
sposobnosti za rasuđivanje kao okolnosti pod kojima se ugovara nesrazmjerna
imovinska korist, postoji kada se zloupotrebljava neznanje, nezrelost ili smanjena
mogućnost rasuđivanja lica kome se čini zajam ili usluga, što se uglavnom odnosi
na slučajeve vršenja navedenih usluga prema mladim licima, odnosno licima bez
dovoljnog životnog iskustva, kao i prema duševno nedozrelim licima ili licima koja
se nalaze u takvom stanju da im je sposobnost za shvatanje značaja svojih
postupaka bila umanjena (tako npr. korišćenje ovakvih okolnosti od strane
advokata ili ljekara i ugovaranje sa klijentima nesrazmjerne imovinske koristi za
ukazanu pomoć ili obavljenu uslugu).
Kao nesrazmjerna imovinska korist (kamata, lihva) smatra se ona
ugovorena imovinska korist koja se primi ili ugovori za primljeni zajam ili
učinjenu uslugu, a koja je znatno iznad one koja je uobičajena pri takvoj vrsti
zajma ili usluge. Nesrazmjernost imovinske koristi procjenjuje se na osnovu
okolnosti koje su relevantne u svakom konkretnom slučaju, pri čemu se uzimaju u
obzir naročito: vrijednost novca ili stvari koje se daju na zajam ili vrijednost
učinjene usluge, rok vraćanja zajma, visina kamate koja je uobičajena ili je
propisana za takve slučajeve i sl. Kako ovo djelo obuhvata ugovaranje imovinske
koristi i za drugoga, ono podrazumijeva i posredničke djelatnosti, tj. obavljanje
lihvarskih poslova za račun drugih lica.

1688
 U slučaju kada je zajmoprimac unaprijed donio odluku o neispunjenju
obaveze prema zajmodavcu, postoji obostrano izvršenje krivičnog djela: na strani
zajmoprimca krivično djelo prevare, a na strani zajmodavca ugovaranje
nesrazmjerne imovinske koristi (u tom smislu i Kambovski, s. 455-456).
Djelo je dovršeno kada je iskorišćavanjem nekog od navedenih stanja ili
okolnosti, za dati zajam ili učinjenu uslugu primljena ili ugovorena nesrazmjerna
imovinska korist. Dakle za postojanje djela nije neophodno da je zajmodavac
realizovao ugovorenu imovinsku korist.
Izvršilac djela moče biti svako lice. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj
koji treba da obuhvati i svijest da se iskorišćava navedeno teško stanje pasivnog
subjekta radi primanja ili ugovaranja nesrazmjerne imovinske koristi. Kažnjiv je i
pokušaj djela.
Propisana kazna je zatvor do tri godine i novčana kazna koji su u ovom
slučaju propisani kumulativno.
(2) U st. 2. predviđeni su teži oblici djela i oni postoje ako su usljed djela iz
st. 1. nastupile teške posljedice za oštećenog ili je učinilac pribavio imovinsku
korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, kada je propisana kazna zatvora od šest
mjeseci do pet godina i novčana kazna, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM
predviđena je kazna zatvora od jedne do deset godina i novčana kazna. Zbog
koristoljubivog motiva koji je suštinsko obilježje ovog djela, u svim slučajevima
novčana kazna je postavljeno kumulativno sa kaznom zatvora.

Prikrivanje

Član 246.

(1) Ko stvar za koju zna da je pribavljena krivičnim djelom ili ono što je za
nju dobijeno prodajom ili zamjenom prikriva, protura, kupuje, prima u
zalogu ili na drugi način pribavlja,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.
(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno u sastavu grupe ili
zločinačke organizacije, ili ako vrijednost stvari koje se prikrivaju
prelazi iznos od 20.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od šest
mjeseci do pet godina, a ako taj iznos prelazi 100.000 KM,
kazniće se zatvorom od jedne do deset godina.
(3) Ko djelo iz stava 1. ovog člana učini, a mogao je i bio dužan da zna da je
stvar pribavljena krivičnim djelom,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.

Prikrivanje je po svojoj prirodi akcesorno jer pretpostavlja jedno drugo

krivično djelo na koje se ono nastavlja, čiji je ono samo produžetak; ono je
,,saučesništvo,, u tom djelu nakon njegovog dovršenja (auxilium post delictum).
Djelom prikrivanja se podržava i produžava protivpravno stanje koje je stvoreno

1689
prethodnim djelom. Ono se objektivno nadovezuje na prethodno djelo, ali u
krivičnopravnom smislu ne predstavlja saučesništvo, jer se preduzima nakon
dovršenja prethodnog djela. Međutim, ako je prikrivanje bilo unaprijed obećano,
učinilac prikrivanja će biti pomagač (slučaj psihološkog pomaganja) u prethodnom
krivičnom djelu (npr. krađi) i odgovaraće za saučesništvo u tom djelu (nema sticaja
sa prikrivanjem).
Suština djela je u pribavljanju, proturanju ili prikrivanju stvari do koje se
došlo izvršenjem krivičnog djela. Može se pojaviti u dva oblika: a) prikrivanju
stvari čije je porijeklo poznato i b) prikrivanje stvari čije porijeklo učiniocu nije
poznato.
(1) Osnovni oblik djela (st. 1.) postoji kada neko stvar za koju zna da je
pribavljena krivičnim djelom ili ono što je dobijeno njenom prodajom ili
zamjenom, kupuje, primi u zalog ili na drugi način pribavlja, prikriva ili protura.
Objekat djela su stvari koje su pribavljene krivičnim djelom ili ono što je
dobijeno prodajom ili zamjenom tih stvari. Pojam stvari u smislu ovog krivičnog
djela treba shvatiti nešto šire nego kod krađe, jer su ovdje pored pokretnih
obuhvaćene i nepokretne stvari pribavljene krivičnim djelom (npr. kuća ili
zemljište dobijeno krivičnim djelom lihvarstva), kao i stvari do kojih se došlo
prodajom, zamjenom ili preradom stvari koje su pribavljene krivičnim djelom,
(nakit, zlato, devize ili neke druge stvari kupljene ukradenim novcem). Neophodno
je da je stvar pribavljena krivičnim djelom, a ne nekom drugom kažnjivom
radnjom kao što je privredni prestup ili prekršaj. Sporno je da li to može biti svako
krivično djelo kojim učinilac može pribaviti neku stvar ili samo djela protiv
imovine. Čini nam se da prirodi krivičnog djela prikrivanja više odgovara stav da
to mogu biti i druga djela kojima se pribavljaju određeni predmeti, odnosno sva
takva djela. Tako npr. prikrivanje novca pribavljenog pronevjerom, prevarom u
službi itd. Bez značaja je da li je učinilac odgovoran za to djelo, da li je kažnjen ili
oslobođen od kazne, kako se goni za to djelo, da li je nastupila zastara itd.
Iz suštine djela proizilazi da radnja izvršenja obuhvata svaku djelatnost
koja je upravljena na to da stvar pribavljena krivičnim djelom ostane neotkrivena,
odnosno kojom se omogućava promet stvari dobijenih za to djelo. Drugim
riječima, sve radnje koje znače prikrivanje u najširem smislu (otuda naziv djela)
čine radnju izvršenja ovog djela. U zakonu su određene alternativno i mogu se
sastojati u kupovini, primanju u zalogu, pribavljanju na drugi način, prikrivanju i
proturanju. Pod pribavljanjem na drugi način podrazumijeva se svaki drugi način
osim navedenih (npr. primanju na poklon, sakrivanje), a pod proturanjem
preprodaja, traženje kupaca, zamjena za druge stvari i sl.
Krivično djelo prikrivanja je umišljajni delikt koji podrazumijeva da
postoji znanje da je stvar pribavljena krivičnim djelom (direktni umišljaj). Izvršilac
djela može biti svako lice osim učinioca i saučesnika krivičnog djela kojim je stvar
pribavljena.
(2) U st. 2. predviđeni su teži oblici djela koji postoje ako je djelo učinjeno
u sastavu grupe ili zločinačke organizacije, ili ako vrijednost stvari koje se
prikrivaju prelazi iznos od 20.000 KM. Propisana kazna za taj oblik djela je zatvor
od šest mjeseci do pet godina (za pojam grupe i zločinačke organizacije v. čl. 147.

1690
tač. 11. i 13. KZ RS – značenje izraza). Najteži oblik djela postoji ako vrijednost
stvari koje se prikrivaju prelazi iznos od 100.000 KM, kada je propisana kazna
zatvora od jedne do deset godina.
(3) Lakši oblik djela (st. 3.) postoji kada učinilac nije znao da se radi o
stvari koja je pribavljena krivičnim djelom. Osnov njegove odgovornosti za ovo
djelo sastoji se u tome što je učinilac mogao to da zna. Dakle, kod djela iz st. 1.
postoji jasno znanje o toj činjenici, dok kod ovog djela učinilac to ne zna, ali je
mogao da zna. Ovdje se radi o tzv. mješovitom (složenom) obliku vinosti koji
obuhvata pored nehata i eventualni umišljaj (jedni smatraju da je ovim obuhvaćen
samo nehat, uglavnom nesvjesni). Mogućnost znanja u smislu ovog krivičnog djela
obuhvata različite stepene psihičkog odnosa prema djelu, što uključuje i eventualni
umišljaj. Tako npr. kupujući stvari na uličnoj prodaji po izuzetno niskoj cijeni,
učinilac sumnja da je stvar pribavljena krivičnim djelom, ali je ipak kupuje. Kada
postoji mogućnost znanja da je stvar pribavljena krivičnim djelom, faktičko je
pitanje i procjenjuje se na osnovu okolnosti svakog konkretnog slučaja (vrijednost
predmeta i njegove prodajne cijene, lica koje stvar prodaje, mjesta i načina prodaje
i sl.).
Kazna za osnovni oblik je zatvor do tri godine, a za lakši novčana kazna ili
zatvor do jedne godine.

Sudska praksa:
Okrivljeni je mogao znati da su stvari koje pribavlja predmet izvršenja krivično
dela, s obzirom da je pribavio stvari od lica koje je upoznao u zatvoru.

Presuda Okružnog suda u Beogradu, Kž. 683/03 od 25.03. 2003.

Protivzakonito useljenje
Član 247.
(1) Ko se neovlašćeno useli u tuđu zgradu, stan, poslovni prostor ili druge
prostorije, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.
(2) Pri izricanju uslovne osude, sud učiniocu može naložiti da u određenom
roku napusti i isprazni prostor u koji je uselio.
(1) Djelo obuhvata protivzakonito useljavanje u tuđe zgrade, stanove,
poslovne ili neke druge prostore, što predstavlja jedan poseban oblik djela
samovlašća. Smisao ove inkriminacije je da se zaštiti vlasništvo odnosno spriječi
nezakonito zauzimanje stambenih, poslovnih i drugih prostora od neovlašćenog
uzurpiranja.
Da bi postojalo djelo potrebno je da se useljavanje vrši neovlašćeno. To je i
istaknuto u zakonskom opisu ovog djela, što znači da je protivpravnost bitan
elemenat ovog krivičnog djela. Stoga umišljaj učinioca treba da obuhvati i ovaj
elemenat.
Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do tri godine.
1691
 (2) U st. 2. je predviđeno da pri izricanju uslovne osude, sud učiniocu
može naložiti da u određenom roku napusti i isprazni prostor u koji je uselio.
Djelo je obuhvaćeno odredbom iz člana 255. (iskreno kajanje).
Ako je učinilac u bliskom odnosu sa oštećenim, djelo se goni po
prijedlogu (v. čl. 256.).

Protivpravno zauzimanje zemljišta

Član 248.

(1) Ko protivpravno zauzme tuđe zemljište,

kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.
(2) Ko protivpravno zauzme tuđe zemljište u namjeri da ga upotrebi za
gradnju,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.

Ovo djelo predstavlja poseban oblik samovlašća , jer učinilac sebi pribavlja
neko pravo koje mu ne pripada ili za koje on samo pretpostavlja da mu pripada.
Stoga je konstitutivno obilježje ovog djela protivpravnost koja je unesena u
zakonski opis djela.
(1) U st. 1. je osnovni oblik djela koji se sastoji u protivpravnom
zauzimanju tuđeg zemljišta. Pod zauzimanjem zemljišta treba razumjeti
iskorišćavanje odnosno obradu zemljišta koje ne pripada učiniocu, odnosno koje
nije njegovo vlasništvo ili mu ne pripada po nekom drugom pravnom osnovu.
Djelo je umišljajno. Učinilac treba da je svjestan da je u pitanju tuđe
zemljište, odnosno umišljaj treba da obuhvati i elemenat protivpravnosti s obzirom
da je on obilježje djela. Ako toga učinilac nije svjestan, odgovornost je isključena
jer je riječ o stvarnoj zabludi.
(2) U st. 2. predviđen je teži oblik djela koji postoji ukoliko je protivpravno
zauzeto tuđe zemljište u namjeri da se upotrijebi za gradnju. Ovdje promjena
namjene zemljišta predstavlja kvalifikatornu okolnost koja djelu daje teži vid.
Djelo je dovršeno kada je zemljište zauzeto, odnosno kada je učinilac
zemljište počeo da koristi, da ga obrađuje, odnosno kada je počeo da se prema
njemu odnosi kao da je njegovo.
Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do dvije godine za djelo iz st.
1, odnosno novčana kazna ili zatvor do tri godine za djelo iz st. 2.
Djelo je obuhvaćeno odredbom iz člana 255. (iskreno kajanje).

Oštećenje tuđe stvari

Član 249.

(1) Ko uništi, ošteti ili učini neupotrebljivom tuđu stvar,

kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.

1692
(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana prouzrokovana šteta u iznosu koji
prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet
godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM,
kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.
(3) Gonjenje za delo iz stava 1. preduzima se po prijedlogu.

(1) Djelo se sastoji u oštećenju, uništenju ili činjenju neupotrebljivom tuđe

stvari. Objekat djela je tuđa pokretna ili nepokretna stvar. Ne mora se raditi samo o
stvarima koje imaju imovinsku vrijednost; objekat djela mogu biti i stvari koje
mogu imati neku drugu vrijednost kao što je npr. afekciona i sl. Stvari bez ikakve
vrijednosti ne bi mogle biti objekat ovog djela.
Radnja se sastoji u oštećenju. uništenju ili činjenju neupotrebljivom tuđe
stvari. Oštećenje je umanjenje vrijednosti stvari i njene upotrebljivosti; uništenje
postoji ako je stvar u potpunosti uništena ili je sasvim izgubila svoju upotrebnu
vrijednost ili funkciju (spaljena ili razbijena stvar); činjenje neupotrebljivom znači
onemogućavanje upotrebe te stvari poremećajem njenih sastavnih dijelova ili
funkcija, pri čemu je nevažno da li je izmijenjen oblik ili supstancija stvari
(kvarenje nekog uređaja i sl.).
(2) Teži oblik postoji ako šteta prelazi iznos 10.000 KM, a najteži ako
prelazi iznos od 50.000 KM.
Izvršilac može biti svako lice. Djelo je umišljajno.
Propisana je novčana kazna ili zatvor do dvije godine, za prvi teži oblik
zatvor od šest mjeseci do pet godina, a za drugi teži oblik od jedne do osam godina.
Djelo je obuhvaćeno odredbom iz člana 255. (iskreno kajanje).
(3) Gonjenje se preduzima po prijedlogu (st.3). Međutim, u odredbi čl.
256. stoji da se gonjene po prijedlogu za ovo djelo preduzima samo ako je učinilac
u bliskom odnosu sa oštećenim.

Paljevina

Član 250.

(1) Ko zapali tuđu kuću ili drugu zgradu namijenjenu za boravak ili
ekonomsko korišćenje, ili poslovnu zgradu ili zgradu koja je u javnoj
upotrebi,
kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.
(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana prouzrokovana šteta velikih
razmjera,
činilac će se kazniti zatvorom od dvije do dvanaest godina.

Ovo djelo predstavlja djelo iz reda sasvim novih djela u našem krivičnom
zakonodavstvu (inače se rijetko susreće u krivičnim zakonima). Ono predstavlja
poseban i specifičan oblik krivičnog djela oštećenja tuđe stvari, pa njegovo
postojanje u tom smislu treba i tumačiti. Njegovo izdvajanje i posebno regulisanje

1693
ipak je opravdano, ne samo zbog specifičnosti načina njegovog izvršenja, koje
često nosi neograničene opasnosti, već i zbog toga što je ovaj vid uništenja tuđe
imovine i postranom vremenu na našim prostorima postao veoma česta pojava i što
se ovim djelom redovno nanose velike materijalne štete. U tome se nalazi ratio
legis ove inkriminacije kojom se želi pojačati zaštita imovine, posebno stambenih
objekata.
(1) Osnovni oblik djelo (st.1.) čini ko zapali tuđu kuću ili drugu zgradu
namijenjenu za boravak ili ekonomsko korišćenje, ili poslovnu zgradu ili zgradu
koja je u javnoj upotrebi. Propisana kazna je zatvor od jedne do osam godina.
(2) Teži oblik djela (st. 2.) postoji ako je ovim djelom prouzrokovana šteta
velikih razmjera. Prema pravnom shvatanju prihvaćenom na sjednici Krivičnog
odjeljenja VS FBiH “imovinska šteta velikih razmjera” postoji kada prouzrokovana
šteta prelazi 100.000 KM (Su-1728/04, od 16.11. 2004. godine), dok je prema
shvatanju Opšte sjednice Suda BiH taj elemenat ispunjen ukoliko navedena šteta
prelazi iznos od 80.000 KM (Zap. Opšte sjednice od 07.07.2004. godine).
Zaprijećena kazna je zatvor od dvije do dvanaest godina.

Oštećenje tuđih prava

Član 251.

(1) Ko u namjeri da osujeti ostvarenje prava na stvari otuđi, uništi ili ošteti
svoju stvar na kojoj drugi ima založno pravo ili pravo uživanja i time ga
ošteti,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko uništi, ošteti, prikrije,
prividno proda ili učini neupotrebljivom svoju cjelokupnu imovinu ili
neki njezin sastavni dio, ili prizna neistinito potraživanje, sastavi lažan
ugovor ili nekom drugom prevarnom radnjom prividno ili stvarno
pogorša svoje imovno stanje i time umanji mogućnost ili spriječi
namirenje najmanje jednog od svojih povjerilaca.
(3) Gonjenje za djelo iz stava 1. ovog člana preduzima se po prijedlogu.

(1) Krivično djelo ima dva oblika. Prvi oblik djela (st. 1.) čini onaj ko u
namjeri da osujeti ostvarenje prava na stvari otuđi, uništi, ošteti ili oduzme svoju
stvar na kojoj drugi ima založno pravo ili pravo uživanja i time ga ošteti.
Radnja izvršenja se sastoji u otuđivanju, uništenju ili oštećenju stvari na
kojoj drugo lice ima založno pravo ili pravo uživanja. Pojam oštećenja ili uništenja
treba uzeti kako su određeni kod krivičnog djela oštećenja tuđe stvari, dok otuđenje
treba razumjeti kao prenošenje prava svojine zaključenjem nekog pravnog posla,
npr. ugovora o poklonu, kupoprodaji i sl.
Predmet djela (tzv. gramatički objekat) je stvar na kojoj se preduzima
radnja izvršenja, dok je objekat zaštite (tzv. napadni objekat) založno pravo ili
pravo uživanja na stvari.

1694
 Za postojanje djela potrebno je da navedene stvari predstavljaju
sopstvenost učinioca krivičnog djela. To je razlog što se uništenje ili oštećenje tih
stvari ne javlja kao krivično djelo oštećenja tuđe stvari. Smisao i suština ovog
krivičnog djela nije dakle zaštita svojine na stvari, već zaštita založnog prava ili
prava uživanja na stvari.
(2) Poseban oblik ovog krivičnog djela sastoji se u osujećenju izmirenja
povjerioca odnosno povjerilaca. Naime, prema odredbi iz st. 2. djelo postoji kada
neko preduzme određeno štetno ili neko drugo raspolaganje prema svojoj imovini u
namjeri da osujeti izmirenje najmanje jednog od svojih povjerilaca. Prema
zakonskom tekstu to se može sastojati u uništenju, oštećenju, prikrivanju, prividnoj
prodaji ili činjenju neupotrebljivom svoje cjelokupne imovine ili nekog njezina
dijela, ili priznavanju neistinitih potraživanja, sastavljanju lažnih ugovora ili nekoj
drugoj prevarnoj radnji kojom se prividno ili stvarno pogorša svoje imovno stanje,
čime se namjerno umanji mogućnost ili spriječi namirenje makar jednog od svojih
povjerilaca. Ovo djelo je slično prethodnom od koga se u osnovi razlikuje samo u
tome što se ovdje radi o stvarima učinioca koje se nalaze kod njega, u njegovom
pritežanju, dok se kod prvog oblika djela stvari učinioca nalaze kod drugog lica čija
se prava oštećuju. Pored navedene, razlika između ova dva djela sastoji se i u
prirodi imovinskih prava koja se povređuju. Kod prvog djela riječ je o pravu na
stvarima (založno i pravo uživanja), dok se kod ovog oblika djela radi o pravu
potraživanja prema imovini učinioca od strane njegovih povjerilaca, a ne o pravu
vezanom za stvar kao u prvom slučaju. Dakle, predmet ovog djela ne moraju biti
samo stvari kao takve, već i sva imovina odnosno imovinska prava i interesi. Stoga
ovo djelo može postojati i ako učinilac sakrije ili uništi određene dokumente koji
služe za ostvarivanje određenih prava, kao što su npr. mjenice, obveznice zajmova,
priznanice i sl.
Za postojanje djela potrebno je da se štetno ili drugo raspolaganje sa
svojom imovinom čini radi osujećenja izmirenja povjerioca.
Posljedica kod oba oblika djela je nastupanje imovinske štete za pasivne
subjekte. Ima i mišljenja da nastupanje imovinske štete kod ovog djela predstavlja
objektivni uslov inkriminacije ili kažnjivosti, a ne posljedicu djela.
Izvršilac prvog oblika djela može biti samo sopstvenik stvari na kojoj
drugi ima založno ili pravo uživanja. Kod drugog oblika djela izvršilac može biti
samo lice koje je sopstvenik imovine ili dijela imovine iz koje povjerilac treba da
se namiri. Radi se dakle o vlastoručnim djelima. Subjektivnu stranu djela čini
umišljaj, uz navedene namjere.
Kazna kod oba djela je novčana ili zatvor do jedne godine.
(3) Gonjenje za djelo iz st. 1. se preduzima po prijedlogu (st.3.), ali se
prema odredbi iz čl. 256., ako je učinilac u nekom od, u toj odredbi navedenih
odnosa sa oštećenim, to čini takođe po prijedlogu.

1695
 Oštećenje stambenih i poslovnih zgrada i prostorija
Član 252.
(1) Korisnik stana, stanar, upravnik, vlasnik ili drugo lice koje sa stambene
ili poslovne zgrade ili iz stambenog ili poslovnog prostora skine ili ošteti
spoljne ili unutrašnje uređaje, instalacije ili njihove dijelove ili na drugi
način znatno smanji upotrebljivost zgrade ili prostora,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Ako je radi dela iz stava 1. ovog člana zgrada, stambeni ili poslovni
prostor postao neupotrebljiv,
učinilac će se kazniti zatvorom do tri godine.

(1) Krivično djelo čini korisnik stana, stanar, upravnik, vlasnik ili drugo
lice koje sa stambene ili poslovne zgrade ili iz stambenog ili poslovnog prostora,
skine ili ošteti vanjske ili unutrašnje uređaje ili uništi ili ošteti instalacije ili
dijelove tih instalacija, ili na neki drugi način umanji upotrebnu vrijednost zgrade
ili nekog od navedenih prostora. Izvršenje djela je povezano sa korištenjem
navedenih prostora, što znači da se radi o tzv. vlastoručnom djelu. Ako navedene
zgrade ili prostore ošteti ili odnese uređaje ili dijelove instalacija neko drugo lice,
neće se raditi o ovom već o opštem krivičnom djelu oštećenja tuđe stvari ili
krivičnom djelu krađe. Djelo je umišljajno.
Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do jedne godine.
(2) Teži oblik djela postoji ukoliko je radi izvršenja ovog djela zgrada,
poslovni ili stambeni prostor postao neupotrebljiv. Za ovaj oblik djela propisana
kazna je zatvor do tri godine.

Prisvajanje, uništenje ili oštećenje spomenika kulture, zaštićenih

objekata prirode ili drugih predmeta koji su od posebnog kulturnog
ili istorijskog značaja

Član 253.

(1) Ko pri arheološkim, geološko-paleontološkim i mineraloškim

istraživanjima i iskopavanjima, arhivskim istraživanjima ili na drugi
način prisvoji iskopine, materijal ili nađeni predmet koji ima kulturni ili
istorijski značaj, arhivski materijal ili prirodnu rijetkost,
kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko protivpravno uništi ili
ošteti spomenik kulture, zaštićeni objekat prirode ili drugi predmet koji
je od posebnog kulturnog ili istorijskog značaja, ili stvar koja
predstavlja javno dobro.
(3) Ko neovlašćeno na spomeniku kulture izvrši konzervatorske,
restauratorske ili istraživačke radove, ili ko neovlašćeno vrši arheološka

1696
 iskopavanja ili istraživanja, pa usljed toga spomenik bude teže oštećen
ili uništen,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.
(4) Ako su dela iz stava 1, 2. i 3. ovog člana izvršena prema predmetu ili
spomeniku posebnog istorijskog ili kulturnog značaja, ili je tim djelima
prouzrokovana velika šteta,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

Spomenici kulture, zaštićeni objekti prirode ili drugi predmeti koji su od

posebnog kulturnog ili istorijskog značaja, regulisani su u odgovarajućim
propisima, kao što su Zakon o zaštiti spomenika kulture, Zakon o zaštiti prirodnih
rijetkosti i dr., ali kako se radi o posebno značajnim društvenim vrijednostima,
njihova krivičnopravna zaštita je postavljena u KZ RS. Iako se njihovim
sistematizovanjem u KZ RS ne mijenja priroda ovih djela u odnosu na to kada su
ova djela u posebnim zakonima, ipak se na ovaj način postavlja zaokružen i
djelotvorniji sistem zaštite ove veoma značajne oblasti.
Grupni objekat zaštite kod ovih djela je istorijsko i kulturno nasljeđe,
odnosno društveni interes za zaštitom i očuvanjem kulturnog i istorijskog blaga i
vrijednosti koje su od izuzetnog značaja za svako društvo. Ove vrijednosti kao i
određene prirodne rijetkosti, ne štite se radi njihovog materijalnog značaja, već radi
njihovog značaja za nacionalnu kulturu ili radi očuvanja određenih geobogatstava i
vrijednosti, zaštite određenih geo i/ili eko sredina. Riječ je o univerzalnim
vrijednostima koje po svom značaju ponekad nadilaze okvire i granice nacionalne
kulture, vrijednostima koje postaju civilizacijske, univerzalne ljudske vrijednosti.
Bića nekih oblika ovih djela su slična djelima protiv imovine, kao što je
krađa, oštećenje tuđih stvari, utaja itd., ali se ona od tih djela razlikuju po tome što
ova djela ne predstavljaju napad na ova kao imovinska dobra, već kao dobra koja
imaju posebno istorijsko, kulturno i civilizacijsko značenje. Njihovu takvu prirodu
ne mijenjaju ni eventualni koristoljubivi motivi koji mogu postojati na strani
učinioca. Kako se u zakonskim opisima ovih djela često koriste pojmovi čija je
sadržina određena u posebnim zakonskim propisima iz odgovarajućih oblasti, za
njihovo razumijevanje i primjenu ovih inkriminacija, biće potrebno upoznavanje i
sa tim propisima.
Krivično djelo iz ove odredbe se pojavljuje u nekoliko oblika:
(1) Prvi oblik djela (st.1.) čini onaj ko pri arheološkim ili drugim
navedenim istraživanjima ili na drugi način, prisvoji iskopine ili neki materijal
odnosno predmet koji je od istorijskog ili kulturnog značaja, arhivski materijal ili
prirodnu rijetkost. Razumije se da je za značenje ovih pojmova neophodno
upoznati, kako je već navedeno, posebne zakonske propise koje se odnose na ovu
oblast.
Propisana kazna za ovaj oblik je zatvor od šest mjeseci do pet godina.
(2) Drugi oblik djela (st. 2) sastoji se u protivpravnom uništenju ili
oštećenju spomenika kulture, zaštićenih objekata prirode ili drugih predmeta koji
su od posebnog kulturnog ili istorijskog značaja ili stvari koje predstavljaju javno

1697
dobro. Za postojanje djela potrebno je da je djelo izvršeno protivpravno, čega
učinilac mora biti svjestan. Propisana kazna je kao i kod djela iz st. 1.
(3) Treći i lakši oblik djela (st. 3.) čini ko neovlašćeno na spomeniku
kulture izvrši konzervatorske, restauratorske ili istraživačke radove, ili ko
neovlašćeno vrši arheološka iskopavanja ili istraživanja, pa usljed toga spomenik
bude teže oštećen ili uništen. Da bi djelo postojalo potrebno je da se ovi radovi čine
neovlašćeno, što znači da je elemenat protivpravnosti obilježje i ovog, kao i
prethodnog oblika djela.
Propisana kazna za ovaj oblik je novčana kazna ili zatvor do tri godine.
(4) Teži oblik djela (st. 4.) postoji ako su djela iz prethodnih stavova
izvršena prema predmetu ili spomeniku kulture od posebnog istorijskog ili
kulturnog značaja, ili je tim djelima prouzrokovana velika šteta. Tada je
zaprijećena kazna zatvor od jedne do osam godina.

Iznošenje u inostranstvo predmeta koji su od posebnog kulturnog ili

istorijskog značaja ili prirodnih rijetkosti

Član 254.

(1) Ko neovlašćeno izveze ili iznese u inostranstvo predmet koji je posebnog

kulturnog ili istorijskog značaja ili predmet koji predstavlja prirodnu
rijetkost, ili drugom omogući da to učini,
kazniće se zatvorom do tri godine.
(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno u odnosu na dobro od
velikog kulturnog, istorijskog ili prirodnog značaja,
učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

(1) Djelo čini ko neovlašćeno izveze ili iznese u inostranstvo predmet koji
je od naročitog istorijskog ili kulturnog značaja ili se radi o predmetu koji
predstavlja prirodnu rijetkost. Sa ovim je izjednačeno i omogućavanje drugome da
to učini, što znači da je zakon pomaganje u izvršenju ovog djela podigao na nivo
radnje izvršenja, što je sasvim razumljivo ako se ima u vidu da se ovo djelo često
mora vršiti upravo na taj način. Propisana kazna je zatvor do tri godine, što znači
da je i pokušaj izvršenja ovog djela kažnjiv. Izvršilac djela može biti svako lice.
Djelo je umišljano.
(2) Teži oblik djela (st.2) postoji ako je ovo djelo učinjeno u odnosu na
dobro od velikog kulturnog, istorijskog ili prirodnog značaja. Propisana kazna je
zatvor od šest mjeseci do pet godina.

1698
 Iskreno kajanje

Član 255.

Ako je učinilac djela iz čl. 231, 235, 236, 237, 247, 248, 249, 251. i 252.
ovog zakona, prije nego što je saznao da je otkriven, vratio oduzetu ili
prisvojenu stvar, naknadio štetu ili je na drugi način otklonio štetne posljedice
krivičnog djela, sud ga može osloboditi od kazne.

Ovom odredbom predviđena je mogućnost oslobođenja od kazne samo za

neka imovinska krivičnoga djela u slučajevima kada je učinilac vratio oduzetu ili
prisvojenu stvar, naknadio štetu prouzrokovanu krivičnim djelom ili je na neki
drugi način otklonio štetne posljedice, pod uslovom da je to sve učinio prije nego
što je saznao da je otkriven. Riječ je o ustanovi tzv. stvarnog ili iskrenog kajanja
koji se u teoriji definiše uglavnom kao dragovoljno otklanjanje štetnih posljedica ili
njihovo ublažavanje nakon učinjeno krivičnog djela.
Da bi ova odredba mogla biti primijenjena neophodno je da bude ispunjeno
nekoliko uslova. Najprije, potrebno je da je učinilac otklonio posljedice djela, pod
čim treba razumjeti ponašanje različitog sadržaja u zavisnosti od toga o kakvom se
djelu radi. To može biti vraćanje oduzete ili prisvojene stvari, naknadu štete ili neki
drugi oblik otklanjanja štetnih posljedica krivičnog djela. To učinilac mora uraditi
sam, uz pomoć ili angažovanje nekog drugog lica. Stvarno kajanje ne postoji
ukoliko je posljedicu otklonio neko drugi bez znanja učinioca ili čak i mimo
njegove volje. Dakle, ukoliko to čini treće lice, potrebno je da je i takvo otklanjanje
posljedice rezultat učiniočeve volje. Ako se radi o saučesnicima, svako od njih
može ostvariti ovu privilegiju ukoliko otkloni posljedicu učinjenog djela, ali će se
takva okolnost u smislu čl. 26. st. 3. KZ RS uzeti samo njemu u obzir.
Pored toga, otklanjanje štetnih posljedica djela treba da je učinjeno
dobrovoljno, tj. da je učinilac sam donio odluku da to učini (dobrovoljnost iskrenog
kajanja). Ako je to bilo iznuđeno dejstvom drugih okolnosti (npr. pritisak drugih
lica i sl.), onda stvarno kajanje nije dobrovoljno, odnosno ono ne postoji. Pri tome
sud mora cijeniti sve okolnosti pod kojima je to učinjeno, a pogotovo mora voditi
računa o tome da li je učinilac takvu odluku donio prije nego je bio otkriven.
Sljedeći uslov se sastoji u tome da je za postojanje iskrenog kajanja
neophodno da je djelo dovršeno, jer ako djelo nije dovršeno učinilac može
spriječiti nastupanje posljedice, ali tada se ne radi o iskrenom kajanju već o
dobrovoljnom odustanku, što je opšti osnov za oslobođenje od kazne ili njeno
ublažavanje. Već je navedeno da je potrebno da je stvarno kajanje učinjeno prije
nego je saznao da je krivično djelo otkriveno, što predstavlja bitnu pretpostavku za
uvažavanje promjene učinioca prema izvršenom djelu kao privilegujuće okolnosti.
Pitanje da li je učinilac znao da je otkriven sud mora cijeniti u svakom konkretnom
slučaju, pri čemu su posebno relevantni momenat otkrivanja krivičnog djela i
momenat saznanja učinioca da je krivično djelo otkriveno (up. Đorđević, str. 34.).
Pri otklanjanju štetnih posljedica djela moguće su i takve situacije da je
učinilac u tome samo djelimično uspio ili uopšte nije uspio, iako je nastojao i želio

1699
da to učini. U ovakvim slučajevima stvarno kajanje ne postoji, ali se takvo
učiniočevo ponašanje može cijeniti pri odmjeravanju kazne. Kako zakon ne
obavezuje na oslobađanje od kazne ni kada postoji stvarno kajanje u punom
kapacitetu, to sud u svim dosta različitim slučajevima kada je učinilac nastojao ili
pokušao da otkloni štetne posljedice pa u tome u različitoj mjeri nije uspio, može
cijeniti kao okolnost pri odmjeravanju kazne.

Gonjenje u slučaju kad je učinilac u bliskom odnosu sa oštećenim

Član 256.

Za krivična djela iz članova 231. stav 2., 235., 236., 237, 247. 249, 251 i
252. ovog zakona, ako su učinjena prema bračnom drugu, srodniku po krvi u
pravoj liniji, bratu ili sestri, usvojiocu ili usvojeniku ili prema drugim licima
sa kojima učinilac živi u zajedničkom domaćinstvu, gonjenje se preduzima po
prijedlogu.

U ovoj odredbi je predviđena mogućnost da se za neka od krivičnih djela iz

ove zakonske glave gonjenje preduzima po prijedlogu pod uslovom da su učinjena
prema bračnom drugu, srodniku po krvi u pravnoj liniji, bratu ili sestri, usvojiocu
ili usvojeniku ili prema drugim licima sa kojima učinilac živi u zajedničkom
domaćinstvu. Kao što je poznato, gonjenje na prijedlog oštećenog je napuštena u
ranijem krivičnom zakonodavstvu reformom krivičnog zakonodavstva 1977.
godine. Osim u ovom, KZ RS je gonjenje po prijedlogu predvidio i u nekim
drugim slučajevima. Prema čl. 205. st. 2. ZKP RS prijedlog se podnosi nadležnom
tužiocu u roku od tri mjeseca od dana kad je oštećeni saznao za krivično djelo i
učinioca. To podrazumijeva saglasnost oštećenog da tužilac vrši krivično gonjenje
i predstavlja izuzetak od načela oficijelnosti.
Ovo odstupanje je učinjeno iz kriminalnopolitičkih razloga, jer je u
određenim slučajevima saglasnost oštećenog neophodna s obzirom da bi
preduzimanje gonjenja mimo toga često bilo neopravdano (o prijedlogu za
gonjenje v. Vasiljević,T./Grubač, M., Komentar ZKP, Beograd, 2003, str. 112.).

1700