(1) PSIHOLOŠKO
PROUČAVANJE RELIGIOZNOSTI
n Cilj psiholigije je =
a) deskripcija komponenata i formi
religioznog života;
b) razvoj instrumenata u tu svrhu;
c) razvoj teorijskih koncepcija koji
omogućuju sakupljanje i
interpretiranje nađenih
fenomena i
d) formuliranje zakona na tome
području.
n Interkonfesionalno uvažavanje =
religioznost se proučava kao općeljudski
fenomen, bez obzira u kome i na koji
način se ona očitovala …
n Metodološka neutralnost: bavi se
samo opažljivim fenomenima, a ne
ispituje sadržajne aspekte religija (“Bog
postoji” i sl.). Na taj način se psihologija
štiti od toga da se u teorijskim
koncepitima pojave elementi
nadnaravnoga kao objašnjavajući faktor.
n Kritička neutralnost psihologa: pristup
je objektivan, tj. psiholozi teže tome da
njihova osobna religioznost nema utjecaja
na njiihove teorijske koncepte i pogotovo
ishode njihova istraživanja, bilo u smislu
da potvrde ili odbace neke hipoteze. Cilj je
dakle ustanoviti kako stvari stoje bez
obzira na vlasite interese, želje, shvaćanja
i osobna religiozna uvjerenja.
n Proučavanje religioznog i
nereligioznog čovjeka: - jer i
nereligioznost je ustvari vjera, samo što
se vjeruje u nepostojanje Boga, pa tako
se može pretpostaviti da su tu uključeni
slićni psihološki mehanizmi relevatni za
psihologiju religiozonsti.
(2) DEFINICIJA RELIGIJE
Religija je sustav shvaćanja, vjerovanja,
ponašanja, obreda i ceremonija, pomoću
kojih pojedinci ili zajendica stavljaju sebe
u odnos s (a) BOGOM ili nadnaravnim
svijetom i (b) često u odnos jedni s
drugima, te od kojega religiozna osoba
dobiva niz vrijednosti prema kojima se
ravna i prosuđuje svijet.
N PET DIMENZIJA RELIGIJE
(1) Ideološka dimenzija
(2) Ritualne praktike
(3) Religiozna iskustva
(4) Intrelektualna dimenzija
(5) Značenje vjere za život
N TRI FAKTORA ODNOSA PREMA
BOGU (što je to BOG)
(1) Bog je osobno biće s kojim se stoji u
uzajamnom odnosu na tri načna: a) Bog
je spasitelj u nevolji, b) Bog se uvijek
brine za čovjeka, i c) Bog je onaj pred
kojim se osjećam odgovornim (etika) i u
koga imam povjerenja (nada).
(2) Bog je anonimno božansko biće =
tajanstvena sveprisutna snaga po kojoj
sve živi i koja je prisutna u čovjekovoj
nutrini – ali nije moguć osobni odnos.
(3) Bog je metafizički element religije –
tj. odgovor na pitanja čovjeka o smislu
života, i svijeta,
(3) GLAVNE PSIHOLOŠKE (4) MOLITVA
INTERPRETACIJE
RELIGIOZNOSTI n Tri bitna djela:
(a) traženje i pronalaženje sebe kao
početni dio molitve
(1) JAMES: tri aspekta religioznosti:
(b) svijest o Božjoj prsutnosti
(a) Osobna dimenzija – religioznost je
osobni s Bogom i nema puno veze s (c) molitvene riječi, osjećaji i misli
institucijom
n Učinci molitve:
(b) Emocionalna dimenzija – je
(1) Pomaže da bolje prihvatimo sebe
znaćajnija od intelektualne, jer…
(2) Oplemenjuje nas
(c) Različitost rel. iskustva - bezbroj
(3) Čisti od negativnih osjećaja
(2) FREUD (4) Čuva molitelja od fatalizma i
Religioznost je: psihička bolest fanatizma
(5) Čuva i od neuroze
(3) JUNG (6) Liječi od depresije
Religioznost je: jedno od najvrijednijih
iskustava čovjeka
n Patološke molitve
(1) Mehanička molitva
(4) ERICH FROMM: dvije su vrste:
(2) Molitve iz nereligioznih motiva
(a) Autoritarna: ako je Bog onaj kojemu
se podređujemo, koji vlada i sudi i bojimo (3) Molitva “prisiljavanja”
ga se. (4) Molitve sotoni
(b) Humanistička = Bog je simbol
čovjekove vlasite snage
(5) PIAGET
N MISTIČNI DOŽIVLJAJI
(a) Transcendentni Bog = Bog izravnih
božanskih uzroka, koji leže izvan našeg
shvaćanja. Bog je morala i poslušnosti. To su najviši mogući, ekstatični doživljaji u
kojima osoba ima osjećaj posebne
(b) Imanentni Bog = Bog vrijednosti, više bliskosti sa božanstvneim.
u nama nego izvan nas.
Karakteristike mističnog doživljaja
(6) SKINNER (7) Misticizam je aktivan i praktičan
Religioznost je: posljedica klasičnog i
instrumentalnog kondicioniranja (8) Misticizam je transcendentan i
duhovan
(7) ALLPORT (9) Misticizam vidi božanstvo kao nešto
Religioznost može biti: što treba voljeti, a ne istraživati
(a) Ekstrinzična = koja se upotrebljava (10) Misticizam nastoji postići ujedinjeno
stanje
(b) Intrinzična = po kojoj se živi (11) Istinski misticizam nikada ne traži
sebe.
(8) MASLOW
Religija počiva u ljudskoj sposobnosti da
otkrije unutarnje izvore u ličnosti i
napreduje prema većim vrijednostima. N VAŽNE PSIHIČKE VARIJABLE
RELIGIOZNOSTI
(9) MAY
Religioznost: može za čoveka biti izvor
snage ili utočište za slabost. (1) Mišljenje i vjerovanje
(2) Odluke volje i nada
(10) FRANKL
Religioznost je: traženje konačnog smisla, (3) Altruistično ponašanje i ljubav
svakom čovjeku prirođena, kao (4) “Tamne strane” ljudskog postojanja
“podsvjesna religioznost” ili “latentni
odnos prema transcendenciji”.
(5) FREUD
N RELIGIOZNOST je za freuda psihička
bolest, tj. jedna univerzalna “prisilna
neuroza” čovječanstva slična neurozi u
djetinstvu. Radi se o regresiji u djetinstvo i
ponavljanju Edipovog kompleksa, pri
čemu se čovjek sada podređuje Bogu,
kao zamjenu za pravog oca. Freud smatra
da se čovjek mora osloboditi te iluzije
kako bi mogao objektivno i racionalno
vladati sobom.
N ČEMU RELIGIJA: Čovjek ju je izmislio
jer nije bio u stanju razumom savladati
različite unutarnje i vanjske snage koje
djeluju na njega i vladati sobom. Zato je
stvorio protusnagu kojom je kontrolirao te
impulse. Religija je dakle čista iluzija
pomoću kojih čovjek zadovoljava svoje
infantilne želje za sigurnošću i zaštitom.
N BOG IMA TROSTRUKU ZADAĆU
(a) Umanjuje strah od prirodnih nepogoda
(b) Ublažuje okrutnost sudbine
(c) Pruža čovjeku naknadu za patnju i
oskudicu.
N OPASNOSTI RELIGIJE
(1) Religija naginje tome da vodi i
sankcionira slabe ljudske institucije, s
kojima se vezala kroz povjest.
(2) Religija pudučava učenje u jednu
iluziju (u Boga), i time drži čovjeka u
zabludi i spriječava razvoj kritičkog
mišljenja.
(3) Moralnost je vezana uz religiju, tj. ovisi
o vjeri u Boga, a to je loše jer je time
postavljena na slabe temelje. Naime,
moralnost nestaje ako nestane vjera.
N ZAKLJUČAK Unatoč velikih doprinosa
Freuda psihologiji, treba mu uputiti
sljedeću kritiku. Jedan od principa
psihološkog pristupa religioznosti je
kritička neutralnost psihologa. Smatra se
da Freud ovo načelo nije respektirao, već
je svoje predrasude i svoja subjektivna,
negativna stajališta prema fenomenu
religioznosti izrazio u svojoj teoriji i
pokušao ih potvrditi svojim istraživanjima.
Po mome mišljenju Freud je pogriješio
utoliko što nije diferencirao intrinzičnu
(zdravu) religioznost od ekstrinzične
religioznosti, već je sve bacio u jedan koš
i tako negativne posljedice ekstrinzične
religioznosti generalizirao na fenomen
religioznosti općenito. Međutim,
religioznost može za neke osobe “prisilna
neuroza” i psihička bolest.
(6) JUNG
N RELIGIJA je po Jungu jedan od
najstarijih i najopćenitijih izražaja ljudske
duše, i pretpostavka je za duševno
zdravlje. Naime, duša je po prirodi
religiozna, tj. njena inherentna
karakteristika je da se u njoj čovjek
susreće sa Bogom i samim sobom.
n Osnovno OBILJEŽJE RELIGIOZNOG
ISKUSTVA je prema Jungu podređenost
nekoj sili izvan nas (prema Fromm, 1950).
Također, prema Jungu, nesvjesno nije dio
individualnog uma, već je o nama
neovisna snaga koja se našem umu
nemeće, pri čemu treba razlikovati
osobno i kolektivno nesvjesno. Jung
smatra da je to kolektivno nesvjesno
“mjesto” religioznoga iskustva.
To religiozno iskustvo je za čovjeka
posebno vrijedno i pruža čovjeku dublji
životni smisao, kao i unutarnje ispunjenje i
mir.
n BOG = je za Junga s njegovog
psihološkog stajališta, ona najjača
psihološka snaga, koja djeluje u čovjeku.
To je ustvari jedan arhetip, tj. dio
kolektivnog nesvjesnog, dio cjelokupnog
ljudskog iskustva koji se u jednom
trenutku spontano pojavljuje u svijesti
pojedinca.
N KAKO SE POSTAJE RELIGIOZAN?
(1) Kroz individualno, nutarnje iskustvo
božanstvenoga, tj. kad se Bog kao arhetip
pojavi u svijesti pojedinca. To se događa
sponatno, bez vanjskog utjecaja.
(2) Pod vanjskim utjecajima, tj.
upoznavajući religiozna učenja, prolazeći
religiozni odgoj i sl. Ovdje se mogu
pojaviti problemi ako pojedinac ne razvije i
“svoju” religioznost, tj. intrinzičnu
religioznost, već ostaje na tim vanjskim
simbolima.
N ZAKLJUČAK: Za razliku od Freuda,
Jung pokazuje pozitvniji stav prema
fenomenu religioznosti od npr. Freuda i tu
nije sam. Međutim, njegovi njegova
tumaćenja religioznosti djeluju
pojednostavljena, a sa znanstvenog
stajališta nepristupačna.
(7) ALLPORT
Allport kao i James, Jung, May i dr.
smatra da je religioznost za čovjeka
važna, da je pozitivni faktor u njegovom
životu i da se psihologija treba više baviti
tim fenomenom.
Religioznost je svrha sama sebi i kao
takva je motiv, tj. ona je prema Allportu
funkcionalno autonomna.
Religioznost pruža mogućnost da čovjek
integrira sebe oko jedne cjelovite životne
filozfije koja mu olakšava snalaženje u
svijetu i životu, daje mu životni smisao
kao i odgovore na životna pitanja.
N TRI KARAKTERISTIKE ZRELOSTI:
(1) Interesi osobe su prošireni izvan čisto
fizioloških potreba te uključuju humane
vrijednosti.
(2) Osoba objektivno doživljava svijet i uči
iz iskustva.
(3) Osoba uspješno integrira sebe oko
svoje životne filozofije.
N DVA TIPA RELIGIOZNOSTI:
(1) Ekstrinzična religioznost = je ona
koju se koristi kako bi se zadovoljile neke
druge potrebe, neki interesi, tj. nije
funkcionalno autonomna. Osobe koje su
ekstrinzično religiozne, pokazuju mnoge
nepođeljne osobine, npr. dogmatičnost,
netolerantnost, bitnija su im pravila od
principa, imaju predrasude, neurotičnost i
sl.
(2) Intrinzična religionost = je kad osoba
živi svoju religioznost jer osjeća da su
njene postavke i vrijednosti vrijedne. Ona
proizlazi iz samog čovjeka i nije
nametnunta izvana. Ove osobe pak
pokazuju pozitivna obilježja poput:
tolerantnosti, poniznosti, samopoštovanje
i odsustvo neurotičnih simptoma i sl.
Međutim, ove kategorije se međusobno
ne isključuju u potpunosti, tj. neka osoba
je samo dominantno jedno ili drugo, ali ne
cijelo vrijeme i ne u svakoj situaciji.
Allport smatra da je ekstrinzična
religioznost nepoželjna i da treba težiti
razvoju unutrašnju, osobnu religioznost.
(8) FRANKL
N ULOGA SMISLA: Frankl je kao židov
prošao trumatično iskustvo
koncentracionih logora između 1942-45
godine i ovdje je spoznao da čovjek ne
može ustvari živjeti ako njegov život nema
smisla. On smatra da je čak najosnovnija
potreba čovjeka potreba za smislom i
nezadovoljenje te potrebe može dovesti do
neurotičkog ponašanja.
Ove postavke su temelji njegove
psihoterapije poznate pod imenom
logoterapija.
Tako čovjek tragajući za smislom svoga
života nužno dolazi u dodir s pitanjima o
Bogu i transcendenciji.
n Međutim, treba razlikovati “smisao
čovjeka” i tzv. “NAD-SMISAO”. Nad-
smisao se odnosi na smisao općeg
postojanja, čitavog kozmosa i taj smisao
nema smisla postavljati u pitanje. Čovjek
se svojim shvaćanjem može približiti tom
nad-smislu tek kad prihvati postojanje
nekog drugog, njemu nepristupačnog
svijeta iz kojeg proizlazi smisao svega. To
je dakle moguće samo u vjeri i prema
Franklu je vjera ustvari povjerenje u nad-
smisao.
N RELIGIOZNOST JE dakle, doživljavanje
sebe i svijeta u odnosu s jednim
apsolutnim, transcendentalnim bićem i
njihov smisao života proizlazi iz tog
odnosa. Religioznost je dalje svakom
čovjeku prirođena, kao “podsvjesna
religioznost” ili “latentni odnos prema
transcendenciji”, pri čemu svaki od nas
treba razviti svoj osobni odnos sa najvišim.
Međutim, za Frankla Bog nije nužno neko
biće, tj. religioznost nije nužno teistička,
već je Bog za njega više pratilac naših
najintimnijih razgovora sa nama samima.
Onome kome se u tim trenucima
obračamo to je Bog, a razlika između
teista i ateista se javlja nakon toga, tj. za
prvoga je to bio doista razgovor sa bogom,
a za drugoga razgovor sam sa sobom.
Frankl dalje, slično kao i Jung, smatra da
KONFESIONALNE TRADICIJE iako same
po sebi nisu religioznost, nude put i okvire
u kojima se odnos sa najvišim bićem može
izraziti pa zato ih možemo smatrati korisno
sredstvo za tu svrhu.
Pošto religije pružaju kako sam
transcendentni svijet, tako i objašnjenja
odnosa s njime, ulogu čovjeka u svemiru i
okvire moralnog ponašanja – može se reći
da je uloga religije istaknuta.
(9) RELIGIJA I KRIMINAL
N DEF: RELIGIOZNOST = osobna vjera u
postojanje božanskog bića, svijest o
ovisnosti o Bogu i iz toga proizlazeće
čovjekovo pripadanje njemu.
N DEF.: KRIMINAL = oblici ponašnja
kojima se krše legalne norme i koji
podliježu legalnim sankcijama, tj.
ponašanje čovjeka koje je štetno za njega
samoga, za društvo i/ili za okolinu, koje
onda podliježe društvenim sankcijama.
Religija je po definiciji sustav shvaćanja
koji ne određuje samo odnos s
transcendentnim, već i odnos među
ljudima i s okolinom općenito. Drugim
riječima, odnos između čovjeka i Bogom i
odnos čovjeka s drugim ljudima čine
jednu cjelinu i nisu nezavisne kategorije.
Općenito, religije potiču pozitivan i blizak
odnos kako sa Bogom, tako i među
ljudima, te postavljaju i moralne norme
ponašanja. Zbog toga je za očekivati
visoka negativna korelacija između
religioznosti i kriminalnog ponašanja.
Rezultati istraživanja to potvrđuju. Npr.
samo 4% kažnjenika potjeće iz religiozne
populacije ili više od 50% kažnjenika sebe
smatra ateistima. Također više od 50%
kažnjenika navodi da nisu odgojeni
religiozno.
Što se tiče etiologije kriminalnog
ponašanja i razvoja savjesti, ovdje je od
posebnog značajna rano djetinstvo i
propusti u socijalizaciji u tom periodu
života. Ukoliko je dijete zapušteno i nema
priliku svijet doživjeti kao sigurno i ugodno
mjesto, njegova savjest neće se moći
adekvatno razviti. Također će osoba biti
nestabilna, siromašna u svom osjećajnom
životu i sklona agresivnom ponašanju. To
su dakle “dobre” predispozicije za razvoj
kriminalnog ponašanja i uzimanje droga.
Ovdje bi religija mogla biti jedan pozitivni
faktor. S jedne strane istinsko religiozni
roditelji modeliraju autentično moralno
ponašanje, a s druge strane sam
religiozni sustav potiče, kroz svoja
moralna pravila ponašanja ne samo
socijalno prihvatljivo, već altruističko
ponašanje, te ljubav prema Bogu, čovjeku
i okolini.
Što se tiče problema drogiranja, razna
istraživanja su pokazala da je jedan od
najboljih kontraindikatora uzimanja droge
religioznost i pripadnost religioznoj
zajednici. Ovdje se pogotovo dobrim
prediktorom pokazalo praktično “življenje”
religije, bolje od samog iskazivanja
vjerskog stajališta o uzimanju droge.
(10) KRITERIJI ZRELE
RELIGIOZNOSTI
(1) ZRELA RELIGIOZNOST OSTAVLJA
VELIKI PROSTOR ZA RAST
To znači da nisu postavljeni konačni i kruti
okviri (apsolutni) šta je, a šta nije, već
postoji mogućnost kritičkog razmišljanja i
preispitivanja, a time transformacije i
rasta.
(2) ZRELA RELIGIOZNOST IMA
RAVNOTEŽU IZMEĐU “MORAM” I
“MOGU”, tj. “sklonosti zlu” i “težnji k
savršenstvu”. Osoba prihvaća sebe kakva
je u trenutku, ali ujedno bez osjećaja
krivnje teži k boljem. Bog je ovdje milostiv
i strpljiv koji voli čovjeka iako još nije
savršen.
(3) ZDRAVA RELIGIOZNOST
UKLJUČUJE SVE ASPEKTE
LJUDSKOG POSTOJANJA, tj. ne
potiskuju se i preferiraju određena
područja (npr. razum), na račun drugih
(npr. emocije).
(4) ZRELA RELIGIOZNOST NE
ZAHTIJEVA APSOLUTNU ISTINU,
znajući da ona na razini čovjeka ne
postoji, već se prihvaća određena
nesigurnost i traži dalje, a da se ne
odustane od vjere.
(5) ZDRAVA RELIGIOZNOST NALAZI
RAVNOTEŽU IZMEĐU OSOBNE
SLOBODE I ODGOVORNOST I POTIČE
IH. Osoba se dozvoljava vu granicama
živjeti za sebe, svoje potrebe i želje, no
istovremeno ona ne zaboravlja okolinu
oko sebe, već se ponaša odgovorno kako
prema sebi, tako i prema drugima.
Zdrava integrirana religioznost pračena je
nekoliko obilježja poput: radost,
produktivnost, vjera koja daje smisao
ljudskom životu, sposobnost ljubiti druge
koje se izražava u altruističnom
ponašanju, proširivanje granica ega,
tolerancija, poniznost, objektivnost spram
samoga sebe, samokontrola i
samodisciplina te izbjegavanje
pobožavanja stvari i dijelova svijeta.
Čovjek u svom religioznom razvoju prelazi
put od nezrele prema zreloj religiozonsti
počevši od ekstrinzične religioznosti,
obdržavanja, intrinzične religioznosti pa
do autonomne religioznosti.
(11)
n TRI GOLDMANOVA STUPNJA
RELIGIOZNOG RAZVOJA:
(1) UNTUITIVNO-RELIGIOZNO
MIŠLJENJE (do 7.god.) – predreligiozni
stadij označen antromorfizmima i
doslovnim shvaćanjem religijskih
tekstova.
(2) KONKRETNO-RELIGIOZNO
MIŠLJENJE (7-13. god.) – Bog se shvaća
kao “božanski nadčovjek”; simbolički jezik
se shvaća konkretno.
(3) APSTRAKTNO-RELIGIOZNO
MIŠLJENJE (13ð) – Bog se shvaća
simbolički, i shvaća se simbolički smisao
religioznih tekstova. Razvija se i
sposobnost za religioznu introspekciju.
n ŠEST OPRATIVNIH
KONCEPCIJA RELIGIOZNOSTI:
(1) Pripadnost nasuprot nepripadnosti
određenoj religiji
(2) Čestoča sudjelovanja u liturgiji
(3) Izjavljen interes za religiju
(4) Stupanj jačine religioznog stava
(5) Stupanj jačine religioznih vrednota
(6) Stupanj jačine ortodoksnoga
religioznog vjerovanja.
(12) 7 KONCEPCIJA
DUŠEVNOG ZDRAVLJA
(1) ODSUTNOST DUŠEVNE BOLESTI:
Dolazi iz psihijatrije: Ako osoba ne
pokazuje nikakve psihopatološke
simptome koji se navode u DSM-IV, onda
je ona psihički zdrava.
(2) PRIMJERENO DRUŠTVENO
PONAŠANJE: Dolazi iz biheviorizma: Ako
se osoba ponaša u skladu sa društvenim
normama onda je ona psihički zdrava.
(3) SLOBODA OD TJESKOBA,
OSJEĆAJA KRIVNJE I KONFLIKATA:
Dolazi od Freuda: Zdrave osobe imaju
zdrav osjećaj krivnje i oslobođen je od
unutarnjih konflikata, tj. neuroza.
(4) OSOBNA KOMPETENCIJA I
SPOSOBNOST SAMOKONTROLE:
Dolazi iz motivacijske psihologije: osoba je
sposobna disciplinirati sebe i usmjeriti
svoju energiju na aktivosti za koje je
kompetentna i koje su produktivne.
(5) PRIHVAĆANJE SEBE I
SPOSOBNOST SAMOAKTUALIZACIJE:
Dolazi od Rogersa – osoba je našla
ravnotežu između stvarnog “ja” (selfa) i
idealnog “ja” i okoline.
(6) INTEGRITET LIČNOSTI: Allport
smatra da duševno zdravlje čini pravilna,
hijerarhijska struktura psihofizičkih sustava
ličnosti, koji su integrirani u jednu
dominirajuću cjelinu.
(7) OTVORENOST ZA NOVE
INFORMACIJE I SPOSOBNOST
PRILAGODBE NOVIM ISKUSTVIMA.
Dolazi iz socijalne psihologije: Ako osoba
otvoreno i fleksibilno prihvaća nove
informacije, onda je psihički zdravija od
osoba koje na nove informacije reagiraju
rigidno i zatvoreno.
(1) PSIHOLOŠKO PROUČAVANJE
RELIGIOZNOSTI

(2) DEFINICIJA RELIGIJE

N PET DIMENZIJA RELIGIJE

n TRI FAKTORA ODNOSA PREMA

BOGU (što je to BOG)

(3) GLAVNE PSIHOLOŠKE

INTERPRETACIJE RELIGIOZNOSTI

(4) MOLITVA
N MISTIČNI DOŽIVLJAJI

N VAŽNE PSIHIČKE VARIJABLE

RELIGIOZNOSTI

(5) FREUD
(6) JUNG
(7) ALLPORT
(8) FRANKL
(9) RELIGIJA I KRIMINAL
(10) KRITERIJI ZRELE
RELIGIOZNOSTI

(11)
n TRI GOLDMANOVA STUPNJA
RELIGIOZNOG RAZVOJA:

n ŠEST OPRATIVNIH
KONCEPCIJA RELIGIOZNOSTI:

(12) 7 KONCEPCIJA
DUŠEVNOG ZDRAVLJA