BRAČNO PRAVO

Doc. dr. sc. Halid Ganija

E-mail: ganijah1@yahoo.com
 Obavezna literatura na osnovu koje se priprema i polaže ispit:

- Nerimana Traljić – Suzana Bubić: Bračno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u

Sarajevu, Sarajevo, 2007.
- Porodični zakon FBiH (Sl. novine FBiH, br. 35/06).
- Porodični zakon RS (Sl. glasnik RS, br. 54/02).

Preporučena literatura:

- M. Alinčić, A. Bakarić-Mihanović, D. Hrabar, D. Jakovac-Lozić, A. Korać: Obiteljsko pravo,

Narodne novine, Zagreb, 2007.
- Marija Draškić: Porodično pravo i prava deteta, Pravni fakultet Univerziteta u
Beogradu, Javno preduzeće „Službeni glasnik“, Beograd, 2007.
- Porodični zakon BiH (Sl. list RBiH br. 21/79 i 42/89).

Neke od mogućih Tema za seminarski rad:

- Nepostojeći i ništavi brak - razlike

- Apsolutne i relativne bračne smetnje
- Posljedice na djecu prilikom razvoda braka
- Bračna i vanbračna zajednica - razlike
- Međunarodni ugovori koji regulišu sklapanje braka
- Brakorazvodni uzroci itd.
 UVOD
UVODNE NAPOMENE
O PORODIČNOM PRAVU
1. POJAM I PREDMET PORODIČNOG PRAVA

Bračno pravo je, tradicionalno, dio porodičnog prava, pa su

njegova obilježja nužno određena obilježjima porodičnog prava kao
cjeline. Zbog toga uspješno izučavanje bračnog prava (kao i
roditeljskog i starateljskog prava) nije moguće bez kraćeg osvrta na
porodično pravo.

Porodično pravo, pa onda i bračno, može se posmatrati kao

grana prava i kao naučna disciplina.

Kao grana prava u okviru pravnog sistema, porodično pravo je

skup pravnih normi koje uređuju:

• porodicu i odnose između članova porodice koji nastaju između

bračnih i vanbračnih partnera,
• između roditelja i djece i ostalih srodnika (krvnih, po usvojenju i po
tazbini),
• te ustanovu starateljstva.
 Kao dio pravne nauke, Porodično pravo je naučna
disciplina koja se bavi:

• proučavanjem pravnog uređenja porodice i porodičnih odnosa, te

• sistematizacijom i objašnjavanjem pravnih normi.

Porodica se često određuje kao osnovna ćelija društva i/ili

kao jedna od najsloženijih društvenih grupa.
 Pored ovakvog određenja u teoriji, kao "prirodna i osnovna
ćelija društva", odnosno "osnovna ćelija društva", porodica je
određena i u međunarodnim i evropskim ugovorima i
dokumentima:

• Univerzalnoj deklaraciji o pravima čovjeka (član 16. stav 2.),

• Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (član
23. stav 1.),
• Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima (član 10. t. 1) te
• Evropskoj socijalnoj povelji (član 16.).
 Interes djeteta je postao rukovodeći kriterij i pri uređenju
odnosa roditelja i djece.

Porodica je u našem pravu defmisana kao "životna

zajednica roditelja i djece i drugih krvnih srodnika, srodnika po
tazbini, usvojilaca i usvojenika, i osoba iz vanbračne zajednice ako
žive u zajedničkom domaćinstvu" (član 2. stav 1. PZ FBiH).
2. OBILJEŽJA PORODIČNOG PRAVA

Osnovno obilježje porodičnog prava, po kojem se ono

razlikuje od građanskog prava, jeste to što je većina
porodičnopravnih odnosa normirana kogentnim odredbama.

Karakteristika porodičnopravnih odnosa je i to što su

njihovi subjekti samo fizička, a ne i pravna lica. Da bi se postalo
subjektom porodičnopravnog odnosa, nije uvijek potrebno da
subjekt ima poslovnu, već je dovoljna njegova pravna
sposobnost.
3. IZVORI PORODIČNOG PRAVA

3.1. DIREKTNI IZVORI

Direktni izvori porodičnog prava su pravna pravila koja uređuju
porodicu i porodične odnose.

U savremenom pravu se ova pravila uglavnom javljaju u pisanom

obliku.

Pisana pravna pravila su osnovni izvor i našeg porodičnog prava.

Domaći propisi su sadržani u:

• ustavima,
• zakonima i
• podzakonskim aktima.
3.2. POSREDNI (SUPSIDIJARNI) IZVORI

Na ovome mjestu se osvrćemo samo na one izvore koji se u

isto vrijeme odnose na sve oblasti porodičnog prava - i na:

• bračno, i
• roditeljsko, i
• starateljsko pravo.

Radi se o sudskoj praksi, pravnoj nauci i običaju, koji u

našem pravnom sistemu nisu formalni izvor prava, pa ni
porodičnog.
 Sudska praksa nije i ne može biti formalni izvor prava, jer
sudovi sude samo na osnovu zakona, odnosno pisanih pravnih
pravila sadržanih u domaćim i međunarodnim aktima.

Pravna nauka nema direktan utjecaj na stvaranje prava,

već samo ostvaruje posredan utjecaj na zakonodavca i na sudsku
praksu. Znači, ona sama nije izvor prava, već samo utječe na druge
izvore.

Običaj, odnosno običajna pravila u našem pravnom

sistemu nisu ni supsidijarni izvor prava. U nekim pravnim
sistemima običajno pravilo ima taj karakter, a tako je bilo i u našem
pravu do donošenja Porodičnog zakona iz 1979. godine.
4. NAČELA PORODIČNOG PRAVA

Iz odredaba međunarodnih ugovora i naših ustava, koje se

odnose na porodicu i brak, mogu se izvesti ustavna načela koja
važe za uređenje porodice i porodičnih odnosa u domaćem
pravu. To su slijedeća načela:

• načelo zaštite porodice,

• načelo zaštite djece,
• pravo na brak i zasnivanje porodice,
• uklanjanje diskriminacije i
• pravo na poštovanje porodičnog i privatnog života.
 Zbog značaja koji ima za svoje članove i za društvo u cjelini,
zaštita porodice je normirana u Ustavu FBiH (član 2. t. j).

U Ustavu RS-a (član 36.) normira se također da porodica

(majka i dijete) ima(ju) posebnu zaštitu.

Obaveza države da osigura zaštitu porodice (i djeteta) je

normirana, kao načelo na kojem se zasniva uređenje odnosa u
porodici, u Porodičnom zakonu Federacije BiH (član 2. stav 2.).

PZ Republike Srpske u osnovnim odredbama normira:

"Republika Srpska obezbjeđuje posebnu zaštitu porodici (majci i
djetetu) u skladu sa međunarodno priznatim ljudskim pravima i
osnovnim slobodama" (član 3.).
 BRAČNO PRAVO
UVOD U BRAČNO PRAVO
1. POJAM I PREDMET BRAČNOG PRAVA
Bračno pravo, kao i porodično pravo u cjelini, može se
posmatrati kao dio pozitivnog prava, odnosno grana prava i kao
naučna disciplina.

Kao grana prava u okviru pravnog sistema, bračno pravo je

skup pravnih normi koje uređuju brak i odnose u braku.

Odredbe bračnog prava normiraju: materijalne i formalne

uslove za sklapanje braka;

• dejstva braka;
• načine prestanka braka;
• uzroke i postupak njegovog poništenja;
• uzrok, načine pokretanja i postupak razvoda;
• te dejstva prestanka braka.
2. IZVORI BRAČNOG PRAVA

Formalni izvori bračnog prava su pisana pravna pravila koja

uređuju brak i odnose bračnib partnera.

Ova su pravila sadržana u domaćim, ali i u međunarodnim

ugovorima.

Od domaćih akata, izvori bračnog prava su:

• ustavi i
• zakoni,

a od međunarodnih ugovori koje ćemo navesti u daljem tekstu.

 Ovi akti su direktni izvori bračnog prava.

Karakter posrednog (supsidijarnog) izvora bračnog prava

ima sudska praksa, a određeni značaj u stvaranju i primjeni
direktnih izvora ima pravna nauka.

2.1. USTAVI
Ustav BiH i FBiH nemaju posebne odredbe koje se odnose
na brak i odnose između bračnih partnera. Oni su ipak izvori
bračnog prava zato što se u njima, među ljudskim pravima i
osnovnim slobodama, navode i ona koja se tiču braka i odnosa koji
nastaju njegovim sklapanjem.
 Ustav FBiH u katalogu prava i sloboda, čije se uživanje
garantuje svim osobama koje žive na teritoriji FBiH, normira
zabranu svake diskriminacije i pravo na privatnost (II, član 2. stav 1,
t. d i g).

Ustav Republike Srpske normira da se brak i odnosi u

braku i porodici uređuju zakonom (član 36. stav 2.).
2.2. MEĐUNARODNI UGOVORI
Na brak i odnose bračnih partnera se odnose odredbe
jednog broja međunarodnih ugovora, koje u skladu s Aneksom
Ustava FBiH imaju snagu ustavnih odredaba, odnosno za koje se
u Aneksu I Ustava BiH kaže da će se primjenjivati u BiH.

Najvažniji među njima su oni koji normiraju pravo na brak

i zasnivanje porodice, pravo na poštovanje porodičnog i
privatnog života, te zabranu, odnosno uklanjanje diskriminacije.
• Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda,
• Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka,
• Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,
• Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žene,
• Protokolu broj 7 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i
osnovnih sloboda,
• Konvencija o državljanstvu udatih žena,
• Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika - migranata
i njihovih porodica.
2.3. ZAKONI
Zakoni koji su izvor bračnog prava se pojavljuju kao:

• osnovni i kao
• dopunski izvori.

Osnovni izvor je Porodični zakon Federacije Bosne i

Hercegovine (iz 2005. godine), koji u potpunosti:

• uređuje brak - njegov nastanak,

• dejstva,
• prestanak i
• posljedice prestanka.
 U zakonima koji su, u odnosu na Porodični zakon,
dopunski izvori, uređuju se samo neki aspekti odnosa bračnih
partnera, odnosno zaštita braka.

To su slijedeći zakoni:

• Zakon o matičnim knjigama

• Zakon o ličnom imenu
• Zakon o državljanstvu BiH i FBiH
• Zakon o vlasničkopravnim odnosima
• Zakon o nasljeđivanju
• Zakon o notarima
• Zakon o parničnom postupku
• Zakon o vanparničnom postupku
• Zakon o izvršnom postupku
• Zakon o upravnom postupku
• Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i
zaštite porodice sa djecom
• Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
• Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih
porodica
2.4. PODZAKONSKI AKTI

Izvori bračnog prava su podzakonski akti na čije je

donošenje Porodičnim zakonom obavezan federalni ministar
rada i socijalne politike, a tiču se postupka posredovanja. Po
isteku roka određenog u Zakonu, navedeni ministar je donio:

• Pravilnik o uvjetima koje mora ispuniti fizičko i pravno lice

ovlašćeno za posredovanje između bračnih partnera prije
pokretanja postupka za razvod braka (Službene novine FBiH,
broj 5/2006);
• Pravilnik o osnovnim elementima koje mora sadržavati stručno
mišljenje u postupku posredovanja prije pokretanja postupka za
razvod braka (Službene novine FBiH, broj 5/2006).
Na osnovu člana 51. tačka 4. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije
BiH", broj 35/05), federalni ministar rada i socijalne politike donosi

PRAVILNIK

O OSNOVNIM ELEMENTIMA KOJE MORA SADRŽAVATI STRUČNO MIŠLJENJE U POSTUPKU

POSREDOVANJA PRIJE POKRETANJA POSTUPKA ZA RAZVOD BRAKA

Član 1.
Ovim Pravilnikom propisuju se osnovni elementi koje mora sadržavati stručno mišljenje u postupku
posredovanja koje daje fizičko ili pravno lice koje provodi posredovanje prije pokretanja postupka za razvod
braka (u daljnjem tekstu: stručno mišljenje u postupku posredovanja).

Član 2.
Stručno mišljenje u postupku posredovanja sadrži slijedeće elemente:

1. akt o ovlaštenju za posredovanje,

2. socijalnu anamnezu za bračne drugove,

3. podatke o dinamici odnosa u porodici i

4. procjenu mogućnosti održavanja bračnih odnosa u budućnosti.

Član 3.
Socijalna anamneza iz člana 2. tačke 2. ovog Pravilnika sadrži:

1. lične podatke o bračnim drugovima (ime i prezime, datum i mjesto rođenja, adresu, ime roditelja i
djevojačko prezime žene),
2. podatke o odrastanju, školovanju, školskoj spremi, dodatnim edukacijama ili osposobljavanjima,
vještinama i znanjima, zaposlenosti bračnih drugova, da li su ranije bili u braku, vrijeme trajanja
prethodnih i sadašnjeg braka, podatke o djeci (zajedničkoj, vanbračnoj, djeci iz prethodnih brakova),
3. podatke bračnih drugova o tome kako sebe doživljavaju, podatke o njihovom odnosu prema porodici, o
osobama koje sa njima žive ili imaju uticaja na njihov bračni život, kao i podatke o poslu, organizaciji
života, aktivnostima, načinu provođenja slobodnog vremena, interesima i sklonostima bračnih drugova,
4. podatke o zdravstvenom stanju bračnih drugova i
5. podatke o materijalnim i stambenim prilikama bračnih drugova.

Član 4.
Podaci o dinamici odnosa u porodici iz člana 2. tačke 3. ovog Pravilnika sadrže:

1. prikaz bračnih odnosa: razvoj bračnih odnosa, emocionalna zrelost i emocionalna stabilnost bračnih
drugova, vrijeme od kada su poremećeni bračni odnosi, uzrok poremećaja međusobnih odnosa, jesu li
bračni drugovi prije postupka posredovanja već tražili pomoć, uzajamno poštovanje, povjerenje i
iskrenost bračnih drugova,
2. prikaz odnosa prema djeci i senzibilitet za potrebe djece, saglasnost u vaspitnoj ulozi i odabiru vaspitnih
postupaka, kvalitetu emocionalne veze roditelja sa djecom i
3. prikaz odnosa sa licima iz bliže ili dalje sredine koja imaju uticaj na porodične odnose: međusobna
povezanost, uticaj na bračne i roditeljske odnose, nivo uzajamne spremnosti na pomoć i podršku.

Član 5.
Procjena mogućnosti održavanja bračnih odnosa u budućnosti treba sadržavati:

1. spremnost na promjene, s ciljem održavanja bračne zajednice,

2. stepen poremećaja odnosa bračnih drugova.

Član 6.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".
Na osnovu člana 45. tačka 2. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije
BiH", broj 35/05), federalni ministar rada i socijalne politike donosi

PRAVILNIK

O UVJETIMA KOJE MORA ISPUNITI FIZIČKO I PRAVNO LICE OVLAŠĆENO

ZA POSREDOVANJE IZMEĐU BRAČNIH PARTNERA PRIJE POKRETANJA
POSTUPKA ZA RAZVOD BRAKA

Član 1.
Ovim Pravilnikom propisuju se uvjeti koje mora ispuniti fizičko ili pravno lice ovlašćeno za
posredovanje između bračnih partnera prije pokretanja postupka za razvod braka (u daljnjem tekstu:
posredovanje).

Član 2.
Fizičko lice koje provodi posredovanje mora ispunjavati slijedeće uvjete:

 da je državljanin Bosne i Hercegovine,

 da je poslovno sposobno,
 da je zdravstveno sposobno,
 da ima položen stručni ispit u struci,
 da raspolaže odgovarajućim prostorom (prostorija za rad sa bračnim partnerima, čekaonica i zaseban
sanitarni čvor) koji mora udovoljavati minimalnim sanitarno- tehničkim i higijenskim uvjetima, uz
osiguran pristup licima sa invaliditetom u kolicima,
 da ima visoku stručnu spremu (filozofski fakultet - odsjek za psihologiju, pravni fakultet, fakultet
političkih nauka - odsjek socijalnog rada) i najmanje tri godine rada u struci.

Posredovanje ne može provoditi lice protiv koga se vodi istražni ili krivični postupak ili je pravomoćno
osuđeno za krivično djelo protiv života i tijela, protiv dostojanstva ličnosti i morala, protiv braka, porodice, te
lica kojima je izrečena zaštitna mjera shodno odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici ("Službene
novine Federacije BiH", broj 22/05).

Član 3.
Pravno lice koje provodi posredovanje mora ispunjavati slijedeće uvjete:

 raspolagati odgovarajućim prostorom (prostorija za rad sa bračnim partnerima, čekaonica i zaseban

sanitarni čvor), koji mora udovoljavati minimalnim sanitarno- tehničkim i higijenskim uvjetima, uz
osiguran pristup licima sa invaliditetom u kolicima,
 imati zaposlenog jednog ili više stručnih radnika visoke stručne spreme (filozofski fakultet - odsjek
psihologije, pravni fakultet, fakultet političkih nauka - odsjek socijalnog rada) sa položenim stručnim
ispitom u struci i najmanje tri godine radnog iskustva u struci.

Član 4.
Fizičko ili pravno lice koje provodi posredovanje dužno je prijaviti svaku promjenu koja je od uticaja na
ispunjenje uvjeta za provođenje posredovanja.

Član 5.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".
3. NAČELA BRAČNOG PRAVA

Načela na kojima se zasniva uređenje braka i bračnih

odnosa, izvedena iz:

• naših ustava,
• međunarodnih ugovora i
• Porodičnog zakona,

jesu:

• pravo na brak (načelo monogamije i heteroseksualnosti i

slobodnog stupanja u brak),
• ravnopravnost bračnih partnera i
• poštovanje privatnog i porodičnog života.
POJAM BRAKA
1. PRAVNA PRIRODA BRAKA

O pravnoj prirodi braka u pravnoj teoriji postoje uglavnom

dva različita shvatanja:

- Prema jednom, brak je ugovor.

- Drugu koncepciju, o braku kao instituciji, zagovaraju također
francuski teoretičari.

U prvi plan ističu da je brak uređen kao društvena

ustanova, kao trajna životna zajednica koja nastaje na način
predviđen zakonom.
2. TEORIJSKE DEFINICIJE BRAKA

Prema Justinijanu, brak je veza između muškarca i žene

koja predstavlja životnu zajednicu (Institutiones 9,1).

Prema Modestinu "Brak je veza između muškarca i žene

ujedinjenih za cijeli život, ustanova božanskog i ljudskog prava"
(Modestin, Digesta 23, 2, 1.).

Ova definicija nije tipična za Rimsko pravo, ona je

mješavina rimske i kršćanske doktrine o braku.

Kršćanski utjecaj proizilazi iz dijela definicije koji govori o

braku kao ustanovi božanskog i ljudskog prava, te vezi za cijeli
život.
 Prema Planiolu, "brak je svečani ugovor na osnovu koga
muškarac i žena osnivaju zajednicu, koju zakon sankcionira, ali
koju oni ne mogu raskinuti po sopstvenoj volji".

"Brak je u francuskom pravu svečani ugovor na osnovu koga

se muškarac i žena sjedinjuju da bi zajedno živjeli uz uzajamnu
pomoć i podršku".

U engleskoj pravnoj teoriji među najpoznatijim ističe se

klasična definicija Lorda Penzansea, koju je dao u procesu Hyde
protiv Hyde. On smatra da se brak prema shvatanju u kršćanstvu
može definirati kao doživotna, dobrovoljna životna zajednica
jednog muškarca i jedne žene, uz isključenje svih ostalih.
 U našoj predratnoj naučnoj literaturi bila je
općeprihvaćena definicija V. Bakica, tzv. teorija ugovornog statusa.

"Brak je priznata i uređena zajednica jednog muškarca i

jedne žene, zaključen u svečanoj formi, po njihovom slobodnom
pristanku, raskidiv samo u slučajevima predviđenim zakonom.“
3. ZAKONSKA DEFINICIJA BRAKA
Porodični zakon definira brak kao zakonom uređenu
zajednicu života žene i muškarca (član 6.). Definicija je kratka i
koncizna i izražava suštinu braka. Iz navedene definicije
proizilaze osnovna obilježja braka:

a) Brak je zakonom uređena zajednica,

b) Brak zasnvaju dva lica različitog spola,
c) Brak je životna zajednica žene i muškarca.
SKLAPANJE BRAKA
1. UVOD

Opća deklaracija o pravima čovjeka iz 1948. god. u članu 16.

propisuje:

• Punoljetna žena i muškarac bez ikakvih ograničenja, s obzirom

na rasu, državljanstvo ili vjeru, imaju pravo zaključiti brak i
zasnovali obitelj. Oni su ravnopravni prilikom zaključenja braka,
za vrijeme trajanja i prilikom razvoda,
• Brak se može zaključiti samo uz slobodan i potpun pristanak
osoba koje stupaju u brak,
• Porodica je prirodna i osnovna ćelija društva i ima pravo na
zaštitu društva i države.
 Porodični zakon predviđa dvije grupe uvjeta za sklapanje
braka. To su:

• uvjeti za postojanje braka ili bitni uvjeti i

• uvjeti za punovažnost braka.
2. UVJETI ZA POSTOJANJE BRAKA

Uvjeti za postojanje braka ili bitni uvjeti, kako se u

literaturi u pravilu imenuju, normirani su u članu 8. PZ: "Brak
zaključuju dva lica suprotnog spola slobodnim pristankom pred
matičarem".

Bez njihovog ispunjenja brak se ne smatra zaključenim, on

je nepostojeći. Da bi brak postojao, u našem pravu moraju biti
ispunjeni sljedeći uslovi:

• različitost spolova,
• pristanak lica koja zaključuju brak i
• sklapanje braka pred matičarem.
2.1. RAZLIČITOST SPOLOVA

Različitost spolova izražava biološku komponentu braka i

izraz je davno prihvaćenog načela monogamije.

Sve definicije braka, od onih najstarijih do savremenih,

definiraju brak kao životnu zajednicu žene i muškarca.

U literaturi se zastupa mišljenje da je normiranje ovog

uvjeta gotovo nepotrebno, zbog monogamnosti braka, odnosno
mogućnosti da brak zaključe samo žena i muškarac.

Pritom se ističe da se pitanje spolne pripadnosti može

postaviti samo izuzetno, kada dođe do medicinske promjene
spola, kao i zahtjeva lica istog spola da zaključe brak, zbog čega
se, ipak, opravdava zadržavanje ovog bitnog uvjeta.
2.2. PRISTANAK BRAČNIH PARTNERA

Izjave bračnih partnera, odnosno njihov pristanak, jeste

sljedeći uvjet za postojanje braka. Potrebno je da pristanak
bude dat na način predviđen zakonom.

2.3. NADLEŽNOST ZA ZAKLJUČENJE BRAKA

"Brak sklapaju saglasnom izjavom žena i muškarac pred

matičarom" (član 7. stav 1.). Matičar ima svojstvo državnog
službenika.
Bračni partneri koji žele nakon sklopljenog braka pred
matičarem sklopiti brak pred vjerskim službenikom, dužni su
mu predati izvod iz matične knjige vjenčanih.
3. NEPOSTOJEĆI BRAK

Ukoliko prilikom zaključenja braka nije bio ispunjen neki od

uvjeta za zaključenje braka (član 8), smatrat će se da brak nije ni
nastao.
Postupak za utvrđivanje da brak ne postoji pokreće se tužbom
(član 272. stav 1.).
Pravo na tužbu pripada svakom licu koje ima neposredan pravni
interes, kao i organu starateljstva (član 9.).
4. UVJETI ZA PUNOVAŽNOST BRAKA

Uvjeti za punovažnost braka su činjenice ili okolnosti koje

ometaju zaključenje punovažnog braka.

Za ove uvjete se u teoriji koristi i termin bračne smetnje.

Ove okolnosti su tačno određene zakonom.

U slučaju neispunjenja nekih uvjeta za punovažnost braka,

predviđena je i krivična sankcija.
 Naše zakonodavstvo predviđa slijedeće uvjete, odnosno
bračne smetnje:

•već postojeći brak (član 10.);

•oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuđivanje (član
11.);
•srodstvo: krvno srodstvo (član 12.); srodstvo po usvojenju (član
13.); srodstvo po tazbini (član 14.);
•maloljetstvo (član 15.) i
•nedostatak volje (Član 16.).

Bračne smetnje mogu biti:

•Otklonjive i
•neotklonjive
4.1. BRAČNOST

"Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku" (član 10.). Ovo
je posljedica načela monogamije kao jednog od osnovnih načela
bračnog prava.

Ako je, ipak, zaključen brak u vrijeme trajanje ranijeg braka

jednog od bračnih partnera, on se neće poništiti, ukoliko je raniji
brak u međuvremenu prestao na jedan od načina prestanka
braka.
4.2. ODUZETA POSLOVNA SPOSOBNOST ILI
NESPOSOBNOST ZA RASUĐIVANJE

Nema sumnje da je stanje mentalnog zdravlja jedne osobe

relevantno kada je u pitanju zaključenje punovažnog braka.

"Brak ne može zaključiti osoba kojoj je oduzeta poslovna

sposobnost ili koja je nesposobna za rasuđivanje" (član 11.).

• Oduzeta poslovna sposobnost,

• Nesposobnost za rasuđivanje,
• Duševna bolest,
• Duševna nerazvijenost i
4.3. SRODSTVO

Porodični zakon predviđa:

• krvno srodstvo,
• srodstvo po osnovu potpunog i nepotpunog usvojenja te
• srodstvo po tazbini

kao smetnju za sklapanje punovažnog braka.

4.3.1. Srodstvo po krvi i srodstvo nastalo potpunim usvojenjem

Očuvanje dužnog poštovanja između najbližih srodnika,

očuvanje reda u porodici te bojazan od rađanja psihički i
fizički bolesnogpotomstva, razlozi su za zabranu zaključenja
braka između bliskih krvnih srodnika.

Blizina krvnog srodstva mjeri se linijama i stepenima.

U pravoj liniji (linea recta) nalaze se srodnici koji potječu

rađanjem jedan od drugog npr. otac ili majka sa kćerkom ili
sinom, djed ili baba / nena sa unucima (ascedenti ili
descedenti).

U pobočnoj liniji (linea eolateralis) su lica koja potječu od

zajedničkog pretka. Srodnici među sobom mogu biti u
odnosu punorodnog ili polurodnog srodstva, prema tome da
li su im zajednička oba roditelja ili samo otac ili majka.
 Blizina srodstva se u okviru linija mjeri stepenima. Stepen
je određen brojem rođenja, prema pravilu: koliko rođenja, toliko
stepena (tot gradus-quot generationes).
4.3.2. Srodstvo po nepotpunom usvojenju

Nepotpunim usvojenjem između usvojioca te usvojenika i

njegovih potomaka nastaje odnos srodstva, odnosno prava i
obaveze koje postoje između roditelja i djece, osim ako zakonom
nije drugačije određeno (član 117.).

"Brak ne mogu zaključiti usvojilac i usvojenik u slučaju

nepotpunog usvojenja" (član 16.). Srodstvo nastalo nepotpunim
usvojenjem nije više normirano kao bračna zabrana, kao što je to
bilo u PZ BiH, već kao uvjet za punovažnost braka.
4.3.3. Srodstvo po tazbini

Osnov za nastanak srodstva po tazbini (affinitas) je brak. Naime,

po sklapanju braka odnos koji nastaje između jednog bračnog
partnera i srodnika drugog bračnog partnera je odnos srodstva
po tazbini. Blizina srodstva po tazbini mjeri se kao i blizina
krvnog srodstva. U kojem stepenu srodstva je jedan bračni
partner sa svojim srodnicima po krvi, u istom stepenu srodstva
pa tazbini s njima je njegov bračni partner.

Jednom nastalo, srodstvo po tazbini ne može prestati, pa čak i

kada je prestao brak na osnovu koga je ono nastalo.
 Osim zabrane zaključenja braka između srodnika po
tazbini u prvom stepenu prave linije, postoji i jedna
imovinskopravna obaveza, a to je zakonsko izdržavanje.

Zakon je predvidio obavezu međusobnog izdržavanja samo

između maćehe i očuha sjedne, i pastorčadi, s druge strane.
4.4. MALOLJETSTVO

U smislu člana 15. stav 1.: "Brak ne može sklopiti osoba koja nije
navršila 18 godina života."

Od pravila da brak mogu zaključiti samo punoljetne osobe

dozvoljava se se izuzetak, koji zakon predviđa u čanu 15. stav 2. U
smislu ove odredbe, sud može u vanparničnom postupku
dozvoliti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina
života, ako utvrdi da postoje opravdani razlozi, da je ta osoba
tjelesno i duševno spsobna za vršenje prava i dužnosti koje
proizilazi iz braka i daje brak u njenom interesu.

Zakon je, znači, odredio donju granicu, odnosno uzrast od

šesnaest godina, ispod koje se ne može dati odobrenje za
zaključenje braka.
4.5. NEDOSTATAK VOLJE

Lica koja zaključuju brak treba da izraze svoju volju za

zaključenje braka.

"Brak nije punovažan ako je na njegovo sklapanje bračni

partner pristao u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom ili u
zabludi o ličnosti drugog bračnog partnera ili o njegovoj bitnoj
osobini" (član 16.).

1. Brak nije punovažan ako je bračni partner pristao na njegovo

zaključenje u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom.
2. Brak nije punovažan ako je na njegovo zaključenje bračni partner
pristao u zabludi o ličnosti drugog bračnog partnera ili o
njegovoj bitnoj osobini.
 Zabluda o ličnosti bračnog partnera, u smislu člana 16.
stav 2, postoji kada je bračni partner mislio da stupa u brak s
jednim licem, a stupio je u brak s drugim.

Zabluda o bitnoj osobini bračnog partnera postoji kada

se radi o osobini, odnosno okolnosti koja bi drugog bračnog
partnera odvratila od sklapanja braka da je za nju znao, a naročito u
slučaju krajnje opasne ili teške bolesti, trajne i neizlječive spolne
nemoći, trudnoće žene s drugim muškarcem i ranije osude zbog
krivičnog djela učinjenog protiv dostojanstva osobe i morala.
5. POSTUPAK SKLAPANJA BRAKA

Za sklapanje braka predviđena je posebna svečana forma. Pod

formom za zaključenje braka podrazumijeva se ne samo
slobodan pristanak budućih bračnih partnera, već i čitav niz
radnji koje se moraju obaviti, a koje zakon regulira u odredbama
članova 17-29.

U savremenom pravu brak postoji samo ako je zaključen u formi

predviđenoj zakonom. Brak se može zaključiti u građanskoj i
vjerskoj formi.

Zaključenju braka prisustvuju oba bračna partnera, matičar i dva

svjedoka. U izuzetnim slučajevima, zakon dozvoljava zaključenje
braka putem punomoćnika (član 24.).
 Obrazac broj 14B

Podnosilac zahtjeva
Prezime i ime
JMB
Adresa
Kontakt telefon
Datum

Općina Centar Sarajevo

Služba za opću upravu

Predmet: Prijava (zahtjev) za upis vjenčanja u matičnu knjigu vjenčanih

Za upis vjenčanja u matičnu knjigu vjenčanih dajem slijedeće podatke:

PODACI O RODITELJIMA Bračni partner (M) Bračni partner (Ž)

Prezime
Ime
Izjava bračnih partnera o
njihovom prezimenu
Dan, mjesec i godina rođenja
JMB
Mjesto rođenja, općina / grad
Država rođenja
Državljanstvo
Prezime i ime svjedoka
Prebivalište svjedoka
Prezime i ime punomćnika,
tumača, prevoditelja
Prebivalište punomoćnika,
tumača, prevoditelja
PODACI O RODITELJIMA Otac Majka
Prezime
Ime

Napomena: Za podatke koji nisu poznati ili nisu potrebni rubrika ostaje prazna.

Uz zahtjev prilažem:

1. __________________________________________ Podnosilac prijave

2. __________________________________________
3. __________________________________________ _________________
4. __________________________________________ prezime i ime
5. __________________________________________
6. __________________________________________
7. __________________________________________