Istraživačka metodologija je predmet oko čije se važnosti znanstvenici i praktičari teško mogu složiti.

Prvi, kojima i sam pripadam, drže da naglašavanje važnosti metodoloških pitanja nikad nije pretjerano,
dok su ih drugi, čak i kad načelno priznaju neophodnost njihova primjerenog tretmana, skloni smatrati
nečim što uglavnom "krade" vrijeme važnijim, stručnim sadržajima. Otuda često mišljenje kako je
metodologija nešto što je potrebno samo na studiju i pri znanstvenom napredovanju, ali ne i u
svakodnevnoj praksi. Osmišljavajući i pišući knjigu zamislio sam je kao moderan i sveobuhvatan
metodološki priručnik s dvostrukom zadaćom — podučavati studente psihologije i drugih društvenih
znanosti elementarnim znanjima iz metodologije, ali i pružati naputke stručnjacima i znanstvenicima u
provođenju širokog spektra istraživanja. Knjiga je u nešto većoj mjeri namijenjena znanstvenim
konzumentima, ali držim da će i aktivni znanstvenici u njoj moći pronaći mnoge korisne informacije
kojima će proširiti vlastita znanja. U iznošenju građe nastojao sam zagovarati metodski pluralizam bez
favoriziranja ijedne pojedinačne metode, iako je evidentno da neke od njih, zbog složenosti iziskuju
mnogo više prostora nego druge. Premda je knjiga prije svega namijenjena psiholozima, držim da su u
njoj zastupljeni metodološki sadržaji korisni i drugim, ponajprije društvenim znanostima, ali i svima
onima koje se na znanstveni način bave ljudima. Pretpostavljam da bi, veću ili manju, korist od nje mogli
imati sociolozi, pedagozi, defektolozi, politolozi, medicinari i ekonomisti.