Professional Documents
Culture Documents
PROFESOR: STUDENT:
Leposavić, 2020.
POJAM I VRSTE BILANSA
Sadržaj:
Uvod.......................................................................................................................................- 2 -
1.Pojam bilansa i njegova sadržina........................................................................................- 3 -
1.1 Poreklo pojma, formalno obeležje i forma prikazivanja..............................................- 3 -
1.2 Suština i sadržina bilansa.............................................................................................- 3 -
1.3 Razdvajanje pojmova imovine od aktive i kapitala od pasive.....................................- 4 -
1.4 Razdvajanje pojmova bilans i godišnji zaključak........................................................- 6 -
2. Vrste bilansa.......................................................................................................................- 7 -
2.1 Bilansi prema redovnosti sastavljanja..........................................................................- 7 -
2.2 Bilansi prema njihovoj vezi sa knjigovodstvom..........................................................- 7 -
2.3.Bilansi prema globalnoj svrsi iskazivanja....................................................................- 8 -
2.4 Bilansi prema merodavnosti pravnih normi.................................................................- 8 -
2.5 Bilansi prema području informisanja.........................................................................- 10 -
2.6 Bilansi prema dužini bilansnog perioda.....................................................................- 11 -
2.7 Bilansi prema vremenu koje pokrivaju......................................................................- 12 -
2.8 Bilansi prema tehnici sastavljanja..............................................................................- 12 -
2.9 Bilansi prema karakteru bilansnih veličina - stanje ili tok.........................................- 13 -
2.10 Bilansi prema broju uključenih preduzeća u bilans.................................................- 13 -
2.11 Bilansi prema granskoj pripadnosti preduzeća.........................................................- 15 -
2.12 Bilansi prema ekonomsko - teorijskom objašnjenju bilansa....................................- 15 -
Zaključak..............................................................................................................................- 16 -
Literatura..............................................................................................................................- 17 -
1
POJAM I VRSTE BILANSA
UVOD
Ono obuhvata stvarno nastale poslovne događaje za preduzeće kao celinu i ima kontrolnu
ulogu u utvrđivanju imovinskog, odnosno finansijskog, rentabilitetnog i likviditetnog položaja
preduzeća.
Najčešća podela bilansa koja se javlja u računovodstvu preduzeća je na bilans stanja i bilans
uspeha preduzeća. Oni se sastavljaju na osnovu glavne knjige preduzeća koja obuhvata sve
promene koje se dese u toku jedne poslovne godine. Dokumentacionu osnovu za otvaranje
poslovnih knjiga u knjigovodstvu preduzeća čini bilans stanja preduzeća, a njegovom
sastavljanju prethodi inventarisanje (popis) imovine i obaveza preduzeća. Bilans uspeha (ili
račun dobitka i gubitka) daje zbirni prikaz zarađenih prihoda i načinjenih rashoda tokom
redovnog poslovanja i informaciju o rezultatu poslovanja u određenom vremenskom periodu.
Bilans uspeha prikazuje da li je neko preduzeće poslovalo profitabilno. MRS 1 ne predviđa
strogu formu bilansa uspeha, već ostavlja mogućnost da preduzeća prilagode ovaj izveštaj
svojim konkretnim potrebama, uz navođenje minimuma stavki koje treba da budu
prezentovane u bilansu uspeha.
2
POJAM I VRSTE BILANSA
Reč bilans vodi poreklo iz spoja latinskih reči bilanx libra (vaga sa dva tasa), dok je upotreba
reči u području knjigovodstva i bilansa neposredno povezana sa italijanskom reči bilancio
(bilans), što je pouzdan trag njegovog nastajanja.
Forma prikazivanja:
forma konta – međusobno se sučeljavaju dve strane
štafetna forma – veličine dveju strana su poređane jedna ispod druge
Suština bilansa, tj. njegova materijalna sadržina ne može da se izvede iz smisla reči bilans, jer
je sa njom povezano obilje pojmova. Reč bilans je povezana sa različitim predstavama.
Aktiva pokazuje upotrebu kapitala, dok pasiva obaveštava o poreklu (izvorima) sredstava sa
kojima preduzeće raspolaže i kao takva predstavlja ''celinu apstraktnih zaliha uloženih u
imovinske vrednosti''.
Budući da su aktiva i pasiva uvek u ravnoteži, imovina u aktivi i izvori sredstava (kapital) u
pasivi predstavljaju dve različite forme izražavanja celine svih poslovnih vrednosti, tj. celinu
preduzeća.
3
POJAM I VRSTE BILANSA
Mogućnost raščlanjenog prikazivanja imovine zavisi pre svega od načina finansiranja posla i
upotrebe kapitala stavljenog na raspolaganje. U jednom preduzeću koje se nalazi u fazi
osnivanja, a finansira se iz sopstvenih izvora inokosnog vlasnika, bilans osnivanja pokazivaće
samo gotovinu u aktivi i kapital u pasivi. Bilans koji bi bio sastavljen posle izvršenog
ulaganja u pomenute svrhe imao bi u aktivi postrojenjsku i obrtnu imovinu, a u pasivi
sopstveni kapital.
Momentom ulaska u preduzeće sredstva iz pozajmljenih izvora gube svoje obeležje vlasništva
i, bez obzira na konkretni oblik imovine u kome se datog trenutka nalaze, isključena je
mogućnost direktnog identifikovanja njihovog porekla. Jedini trag da preduzeće koristi u
poslovnom procesu i sredstva iz pozajmljenih izvora ostaje u pasivi bilansa gde su ona
iskazana u okviru grupe ''Tuđi kapital'' ili ''Pozajmljeni kapital''.
Shvatanje bilansa kao dvostranog pregleda aktive i pasive jednog preduzeća upućuje na
njegova sledeća svojstva:
bilans predstavlja jedno stanje na određeni dan
usmeren je na prošlost – ex post posmatranje
predstavlja sučeljavanje imovine (upotreba kapitala) na strani aktive i kapitala (izvori
sredstava) na strani pasive u određenom vremenskom intervalu
Ukupnost aktive može da bude veća od bruto imovine za iznos pozicije ''Gubitak'' koja se, u
izvesnim slučajevima, unosi u aktivu bilansa. Budući da gubitak ne predstavlja nikakvu
imovinu, nego je, naprotiv, pokazatelj smanjenja kapitala i imovine kojom je kapital pokriven,
bruto imovina je manja od zbira aktive za eventualni iznos gubitka unetog na stranu aktive.
4
POJAM I VRSTE BILANSA
Po istom pravilu postupa se i u slučaju gubitka, koji se ne odbija od sume SK nego unošenje
gubitka u okviru bilansa uslovljeno je zahtevom nepromenjenog iskazivanja nominalne visine
SK u pasivi bilansa. Stvarna visina SK predstavlja razliku njegove nominalne visine iskazane
u pasivi i eventualnog gubitka, iskazanog u aktivi bilansa.
Bruto imovina može da bude manja od zbira aktive i zbog ne retkog običaja u nekim
zemljama da se otpisivanje (amortizacija) postrojenjske imovine ne vrši direktnim
smanjenjem njihove nabavne vrednosti nego, naprotiv, indirektno, unošenjem iznosa otpisa na
stranu pasive kao ispravke vrednosti. Takav postupak ostavlja nepromenjenu nabavnu
vrednost imobilizacija na strani aktive, čime je zbir aktive veštački uvećan za iznos IV u
pasivi, koja ne predstavlja nikakav kapital, nego je samo korektura postrojenjske imovine i,
prema tome, bruto imovine.
Čista imovina – predstavlja razliku između bruto imovine i dugova preduzeća. Pošto se pod
bruto imovinom podrazumeva celina aktive, očišćena od pomenutih korektivnih pozicija i
pošto dugovi preduzeća predstavljaju pozajmljeni kapital, neto ili čista imovina preduzeća
jednaka je sopstvenom kapitalu.
glavni cilj obavljanje posla. Pri tome se misli na imovinske delove čije bilansiranje dopušta
poresko pravo. Kod upoređenja imovine preduzeća ovaj pojam se koristi u značenju čista
imovina ili sopstveni kapital. U našoj praksi pojam imovine preduzeća upotrebljava se u
različitom značenju, što je znak njegovog preciznog značenja prema kome bi i bio
upotrebljavan u svim prilikama.
Bilans predstavlja dvostrani pregled bilansne imovine (aktiva) i bilansnog kapitala (pasiva).
Pojam bilans ne treba mešati sa pojmom godišnji zaključak koji obuhvata pored bilansa račun
gubitka i dobitka (bilans uspeha), napomene uz finansijske izveštaje i izveštaj o poslovanju.
Bilans predstavlja uži pojam od godišnjeg zaključka i odnosi se samo na bilans stanja.
Sam naziv godišnji zaključak upućuje na radnju zaključivanja nečega za period od jedne
godine. A radi se, zapravo, o zaključivanju poslovnih knjiga preduzeća koje ne prestaje sa
radom, sračunato na utvrđivanje izveštaja o imovinskom položaju i ostvarenom uspehu u
proteklom obračunskom periodu, koji treba da zadovolje informacione potrebe odgovarajućih
grupa adresata. Jer istekom jednog obračunskog perioda vrednost ukupne (bruto) imovine se
promenila, a pod uticajem ostvarenog dobitka i gubitka promenilo se i stanje neto imovine
(sopstveni kapital). Budući da vlasnici preduzeća polažu pravo učešća u dobitku, kao i da
snose posledice eventualnog gubitka oni su, pre svega, zainteresovani za utvrđivanje
ostvarenog uspeha proteklog obračunskog perioda, što ne znači da nisu zainteresovani za
bilans (stanja) kao pregled imovinske situacije.
Prema starom bilansnom pravu i praksi dobitak je prikazivan na pasivnoj strani, a gubitak na
aktivnoj strani. Donošenjem IV Direktive EEZ, gubitak se prikazuje na pasivnoj strani bilansa
sa negativnim predznakom. Time se za iznos gubitka smanjuje iznos sopstvenog kapitala, a da
nije povređen zahtev eksplicitnosti njegovog prikazicanja.
Ako u bilansu preduzeća gubitak nije pokriven (otvorenim) rezervama, onda postoji gubitak
(sopstvenog) kapitala, ali ako gubitak prelazi ceo kapital onda se govori o prezaduženosti.
Iako se rezultat jednog obračunskog perioda izražava kao promena neto imovine, on se ne
utvrđuje preko upoređenja ovih veličina na početku i na kraju perioda, nego putem računa
dobitka i gubitka (bilansa uspeha), u kome su prikazani svi, za odnosni obračunski period,
relevantni prihodi i rashodi kao njegove pozitivne i negativne komponente i čija razlika
predstavlja rezultat. Time se utvrđuje ne samo sumarni (globalni) iznos rezultata, kakva je
promena neto imovine, izvučena iz bilansa stanja na kraju i na početku perioda, nego i sve
pozitivne i negativne snage iz kojih je nestao, što daje mogućnost kontrole rezultata i što
povečava njegove informacione mogućnosti. To je glavni razlog što je bilans uspeha sastavni
deo godišnjeg zaključka.
6
POJAM I VRSTE BILANSA
2. VRSTE BILANSA
Kako se bilansu ne može pripisati jedan opšti i zajednički (vrhovni) cilj već obilje ciljeva čije
zadovoljenje pretpostavlja primenu više različitih formalnih i materijalnih pravila bilansiranja
nemoguće je definisati bilans koji bi po formi i sadržini odgovarao svim zahtevima.
Kod nas redovni bilansi su : godišnji zaključak (završni račun) koji se u skladu sa Zakonom o
računovodstvu, sastavlja po isteku svake poslovne godine i periodični obračuni koji se po
Zakonu o računovodstvu sastavljaju po isteku polugodišta.
U specijalne bilanse ubrajamo : bilans osnivanja, promene pravne forme, likvidacioni bilans,
bilans sanacije, razdvajanja, fuzije ...
Bilans stanja – pojavljuje se kao proizvod zaključka knjiga i sadrži praktično sva salda koja
se nalaze na računima stanja (aktivna i pasivna konta) posle izvršenog prenosa na konta
rezultata (rashodi i prihodi) sa ciljem razgraničenja između operativnih (obračunskih) perioda.
Račun dobitka i gubitka (bilans uspeha) – predstavlja sažeti, dvostrani pregled rashoda i
prihoda, čija razlika izražava periodični rezultat, koji je predmet raspodele i isplate. Inače,
7
POJAM I VRSTE BILANSA
bilans uspeha može da se sastavi u čistoj formi ili kao kombinacija obračuna i raspodele
rezultata (bruto i neto princip).
Sastavljanje bilansa uspeha u čistoj formi (bruto princip) pojavljuje se samo u slučaju gde su
faze obračunavanja i raspodele periodičnog rezultata strogo odvojene jedna od druge. U tom
slučaju , razlika između rashoda i prihoda na računu dobitka i gubitka integriše se u bilans
stanja kao globalna veličina. Time se formalno (računski) izravnjavaju bilans stanja i bilans
uspeha. Dobitak- pojavljuje se na strani pasive bilansa kao povećanje sopstvenog kapitala.
Gubitak – kao negativni periodični rezultat će se pojaviti u aktivi bilansa stanja (IV direktiva)
kao korektura (smanjenje) pozicije sopstvenog kapitala.
Bilans stanja i bilans uspeha predstavljaju proizvod zaključka knjiga. Postoje tri faze
zaključivanja knjiga:
zaključuju se konta rashoda i prihoda
integracija rezultata u stanje
zaključuju se konta aktive i pasive i njihov saldo se prenosi na račun izravnanja
Prema tome šta se smatra dominantnim ciljem knjigovodstva i godišnjeg zaključka, koji se
izvode iz knjigovodstva, razlikuju se :
1. Imovinski (statusni) bilansi
2. Bilans utvrđivanja rezultata
Imovinski (statusni) bilansi – specijalni bilans čiji je cilj utvrđivanje stanja imovine na
određeni dan. Ovaj bilans podrazumeva posebna pravila procenjivanja. Sačinjavaju ga
pozicije aktive i pasive bez pozicija razgraničenja. Sastavlja se neredovno (kod razdvajanja,
fuzije,itd.). Vrednost imovinskih pozicija utvrđuje se na dan bilansiranja (po tekućim tržišnim
cenama) pri čemu se vrednost izračunava na osnovu inventara ili izvlači iz tekućeg bilansa.
Bilans utvrđivanja rezultata – ima za cilj da utvrdi što tačniji rezultat. Bilans stanja koji
nastaje redovnim godišnjim zaključivanjem se razlikuje od imovinskog (status) bilansa ne
samo po načinu procenjivanja već i po naglašenom razgraničenju bilansnih perioda usled čega
se pojavljuju pozicije razgraničenja.
Prema tome da li se bilansi sastavljaju prema posebnim propisima trgovačkog prava ili
poreskog prava razlikuju se :
1. Trgovački (poslovni) bilansi
2. Poreski bilansi
8
POJAM I VRSTE BILANSA
Velika Britanija – Zakon o kompanijama, Companies Act, 1948. SAD – Zakon o HOV iz
1933. i Zakon o berzanskoj trgovini iz 1934., The Securities Act of 1933; The Securities ACT
of 1934; and Investment Companz Act of 1940. Kod nas – Zakon o računovodstvu.
Prema trgovačkom pravu bilansi se sastavljaju u različitim prilikama. To mogu biti povodi
koji se redovno ponavljaju u jednakim intervalima, prilike koje se pojavljuju samo jedanput u
poslovnom životu preduzeća ili izvanredni povodi koji se mogu pojaviti u poslovnom životu
preduzeća. U prvom slučaju, radi se o tzv. redovnim bilansima, tj. o redovnom godišnjem
zaključku, koji sadrži bilans, račun dobitka i gubitka i aneks, dopunjeni za izvesna preduzeća
izveštajem o poslovanju. U svim ostalim slučajevima sastavljaju se povremeni (specijalni)
bilansi (osnivanja, promene pravne forme, fuzije, razdvajanja, likvidacije, poravnanja i
stečajni bilans).
Formu i sadržinu redovnih i specijalnih bilansa regulišu zakonske odredbe u okviru opšteg
trgovačkog prava ili posebnih zakonskih tekstova i načela urednog bilansiranja.
Bilansi prema poreskom pravu međusono se razlikuju, kao i bilansi u trgovačkom pravu,
prema kriterijumu redovnosti sastavljanja. Oni mogu biti redovni (tekući) i specijalni
(povremeni) bilansi.
U okviru redovnih poreskih bilansa razlikuju se poreski bilansi prinosa (dobitka) i poreski
bilansi imovine. Prvi služe za utvrđivanje osnove oporezivanja dohotka poreskih obveznika;
drugi služe za izračunavanje vrednosti preduzeća kao celine, u smislu neto imovine, kao
osnove za oporezivanje obrtničke imovine ili kapitala. U grupu povremenih bilansa spadaju :
bilans osnivanja, promene pravne forme, fuzije i likvidacije.
Težište leži na godišnjem rezultatu koji treba da odgovara poreskim propisima. Visina
periodičnog rezultata, u skladu sa poreskim propisima, utvrđuje se na više načina, ali se
najčešće primenjuju postupci :
upoređivanja imovine preduzeća, u smislu sopstvenog kapitala
računa ostatka (viška) primanja
9
POJAM I VRSTE BILANSA
Prema računu viška (ostatka) primanja, osnovicu za oporezivanje čini razlika između ukupnih
primanja i izdavanja u toku poslovne godine, pri čemu su iz računa isključena neutralna
primanja i izdavanja (tranzitne pozicije) i sva izdavanja za postrojenjsku imovinu. Otpisi za
trošenje (amortizaciju) postrojenjske imovine obračunavaju se i uključuju u račun kao izdaci,
u visini koju dopuštaju propisi koji regulišu otpisivanje postrojenjske imovine.
U oba slučaja radi se o redovnim godišnjim zaključcima koji se međusobno razlikuju prema
obimu informacija koje pružaju.
Pošto se bilans stanja i bilans uspeha, kao delovi godišnjeg zaključka sastavljaju, saglasno
propisima ili načelima urednog bilansiranja, oni služe istovremeno internim i eksternim
korisnicima i njihovim ciljevima. Pojedinosti o poslovnim događajima, finansijskom položaju
i ostvarenom razvoju preduzeća, koji se ne vide iz bilansa stanja i uspeha, izložene su u
aneksu koji je treći finansijski izveštaj i izveštaju o poslovanju koji prati godišnje račune o
stanju i uspehu preduzeća.
10
POJAM I VRSTE BILANSA
Bilans otvaranja
Osobenost bilansa otvaranja je u tome što on sadrži samo stanje (aktivu i pasivu) bez računa
uspeha (rashoda i prihoda). Izravnanjem bilansa uspeha, ostvareni periodični rezultat
integrisan je u bilans stanja ili u bruto iznosu (neraspodeljeni rezultat) ili u iznosima koji
odgovaraju računu raspodele rezultata.
Prvi slučaj – bruto rezultat protekle godine pojavljuje se kao posebna pozicija u bilansu stanja
(dobitak ili gubitak tekuće godine). Drugi slučaj – ostvareni rezultat protekle godine ne
raspoznaje se u bilansu stanja zbog toga što su njegovi delovi, dobijeni računom raspodele,
pomešani sa elementima rezultata ranijih godina u okviru pozicija : kapital, rezerve,
neraspodeljeni dobitak, obaveze prema radnicima, itd
Završni bilans treba shvatiti u širem i užem smislu. U širem smislu, to je bilans koji se
sastavlja na kraju poslovnog života preduzeća i vrši dvostruku funkciju :
njime se utvrđuje totalni rezultat
predstavlja plan za likvidaciju preduzeća
Godišnji bilans – proizilazi iz formalnog (računskog) zaključka svih konta u glavnoj knjizi
(finansijskom knjigovodstvu), kome prethodi inventarisanje, zbog čega se, ne retko, sreće pod
nazivom ''godišnji zaključak'' ili ''redovni bilans''. Za razliku od bilansa otvaranja, godišnji
zaključak obuhvata bilans stanja sa aktivom i pasivom, račun dobitka i gubitka sa rashodima i
prihodima, aneks sa dopunskim informacijama. Sva tri finansijska izveštaja čine celinu i
praćeni su izveštajem o poslovanju.
11
POJAM I VRSTE BILANSA
Kratkoročni međubilansi
Međubilansi mogu biti sastavljeni na bazi zaključaka svih računa, kome prethodi
inventarisanje ili bez inventarisanja. Ali, samo međubilans sa inventarom je bilans u pravom
smislu, jer se on razvija prema načelima godišnjeg bilansa. Takav bilans je prema stepenu
tačnosti identičan godišnjem zaključku. Razlika je samo u dužini obuhvaćenog vremenskog
intervala. U praksi se češće koriste međubilansi bez inventara, koji se obično sastavljaju u
zaokruženim brojevima, uz upotrebu obračunskih cena i uz naslanjanje na knjigovodstveno
stanje. Budući da ima karakter sirovog stanja, on je po stepenu tačnosti ispred redovnog
godišnjeg zaključka.
Iskazna moć godišnjeg zaključka odnosno njegovih sastavnih delova – bilansa stanja i bilansa
uspeha – uslovljena je stepenom raščlanjavanja i načinom (tehnikom) prikazivanja bilansnih
pozicija. Prema načinu prikazivanja razlikuju se :
1. Bruto bilansi
2. Neto bilansi
Bruto bilansi – prikazuju sve pozicije stanja i uspeha bez saldiranja. Bruto bilans stanja
karakteriše indirektno otpisivanje i isticanje otpisa na posebnoj korektivnoj poziciji aktive ili
njenim unošenjem u pasivu bilansa isticanje gubitka proteklih godina u aktivi ili kao
12
POJAM I VRSTE BILANSA
korektivne pozicije sopstvenog kapitala u pasivi bilansa. Bruto principu odgovara integrisanje
bruto ostvarenog rezultata protekle godine u bilans stanja. Obračun raspodele rezultata knjiži
se u sledećoj godini.
Isticanje bruto rezultata u bilansu znatno povećava njegovu iskaznu moć, koja naročito dolazi
do izražaja u analizi razvoja finansijske strukture preduzeća. Bruto bilans uspeha sadrži sve
prihode i rashode bez ikakvog međusobnog saldiranja. Periodični rezultat predstavlja razliku
ukupnih (bruto) prihoda i rashoda.
Bilansi se međusobno mogu razlikovati i prema tome da li imaju karakter stanja ili toka
(kretanja).
Bilans stanja – koji se sastavlja da prikaže visinu i strukturu kapitala i ulaganja kapitala u
različite oblike (realne i nominalne) imovine u određenom trenutku ima karakter stanja.
Bilans kretanja može da se prikaže u formi pregleda razlika (salda) između bruto kretanja
dugovne i potražne strane na kontima stanja, pri čemu su iz prometa isključena početna stanja.
Takav bilans se naziva bilansom promena ili bilans kretanja razlika. Saldo svih aktivnih i
pasivnih razlika pokazuje rezultat perioda.
13
POJAM I VRSTE BILANSA
stanja i uspeha) članica zajedničkog interesa. Zbog toga se, pored pojedinačnih bilansa pravno
samostalnih preduzeća, pojavljuju i bilansi više preduzeća, između kojih se, u skladu sa
oblicima međusobne saradnje razlikuju :
1. Zbirni
2. Zajednički
3. Konsolidovani bilansi
Zbirni bilans – predstavlja najpodesniju formu sažimanja dva ili više pravno i ekonomski
samostalna preduzeća, koja su povezana nekim konkretnim zajedničkim interesom u okviru
profesionalnog udruženja.
Ovu vrstu bilansa karakteriše pre svega jednostavno statičko spajanje, tj. sažimanje pozicija
bilansa stanja i uspeha, pri čemu se ne vodi računa o tome da li su pojedini bilansi raščlanjeni
na jedinstveni način i da li su, prilikom bilansiranja, korišćena jedinstvena pravila
bilansiranja.Ova forma sažimanja ne postavlja uslov striktnog pridržavanja načela
uporedivosti, koje je inače jedno od najvažnijih pravila urednog vođenja knjiga i bilansiranja.
Imajući sve ovo u vidu, jasno je da sadržina ovog bilansa pruža obaveštenja skromnih
vrednosti.
Pošto međusobni odnosi članica zajedničkog interesa tangiraju kako BS tako i BU,
sastavljanje konsolidovanog bilansa podrazumeva konsolidovanje bilansa stanja i bilansa
uspeha. Konsolidovanje kao problem ističe dve grupe problema :
izbor kruga konsolidovanja, što pokreće pitanje utvrđivanja obaveza za uključivanje u
konsolidovani bilans
14
POJAM I VRSTE BILANSA
Redovni godišnji zaključci kod svih obuhvataju bilans stanja, račun dobitka i gubitka i aneks
dopunjeni izveštajem o poslovanju.Međugransko upoređivanje preko bilansa i računa dobitka
i gubitka je krajnje otežano zbog razlika sadržine bilansa pojedinih grana koje su uslovljene
njihovim različitim delatnostima.
15
POJAM I VRSTE BILANSA
ZAKLJUČAK
Formalna obeležja bilansa je to da uvek ima dve strane, što ga karakteriše kao dvostrani
pregled obe strane bilansa su formalno, tj. računski jednake veličine, što označava ravnotežu
obeju strana. Prilikom prikazivanja bilansa mora da se prati određena forma koja može da
bude forma konta (međusobno se sučeljavaju dve strane) i štafelna forma (veličine dveju
strana su poređane jedna ispod druge).
Kroz ovaj rad čitalac se upoznaje sa pojmom bilans, shvata njegovu znacajnost u
racunovodstu, razgraničava ovaj pojam sa pojmom godišnji zaključak i prikazana mu je široka
podela bilansa u zavisnosti od zahteva koji se odnosi na formu bilansa.
16
POJAM I VRSTE BILANSA
LITERATURA:
17