Košarka je jedan od najdinamičnijih sportova

u kojem se stalno izmjenjuju tipične i atipične situacije. Igrač ih mora brzo primijetiti, analizirati i

adekvatno reagirati u njima. Zbog utjecaja različitih

faktora na igru i uspjeh košarkaša u obrani, napadu

i tranziciji, treneri i stručnjaci na području košarke

trude se razviti one motoričke sposobnosti, svojstva

i tehnike koje će doprinijeti većoj učinkovitosti. U

suvremenom konceptu kondicijske pripreme mladih

košarkaša, trening motoričkih komponenti – brzine,

agilnosti i eksplozivnosti postavlja pred trenere velike mogućnosti, ali istovremeno i zadatke.

Svojstva brzine i eksplozivnosti podrazumijevaju tri motoričke sposobnosti: brzinu kao sposobnost

izvođenja jednog ili više pokreta u što kraćem vremenu; agilnost sposobnost promijene smjera
kretanja bez gubitka ravnoteže, brzine, snage i kontrole

pokreta; i eksplozivnost kao sposobnost aktivacije

što većeg broja motornih jedinica u što kraćem vremenu (Pearson, 2007). Kretanje u sportu je rijetko

usmjereno samo naprijed i pravolinijski. Uglavnom

su prisutne promijene smjera sa lateralnim pokretima koji se odvijaju u nekoliko etapa simultanog

kretanja. Brzina i ubrzanje samo po sebi se očituju u različitim situacijama koje zahtijevaju promjenu
pravca i smjera. Takvo kretanje se smatra agilnim (Fulton, 1992; Gambetta, 1996; Moreno, 1995;

Sayers, 2000; Twist & Benicky, 1996). Agilnost je

definirana kao sposobnost promjene pravca kretanja

velikom brzinom (Bloomfield, Ackland, & Elliot,

1994); sposobnost brze i precizne promjene pravca

kretanja (Johnson & Nelson, 1969) i promjena pravca a da prilikom toga ne dođe do usporavanja.
Brzina je sposobnost kombiniranja reakcije, percepcije

i prostornog odnosa, kako bi se izveo koordiniran

i ciljano osmišljen pokret, a podrazumijeva neciklične aktivnosti (Stein, 1998). Ova definicija se

odnosi na složenu brzinu koja je najčešće prisutna

u terenskim sportovima. Prema toj definiciji brzinu

čine tri faktora: brzina reakcije, brzina pojedinač-

nog pokreta i frekvencija pokreta (Ross i sur., 2001).

Sposobnost brze reakcije na stimulans se označava

kao hitrost. Ona podrazumijeva kraći latentni period reakcije mišića, izolirani pokret bez nepotrebnog

opterećenja koji uključuje pokret u više zglobova

(Verkhoshansky, 1996). To je višedimenzionalna

sposobnost koja kombinira brzinu reakcije, ubrzanje i eksplozivnu snagu (Moreno, 1995). Pearson

(2007) eksplozivnost definira kao sposobnost izvo-

đenja pokreta u što kraćem vremenu.

Sve tri navedene sposobnosti u okviru svojih dimenzija djeluju na sličan način i sličnih su
karakteristika. Time se podrazumijeva djelovanje stimulansa

na živčani sustav i mišiće, koje rezultira reakcijom

sličnih parametara. Usporedno s tim, energetski i

fiziološki sustavi koji se uključuju su podjednakog

intenziteta. Stoga se javila potreba za razvojem ovih

svojstava neophodnih u mnogim sportovima i sportskim granama. Košarka kao sport zahtjeva od
igrača

da reagira i izvede akciju na dinamičan i intenzivan

način (Crisafulli, i sur., 2002; Jakovljević, Karalejic,

Pajic, Macura, & Erculj, 2012). Nužno je razvijati

ove tri brzinsko-eksplozivne komponente i kod ni-

žeg školskog uzrasta (Bailey, i sur., 2010; Stafford,

2005). Takvo mišljenje proizlazi iz činjenice da su

ove motoričke komponente u navedenom razdoblju

veoma osjetljive na stimulans (Forda i sur., 2011;

Viru i sur., 1999; Bar-Or, 1996).

Trenažna metoda koja podržava razvoj brzine,

agilnosti i hitrosti na specifičan i kompleksan na-

čin posljednjih deset godina pobuđuje veliko zanimanje. Sve je zastupljenija i sve se više mijenja.

SAQ metoda dakle u svojoj cjelini, ali i po komponentama pruža mogućnost trenerima da učinkovito
unapređuju motoričke sposobnosti sportaša svih

dobnih kategorija pa i onih mlađih (Pearson, 2007;

Pearson & Hawkins, 2005a; Pearson & Hawkins,

2005b). Osnovna odlika ovog programa je odvojeno

razvijanje motoričkih sposobnosti a zatim njihovo

spajanje u jednu cjelinu.