Matematika Za I-Razred Srednje-Škole

1 1 M ^ i ¥ ; : : - i ^; f ^ m H m l M v f
JŠćjV'^*^'"I
•i & •-.]'• I
B B B B i
•.•' jfl.. •.. . .;• ••'•]• .v ;

JVaU ir o v ji uv/u a • uiu.
Vinv • \brrv
sktor: Šefik ZUPČEVIČ
izdavača: Abduselam RUSTEMPAŠIĆ
dnik: Ante BANIIĆ PREDGOVOR ..,.;.........,.,.....,,...;. 7
:enzenti: Vesna PAVLOVIĆ, Tuzla UVOD 8

Safet ZULIĆ, Bihać
OSNOVNIPOJMOVIMATEMATIČKE LOGIKE 9
:tor i korektor: Nada BUTIGAN Osnovni poj movi ••••,••••••••• 9
Iskaz (sud) ••• ....,,....,......;.......,..,,.......,••...., 10
ilovna strana: MiraGOGIĆ Složeni iskazi ••••• ^
SKUPOVI .••••• 13
P: Autor O S N O V N I P O J M O V I U MATEMATICI;. .....;................................. 17
•"P* A r k a P R E S S . Sarajevo 1.REALNI BROJEVI......... ...;............. .........................20
; 1.1. SKUP PRIRODNIH BROJEVA N ...........,,,21

»ž: 1000 primjcraka
1.1.1. Operacije u skupuN 21
1.2. SKUP CIJELIIIBROJEVA 23
1.2.1. Apsolutna vrijednost (modul) cijelog broja 24
:IP - Katalogizacija u publikaciji 1.3. SKUP RACIONALNIIi BROJEVA • • • •... • s....... 27
lacionalna i univerzitetska biblioteka 1.3.1. Decimalni zapis racionalnog broja ;.... ,,..,,,,,..,.,.....,,,....,..,
Josne i Hercegovine, Sarajevo 1.4. SKUP IRACIONA.LNIH BROJEVA 31
1.4.1. Apsolutna vrijednost realnogbroja.... ,..,.,..,..,........,....34
1 (075.3) 1.4.2. Interval 34
iODŽIĆ, Abdulah 1.4.3. Približna vrijcdnost realnog broja ,.,....,,,.........,.. ........34

Matematika 1 : udžbenikza 1. razred gimnazije
drugih srednjih Skola / Abdulah Hodžić. - 2. ALGEBARSKIIZRAZI 40
»arajevo : Svjetiost, 2006. - 232 str.: graf 2.1.'STEPENI (POTENCIJE) S CJELOBROJNIMIZLOŽIOCEM (EKSPONENTOM) 41
irikazi; 24 cm 2.1.1. Operacije sa stepenima ...,.......,,, 41
2.1.2. Stepenovanje nulom 43
SBN 9958-10-683-3
2.2. CIJELIBROJNIIZRAZI. PRAVILA FORMIRANJA 45
:OBISS.BH-ID 15077638
2.3. CIJELIALGEBARSKIIZRAZIPOJAMPROMJENLJIVE ( V A R I J A B L E ) . . . . . . . . . . . . . 4 6
2.4. MONOMIIOPERACIJE S MONOMIMA 47
2.4.1. Sabiranje i oduzimanje monoma ,,,. 48
2.4.2. Množenje i dijeljenje monoma .50
; 2.5. POLINOMIJEDNE VARIJABLE.: 52
2.6. OPERACIJE SA POLINOMIMA 53
•• 2.6.1. Sabiranje i oduzimanje polinoma ....,.,..,...:,,......,...;.,.;,„...;.......... 53
deralno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kultute i sporta, na osnovu odobrenja Vijeća za 2.6.2. Množenje polinoma ,.;;.,.......,..,......;,..,.;...:.....;.... 55
abir udžbenika od 12. 03. 2001. god. Rješenjem broj UP-I-03-38-9-2517/1 odobrilo je ovaj 2.6.3. Dijeljcnje polinoma 55
žbenik za upotrebu. 2.6.4. Stepenovanje (potenciranje) zbira i razlike ........,.,.„.,...,......60
2.7. BINOMNE FORMULE ...„.....„..., 63
2.7.1. Razlikakvadrata...;.:,. .:...„,„,„.;.„.„„„.„:.,.,...,63
rogo je zabranjeno svako kopiranje, umnožavanje i preštampavanje udžbenika bez odobrenja
2.7.2. Razlika kubova 63
lavača. Neovlašteno kopiranje, umnožavanje i preštampavanje predstavlja krivično djelo.
2.7.3. Zbir kubova 63
2.9. RAZLOMLJENI (RACIONALNI) ALGEBARSKIIZRAZI 68 3.12.3. Ortocentar ,...,......„.,.„„..
2.9.1. Proširivanje i skraćivanje algebarskih razlomaka 70 3.12.4. Težište trougla 115
2.10. TRANSFORMACIJA RAZLOMLJENIH ALGEBARSKIHIZRAZA 73 3.13. ČETVEROUGAO 117
2.10.1. Sabiranje i oduzimanje algebarskih razlomaka 73 3.13.1. Paralelogram 117
2.10.2. Množenje algebarskih razlomaka 74 3.13.2. Pravougaonik ..,..,„...,., ,....,.... 118
2.10.3. Dijeljenje algebarskih razlomaka - -.75 3.13.3. Romb 118
2.10.4. Dvojni razlomak 76 3.13.4. Kvadrat ....; ......................118
3.13.5. Romboid ,..................................: 119
G E O M E T R I J A U R A V N I 8 6 3.13.6. Trapez .........119
3.13.7. Deltoid ..........; ..........:............................. 120
3.1.UVOD 87 3.14. KONSTRUKTIVNIZADACIO TROUGLUIČETVEROUGLU 121
3.2. O S N O V N I I I Z V E D E N I P O J M O V I U GEOMETRIJI 87 3.14.1. Primjeri konstruktivnih zadataka o trouglu 122
3.3. O S N O V N I I I Z V E D E N I S T A V O V I U GEOMETRIJI 89 3.14.2. Primjeri konstruktivnih zadataka o četverouglu .. .., 124
3.3.1. Aksiome pripadanja ,.89 3.15. POVRŠINA PARALELOGRAMA, TROUGLAITRAPEZA 126
3.3.2. Aksiome rasporeda •..—•91 3.15.1. Površina pravougaonika ;....,....., 127
3.3.3. Aksioma paralelnosti 91 3.15.2. Površina paralelograma ....,„. 127
3.4. GEOMETRIJSKE FIGURE .....92 3.15.3. Površina trougla ,„, ..„....„..„„ 128
3.4.1. Poluprava 92 3.15.4. Površina trapeza „.....„... ...„„ 129
3.4.2. Duž . .93 3.16. V E K T O R I U RAVNI 131
3.4.3. Orijentirana prava... ........93 3.16.1. Osnovni pojmovi o skalarima i vektorima.. 131
3.4.4. Poluravan............. ...93 3.16.2. Sabiranje i oduzimanje vektora ,„„„,„.„....„...„..„„.,„.,„ „.„.„„..„..„„. 133
3.4.5. Kružnicai krug.. .........94 3.16.3. Množenje vektora realnim brojem 134
3.4.6. Ugao........... 94
3.4.7. Mnogougao (mnogokut, poligon) 96 4 . K O O R D I N A T N I S I S T E M U R A V N I 1 4 0
5.5. KONGRUENCIJA (PODUDARNOST, SUKLADNOST)DUŽIIUGLOVA .97

4.1. PRAVOUGLI (DEKARTOV) KOORDINATNISISTEM 141
3.5.1. Aksiome kongruencij e 97
4.2. UDALJENOST DVIJE TAČKE 143
3.5.2.Izometrijsko preslikavanje 97
4.2.1. Koordinate sredine duži. Koordinate težišta trougla 144
3.5.3. Mjerenje duži 98
4.2.2. Površina trougla.. 145
3.5.4. Mjerenje uglova 99
4.3. RAZMJERE (OMJERI) IPROPORCIJE .„147
5.6. UGLOVIUZ TRANSVERZALU...... .101
4.3.1. Razmjera (omjer).... 147
5.7. UGLOVIS PARALELNIMIORTOGONALNIM KRACIMA 102
4.3.2. Proporcije 148
3.7.1. Uglovi s paralelnim kracima 102
4.4. FUNKCIJE DIREKTNE PROPORCIONALNOSTI 150
3.7.2. Uglovi s ortogonalnim (okomitim) kracima 103
4.4.1. Tok i grafik tunkcije y = kx 152
5.8. MNOGOUGAO (POLIGON, MNOGOKUTNIK).,.,.,............,.........!..............,.;............ 104
4.5. FUNKCIJA OBLIKA Y = KX + H 155
3.8.1. Zbir uglova mnogougla 105
4.6. FUNKCIJA OBRNUTE PROPORCIONALNOSTI 158
3.8.2. Broj dijagonala mnogougla 106
4.7. PRIMJENA PROPORCIONALNIH VELIČINA 162
3.8.3. Mnogougao i kružnica 106
4.7.1. Direktna proporcionalnost 162
5.9. TROUGAO (TROKUT) 108
4.7.2. Obrnuta proporcionalnost 162
3.9.1. Uglovi trougla 108
4.7.3. Procentni račun 163
3.9.2. Odnosi među stranicama trougla 109
3.9.3. Odnos stranica i uglova trougla 109
5 . I Z O M E T R I J S K A P R E S L I K A V A N J A R A V N I 1 6 8
3.9.4. Srednja duž trougla 110.
10, KONGRUENCIJA (PODUDARNOST, SUKLADNOST) TROUGLOVA 110 5.1. POJAMIZOMETRIJE 169
5.11. SIMETRAI.A DUŽIISIMHTRALA UGLA ........113 5.2. TRANSLACIJA RAVNIIOSOBINE TRANSLACIJE 169
. . . . . . . . -f .
5.3. ROTACIJA RAVNIIOSOBINE ROTACIJE 172
3.11.1. Simetrala duži ,... „.,...;:..........,...... 113
5.4. CENTRALNA SIMETRIJA 174
3.11.2. Simetrala ugla 113
5.4.1. OSOBINE CENTRALNE SIMETRIJE 174
5.12; ZNAČAJNE TAČKE, D U Ž I I P R A V E TROUGLA 114
5.5. OSNA SIMETRIJA. OSOBINE OSNE SIMETRIJE 175
3.12.1. Centar upisane kružnice..... 114
6.1. JF.DNAKOST, IDENTITETIJEDNACINA 181
6.2. RJEŠAVANJE LINEARNIH JEDNAČINA SA JEDNOM NHPOZNATOM 182
6.3. DISKUSIJA RJEŠENJA LINEARNE JEDNAČINE ..184
6.4. PROBLEMIS JEDNOM NEPOZNATOM 187
6.5. NEJEDNAKOSTINEJEDNAČINE (NEJEDNADŽBE) 189
6.5.1. Osobine nejednakosti •••• ...,.190
6.5.2. Ekvivalentne nejednačine .,,...,.190
6.6. RJEŠAVANJE LINEARNIH NEJEDNAČINA
6.7. SISTEMILINEARNIH NEJEDNAČINA S JEDNOM NEPOZNATOM
.....191
193
PREDGOVOR
7 . S I S T E M I L I N E A R N I H J E D N A Č I N A ( J E D N A D Ž B I ) . 2 0 2
llil/benikje rađen prema najnovijem nastavnom planu i programu za girnnaziju i srednje škole.
I'isan je jednostavnim i učenicima pristupačnim jezikom, a prema zahtjevima i potrebama savre-
7.1. LINEARNA JEDNAČINA (JEDNADŽBA) S DVIJE NEPOZNATE 203 nu'uc srednje škole. Nije opterećen strogom matematičkom simbolikom u dokazima teorema. To
•7.1.1 i -Sisteinod -dvije -lineaimejednačine '(jednajdžbe) -s- dvij© n e p o z n a t e . . - . ' . . . . ; ; ; . . : . 2 0 4 |c učinjeno namjerno, kako bi naš udžbenik matematike, po svojoj stiogosti u zahtjevima, slože-
7.2. METODE RJEŠAVANJA SISTEMA JEDNAČINA (JEDNADŽBI) 205 ntiMi le u metodičkom pristupu obrade sadržaja, bio na nivou odgovarajućih udžbenika zemalja
7.2.1. Metoda supstitneije (zamjene).. ...,;,...........,......... ..................205 l'vropc.
7.2.2. Gausova metoda....,,..........,., ,..., 208
7.3. POJAM DETERMINANTE DRUGOGITREĆEG REDA 212 Možo se primijetiti da udžbenik, pored teoretskih izlaganja i urađenih primjera, koji ilustriraju
7.3.1. Rješavanje sistema jednačina pomoću determinante .....;......................,.. ....213 uliiiidcne sadržaje, sadrži posebne zadatke za utvrđivanje i vježbu, koji se mogu koristiti na
7.4. GRAFIČKA METODAIDISKUSIJA RJEŠENJA SISTEMA frisnvima utvrdivanja, proširivanja znanja i učenicima za domaću zadaću. Nakon svake tematske
OD DVIJE JEDNAČINH SA DVIJI': NI'POZNATE 215 i'ldine dat je veći broj zadataka za sistematizaciju gradiva i samostalan rad ucenika, Ima blagih
piošiicnja gradiva, koji se mogu koristiti za rad sa nadarenim učenicima, posebno u dodatnoj
DODACI 227 nasliivi.
Nii početku svake tematske cjeline dati su likovi poznatih matematičara sa kraćim biografskim i
podacima o njihovom doprinosu matematičkoj nauci, što predstavlja novinu u našoj matematič-
kn| uclžbeničkoj literaturi.
11 cilju postizanja odgojne komponente u nastavi matematike, većina tematskih cjelina, pa i nas-
liivuih jedinica, započinje izrekom poznatih naučnika ili poslovicom, što može značajno uticati
ii.i liizvoj i fbrmiranje mlade ličnosti.
Md/benik je namijenjen, prije svega, učenicima za praćenje i usvajanje znanja u toku nastave, a
l'iij'.odiin j e i za samostalan rad i vježbu;
Niislavnici ovo štivo mogu koristiti kao orijentaciju u pripremanju, te planiranju i programiranju
iiiislavu.
11 svom odgovornom radu na udžbeniku naišao sam na razumijevanje i doživio podršku i pomoć.
Ucccnzenti su poslije detaljnog pregleda rukopisa dali veoma korisnu sugestiju u vezi sa kvalite-
lnin sadržaja, a Iektor se svestrano založio da tekst bude pristupačan učenicima,
Sn posebnim zadovoljstvom svima izražavam svoju zahvalnost.
Autor
OSNOVNI POJMOVI MATEMATICKE LOGIKE / M
Nm poćetku ovog udžbenika dajemo samo osnovne pojmove matematičke logike i teorije skupova.
( il| iiiim je da učenici savladaju samo osnovne sadržaje ove danas važne matematičke teorije, koje
i'i- koristiti u nastavi matematike i nešto više u nastavi informatike.
Osnovni pojmovi
ti) Konstanta je veličina čija se vrijednost ne mijenja.
I'i'liiijer: Konstante su: 3, 7, 71, ...

I>) Promjenljive su veličine čija se vrijednost mijenja. Predstavljamo ih slovima.
('i luijer: Promjenljive su: y, z, a, b,...
i:) Konstante kojima zamjenjujemo promjenljive nazivaju se vrijednosti promjenljivih.
I'rimjer: a = 5, jc = -7 su vrijednosti promjenljivih a i x,
il) Sinibolima označavamo neke konkretne veličine. Ako se ukaže prilika da koristimo
iidŽbenik matematike na bilo kom jeziku, uočavamo da su matematički simboli isti. Zato ka-
žnmo da matematičari "govore " istim jezikom. Objašnjavajući konstante i promjenljive, mi
smo već koristili simbole.
Primjeri simbola za:
- skupove: A, B, C, ... •
- prirodne brojeve: 1, 2, 3,... / /
- duži: a, b, c, ... j
MAHMUD BAJRAKTAREVIĆ (1909. -1985.) - operacije: +, -, •,:,... )
Bosanskohercegovački matematičar. - relacije:<,>,<,>,=, 1,...
- simboli pripadnosti:
e (x e N) znači pripada,
Rođen je u Sarajevu, gdje je završio osnovno i gimnazijsko
obrazovanje. Studij matematike završio je u Beogradu. g € N) znači nc pripada.
Mahmud Bajraktarević je prvi doktor matematičkih nauka u - simbol => znači slijedi, povlači, a simbol <=> znači ekvivalentno,
Bosni i Hercegovini. Doktorsku disertaciju odbranio je na - simbol za kvantifikator V se čita za svaki, za sve,
Sorboni u Parizu 1953. godine. Objavio je 56 naučnih ra- - simbol 3 znači postoji bar jedan, a simbol 3! postoji tačno jedan ili postoji jedan i
dova u poznatim časopisima u zemlji i inozemstvu. Dao je samo jedan.
izuzetno veliki doprinos razvoju analize, teorije nizova i e) Izrazom nazivamo skup konstanti i promjenljivih veličina povezanih simbolima mate-
teorijefunkcionalnihjednačina. matičkih operacija. Najprostiji izrazi su same konstante i promjenljive. Složeniji izrazi su,
Cijeli radni vijek proveo je kao profesor matematike u naprimjer:
gimnaziji, Višoj pedagoškoj školi, od osnivanja, na Odsjeku
).,3x-l,(a-5)-3,^-,a2+3a-l...
za matematiku na Prirodno-matematičkom fakultetu u-Sara-
2x i r • t <
jevu. :
I) Vrijednost izraza je konstanta koju dobijemo kada se u njemu sve promjenljive zami-
Bioje redovan član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i
jene odgovarajućim vrijednostima, a zatim se, poštujući red, obave računske operacije u tom
Hercegovine.
i/razu. .
I'i inijer: Odredi vrijednost brojnog izraza:
l( x ,y,z) = 3x - 5xy + (x - y)(x - z)
/:i v • 2, y = 3, z = -1.
HjL'Senje: f(2,3,-l) = 3 - 2 - 5 - 2 - 3 + ( 2 - 3 ) ( 2 + l) = 6 - 3 0 - 3 = - 2 7 .
I'n/nači da j e - 2 8 vrijednost datog izraza.
Svaka izjavna rečenica koja ima smisla i koja može biti istinita (tačna) ili neistinita (netačna) na- T T T V T ±
ziva se iskaz (sud). T T T T
T 1
Svaki iskaz možemo obilježiti nekim slovom (najčešće slovom latinice), brojem ili nekim dmgim
1 T T 1 T ±
simbolom. Takve simbole nazivamo iskazna slova. .
1 1 1
Primjeri:
1) Broj 5 je manji od broja 9 = p |>i linn'r: p s "Broj 2 j e veći od broja 5", q = "Broj 8 je paran".
2) Broj 4 je paran broj = a I»i•, 1111:ki' ij a ova dva iskaza je "Broj 2 je veći od broja 5 ili broj 8 je paran", tj,
3) Rješenje jednačine x + 5 = 2 je pozitivan broj = b. /i • i/ ! v T - T. •
c) Negacija
Svako iskazno slovo, u našem slučaju p, a, b, može imati dvije istinitosne vrijednosti, tj. iskazna
slova možemo smatiati promjenljivim veličinama koje mogu imati samo jednu od dvije vrijed- Nt-ltiinj:i iskaza p je iskaz ~\p (čitaj "ne p"), koji je istinit samo ako je p neistinit i obrnuto.
nosti: T (tačno, istinito) ili ± (netačno, neistinito).
Ako neki iskaz ima tačnu vrijednost, onda pišemo \{p) = T, ili netačnu vrijednost x(p) = _L. Zbog d'i Implikacija
kratkoće pisanja, često se ovaj način pisanja zamjenjuje sa/? = T ili p = ..JL hn|ilik:u'i|a iskaza p sa iskazomc/je složen iskaz "p implicira q", u oznaci p =-> q (čitaj "p impli-
Tačan iskaz naziva se stav. i u,i r/" ili " iz p slijedi q"), koji je tačan u svim slučajevima osim ako je p tač-in, a q netačan
Primjer tačnog iskaza: "Kvadrat broja dva je 4" = p, tj. x(p) = T, a netačnog "Broj 8 je djeljiv sa i-,|.ii/, l lobičajeno je da se implikacija piše: "Ako je p, onda je q" ili "Iz p slijedi q". U implikaciji
3"S?,tj.T(9) = l . /< </ iska/ p naziva se pretpostavka (hipoteza), a iskaz q je zaključak (tvrdnja).
U matcmatici su iskazi: stavovi, definicije, aksiome, teoreme, kao i neke relacije, o čemu će biti I'.fniii.riiiii lablica implikacije je:
riječi kasnije. T (p=>q)
UP)
T T T T ±
Složeniiskazi
T ± ± ili T T ±
Od dva ili više iskaza (tačnih ili netačnih) možemo obrazovati (sastaviti) novi iskaz. Tako sastav- T T ± T T
ljeni iskazi nazivaju se složeni iskazi.
± T
a) Konjunkcija
l'i iiiilcr: 1/ iskaza: p = a = 1 = T i q = a2= T, p => q, tj. T => T = T.
Konjunkcija (konjunkcija = sastav) iskaza p sa iskazom q je iskaz "p i q " u oznaci p Aq (A čitaj
"i") koji je tačan samo ako su oba iskaza tačna. c) Ekvivalencija
Konjunkciji odgovara tablica istinitosnih vrijednosti: I l.viv.ilencija iskaza p sa iskazom q je složen iskaz "p ekvivalentno sa q", u oznaci p <=> q,
l-n|i |f lnčan ako su iskazip i q tačni ili nctačni.
Up) <<0 T (p A q) l-.linilnsiui lablica ekvivalencije je:
T T T A . T 1
UP) <q) T (pt>q)
T ± 1 ili T T 1 T T T <=> T • ?_L
± T ± ± ± ± T ± ±. ili T T ±
1 1 ± ± T ±. ± ± T
± ± T
Priinjer: p = "4 je kvadrat broja 2", q =i "5 dijcli broj 12".
Konjunkcija ova dva iskaza je "4 je kvadrat broja 2 i 5 dijeli broj 12", tj. Mii/t-iii iskaz ( e k v i v a l e n c i j a ) p O q čitamo "p je ekvivalentno saq" ili "p je ako i samo ako q" ili
/?A<7 = T A ± = _L. "/' |i- potrcban i dovoljan uvjet za q" i sl.
b) Disjunkcija I'i linji'r: /) s "Ako je prirodan broj djeljiv sa 6, onda je on djeljiv sa 2 i 3", q = "Ako je prirodan
Disjunkcija (disjunkcija = rastav) iskaza p i q je iskaz "p ili q" u oznaci p v q (v čitaj "ili") koji liin| dieljiv sa 2 i 3, onda je on djeljiv sa 6".
je tačan ako je bar jedan od iskaza p ili q tačan. Mii/i'ii iskaz (ekvivalencija) je p O q: "Da bi prirodan broj bio djeljiv sa 6, potrebno je i dovolj-
Disjunkciji odgovara tablica istinitosti: I I I I il:i htulc djeljiv sa 2 i 3", ili "Prirodan broj je djeljiv sa 6, ako i samo ako je djeljiv sa 2 i 3".
w*«u»v ff»oBnw puiuuvu ,»iw v« jr, if, i, ... ivv/jv uûuvuvaju lOIâ/it i dilllUUlV lUglVKIli U[JU(IÎJ<1 ^
I
l> "Hroj 15 je sadržilac broja 6",
njukcija, disjunkcija, implikacija i ekvivalencija) nazivamo iskaznim formulama.
i/ "Hioj 15 ima istu mjeru kao broj 20",
Iskaznu formulu nazivamo tautologija ako sa ma kojom zamjenom njenih slova sa simbolom
/ "Hinj 15 je sadržilac broja 10",
ili J_, formula prima vrijednost T.
Ispilaj istinitost iskaza:
.i) \ > A q A r b) p v q v r c) p v q A r.
Primjer: Pomoću tablica istinitosti pokazati da je formula:
li l'. nKo )',l;isi implikacijap => q od iskaza:
(p => q) => (]p => \ j ) tautologija.
/i "Uioj 27 je djeljiv sa brojem 3",
i/ " Zhir cifara broja 27 je broj koji je djeljiv sa brojem 3".
r(p) <q) T(]p) x(\q) J(P =>.<!) T(]p = > ~\q) x((p O q) => (lp => !(/))
'i /iiiliili SII iskazi:
T T 1 1 T T T
/> 2 v + 1 — 11 i q = x = 5.
T 1 1 T 1 1 T
Kako glase implikacije:
1 T T 1 T T T
,\)/> >q; b) <7 =>p.
1 1 . T T T T T
iu l',k.i>.i ii|cčima složen iskaz:
(nli 0) •: > [(a = 0) v (b = 0)], gdje su a i b realni brojevi.
Dakle, formula (p => q) => (\p => \ ) je zaista tautologija.
II I >ii li |i- lačna ekvivalencija:
|(x " 3) A (y = 2)] o (x - xy + y = -1)?
I.' I)nka/iiti da je sljedeća formula tautologija.
a ) | ( p i q) a l q ] => "lp;
Zadaci za utvrđivanje h)[u>=>q)=> P]=*P-
(llputstvo: Tautologiju dokazati pomoću tablica.)
I i l',|iilati da li je formula tautologija:
1. Odredi konjukciju izraza: '(P v q ) o ( l p A lq)
p = "Broj 15 j e djelilac broja 30" ( | p A lq) => lp
q = "Broj 12 je djelilac broja 48" !•! I'iipuuiti slijedeću tablicu sa T ili _L.
Ispitaj istinitost p A q. X -3 -2 -1 0 1 2 3 4 '
2. Od kojih iskaza se sastoji konjukcija "Broj 12 jeparan i složen"? >x 1«)
3. Da li je za paran broj n istinita konjukcija: ;.x- i ) - o
"5n je djeljiv sa 5" A "5n + 1 je djeljiv sa 5n sa ostatkom 1"? I "i (»ilivdi istmitost slijedećih izraza:
4. Ispitaj istinitost konjukcije: a) ! 11 (T v lT) => 1 ( U A T)] « l ( l l => lT)} =
b) 1 { 1 [ 1 ( U A T ) O l ( l l v lT)] O (iT A 1)} =
C) { l l l l A1) => [1(T A l l ) o l ( l l v lT)]} =
V3 2 47 V4 2 4) V4 2 2)
d) 1 { 1 [ 1 ( 1 I A T ) => 1 ( 1 T V 1 T ) ] o 1 [ 1 ( 1 I = > 1 I ) A 1 ( 1 TVU)]} =
b) f—•—= — 1 a T — • — = —1 a T — - —= —1 . e ) l { l [ l ( T v l l ) O 1(UA1T)] O l [ l ( T v l l ) v l ( l l v T ) ] } =
15 3 10J \ 5 9 V Ll 9 9)
5. Od iskaza p i q napiši disjunkciju pv q i ispitaj njenu istinitost:

a) p = "Broj 15 je neparan" i q = "Broj 15 je paran";
SKUPOVI
b ) p s 3 + 5 < 4 i q = 5 :2>7;
(i '.kupovima učenici su naučili u osnovnoj školi. Ovdje ćemo sistematizirati to znanje.
c ) p = "Broj 12 je djeljiv sa 4" i q = "Kvadrat broja 3 je 15".
'i! upnvo nc ilcfiniramo. Pomoću skupova definiramo druge pojmove. Primjer skupova: odjelje-
6. Ispitaj istinitost disjunkcija: 11(1' nČL'iiika, učenici škole, jato, stado itd.
i Hiickli od koji se sastoji neki skup nazivaju se njegovi elementi. Skupove najčešće obilježavamo
vi-likiin slovima latinice: A, B, C, X, Z, ..., a elemente skupa malim slovima: a, b, c, x, z, ..., broje-
x nii.i 1, 2, 3, ... ili nekim drugim simbolima.
'ikup A koji sc sastoji od elemenata a, b, c, obilježavamo:
i = \a.b.c\.
IM elemcnt ne pripada skupu A, označavamo sa .v e? A. Al.it |i- II > A '\ B, kažemo da je 5 pravi podskup skupa A i pišemo: Bc.A.
Neke važnije skupove brojeva, o kojima će biti riječi kasnije, označavamo simbolima:
N = {1,2,3,...} skup svih prirodnih brojeva, i'inilllilMii skup
N0 = {0,1,2,3,...} skup cijelih nenegativnih brojeva 'il.ii|i '»V • 11 poilslcupova skupa S naziva se partititivni skup skupa S i označavamo ga sa P(S).
(skup N proširen elementom 0), t'i liu|i'i l'nrdlitivni skup skupa S = {a,b,c} je skup:
Z = {...,-2,-1,0,1,2,3,...} skup cijelihbrojeva, /'l.S I !'.\{a\,{b},{c},{a,b},{aic},{b,c},{a,b,c}}.
Q je skup racionalnih brojeva,
( III|H sUupova
/ j e oznaka za skup svih iracionalnihbrojeva,
R je skup svih realnih brojeva.
Skup koji ne sadrži nijedan element naziva se prazan skup, a označavamo ga sa: 0 ili {}.
Za skup kažemo da je zadan ako je poznato od kojih je elemenata sastavljen.
Primjeri:
Dati skup A = {5, 7, 9, 11, 13} možemo iskazati na više načina:
A = {x{x je neparan broj i 4 < x < 14} ili Slika 2.
A = {x| x je neparan broj i 5 < x < 13} ili
A = {x]x = 2k+ 1, zak = 2, 3, 4, 5, 6} ili I m|ii -.Liipova .4 i B je skup A u B (čitaj "A unija B") svih elemenata koji pripadaju skupu A ili
A = {x| x = 2k - 1, za k =3, 4, 5, 6, 7}. (Provjeri!)
"l-iii'ii H, l|.
A u B = {x | x e A v x e B } .
EIILER-VENNOV DIJAGRAM
I'i hu|i'i l 'nija skupova A = {1,2,3,4} i B = {3,4,5,6,7} je skup: AuB = {1,2,3,4,5,6,7}.

'ii.iliiiiiii il i) na Euler-Vennovom dijagramu je unija skupova. (Slika 2.)
I'i i's|i'U skupova
- " • • •" ' Slika 1: • •
Skupove grafički predstavljamo pomoću Euler-Vennovih dijagrama (švicarski matematičar Eulcr

prvi je upotrebljavao krugove za označavanje skupova i relacija među njima, a engleski logičai
Venn proširio je tu ideju i na ostale figure). To mogu biti zatvorene figure u ravni (slika 1.)
Grafičko predstavljanje omogućava nam da na očigledan način pokazujemo skup sa njegoviin Slika 3.
elementima i svojstva operacija sa skupovima.
I*i. k sKupova A i B je skup A n B (čitaj "A presjek B") svih elemenata koji pripadaju skupu A
Primjer: Pomoću Euler-Vennovog dijagrama predstaviti skupove:
l l-u|>ii /', l|.
A={a,b, c} i B = {1,2,3}. (Slika 1.)
Za skup B kaže se da j e sadržan u skupu/1, tj. da je podskup ili dio skupa A, ako je svaki elemenl
A N B = { x | x E A A X E B } .
skupa B istovremeno i elcment skupa A,ij.
V x c B slijedi da jcx e. A.
I'iliiiln l'u-sjck skupova A = {1,2,3,4} i B = {3,4,5,6,7} je skup: AnB = {3,4}. (Slika3 );
Činjenicu da je B podskup skupa A zapisujemo:
B c A ili A a B, gdje simbol cz ili nazivamo sadržanost (inkluzija).
|IIN|iinkini s k u p o v i
Primjer: Skup B = {2, 3} je podskup skupa A = {1, 2, 3, 4} jer je B c. A (B je pravi podskup
.' 1 iU 11 '.Uipa . / i B kažemo da su disjunktni ako je njihov presjek prazan skup, tj.
skupa A).
I 11
Skupovi A i B su jednaki ako i samo ako su sastavljeni od istih elemenata, tj. L'T I I I I | I 1 /„1 skupove A = {1,2,3} i B = {4,5,6} presjek je A n B = 0 , pa su skupovi disjunktni.
A=B<=>(\/x&Aoxe:B).
Razlika skupova
lm|ri /.i ».I.LipoveA = {a,b,c} i B = {1,2} Dekartov proizvod je:
AxB = {(a,l),(a,2),(b,\),(b,2),(cMc,2)}.
ilnihrl.i |inka/ Dekartovogproizvoda d a t j e naslici 5.
| /mliii-i za utvrđivanje i vježbu

Slika 4.
I ll.ili '.u skupovi A = {1, 2}, B = {1, 2, 3}, C = {2, 3). Popuni tablicu istinitosnih vrijednosti
Razlika (diferencija) skupova A i B je skup A \ B (čitaj "A razlika B" ili "A bez B" ili "A manje
I iI
B") svih elemenata skupa A koji ne pripadaju skupu B, tj.
A \ B = { x | x e A A X Ž B } .
( A B C b) cz { 1 , 2 , 3 } {3, 5 , 8 } c) = {1,2} {2,3}
l {1, 2} {2,!}
Primjer: Za skupove A = {1,2,3,4} i B= {3,4,5,6,7} razlikaje: 2 {3} {2, 2, 3}
A\B = {1,2}. (Slika 4.) < {3, 8} {1,2,3}
Nije teško zaključiti da je A \ B ^ B \A. It.iii MI •-kupovi/f = {1, 2, 3} i 5 = {3,4, 5}. Odredi:
II ) .*/ n B; b)AuB; c )A\B;
Simctrična razlika il)/( A 11; e) A x B; f)AxA.
Simetrična razlika skupovaA iBje skup AAB (čitaj "A deltaB") je unija skupova A \B i B\A, t|. » I Ml |i- skup -I = {2, 3, 4}. Odredi P(A).
AAB = (A\B)v(B\A).
I I Mli MI skupo\ i A = {1, 2, 3} i B = {2, 3, 4}. Odredi:
Primjer: Za skupove A = {1,2,3,4} i B= {3,4,5,6,7} simetrična razlika je: .1) A \ B ; b)B\A; c)(A\B)u(B\A); d)(A\B)n(B\A).
AAB = {1,2,5,6}. i I ».ili MI skupovi A ••= { 1 , 2 , 3 } i B = {1, 4} . Odredi:
;i) A x B; b) A x A; c) B x B;
Zadatak: Provjeri na primjerima da li vrijedi:
a) AAB=BAA il) (A u B) x (A n B); e) (A u B) x (A \ B).
b) (AAB)AC= AA(BAQ ti I i.ili MI '•kupovi A = {a, b, c} i B = {a, b}. Odredi:
c) AA0 = 0AA = A .i) A B; b)AAB c) (A A B) u (A \ B ) .
d) AAA = 0 . 11 >H II kupovi A = {3, 4, 5}, B = {1, 3, 7} i C= {2, 3, 4}. Provjeri da li vrijedi:
:i)Au(BuG) = ( A u B ) u C b) (A n B) u C • (A u C) n (B u C)
Dekartov (Descartes) ili direktan proizvod skupova f ) (A i • B) n C = (A n C) u (B n C) d) ( A \ B ) u C = (A u C) \ (B u C)
Kažemo da je (a, b) uređen par (uređena dvojka) ako je element a strogo na prvom, a elemenl h
na drugom mjestu u tom paru.
Za dva uredenapara (a, b) i (a\, b\) kažemo da su jednaka ako je a = a\ i b = b\,i\.
(a, b) = (fl|, b]) O (a = a\ A b = b\).
U uredenom paru (a, b), a je prva koordinata (projekcija, komponenta), a b je druga koordinata UMNOVNI POJMOVI U MATEMATICI
(projekcija, komponenta).
Dekartov ili direktni proizvod dva skupa A i B je skup uređenih parova A x B (čitaj "A puta B") I»Hinii'ija, A k s i o m a , T e o r e m a , D o k a z
gdje je prva koordinata iz skupa A, a druga koordinata iz skupa B, tj.
c \
1 Najveći nkras čovjekov jest znanje.
• (Arapskaposlovica)
1 (a, 1) (b, 1) (c, 1)
2 (a,2) (b,2) (C, 2^1 t ' i l'i'iMin ncpoznate pojmove shvatili, potrebno ih je objasniti pompću poznatih pojmova. Poznate
A x B = {(a,b) | a e A ^ b e B}. fi»|MHi\v kojc pnhvatamo bez objašnjenja> a pomoću kojih opisujeifjp napia neppznate p.ojmove,
B
ir i itii/iviiiiu) osnovni pojmovi. Osnovne pojmove ne definiramo. Za osnovne pojmove u matematici
a l l A tl.-ltlllllllll'
•fi'if|i. Inuj, tačka, prava, ravan itd.
Slika 5.
"ivcuciiiuo | i u 5R.UJJ icrairea; R,UJUIII ac jcuaii pujam uvuui \uujasnjava^ upisujc/puiiiuuu usiiti vrnir NI I I I IIV I I I I |Hitiii|u A A P I V I P U O I U V R U U I I V V / J U J ^ U V U I J V O«* J . I J W J » H«W « I > ,.
ili već izvedenih pojmova, naziva se definicija. Ijltl •>(mv'i lnip iii-ha dokazati. Teorema se uvijek može izreći tako da njena tvrdnja počinje sa ri-
{ R F F K " I I K I H " I I I "onđa",
Primjer:
fl>liiiiil|M I ivrdivanje tačnosti tvrdnje teoreme naziva se dokaz.
ilii|"i iiiu/i- luti direktan i indirektan.
himi'ii •
tmiiniii M ii !•• • neparan prirodan broj, onda je i n2 n§paran prirodan broj.
I'ii-lpostavka je: "Ako je n prirodan broj" i obično je obilježavamo sa P.
I vi iInja je: "Onda je i n neparan prirodan broj" i označavamo je sa T.
(Miiif: I »iikii/ ćcino obaviti na direktan način (direktan dokaz).
Definicija: Srednja linija tiougla je duž koja spaja sredine dviju stranica trougla (duž MN na 1/pic postavke P da je n neparan možemo pisati:
slici £>.). II .>/, + !, /c€ N,paje n2 =(2k + lf =4k2+4k + l = 4k(k+l) +l,tj:
//'(i-iu-paran broj pa j e naša tvrdnja tačna.
U definiciji treba upotrijebiti ni manje ni više nego strogo određen broj riječi. Loša defmicij.t jc I >.il u mo primjer jedne teoreme koja se dokazuje na indirektan način:
ako se u njoj ponavljaju riječi. If-iiiniiii n 'neparanprirodanbroj, ondajei«neparanprirodanbroj.
Ilnltn/. I lnk.i/ |c lndircktan.
Primjer: Pravougli trougao je takav trougao u kome je jedan ugao prav. (Zašto?) I'u-lpostavimo suprotno, tj. pretpostavimo da je n paran, a n2 neparan prirodan broj. Ali,
ukii |< ii p.iiiin, onda pišemo:
Definicija: Početne ili osnovne stavove koje prihvatamo bez dokaza nazivamo aksiome. ii '/i,A -H/V , tj. ;
ii (2k)2 = 4k2 = 2^2/ć 2 ), što znači da je n2 paran broj.
Primjer:
In |< iiii'iliilini suprotno pretpostavci d a j e n2 neparan prirodan broj, pa je time teorema dokazana.
/mlnri n\ utvrđivanje i vježbu

I MIUI ili ilcliniciju:
,i) paialelograma, b) romba,
Aksioma: Postoji jedna i samo jedna prava koja sadrži dvije razne tačke A i B. (Slika 7.) i') piavougaonika, d) kvadrata.
' .i) Kada kažemo da je definicija dobro iskazana?
b) K.oji mogu biti nedostaci definicije?
i') Sla je definicija?
1
a) Rta je teorema?
b) 1/ čega se sastoji teorema?
c) Šia je dokaz?
Slika 8. I I >i liiiu i|a i aksioma sc nc doka/.uju. Zašto?
I iuk,i/i da |e za svaki prirodan broj n, broj n(n + 1)(M + 2) d j e l j i v s a 6 .
Aksioma: Kroz tačku A van prave p ravni a može se provući samo jedna prava q paraleliui
II I inkii/i lcoicmu:
pravoj p. (Slika 8.)
Ako |c >r paran prirodan broj, onda je i n paran prirodan broj.
' 'li.i |c |)i clpostavka, a šta tvrdnja u sljedećim teoremama:
Definicija: Stavovi koji su posljedice aksioma i definicije nazivaju se teoreme. a) Ako su kod trapeza dijagonale jednake, onda je trapez jednakokrak.
b) Kod jednakokrakog trougla uglovi na osnovici su jednaki.
Svaka teorema ima pretpostavku (hipotezu) i tvrdnju (zaključak). Teoremu kao tačan stav pn- (Kako bismo ovu teoremu mogli i drukčije formulirati?)
hvatamo tek kada je dokažemo. c) Ako broj nije prost, on se može rastaviti na činioce (faktore).
. 1 SKUP PRIRODNIH BROJEVA N
I
1 . R E A L N I B R O J E V I
Nije dovoljno sticati znanje većga treba upotrijebiti.
(narodna izreka)
fiiiitilin lif"|i'vi niistali su iz potrebe za prebrojavanjem, tj. utvrđivanjem koliko ima članova
ifiin nl -I up Sknp pritoclnih brojeva označavamo simbolom N i pišemo:
* |l ' i. .//,...j
|*»in it il.np.i N. II novije vrijeme u praksi je u primjeni prošireni skup prirodnih brojeva N0, koji
iiiili -'i i I I I I I I I k.ni i-k-ment, tj.
V., ln.l.M. ,/;,. }
M-i l-n|i • h iiu'iil skupa /Vnajčešće obilježavamo oznakom n (n e N). Ako je taj broj paran, ozna-
k>t 'n ili '/i (i to |e uvijek paranbroj), ali ako želimo da taj broj bude neparan, onda ga pišemo
n .il'titn '.. I ili 2n + 1.
M«l imfi IIIII nMihina prirodnih brojeva, ističemo slijedeće (Peanove aksiome):
I I |iiiinil.iii l'idj tj. 1 e N.

i 'Un |i- //1 N, onda je njegov sljedbenik n + \ = n' (n' e N).
' '.».il i n' / I, tj. 1 nije sljedbenik nijcdnogprirodnog broja.
I Un |i' (/' /;', onda je a = b(a,b e N), tj. ako su sljedbenici dva prirodna broja jednaki,
.imlii <u |t iln.iki i sami brojevi.
» ( \i iiiuii mdiikcije) Svaki podskup Mskupa N, koji sadrži broj 1 i sljedbenika svakog njego-
t»ii • h iii' nl.i, sadi/i sve prirodne brojeve, tj. M= N.
I I I Oporacije u skupu N
•tiiliii nu|t ii skupu N

PIERRE DE FERMAT
\|iii |> n > N i in <=. N, onda je n + me N .
(1601. - 1665.)
< i|» i.n i|,i '..ihii.inja u N u v o d i se pomoću sljedbenika na sljedeći način:
I n I «'
Francuski matematičar, po zanimanjupravnik. Matematiknm se
' II i //;' =(n + m)\ za //, m e N.
bavio iz hobija. Jedan je od tvoraca Teorije brojeva i tenn/c
vjerovatnoće, zajedno sa francuskim matematičarom, fizičumm I'«IIII|II Dl ivi sabiranja:
ifilozofom Blaise Pascalom (1623. -1662.). I i 1 =-:>' - 6
I 2 - 5 + 1 ' = ( 5 + 1)' 6 ' • 7
l'ii I I I . I iiimi', /bn n + m znači da se prirodnom broju n dodaje m jedinica, pa se tako dobije novi
l.i>i| n i in \cN
Miiii/fii|i' ii skupu N
t t|I. (III I|.I niiio/cnj.I uvodi se pomoću sabiranja na ovaj način:
ii ///' - n • m + n
a) 1. n + (m + p) = (n + m) + p asocijativnost sabiranja
2, n + m = m + n komutativnost sabiranja J«k«i{Hi N ui|<- liilu uvijekmogućerješavatijednačinuoblika:
b) 1. n(mp) = (nm)p asocijativnost množenja
2 :nm = mn komutativnost množenja ,/i i h , ndje su a,beN,ax nepoznata, tj. x = b-a .
2.n-l=n broj 1 je neutralan element množenja
KifMfi' •! •',/" A', ra/.lika (b a) e N ako i samo ako je a <b, a to je uvjet da jednačina-ima
c) n(m + p) = nm + np distributivnost množenja u odnosu na
sabiranje, (I-MI' ii •'kiipu N U protivnom, tj. ako j e ci > b, jednačina nema rješenje u N. To je razlog da
M I . . I : I pmširiti u novi skup, skup cijelih brojeva koji obilježavamo sa Z. Skup cijelih
I
^.IL' \
gdjc su n, m i p prirodni brojcvi.
t.ji x,t .,.ii'iii|iiv.ij«i pored prirodnih brojeva (1, 2, 3, ...), još i 0 i svi negativni cijeli brojevi
Relacija < u skupu prirodnih brojeva definira se na sljedeći način: kažemo da je x <y ako postop
prirodan broj z, takav da j e x + z = y. | < ' II. l|
Treba znati da: | . V-2,-1,0,1,2,3,...} ili Z = {0,±1,±2,±3,...}.
1. Umjesto x < y može se pisati y > x,
}s -hijni i' • Eu.it"iiia a + x = b ima jednoznačno rješenje po x za svaka dva broja (a, b e Z).
2. x <y je kraća oznaka za ;c <y ili A: =y,
} t.tu . I M I I I I I I < II •.kupu Z j e definirano, tj. za svaka dva broja (a, b e Z) razlika b - a pripada skupu Z.
3. Umjesto x<y može sc p i s a t i y > x ,
4. U slučaju d a x nije jednakoy, piše s e * ž y i čita se "x različito o d y . f'„ ti,<i itiiiii. ii 'ikupu Z definirane su operacije sabiranja (+), množenja (•) i oduzimanja (-).
h'l.n mi'lii.iii. piclaskom sa skupa N na skup Z važi Henkelov princip permanencije, koji
Treba uočiti da u skupu prirodnih brojeva Nvaži princip trihotomije, prema kojem, za svaka dva
prirodna broja, možemo utvrditi da važi: x <y, ili x = y, ili x >y.
Može se pokazati da je relacija < na skupu N tranzitivna i važi:
ji-dne strukture u novu, traži se da nova struktura sačuva zakonitosti stare struklure.
Teorema: Za bilo koja tri prirodna broja a, b, c e N, važi: ako jc a < b i b < c, onda je a<c. . ,(.u ii.iihiiu' komutativnost, asocijativnost, distributivnost množenja u odnosu na sabira-
.„. i i|i-dilc u skupu N, vrijede i u skupu Z. (Provjeri na primjerima!)
Dokaz: Iz nejednakosti a < b i b< c proizlazi da postoje prirodni brojevi x i y, takvi da je: l'tKI .1 III.I
a + x = b i b + y = c, a onda je
b+y = (a + x)+y =c i'inli nsobina, vrijcdc i novc dvije:
(a+x) +y = a + (x+y) = c, pa je zaista a < c, a time je teorema dokazana.
U skupu prirodnih brojeva N ne postoji najveći broj, jer za V« c- N postoji i prirodan bio| 'n • (\i 0
n +1 > n, pa se kaže da je skup N beskonačan i neograničen.
I Uiil.iii.i I) / I I . I Č I da je 0 neutralni element u odnosu na sabiranje, a osobina 2) izražava da svaki
Skup A^je ograničen odozdo brojem 1, a neograničen odozgo.
)<i.i| t • itti.i i suprotni element -x e Z.
i | ii|ni. in'lili broieva Z s a operacijama sabiranja i množenja, važi:
I/.i s.ibiMtije: II za množenje
Grafički skup N možemo predstaviti Venovim dijauia-
11 \ ' (v l z) = (x+y)+z 1 )y-(y-z) = (x-y)-z
mom(slika 1.1.).
•), i v +x 2 )x-y=y-x
l) i i 0 x 3)x • 1 = x
Prirodne brojeve možemo predstaviti na brojnoj pra\o),
I) * i ( - 0 = 0
tako da odaberemo početnu tačku, a od nje na jednakim
{1.1 si' ka/c da: pasekažeda:
udaljenostima svakoj tački pridružimo odgovarajući pn-
( • I I I I .ilgcbarsku struktum čini algebarsku strukturu
rodan broj. Tako uspostavljamo obostranu jednozniičnu
k i ,ii c o/načenu (Z, +) sa oznakom (Z, •) koju
korespondenciju između skupa prirodnih brojeva N i sku-
ku|u i u / i \ amo grupa. nazivamo polugrupa
pa tačaka prave p (slika 1.2.).
Slika 1.1. l'osio \ii|cdi osobina (scmigrupa) sa jcdinicom.
0 A B C D E p ki)iiiulati\ nosti, onda je to
Operacije oduzimanja i dijeljenja u skupu ,\
kiniiiilJliviia ili Abelova gmpa.
1 2 3 4 5 Ograničeno su izvodljive. Uvođenjem operaci|c
oduzimanja kao neograničeno izvodlji\c, i ii <it upti i'i|clih biojeva vrijedi distributivni zakon množenja u odnosu na sabiranje, tj.
Slika 1.2. proširujemo skup N i uvodimo novi skup. Ii|<vii v()'i ~)--xy + xz (Vx, y,z sZ)
i|. .iiii (i' i ")\ —yx + zx (V.v,.)',z e Z)
Slika 1.3. racije, KOju oDiijezavamo sa (Z,+,-) i nazivamo je ])i si<'ii
ftjc: K.'iko jc
(sa jedinicom).
A",.V>0
Relacija 0 jednačinaglasi
U skupu Z važi zakon trihotomije, tj. r.: Z \a/t:
• +.-5 9 => x — 4 (rješenje zadovoljava jer je
x < y i\ix =yilix> y, ri čemu se ove relacije iskljui uju.
11) /.i |.*j = -x, tj. zax < 0 jcdnačina glasi
U skupu Znema najvećeg i nema najmanjeg broja^ \ i5=9=>-x = 4=>x = -4 (rješenje zadovoljava jer je x < (
Slika 1.4. fllui i|> 'k 111.1 Aidovoljavajujednačinu. (Provjeri!)
Naime, nema najvećeg broja jer je N aZ , a u skupu A' |i-
konstatirano da Va e N postoji i a + \ eN, dok je očigledno da V a s Z postoji cio broj a - I c / I l'i|i .i it'ilnačiiiu:
takav d a j e a-l <a . |. 4 = 10
(i|tllll|r.
Elemente skupa Z možemo predstaviti na brojhoj pravoj, (slika 1.3.) i Vennovim diiasrainom. . , f x-2,x-2>0=> x>2
(Slika 1.4.)
'' \-(x-2),x-2<0=> x <2
ii) iit-ka \ e x > 2 b)nekaje;t<2

i ?)-4~ 10 -(x- 2) = 10
. 10 + 6 + 2 - 4 = 10
1.2.1. Apsofutna vrijednost (modul) cijelog broja i 16 > 2 x - -12 < 2
i »i.i dobivena rješenja zadovoljavaju zadanu jednačinu. (Zašto?)

Definicija: Apsolutnu vrijednost nekog cijelog broja a oznaka |a| definiramo na sljrdcći
nacin:
/mliu-i/;» utvrđivanje i vježbu
, M[ a,a> 0
H =1
-a,a<0 I • Mi.tvi n.i/iiačene operacije:
.i) (IX i 5)'5 =
Primjeri: i i I H -23-5 =
1. a)|-5| = -(-5) = 5 b) |-8| = -(-8) = 8 c) |-a| = -(-a) - a, (a e N) i ) (34-l-6)-(24-5-54) =
|-7| = -(-7) = 7 |-10| = -(-10)= 10 .1) (4 • 75 - 28) • 4 - 2 • (35 • 4-• 8 • 15) -
\~y\ = -(~y) =3', (y e N)
• i (7+5-(15-6-20-2)) =
2. a)|3| = 3 c)|0| = 0 (U a) 115, b) 338, c) 7128, d) 1048, e) 2056)
b)|-3| = 3 d) |-125| = 125
' I "I i-.ifi' i .isocijativnost operacije sabiranja i množenja u skupu N
Iz definicije i primjera zaključujemo da je apsolutna vrijednost cijelog broja (uvijek) nenegalh i H ' i 128 + 350 + 240+362 =
broj. ln h) I ,4 1-354 + 470 + 251 + 28 + 830 =
. i ' • •15•8•5•25 =
Može se dokazati da za V a , f o e Z vrijederelacije (osobine): • I) 12 4• 8• 25• 8• 5 =
(U' a) 1165, b) 2067, c) 360000, d) 384000)
1-M = H : 2.\ab\ = \a\\b\-,
1
3. - j a | < a < | a | ; 4. |a + 6 | < | a | + |6|; ' ilniv i ii.i/iiačcne operacije primjenom distributivnog zakona
ii) ( ; 4 0 f l 2 ) - 5 = b) (750-245)-15 =
5. \a + b\ ; 6. li) -I.(120 + 12)= c) (25+ 84) ( 6 5 - 3 4 ) =
(H: a) 1260, b) 7575, c) 528, d) 3689)
tvti iiui\«r |v |f » v,F i ' »;j » y j " . v v u» vjv 11 * « j' » . « r*
b) zakon komutacije I <i|ili |i- n'd.ui dicljiv sa 2, a drugi sa 4. Zato je (p-1) (p+1) djeljiv sa 2-8, a brojevi p-1,
c) zakon distribucije množenja u odnosu na sabiranje slijeva i zdesna. ji' I -ii i ii/.i'.lnpiiii pnrodna broja p a j e j e d a n od njih djeljiv sa 3, a to znači da je p M = (p-1)
5. Ispitaj da li je N grupa u odnosu na operacije: 11| il|> I|n -i.i K\ ( a Sto je trebalo dokazati).
a) sabiranja b) množenja. i ili-m iin/ii n'i'ii.i i.ičunanje:
,.l | .'0| i |6| l |8| = c) |l7 11| •|3 + (-10)| -
6. Ispitaj da li je skup Z grupa u odnosu na operacije:
l'l|".|i|,» ( 6)+ ( 3 - 8 ) | = d) | l - 8 | - | 2 - 8| =
a) sabiranja b) množenja.
tl< ..) M. b) 42, c) 28, d) 4 2 . )
7. Dokaži da je uređena trojka (Z, +, •) prsten. |f .ill-l l'ii \\ 2-20| 1=
l>)l " i ; x 1-3+81-4 =
8. Dokaži da skup Z u odnosu na operaciju množenja (•) nije gnipa.
(Uputstvo: pokazati da u skupu Znema inverznog elementa u odnosu .1 | | i | I (5-2) • (2-6)]-[-l-(-2+3)]}| -
.1)1 |l |l - (1-2)]} \ {-2-{-2-[-2-(2-3)]}| =
operaciju množenja, tj. ako je a e Z nije i — e Z . )
a i! |M|i Mll |> illl.lčllU':
9. Ako za svaka dva prirodna broja a i b postoje brojevi q i r takvi da vrijedi I) | | | i 8 |7 c) |,v-3| + 8 - 2 4
brojeve q i r ako je dato: ID X \\\ 5 d) 3 - | x - l | = 21
a) a =17, b=3, b) a=34, b=27, c) a=345, b=45
(l( i l ' 9, v : ~ -'), b)x,=3,X2 = -3, c) = 19, = -13, d) nema lješenja.)
(R: a) q=5, r=2, b ) q = l , r = 7 , c) q=7, r=30
? MM|. ' . I I I - T I I I . I O I I I I I sa apsolutuim vrijednostima:
10. Koliki je ostatak r dijeljenja brojeva a sa b ako je: ,i)h -l| - ! 18 b) 51 |x-6: - 2 1 c) 2|x|+4= |x|+16
a) a=47, b=3 b ) a = 1 5 5 , b = 1 4 c) a=3425, b=426
(R: a) r=2 b) r=l c)r=17)
11. Odredi kriterij djeljivosti brojeva sa 3! 1 I SKUP RACIONALNIH BROJEVA

12. Ispitaj koji su od brojeva
I
a) 5460 b) 7230012 c) 1013313 Ako nešto preko volje radiš,
djeljivi sa 3. ništa nije tako lahko da ne bi hilo teško.
(R: a) da b) da c) da jer je zbir cifara djeljiv sa 3
13. Odredi kriterij djeljivosti prirodnog broja sa 9. (Latinska izreka)

niU li liniiaino opcuciju dijeljenja u skupu Z. Količnik b:a postoji u Z a k o je b djeljivo brojem
(R: a) nije b) da jer je zbir cifara c) nije jer zbir cifara nije
I ii ,-iiiiri dii |cdn.iC'in.r
djeljivsa9 djeljivsa9
15. Dokaži da je zbir cifara od 1 do 100 djeljiv sa 25! IIIMI|. i. ii|i- u skupu Z .sanii) ako je b djeljivo sa a, što pretpostavlja nedostatak skupa Z.
i• • 11 'iiu olklonili l.i| ncdostatak, moramo proširiti skup cijelih brojeva novim brojevima, a
(R: S=l+2+.. .+100= = 5050, taj broj je djeljiv sa 25) |.ii tini lonk' i no\ nn sknponi. To je skup racionalnih brojeva koji sadrži pored svih cijelih i uopče
..i liin)r\i- nblikj —, 'j,d|c ie p e Z , a g e i V , Taj skup najčešće se označava sa Q i piše se:
16. Dokaži da je zbir tii uzastopna prirodnabroja djeljiv sa 3!
(R: n+n+l+n+2= 3n+3= 3(n.+l) je djeljiv sa 3)
17. Dokaži da je razlika kvadrata dva uzastopna prirodna broja 99! . ' - J - ^ e Z ^ e A j
(R: Dokaz jednostavan)
I iiiiipii pioi/la/i d j su \ . ZcQ. Dakle, elementi skupa Q su svi razlomci oblika:
3 -n
n 1
18. Ako je n e N tada je e N. Dokazati! [/),</'- .
mBmMI'--}' K-':?vr".''ii'- "• :
-?si ' -r • r :
-' J>/r'-trti"
j.\wviunwmi (/lujc VI 3U.
a .c
. 1 - 1 7 - 3 3 ... ttlfit Mt Ufi MI iij>,c,d <= Q i l> * 0,c 0, d 5*0, tada se brojevi — i — :
*- fe d
a c ad + bc
I iiilniii|ii
b) 1 - 8 , ^ 1 = - 1 1 , ^ = 6 itd. T) ' ~d bd
a c _ ac
iiinu/r
c), 12 = 3, - 4 8 = r 6 - 3 2 4 „ ltd
.
T) 7/ Ttd
T ' ~ ™ -
a c _ad
! illC'lr.
Skup racionalnih brojeva možemo predstaviti Vennovim dijagramom na slici 1.5. h'Tl ~bč
N
•I I i i 3 (-4) 10 -12 2_
) M
X.- M5 15
«•(..«) ^ . 2
> 4 • 15 5
\ 24 _ 4
l' •; 30 " 5
$»(< (m f*•ti.ifnili bioicva (J u odnosu na operacije sabiranja (+) i množenja (•) obrazuje algebar-
f)it> -fitiMiiii' ki.uV /apisanc u obliku:
Slika 1.5. | ' 11 l-niiiiitiitiMui 111 Abclova aditivna grupa (Provjeri),
a c I U ' |i'|.) kiimiitaliMia ili \bclova multiplikativna grupa (Provjeri).
Za racionalne brojeve —i — , vrijedi:
b d fc«ln (t iiiiio/i'iijc dislnbu(iMH) .slijcva i zdesna u odnosu na operaciju sabiranja, to se kaže da je
«|»<l> n.i liu|k.i ((.J, -i-, •) pol|c
Defmicija: Za dva racionalna broja —i— kažemo da su jednaka, tj.
b d ii 11 '.iii kn/c da jc O pol|c racionalnih brojeva.
| I ' I N I ' d c n skup u odno.MI na običnu relaciju poretka <, jer za svaka dva broja iz Q može
1
$JM|I I
a c , .
—=— ako I samo akoJ je ad = bc. t* im nlili kiip jc vcći, .1 kop |c manji, tj. elementi se mogu upoređivati.
b d
IM il>ii|ni (> vii/i pnncip (rihotomije tj. važi jedna i samo jedna relacija:
Primjeri: ili v v. \li v v.
2 3
a
) T4 = 6T J c j e 2 - 6 - 4 - 3 - 1 2 ,
4.1 I Unciirialni zapis racionalnog broja
b
) ^ = ^ | j e r j e - 1 2 - 1 4 = 28-(-6) = -168. ^»i |i i'.l.iknu.o da su clcmcnii skupa Q razlomci oblika — (p,q e Z,q ž 0 ) . Takvi raz-
Racionalne brojeve možemo

..-ZŽ—
proširivati, jer za Vm e Z V {0} važi i skraćivati, |ci is.ni. i iinii'ii sc pi ika/.ui na nniogo načina u obliku razlomka.
b h•m
a-m a fllili|iil
V m e Z \ { 0 } važi
bm b • 5 50 500 5000
Primjeri: "'r 10 100 1000 /fifooo
1. Proširiti razlomke: h 60 600 6000
a)
3
3
_ 3-5 =
15
b) 4
-4'3 12 2 _ 2-4 ">r 10 100 1000 10000
5 5 - 5 ~ 25 ' 7 ~ 7-3 ~ 21 C
3~ 3-4 12 5-v 500 5000 50000
2. Skratiti razlomke: 1 100 1000 " 10000
12 _ 1 2 : 4 3 64 _ 6 4 : 4 _ 16 16:8 2 2:2 _ 1 • M.iui. i.i'.lomkc i cijclc bio|cvc možemo napisati u obliku razlomka čiji je nazivnik 10, 100,
3 _ b) iimn 10". 'l'akvc ra/lomkc. či|i su nazivnici dekadne jedinice, nazivamo decimalnim razlomcima.
32 3 2 : 4 ~~ "Š' 128 128:4 ~ 32 ~ 3 2 : 8 ~~4~ T T ~ ~2
piovuro w uutliVU. ~ " = Uil , — 1 » — — = U,UUI, ltd. Decimalne razlomke pisali smu u d r ^ l llnii l'in| |ci l.'in -du svaka dva clcmcnta a. b <? O. posloji i clcment —-— - .v e Q,
10 100 1000
cimalnom zapisu i u sljedećim primjerima: it« I' i i' i postupak možcmo nastaviti ncograničcno.
1
-ip. i 1 !'• i/cmo predstaviti na brojnoj pravoj (slika 1.6.). Naime, svakom racional-
• = 0,7, .Ut»|u ii nui/cino pridružiti
• v jednu i samo jednu tačku prave. Međutim, na brojnoj pravoj
10
15
= 0,015, I ini'nl ii I iipm.i iu možemo pridružiti nijedan racionalan broj, a što znači da na brojnoj pravoj
1000
vl>> nr-tl .i iu'i'" iiii'ionalnih brojeva. To je razlog da
452 _ 4 0 0 + 5 0 + 2 . 50 2
:
4+—- + = 4 + 0,5 + 0,02 = 4,52, fi»Vi-.|.- ••l.upa racionalnih brojeva Q sa novim
100 ~ 100 00 100 _T HII I.IHIH 11'pup.idali sve tačke na brojnoj pravoj, tako Q J 2 2^ 3 p
6235 10 u
|!Wi». itu Im'.il .i i biojnc prave postoji obostrano jedno- Slika 1.6."
= 0,6235. (tli |lll'flll/U'.lll[C
10000
amnp
Općenito: Broj a,mnp decimalni zapis napisan je u obliku decimalnog razlomka.
1000
Svaki decimalan broj sa beskonačno mnogo decimala, čije se decimale periodično pona\ij:i|ii. ,4 KKUP IRACIONALNIH BROJEVA
naziva se beskonačno periodičan dccimalan broj.
Može se dokazati da se svaki beskonačan periodičan decimalan broj može napisati u obliku ia/
Nije dovoljno sticati znanje,
lomka —, a što znači da je racionalan. već ga treba upotrebljavati.
<7 (Narodna izreka)
Umjesto strogog dokaza, nudimo obrazloženje tačnosti tvrdnje.
Neka je dat beskonačno periodičan decimalanbroj. Tada je: i
mi' |i ilii.iO iic oblika: X1 - 2 = 0, x2 - 3 = 0, x2 - 5 = 0, X1 - 7 = 0, itd. uočeno je da rješenja
x - Ojnnpmnp... / -1000 i
ff |tj!|! i.l,i|ii 'il.upu (} 'l'o je bio ražlog da se uvede novi skup brojeva, skup, nazvan skup iracio-
\000-x = mnp,mnpmnp.v.
Mlhtlt <n \ it \ u v i skup iracionalnih brojeva nije podskup skupa racionalnih brojeva i sa njim
\000-x = mnp + 0,mnpmnp...
^ i f i - . i | t iliiirkili cli'incnata.
1000-x = mnp + x
• 999x = mnp I .i|in i u.ivi-di'nc jcdnačine x2 - 2 = 0, x2 - 3 = 0, x2 - 5 = 0, x2 -1 = 0 itd. imamo rješenja:
_ mnp s
V
i ' J' i l J t , a' - ±-JŠ, x = ±-Jl, a te vrijednosti napisane u decimalnom obliku su:
999 ' ' ' ' ' '' ' "" . '
Na osnovu prethodnog zaključujemo: »' I II I

I \ 'ir.imt) ...
Beskonačan periodičan decimalan broj pišemo u obliku razlomka — tako da u brojnik pi^cnui
* *t < ii|> ilitif.n s.i bcskonačno mnogo decimala, koji se ne ponavljaju po utvrdenom pravilu, pa
<7
cifre perioda, a u nazivnik broj sastavljen od onoliko devetki koliko pcilod ima ciflira. biii|r\f ni|c niogućc napisati u racionalnom obliku —. Zato se kaže za takve brojeve da su
BMHPBlifPf.fgžOflb'sjv; ..KV;k.; d m l r r v v } : v v v A r m ixi:<m htmn mu:n
Primjer: U»- liitiiiliu (I iii tinonalis - neshvatljiv običnim veličinama (brojevima) nije moguć izraziti obič-
Napisati beskonačno periodične decimalne brojeve u obliku razlomka. jiiiii 11 I inil.iiini
23
a) 0,23... = — ; b) 0 . 1 5 6 7 . . , - 1 5 6 7
99 9999 • iin l.i'i iiin ihi biojcvi uacionalni ako se ne mogu napisati u obliku običnog razlomka —. Takvi
, . ___ 237 79 38 ^^^^^^gmVvrrsvHv' vv:v: •;••:•. .,•':::•.;•. , , vvvv^vvv v
c) 0,237... = —- d) 2,038,038:.. = 2 +
999 333 999 i-i"|ni ,11 I i \l?. , v - t-JŽ, x = ,a onda, n = 3,141592654..... itd.
Iz prethodnog izlaganja možemo zaključiti da skupu racionalnih brojeva pripadaju svi cijeh bro
jevi, razlomci i decimalni brojevi, konačni i beskonačni decimalni, sa beskonačno mnogo ilcci ««l>iip n-ii imialiiili biojcva obilježavamo s a / . To suzapravo svi beskonačno decimalni brojevi kod
mala koji se periodično ponavljaju i koji se inogu pisati u obliku —. MjiIi •,. i iln' iii- |)onavljaju u pravilnom rasporedu i nije moguće pisati ih u obliku razlomka —,
• • •• ' ;
q • • ' a
operactja K O J U mjc mogucc or)a\ ni u Konacnom nroju KoraKa, ij. nije mogucc oKoncati Koijono*^ .|7:UO,;l'j « . ij 1 IOIU lUKU) IV V UUiUVl UIUJV V U-OU VJ.VO.II.V O Vl MllV' iV'ill.V ^^MV11IJ UVl II :
vanje. Upotrebom džepnih računala, možete uočiti da neki, kao rezultat, pokazuju vrijednosl >»m- |inl.liAiv,i|ii broju 2 (4; 2,25; 2,0164; 2,002225;...).
1,4142135, a dmgi 1,414213562 itd.
Rješavanjem jednačine oblika: iif-r f iii' >lu • l.iiiiiva niza postaju sve manje i manje, a mogu postati proizvoljno male, ako u
x2 - 2 = 0 , dobijamo rješcnjc • ft!> iiiii iln\iil|ii[i daleko. članovi rastućeg i opadajućeg niza su racionalni, a broj V I , koji se
I
, a to su iracionalni brojevi. l-M I iii. 1I1111.111 iva nizova, nije racionalan. Broj ima beskonačno mnogo decimala, a nije
fenn.ti 1111 |n iiudiOaii decimalan broj. Svi beskonačno decimalni neperiodični brojevi su iracio-
Teorema: V I nije racionalan broj, tj. V I <£ Q .
Dokaz: (indirektan) >,! l-.lvi iil....|rvi: V3,VŠ,VI,V3,...,7r,...

Pretpostavimo suprotno, tj. da je v i racionalan broj i da važi jednakost , gdje su p i *> il"l .1 MII d.i su i svi brojevi oblika r -!-
V2 (r e Q) iracionalni.
uzajamno prosti cijeli brojevi. Tada je: H'1 IIH'llK I l.lll)
ftfi<i-~<i." iiiii. .uprotno, tj. da je broj r +V I racionalan broj i da se može pisati u obliku
B B ^ ^ V l v V : , . V,.V', T
2 q2=p2<7 i ' <! 1111.II8O
Odavdc slijedi da je p paran broj, tj.
p ~ 2k (ke N), pa jc a razlika dva racionalna broja je racionalan broj, pa je V I
Ak2 = 2q2 , odnosno ^htiiii.|tiii l>ii.|, ',10 1jcdatiemoguće.

f u v 1 |in ipn .i.ivk |e broj oblika /• + VI
2 2
q - 2k , a to znači da je i q paran broj, tj. racionalan, nije tačna. To znači da j e svaki broj
q = 2m (m G N) i postupak možemo neograničeno nastaviti. JMiM • • J ' ii.ii'ioiuilan, a što je trebaio dokazati.
Možemo sada zaključiti da su u jednakosti IN 'toiin' 1111\ 1 rmicnicc možemo formirati beskonačno mnogo iracionalnih brojeva. U matema-
q parni brojevi i nisu uzajamno prosli, ;i
q • atfi>1 ii tti i|t pi.Li/iijc sc da je skup iracionalnih brojeva, koji označavamo sa I, beskonačan skup.
što protivrječi polaznoj pretpostayci da su p i q uzajamno prosti brojevi. Prema tomc. navedcn.i
jednakost nije tačna pa, ostaje: I « > -I u|> 1.11 uni.iliuh brojeva Q, skup I je gust, tj. između svaka dva iracionalna broja postoji
.»1 1.11 n 1 i'i'i 1! 111 bioj.
ilt 1111 iiinaliiih biojeva Q i skup svih iracionalnih brojeva / čine skup realnihbrojeva, koji
V2 * — ili ypl nije racionalan ( V I g Q), što je trebalo dokazati.
d ;»f»(4i.'l>.llliii '..t l\, ij.
^ l o t f >HWrq /r: A-0.-=t -i io-i I .'•. H.mi : i-:f:::'n':: ii«': !'•.!:_ -h; r'ViiiU MiiVJOViav iV, s;V
Dakle, rješavanje jednaeine x2 - 2 = 0 i drugih sličnih ijjoj, nametnulo je potrebu da uvedcmo
nove brojeve, kojc smo na/.vali iracionalnim brojcvima.
«>t«i|i... 11,11 / iu'm:i|ii /.ljedničkih elemenata, pa važi:
Ranije smo dokazali da je skup racionalnihbrojeva gust skup, tj. da se između ma koja dva racio
nalna broja nalazi beskonačno mnogo drugih racionainih brojeva. Medutim, iako gust skup, skup V<vvVv>' Viv'oK^vC-^giHi,: I 'vvvvvvg. vij f;h i f l ' V i P < v u
$*!>< 111' 11I.1 |t- sv.iki icalanbroj iliracionalan ili iracionalan,
racionalnih brojeva u sebi ima i praznina. U takvoj jednoj praznini je i broj V2 . On se nala/i 11a
intervalu između brojeva 1 i 2. Posmatrajmo zbog toga najveći broj čiji je kvadrat manji od dv.i 1 ii <1 ii ,*.11 liučiii 1 da je :
najmanji broj čiji je kvadrat veći od jedan. To su brojevi:
\> /•(,)< R i IczR (Slika 1.7.)
1 < V2 < 2
ii'ti ilui liiujfvc picdstavljali smo na brojnoj osi. Uočili smo da svakombroju odgovara jedna
1,4 < V I < 1,5 ilt 1 1I1. '.viiko| t.ički ne odgovara jedan broj u skupu Q. Te praznine popunjavaju upravo
1,41 < V 2 <1,42 s»«- (»n-iliii lni.n'vi Stoga u skupu realnih brojeva R nema praznina i on je neprekidan i zato se
1,414 < V2 < 1,415 il.i |iit il .i,ivl|.i koniinuum.
i i ' n 'l'i.i.i '.11.111.111111 konstataciju strožije teorijski daju Arhimedova aksioma i Rantorova aksio-
1,4142 < V2 < 1,4143. N * 11 I - I I | I I I I . I ovtl|c ncćc biti riječi zbog ograničenosti prostorom u knjizi i vremenom za obradu
'i.itit.t
* »III iiilmižimo na dvije decimalne cifre.
h'il*u |i l . l ' K 3 , 1 4 1 5 . . . . < 3,15, gdje je tačna vrijednost a=7r=3,1415..., to ćemo mi

tuti|i iln iiiOiR', uzeti približnu vrijednost ax = 3 , 1 4 . Javlja se greška, ali to je razlika iz-
itit iln i.it'ui-1 približne vrijednosti, tj.
S .1 1,1415.,.-3,14
\ (i (Kl I '>
s>l |*i tftli.'im \'i in'dnost uzmemo a, = 3,15 , onda će greška biti razlika između tačne i približ-
|}||«»liiii"li 1 i|.i |f .ipsolutna vrijednost
Slika 1.7.
\ </,| 11.1415... —
\ oilOKV..
1.4.1. Apsolutna vrijednost realnog broja tt|uiii 1I111111 np'ioliilne greške u prvom i dnigom slučaju, uočavamo da je greška u prvom slučaju
Slično kao što smo definirali apsolutnu vrijednost cijelog broja, definiramo i apsolutnu vii]c.'<!ini'il |fi i'i inti 11/iMi pivupribližnu vrijednost, tj.
realnog broja. ii, (.1 'l ,i ta vrijednost za n najčešće se koristi u praksi.
Neka je a neki realan broj. Onda apsolutnu vrijednost broja a, u oznaci |a|, definiramo na sl|cili- |i piilili/n.i vrijednost broja a i o n j e aproksimacija toga broja, pa se piše:
ći način: . 1 • </, (O1I.1 se "a je približno a, ").
a a minii l'ii n'i iniaiuo.
\a\t\ ' -°
. IIIIV,.4.M4.
Znači uvijek je |a| > 0 .
Svi stavovi koji su vrijedili za apsolutnu vrijednost cijelog, vrijede i za apsolutnu vnjcdnosl IC.I! 'i)tilil|n -\p'.nli (IUI Miicdnost razlike tačne i njegove približne vrijednosti naziva se apsolutna
nogbroja. frlb>t 111 'ii.ii'.iv.t s c
| A = |a-«,|
1.4.2. Interval
Naka.su a i b dva realna broja. Tada se skup svih realnih brojeva x koji nisu manji od a ni va.i oil fkn« •i|tH«il»ilin-. koiisti se i relativna greška, koja posebno važnu ulogu ima u fizici, kod utvrdi-
b naziva interval (razmak, segment) i obilježava sa [a,b], t-1 itlili'M la/iuh mierenja u eksperimentalnoj nastavi i praksi. Relativnu grešku definiramo
tnlii'iiiK npsoliiine <;ieške i izmjerene veličine, tj.
;
-:
Ovako defmiran interval brojeva nn/i
va se zatvoreni interval, jer mu pripada i broj a i broj b, a može se pisati u obliku relacije:
a<x<b.
Immfr ' -
Za interval kome ne pripadaju brojevi a i b, tj. ako vrijedi relacija I . 1. \ ifl.ilivna gie^ka, A„ - apsolutna greška, i a izmjerena veličina.
a <x<b, kažemo da je otvoren i obilježavamo sa (a,b). Možemo govoriti o poluotvoioiiiini •iMitn.iiiiuiii j'ii'Škoni uazivamo proizvod relativne greške i broja 100, a obilježava se sa A%,
intervalu slijeva (a,b], ili poluotvorenom zdesna [a,b). Intervali [a,b],{a,b],[a,b),(a,b) naxiv;i|ii PltMOIt'
se konačni, a broj b - a naziva se dužina intervala. Skup svih realnih brojeva predsuvlja micivitl
Fid< > iifii.iln.i )' t'sk.i lnu značaj u tome što se pomoću nje izbjegava pisanje većeg broja nula
koji zapisujemo sa (-00,00), tj. -00 < x < 00 .
Intervali (-oo,oo),(-oo,a),(-oo,a],[a,oo),(a,oo) nazivaju se beskonačni intervali. |»'i|ih >li 1 ini.ilno" /.ue/a Procentualna greška ima sve osobine relativne greške.
' }ti,it.iii'iiti| pi nnjcni. u inatematici, koristimo pravila za zaokruživanje brojeva u decimalnom
1.4.3. Približna vrijednost realnog broja
f ^ i ' c p f \ j t ilia koju izostavljamo manja od 5, onda posljednja cifra koju zaokružujemo os-
Znamo da se racionalni brojevi, dati u decimalnom zapisu sa konačno ili sa beskonačno mnoc.n Jgi« »I 1 uiif»-ii)L 11a, l|. popravku ne vršimo.
decimala (periodično decimalan zapis), iz praktičnih razloga mogu zaokružiti na željeni bio| dc i H11 i«• pivj cilia ko|u izostavljamo veća od 5, ili je jednaka 5, a među ostalim izostavljenim
cimala. Sličan pristup možemo primijeniti i na iracionalne brojeve, čiji zapis ima beskonaCnn S J I M N C I I I I I . I 1 t'ilaia u / l i u t i h od nule, onda posljednju cifru koja ostaje uvećavamo za jedan, tj.
mnogo decimala koje se periodično ne ponavljaju. Miltiiu |ntpij\Uu.

0 posljednja cifra ne mijenja se ako je parna
0 posljednja cifra uvećava se za 1 ako je neparna. iiiiini. 111 >li. 111.1/loinke na jednake nazivnike:
Primjeri: 1 2 1 2
Primjenomprethodnih pravila, zaokružiti sljedeće decimalne brojeve na tri decimaie: i)l b)
a) 0,03124 b) a = 2,4555
a«0,031 , a«2,46 tili ..iiiiiiiiiif rli'KK'iilc /a sljedeće elemente iz Q.
c) a = 3,45500 c) -6
a « 3,455 (bezgreške)
Operacije sa zaokruženim (približnim) brojevima je lakše i brže obavljati. To je razlog d.i sc u< i|iu' 4«IH IIIM I/IIR i'U'tucnlc u odnosu na množenje za slijedeće brojeve:
uvodi zaokruživanje deciinalnih brojeva sa većeg na manji broj decimala. Uostalom, ucb.i uiu'Ht
da sa iracionalnim brojevima nije ni moguće obavljati operacije, u slučaju da ih pišemo u I H ' K H I I I >ii (> b)^ 0 - 1
' 5 3
"velikom" broju decimaia. Zaokruživanjem iracionalnog broja sa veiikim brojem decimala, mi l.ihm
broj pišemo u približnoj racionalnoj vrijednosti, a onda obavljamo operacije. ITIII'I II.K ( IK' c>]K'iucije:
,1 ' " [ = b) 5 - -
fi s l 12
Zadaci za utvrđivanje, vježbu i samostalan rad
(H..,;;. hi.'g)
1. Ako je n prirodan broj, kako ćeš napisati proizvoljan paran i proizvoljan neparan pniinliiii
broj? I H I A U ii.i.'inii^'iio i.ičunatijc:
7 2 13
2. Pokaži da je zbir dva uzastopna neparna prirodna broja djeljiv sa 4. •ll I O^f: ~ =
b
>
3. Da li može zbir četiri uzastopna prirodna broja biti prost broj?
,„[' e) f - i - ! - '
4. Obavi naznačene operacije:
• IMJ f uL i L
8J 7 21
a) a [7 + 4(l 3 * 6 - 1 9 • 2)] = 1
h) C) d) e)
b) ( 4 1 - 3 - 7)[6(l84-32 • 2)-2(501 - 1 7 • 23)] = "'k' " 4' * 9' T' I}
c) 3+2{3[8(l9-21-36-ll)-23]} =
Ijijî iiti 11 nliliku la/lomka decimalne zapise:
d ) - { - 2 - [ - 2 - ( - 2 + 3 ) H - 3 - [ - 3 - ( - 3 + 4 ) ] H - [ - 4 - ( - 4 + 5)]}-6 .011 K b) 0,534 = c) 0,824 =
(R: a) 334, b) 10000, c) 9, d) - 6 ) ill f. U e) 22,256= d)-1,304 =
5. Izračunaj: MSi-i' 111.1,'ii.iCcne opciaci|e sarealnim brojevima u decimalnom zapisu:
a) xs-x3 + x2-1= zax = 2 .I'MI 65 ! 3,29 b) 24,8761 -382,29 =
b) xs +x4 + 1 = zax = - l % 11 tl tv0,2 - d) 3,4-53,82 =
c) 2(« 1 /; ' 1) + 3(« + b + 1)? - l(a + h \ 2)3 - za a - -1, h = -2 •'% i l-I.Mi : 0.38 f) 5836:28,1 =
(R: a) 19, b) 3, c)-3 ) > |-r,W,V3834 : 3S,45 = h)
'
0,236
'
: 3,4821 = • '' --
6. Obavi naznačene operacije: ''"»iil mli 11 obliku ia/lomka periodične decimalne brojeve:
a) (-15) - (-13) + 3(-16) +10(-2) = 111 1 0,7373... b) a: = 8,536536...
.)> 0,305305... d ) * = 3,5846758467...
b) 2(-3 + 17) + 3(-4 + 3)(-4) =
" ' i t IMe illli ua hiojnoj piavo| tačke koje odgovaraju brojevima:
c) |-16| + |5| + | - 7 | = d) | l 7 - l l | - | 3 + (-10)| =
e) | l 2 - 1 0 | - | - 1 5 + 23|-2 = n/.», 1,0,1. VI,-
(R: a) -60, b) 40, c) 28, d) 42, e) 32, d) 35)
| j Hdll .11 pi ibli/ni biojcv 1:
7. Provjeri da li su razlomci jednaki: .1 M.573S25 b - 402,382235
aV - =— , . 3 _ 45 8 72 i 0,025555 d = -3,3566432
3 ~ 21 5 ~ 75 3 ~27 /iiiikiuži na: a) 2 decimale b) 5 decimala c) cijele brojeve
l y. v;uicui piiuiiz,nu viijcuiujai iaz*iuiiiiui — na
a) 1 decimalu b) dvije decimale c) 3 decimale
20. Odredi približnu vrijednost tH ll

a) 4l b) V3 c) S d) 1.1 'ii n I I ,'n u , 4 3 ) : 0 , 2 6 - 2 1 7 - 2 - 31,5:12
na dvije decimale!
flt 'i
21. Na brojnoj pravoj odrediti tačku kojoj odgovara broj
a) Š b) S c) VŠ d) VlO vt Iisi/iiinViu' iipcia.'ijc;
rfl 'r.'.-iVfi-i"
22. Pokazati da za Va,beR,a (a < a + iil
^ <b
MI :(HMK)-
i
23. Ispitati valjanost nejednakosti \a -b\ <ja| + akoje
a)a=l,b=-3 b)a=-l, c) a=-l, b=-2.
24. Napiši u jednostavnijem obliku:

x
&)x + \x\= b)x-b:= c)i-7=(x?i0)
x
a + b + \a + b\ a + b~\a + b\
d) C)
2 " 2
25. Dokazati identičnost:

a+\(A [a,a> 0 ] ĆZ-U fO, A > Ol
«)—r 1 * O,' a < 0Jj b
) 2 { ( / , « < Oj
2x + W . . [3*,*ž0) u f 0,x>0l
C ) _ J i + , + H = ( £ > a < 0 | d ^ - H - j ^ }
26. Dat je realan izraz

JV = |a + 3| + |<z-3| + a2 -1
a) Izračunati brojnu vrijednost izraza Nza. a = 2 i za a = -2
b) Izračunati brojnu vrijednost izraza N za a= 1 i z a a = -l
27. Riješiti jednačine:

a) |;t| + 2 = 2 ; c - 4 b)|*-2| = l
c) |* + 2| = 2JC +4 d) | * - 3 | + 5 = -2x + l
28. Riješiti jednačine:

&)2\x-2\-5x-l = \x-2\-2x +9
b) 3|x - 4| + 8x - 11 = 2\x -4\ + 6x +1
c) 2x + 3\x - 5| - 5 = -2\x - 5| - 4x +1
d) 4x - 4\x + 1\ - 2x - 9 = 5x - 3\x + 7| + 1
PPNI (POTENCIJE) S CJELOBROJNIM
MtflOCCM (EKSPONENTOM)
2. ALGEBARSKI IZRA2I
Kome se poveća pohlepa,
M P smanjuje se čovječnost.
2.1. S T E P E N I S CJEL IOJNIM 0 H (Arapska poslovica)
2.2. CIJELI BR. /i . i v i ••
2.3.<ĆIJELIALG
2.4. MONOMII
>KI
ERACIJE
•
MONOMIMAI
2.5. POLINOMI iwiiii |F« I ' M I . - U H I irdiiakihfaktorapišemo u obliku:
2.6. OPERAC )LIR Ij a • a • a ..- a = a",{a e R,n e N)
2.7 ;BINOI\
n
A NA FAKTORE •
2.9.
iiipii jiit|i it i, 1,1/ a" na/iva stepen ili potencija broja a. )
I ALGEBARSKIIZRAZI ^
LJENIH ALGEBARSKIH IZRAZA
izložilac ili eksponent stepena
baza ili osnova
stepen ili potencija
iil ,/ 'iiiiiiiu M' stcpenomčijije izložilac jednak 1.

,(' lltlllil'illO •«.
MK «. |i ti.itt ilclinici|c l slijedećih izraza:
•••HHgglfl
i (.1 ' (I)
(,/ • ft, a / 0, e N)
ii
|,PI t,At iii /ii.iCi'iijc i/iuzd a" je definiran i za svaki cjelobrojni eksponent (a ne samo za prirod-
FRANC'OIS VIETE
(1540. -1603.) _
i t i i i' ii ' • 0,75 0,0625
Francuski matematičar.
Prvije uveo u matematiku slova za oznaku brojeva hučavtm t i\
r _ i v _ 2 7 = _ 3 i
jejednačine. Poznate su njegove formule za jedrnicinr divy,uj.
I > ' 1 ( ' L v 2/ , 2 8 8
i višeg reda, pomoću kojih možemo napisatijednai imi kada
joj znamo rješenje.
I
II ii|ioincljc sa stepenima
ft»»(«Miii| ••koli naučdi snio kako se izvode operacije sa stepenima. Ovdje ćemo to ponoviti i
? >«-ti
»iil» /ii|t'l'iIII
IIIII " od na
i/lti/ili slcpcna
ncšto jednakih baza jednak je stepenu čija je baza zajednička, a izložilac
višemnivou.
JFILN-IL ,'IHIII i/lo/ilaca lliklora, tj.
m „n m + n
a -a a
m m+n
Vrijedi i obrnuto: •i'" • h'" = (a: b)m = | ^ | ,(b * 0)(a,b eR,meN)
a'" - a" , što je jednostavno dokazati.
Nije teško zaključiti da je: a'" • a" • ap... a = am + n + p + ...,(aeR,
+k m, n, p, ..., k c ,V).
Primjeri: h'" | " ./)j = a'" što je trebalo dokazati.

2+3
2 r
1 ' 1
1.
3 3 3
2. (-3) 3 • (-3) 2 = (.3) 5 = -243 .»" h'"
1 _1_
3.
2) V 2j ( 2J [ sJ'U 32 1
I 'l' < t>" Kl
3 3 4 7 5 +3+4 +7 19
4.X -x -X -X =X =X
Teorema: Količnik stepena jednakih baza jednak je stepenu zajedničke baze čiji 10 i/lo/ilm HHHRp^'
jednak raziici izložilaca djeljenika i djelioca, tj. 'sA 3
27a3
a'": a" = a"'-",(a e R, at- 0, m.neN) HM'
V J ^h )
Dokaz: Kako je dijeljenje inverzna operacija množenju, to iz
'ili |n 11 '.lcpi-na jc slc|)en sa istom bazom čiji je izložilac jednak proizvodu izložilaca, tj.
a'": a" = a "'"" slijedi
a"-"-a" = a'"-" + "=a'", pa je tvrdnja tačna. (a'")" = a'"", (a e R, m, n e N)
Vrijedi i obrnuto:
(* tliiir*iiiv!in, jcr je:
n uil
Primjeri: m
t,.'"}' ./"' a'" = a " ,(a e R, m, n e N)
1. (-0,5) 5 : (-0,5) 3 = (-0,5) 5 " 3 = (-0,5) 2 = 0,25
2. x 5 : x 2 = * 3 , a * 0 tlltnillllll, l|.
Teorema: Proizvod stepena jednakih izložilaca je stepen, čija je baza jednaka pioi/vodu li.i/ii (,'")' [a")"
pojedinih faktora sa zajedničkim izložiocem, tj.
• ••••• ••: '• a'" • b"' = (a • b)m, (a, b e R, m e N)
Dokaz: Imamo:
a'" • b'" = a-a-a-...-a•b-b-b-...-b = ab-ab• ab-..,ab = (ab)'" 4. [ ( 2 2 j J = 2 n
m m m
što je trebalo dokazati.
Vrijedi i obrnuto: 1i niiiiiiMiiivanje nulom
(a • b)m = a'" • bm, a što znači da:
Proizvod stepenujemo tako da mu svaki faktor stepenujemo zajedničkim eksponenlom, pa sc 1I11 t* oi.il m < N 1 /a svako a 0 vrijedi:
bivene vrijednosti medusobno pomnože.
.1" ,/'" (am) \(am)= 1
Primjeri:
LI I I I I I I i|i sli-pcna kao proizvoda jednakih faktora izraz a° nema konkretno značenje jer ne
1 . 3 5 - 2 5 = 105 = 100000 i|i |n• • 1 .• v «i(l ud 0 faktora. Međutim, taj izraz može se shvatiti kao rezultat dijeljenja jednakih
2. (3a)5 = 3 5 • a 5 = 243a 5
3. 20 3 = (2 • 10)3 = 2 3 • 103 = 8 • 1000 = 8000 t I ilid'". <j"'-=a'"_ff' = a 0 , a t o z n a č i d a j e a ° = l,pasemožeiskazatislijedećadefmicija:
Napomena. Stepen oblika 0° nije defmiran (nerna smisla) i mi ga ovdje nećemo ra/maliiih
to sadržaj koji će se izučavati kasnije. Učen je onaj ko odbaci grijehe,
a čuva se poroka.
Primjeri:
(Narodna izreka)
1. a) (0,3)° = 1 b) (0,256)° = 1
1
c) 100° = 1 '' d) ( " l ^ j ' - l I H I ' / ilcl uiogu predstavljati mjerne brojeve raznih veličina. Kada upotrijebi-
III fn nm/i' lnii 10 kg šećera, 10 ovaca, 10 učenika Ia razreda itd. Svi takvi i slični
e) (4a)° = 1 (a * 0) f) (a - bf = 1 (a * b) 1 mi il'.l.ivlj.ili ncke stalne vrijednosti (površinu, težinu, broj učenika itd.) koju nazfc
. illlilui III si.iluiin vcličinama, ili jednostavno konstante.
Zadaci za utvrđivanje gradiva t»i n>iiih n|n-i;ii ija, od konstanti obrazujemo izraz, onda se takav izraz naziva kon-
1 iii inihiliii izraz.
1. Obavi naznačene operacije: I i>n ii.iiiiuo)' i/raza je:
a)a7V= b)n7-n"-n'2 =
X 2y
c) 3 • 3 • 3 = 3z
d) ax + ly + 2 • ax~y • a'~x = iBHHH^^Slfer^': -• • . , . . . • • • • •••• , -^v ••)•;• . - i'H: •..',; :.;,/,••;
1
e) (a + b + c)" • (a + b + cf • (a + b + cf = ' l' ' l 1 5 -
(R: a)a'°, b)n30, c) 3x + 2y + 3z, d ) « 1 " ' 3 , e) (a + b + čf + h + c ) 111 iiifil.iiiliiniii i/ia/u upotrijebimo operacije sabiranja, oduzimanja, množenja i ste-
2. Obavi naznačene operacije: mnlii 1' 1 I . I K . I V i/ia/naziva cijeli racionalan (brojni) izraz.
a) (a + bf • (a + bf • (a + bf = II.IM|II I / M / : I iipolrijebimo i operaciju dijeljenja, pa se za brojnu vrijednost dobije
b) 3a 7 • a 8 + 5a 10 • a 5 = I.II.III i.iK.iv i/,ia/ naziva razlomljeni racionalni konstantni izraz.
-1 - c) %x23 • x77 + 2X3s • x62 = I - I . I I ' I . 1 1 1 I 1 1 1 1 , cioualni izrazi su:
d) 7(2n + l) 13 • (2n + l) 8 + 15(2« + l) 5 • (2n + l f 6 =

1 1 1 l' L0-2 - 2 0
(R: a ) ( a + b f 2 , b) 8a 15 , c) 10a10°, d) 22(2«+l) 2 1 ) n -
3. Obavi naznačene operacije: HNKil 6-9 + 3-2
a) 2X • 3" • 5X = b) .t'' •>•'' • / - • l-i i,i.-liiiiil]ciiili racionalnih izraza treba strogo voditi računa da se u nazivniku (dje-
c) (2a 7 ) 8 = d) (a 2 • a 7 ) 3 = •111 lmi| II, |i'i iiulom, kao što je poznato, ne možemo dijeliti. Drugim riječima, kažemo
e) (x2 • x3- X5)10 = f) ((a + b f f 5 = . I I H I H I I I I I I H ' d c l i i i i i a n o ili dijeljenje nulom nema smisla.
(R: a) 30 , b ) ( x y z f , c) 256a , d) a 27 , e)* 100 , f)(a + b f

x 15
)
«I ') •!( ' ) ' -6-16 -22 v

= , sto nne moguce.
2 1 3
b) (2« ) i-(3« )' + 3 / / ' - I t' X 4-4 0
c) [3(x+;0 2 f+[2(.v + . v ) 3 ] ! - •l(lo| .l|l||llll|||'
d){[2(m-«ff} 6 +{[2( W - W ) 2 f} 3 = intt iiiiluiii iiciiia sniisla, dijeiiti nuiom nije moguće ili dijeljenje nulomnije definirano.
(R: a) 10a120, b) 20/;", c)31(.v i .y)", d) 4l60(w-«) 1 2 )

5. Obavi naznačene operacije: it l'f|ii"in 1 'i.i/ii obavimo sve naznačene operacije, dobijemo broj koji se naziva vrijednost
a) (-l) 1998 f (-l) 1999 + (-l) 2000 + (-l) 2001 + (-l) 2002 + ( - l f 0 0 3 =
b) (-1 + 2 - 3) 2 + (- 2 + 1 - 3) 2 + (-3 + 2 - 1 ) 2 = ;i|'iMfn n|ii i.n'i|,'i u brojnom izrazu javlja se problem kako zapisati i kojim redom obaviti
• iiii|ii Uli l|i'
oM 2 M(-2) 3 f = Ut*m.iiii I ii| li'iniii i priksi dogovoreno je da se operacije rangiraju na sljedeći način:
(R: a) 0, b) 24, c)-128 )
6. Obavi operacije I ''iiIMIIIIIIC oduzimanje operacije su
1 1. stepena ili ranga
5x 3
a)(a ) -(a ) - 3x 2 2n 4 2
b) (x ) • (x )" = 5k 7
c) (y ) • (y ) 5 3k
= ' Miiii/i'II|C dijeljenje operacije su
1 2. stepena ili ranga
' 'ih |'i iiuv.nije i korjenovanje operacije su 3. stepena ili ranga,
!Na OSIIOVU OVOg [ J i m v a u c n o g u o g u v u i a , p i l u u a v i j a u j u u p v i a v i j a , v i v i m uiuu uu J«.. —
0
operacije istog ranga obavljaju onim redom kojim su naznačene, fttnfo n.lii iiii.iin i, množenja i stepenovanja, onda se takav izraz naziva cijeli alge-
operacije višeg ranga obavljaju se prije operacija nižeg ranga (stepenovaiiii 1 1
0 hflliii IM .1/ 11• iMilinom. To su izrazi oblika:
korjenovanje, množenje i dijeljenje, a onda sabiranje i oduzimanje), 1 2 3
. ., —a 2 — a + - ,...
0 operacije koje treba obaviti prije nego treba da dođu na red - stavljaju se u /.i|'im|»jj 2 3 5
Ako se u brojnom izrazu treba osloboditi i zagrada, prvo se obavljaju operacije u /agi.nli niillj
zagrada. Ovo je posebno važno zbog toga što se u novije vrijeme umjesto malih, sredii|ili i M'flfc
[tlgil.ii 11 11 ilni i/raz od konstanti: 2, 3, 5, i 8 i promjenljivih J C , i z, pomoću ope-
zagrada upotrebljavaju sve male zagrade. Ranije smo učili da se prvo oslobađamo nialili, su'iln|iU
onda velikih zagrada. To treba i sada poštovati kao pravilo koje važi. lnti| i i' l'i I I M III|.I i množenja.
Primjeri: Itifc ntii'i ii ii|i";ili na bezbroj načina. Evo jednog:

p i i! *' 1/ \ i X
1. Obavi operacije u sljedećim brojnim izrazima:
| B T t | IHI r.lili M'liOmii lakavjedan izraz.)
1 ..1 2.-1 ' • b t t n i i i i i i 'i' iiHi/e (Im ligurira jedna, dvije ili više promjenljivih. Prema broju promjen-
8 8+ 8~ 8 K M I K I - I I I I i • ihi/iva se algebarski izraz sa jednom, dvije itd. promjenljive.
b) 2 • 5 + (-2) 2 • 3 - (-2) • 3 2 : 3 = E}}tt|t l'iiti .ilt'i li.'iiskoni i/iazu zamijeni jedna ili više promjenljivih s posebnim brojevima,
10 + 4 • 3 - ( - 2 ) 9 : 3 = • • i .ili siipslituciju ili zamjenu. Na taj način smo dobili brojnu vrijednost cijelog
10+ 12-(-18): 3 = B H f l-t.i 'i
22 - (-6) = 22 + 6 = 28
c
) -4 - {4 - [-10 - (8 - 1) - (1 - 12)]} = ph
- 4 - { 4 - [ - 1 0 - 7 - (-11)]} = ,I (» I I)' (\ • v)' uinjesto promjenljivihx i y , uvrstimo vrijednosti -2 i 3 respek-
- 4 - { 4 - [ - 1 7 + 11]} = ff s • v I
•4 - {4 - [-6]} '
- 4 - {4 + 6} = - 4 - 1 0 = -14
fi > ii i , t !•)' (x -.tO2 = (-2 -l- 3>2 - (-2 - 3) 2 = 1 - 25
d) -2 - 2 (-2 (-2 (-2) -2)) =
- 2 - 2 (-2 (4 - 2)) = ttjtpin-i lnii|iiii vnjalnosl
-2 - 2 (-2 • 2) = - 2 - 2 (-4) = - 2 + 8 = 6
U zadnjem primjeru upotrijebljena j e više puta samo mala zagrada. |S Mt|> ilini'.l .ilf'.fli.iiskog izraza:
»I 'i ' 10, /d v - 2
2. Obavi naznačenu operaciju:
iil'i. I.. I /a a - 10
2 - 3 + 2 2 : - 5 - 5 2 :5 6 + 4-5-25:5 6 + 20-5 26-5
=li=Z =2 I <•:•'•:;•: VKl'- ,fv/: V ri'A:',-: i i .i: / S.;J !, ;' >•:': ::>•:•:', irr' iiliĆK /svivv !
4-3-2'3 +4 -1 12-2-9 + 16-1 12-18 + 16-1 - 6 + 15 9 3 3 41'.t« ' • 2;-2V' + 5(-2) - 1 0 = 2 - 4 - 10 - 1 0 = 8 - 20 = -12
1.1 1.1 l() • M 0 ' - 4 - 1 0 - 1 = 3 0 0 - 4 0 - 1 = 2 5 9
sl-f. • i|> li i.u'iiiitiilne i/raze obilježavamo najčešće velikim slovima, npr: A, B, P, ..., a u
2.3. CIJELI ALGEBARSKI IZRAZI POJAM t><tti •! ilnv.i |IIM'IIH> piomjenljive koje učestvuju u izrazu: A(x), B(x,y),...
PROMJENLJIVE (VARIJABLE)
MONOMII OPERACIJE S MONOMIMA
Bolje je zaslužiti počasli, a >W (IDIU/IIII
je nego dobijatije, a ne zii\lu.",li /<•
JtuditP. v.nhvalni na^cvuf&timar-ai
(Invi (nenajiahvalama.\
(La Fontainejj
U prethodnom izlaganju rekli smo da simboli -6, -3, 0, 1, 5, itd. mogu predstavljau ra/in.' vrlifi
(temperaturu, dužinu, težinu, zapreminu itd.) i da takve veličine nazivamo konstanlama.
Međutim, ako govorimo o nekoj veličini koja može imati različite vrijednosti redoni -5, -4, I. i|>t i i|i li |i ilnočlani algebarski racionalni izraz naziva se monom.
..., 2, 3, ..., znači da se veličina mijenja, onda takve veličine označavamo općimb/ojem r,
i nazivamo ih p r o i n j e n l j i v i m veličinama ili varijablama. M Itpilliilllil '.II
Promjenljive veličine (varijable) su: ' 'i h 8</, - v , t: 2 /,
x,y,z, u, v, ...,a,b,c,... 3
promjenljiVih. SvaKu konstantu možemo smatrati monomom. Monom možemo pisali il
\ I « 0 3 4 3 3 2 (. 2
oblicima proizvoda: n'.i ,i \ l —\a'x = -aJx =a x b)xy--xy = I I - - xy
Sabx2 = 2ab • 4x2 = 8a • bx2 = ... I I 1 4) 4
Najčešće, monompišemo u obliku proizvoda jedne konstante, koju nazivamo kociiciji-ul i n| | 't (»i 8x)\=5x-[-2x + 5x]=5x-3x = 2x
na jedne ili više promjenljivih koje nazivamo glavna veliČina.
Za dva monoma koji imaju jednake glavne veličine (iste promjenljive i istc i/.lo/iocc), kn.'i'iim
su slični ili istoimeni monomi. #H I I ( M < L I \ A N J E G R A D I V A
Slični (istoimeni) monomi su:
a) 5x i lx b) | a 2
i a2 c) 4a2b3 i -3a2b) p«rii<' < •!> ->pi 11 ijc:
|}iîf/ii • l l r i h c 42abc = b) 5,2x2y - 2,4x2y + 3,8x 2 y =
Nisu siični (raznoimeni) monomi: • i.) s 1 „ ' t ' ,/' 1 \-a2 -5a2 =
... 2 2
a) 5a i 5a 2 b) -4x i 4xy c) — ab i -—a b
, z 2 ^
Monom 3a je prvog stupnja ili ranga, jer je a = al . ul H.i/K , li)(>,(>YV, c) -4—fl )
Monom3ab je drugog stupnja, jer je ab = alb] (1+1).
Dok su monomi a2bc3 šestog, odnosno 5xs je osmog stupnja (ranga). |i -.1 -(i|ii.iiln, 11 /.ilimreduciraj i/.raz:
( 'M |'JI (ftr-2x)]} = - b) a - {[(3a - 8a) + (5a - 4a)] + (6a - 3a)}
2.4.1. Sabiranje i oduzimanje monoma I 'i i 1 3 2 3
ti i ' -y - -y +'-zy
3 - r =
H H H H M (1 O
( Sabirati i oduzimati možemo samo slične monome.
/ Istoimene monome sabiramo tako da im saberemo koeficijente, a glavnu veličinu piepišcnm 1 ,3 \
ftl .11 h\, I.).»,/, c) - - / ) •
2x + 5x = (2 + 5)x = 7x HHHH^MaBMMjl?:'---''' •'6 ;.:
3a2 + 5a2 = 8a2
Na isti način sabiramo tri ili više monoma (asocijativni zakon). j lt>t iitit 1 in npci.ii: jc:
5x2 + 2x2 + 8x2 — 15x2 *S M ' » II 1 K(2a3 + 1 \x)5 - 6(2 a 3 + 1 \x)5 =
Dakle, možemo zaključiti: M '(, i 1 5(x+yT+y + z-3(x + yT>y + * =
, Y :'.(2'-.vY- 5(2 5 -x 5 ) 2 =
Zbir dva ili više sličnih monoma je monom, sličan monomima koje sabiramo, čiji jc ko.-ln i| .1 V-/ II - ) \ b)4(x+y)x+y +z
, c) 0 )
jednak zbiru koeficijenata, a glavna veličina jednaka glavnim veličinama monoma kojc saliuiuiin
mtll 11 /•••i'iiifI11, a /alim reduciraj izraz:
Kakoje: n( 111,1/n | \ilx - 10,2abc - (5,2abc - 2,3abc)] - 3,2abc} =
I.111111M. 1 |iMl33v'y -[0,333x 2 y - ( 3 , 3 3 3 ^ -2,333x2y)]}
5x+3x=8x, to je:
11 \ '',»'» 14,02(1 A 1 [4,lla 3 x - (4,33a3x - 4,44a 3 *)]} =7
8x-3x=5x, odnosno
(t( -11 •!.//'(, b) 0,703*V, c) -4,13a 3 *)
8JC-5JC=3A-, jer je oduzimanje inverzna operacija sabiranju.
Na isti način možemo oduzeti i sljedeće monome: t".i|t •• ••iii'i.id'' pa lcdiuiraj izraz:
\.7ab-3ab = 4ab
3 c2 333 2333
2. 8xy - 12xy =-4xy 4 ± * Y
5 Z - 5 — x y z — * yz
5 5 .
3.6ab-6ab = 0ab = 0
2 2
4. —a—a = 0a = 0 l'l *i ' t*'» 1 !(>--a\v' 5—a 5 * 3 -(^4—a 5 * 3 - 3 — a 5 * 3
7 7 4 4 4
' .
Prema tome, slične monome oduzimamo tako da im oduzmeino koeficijente, a glavnu vclii'
prepišemo ili, dragim riječima:
. . n 1 1• l'' J-/-A-V-
(I [ 6 6 V 6 6 ,
Razlika dva slična monoma je monom, sličan monomima koje oduzimamo, či|i |c koelu i|i-
.5.2 ^
jednak razlici koeficijenata, a glavna veličina jednaka glavnim veličinama 1110110111,1 kn|i (II ,.) • V v V . b) 6—a 5 * 3 , c)8xSy2)
oduzimamo. ^^^^siilfeâa.,«-,,.-:^;.:.
i. iviuiioinc sino aenniraii Kao proizvod brojeva, a znamo da za množenje vriicdi komiU«
asoeijativni zakon. Zato kod množenja monoma možemo pisati: Hl'Htli i. '' i .! i promjenljive a, b \ x. Formiraj tri različita algebarska racionalna
1. 3a • "= 3 • 5 • ax• • 15ax ifii iit l'i.ti'ii.itih- i promjenljive primijeniš operacije: sabiranja (+), oduzimanja (-), mno-
2. 6ab • 3xy - 6 • 3 • ab • xy~ 18 ahxy l|iti>tii|,Kl)ii)|i-iiv2),
2 3 L ?.) f 2 ) f 3 ) 2 , ,2 6 3, 3 1 3,3 l<itt|iiit tit|t-ilii(tscalgebarskog izraza:
3. ~~a b —4 ab ) = V— 3 , • — a b-ab =— a'b3 = — a*bJ
3 Ifttl 'i't i ' y ' + y3, zax = -2,y = 3
4 12 2
4. 2abx • 3yz • 4uv = 2 • 3 • 4 • abx • yz • uv = 24 abxyzuv I | M I • ' I ' I ' / + 5y3, zax= 1 , J > = - 2
Iz prethodnih primjera zaključuje se da monome množimo tako da im pomnožimo 1 -i h«i|> nl 1 1
ib'i > . ci + 2, za a
koeficijentom, a glavnu veličinu sa glavnom veličinom. Dakle,
Proizvod dva morioma j e monom, čiji je koeficijent jednak proizvodu koeficijenata, a i'liivmi
ličina proizvodu glavnih veličina. *t 11 '•) l. c) 2—)
Primjeri: •' I \ 1 i i ' - 1 - , za x 2

1. 5 a 2 - 4 a 3 = 20a 5 \fa\\ i' i ti' i )x +1 =, zax = 7
2. 2 , 3 z V • 4 , 2 x V = 9,66xsy5 • i ) h » I n M i (M l) 2 + ( « + 1)3 = , z a « = 5
J | t .i| " I.) ••)>», c ) 2 5 8 )
t ttji ilmi'ii t/t.i/.t:
| i Hinnl Hnt < n l-1) + 3{m + « - l) 2 - 7(m + n - 2 ) 3 ,
= ^ f l V = 3 a V '4 IH I I H ?
12
2. Da bismo objasnili dijeljenje monoma, moramo primijeniti osobine količnika: • felfl'.ti (\ ' .'!' .'<)(x+y) 2 , zax = 3 iy = 5
a) Proizvod j e djeljiv svakim svojim faktorom, tj: *» i) i' i r' , /nx-2iy =5
ab : a = b • tfi <ti i i )(wv)'", +%
+ 5(x + y + z)x+y, zax=y = z = 2
»j \(.<,'M | h',+:cfy' + B + C - 3 , zaa=l,b = 2ic = 3
ab : b = a
b) Količnik ne mijenja svoju vrijednost kada mu djeljenik i djelilac podijelimo isi im lun|i „ tlt .11 I I . I|) ('j;, c) 57, d) 14672, e) 32768)
različitim od nule. To, zapravo, znači da količnik, slično razlomku, možemo skiatili i-.nin l'i iMJttn'i iii ii|H'i.ti'iie:
I jem različitim od nule, tj:
» H . i V . ' IKn'/iV 4 i I2a2b3ć4 =
2x : 2y = x : y, y ^ 0
' hi 't1 1 ' /v 'i j - 25x3y3z =
ac:bc = a:b, bž0,cž0
• 11"« 111 'i'.- 1 ;>8v'i'z - x2yz + 12x2yž =
Na osnovu prethodnih osobina, dijelimo monome.
llt .11 U'h', ', b) 4.TVZ, c) 8 x 2 y z )
j tm--it.tr> in' ti|iciaci|e
Primjeri: ii 'i i /-i ' -< . b)10 - 7(a + b),0= ..
'/> i , i 7(« + b + cf° +(a + b + c) 50 =
1. 34 • a3b2y : (-1 lab1) = î^Hlz. _ -2a2y + 2(x + y )• zf ' y " ' - 3(x + .v -i 2 ) v " v ! 2
V ' -\lab .i'-i.' » -
ift .tltn i /.)'". b) [\(a + b + č) 50 , c) 7{x +y + z)x+y + z)
2. ^ J l . i V ^ 2; A 2
IM TI.TR« TII IIIH-ICICIJE:
;
3 3 V3 3 / <»» !.</«./ f i l | "
3. 0,04 abc : 0,02 abc = 2 l - l ' t I f > u ' / • 2.\;T> =
4. Reducirati izraz: t ii.< ' 'ii 'i.i i />)3 =
1 ili ,i| lHt,hr,l\ \ :. b).24x 4 y 4 z 4 , c) 8(a + bf )
— a2b2 :-a --a3b3 :-a2b: + - a2b3 :-ab = 2ab2 -lab1 + 2ab
;
2
• ab'
3 . 3 5 i 5 4 8 - n»f »iit'itin'i iic opcictcije:
To znači da monome dijelimo tako da im podijelimo koeficijent sa koeficijentom, a glaviiu \'i'll 'tM' " " • //l ' •a,-x-
činu sa glavnom veličinom. Drugim riječima; \
t ' i i . i 1 />)' (n i />)J • (a + b)1 =
i li.i i h i ,)" • (a \ b; + čj' • (a + b + c)c =
Količnik dva monoma je monom, č i j i j e koeficijentjednakkoličniku koeficijenata, a glavnn \ c Čb) ••• - "••••••" i > h
u
ličina količniku glavnih veličina djeljenika i djelioca. |M . 1 ) . / " " b) (,/ + b) , c) (a + b i c)" d) 3 f ' 2 v ' 3 2 )
i !.,.....«* . J 11\ 'i' c/, uaîva uvubiam puiiuuuiiiu Lriiiuiii.
n'.lin 11 iin'iM n t monoma, oblika P(x)=ax2 + bx + c, naziva se kvadratni trinom.
8 . :•*•:,'. 9 / . I Idnrl 'i.i'.l.ivl|cni od algebarskog zbira od četiri i više raznoimenih monoma nazi-
c) 0,0036<zVc 4 : 0,006a2fe3c4 = hlid iii" 'H'i i poliiioin.
r jiiiliiiniii |i ,il|'i-b.uski zbir raznoimenih monoma.
(R:a)8aV, b) | ^ x 4 z , c) 0,6a 2 b)
10. Obavi naznačcnc opcracije: I'I.IIIM.MI iinl' N' -icpcna je svaka f u n k c i j a / : za koju je (V*e/?) J(x) = k, pri
a) (a l- bf : (a + bf - H |ll| ^ ^ ^ ^ ^
b) (a + b + 1)'° : (a + b + l ) 4 : (a + b +l)2 : =
c) (x + y + z f x + 2y + 2z: (x + y + z> t + y + z =
; Hii|.t fnilliiinii (iiula l'unkcije) je funkcijaf-. R->R, za kojuje/(x) = 0, za svako xeR.
d) ( * 2 + * + l ) 2 ( x 2 + j ; + 1 ) : ( * 2 + * + ir 2 + J C + 1 =
(R: a) (a + Z>)2, b) (a + b + l) 4 , c) (x + .y + z)x+y +

\ d) (x2 +x + \f+x+l /14 pnliiiniiir /' i /.idane formulama:
/'hl i».,»" 1 c„ i v"1 • ... +ayx + a0, a„* 0
11. Oslobodi se zagrada pa reduciraj izraz:
/•..,i'" > »,„ i v'"' + ... + bxx + b0, b„, 0, kažemo da su jednaki i pišemo
a) -{(2a 2 - 5a 2 ) - [2a 2 - (2a 2 - 7a 2 )] + (2a 2 - 8a 2 )} =
/'(i| ('(\), ,iko i samo ako zadovoljavaju slijedeći uvjet:
b) -(4xy - 2xy) - {-(5xy - 2xy) - [-(2xy - 9xy) - 7xy]} =
*i » n .i„ />„, a\ - b , , a?i := b2,..., a„ - b,„. " •• • ' " •••
c) (a + bf + {2(a + bf - [5(a + bf - (a + b f ] - 3 ( a + bf } =
(R: a) 16a2, b) xy, c) Uputstvo: Sabiraj 5(a + bf - (a + bf = 4(a + bf ltd.)
iiulliil' 'ili'pcn.i ili konstantne funkcije su:

»>fM '. b) f(x) = -14 c)./(.x') = -0,02.
2.5. POLINOMI JEDNE VARIJABLE nti >111 • i 6 inui nule za x = 2 ili za x = 3, jer:
' • ,/(2)=2 2 - 5 - 2 + 6 = 4 - 1 0 + 6 = 0
5-i., t /(3)= 3 2 - 5 • 3 + 6 = 9 - 1 5 + 6 = 0
Pravcihiust jc proizvod r<i. Itnin
iin/'ni i ' (n i 5 i polinom Q(x) = 5 +x2 - 6x su jednaki jer je 1 = 1, -6 = -6 i 5 = 5,%
a opraštanje časti I ••'. HH-IIH<I\II
(Arapska poslnvi* nl utini.i "ii •.lcpi'iia (ianga) 2.
Još u osnovnoj školi govorili smo o funkciji i njenoj primjeni. <)(M UACIJE SA POLINOMIMA
Polinomi su važni primjeri primjene funkcija koji preslikavaju /?-W?.
Polinom P n-tog stepena jedne promjenljive zapisujemo formulom ovako: iii'ii.i i iii.i/» niii .)bavljali operacije sabiranja, oduzimanja i množenja. Rezultat ovih ope-
A
P: R^>R; x-^P(x)=a„c" + an.xx' + ... + a,x + a0, a„ * 0; ii >h ,i piiliiiniiiii jc polinom. Polinome možemo i dijeiiti, ali rezultat dijeljenja nije uvijek
gdje su a„, anA, a„_2,..., a2, a t , a 0 realne konstante, a nazivamo ih koeficijentima polinoimi |lm| Mt > i mu dijclili samo polinome čiji je rezultat dijeljenja polinom. Za operacije sa poli-
n iz /Vje najveći izložilac promjenljive x datog polinoma, pa se uzima za stepen ili rang polnionm r.l.i pi.ivila kao l za operacije sa brojevima.
Izrazi - polinomi oblika:
P(x) = 7>x2+x-5 , , hAtili iinjo i oduzimanje polinoma
P(x)=X6 + 8X4-3X-8 i|> . il'ii.iii|,i i <>dii/inuii|.i objasnit ćemo na jednostavnimkonkretnim primjerima.
P(X)=X9- 4 «:i ii'iiu iliim ilva polinom.r
primjeri su polinoma promjenljive (varijable) x, redom stepena 2, 6 i 9. (dl t i ' 5\-2 i
Polinom oblika: /'(«I ' u ' .V ' 5 inid skupom R.
P(x,y,z) = 2,5xzy3 - y2z5 •- 0,2xy ii ti il< ii pnliiHima |c:
ima stepen 7, jer je član - y V najvišeg stepena i ima izložilac varijnbli ll-l i IH\) (3 \ ' - 5 v - 2) + (5x2 - * + 5)
2+5=7. - ( 3 V + (-5 - 1)* ' (-2 i 5)
Funkcije zadane formulama/(*) = -6 i g(x) = 4,... primjeri su polinoma nultoi; stopeua 1« - 8 \ ' - (n + 3 - C(x)
ih možemo pisati kao j(x) = -6x° i g(x) = 4x°... * lni ilv.i poluioma i(.\) i B(x) jepolinom C(x), tj.
Ovakve polinome nazivamo konstantni polinomi. « 1(0 i H(\) C'(v)
biranja i oduzimanja.
A 4 I U T I polinoma, primijenit ćemo zakon distribucije množenja u odnosu
I I . . . . . / C I . | O
Primjer: Hii iniinnn lc Cinjcnice slijedi: •

Obavimo operacije oduzimanja polinoma: |i„|iiiniiii l\\) i Q(.\) množimo tako da svaki član jedncig pc linomal po
JSAF
P(,v) - 2.v3 + 5x2 -x 1 4 HII tlni|'ii|> piilinoma i dobijene proizvode saberemp. j ) )'; I
Q(x) = 3x2 - 4x + 7 .
P(x) - Q(x) = (2x 3 + 5x2 - x + 4) - (3x2 - 4x + 7) CiirtHni 'ni piilnii'iiK1: /
= 2x3 +, 5x2 r x + 4"- 3x2 + 4x - 7 t U . I i Q(x) = x + 3 j
3
= / 2 X V 2 ? + 3 T T ^ \ III.I (, i. 1) • ( x + 3 ) • V
Kao što vidimo iz navedenih primjera, operacije sabiranja i oduzimanja polinoma u skupn lx' + x + 3 x 2 - 9 x + 3 = i
:
noma ima iste osobine, kao što te operacije imaju u skupu cijelih brojeva Z. s' r3 '
Nije teško provjeriti da za sabiranje polinoma vrijedi: »tuil tl\ i |.iilniiiiiui je polinom. '
a) P(x) + (Q(x) + R(x)) = (P(x) + Q(x)) + R(x) iiii |..i|iii'.in. iitii -.• se obaviti primjenom sheme po kojoj parcijalne proizvode treba
(osobina asocijativnosti sabiranja) iitii! i ,|uiil isiuiiiK'iiih, a onda ih sabirati, i to na ovaj način:
b) P(x) i Q(x) - Q(x) + P(x) tMii'.li |mii/vinl poltnoma:
(osobina komutativnosti sabiranja) IVt (t' l- l) • (x + 3) =
c) P(x) I 0 - P(x) j 1
- 3x 2 + x
0 je nula polinom (neutralni element za sabiranje polinoma) •1.V2 - 9x + 3 •••
d) P(x) + (-P(x)) ~ 0 - 8x + 3
P(x) ima suprotni element -P(x) tr |«tii. fi iiit (l.i vi i|cde osobine:
Na osnovu ovih činjenica zaključujemo da skup polinoma P sa operacijom sabiranja ( i ) fi 4 I F I . | 11 ' I • ) ltl\)) ^(P(x)-Q(x))-R(x)
gebarsku strukturu komutativnu Abelovu aditivnu grupu, što kraće zapisujemo (P, i ) . n-iii I | . I I M . I I M iiino/enja polinoma
ll'l'l 'iui ( (.\) • P(x)
Zadaci za utvrđivanje I titiiiihiin iiir.l mno/enja polinoma
• i /'(«I (<'(v) i /?(v)) = P(x) • Q(x) + P(x) • R(x)
1. Za polinome: •li •Ktliiifu iin .11iii o/enja polinoma u odnosu na sabiranje polinoma
P(x) - 7x5 - 4x3 + 5x ! 3 i Q(x) = 3x5+ 7x3-2x-7
Odredi: a ) P(x) + Q(x)= b)P(x)-Q(x)= II||HI|IIII|II polinoma
(R: a) 10x5 + 3x3 + 3x -4, b) 4x5 - 1 lx 3 + 7x + 10)
ttHin |i pn/ii.iio, opeiacija dijeljenja brojeva u R je inverzna operacija množenju. To vri-
2. A(x) = 2x4 + 5x3 -x? i 3 , r - 4 , B(x) = x4:- 2x3 - 3x2 - x - 6
i |I>.|iii..HII'
C(x) = 3x4 + 3x3 + 2x2 + 2x - 5
Odredi: a) A(x) + B(x) - C(x)= ll'l /'(il <'(\), oiula je C(x): A(x) = B(x) ili C(x) : B(x) = A(x).
b) A(x) - B(x) + C(x)= ^lm.'i ii|i'in polinotna
c) C(x) - (A(x) - B(x))= »t>l i \\ 1
I i li(x) = x- 2 dobijamo
(R: a) - 6x2 - 5, b) 4x4 + 10x3 + 4x2 + 6x - 3, c) 2x4 - 4x 3 - 2x - 7)
II. i /((.) - 3v+ 1) • (x - 2) =
3. Za polinome iz prethodnog zadatka provjeri da li su tačne relacije: v ' - 3JC2 + x
a) A(x) + B(x) = B(x) + A(x) 2
1 - 2x 2 +
(>x- -22= C(x) :
v - 5x + 7x
b) A(x) + (B(x) + C(x)) = (A(x) + B(x)) + C(x)
^ - • t i ii(ii ni. i|ii'ii, (li|cl|eiijempolinoma C(x) sa, naprimjer A(x), treba da dobijemo polinom
c) A(x) - (B(x) + C(x)) • A(x)- B(x) - C(x)
ptit' |i iiiiin iii
d) A(x) - (B(x) - C(x) = A(x) -B(x) + C(x)
<li|' l|i ii|.i polutoma shčan je dijeljenju cijelih.brpjeva, što se vidi iz sljedećeg primjera:
e) A(x) - B(x) = B(x) - A(x)
f) A(x) - C(x) = C(x) - A(x) I''dl l'ifi (\3'-5x2 + 7x-2): (x-(T)ijk3x+ \A
(R: a, b, c, d su tačne relacije, e i f su netačne relacije) i -(-x3 - 2x?) :
-'« -3x2 + 7X \
4. Odredi suprotni polinom polinomu:
- (3x2 + 6x)
a) P(x) = x3 + 5x2 + 6x + 1
"i x -2
b) Q(x) = 3x3 - 6x2 + 16x - 7 c)R(x)=x3-x2-x +2 '
Kl -(x - 2)
(R: a) -x - 5x - 6x - 1, b) -3x + 6x -16x + 7, c) -x3 + x2 + x - 2 )
3 2 3 2
(i • •'•••• • 0 ' • '
Definicija: Polinom A(x) djeljiv j e polinomom B(x) ako i samo ako postoji polinorn Q( \), Irt * • 11 Ifn i n'i : (jt + 3) = 2x2 -3x-7
da je B B I M ' v :;. l ( . t , ;?„
; A(x)=B(x)Q(x) li Kn i a
;
Primjer: BBBB®^—''
BBBBiife..
•••••• ' ""
Odrediti količnik polinoma P(x):Q(x) ako je
B B B B B ^ : ' ' ' ; ; .' ' \ ; ••;; '
P(x) =x4 +4 i Q(x) = x2 + 2x + 2,
pa utvrditi da je polinomP(jc).djeljiv polinomom Q(x). I i n jeostatak
Rješenje: (x4 + 4 ) : (x2 + 2x + 2) = x2 - 2x + 2 (hHliioui IHII iljclpv sa (x + 3), mora ostatak biti:
-(x + 2x + 2x2)
. ( iii.lhn'iii'iiiil.i
t \ ( I I K I I I I I S I I O it
|)i.Vn«>:» - 2 1 .
-2x3-2x2 + 4
' i LI'
l,' K M )»II i on
II,. nn jifi
e djeljiv
H-i sa binomom (x + 3). (Provjeri!)
-(-2x3 - 4x2 - 4.v) '
2x2 + 4x +4
fittiiiii!
-(2x2 + 4x + 4)
(V i ' l II l) I x3y + x2y2+xy3+f "
0
P(x): Q(x) = x2 - 2x + 2, a ostatak dijeljenja R(x) = 0. Dakle, polinom P(x) j e djcljiv poluiiiiin — • B K " ; ' : !.;);" ; vtnjis
Q(x). Provjera se može izvršiti množenjem, jer je: |t | 1
iV,') « - H ; r.M.-Uta
(x2-2x + 2)-(X2 + 2X + 2)=X4+ 4 (Provjeri!). • -.^r-, .:,: ; ..
Bezoutova teorema (čitaj Bezuova teorema)
(iV »V)
Teorema: Ostatak dijeljenja polinoma P„(x) sa (x - a) jednak j e vrijednosti P,.(.\) 7i\ \ w f| BBBBB8t&r'..''-
ostatak j e jednak P„(a).
o V ^ ! )
Dokaz:
Pri dijeljenju polinoma P„(x) sa (x - a) imamo J B B B B f c ' - - - - 0
iV-.v 5 ) ' •«»*••>-••>>> •
P„(x) = (x- a) P„.i(a) + R, gdje j e ostatak R. « iiid'i iilvuliti da ]e
A k o j e x=a imamo: b 't (' i')' (x4 rX3y+x2y2+xy3 +y4)
P„(a) = (a-a)PllA(x)+R, tj. i >-i4ltiii iii i/ ovc rclacije?)
Pn(a) = R , a time je teorema dokazana.
Iz ove teoreme vidi se d a j e x = a nula polinoma P„(x) ako i samo ako j e P„(x) djcljivo sn (\ >i)
(/ii nl\rili\anje
Primjer:
Koristeći Bezoutovu teoremu, izračunati ostatak dijeljenja polinoma
l'u.i ul/'iii •)( v) polinoma ako je:
(4x4 + 2x" + x2 + 2x + 1): (x - 1) 1
«»/'i'l i' i I b)P(x) = x2 + x+\
Rješenje:
t'i.i i i I Q(x) - x - 1
P(x) = (4x4 + 2x3 + x2 + 2x+\):(x-\)
• M'II) I I 2x+ 1 d)P(x)=x6-x4 + x3-x2 + x-1
P(\) = (4 • l 4 + 2 • l 3 + l 2 + 2 • 1 + 1) 1
lN * i i ' .»\' 2 v - 1 Q(x)=x+ 1
P(\) = 10 tj. fl=10.
iH .1. I l'i v1 - 1, c ) / - l , d) x7 + x6 -x5 - 1)
Slično dijeijenju cijelih brojeva sa ostatkom, možemo govoriti i o dijeljenju polinoma sa oi.i.til>niM
Pokažimo to na primjerima. «i (ii'liiiiuiii /(i) i B( \). Odredi polinom A(x): B(x) pa množenjem provjeri rezultat.
1
Primjer: <II f n i » 4v 5 |1 b) A(x) - \4x2-3x-2
Dijeljenjembroja 9658 sa 38 dobili smo količnik 254 i ostatak 6. To možemo pis.iti: m,i > 1 I ' B(x) = lx + 2
9658 = 3 8 - 2 5 4 + 6. i Iki . ' . i 2 x ± J _ d ) A(x) --'x3 + 2x' i 2.v ! 1
Analogno, dijeljenjem polinoma (15x 2 - 33x - 1 7 ) sa polinomom (5x+2) dobili smo količink «»<| W i I I B(x) = 2x2 + 3x + 7
(3x - 7) i ostatak (-4x - 3), pa to možemo pisati: ii l|.l <»\" I f 28x - 23x 3 + 20x 2
4
B(x) = 2x2 - 3x + 4
15x2 - 33x - 17 = (5x+2) (3x - 7) + (-4x - 3). <! <(«! '/i' 1 3
9v' - 9x - 4x 7
14* 6 B(x) - 9x3 - 6.v2 i 8.v - 6
a; \f\x' + ix- + x' + ix + l ) : {x -1)
•'5 -1 1 -T"r~" 6 ' • '" —
b) (x4 +x3 - 5x2 + 6x - 2 ) : (x + 2)
F f l 14 43 122 372 =>P(3) = 372,
(R:a) 10, b) -26)
I finfiiiimm Q(x) su 5,14,43 i 122.
4. U polinomu P(x) = x 4 + kx2 + k2x - 10 odredi k tako da polinom bude djeljiv sa (v i .')
(R: k = -\) iMnftimiv.tnia koeficijenata polinoma Q(x) i ostatka P(3) j e slijedeći:
'tililiiliii Imije upisujemo sve koeficijente, od najvišeg stepena do slobodnog Člana datog
t'l 11 II '.lufiiju da je neki od koeficijenata jednak 0, upisujemo i njegovu vrijednost. U
HORNEROVASHEMA
8|u =.II iii l.in'licijenti: 5,-1, 1,-7 i slobodni član 6.
Wiliam George I-Iorner (1786.-1837. god.), engleski matematičar. itlii.ilni, .i lijevo od vertikalne linije upisujemo vrijednost a ( u našem slučaju j e to 3).
Homerova shema j e zapravo postupak (algoritam) dijeljenja polinoma P(x) sa lineaiiiiin l.il-u nilil nliii' linije upisujemo a0 = b0 = 5. Ostale vrijednosti koeficijenata i ostatak izraču-
(x-a). Hornerovim postupkom se brzo i jednostavno izračunava vrijednost polinoin.i, /n • Iti.t i.'lii/ciiom postupku:
posebno ostatka dijeljenja linearnimfaktorom (Bezouteova teorema). I , ii, i .</)„ - 1 + 3 - 5 = 14
Ako je dat polinom: i, i . . / . , * 1 +3-14 = 43 itd.
|t> nti iui,iii)t obavljamo usmeno i upisujemo samo vrijednosti koeficijenata polinoma
P(x) = citpc" + a\x"A + ... + an.tx + a,„ a0ž0
ll'in
Onda se dijeljenjem tog polinoma linearnim faktorom x-a dobije polinom: |r, il.t |i- ii slučaju P(a) = 0 (ostatka jednak 0), onda je x = a, nula polinom (rješenje
Q(x) = box"~[ + b\x"'2 + ... + bn.2x + bn.u b*0 i ostatak broj P(a), tj. tiiljiii\iii.i|iu'e jednačine P(x) = 0).
P(x) = (x-a)Q(x) + P ( a ) jftuiiii iiiw slteine moguće j e riješiti jednačinu višeg reda samo ako su rješenja jednačine
Polinom P(x) ima stepen "«", polinom Q(x) ima stepen "«-/", a ostatak P ( a ) j e broj. Hti|iiiiliui|> rl.tn.i,
i in iiii |iiini|einna.
Koeficijenti polinoma Q(x) se dobiju na slijedeći način:
flnim iiivi', ii|eši jednačine:
b0 = a0 l'(v) v2 + 5 x + 6 = 0
!>i - at -t ab0 t|r h ii/ii Mi d|i'lioci slobodnog člana 6, tj. ±6, ±3, +2, +1.
b2 = a2 + a b\ Jt'iln.ii uiii ilui|>og reda (kvadratna) od 8 brojeva, rješenja mogu biti samo dvije vrijednosti.
t >1111 [i n'ilno rješenje jednačine x2 + 5 x + 6 = 0, x = -2.
bn-i = an_ i -l- abn_2, a ostatak
I _5 6_
P ( a ) = an + abn.\. 1
I 3 0 => x\ = -2 j e rješenje jednačine jer je P(-2) = 0.
PRIMJER 1. Primjenom Hornerovog postupka izračunati koeficijente polinonia Q(.v) i min Ut.l t i l
P(a) ako polinom {•|.| , • 'i i I- 6 = 0 i
P(x) = 5x4 - x 3 + x 2 - 7x + 6 treba podijeliti sa x-3! i ' n l (. 1 ) Q(x) + P(-2) (P(-2) = 0)
1
Rješenje: • • i • i. 2)(x + 3) = 0 tj.
ba - «„ - 5 } f ' l d i l) 0
fJMUi|. |i i \ (Zašto?)
bx = a\ + ab0 = -1 + 3-5 = 14
• l ^ M ^ ^ S : ! . . ' : ' " '. ' " ' " ' ^ n ^ ' "
b2 = a2 + ab\ = 1 + 3 1 4 = 43
^^^^KjgKlf?: . ., , : ; ; ....,, J J .:„!;;;<.... 1 •
b3 = a3 + ab2 = -7 + 3-14 = 122 i I ( .')' ' 5(-2) + 6 = 0 2° (-3) 2 + 5(-3) + 6 = 0
P ( a ) = P(3) = 6 + 3-122 = 372 I t lit ' f. 0 9-15 + 6 = 0
Prema tome koeficijenti polinoma Q(x) su: 5, 14, 43 i 122, a ostatak P(3) = 372 ii 0= 0
l'l i ' 7x + 6 = 0
Polinom P(x) se može pisati u obliku: s
Iti||« nli '.ii I, 0 . - 7 a slobodni č l a n j e 6. Moguća rješenja su: ±6, ±3, ±2, ±1.
P(x)- (x 3 )Q(x) i P(3), odnosno
iMiinn i|,i li Mi rješenja:-3, 1 i 2.
5x4 - + .v2 7.v i- 6 -(x - 3)(5.v3 + 14.v2 1 43x l 122) i 372. -7 6
1 0
Izračunavanje koeficijenata polinoma Q(x) i ostatka broja P(3) se može oba\ili bi/.e i |ciliin-.i
•3 1 -3 2 0 =5> x = -3 je rješenje
nijc na slijedeći način:
1 1 -2 0 x = 1 j e rješenje
2 1 0 = 2 je rješenje
-1
5 -1 +3-5=14 1 +3-14=43 -7 + 3-43=122 6+3-122-J72 ttifi (iiliiin in,i v št'gredapomoćuHornerovesheme,učeniei ćenaučitiustarijimrazredima.
L Pomoću Hornerovog algoritma izraeunaj ostatak dijeljenja polinoma sa
<« ' bU.i i b)(a + b) =
a) p (i/ ' 'al) i !r)(a + b)-
W ' 3a-4 + 12xJ - 6x' ~ 36x +27
b)
sa + 3) ,(' i \,i'h i 3ab2+b3
P(x) = 6x4 - I3x3- 27x2 + 40x - 12 sa (x - 3)
V{x)=xs-2x4 + x3+x2- •2x+\ l1
s 4 sa (x - 4)
d) P(*) = 2x + 3x - •x3 +x2~x + 2 sa (x — 1) (a + bf = a3+3a2b + 3ab2+b3
2. Neka su dati polinomi P(,). Odredi koefieijen.e polinoma Q(,) i os.atak P(a, u , , 1 , ,„ t»un .il l|iiriv.i i|U, nije teško naći da je kub razlike:
a) P(X)= X3 + 2X2- 3x + 2, a
x -a - x- 1 (a - bf = a3- 3a2b + 3ab2 - b3
b) P(*) = 2x3 -x2 + 2x 3,
a
c) P(x) =*'-.4 o..3 , „ , . : x-a=x+^: j#ini.i' nio/aključiti daje:
-3x3 + 2x2-x + 5, x-a=x-2
im l
3. Pomoću Hornerove sheme riješi jednačine:
,t i h
a) x2 — 3x + 2 = 0
11'1 ,'ith i fr
b) 7x+ 12 = 0 1 2
c) x3 - 6x2 + 1 — 6 = 0 r f t l ' ,t' .'iili b
.i' ' W'l> \ 3ab2+b3
Rješenja: •i' Ui'h t- 3ab 2 -b 3
1. a ) P ( l ) = 0, b) P(3) = 0, ibr a i •ht'h l (Hi'b2 + 4ab3 + b4
c) P(4) = 585, d)i'(l) (,. 0 <4/tn|ii liiiioiiia \ lde se u shemi koju nazivamo Paskalov trougao (Blaise Pascal
2. a 2
) Q(x) =x + 3x, P(l) = 2 t jjnil) (i.niriiski malematičar i fizičar):
b)Q(x)^2x2-5x+\2, P(-2) = -27 1 za (a±b)°
c)Q(x)=x3~x2~l, P(2) = 3
3. za (a ±bf
a ) , i = 1, ,2 =2
b)*(=3, X2 =4 za (a±b)2
c) = 1, X2 = 2, X3 = 3 za (a + b)3
za (a±b)4 '
s
2.6.4. Stepenovanje (potenciranje) zbira i razlike 10 10 za (a±b)
Ranije smo naučili da je: I 15 20 15 1 za (a±b)6 itd.
<i° -1 (a 0) i»mi\.i|ii cli'iuenti (koeficijenti) u Paskalovom trouglu, nije teško zaključiti,
= /T
i n 11 >n|n lnnoma opadajući su po stepenima prvog člana binoma (naprimjer: u
a '" - a • a 9r*ft nii'i I,T i h)1 SII: 3, 2, 1, 0), a rastući po stepenima drugog člana (0, 1, 2, 3). Svi člano-
a3 = a • a • a itd 1 « J M III ( I I I I I I hiiiiima po/itivni su u slučaju binoma zbira, a naizmjenično pozitivni i negativni
Nije teško uočiti da iste operacije možemo primijeniti na zbir i razliku oblika: i ii lii<".i|ii ninoma ra/like.
(a + bf = 1 (a*-b) t >i~kfilii( n|' iioiiyla je \elika olakšica u stepenovanju binoma, posebno kod stepenova-
(a + bf = a + b, ali i ifi '.ii i/lii/ioci veći brojevi.
(a + bf = (a + b)(a + b) = a2+ab + ab + b2 = a2+ 2ab + b2 I »iinn'ii l'.iskiilovog liougla, stepenuj binome:
a to znači da je: 4 I M ' 11 bl ( x - y ) } =
i »II i •
(a + bf = g2+2ab + b2 I Im lii'iiim '.ii-pcnovali dafe binome, sastavimo Paskalov trougao:
Slično se kvadrira i razlika, tj. kvadrat razlike je

'"" ' "
H^gpRV' 'J' !?
(a-bf l
= a -2ab +b2 i t i I
1 I (i 4 1
(Da li ima sličnosti u kvadriranju zbira i razlike? Obrazioži!) I • 10 m i I
I I. I *«» M 6 1
' -'l l-i <5 21 7 1
a)[x+y)'= x y + 5xy' + 1 0 x J / + 1 OxY + 5 x ' / + x"y5 =
= x5 + 5x4y + 10x 3 y 2 + 10x 2 y 3 + 5xy4 + / Ko nema domovine, nema poštovanja (od drugih).
b) (x - y) = x4y° - 4x3yl + 6x2y2 - 4x'y3 + x°y4 =
4
(A rapska poslovica)
= x4 - 4x3y + 6x2y2 - 4xy3 + y4
c) (a + bf = a'b0 + la%x +2\a5b2 + 35a 4 b 3 + 35a 3 b 4 + 21 a2b5 + 7ab6 + a'b'
C iil .i | > I •nijenu u praksi, posebno za skraćeno i brže množenje, jer čim
F. I I I M | ( I
= a + lab + 21 a5b2 + 35a4b3 + 3 5 a V + 2la2bs + labb + b1
i»t |iiui vmlii t.kIi, možemo odmahpisati rješenje naznačenog proizvoda.
d) (x - 2) 5 = x 5 • 2° - 5x 4 • 2 1 + 10*3 • 2 2 - 10x2 • 2 3 + 5x' • 2 4 - x ° • 25 =
= x5 - 10x4 + 40x 3 - 80x 2 -i- 80x - 32 liitiitti ftif'iiiiiiiii Ibiinulama koje se pamte.
Napomena: Iz prethodnih primjera treba zaključiti:
hvnilinfii
0 kako se računaju koeficijenti u razvoju stepena binoma,
0 kako se računaju izložioci sabiraka u razvoju, MH-'IIIi iK,I lnnonia oblika:
0 kako se dobijaju predznaci pojedinih sabiraka,
0 koliko svaki razvoj ima sabiraka u odnosu na izložilac binoma. I if /-!
ii /(i
ii
ii' h'
uh i ub-b1, paje
na/.iva se razlika kvadrata.
' Ifn« 11 >Mii.i vrliku nrimjenu. Treba samo uočiti o kakvom se proizvodu radi, pa
MII |ii-nili itvi llal množenja binoma. Dakle, formula.za
. .pamćenje
——je:7
Zadaci za utvrđivanje <„ i hu„~..'"h) = a2-b2 ili a2-b2 = (a + b)(a-b)
1. Obavi kvadriranje binoma:

a) (2.x + l) 2 = b) (1 + 3x) 2 = « i II • 11 » i'"
c)(2x + 3y)2= c) (2abc+ l) 2 = 11( 1 11 ( h i f - \ 2 =
f< 4a-\
iu l|(.i ' l| tV-9
2. Obavi kvadriranje binoma: )M< •». K*<'/' i Wb2-25xy
a) (a - 2) 2 =, (a + 7y) 2 = b) (2a - 3) 2 =, (4x + 5)2 = 9
2 r2
c) (2ax - 3) =, (3a - l) 2 = d) (abc - xyf = (6ax - 5bf
!!" MI" c* o 25
3. Kubiraj izraze pomoću formule za kubiranje: u« ''t " '/• l(0,Af • 0,3/») = 0,04a2 - 0,09b2
3 __
a) (x + l) 3 ~, (a + 2f ~- b) (xy t- 2f =, (1 -2x)
c) (xy - 2) 3 =, (3x - l) 3 = d) (abc -1 )3 =, (2cix - 3 f j f t i d l t t i ituhdVii
(3a + 4bf = t«u iti' 11 (ii.ii. i.'id bmoma i trinoma oblika:
(a-2bcf =
fcH.t ' uh i h') rt1 : alb + ab2 - a2b - ab2-b3
f'H.t"'.(/' ' / / ) • «'-/)'
a) (x + 2 f + 3(x - 3 f - 4(x - 4) 2 =
wlii nlil|k,i
b) (a - 2f + (2 + af + (a + l) 3 =
c) (2a -1)2 - (1 - 2 a f + (2a + l) 3 = ,„ /,»„• i ab i- / O = a3-b3 ili a3-b3 = (a- b)(a2 + ab + b2)
d)(a + b +1) 2 = f) (3x + 2y- 4f =
e) (2a -b + 3f = %)(a-3b + 3xf =
5. Pomoću Paskalovog trougla, stepenuj binome: 1

aift Hd' »I' I v 2 ) - T1
a)(x + y f = b )(x-yf = 1,111 t)|'i I \ i l ) = - 3 3 - ! 3 - 2 7 - 1 - 2 6
c) (2a + \ f = d) (1 - 2 a f = v|t, t l. * Mrf'/»" t nb + 1) -a3b3 -1
I i V 4 ^ 2 7) 8 3 3
6. Provjeri stepenovanje pomoću Paskalovog trougla: •II I « L' V " + - Xy+y \=
a) 125 = 5 3 = (2 + 3) 5 : II KV 3
b) 128 = 2 7 = (1 + l ) 7
c) 243 = 3 = fttli hiiltova
(liiiiiitin i lnnoma oblika:
7. Stepenuj binom pomoću Paskalovog trougla:
l.t ' /')('' «/' i h1) - a2b + ab2 + a2b - ab2 + b3
a )(x + y)n= b )(a-bf2= c)(2a+l)
it • f'ii.i mi l b ) - ii <rb3 naziva se zbir kubova.
1
(Napomena: Rješenja su ovdje namjerno izostavljena.)
<U -qV 63
proste taktore.
{a + b)(a1-ab + b1) = ai + bi ili a1 + b3 = (a + b)(a\- ab - / r .
BN III".T•!\ I'I M.I
Primjeri:
i'l "'(* i'l'A' i ;')
1. Primijeni prethodnu formulu:
ti * - i i im iv ljen na tri faktora 5, (x-y)i (x+y) i svaki je prost.
a )(x+y)(x2-xy + y2)=x3+y3 I fia {uvi.•• • i|> hii racionalnih (algebarskih) izraza ima važnu primjenu kod operacija
b) (3 + 2)(9 - 3 • 2 + 4) = 3 3 + 23 = 27 + 8 = 35 (jrt'inn ilmli i/i i ' i (razlomaka).
c) (5 + 2a)(25 - 10a + 4a 2 ) = 5 3 + 8a 3 = 125 + 8a 3 j i-it ni'iii iiini pn'.liipke rastavljanja cijelih algebarskih izraza.
9 6 27 „ 3 t- ali |n iiii (piiii ncije) na faktore oblika:
d) , - + 2a — - - a + 4 a 2 + 8a
15 , 25 5 , 125
^ V . : ; r« - % • % u;
(.«•/») (a \ bj • [a + b)j
Zadaci za utvrđivanje l ' i M v v)-(x-y)'-ix-y) j.
I
ifc- iiiiiiiiiiini n i i iktore je jednostavno, jer je monom samo naznačeni proizvod,
1. Obavi naznačene operaeije primjenom formule za razliku kvadrata:
a) (3« ! 5fc)(3a - 5b) -
b) (rt2 - b2)(a2 + b2) = i- 1
t i v •'j'^'^-.r? ,
c) (a* ( //)(a r - bx) - 1.1 ' hi' } / a - b> (a+ ~b) • (a+ b)
(R: a) 9a 2 - 25Z)2, b) a 4 - b\ c) a 2 t - Iiiiinliii l/i ii/i' ili polinome rastavljamo na faktore, zavisno od oblika i složenosti.
2. Primjenom formule, odrediti proizvod: fiMftf I f t IMl I 'it I | ilj'i'barskim izrazom - polinomom, u kome se u svakom članu nalazi
a) (a - 5)(a2 + 5a + 25) = J|filiii 11 imii '.luč.iju, zajednički faktor se izvlači pred zagradu. To je obrnut postupak
b)(x2-y2)(x4+x2y2+y4) = hi n»iiliini
• >/'• iiiim/cnia u odnosu na sabiranje.
c)(xa-y»)(x2a + xayb+y2b) =
(R: a) a3 - 125, b ) x 6 - y 6 , c)x3" -y3b)
I U', • fnr'
//.'i i />l=
U<(v i 2y)
>.m • ii l<{\ \ i', (x+y)(a-b)
:
3. Primjenom formule za zbir kubova, odrediti proizvod:

(inlliiiiiiiii iia faktore primjenom razlike kvadrata, tj.
a) ( , + 5)(x2 - 5x+ 25) =• b) (a -1 )(a2 - a + 1) =
2 2 4 2 2 2 ' h (.* /'*(./ • /;)
c) (a + b )(a - a b + b ) = d) (x" +y'')(x2" - x"y1' +ylh)
(R: a) a + 125, b) a + 1, c) a' + b6, A)x3"
3 3
-yb)
41 li' ( V 2 V = (3x)2 - (2yf = (3, - 2y)(3x + 2y)
4. Napisati u obliku razlike kvadrata: fejiMil.i' !>.-!•*/»' (6.8a - 0,7b)(0,8a + Q,7b)
a) (a2"' 1 - b3")(a2"' 1 + b3") • ••
b) (x - l)(x + l)(x2 + 1)(, 4 + 1) =
c)(x"-y")(^+y")(x2"+y2")^
I n' </' i l' (n b ć)(a + b - c)
-»«' Kn' !
i'')(v-4v') y2)^(x-y)(x+y)(x
i = 4(x-2y)(x + 2y) 2+y2)
d) (V" -y3")(x2" \ y3") -
j|4H|i iii/lllii 'ili'jiciij jednakih eksponenata. To su stepeni oblika:
( R : a) a 4 " + 2 - b 6 " , b ) x 8 - 1, (./ />)(«' i ab + b2)
('i* />' l.f f>)Uil \ a2b + ab2 + b3)
2.8. RASTAVLJANJE CIJELIH ALGEBARSKIH IZRAZA NA FAK'tO *» I./ !>)(a i a3b + a2b2 + ab3 + b4) itd.
{.ntiiu ii.i • .i-.l.iv janjo razlike pod c). Primijetimo sljedeće:
si J' 11 lil .i (</ b), a.drugi faktor je polinom čiji je broj članova jednak eksponentu, tj.
•"i-|.|.||,'inli oil oi?voda ab. Eksponenti po "a" su opadajući (4, 3, 2, 1, 0), a po "b"
f I ' • 'l 1 '"'ioci čianova počinju za 1 manje od izložioca što ga je imao stepen a 5
- ,I'/. 1
I I/'/I a'hy+a°b4 = a4 + a3b + a2b2 + ab3 + b4
!
Jjsln I I F I | I . I . I . " '.icdili. p.i je

' /• (,i /»)(«' i ah + a2b2 + ab3 + b4)
f i ' i ii l|iiii|i' i.i/l kc stepena jednakih eksponenata je:
„«-2L1
(,/ h)(a"-xl? - a"-*b l
+ ... + ax\un-2.
b"-1 + a%"-')
•'—.Ci - i.j\U T Z« T t j ..,,.,,.
b) 3*3 - 3 = 3(*3 - 1) = 3(*-l)(;c2 + x + 1) V\ < h{\ i i') b) x(a + b) -y(b + a)= '— ~
c).v 5 -1 - 1)(/ + xi+x2+x+l) l l ' l r *) d ) a ( x - y ) + b(x-y) =
1
X -/ 6
{x -y)(x i « a-V2 f- x 3 / -' x2y4 + xv5 + / ) itd /') ' t(/» ,i) f ) x(a - b) - (b - a) -
*)!»•/'«. . b) (a + b)(x-y), c)(x-y)(a- 1)
6. Rastavljanje na faktore zbira stepena jednakili neparnih izložilaca slično |i> pitlhi t j | h .)(.! •/>), e) (a -b)(x -y), f) (a - b)(x + 1))
samo što je prvi faktor zbir, a drugi faktor dobije se na isti način, samo što su predznaci n:il/lljj
pozitivni i negativni:+,-,+,-,...-,+.
To su zbirovi oblika:
a) a3 + b3 = (a + b)(a2 -ab + b2) i' b) a2bx2 - a2b =
c) as + b5=(a + b)(a4 - a3b + a2b2 - ab3 + bA) < fi\ • i« "i h'v » d) ax2 - 3bx2 + 3by2 - ay2 =
1 1 6 s 4 2 3 3 2 4
d) a + b = (a + b)(a - a b + a b - a b + a b - ab + b ) 5 6 V ii V •l/'V i 4a2b2 =
Primjeri: f 'l i g) a2 -(a- 2)2 =
2
41 it.i / ii.t 'n b) a 6 ( x - l ) ( x +1), c ) ( a -Z>)(ćz + &)(x+iy)
a) 27a 3 + 27 = 27(a3 +1) = 27(a + l ) ( a 2 - a + 1)
rtiln i')(\+j/), e) (x - a)(x + a)(y - 2b)(y + 2b)
b) 2a 3 + 54 = 2(a3 + 27) = 2(a + 3)(a2 - 3a + 9)
fllt ' i>)(% i ?--' >'). g)4(a -1))
- c)a5 + l = (a + l)(a4-a3+a2~a+ l) ;
fitl.ii nr
7. Rastavljanje na faktore primjenom kvadrata i kuba binoma. To su izia/i oblik.i
&)a2 + 2ab + b2 = (a + b)2 = (a + b)(a + b) ij' ' ».M ' .' b) ax2 - 2ax + a =
b) a2 - 2ab + b2 = (a - b)2 = (a - b)(a - b) fni'. i W' d) x2y2 - 14xy + 49y2 =
c) a3 + 3 a2b + 3ab2 + b3 = (a + b)3 = (a + b)(a + b)(a + b) „' • t„,'h ' 'hi'h' f)a6-10a5b + 25a4b2 =
s 4
d) a3 - 3a2b + 3ab2 - b3 = (a - b)3 = (a - b)(a - b)(a - b) ' Hm' >>„'!,' i Hl /»•« h) a - 2a + 1 =
Primjeri: i Ril.i < .)'. I.) ,i(x - l) 2 , c) 3a\x - a)2 d) (xy - 7yf
a) A-2 + 10x + 25 ~ (x + 5)2 - (x + 5)(x + 5) . I . I ' I K I U>)'. I) a4(a - 5 f , g)(4a2-9b2f h)(a4-l)2)
b) 4x2 - 12xy + 9y2 = (2x - 3y)2 = (2x - 3y)(2x -3y)
1| M litl'lilll'
c)x3 + 6x2+12x + 8 = (x + 2)3 = (x + 2)(x + 2)(x + 2) 1
i ' /. b) a5 + 64« 2 - c)128a3-2=........
d) x3 - 9x? -l 27.1- - 27 - (x - 3)3 - (x - 3)(x - 3)(x - 3)
j f l i ' ' HltlDu'' e) - 125 b - f) 125 - 8a 3 =
4
8. Rastavljanje na faktore kvadratnog trinoma. M i ćemo se baviti rastavljanjcm kvmli.i | r . n ' / . ' ' 10 h)«6- L =
trinoma jednostavnijih oblika. To je slučaj kada se linearni član može napisaii kao alyeli.tr.lil |H "I /'(" 1
- 3a i- 9) b) a2(a + 4)(a2 - 4a + 1 6 ) c) 2 ( 4 a - l)(16a2 + 4a+l)
dva slična monoma, ali tako da je proizvod koeficijenata tih monoma jednak slobodiiinii 11 ili.i. HI. H . ' - 10.vv + 1 0 0 / ) e) b(a -5b)(a2 F 5ab L- 25b2)
Napominjemo da se linearni član trinoma može napisati na beskonačno mnogo načiiiii, iili tf I M • ' , ( ) ( . " . ' 1 0 « \- 4b2) g) 5(ab + 2)(a2b2 -2ab + 4 )
dinstven način da im i proizvod koeflcijenata bude jednak slobodnom članu. I'ak.r ii.in .Imii 2
LILLII D I K ' I a < I ) ( « + I ) ( a - a I 1 ) )
kvadratni trinom rastavlja se metodom grupiranja i izdvajanja zajedničkog fakloia pieil /iij'nn
Primjeri: ,<|( |t'l llll (HIC
a) x2 - 5x + 6 = x2 - 3x - 2x + 6 (jer je -3x - 2x = -5x i (-3)(-2) = 6) itt-t ' b) a5 - 243 = c ) 3 2 a5 - 1 =
= x(x- 3) - 2(x -3) = (x -3)(x - 2) «l| * l«. • I z)a5-a4-a2 +a f ) a6 + a3b3 - a%2 - ab5 =
b) x 2 - x - 6 = x2 - 3x + 2x - 6 = x(x - 3) + 2(x - 3) •- (x - 3)(x + 2) 2
f « -t| I,/ i ')(,/' 2a' -• 4a - 8a + 16) b) (a - 3)(a 4 +3a 3 + 9a 2 + 27a + 81)
c) a2 - 9a + 20 = a1 - 5a - 4a + 20 = a(a - 5) - 4(a - 5) = (a - 5)(a - 4) 1 3
. M ' . / I)(Ifi,- • Na + 4a+l) d) (3a + l)(81a 4 - 27a 3 + 9a - 1)
J
' I " ( K l)\a l a • 1) f) a(a + bf(a - b)(a2 - ab + b2f
Zadaci za utvrđivanje m i 1.11 il i..|> I vadiatne Irinome:

<i< ' IM i '.() b)x2 -x-12 = c)a2 + a- 6 =
1. Rastavi na faktore polinome:
tll K' II,/ i h e)x2 - 2x - 15 = f)x2 -x-30 =
a) 2xy + 2xz - 2xu b ) ax + bx + cx + dx = 2
pi b 11/. i W> h) v -Sy + 7 =
c)ax-ay + az-au= d) axy + axz - a2x =
fh <tll. i '»)(t • 10) b) (x - 4)(x + 3) c) (a i- 3)(a - 2) d) (a - 5)(u - 3)
(R: a) 2x(y + z-u), b) x(a+b + c + d), c) a(x -y + z- u), d)ax(y -«))
• I I . ->)(v ' 3) I) (x + 5)(x - 6) g) (b -10)(b - 3) h) (y - 7)(y -1)
•• (2x -1) +
JC + l
1 IIIM nule, tj. j(x) = 0, za x2 - 1 = 0 i x2 + 5x+6# 0,.odnosno

U raspravi se vidi čovjekova /iti-m » i i i (i
(/lhlfi\iil ® - W I Kv • I) = 0, a t o j e
i I 0 -> . . x = 1, ili
Posmatrajmo izraze napisane anaiitički u obliku:
X2+X+2
—
,
2a2+a + 5
-,x * 1 , —
a+3
. ' X Z + 3y + 2
••..•• ,a & -3, .,
x-2
„ . ,
,x 2 , itd.
IJfr «
I ili i f j ' = l .
=
»i||iilini'.l i / u / a
Zapisi napisani pomoću realnih brojeva (konstanti), promjenljivih i racionalnih op'-i.i. i|rt i , yA v, z a x e A ak0 je A={.3, -2, -1, 2, 3}
nja, oduzimanja i dijeljenja kada je djelilac različit od nule) nazivaju sc algcbaisltl iii^t j
2 H i W m M i ' ~ "A -X
x -2y+~' » , ~ 3
(racionalni) izrazi. Tako u algebarskom razlomljenom izrazu — - — \ ^ ? iioOiUiiitftt
x-2 11 m , <:(-J>-2
uformiranju izraza upotrijebljene konstante 1, 2, 3, promjenljive x i y i simboli opcim i|n '*,
Algebarske razlomljene izraze obilježavamo velikim slovima latinice (A. B. C', /', (>, ), g
gradi pored njega pisat ćemo promjenljive koje učestvuju u izrazu. Tako ćcmo ovnj nl(l
raziomljeni izraz obilježiti sa A(x,y). Algebarski racionalni izraz je, zapra\o, fuiiKi IJM ilnt rt 11 l «{(-l) = 1
mjenljivih koja preslikava R R. fl'i I tj(2) = 4
fi 11 i tj(3) = 3
Deilnicija: F u n k c i j a / : R ->• R, iz sknpa R u skup R (realnih brojeva), data analitićlvi -..i
Q(x) 2x 2x na skupu A.
l htu ili / f;"a,l,tj. J~[- X 2_ X
pri čemu su P(x) i Q(x) cijeli racionalni izrazi (polinomi) i Q(x)i=0 naxi\a sc r:i/liiml|i un i
nalna funkcija jedne promjenljive. js h1 'l 'i" l.|.-il.-i.-indcfmicijom:
Definiciono područje (domena) D(f) ftmkcije/je skup svih vrijednosti i/ R / a ko c l.i (uiiU |iMii/vi>l|ii,i ilva razlomljena racionalna izraza
poprima konačnu, odredenu i realnu vrijednost, tj.definirana je za sve vriicdno.sti pioiii|i'iiI|t»?
za kojc je cijeli racionalni i/.raz (polinom) Q(x) * 0. B(x)*0 i g ( x ) = ^ l D(x)*0
B(x) D(x)
Primjeri: i k »n tiluilu'lvi |c<luaki ako su definiciona područja (domene) i područja vrijednosti
J FIML'i I | . I / { \ J I J , ( ' ) jcdnaka i ako su im odgovarajući zakoni pridruživanja jednaki.
A
2 ^^ j
a) Funkcija f ( x ) = — j e prava razlomljena racionalna funkcija, jcr jc sk-pi-n ii;t
x -5x +6x
nika veći od stepena brojnika. Definirana je za sve vrijednosti promjenljn c /a kojc jc-
il- liiiii.uiosti lunkcija:
x 3 - 5X2 + 6x#0, tj. .v-l
" • t e ' j
x(x2 - 5x + 6)^= 0, a onda je : l » f ( x ) ^ -
x(x - 3)(x -2)s0
Dakle, funkcija / definirana je za xeR, x^0,x&2 i x 3, tj.
dcfiniian.i za V x e \ {2}. (Zašto?)
/ ) ( / ) - - / A { 0 , 2, 3}.
+ x +1 VII itiili l-'i" pod b)
x+l '"'•••'•! " • • • • * • ' • •"
,„„ ,„omjcnlj»\e fonkcija nije definirana?
veći od stepena nazivnika.
Svaki razlomljeni racionalni nepravi izraz (fimkcija) može se napis.iti u obliku /lunt x+l
jelog i razlomljenog pravog algebarskog izraza, tj. >tl/lt|
, i 1
a) Funkcija nije definirana za x = -1
I I C I H I I M K I nule.
b) Funkcija nije definirana za x2 - 4 = 0 (odnosno * = -2 ili * = 2)
3. Odredi nule funkcije: jUfliiinl<ii l)iti|um ili cijelim algebarskim izrazom, dva ili više razlomaka svodimo
tml i in . •! oristi kod operacija sabiranja i oduzimanja razlomaka.
2x + \ 5X-\2
a)f(x) = b)f(x) = uiiii i .Mi luao na jednostavniji oblik.
2
x +l x+\
Rješenje:
t- iiit /it|i'ili.ički nazivnik
Iz f{x) = 0 => a) 2x + 1 = 0 b) 3x - 12 = 0 <t 2x x-2
1 b) 3 3 3 7 0 3
ti. x= — tj. x = 4 xy-xy x y + x y
J
2
4. Ispitaj da li su funkcije (identički) jednake:
. x +\ , . , . 10x 2 f£*lniiil i i\ i'li uu zajednički nazivnik, koristimo najmanji zajednički sadržilac (NZS)
a)/(*) =
x -1
7, ^ l' t
2x - 2x
, , x 0, * 1
fti.'lit) ,.paje
5x
i £ ( * ) = • 10x
2
b)f(x) = x *\ , x ^ 0, x ,'./ I()r 3x _ 3x-3x _ 9x 2
' 2X2-2X lt» 'n I hi c 4a 4a-3x 12ax
Rješenje:
lit i'i'i ii l.il loie nazivnike razlomaka:
a) ne b) da (Zašto?) n' ii'l«' i >')~xy(x-y)(x+y)
«i r »V(t i
2.9.1. Proširivanje i skraćivanje algebarskih razlomaka
*'T U ' /I' 1 xY) = x2y2(x - y)(x + y)
ij nislitin.tk pišemo:
Teorema: Ako brojnik i nazivnik algebarskog razlomka podijclimo istim broien >l>
racionalnim izrazom, različitim od nule, vrijednost algebarskog razlomka neće se pion h 2x 2 x2y
2 2
, x,y 0 ix y
Vt *t UY\ y)(x + y) x y (x'-y)(x + y)
, za g(x) * 0 i (p(x) * 0
g(*) g(x): <p(x) (\-2) (x-2)(x-y)
2 2 2
, x, y 0 ix * y
Dokaz: Ovu teoremu nećemo dokazivati. Dovoljno je to na primjem pokaziti. i'» i i V \'v (x + y) x y (x+y)(x-y)
Primjeri: tit*liii>i'il', l| svesii na jednostavniji oblik:
II' h' (<i b)(a + b) a-b
.-.-) 3 3
'2 _ 6 6)l =± l = i i , a'* 0 ia*-b
° 4 4-2 ~ 8 5 5 - 3 15 t .1/1 a(a i-b)
, 3a _ 3a-5x 15ax , 1
J
~ih~ = - b 0 J,, ' ' ' " ' + 3x + 5x + 15 _ x(x + 3) + 5(x + 3) _
7 b nla-5x
—r~ TTT
35bx < ? 'i x * 0 • ' I. .'I -7x + 3x-2\ x(x — 7) + 3(x-1) ~~
o i i 'i) x+5 .
a-b (a-b)(a-b) (a-b)2'a*b ——•, xžl i x*-3
.. n\\ i x-7
>-l»lnl.iii|in viiji'tlnostirazlomaka:
nrlnH T 7 i Pnmjenma pokazano j e kako se algebarski razlo.nc. pro.šim,,, I" ' A 4 i 2 k2- 4
prethodnoj teorem,, algebarski razlomak i njegovo proširenje su jednaki
Umjesto dokaza i ovdje ćemotvrdnju provjeriti na konkretnimprimjerima.
i ' /.
i ). k+2 k+2
I* 'lU i -') ( _ 2 _
Primjeri: •k-2 + - - , za k &-2 ikic cio broj.
i ' A 1-2 k+2
•Mt- titt.it> i iji'lu vrijednost mora biti:
9 3-3 3 t • I ili k v2 = -1 ili 1 + 2=2 ili k + 2 = -2
2x y li » l l | . / t = -3 tj. k = 0 tj.k = - 4
b) J^x-x-y
, za x * 0 i y * 0
4xy2 2-2-x-y-y 2y *f ? •. iI IIII.IIIIO /l2
"2 H ) 2 - 2 =—
- i- = - ,1
k+2 -1+2 1
c) -(a~ b)(a + b) _ a + b_
, za a*i k1 - 2 ( - 3 ) 2 - 2 7
(a-b)2 (a-b)(a-b) a-b I 1111.111(1! — = -—- - — = -7
" " " " """ k + 2 0+2 2 , .v" -I-3.V 10 , , . r - i 6.V - 2 7
a) - 5 b) —A —
k - 2 (-4) - 2 14 2 2 x -5x +6 x + 2.v - 63
Z a * = -4,mamo — = _ _ - = — = -7 X2+2X-35 ,. a2 + 3a - 4 0
A
c d
) "1— ) 2
a brojevi -1, -7 i -2 e Z. -13,v + 40 a + 2a - 3 5
4. Skrati razlomke: x+5 3
(R: a) - , x * 3, x * 2, b) ~,x*l,x±-9,
|,-2| x- 3 ,v-7
a) , -v + 3 a +8
2 - 4, c) -,x*8,x*5, d) r,a*-7,a*-5)
x —o a+/
a2 - 1
b) fi I iiilc- ni/lomke svedi na zajednički nazivnik:
a +1
,3 x JC + 5 x-l x + \ 3 + x, , a +l a-1 3a
J b
) T> T ' ~T7~ > ) — . — . c) , -—,
4 3 24 x 2.v 8.v a 2a a-1
Zadaci za utvrđivanje i vježbu d
,, x 3 5 . 1 a: 2x
) x-4 7' x2 - 1.6, > x"+—4 7' e) , v 2 ~ l ' .v2 + 2.v• 1 ' x2 -2x + \
1. Za koje realne vrijednosti argumenta je razlomljena racionalna funkeija: -3 3 -5 . a + b a-b a +1
l(x + \) 2a-3 0 —2r ~ T ' 7'—' s)
x -\' JC + I ' x ' a-b' a + b' a2-b2
3)
12.VU-3) a (a2 -4)
2
x2-2y 2
1N a +5a + 6 .. . M Micditi cijele vrijednosti izraza:
(.-> — d) — deiinirana
J
5x-5y / ( a - 3 ) ( a + 2) ,x2-3 a2-5 ,x2-4 ,, x 2 + 3 ,x . .
a) b) c) d) — , pn čemu su x i a cijeli brojevi.
(R: a ) x * 0 i x * 3, b) a * 0 i a * ± 2 , c ) x * y , d)a*-2 i a*3) x 2 a+2 x+2 x+1
2. Odredi definiciono područje (domenu) funkcija: (Uputstvo: Vidi primjer 3 prethodnog izlaganja.)
2x2 - 8 4a2-1
a)
- A*2 - 4 x + 4 8a 3 - 4 a 2 - 2 a + 1
' x-2 n ' / 10 TRANSFORMACIJA RAZLOMLJENIH
c) d) — —
2
.t - 8 x + 1 5 a - 3.v + 2.v ALGEBARSKIH IZRAZA
• 11. •
(R: a) VxeR\{-2, \, 2), b) V x e / ? \ { - - , - } ,
Ko juče bi u oblacima,
c) V.ve/?\{3, 5}, d) Vae/?\{0, 1, 2}) danas ga vidimo pod zemljom.
3. Odredi nule funkcije: (Narodna izreka)
, ,, , 2a+ 6 ,. , x2 - 9
a) f ( x ) = — b) f ( x ) = — — -
a + 3a + 2 , x2 +6x + l \li-i l'.u ki racionalni razlomljeni izrazi mogu biti napisani i u složenijem obliku: kao zbir, razli-
2x-\ ^ r, ^ 3 a + 2 li i pioi/vod ili količnik dva ili više, jednostavnijih izraza. Transformiranje takvih izraza obavlja
-i |Hiiii|cnom operacija: sabiranja, oduzimanja, množenje i dijeljenja algebarskog razlomka.
,v + 5 a +4
1 2
(R: a) a • -3, b ) * = ±3, c)x = - , d)a = - - ) ^10.1. Sabiranje i oduzimanje algebarskih razlomaka
4. Skrati razlomke:
II i, B, C i X brojevi ili cijeli algebarski izrazi, onda zbir (razliku), kao što je poznato,
. 2x + 4 v , , 5a 2 -10a/> jiiii'iiii)
a) — b) — r — —
' !>x + 6y 7a3-14a2/) A B C A+B+C „ „
— + — + — = , X*0
X X X X
(q + fe)2 +q + /> d) (a-b)2 -a+b
C
' a + b +1 3«
l'H'ina tome, algebarske razlomke jednakih nazivnika sabiramo tako da im saberemo brojnike, a
(R:a) b) — ,a* 0,b*-, c) a+b, a+b*-\, d) ,a*b) •i.imii ke prcpišemo.
3 la 2 ->
„ -•.,-:, - - ' __ V " "/ V."'*' -') I II IČI v I naziiatcnu nmoicnjc
-1 x2-l 2
x -\ 2
x -\ .,2 - 4
x" x+\ (x2 - 4)(x +1)
a) 2 2
3x-2-3 + 5x-6x +3 2x-2 2(x-\) 2 , . v x + x'x -2x (x2+x)(x2-2x)
— ^ — = , x * 1 l x-A-\
x2-\ x2-\ (x -\)(x + \) x + \ (x-2)(x + 2)(x + \) x +2
Ako nazivnici razlomaka koje sabiramo nisu jednaki, prvo ih treba svesti na zajednički nazivnik x(x + \)(x(x-2)
To obavljamo traženjem najmanjeg zajedničkog sadržioca (NZS).
Primjeri: a2 - 6 a + 8 3V2-3y _ a 2 - 4 a - 2 a + 8 3y(y-l)

• y-y3 '2a2-8a y(\-y2) 2a(a-4)
Obavi naznačene operacije B
D a(a-4)-2(a-4) 3v(y-l) _ (a-4)(a-2)
a) - • — + ?- + — NZS(2b,6a,b,3a) = 6ab D
~ l)0» + l) 2a(a-4) - ^ C v - I ) C v + l) 2a(a-4)
2b 6a b 3a
9« 2 -h2 +6a2 +4b2 \5a?+3b2 3(5a2+b2) 5a2+b2 ) , za ,y*0 ,a*4 ,y*\iy*-\
=— : =— ———, a, u bsi)
n =
6 ab 6 ab 6 ab 2 ab 2a(y + \) ~
a + 2b a-2b (a + 2b)(a + b)-(a-2b)(a-b) _ a 3 + 27 a-3

b). C) 3 2
a-b a+b (a-b)(a + b) a -27 a -3a+ 9
a2 +3ab + 2b2 -a2 + 3ab-2b2

(a-b)(a + b)
6ab
a
2
-b2
a & b i až -b
(a + 3 ) ( a z - 3 a + 9 ) ( a - 3 )
^ (a - 3)(a 2 + 3a + 9)(a 2 - 3a + 9)*S«> + M +
a+3
9
, a*3
9/7
2a T3a
. +2a + \ + — a + 1 =
c) li.10.3. Dijeljenje algebarskih razlomaka
a-1 a -1 a + a +1 Ako su A, B, C, D brojevi ili cijeli algebarski izrazi, pri čemu su B * 0, C * 0 i D * 0, onda dije-
_ 2a(a2 + a +1) - (3a 2 + 2a +1) + (a + l)(a - 1 ) l|ciije razlomka definiramo kao:
2
( a - l ) ( a + a + l)
= , B#0,C*0,D*0
_ 2a 3 + 2a 2 + 2 a - 3 a 2 - 2 a - l + a 2 - 1 _ B D B C
a3 - 1
I ){ikle, količnik dva algebarska razlomka jednak je proizvodu djeljenika i recipročne vrijednosti
ilielioca. —
a -1 a -1
hlinjeri:
2.10.2. Množenje aigebarskih razlomaka (lluivimo naznačeno dijeljenje:
Ako su A, B, C, D brojevi ili cijeli algebarski izrazi, pri čemu su B * 0 i D * 0, onda proizvod a)
razlomka definiramo formulom: x+2 x+2 x+3 (x + 2)(x+3)
A C A-C n „ „ „
, 5*0 , D*0 a-2 a + 2^ 8a2-16a ( a - 2 ) 2 - ( a + 2) 2 . 8 a ( a - 2 ) _
B D B-D b) 2
a+2 a-2J a +4a + 4 (a + 2 ) ( a - 2 ) (a + 2 ) '
Dakle, proizvod dva algebarska razlomka jednak je količniku proizvoda njihovih brojnika i pro-
izvoda njihovih nazivnika. z2 - 4 a + 4 - a 2 - 4 a - 4 (a + 2) 2 a+2
:, a * 0 , a * +2
U slučaju da su brojnici i nazivnici polinomi koje možemo rastaviti na faktore, to prvo učinimo, a 8a(a - 2) (a-2^
(a + 2 ) ( a - 2 )
onda se množenje svodi na skraćivanje razlomaka, te tako svodimo izraz na jednostavniji oblik.
isi-iiiucija: K.oncnik oblika
A t t ili..vi naznačene operacije:

A C — 2
— možemopisatikao X = , J \ +X L x f \ +x l [ f *
r
B D C a
" .y\-X ; ll i; x j 1- X / 2
Z) -
b)Va-3b\ 2a+3b _ 8a2+m2
gdje saA,B*Q,C*0,D*Q brojevi ili cijeli algebarski izrazi, naziva se dvojni razlomak.
2 a + 36 2a -3b 9b2-4a2
Izrazi AiDsu spoljašnji, a B i Cunutrašnji članovi dvojnog ra/.lomka. Razlomak ima glaviu. i ,a + b a-b a2+b2
c) —i--
dvije sporedne razlomačke crte. a-b a+b a2-b2
\+4x+x 2(2a - 3b) a2 + 4 ab + b2 a
Teorema: (R: a)- j—,tt*±\, b) b, c) 72—' *±b>
\-x 2a + 3b ' 2 a •• //
nazivnik proizvodu unutrašnjih članova dvojnog razlomka.
•' i lli.ivi naznačene operacije:

Dokaz:
a hb ^ 2ab-c(a +b)
A
y _ B C _ A D AD „ a + b-c a-b + c a -(b-c)2
2
c ~~B'~D~~B"C= ~BC 'st0Jetrebal dokazati

° - 1 2a+ 1 3a +5a-l
D b) +- c)
a-1 a -1 1-a (a-1)3 (1-a) 1 -a
Primjeri: 2 2 3 2 3 2
a -b 6a + 13a + 9 a +1 a -3a +a
(R: a) b)
a 1
-(b-c) ( a 2 - l ) ( a 2 + a + l) C)
(1-a)3
b ) — =
4 - u 7 4-1 4 4, t iliavi naznačeno računanje:
ab' •(a + b) =
a) •4 a2b3 = b)
2\3 a+b
(2ab )
a ab-2b2
1 4 - 5 20 ^ . u c) b(b - a) d)
a-b a2-4b2 a+3
1 6«/ •
Ako u brojniku ili nazivniku dvojnog razlomka imamo date i operacije sabiranja, oduzimanja 2a a-2b a + ab
e) (a + b)2 '=" f)
slično, onda prije rješavanja dvojnog razlomka treba obaviti naznačene operacije. 3 (a + b) a +b 2a-4b
Primjeri: 2u
l a b
( |t >\)-,(a,b*0), b)a,(a*-b), c)-ab, d)- ,(a * +2b,a * - 3 )
x +y 2x (x + y)(x-y)-2x2 x2 -y2 -2x2 2 (a + 2 b)(a + 3)
x x-y = x(x-y) x(x-y)
' 2 2 1 1 21 ~> ! e)—a(a + b)(a *-b), j) -,(a * -b,a * 2b))
x2 +y2 x +y2 3 2
x-y x-y n v x-y
t iliavi računanje:
(-x2-y2)(x-y) ^-(x2 +y2)(x-y) _ 1
ab 2 ab
x(x-y)(x2+y2) x(x-y)(x2 + y2) x ' x # y
a) - + - =
\a b) a • -b2
2
•
a + b \a b
3 2 2
1 1 a2b2 x +x +x x - x +\
c) d)
(a + b)-2ab 2 a b) 2
b -a 2 3
x +\ xJ-\
(R: a)l b) ?—,a*Jb c) - ^ - , a * ± b d ) 2- ^ - , * ? ^ ! )

a-b' a-b' x -\
, 4 12
a) - : — b ) f a = c
5 25 b ) : 2(a + 3) =
5a I i (luvi naznačene operacije:
a2 -b2 g2 + 4
d) -16 a) 3a 5a 3 = b) 6*y • 3 x / = c) (-la2b2) • (+12aZ)3)=
5a + 56 2
a -ab +b 2 e)
l + 2a + a 2
' a2 - 4a+4 d) (-a 3 6) • (a6 4 ) = e)(a 3 ) 2 = f) (3xy 2 ) 3 =
5 b 0
3 3
g) (-2a b cf = h)(aV)5 =
(R: a)-, ,, 1 *
b)-, c)— 1 1 * ±b e)
d)—,a a-2 a * -1
5 3 3 5
3 b a* 0 10a 5 (a + l / / a + 2 / a * ±2 ) (R: a) 15a , b) 18x / c) -84a /; , d ) - a V ,
e) a , f) 21x y , g) -32a b c , h) a b ).
6. Obavi naznačene operacije dijeljenja: ' i il avi naznačeno dijeljenje monoma:
3 a) 15a 4 : 3a - \ b ) 35x 4 y 3 : lx2y = c) 16x s y 3 :(-8x 3 y 2 )
, (a — 2 a+2 4a -16a ~8 2X2+4X +8 6 4 2 5 3
a) b)- d) (-14a Z>V): (-la b c) = \)(3x-4y) :(3x-4y) =
2
Va + 2 a-2) a +4a + 4
X -2X +4X
j 2 4
X +8X f)(x2-x+l)7 :(x2-x+l)3 = (a2 , b2f:(a2 b2)4 ~
2 2
XJ-X2-2X + 2 X3-2X + XZ (Rješenje: a) 5a\ b) 5x y , c)-2F>>, d ) 2 a W ,
c) e) (3x - 4y) , f)(x -xl l) 4 , g) (a 2 + b2)4)
X3 + X2-3X-3 'X3-3X2 -3x + 9
-4a t l/idčunati brojnu vrijednost cijelih algebarsMih racionalnih izraza:
(R: a) b)- c) (x-i)(x-3)
(a-2)2 2 a) 2 a 2 - { - a b - 3b2 -[-2ab + 3a2 - b2 i (-L 2 - ab + 2b2)]}
(x + l)
b) 2a2-{ab +[-2b2 - 2ab - 3a2 -(-b2 + <\2 - ab + 2b)]}
7. Uprosti dvojne razlomke: za a = -2 i b = -3
(R: a) 4 a 2 - 2aZ> + 4Z>2 = 40, b) 6a 2 -tj 4b2 = 6 0 )
1 1 a+£ 2a2 a2+b2
— + —
I Neka su dati polinomi:
a) g fe a-6 c) l + 2x + .y2
b) a) P(x) = 4x2 - 3x - 2
a2 -fr2 a +62
2
a4 Q(x) = -X2 - x + 3
2a a-6 1 + 2x2+X4 R(x) = 3X2 + 2X-1
1 -+ -
1 Odrediti:
x+l _ 1 1)/'(.v) l Q(x) = 2 )P(x)-R(x) =
d)i e) 1 +
1 1 1 3) P(x) - Q(x) + R(x) = 4/P(x) • Q(x) =
2 +-
l-x x+l 5) P(x) • Q(x) - 4 )Q(x)-R(x) =
3+-
b) A(x) =x3 - 5x2 + lx-2
,2 \1 B(x)=x- 2
(\+X2) 1 .10x + 3 C(x)=x2- 3x+l
b(a-b) a 2
(a + x) (a -b ) 2 2 d)
x C)
lx + 2
)
Odrediti:
1 )A(x):B(x) =
8. Uprosti dvojne razlomke: 2) A(x) :C(x) =
m n Provjeriti rezultat množenjem.
~2+ 2 c) A(x) = 63x4 - 32x3 - 47 x2 + I28x - 64 B(x) = 9x'+lx-8
« m2 x+l
a) 2 2 b) Odrediti:
-mn + n
-+1 A(x): B(x) =
2w on x+l (R: a) 1) 3x2 - 4x+ 1 2) x2 - 5x - 1
fo + 6 3) 8x2 - 6 4) -4x2 - x3 + 1 lx2 - lx - 6
5) 12x4 -x3 - 16x2 -x + 2 6) -3x4 - 5x3 + 6x- + lx - 3
c)
m-n m2 -n2 U-A a+Z>
b) 1) C(x) 2 )B(x)
2 2 d)
m-n mr-n c) lx2-9x +8)
f a ^ V fa + dV
m+n 2 2
U + A J U-ftJ Pomnoži polinome:
(R: a)2(m + n) b)-
2 2
(^ +« ;^ +mn 2
+ w2) a4+6a2b2+b4 a) (x 5 + x 4 + x 3 i x 2 + x + l)(x - 1) = b) (a 7 - a 6 + a 5 - a 4 + a 3 - a2 + a -1 )(a + 1) =
2 2 4 4
X + 1
mn(m-n)2 4ab(a2+b2) ^ c) (a - b)(a + b)(a + b )(a + b ) = d) (x - y)(x +y)(x2 - xy +y2)(x2 + xy +y2) =
6 8 8 s 6 6
(R: a ) x - 1 , b) a + l , e) a - b , d)x -y )
' B(x) B(x) »U«-^ -u- - " ' v « • «; ^
c
nižeg stepena od B(x). )x-y ~ d ) x - 64 =
e
a) A(x) -- x2 - 2x + 5 b) A(x) x* i 1 )* -y - 0 0,001 - 8.x:3 -
' B(x) x- 1 B(x)=x -1 (R: a) -9(a 2 - a + 1), b) (2a + l)(a 2 + a + 3)
c) A(x) = 2x3 - 7x2 + 5x-l d ) A ( x ) =;JC5 -3x2+x2-l , c) (x - y)(x + y)(x + xy + y2)(x2 - xy + y2)
2
B(x) = 2x-5 B(x) -x2-x-\ 1 d) (x - 2)(x + 2)(x2 + 2x + 4)(x2 - 2x + 4)

e
3 • • ... • ! )(x-y)(x+y)(x2+xy+y2)(x2-xy + y2)(x2+y2)(x4-x2y2 + y4)
(R:a)A:-2+ b) x4 +x 3 2
+x + x + \+- , itd.) 2
x-\ x-\ > 0 (0,1 - 2*)(0,01 + 0,2x. + 4x )
7. Prema Bezoutovoj teoremi odredi ostatak R dijeljenja: t l'l Kastaviti polinome na faktore:
a) (x2 + b)(x* + x3-5x2 . 2 , C.. I r. — u\ „2 , , 1 <; _ „\ -2
+ 6 ) : (x -3)= + 6x-2):(x + 2) = I a) x2 + 5x + 6= b) a2 + 8a + \5 = c) a2 + 13a + 30 =
(R: a) R = 30, b) R - -26 ) ! d) a - 15a + 50 =e) a - 2a - 15 = f ) a 2 - a - 3 0 =
2 2
8. Rastaviti polinome na faktore: l' . g)y2+y-6= h)y2 + 2y-\5- i)x2 + x-30 =

a) x2 + 2x + 1 = b) 9a 2 + 6a + 1 = c) 3x2 + 6x + 3 = (R: a) (x + 3)(x + 2) b) (x + 3)(x + 5) c) (x + 3)(x + 10)
x + 8x + 1 6 = 1 + 10a + 25 a2 = 5x3y2 + \0x2y + 5x = d) (a - 10)(a - 5) c) (a - 5)(a + 3) f) (a - 6)(a + 5)
2
X + 4X + 4= \6a2 + 8a+\= 4x2 - 24xy \ 36y2' g ) ( y + 3)(y - 2 ) h)(y l 5)(y-3) i) (x i-6)(.v-5)
2
(R: a) (x + l ) b) (3 a + l) 2 rc)3(*+l)2 -
2
I 'i I Jokazati identitet:
(x + 4) (1 i 5a) 2 5x(xy +1)2
2 a) b(b3 + a3) + ab(b2 - a2) + a3(b + a) = (b + a)(b2 - ab + a2)
(x + 2 ) (4a+\)2 4(x-3y)2
b)xs-x3-x2+\=(x- l)2(x + l)(x2 + x+ 1)
9. Rastaviti na faktore sljedeće binome: 3 2
c)x +x + 4 = (x + 2)(x2-x + 2)
a) 64A:2 - 1 = b) 1 - c 2 =
2 2
x -S\y = 4a - 4a 3 = Ifi Odrediti oblast deflniranosti izraza:
49 - 4x2 = %ax2 - 50ay2 = x-3 ,^ 3a+ 5
a) b)
5a2b2 - 45a2 = x(x-2) (a-2)(a + \)
(Rješenje: a) (Sx - l)(8x + 1 ) b) (1 - c)(l + c)
(x-9y)(x + 9y) 4a(l-a)(l+a) c) d) —2
(a + 3 ) ( a - 2 ) ' x -2x +\
(7 - 2x)(7 + 2x) 2a(2x - 5y)(2x + 5y)
5a2(b - 3)(b + 3) (R: a ) x * 0 i x*2, b) a * 2 i a #-\, c)a*-3ia*2, d)x*l)
10. Rastaviti na faktore polinome: l" / 1 koje vrijednosti promjenljive x izraz nije definiran?
a) (x - 2) 2 - 4 = b) 9(x + 2) 2 - 4(x + l ) 2 = r—A -iv2... c
2 2
(x+y) -4y = (a + b+ l)2 - (b + 2)2 = a) f ( x ) = — b)/(x)=
2 2 ( x - l ) ( x + 5) ( x - l ) ( x + l)
7(X-3) -7(X+\) = 8(x+y)2 - 18(x + 2) 2 =
(R: a) x(x - 4), (x -y)(x + 3y), - 5 6 ( x - \ ) )
x n
b) (x + 4)(5x + 8), (a - \ ) ( a + 2b + 3), 2(5x + 2y + 6)(2y -x-6) C) f ( x ) - 4 ^ D)f(x).
x(x + 3) > j ^ ' x(x2 -1)
11. Rastaviti na faktore:
(R: a) x — - 5, x=\, b) x = ±1, c) x = - 3, x = 0, d) x = 0, JC = ±1) '
a ) a 5 + 64a2== b) a 5 + 32 =
128x 3 - 2 = a 5 - 243 = I li ()dredi oblast definiranosti algebarskog izraza:
4
x + 1000V= 5
32X -\ =
f(x) = , ^ J 4 1
°dredi/(0), /(3), /(-2).
(R: a) a2(a + 4)(a 2 - 4a + 16) b) (a + 2)(a 4 - 2a 3 + 4a 2 - 8a + 16) (x - l)(.v -i- 3)
2
2(4x - \)(\6x + 4x+ 1) (a - 3)(a 4 + 3a 3 + 9a 2 + 27a + 81)
x(x + 10y)(x 2 - 10xy + 1 0 0 / ) (2x - 1)(16x 4 + 2x3 + 4x2 + 2x+\) (R: x e R \ { - 3 , 1 } , / ( 0 ) = 1 / ( 3 ) = 2) = 0 )
12. Rastaviti na faktore:
a)x4 + x3-x2-x= b)x4 + x3-x2+\ = l'i Skrati razlomljene algebarske izraze:
ctb4 - ab4 + a4b - ab = x5-x3-x2+\ = a)
Ux3
y5 b) 3(fl+fe)
C)
3
(x+y)2(2x~3y)4
a5 -a4 - a2 + a = ax2 - a2x + bx2 + b2x =
? 56x3y" 12 (a + bf 18(2X-3J;)5(.V + ^ )
(R: a)A'(.v- l)(.v-: 1) b)(x+\)(x3-x+\)
2 2
ab(a - 1 )(b + 1 )(a + a+ 1 )(b -b+ 1) (x - \)2(x+ \)(x2 + x +1)
2 2
a(a - \) (a + a + 1) x(a + b)(x - a + b)
« Tiauto
a) (a~\Y(a + \Y , a — 3D Z.U + D ,.JAT y A-Tjy ,
fl2-b2 b) a) - + -= b) c ) — - =
2 3 a+b a+b x-y x-y a+b a-b
(a+\) (a-\)
5a2-\Qab ,, a b , a + fe a-b _ 3a-4b a + 4b
c) (a-b)2 -g + b d) = e)— -r=' r) — —
la -Ua bl 2 d)
3a -3b a-b a+b a-b a+b a + 2b a-2b
/U x a+b 1 , . 3a-2b 2b
(U: a) —, a b, b)2,x*y, c) - 2 ,,a*±b
T TžT'a*±b>
a-b b ) — a*±\, c)-L,a*0,a*2b, d) ". a+b . • • • a -b
a-l' la
a2+b2 , , 4 ab 2a(a-10&) .
21. Skratiti razlomljene racionalne izraze:
a —b a —b a —4 o
a X2+3x-\Q .''> Obavi naznačene operacije:
b) X -\2X + 2T
2
) 2
x -Sx +6 . 3a2 - 2rt +1 a+\ 2
x2 - 2x ~ 63 a) 3 . • 2, • L — r — ,2 . . , + •
2
x +Sx- 24 a - 3a + 3a-\ a -2a + \ « + l
c) X2-SX + 6
2
X -X-12 d) x 3 , r - 2 4 - 2 . v 2 -7.x- s 5a-b a+b 8a2 -1 \ab
x2 +x-6 b ) - ^ - ^ - '
x + 2 x-2
7
x2 -4
= c)
2a + b 2a-b Aa2 -b2
X2+X-56
e) x2 i 2x • 24
f) 2(a^3a + 2)
X2-\6X + 63 x — 13x + 36
c) }
x
+5 (a-1) x -4 4 a2-b2
x*2
(R: a) b) x*9
X_7>X*-9> c) }(\. Rastavi razlomljeni racionalni izraz na zbir prostih razlomljenih racionalnih izraza (obrnut
X-3'**3> x-9'x
x+8 puslupak sabiranju):
d) e) x + 6_ x ^ 9
x-9'x*l> x-9 'x*4 ) , 5x + l ,, -x + l , 6x2 +\\x-l
x+3'x*2> a) — —= b) ———— = c) — ^ — =
22. Proširiti algebarski razlomljeni izraz: x +x-2 x -2x-3 (x + 2)(x M)(x-3)
(R: Postupak ćemo pokazati na konkretnom primjeru zadatka pod a)
. 5x + 5y ~
3)
~ ~ sa x
( +xy+y2) 5x +1 _ 5x + 1 _ A ( I) _ A(x -1) + B(x + 2) _ Ax -A + Bx + 2B
x2 +x - 2 (x + 2)(x-\) x + 2 x-V (x + 2)(x +1) (x+2)(x + \)
,, x- v 2 2 5x +1 (A + B)x + (-A + 2B)
b) sa a -ab + b tj. —7- = r su identični izrazi, pa je:
x+ c) sa (a + b)
a-b x +x-2 x +x -2
2 2
5(x + y)(x +xy+ y 1 X2-y2 A+B = 5
(R:a)
-A+2B=\ Rješavanjem ovog sistema jednačina dobijamo da je:
3 5 = 6 => 5=2
23. Svedi na zajednički nazivnik sljedeće razlomljene izraze: A=3
5x +1 3 2
a fl-fr 2g-3b a + 4b Sada lzraz pišemo: . - . . = +
) a-ba +b 4 ab A' +x-2 x+2 x-l
a + 6' a-b 'a2-bi b) 1 2 3 + 4 1
c) a + b a-b'a3 +b3 b
2a + 3b _a-b__ Sa-3b ,v-3 A-+1' x+l +
x-3 x+2
2 2
a-b '2a + 2b'a -b .'7. Dokaži da je:
(R:a) (EZŠL Va--3b)(a + b) a + 4/) x-l 4 3 ,, 15x~ll 1
a) 2.,..• .•_:=.— — b) - — — — - = — - +
a2-b2' a2 -b2 ~a2 -b2 x +lx+ 10 a- + 5 x-1-2 ' (x—l)(x-3) x -1 x-3
b) 28 _ 2 2
3 3
c) 2
(a-b)(a +b ) (a-b)(a3+b3) '(a-b)(a3+b3) x -49 x-l x+l
,'S. Obavi operacije sabiranja, a zatim provjeri rezultat (na osnovu prethodnih zadataka):
c) m±+M)(a_ + by (a-b)2 2(5a-3b)
2 2 , 3 4 , , 1 2 , 3 3
2(a -b ) 2 (az -b2)2(a2 -b2) a ) — -= b ) - — — — = c)
x+2 x —\ x-\ x +3 x-3 x+3
a
> 1" 1 1
3/ l-x2
a + b a
3a-b 10a 2 a) ——— = b) ~b
C)
ab + ac ab-ac y x 2 3
d)
5a 9a2-b2 bd + cd bd-cd. x y a-b a+b
1 2 1 1 2 a-b 2a + 3b
(R:a) - Z - , ^ - „ +2 rx 2a a * o .. a
3 0 + *) a-b a +b _ 5 a - 4 b 5a + 4b
} đ)
30. Obavi množenje: 1 ,+ _ 1 " 2 b2-ab
a b a + b
~ 25a2-\6b2
a-& a3 +b3 r
a)
a +b a
3
-b3 b) a-ba + b a+b^
a-b)
•(a2-b2) x-\ x i 1 2n-v + 2n + v
e) x+\ x-\ _ 2n + v "2n-v _
c
. f 2a b-a a +b ' x-\ x +1 ' 2n - v 2v + v
) —rr+ — d) +
ta + 6 a a2 +b2 x+\ x-\ 2n + v 2n-v
a+6 b-a
2
a -ab + b . 1 .. a + 3b . b 2x ,.
(R: a) 1 (R:a) , b) ——— , c ) - , d)4, e ) — ,x*±l,
y +x b-5a a x +\
a2+ab + a2>a*-b> b) c) d)
7 )
2 2
31. Obavi naznačene operaeije: 4 n +v
f) , v * ±2n i n*0, v*0)
2 nv
3-* +1 JC
a) -1 • Ako je ad = bc, dokaži da je:
x + 2 2x-\ 2
(ab + cd)2 = (a2 + c2)(b2 + d2)
f 5 a ,5x I0ax a -+• x 2 ax »ii Ako j e a + b = 1, dokaži da razlika polinoma:
b)
lat« a-x a2-x2J a +x a-x a2-x2 2(a 3 + b3) i 3 (a2 + b2)
ima konstantnu vrijednost, tj. da ne zavisi od promjenljivili a i b.
c ) f^±b_a-bf 2
•a+b; a-b \2
> \l:o j e a + b =p, a2 + b2 = 1 i a3 + b3 = q, dokaži da je:
\ a - b a+b a-b a+b
p3 - 3p + 2q = 0.
1
(R:a) b) 5, c) - 4 ) m Odredi ostatak dijeljenja polinoma
f(x) = x 1993 +xm2 + ... + x2 + x + 1 sa polinomom g(x) = x + 1.
32. Obavi dijeljenje poiinoma: Uastavi na faktor polinom
a,
) a -b
2 2
a-b a" J(x) = (x2 + x+ \)(X2 + X + 2)-\2
a-b
2
a +b 'a + b 2 b) 3 3 2 2 III I )okazati da j e polinom
a +b a —ab + b
3x3-\%x2y x2-6xy f(x) = (x-2)l00+ (x-\)50 - 1 djeljiv polinomom g(x) = x2 - 3x \ 2.
c) d
)
4X2-36yz '4x-\2y ~ 1+fljlV •II I )okaži tačnost j ednakosti:
1+ a /
a
6x x +1 2x -1 x +x-4
m-.-i^ {a + b)2 a2+ab + b2 3x ) = x-2.x%±2
( R - a ) ~ 2 2TT' b) — ,«* ± K c) d ) fl } VN x -4 2
x+2 x-2 \
2
x - 4 j
a +b a +b x + 3y' '' . / -l
33. Obavi naznačene operacije: ,, | 2ab , a -b l b
b
) i - — r u + x - + \ = \,a*±b
3
7x-9y 3x + 9y „a -ab-b a +b3 \a-b
V"
2x 2x~y_ 2x + 3y 3x
a)
4x-ly 4x + ly 1 6 x - 4 9 y 2 b) I Ako j e ay=bx, dokazati da je:
^6x-5.y 6x + 5>> 36x2
x2 b2
c) [ x + 3y + , =1
2x-y 2x + y j 2 x-y d) x2 + y2 a2+b2
x-2y
I * 1 )okaži da je:
(R: a) - ly, b ) ^ , c) _L_
3x-4y 2x + y d)5)
a) — = 2 a b b) 8 8 8 8 8 9 2 - 111112 2 = 777777777
2 2
— — — — • — M M M B B I
Praksa uvijek mora biti građena na dobroj teorici.
ćr vičSL«
m 3.1. U V O D ^ ^ (Leonardo da Vinci)
3.2. OSNOVNIIZVEDENI POJMOVI U G E O M E t R l J I
3-3. ĆgNOVNI I IZVERENI ST^VOVIU GEOMETRIJI (n'ometrija je nauka koja je imala svoje značenje u starom vijeku, mnogo ranije no što su svoju
3 4 GEOMETRIJSKE F I G U R K - " I ' pi imjenu imale druge nauke. Nastala je iz praktične potrebe. Trebalo je mjeriti zemljište. Otuda
, 3.5. K0NGRUENCIJA(P0DUDARNPST) DUŽI I UGLOVA W m m [infiče naziv (grčki: geo = zemlja, metreo = mjeriti). Razvoj geometrije, kao i drugih nauka, prati
•H 3.6. UGLOVI UZ TRANSFERZkCU hi/voj ljudskog uma. Poseban značaj razvoju geometrije dao je Liuklid (oko 325. godine pr. n. e).
3.7. UGLOVI SA PARALELNIM I ORTOGONALNIM KRACIMA " l i l i l i Niipisao je djelo "Elementi" u kome je sistematizirao (deduktivnom metodom) i izložio skoro sva
3 8 MNOGOUGAO (POLIGON) •<>f ' f <} ilol.ida poznata znanja iz geometrije. Ovo djelo dugo vremena bilo je jedini izvor geometrijskih
, ; 3.9. TROUGAO (TROKUT). ; /u.inja u svim školama i na svim nivoima. Bilo je pokušaja da se obore neke Euklidove postavke
, 3.10. KONGRUENCIJATROUGLOVA II L>njizi "Elementi", ali su propale. To je razlog da su Euklidovu geometriju smatrali apsolutnom
. 3.11. SIMETRIJA D U Ž I I UGLOVA iiiiukom, kasnije nazvana euklidska geometrija.
f : 3.12. ZNAČAJNE TAČKE DUŽII PRAVE TROUGLA 'tl ,fV
3.13. ČETVEROUGAO ' ,, 'sBm'i l'ii|iivom Lobačevskog (1793. - 1856.), Rimanna (1826. - 1866.), a kasnije i drugih naučnika, do-
Vs l-.i/ano je da su moguće i drugačije geometrije (tzv. neeuklidske geometrije), bitno različite od
3 i4': KONSTRUKTIVNI ZADACI O TROUGLU I ČETVEROUGLU
3.15. POVRŠINA PARALELOGRAMA, TROUGLA I TRAPEZ/* Sl! I uklidove geometrije. Mi ćemo izučavati euklidsku geometriju.
3.16. VEKTORI U RAVNI >> V
Hpiosćeno rečeno, geometrija je nauka koja izučava oblik, veličinu i medusobni položaj pred-
iiii-la Mas u geometriji interesiraju samo geometrijska svojstva; ne zanimaju nas druga svojstva
I-.H) šlo su težina, boja, hemijski sastav itd. Dakle, geometrija se bavi izučavanjem geometrijskih
lil'iira.
|)io geometrije koji se bavi samo geometrijskim figurama čije sve tačke leže u jednoj ravni, nazi-
u se planimetrija (latinski planus = ravan), a dio geometrije koji izučava geometrijske figure čije
.vi- tačke ne leže u jednoj ravni (u prostoru) naziva se stereometrija (grčki stereo = prostor).
3.2. OSNOVNI I IZVEDENI POJMOVI U GEOMETRIJI
Jedan od najvećih koraka koje j'e čovjek ikada učinio

EUKLID bilo je saznanje da za matematičku tvrdnju traži dokaz.
(oko 300. g. pr.n.e.) .,...".. (Bell)
Grčki matematičar.
Osnivač geometrije kao nauke. Poznato mu je djelo 'Elementi'
u 13 knjiga. Njegova geometrija i danasje u primjeni i naziva-
•\ko želimo osigurati postupnost u geometriji, onda se mora poštovati prineip "od poznatog ka
mo je euklidska geometrija.
ni'poznatom". Tako se svaki novi pojam uvodi iskazom, stavom ili definieijom, koristeći već poz-
mili' pojmove i činjenice. Zato moramo u početku našeg izlaganja, prije i prve definicije, za neke
po|inove pretpostaviti da su nampoznati.
I.ikve pojmove ne definiramo i nazivamo ih osnovni ili polazni poj'movi. To su pojmovi za koje
k.i/emo da čine temelj, bazu na kojima izgrađujemo geometriju.
11 i/boru za osnovne pojmove nismo ograničeni, ali treba nastojati da taj broj bude što manji.
I .lOka, prava i ravan su osnovni pojmovi geometrije.
>
Figura je pojam kojim ćemo se često služiti u razmatranju mnogih općih geometrijskih osobina, |li limcija: Dvije ravni a i (3 paralelne su ako je ( a - P)
U geometrijske objekte ili figure spadaju prava i ravan. Među geometrijskim liuuiama mogu sc
Iti (nr i(V= 0 ) i pišemo a || (3. (Slika 3.40
uspostavljati razne relacije. Za nas su ovdje značajne kao osnovne relacije kongruentno (podu-
darno, sukladno) i između, a koristit ćemo poznate relacije iz algebre: jednako, manje, većc, pn-
l l H M P
pada, sadrži i sl. (flRNHMlM^
_P
Mi ćemo ovdje koristiti za:
0 osnovne pojmove: tačka, prava i ravan, H Slika 3.4.

0 osnovne relacije: između i kongruentno, Jj®
0 svi drugi pojmovi izvedeni su i takve pojmove ćemo definirati, iskazaii aksiomom i l n |
dokazati teoremom. j
TaČke ćemo obilježavati velikim slovima latinice: A,B, C,..., P, Q, ..., a prave malim slovima la- ; u. OSNOVNIIIZVEDENI STAVOVI U GEOMETRIJI
tinice: a, b, c,...,p, q,..., dok ćemo ravni obilježavati sa grčkim slovima : a , (3, y, 8, ..., n,... j
Na osnovu osnovnih, definiramo izvcdcne pojmove. Evo nekih: "I
Matematika, fizika i ostale egzaktne nauke olakšavaju naše akcijc u
životu, one se služe praktičnim metodama kojima olakšavaju život.
(Bergson)
I
Definicija: Dvije prave a i b sijeku se ako imaju zajcd-
ničku jednu tačku P (slika 3.1). •inifc MUO općenito govorili o aksiomama. One u geometriji, analogno kao i u ostalim oblastima
in,ili malike, predstavljaju osnove pomoću kojih dokazujemo izvedene stavove, a to su teoreme.
l'»liii|eiioin definiranih pojmova i iskazanih aksioma, te izvodenjem jednih iz drugih teorema,
ilnlii/iiiio do čitavog niza povezanih zaključaka.
( I M H I V U U stavove - aksiome odabirati treba tako da ne budu jedna drugoj protivrječne i da ih ima
Slika 3.1. iliiuilpio za dokazivanje teorema. Istina, treba nastojati da i aksioma bude minimalan broj, ali
itiiuil|iio za primjenu. U geometriji koristimo:
0 Aksiome pripadanja
Definicija: Dvije prave a i b paralelne su ako pripadaju 0 Aksiome rasporeda
istoj ravni (a = b) ili (a n b = 0 ) i označavamo sa a II b
0 Aksiome paralelnosti
(slika 3.2).
1.1 I. Aksiome pripadanja
St'iiumu pripadanja (incidentnosti) opisuju osnovne odnose

Slika 3.2. B
|nt|iiiiliiii|ii tačaka, pravih i ravnina, tj. određuju minimalan broj
in'iili.1 koje odreduju pravu i ravan.
Definicija: Prava a paralelna je ravni a ako je (a c a ) ih Slika 3.5.

( a n a = 0 ) i pišemo a || a (slika 3.3).
Aliiloma 1 (Aksioma o odredenosti prave): Ma koje dvije različite tačke određuju jednu i samo
iuliili piavu. (Slika 3.5.) _ _
/., i„fke koje leže na jednoj istoj pravoj, kažemo da su kolinearne. Za tri i više tačaka koje ne
Slika 3.3.
lt /i- nii icdftbj istoj pravoj kažemo da su nekolinearne tačke.
/I tZU 1 /l-t-l 1 laVJCV« ••'U 1 J^T-4 , J,Vt ..V.
tačke). (Shka 3.6.)
4 II i /' l.i nekolinearne tačke koje pripadaju samo jed-
Htif liiviu Neka je to ravan a . Na osnovu A5 a c a i bc.a,
|ii i< U'ii' teorema dokazana.
Slika 3 .6.
Aksioma 3 (Aksioma o određenosti ravni): Za ma koje tri tačke A, B i C koje ne prinad.... Slika 3.10.
P P J
pravoj, p 0 s t 0 J 1 tačno jedna ravan koja ih sadrži (nekolinearne tačfa). '
3| i 'i. Aksiome rasporeda
Drugim riječima: Kroz tri nekolinearne tačke određuju jednu i samo jednu ravan. (i ilnr.i|ii da imamo tri kolinearne tačke, onda možemo govoriti o osnovnom p 0 jmu"između".
Al"'i<'im' rasporeda govore o osobinama pravih i rasporeda tačaka na pravoj.
Aksioma 4: Postoje najmanje četm tačke koje ne pripadaju istoj ravni.

Alniliiiiia 7: Ako je tačka P između tačaka A i B, onda su | B
lm ki' ,-l, f' i B tri kolinearne tačke, a tačka P je između ta-
k o m p l a n a r n e ak0 p n p a d a j u istoj r a v n i
-otuda'« rnU/Ji I (slika 3.11).
.Slika3.11.:
Aksioma 5: Ako dvije tačke jedne prave pripadaju ravin
Mt'ilmua 8: Ako su tačke A, B i C tri različite tačke jedne iste prave p, tada je samo jedna odtihtača-
onda I sve tačke te prave pripadaju ravni a (slika 3.7.)
frin/ninlu ikuge dvije.
9: Za proizvoljne dvije različite tačke A i B po-

S U I N I I I . I
»in|I icdna tačka C, takva da je B između A i C, i postoji

IMI
Aksioma 6: Ako presjek dvije različite ravni nije pu./an I' n (i'ilna tačka D između A i B.
skup, onda je taj presjek prava^ (Slika 3.8.)
Slika 3.12.
1.1 :<. Aksioma paralelnosti

l' ui|o| knjizi "Elementi" Euklid je postavio svoj čuveni Peti postulat koji govori o paralelnim
(•I>IV I I I I . I . Mnogi poznati matematičari su smatrali da se Peti Euklidov postulat može dokazati po-
ni'n ii ostalih aksioma. Medutim, svi pokušaji da se dokaže kao teorema nisu uspjeli.
Teorema: Prava p i tačka A koja ne pripada pravoj p. od.e- < |n\o| polovini 19. stoljeća Lobačevski je dokazao da je Peti Euklidov postulat potreban u si-
dujujednu i samo jednu ravan. - I « I I H I .iksioma euklidske geometrije. Promjenom suštine Petog Euklidovog postulata, mijenja se
» I I M I I I . I i'i|ele geometrije. Tako nas je Lobačevski uveo u novu, tzv. geometriju Lobačevskog, u
kn|n| i.e vrijede pravila Euklidove geometrije.
Dokaz: Na osnovu A2 pra\a p sadrži tačke B i C, a prema Vksliuua 10: Za svaku pravu p i svaku tačku A postoji samo jedna prava q koja sadrži tačku A i
uvjetu teoreme nekolinearne su tačke A,B i C, koje na osnoOT l'iinli'liM je pravoj p. (Slika 3.13.)
Slika 3.9. A3 određuju tačno jednu ravan, reeimo a. Ali na osnovu As p <z <i,
a pošto A e a, to data prava i tačka određuju ravan a. \ko hi • h <1 ,i|. sioma je nazvana aksioma paralelnosti i u lite-
postojala još neka ravan, recimo (3, koja sadrži tačku A i pravu p, onda bi ona sadržavala i lačU' iiiliiu po/nata kao Peti Euklidov postulat.
B i C, a to prema A3 znači da bi se ravan a podudarala sa ravni p, što je kontradikcija. Dakle ra/.-:
ličito od a je jedina ravan koja sadrži pravu p i tačku A koja ne pripada pravoj p. Time je teore- Ii'oiciua: Ravan je određena dvjema paralelnim
ma doka/.ana.
piiiv.inui. tj. postoji jedna i samo jedna ravan koja
•niili /i d\ ije paralelne prave koje se ne poklapaju.
Teorema: Dvije prcizvoljne
IhiLii/ |c jcdnostavan i učenici ga mogu izvesti sami.
* T f » v t l [i lačlcama A i B možemo podijeliti na tri dijela - tri skupa tačaka.
1. a j K . O J I J C naučnik dao poseban značaj razvoju geometrije?
b) Koju geometriju mi izučavamo?
c) Kako nazivamo geometiiju koja izučava figure u ravni, a kako geometriju koja i/il-[ Ih'llnU-ija: Skup svih tačaka prave p između ma koje
iKt|f it|cne različite tačke A i B, zajedno sa tim tačkama, | B
čava figure u prostoru?
nrt.-iv.i sc tluž, segment, odsječak, interval. (Slika 3.15.)
2. a) Koje pojmove u geometriji uzimamo za osnovne?
b) Koje su relacije osnovne?
c) Koji su stavovi u geometriji osnovni, a koji izvedeni?
Slika 3.15.
d) Sta je aksioma? i •• i
3. Da ii je sljedeći iskaz aksioma, definicija ili teorema? | lirfli* .•/ i B su krajnje tačke duži. Svaka druga tačka između tačaka A i B j e unutrašnja tačka
Prava p je podskup ravni a ako su sve tačke prave p elementi ravni a. dli/i l)ii/ označavamo sa AB (l čita se "duž AB") ili AB, ilisa malim slovom latinice a, b, c,... i sl.
4. Koliko najviše različitih ravni može biti određeno sa: j *»iHHini|ei duž/J/i - a.
a) četiri nekomplanarne tačke, i
l'inilii^nja tačka S duži AB, jeđnako udaljena od krajnjih tačaka duži, naziva se središte duži.
b) tri paralelne prave, j
c) četiri prave koje imaju jednu zajedničku tačku. •U'i M' kujnje tačke A i B poklapaju, kažemo da j e AB nulta duž.
(Uputstvo: a) tri nekolinearne tačke određuju jednu ravan itd.
b) dvije paralelne prave određuju jednuravan itd. |
)4'J. Orijentiraria prava
c) dvije prave koje se sijeku određuju jednu ravanitd.) 1
5. Koliko različitih pravih određuju četiri nekompianarne tačke? 'tlli'iiii kao što smo u algebri uređivali skup, u kome su elementi uređivani po određenom redosli-
(R: Šest pravih. Nabroj ih! ) I |K|II (lnojivi po veličini), tj. zna se koji je element prije, a koji poslije, tako i tačke prave može-
nai nu'diti, odnosno: A je prije B ili A je ispred B, a B je ispred C itd.
6. Data je prava a i tačka A van nje. Dokaži da sve prave koje sadrže tačku A i sijeku prav u a, 1
pripadaju istoj ravni. I lltii /ii.iino da j e na polupravoj tačka A prije tačke B, tada je par (A, B) uređen par tačaka i na
jimui| sc mogu utvrditi pozitivan i negativan smjer. Dogovorom se utvrdi koji je smjer pozitivan,
7. Ako tri različite ravni a , P i 5 nemaju nijednu zajedničku pravu, onda one imaju najviše icdnu «tiiji ncgdtivan u odnosu na početnu tačku.
zajedničku tačku. Dokazati!
(Uputstvo: Koristiti As i A6) B
Ui'Unlcija: Prava na kojoj je zadan jedan od dva smjera
8. Kroz tačku P u prostoru konstruirati pravu paralelnu datoj pravoj p. a tii-\ i sc orijentirana prava. Slika 3.16.
(Uputstvo: Vidi definiciju paralelnih pravih. Konstruirati ravan kroz datu tačku i datu pi a\ u ) |
f liticiiica da je prava orijentirana označava se sa A<B (čitaj: "A prije B").
3.4. GEOMETRIJSKE FIGURE I ilii/ ino/c biti orijentirana, o čemu će više riječi biti kasnije.
Oni koji žele da uče nikad nisu besposleni M4. Poluravan

(Montesquii") fiiln |c p prava koja ravan a dijeli na dva dijela a' i a " takva da je a ' n a " = p i a ' u a " = a
Ovdje će biti riječi samo o nekim važnijim figurama u geometriji.
/
i Ih'llnlcijii: Skup svih tačaka prave p i svih tačaka s jedne strane prave p u ravni a , naziva se
3.4.1. Poluprava
i(iiiliii.i\.inravnioc.
Posmatrajmo pravu p na slici 3.14. i tačku O koja pripada pravoj p. Tačka O dijeli pravu n na
dva dijela.
Hfi nlici 3 17. ravan a pravomp podijeljena je na dvije polu-

Definicija: Skup svih tačaka jedne prave p sa jedne stranc
O ittun l'iavs. p naziva se granična prava poluravni. Po-
j proizvoljne tačke O, zajedno sa tom tačkom O naziva sc|
i poluprava. liltiU iu <A >p i a"yjp su zatvorene, a a' \ p i a " \ p su otvo- / g' a
Slika 3.14. »HII'poluuvni. Slika 3.17.
I •• I ••Uivij«. r\K.\> JV, jvuoh rviun. piuuuuia^ uiugug maiva,
3.4.5. Kružnica i krug
j oiida se takav ugao naziva opruženi ugao (slika 3.21.). B
A
Definicija: Skup svih tačaka u ravni jednako udaljenih od
O
jedne utvrđene (fiksne) tačke u toj ravni na/.iva se
kružnica (slika 3.18). ••:. ,. • ,. ... . •: Slika 3.21.
U literaturi može se naći i ovakva definicija: Kružnica je geo-

, i • iđrlniVn uHnliptiih nd iedlll'
»cifinicija: Dva ugla ZAOB i ZBOC (iste ravni) koje imaju
islo tjeme i jedan zajednički krak OB nazivaju se susjedni
ilRlovi (slika 3.22.).
Dvije prave a i b, koje se

dvije tačke kružnice, naziva se prečnik ili dijametar kružnice. Dio C.D kružnice naziva se lnk i sijeku u tački O, određuju
četiri konveksna ugla.
obilježava CD (čita se: "luk CD").
o
O
Kružnica dijeli ravan na unutrašnju i spoljašnju oblast. Slika 3.22.
Definicija: Dio 'ravni (unutrašnja obiast) ograničena kružnicom, naziva se krug. J

Dciinicija: Ako je O presjek pravih a i b, tada par nesu-
'i|nlnili uglova koji odreduju prave i čiji je presjek tačka O
Sama kružnica naziva se konturom ili rubom kruga. I iin/ivamo unakrsnim uglovima (slika 3.23.).
3.4.6. Ugao i Nii sl. 3.23. imamo dva para unakrsnih uglova.
Na osnovu dosadašnjeg izlaganja i naučenih novih pojmova, možemo definirati i ugao. U no\ i|0| Slika 3.23.
literaturi mogu se naći različite definicije ugla. Mi ćemo ovdje dati jednu prihvatljiviju i jedno Ih'linicija: Susjedni uglovi ZAOB i ZBOC čija je unija
stavniju definiciju ugla. ii|iruženi ugao nazivaju se naporednim uglovima (slika B
i M.).
Definicija: Dio nivni ograničen sa dvije poluprave OA i !
OB sa zajedniukim početkom O, naziva se ugao.
Ilt'linicij a: Dva ugla su jednaka ako se oni mogu kreta-
ii|i'iu dovesti do uzajamnog poklapanja.
Poluprave OA 1 OI5 su kraci ugla, a tačka O tjeme (zajedf 0
nički početak). Akii je jedan ugao jednak svom naporednom uglu, onda se Slika 3.24.
Kraci OA i OB su poluprave, što znači da veličina ugla n | iiii uaziva prav.
zavisi od dužina nacrtanih krakova. himveksan ugao je oštar ako je manji, a tup ako je veći od
Kraci ugla dij<_ Jo ravan na dvije oblasti, unutrašnjiia 1'i.ivog ugla.
spoljašnju. Ugao što ga odreduje poluprave OA i Oll Akn su OA i OB iste poluprave (slika 3.25.), tada je: •0 • --
označavamo sa ^ AOB ili ZBOA ili sa grčkim s l o v i m .i) Uniju polupravih OA=OB i skupa svih ostalih tačaka O A
a, p , r , . . .
i.ivni anazivamo puni ugao; Slika 3 25
h) Polupravu OA ' OB nazivamo nulti ugao.
Definicija: Figura (skup tačaka) je konveksna ako
sadrži svaku duž čiji krajevi pripadaju toj figuri, a ak> lo
nije slučaj, onda je nekonveksna ili konkavna.
Oi'dnicija : Za dva ugla kažemo da su komplementni ako je njihov zbir jednak pravom uglu.
Na slici 3.20. a) je konveksan skup (figura), a na slici 3 2(1

b) b) nekonveksan ili konkavan skup (figura). Uglovi moi'.ll IMIuicija : Za dva ugla kažemo da su suplementni ako je njihov zbir jednak opruženom uglu.
Slib,, ? 70 biti konveksni i nekonveksni.
Viv I i v i i u n u t n u i u n ^ r u L i U U M I v n u o I , OUr\LMUIMU3 I )
Za dvije duži kažemo da su nadovezane ako je krajnja tačka jedne, početna tačka druge duži. DUŽII UGLOVA
l'fi'iuci su imali priliku upoznati se sa pojmom podudaran (kongruentan) još u osnovnoj školi.
Figura koju obrazuju nadovezane duži naziva se mnogougaona, poli- Ni|i bilo teško isjeći figure od papira i "poklapanjem" eksperimentalno "dokazati" kongruenciju.
gonalna ili mnogokutna izlomljena linija, koja može biti otvoiena I M I I I I U uencija duži može se uzeti kao osnovni pojam, a kongruencija uglova i mnogouglova defi-
(sl. 3.26.) i zatvorena (sl. 3.27.). I I I I . I sc i dokazuje na osnovu aksioma.
'15.1. Aksiome kongruencije

Đefinicija: Poligonalna linija je unija uzastopmh nad<ne/anih duži,
od kojih nijedna od dvije susjedne nadovezane duži ne pripadaju • lvd|c navodimo aksiome koje govore o kongruenciji (podudarnosti) duži i uglova.
istoj pravoj.
Aksioma 11: Za tačke A i B prave p i tačku A ^ iste ili neke druge prave q, postoji sa iste strane
l.ifke/f, tačno jedna t a č k a B u takva da je duž A\B\ kongruentna duži AB. (Slika 3.29.)
Zatvorena poligonalna Iinija u ravni dijeli ravan na unutrašnju i spo-
ljašnju oblast.
i*iii|cnicu da su duži kongruentne pišemo AB = A{B
(.'imk za kongruenciju je =).
A Q
Slika 3.27: Definicija: Unija zatvorene poligonalne linije i njene unutrašnje ob-
lasti naziva se poligon, mnogougao (mnogokut). Takva figura nazi- Aksioma 12: Za ugao AOB u ravni a i za polupravu
va se i poligonalna površ (slika 3.27. i 3.28.). i>! /, n istoj ili nekoj drugoj ravni a ^ postoji sa date
*ili.iiK' prave tačno jedna poluprava 0 \ B h takva da su
»(•IovlÔB i A\0\B x kongruentni, tj.
Napomenimo da se pod poligonom često podrazumijeva zatvorena po- Z AOB = Z A\0\B\. (Slika 3.30.)
ligonalna linija.
Poligon na slici 3.27. je konveksan, a na slici 3.28. je nekonveksari

(konkavan).
Slika 3.28.
Zadaci za utvrđivanje
1. Koje smo osnovne geometrijske figure naučili?
3!S2. Izometrijsko preslikavanje
2. a) Definiraj polupravu.
b) Definiraj duž. I' i'i-oinetriji se koristimo, kao i u algebri, pojmom preslikavanja. Pojam preslikavanja ovdje ima
c) Definiraj orijentiranu pravu. Um' opravdanja, jer se u algebri može zamijeniti pojmom transformacija. Zato ćemo ovdje dati
d) Šta je poluravan? •licilccu definiciju (samo kao pojam, jer će kasnije o izometriji biti više riječi):
3. Šta je kružnica?
a) Definiraj krug. b) Koji su elementi kružnice? IMiiiicija: Obostrano jednoznačno preslikavanje skupova tačaka, kojim se dužinama i uglo-
viin.1 pridružuju kongruentne (podudarne) duži i uglovi, naziva se izometrija (grčki izo = isto,
4. Definiraj ugao. tiif'ti oo = mjeriti).
a) Koje su figure konveksne? b) Koje su figure nekonveksne?
5. Odredi uniju i presjek dvije poluprave Op i Oq. l n.ii'avnoj praksi ovo preslikavanje nazivamo kratko kretanjem, i to geometrijskim kretanjem,
ji i |C to samo preslikavanje, a nije kretanje u fizičkom smislu.
6. Kakav ugao obrazuju dvije paralelne prave? Mi". se dalje zaključiti iz definicije da izometrijsko preslikavanje čuva odnose pripadnosti i
7. Kakav ugao obrazuju dvije paralelne orijentirane prave? ni'.|iincda (čuva udaljenost tačaka), a u skladu sa aksiomama koje smo ranije učili.
96 07
F = F'. E ii'i m|crenju duži, mjerenje uglova definira se na sljedeći način:
I)..l ' l i i i i c i j i i :
O Izmjeriti veličinu nekog ugla a znači odrediti razmjeru (količnik) izmedu veličine
iij'l.i i veličine ugla uzetog za jedinicu mjere.
Jimi iciliiiice mjere u praksi se primjenjuju: 1 stepen, 1 grad, 1 radijan.
Mli>|H'ii definiramo kao devedeseti dio pravog ugla i obilježavamo sa 1°. Manja jedinica od ste-
pi'iiii |c minuta, a manja jedinica od minute je sekunda, tj.:
I" = 60'(60 minuta)
11 - 60" (60 sekundi)
t 1° = 60'= 60 • 60" = 3600"
kil II si -tepen dijeli na 60', a minuta na 60", to se ovaj sistem mjerenja naziva seksagezimalni
Slika 3.31. (liiliii'.Ki \cxagesimtts •- šczdeseti).
Inml |c sloti dio pravog ugla. On se dijeli na sto centezimalnih minuta, a minuta se dijeli na sto
Iz definicije kongraencije zaključujemo da su odgovarajuće (homologne) duži jednake i lmmo- i.iili'/nnalnih sekundi (latinski centezimus = stoti). To je razlog da se ovakav sistemnaziva cen-
logni uglovi jednaki (homologne duži su AB i A,Bh AC i A,C, itd.). U-1111.1I111 sistem mjerenja. Uvođenjem ovog sistema za mjerenje uglova, htjela se napraviti slič-
Kada se radi o uglovima i dužima znak ' =" i "=" znači isto, pa za duži AB = A'B' je isto Što iinil 11 udnosu na mjerenje dužine. Međutim to još u praksi nije prihvaćeno.
AB = A'B'. Imiil si' obilježava sa lgr, centezimalni minut sa l', a centezimalna sekunda sa 1".
Za AABC i AA'B'C (slika 3.31.) vrijedi: lcr " 100'
AABC= AA'B'C I - 100"
AB = A'B' Z.A = AA' lgr = 100'= 10000"

AC = A'C i Z B - Z. B' liuillliiii
BC=B'C ZC=ZC l i'iimviM icdinica za mjerenje uglova, posebno u tiigonometriji, je radijan, a označava se sa rd.
rna
lirt 1/ osnovne škole znamo da ie dužina / kružnog luka data formulom 1= ,, , tj. da je
180°
3.5.3. Mjerenje duži
• • £ 1 1 1 količnik dužine Iuka i poluprečnika kružnice za
Jedna od osobina duži, u geometrijskom smislu, je njena veličina. Veličina duži je njena du/ina ' 1X0"
Dužinu duži dobijamo mjerenjem nekom odabranom jedinicom mjere. Veličinu duži izražavamo Ml I I J ' 1 0 sialna vrijednost.
mjernim brojem dužine duži, koju nazivamo aritmetička vrijednost i jedinicom mjere.
l'Hini|.'iiom veličine ugla a mijenja se i količnik. Znači
•li lii f obzira na dužinu poluprečnika, količnik ostaje isti.
Definicija: Izmjeriti duž AB nekom duži MN znači naći broj k (k > 0), takav da |e 11» ii oiobina omogućava nam da definiramo radijan.
AB = k-MNpri čemu je MVjedinica mjere, abroj kmjerni broj ili aritmetička vrijednost du/i
AB (slika 3.32.).
M r l l n k i j a : Centralni ugao neke kružnice koji na toj kruž-

B
tiii 1 isijcca luk čija je dužina jednaka njenom polupreč-
iiikn, 11.1/iva se r a d i j a n .
M N (Slika 3.33.)
o— AB ~ 5 • M N , k ~ 5
Slika 3.33.
AB = 5 • MN
/
Slika 3.32. I liik li', ako je r poluprečnik kružnice, / dužina luka, a veličina ugla u radijanima, onda je a =
U praksi duži mjerimo: lmm, lcm, ldm, lm, lkmitd. Osnovna jedinica je lm. O mjerenju i jedi- I ffp
Un |e / - ,w (obim polukruga), onda je a = — = — = nrd .
nicama mjere učenici će izučavati u fizici. r r
Za / = O = 2m => a = 2jt, a to znači da su uglovi: t'liiciiinc i h) Kompiemenme ugiuvc »«. m , •
360° = 2nrd «!•'. M", M," b) 120°, 134°, 156°)
180° = Krd «t I |i|> in iitnc i b) suplementne uglove, ako su uglovi dati u gradima: 150 gr,
90° = — rd
2 M> c.i, .'0 t .i, 50 gr b) 50 gr, 80 gr, 150 gr)
(1
Uobičajeno j e da se oznaka radijan (rđ) i ne piše, pa j e dovoljno pisati 90 " niih|!tni «iu-piii. ilu i iinla iznosi 90°. Koliki su ovi uglovi
H cn I'i u iadijanima, c) u gradima ?
vara veličini ugla od 90°.
Ako j e A veličina istog ugla a izražena u stepenima, B u radijanima, a ( 1 u gi.'idim.i, tiinlti I •I''" b ) ~ c) 150 gr, 50 gr)
iskazati opća formula: —— = — = ——. i\f f i U . ' l I 15° izraziti u radijanima.

180 7i 200
.I'f -I .'// n
Primjeri:
1. Ugao od 72° izraziti u radijanima.
*4 )•! 'l/l
I/I azi u stepenima.
2. Ugao od izraziti u stepenima. • I
|ii ''!'<)
Rješenje:
1. Iz formule a° —^^rd slijedi 2. a =

180 n I OVI UZ TRANSVERZALU
72°=£l^ =— = 2^-180 2;r _ o Svijet je knjiga pisana jezikom matematike.

180 20 5 3 ~ 7t 3 ~ (Galilei)
Zadaci za utvrđivanje i vježbu ji i'i'ii 'miIiii • p i a v e p i q presječene pravom t.

»i lniiisvi-rzala (zajednička sjećica). (Slika :
1. Napravoj auočimočetirikolineametačke, redomA,B, C,£>.Nekaje . / / ) = 9 n n //i fi F (itiii I I I I . I p i q obrazuje dva skupa uglova
Izračunati:
0 i /»i '.kup r/\, fi\, Y\, S, koji se nazivaju
a) AB + Č D ft«ii4(i i fiilu I!I liansverzalni uglovi.
b) veličinu duži čije su krajnje tačke središte duži ABi CD . Iiti iiiiliiw iuo/ciiio podijeliti na:
-|tnl|.iriii|iwi', //, /,, S\ i
(R: a) Jb + (W^7d-JČ-9-6---3
|ti ivmilni'iiin' S, U\, P\.
b) Neka su P i Q sredine duži AB i CD . ~PQ ~BCl + ~BP I-ČT3. Kako |c
jjmlii ti n nir.lci /alni uglovi mogu biti:
— — ~AB CD AB + CD 3' \ c . ' | | ...i^lii'ini aia\ /i/\
BP + CQ = — - + — = = — = 1,5, tj. PQ = b 1.5 /,i)
2 2 2 2 PiP\ SiS\ Slika 3.34.
ll'iMllji IIK'III U l
2. Rastojanje sredine O duži AB od ma koje tačke M uzete na produžetku lc ilu/i, ji-dnul n H S i a\
P in
luzbiru rastojanja te tačke od krajeva te duži. Dokazati!
| | >ll|l|iillll ai/\ yi «i
(R: MO = (MA 4- MB) : 2) piS\ SiP\
3. Uglovi a i p su komplementni, ugao 8 je suplementan sa u g l o m a , a s.ic .suplcmciil.iii •»! up)
Koliko iznosi zbir 8 + E ? ! i " i iii '.ii'.|cdna ugla, sa iste strane transverzale, jedan vanjski, drugi unutrašnji i
(R: 8 + e = 2 7 0 ° ) ilt i|i in.-itii, na/ivaju se saglasni uglovi.
4. Ako se zna da je a - y= 90° i (3 + y = 90°, kakav je ugao a , kakav j e ugao [5, a k.IKM U U
a i p međusobno? (ii ii iii Mi-,|fdiiii ugla, oba vanjska, ili oba unutrašnja, koji leže sa raznih strana trans-
(R: a i P su suplementni jer j e a + y == 180°) lii'l H lii itili l|i'incna, nazivaju se naizmjenični uglovi.
tjemena, nazivaju se suprotni uglovi.
Navodimo dvije teoreme, čije dokaze nije teško izvesti:

{
t
Teorema: Ako su prave p i q paralelne, piesječene
P transverzalom t, onda su:
a lP a) saglasni uglovi kongruentni, tj.
a-auPPu ...
b) naizmjenični uglovi kongruentni, tj.
Icorcina: Uglovi s paralelnim kracima, oba isto ili oba suprotno orijentirani su kongruentni.
a=Sup=yx,... iSlika 3.36.a i 3.36.b)
c) Suprotni uglovi suplementni, tj.
a+Y\ = 180°, /?+ 8, = 180°,... l>»l>.i/' Ako su oba kraka dva ugla paralelna u istom smjeru (slika 3.36.a), onda se oni izometri-
|iim pieslikavaju tako da se krak OA prevodi u krak 0,A,, a krak OB u krak 0,B,, a što znači da
Slika 3.35. Vrijedi i obrnuta teorema: I I | ; J O AOB preslikava u ugao A,0,B,, pa sli uglovi s paralelnim kracima uistinu jednaki.
i hcaju da su oba kraka suprotno orijentirana onda se uglovi prevode u unakrsne uglove za
k«H' /nđmo da su kongruentni, a time je teorema dokazana.
Teorema: Ako su saglasni i naizmjenični uglovi kongruentni, a suprotni uglovi suplemcnlni,
onda su prave p i q, presječene transverzalom t, paralelne, tj.
rt'orema: Uglovi s paralelnim kracima, dva isto a dva suprotno orijentirana, su suplementni.
Ako su: a= au p=J3\,...
(Slikj 3.36.c)
a= Su p = Y\,...
a +f) \ — 180°, p + a, - 180°,...
lldlt«/: Nije teško uočiti sa slike 3.36.C da su uglovi AOB i A,0,B, suprotni, a prema ranije iskaza-
tada s u p |[ q. ini| lcoiemi, suprotni uglovi su suplementni, pajeZAOB + ZA,0,B, = 180°, što je trebalo dokazati.
I
Napomena: Nije teško uočiti da su na slici 3.35. uglovi ai S ili p i y unakrsni. (Koji su još unu.j , 2 Ug|ovj s ortogona , n i m ( o k o m i t i m ) kracima
krsni uglovi?)
H pi.i'<si se koristi termin uglovi s normalnim kracima, a mnogo je bolji uglovi s ortogonalnim
Primjer: Dokazati da su unakrsni uglovi jednaki. (tikoiuilim) kracima.
11wi uula mogu imati ortogonalne krake u tri slučaja:
Dokaz: Kako su ai podnosno ai y naporedni (tj. suplementni), to je:
a) da su oba oštra
a + /? == 180°^ b) da su oba tupa i
a + p = a + y, odnosno P = y , pa je tvrdnja tačna.
a +y -180 c) da je jedan oštri, a drugi tup.
3.7. UGLOVI S PARALELNIM I ORTOGONALNIM KRACIMA
Napretkom i usavršavanjem matematike,

uvjetovano je blagostanje države.
(Napoleon)
3.7.1. Uglovi s paralelnim kracima

I I i'tircina: Dva ugla s ortogonalnim kracima su kongruentna ako su
Ako posmatramo uglove s paralelnim kracima, onda su mogući sljedeći slučajevi: isto orijenlniifl n I nli.i oštra ili
ni, suprotno orijentirani i jedan par isto, drugi par suprotno orijentiran. j li) nli.i tupa.
CosiaraK einjemca zaKijuci sam).
IMII I-inli: Zbir unutrašnjih uglova konveksnog mnogougla od n stranica dat je formulom:
S„= (n-2) • 180
Teorema: Uglovi s ortogonalnim kracima su suplementni, ako je jedan oštar a drugi tup.
finkii/ l'omato nam je da je zbir unutrašnjih uglova u trouglu

Dokaz mogu izvesti i učenici sami. Jciliifik 180° (što će kasnije biti konkretno dokazano).
hl|i' It-ško uočiti da kada iz jednog vrha mnogougla povučemo
Posljedica: Ako su kraci jednog ugla ortogonalni na krake dmgog ugla, onda su ovi uglovi vi ili|<i)',onale, dijelimo ga na n - 2 trouglova (vidi na primje-
jednaki ili suplementni. lii pi'loiigla sa slike 3.39., a uvjeri se i na više primjera). Kako
l« /lin uglova trougla 180° (a u mnogouglu ih ima n - 2), to je
liirin tvi'dnja tačna.
Zadaci za utvrđivanje i vježbu
Zbir vanjskih uglova konveksnog mnogougla od
1. Ugao koji obrazuje visina spuštena na krak jednakokrakog trougla sa osnovicom trougla jcd-
>i ilniiuca, jednak je 360°.
nak je polovini ugla pri vrhu. Dokaži!
2. U AABC simetrala ugla a obrazuje sa stranicom BC ugao s=\ 17°. Izračunaj oštar ugao cpizmc
du prave BC i simetralc spoljašnjeg ugla kod vrha A. ttnliii/ Neka su unutrašnji uglovi mnogougla a,, a2,a„ a
»|.itl|.išii|i pu p2,..., P„. Nije teško uočiti da su susjedni uglovi
3. Simetrala spoljašnjeg ugla pri vrhu jednakokrakog trougla paralelna je osnovici. Dokaži!
ii, i fl, suplementni i da je
4. Izračunaj ugao y u AABC ako se simetrale uglova a i fi sijeku pod uglom koji je jednak uulil
180°-/. ' ai + P\ = 180°
5. U pravouglom trouglu visina i težišna linija hipotenuze obrazuju sa katetama jeidnake uglnvc, ^, + /? 2 =180°
Dokaži!
,„+p„ = m°
3.8. MNOGOUGAO (POLIGON, MNOGOKUTNIK) "iiiliiiiinjemimamo
I.., i ,o i .. +an) + (px+ p2+ ... +P„) = n • 180° kako je + a 2 + - + «« = ( n - 2)-180° = S„ zbir
Priroda ne čini skokove •ihiili!išii|iliuglova, a P\ + p2 + — + P„ ~ S zbir spoljašnjih uglova imamo:
(Aristote!) V i S n • 180°,
l» .') 180°+ 5 = « • 180°
Ranije smo dali pojam mnogougla. Ovdje će biti više riječi o vrstama i osobinama mnogouglo\ a. .1 I Kl)" - 360° + S = n • 180° a odavde je S = 360°, što je trebalo dokazati.
U literaturi se često pod mnogouglom podrazumijeva zatvorena izlomljena mnogougaona linija
Odsječci izlomljene linije su stranice, a zajedničke tačke odsječaka nazivaju se tjemena lli Hi-llničija: Mnogougao u kome su sve stranice i svi uglovi međusobno kongruentni, naziva se
vrhovi mnogougla. (Slika 3.38.) |ii m Mni.
Prema broju stranica razlikujemo trougle (trokute) sa tri stranicc,
četverougle (četverokute) sa četiri stranice, petougle (petokutc)
11 III cma: Ugao pravilnog mnogougla od n stranica dat je formulom
sa pet stranica itd.
Prema međusobnom polo/a|u stranica, četverougli mogu. biti- (n - 2)-180°
a =
paralelogrami, trapezi i trapezoidi.
Duž koja spaja dva međiisobno nesusjedna tjemena naziva stfj
dijagonala. Hiiltii/, Kako su svi uglovi, prema prethodnoj definiciji pravilnog mnogougla međusobno kon-
Konveksni ugao između polupravih AB i AE (a), naziva se tjiiiciillli, to se jedan od uglova dobija kada se zbir unutrašnjih uglova konveksnog mnogougla
unutrašnji ugao, a ugao i/nieđu polupravih AB i AX (a,) na-1 1 8 0
ziva se spoljašnji ugao mnogougla (slika 3.38.). |.i»I |. li sa brojem uglova, tj. a = — — , što je trebalo dokazati.
a) petougla b) osmougla ct) avanaesiougia
• («-2)-180°
Klfsciiie: a •-• n
( 5 - 2 );- 1 8 0 ° 3-180°
a) a •--• 5 = ^ - 3-36 - 108
Dokaz je jednostavan. (Dokažite sami!)
( 8 - 2 ) -180° 6-180°
b)a= „ = • - • • = 3-45 = 135
3.8.3. Mnogougao i kružnica 8 8
(12-2)180° 10-180°
15 10-15»=150»
Ako u mnogouglu sva tjemena pripadaju jednoj kružniei, <1 sto I I )ylovi četverougla su a, 2a, 3ai 4a. Koliki je ugao ai koliki su ostaliuglovi četverougla?
znači da su tetive te kružnice stranice mnogougla, onda ka- K|?fanje: a + 2a + 3a+4a = 360°
žemo da je mnogougao upisan u kružnicu, ili da je kru/nicn
10a = 360°
opisana oko mnogougla. Takav mnogOugao nazivamo totivni a = 36°, 2a= 72°, 3 a = 108°, 4a= 144°
(slika 3.41.). J
•I l/iačunaj broj dijagonala:
Nije teško dokazati sljedeću teoremu. a) osmougla b) dvanaestougla
. n n(n-3)
|(|c>i(>iije
i'iiie: D = ~
Teorema: Suprotni uglovi tetivnog četverougla su suple-1
| mentni, tj. a) D t = " v ' 2 = 4• 5 = ZU o)L>n- 2
a+y= 180°
Slika 3.41. f3+ 8= 180°
Dokaz: Za dokazivanje prisjetimo se da je centralni ugao jed

/iidaci za utvrđivanje i vježbu
nak dvostrukom perifernom uglu. Ostalo zaključite sami. I Ako je u četverouglu ugao a = 40°, koliki su ostali uglovi ako je y- a = 60° i /3 - 8= 30°.
Za mnogougao čije sve stranice dodiruju istu kružnicu, ka/cmo
da je opisan oko kružnice, ili kružnica je upisana u mnogougjo, (R: y= 100°, /?= 125°, 8= 95°)
Takav mnogougao nazivamo tagentni mnogougao. (Slika 3.42.) } /bir ma koja dva spoljašnja ugla četverougla, jednak je zbiru dva nesusjedna ugla u tom četve-
imij'.lu. Dokaži!
Teorema: Zbir dužina dviju suprotnih stranica tangentnog
(Uputstvo: a + f}+ y + 8= 360° itd.)
četverougla jednak je zbiru druge dvije suprotne stranice
istog četverougla, tj. i I) pctouglu jedanugao je a, a svi ostali uglovi se razlikuju za 20°. Koliki su uglovi tog petougla?
a + c — b + d. (Rv a = 68°, 88°, 108°, 128°, 148°)
I Oihedi broj dijagonala:
Dokaz je izostavljen, ali učenici ga mogu i sami izvesti, tako što će uočiti da su tangentne du/i a) devetougla b) jedanaestougla c) trinaestougla.
povučene iz tačke van kružnice jednake itd. (R: a) 27, b)44, c) 130)
Napomena: Nije teško zaključiti da se oko svakog pravilnog mnogougla može opisati i upisati *' Koji mnogougao ima broj stranica jednak broju dijagonala?
kružnica.
(R:w = 5 )
Primjeri: (i < lilredi mnogougao kod koga je:

1. Izračunati zbir unutrašnjih uglova konveksnog: a) broj stranica jednak broju dijagonala
b) broj dijagonala tri puta veći od broja stranica
a) šestougla, b) desetougla c) petnaestougla
c) broj dijagonala k puta veći od broja stranica
Rješenje: S„ = (n -2) • 180° (R: a ) « = 5, b) n=9, c)n = 3 + 2k)
a) S6 = (6 - 2) • 180° = 4 • 180° = 720°
I Kohko stepeni ima ugao pravilnog:
b) S| 0 = (10 - 2) • 180° = 8 • 180° = 1440° a) šestougla b) desetougla c) petnaestougla.
c) Sl5 = (15 - 2) • 180° = 13 • 180° = 2340° (R: a) 120°, b) 144°, c) 156°)
v"- »/" - 'Ć, o)n= 15, c) n = 16 ) huvodimo teoremu bez dokaza, a koja se može provjeriti na primjerima.
9. Izrazi u stepenima i radijanima jedan ugao pravilnog:
a) petougla b) osmougla I corema: Ma koja stranica trougla veća je od razlika, a manja od zbira duge dvije stranice.
(R: a) 108° ili b) 135° ili — )

5 4 > |liii)>im riječima, ako su a, b i c straniceAABC, onda je:
\b - c\ < a \ <c<a + b
N.i usnovu ove teoreme može se zaključiti: Da bi tri duži mogle biti stranice nekog trougla, onda
| Svaki uspjehje trijumf upornosn iinii.i|U biti zadovoljeni uvjeti prethodne teoreme.
I'ilinjcr: Provjeriti da li date duži mogu biti stranice trougla?

a) a = 8, b ~6, c = 12
O v S biri ^ - t r 0 U f ° ( t r o k U t ) m n ° g 0 U g a 0 k ° J j stranice. To je konveksna figura.
Ovdje ce biti rijeci o nekim važnijim osobinama trougla. b) a - 7, b 20, c-- 5 • ' •
lt)c(enje: a) da b) ne (Zašto?)
3.9.1. Uglovi trougla
Teorema: Spoljašnji ugao trougla jednak je zbiru dva unu- t n.H, Odnos stranica i uglova trougla
trašnja njemu nesusjedna ugla (slika 3.43.), tj. /?, = a+y
l idi ema. U svakom trouglu, naspram veće stranice je veći ugao.
Dokaz: Ako u tački B povučemo polupravu Bx paralehio sa
AC, onda dobijemo uglove e i (p, gdje su: <>
j = a saglasni i t; - y Diikii?/. Neka je AB = c najduža stranica AABC. Konstruirajmo
naizmjemčni, a kako je /?, = £ + t o j e i/?, = « + š t o je , (,i0lui D tako da je BC = BD. Tada smo dobili jednakokraki
trebalo dokazati. M Hli kome su uglovi na osnovici DC kongruentni i ozna-
I ' I I I I O . ih sa s. Z C = y = <p+s pa je y> s. U AADC spoljašnji
Teorema: Zbir unutrašnjih uglova trougla je 180°. ni'.io je s pa j e s= a + (p, odakle j e s> a, što znači i d a j e
; a. Na isti način dokazuje se da je y> fi, pa je time teorema D
ilul..i/,ana. Slika3.44.
Dokaz slijedi iz prethodne teoreme. (Dokaži sam!)
Nije teško dokazati i sljedeću teoremu: I'nsljedica: Najduža stranica pravouglog trougla je hipotenuza. (Zašto?)
Teorema: Zbir spoljašnjih uglova trougla je pun ugaO (360°). Di linicija: Trougao je jednakokraki ako ima jednake dvije stranice.
Iz prethodne teoreme slijede posljedice: I, ilnake stranice u jednakokrakom tiouglu nazivamo kraci, a preostala stranica naziva se osnovi-
Posljedica 1: Ako je u trouglu a + p = y, onda je y = 90°.(Dokaži). .ii ili baza.

I'nsljcdica: Naspramjednakih stranica leže jednaki uglovi.
Posljedica 2: Unutrašnji ugao jednakostraničnog ti'ougla iznosu 60°. (Zašto?) I.. /nači da su uglovi na osnovici jednakokrakog trougla jednaki.
Posljedica 3: Oštri uglovi jednakokrakog pravouglog tiougla iznose 45°.
Posljedica 4: Uglovi na osnovici jednakokrakog trougla su oštri. Udinicija: Trougao je jednakostranični ako su mu sve tri stranice jednake.
Posljedica 5: Trougao ne može imati dva prava ili dva tupa ugla. (Zašto?)
Niipomena: Prema uglovima, trouglove dijelimo na: oštrougle, tupougle i pravougle.
3.9.4. sreanja duž trougia
fluUija: Dva trougla AABC sukuu6. UVUUll J- -
Definicija: Duž koja spaja sredine dviju straiiiea trougla, naziva se srednja duž ili srednia Kiivii uAA\B,C\ itopišemo:
nija trougla. li-ir &ABC = A\B\C\ i
AB=A\A\ «=«i
iC = A\C\ P = Px
Teorema: Srednja duž trougla paralelna je trećoj straiuci tro- BC = B\C\ r=n
ugla, a jednaka njenoj polovini, tj.
MN\\AB i MN = ^ AB hiiiil'iuencija dva trougla može se dokazati pod određenim

wvjciiin.i, tj. da su im kongruentna odgovarajuća (homo-
t
Ittnn.i) po tri elementa. Medu kongruentnim (jednakim) ele-
B Dokaz ove teoreme će biti izveden nešto kasnije kao poseban IIH iilmia mora biti bar jedna duž. A
Slika 3. 45. zadatak. :
n ktmgruenciji (podudarnosti) trouglova govore četiri
Zadaci za utvrđivanje i vježbu tiuit'ine
1. Ako ma koju tačku C n a kružnici spojimo dužima sa krajevima prečnika AB, dobijamo pia\o
ugli trougao AABC s pravim uglom kod tjemena C. Dokazati! l,,,,rCU
D ^ o V g r J i r r ^ . C , su kongruentna ako i samo ako su dvije stranice i ugao koji
(Uputstvo: Spajanjem tačke C sa centrom kružnice O dobijamo dva jednakokiakii
mii' obiazuju kongruentne sa odgovarajućim elementima drugog trougla, tj
trougla, a dalje primjenjujemo teoremu o spoljašnjem uglu troi igla )
(AB = A\B\ i AC = A\C\ i a= a\) <=> AABC= AA\B\C\
2. Odredi uglove trougla ako su oni pisani u obliku: a, 2ai 3a.
(R: 30°, 60°, 90°)
3. Izračunati ugao koji obrazuju dvije visine jednakostraničnog trougla. lliikii/1 Iz pretpostavke imamo da je AB = AtBh a na os-
(R: 120°) iiiivu aksioma A\\ postoji tačno jedna poluprava A,X sa
lilr sliane prave A\B, sa koje je i Q , takva &nA\B\ zahva-
4. Visina koja odgovara kraku jednakokrakog trougla obrazuje sa osnovicom ugao S. Izraziu po- 11 i .io kongruentan uglu a. Kako je a= a\ to se îA'po-
moću Ssve spoljašnje i unutrašnje uglove trougla.
M.ip.i sa krakom ugla a,, pa tačka C\ e A{X.
(R: a=90- S)
5. Dokazati d a j e visina trougla manja od svake stranice trougla između kojih ona leži. NII nsnovu istog aksioma Au na polupravoj A\X postoji
inriio |edna tačka C' takva da j e A,C'~AC. Ali, kako je
6. Dokazati da je zbir visina manji od obima tog trougla.
/,/ 'i 4C i C,eA,X, to j e C'=C,. Prema tome, postoji kretanje (izometrija) koje AABCpresli-
7. Svaka stranica trougla manja je od njegovog poluobima. Dokaži! hivu u \A\B\C\ pa su trouglovi (prema definiciji o kongruenciji) kongruentni, tj.
(Uputstvo: a < b + c itd.)
AABC- AA\B\C\ i
8. Težišna duž je manja od njegovog poluobima. Dokazati!
BC= B\C\
a
(Uputstvo: t <c + — itd.) P - P\
y = f\, a time je teorema dokazana.
n.iale teoreme navodimo bez dokaza.
3.10. KONGRUENCIJA (PODUDARNOST, SUKLADNOST)
1
TROUGLOVA I'corema (USU)-(Drugi stav) . , i
|)va liougla ABCiA,B,C, su kongruentni ako i samo ako su jediia stranica i na njoj nalegla dva
n,.la icdnog trougla kongruentni sa odgovarajućim elementima drugog tiougla, tj.
Raclje divan način života. On nam rastjeru/c (AB = A,B, i a^ a, i P- P\) AABC^. AA,B,C,
dosadu, koja čovjeka često više muči od bijedc
(Adelfeh)
l'eorema (SSS)-(Treći stav) ,
I )va iiougla ABC i A\B,C\ su kongmentni ako i samo ako su stranice jednog trougla kongruentne
Na osnovu definicije izometrije duži i uglova, možemo govoriti i o izometriji figura uopce
s.i odgovarajućim stranicama drugog trougla, tj.
sukhdno^st) 1 njeČ1
° ,Z
°metriji trou
8lova' ko
J' u nazivamo kongruencija (podudarnost ili
(AB - A,B\ i AC = A,C, i BC = B\C\) o AABC = AA,B\CX
Teorema (SSU)-(Četvrti stav)
Dva trougia ABC i A,BXCX su kongruentna ako i samo ako su dvije stranice i jedan ugao nas
pram veće stranice kongruentni sa odgovarajućim elementima dmgog trougla, tj.
(AB=AXBX
Iz prethodnih teorema slijede posljedice.

i BC = BXC\ i a = a , i BC>AB) o AABC= AA\lixC\
r Strpljivost, to je temelj vrline.
(Balzac)
i i i ' . . netrijskom preslikavanju koje nazivamo simetrijabit će riječi kasnije. Ovdje ćemo primije-
Posljedica 1: Dva jednakostranična trougla su kongmentna ako imaju kongruentnupo jednu stranicu. mli kongruenciju i objasniti pojam simetrale duži i ugla.
Posljedica 2: Dva jednakokraka trougla su kongruentna ako su kongruentne:
a) osnovica i krak, ili
311.1. Simetrala duži
b) ugao na osnovici (ili kod tjemena) i jedna stranica.
Posljedica 3: Dva pravougla trougla su kongruentna ako su im kongruentne: M
Di'linicija: Prava ortogonalna na duž u njenom središtu
a) jedna kateta i hipotenuza, naziva:se simetrala te duži (slika 3.50.).
b) odgovarajuće katete,
c) jedan oštar ugao i jedna stranica. O B
N"
Primjeri: l'i'orema: Svaka tačka simetrale dužijednako je udaljena
1. Dokazati da su ti'ouglovi ABC i A\B\C\ kongmcntni od krajeva duži. Slika 3.50.
:C
ako jc a ~ ax,c = C\, hc = hc\, gdje je hc visina koj;i oil
govaru stranici c. IJoka/:: Neka je M proizvoljna tačka simetrale duži (slika 3.50.). Spajanjem tačke M sa krajnjim
/ Rješenje: Iz uvjeta zadatka imamo da su a = a, i c ~ ct

Dokazat ćemo da su uglovi /.B=Z.B\. Kako j e po prct|io-
l.u'kaina A i B dobit ćemo AAOM i ABOM, koji su kongruentni. Dokažimo to:
AO = OB (po definiciji)
C stavci hc=hc\ i BC=BXCU a uglovi ZD=ZD\=90°, lo liii
k
A D B A, ZAOM = ZBOM = 90° (jer je sl AB po definiciji)
1
/
osnovu (SSU) ABCD = AB\C\D\, a onda imamo da je P fi\, i OM=OM (zajednička duž)
Slika 3.48. a to znači da su AABC= AA\B\C\. s l'icim stavu SUS: AAOM = ABOM, pa su duži AM = BM, što je trebalo dokazati.
I'osljcdica: Trougao AABM na slici 3.50. jejednakokraki.
2><
2. Ako su u trouglu dvije visine kongruentne, onda |c to \ (Ko|ii još posljedicu možeš sam iskazati?)
jednakokraki trougao. Doka/.iti!.
Rješenje: Neka su u AABC duži AN\ i BN2 ortogonaliK' na
krake trougla. Nije teško zaključiti ci.i jc 3.11.2. Simetrala ugla
AABN\=AABN7, pa je S
A B Dcfinicija: Polu prava koja polazi iz tjemena ugla i dijeli taj ugao
ZBAN\ s ZBAN2, a onda je AABC zaista jednakokraki
na d\ a kongruentna ugla naziva se simetrala ugla (bisekktrisa).
Slika 3.49. Zašto?
'l'eorema: Svaka tačka simetrale ugla jednako je udaljena od

Zadaci za utvrđivanje gradiva ki akova tog ugla. Slika 3.51.
1. Dokazati da su dva trougla kongruentna ako su im kongruentne:

a) stranice a i b i visina hc, \
b) stranica c, visina hc i ugao a, |
c) stranice b i c i ležišna duž l r .
2. Dokazati da su visine koje odgovaraju kracima jednakokrakog trougla međusobno kongruentnc i

3. Ako trougao ima dvye kOngruehtne visine, onda je taj trougao jednakokraki. Dokazati! { o A O A
a) b)
4. Dokazati da je težišna dužkoja odgovara hipotenuzi pravouglog trougla kongruentna polo\ inil Slika 3.52.
hipotenuze. }
Dokaz;: Posmatraj slike 3.52.a i 3.52.b pa dokaz izvedi za oba slučaja. Primijeni prethodno gradivo.
.i < 54.). Kako Oei', AO = BO i Oes2 => BO = cu, 5
I
I ml.ivdc je AO = BO = CO, a to znači da se tačka O na-
{»<1 II.I sve tri simetrale stranica AB, BC i AC, tj. na s\, s2 i
i, | lo zajednička tačka, a jednako je udaljena od vrhova
Mt« ', l|, vrhovi (tjemena) pripadaju skupu tačaka opisane
Mii/nicc, što je trebalo dokazati.
Značajne tačke trougla su eentar upisane i centar opisane kružnice, ortocentar i težište. 7na
čajne duži trougla su težišnica ili medijana i visina, a značajne prave trougla su simetrale umi- /aključak. Oko svakog trougla može se opisati tač- ;
trašnjih uglova i simetrale stranica trougla. U praktičnoj primjeni značajne tačke trougla česlo se uo jedna kružnica.
koriste. l'rougao je uvijek tetivni, jer se oko njega uvijekmože
opisati kružnica.
3.12.1. Centar upisane kružnice
Ako iskoristimo osobinu simetrala uglova, nije teško dokazati da se u svaki trougao može upisati 11?.3. Ortocentar
kružnica.
Ifrllniiija. Duž čija je jedna krajnja tačka tjeme, a
Teorema: Simetrale unutrašnjih uglova trougla sijeku se u istoj tački. Ta tačka naziva se centar •liii|',!i lcrajnja tačka ortogonalna projekcija tog tjemena
upisane kružnice. liu siipiotnu stranicu trougla, naziva se visina trougla, tj.
vi'iiiiii irougla je ortogonalna duž spuštena iz tjemena na
imsptainnu stranicu.
Dokaz: Neka u A \BC (slika 3.53.) tačka O, .v..,r\v/; ~ \()}

presjek simetrala uglova kod tjemena ZA i Z.B. Duži OP. Ii'incina: Prave koje sadrže visine, sijeku se u jednoj
OR i OS ortogonalne na stranice trougla. Prema teoremi o' liit'lii, koja se naziva ortocentar trougla.
simetrali ugla im.imo da je OP = OR ali i OP = OS, a onda
je i OR = OS. To znači da tačka O pripada i simetrali ugla ilnli.i/ Neka su na slici 3.55. AA\, BB\ i CC, visine
ZC. Prema tome. možemo pisati OP = OR = OS, pa je (J inmj'la AABC. U tjemenima AABC povučemo prave
jednako udaljena od stranica trougla. Tačke P, R i S pripa- l'/l' || AB, A'C || AC i B'C || BC, pa se može dokazati da
daju i kružnici sa ccnlrom u O koja je upisana u AABC, šio je •iti l.ičku A,BiC središta stranica B'C, A'C i A'B' trougla
trebalo dokazati. \ l'/Cf' (Zašto?). Znači visine AABC su simetrale stranica
\ l'H t 1 , a kako smo ranije dokazali, one se sijeku u jednoj
Treba uočiti da je duž AA\ dužina simetrale ugla A. Im'ki, ?ime je teorema dokazana.
Ako vanjskim uglovima, naprimjer kod vrhova B i C, konstruiramo simetrale uglova, njihov pie-
sjek je centar upisane spoljašnje kružnice trougla. Znači da se svakom trouglu mogu upisati 111
spoljašnje kružnice, I 12.4. Težište trougla
Za trougao može se reći da je tangentni, jer se u njega uvijek može upisati kružnica. llt linicija: Duž koja spaja tjeme trougla i središte naspramne stranice, naziva se težišna duž,
lli U'/išna linija, ili težišnica trougla.
3.12.2. Centar opisane kružnice

I ttiiTina: U svakom trouglu sve tri težišne duži sijeku se u jednoj tački, koja se naziva težište
Može se dokazati da tri proizvoljne nekolineame tačke A, B, C određuju kružnicu, odnosno u\ i-
litmglii. Udaljenost težišta od svakog tjemena trougla, dva puta je duža od udaljenosti težišta od
jek predstavljaju tjemena trougla.
Mi-disla suprotne stranice trougla.
Teorema: Simetrale stranica ma kog trougla imaju jednu zajedničku tačku. Ta tačka naziva se
Mokii/ Neka su AN i BM težišne duži AABC (slika 3.56.), koje se sijeku u tački T. Tvrdimo da je
centar upisane kružnice.
W\ si -dnja duž ABC (Zašto?).
r
jerje:
£—E\ (kaonaizmjeničniuglovi),
M, Život je vesela igra za one koji misle.
.N M\N\\\MN\\AB i
T/- (Tennyson)
AB
'Nl 'Si JVI. MN = M^N{ ~ — , pa je prema ranije dokazanoj te<>i mi
M\N\ srednja linija \ iBTi lli'tluicija: Mnogougao koji ima četiri stianice naziva se
A B Mvcrougao.
AN{ - N\T — TN i
Slika 3.56.
BM\ = M\T= TM ili
Iiii/i koje obrazuju četverougao nazivaju se stranice. Stranice
AT = 2 • TN, odnosno BT = 2 • TM, što je trebalo dokazati, a onda zaključujemo da |e iinil'ii biti susjedne i naspramne. Zajedničke tačke dvije su-
>.|i'(lnc stranice nazivaju se tjemena. Duž koja spaja dva ne-
TN =-ÂN . Tačka Tpripada i težišnoj duži konstruiranoj iz tačke C. '•ii'.|cdiia tjemena naziva se dijagonala četverougla. Slika3.57.
I'i'iirema: Zbir unutrašnjih uglova četverougla iznosi 360°. Zbir vanjskih uglova četverougla
Deflnicija: Presjek simetrala uglova, simetrala straniea, visina i težišnih duži trougla ABC, na-
zivaju se značajne tačke trougla. i/nosi 360°.
Ihiluiz Prvi dio teoreme je lahko dokazati. Dovoljno je povući dijagonalu AC i uočiti da se tako
Napomena: Za težište trougla i njegovu osobinu znao je antički matematičar Arhimed (287.-• i'i-lvciougao dijeli na dva trougla, a znamo da je zbir uglova trougla 180°. Kako imamo dva tro-
-212. pr.n.e.). Osobine težišnih duži trougla dao je Heron (I stoljeće n.e.), ali je osobine doka/.io iijil.i, to je zbir unutrašnjih uglova četverougla 2 • 180° = 60°.
Leonardo iz Pize (1220. godine). Poznati švicarski matematičar Euler (1707.-1783.) dokazao jc I Huj'Klio teoreme dokažite sami.
da su presjek simctrala stanica trougla, ortocentar i težište tri kolinearne tačke. Prava kojoj o\v li i
' I puistvo: Zbir unutrašnjeg i spoljašnjeg ugla je 180°, itd.)
tačke pripadaju naziva se Ojlerova prava.
113.1. Paralelogram
lli'linicija: Četverougao koji ima dva para parelenih
stranica, naziva se paralelogram.
1. Konstruiraj kružnicu upisanu u AABC.
I'm.ilclogrami mogu biti pravougli i kosougli. Pravougli para-

2. Konstruiraj kružnicu opisanu oko AABC.
liloi'i.imi su pravougaonici i kvadrati, a kosougli rombi i a
iiniilioidi.
3. Odredi konstruktivno ortocentar AABC. Slika 3. 58.
fiii osiiovu definicije paralelograma proizilaze sljedeće teore-
iin 0 n|ihovim osobinama, koje nije nužno dokazivati.
4. Svaki AABC£i]e su dvije visine jednake je jednakokraki. Dokazati!
I ciircma: a) Naspramne stranice paralelograma su kongruentne,
5. Svaki trougao čije su dvije težišne duži jednake je jednakokraki.
Dokazati! l') Naspramni uglovi paralelograma su kongruentni,
i) I 'glovi na istoj stranici paralelograma su suplementni,
6. Visina AAX i BB\ AABC obrazuju sa stranicom AB uglove čiji je zbir jednak uglu kod tjemcna •I) l)i|agonale paralelograma se polove.
C. Dokazati!
Mn/c se iskazati i slijedeća (obrnuta) teorema:
7. Zbir težišnih duži AABC veći j e od 3/4 njegovog obima. Dokazati!
I i-orcma: Četverougao je paralelogram ako važi jedna od sljedećih osobina:
8. Ako je tačka O ortocentar u AABC, dokazati da je ZAOB+ZC= 180°. n) n.ispramne stranice su mu kongruentne,
li) uaspramni uglovi su mu kongruentni,
i) uglovi na istoj stranici su suplementni,
il) dijagonale mu se polove.
i.13.2. Pravougaonik
(' slučaju da je paralelogram kosougli, a ima nejednake susjedne stranice, onda se on naziva
Defmicija. Pravougli paralelogram nejednakih susjednih stranica lomboid. Preciznije se to može iskazati sljedećom defiPicijom:
naziva se pravougaonik.
»t'linicija. Paralelogram nejednakih susjednih stranica i uglova naziva se rombbid.
Pravougaonikje paralelogram, pa sve osobine koje vrijede za pai ale-
Q logram, vrijede i za pravougaonik. Medutim, za pravougaonik vii|c-
Slika 3.59. de i sljedeće osobine: /adaci za utvrđivanje i vježbu
Teorema: Dijagonale pravougaonika su kongruentne. I Dokazati da paralelogram sa ortogonalnim dijagonalama ima jednake stranice.
(Uputstvo: Kako se dijagonale polove, to su trouglovi ABC i /f/JCkongruentni...)
Dokaz je jednostavan. Dovoljno je povući dijagonale i uočiti dva kongruentna trougla.
Dokazati da su sredine stranica romba tjemena pravougaonika.
Posljedica: Kako su dijagonale pravougaonika kongruentne i polove se, to.se oko pravougaonika
može opisati kružnica. I Dokazati da su sredine stranica pravougaonika tjemena romba.
Pravougaonik je dvoosno simeti'ična figura.
4. Dokazati da su sredine stranica kvadrata tjemena drugog kvadrata.
'i Dokazati da je težišna duž, koja odgovara hipotenuzi pravouglog trougla, jednaka polovini
3.13.3. Romb lupotenuze.
Detinicija: Jednakostranični paralelogram nejednakih susjednih uglo-
va, naziva se romb.
1.13.6. Trapez
Kako je romb jednakostranični paralelogram, to pored osobina Delinicija: Konveksni četverougao koji ima samo jedan
koje vrijede za sve paralelograme, za romb vrijedi i sljedećn p.u paralelnih stranica naziva se trapez.
teorema koju navodimo bez dokaza:
I'.ualelne stranice trapeza nazivaju se osnovice (a i c na
slii'i 5.62.), a druge dvije, neparalelne stranice (b i d), na-
Teorema: Ako je paralelogram romb, onda vrijedi:
/ I V J J U se kraci trapeza.
a) Dijagonale romba su međusobno ortogonalne, K.islojanje h između osnovica naziva se visina trapeza.
Slika 3.62.
b) Prave određene dijagonalama su simetrale uglova čija se tjemena spajaju, Ako ie jedan krak trapeza ortogonalan na osnovicu, trapez
|i- puivougli.
c) Prave određene dijagonalama su njegove ose simeti-ije.
Posljedica: U romb se može upisati kružnica, čiji je centar presjek dijagonala.

Dctinicija: Duž koja spaja sredine krakova trapeza naziva se srednja diiž (srednja linija)
liti|ieza.
Definicija: Pravougli jednakostranični paralelogram naziva se

kvadrat.
I «•<» ema: Srednja duž trapeza paralelna je osnovicamai
l' ilnaka njihovoj aritmetičkoj sredini.
Pošto je kvadrat paralelogram, ima sve osobine paralelograma. 'I o |r '
pravougli paralelogram pa ima osobine pravougaonika ali |
jednakostranični paralelogram pa ima i sve osobine romba.
Iiukaz: Neka je dat trapez ABCD i neka je srednja duž
Dakle, kvadrat je jednakostranični pravougli paralelogram okn ko;>ii
MN (slika 3.63.). Spojimo tačku D sa lačkom N i dobijenu
se može opisati i u koji se može upisati kružnica. Dijagonale su oi lu
iln/ pi odužimo do presjeka sa osnovicom u tački E. Doka-
gonalne i polove se. Kvadrat je pravilni četverougao jer ima jednuko ! • ' I I M O da je ABEN= ACD/V.
stranice i uglove
Kako je ZA/=Z/*/(unakrsni uglovi)
BN=NC (središna kraka) inoraju AAĐC s AADC. Pošto je:
AB = AD (po definiciji deltoida)
ZB=ZC( naizmjenični uglovi)
BC = DC (po definiciji deltoida)
slijedi da je ABEN - ACDN (USU) i DC = BE
AC = AC (zajedničke stranice) .
Kako je ABEN = ACDN, to je trapez ABCD po površini jednak AAED. Srednja duž trougla je u ln|c \ABC=AADC (SSS), a time je teorema dokazana.
isto vrijeme srednja duž trapeza, pa je AB || DC || MN. I'nsljcdica 1: Uglovi koje obrazuju nejednake stranice deltoida kongruentne su.
U AAED, MN je srednja duž pa je AE=2MN, a MN je i srednja duž trapeza. Kako |e I'iisljcdica 2: Dijagonale deltoida su ortogonalne, a ona koja pripada osi simetrije polovi drugu
AE=AB +BE =AB+DC, to je AB+BC=2MN, a time smo dokazali da je srednja duž trapeza zaista ili|.if>onalu.
paralelna osnovici i jednaka aritmetičkoj sredini osnovica trapeza.
I'i'orcma: Simetrale uglova deltoida sijeku se u jednoj tački, koja je centar upisane kružnice u
Definicija: Trapez je jednakokraki ako su mu kraci kongruentni. lll'llOld.
Navodimo neke teoreme bez dokaza, jer su jednostavni. Dnkii/je izostavljen, ali se ova tvrdnja može iahko dokazati.
Teorema: Simetrala jedne osnovice jednakokrakog trapeza |c

simetrala i druge osnovice i simetrala cijelog trapeza.
/itdaci za utvrđivanje i vježbu
A B Posijedica: Uglovi na osnovici jednakokrakog I a) Definiraj trapez.

trapeza su kongruentni. b) Koje elemente ima trapez?
Slika 3.64.
c) Definiraj jednakokraki trapez.
d) Dokaži da su uglovi na osnovici jednakokrakog trapeza kongruentni.
Teorema: Simetrale krakova jednakokrakog trapeza sijeku se u jednoj tački. Ta tačka je cenut 1
a) Defmiraj deltoid.
opisane kružnice. b) Koje su osobine dijagonala deltoida?
c) Dokaži da su uglovi koje obrazuju nejednake stranice deltoida kongruentni.
Teorema: Dijagonale jednakokiakog trapeza su kongruentne. i Ako se dijagonale u jednakokrakom trapezu sijeku pod pravim uglom, onda je visina jednaka
*mlii|oj..duži. Dokaži!
I Ako spojimo središta stranica jednakokrakog trapeza, kakav se četverougao dobije? Pokaži
Dokaz: Treba dokazati da je AC = BD. Trouglovi AABD =
^nii'.liiikcijom.
AABC, jer je:
I ii|.igonaie ACi BCjednakokrakog tiapeza sijeku se u tački M. Treba dokazati da je AAMD = ABMC.
AB = AB (zajednička stranica)
ZA = ZB (uglovi na osnovici)
AD = BC (kraci su jednakokrakog trapeza) \ 14. KONSTRUKTIVNI ZADACI O TROUGLU I ČETVEROUGLU
Slika 3.65. Prema tome AC = BD, što je trebalo dokazati. mmmmmmmmmmmmmm*. -•• • ~ •'.">*
I Meni ne treba pomoć. Čim teže, tim bolje.
1 Najbolje radimn borbi.
3.13.7. Deltoid | N. Tesla
I nii'.iuiktivne zadatke rješavamo kao praktične vježbe, nakon teorijske obrade gradiva geomet-
Definicija: Četverougao koji ima dva para kongruentnih susjed- il(i Ovdje se sistematiziraju znanja, počev od definicija, aksioma, teorema i dokaza, te osobina
j.n|i ilniih geometrijskih figura, prije svega duži, uglova, trouglova, pa i četverouglova, uglavnom
nih stranica naziva se deltoid.
liimln'il koje smo mi u ovoj tematskoj cjelini obradili.
'•i i|i,fiavanje konstruktivnih zadataka koriste se pojmovi: "konstruirati", "data figura", "presjek",
•I np l.ičaka" itd., ali podrazumijevajući da su ti pojmovi jasni i trivijalni.
Teorema: Prava određena dijagonalom deltoida, koja spa|a
A tjemena uglova koje obrazuju jednake stranice, njegova je osa Ili lliucija: Geometiijski konstruirati neku figuru znači riješiti zadatak konstrukcijom, služeći
simetrije. -i'i.iuio linijarom i šestarom.
Slika 3.66.
0
0
0
konstrukcija
dokaz
diskusija
Analiza je traženje načina da se riješi konstrukcija. Ako je konstrukcija jednostavna, onda atiali/n
r Uji'šeuje:
Anali/a: Konstruiramo pravougli ABC. U tački C rotiraj-
1110 katetu CB u kongruentnu duž CBV na pravoj AC tako
tlii |e C izmedu A i B, (slika 3.69.). Tako dobijena duž
nije potrebna. Analizom se uočavaju zavisnosti između poznatih i traženih elemenala /adane li •l/i[ |e jednaka zbiru kateta. ABtCB je jednakokraki sa
gure, a na osnovu kojih treba obaviti konstrukciju. nšli uu uglom ZBBXC = 45°. Tako se dobije AAB,B sa poz-
Da bismo uočili vezu između tražene i poznate figure, koristimo se pomoćnom skicom, koju iui| n.iloiu stranicom i sa dva ugla na toj stranici (osnova kon-
češće crtamo slobodnom rukom, a koja treba da predstavlja datu figuru, često sn naglašenim dii Muikci)e p o U S U ) .
tim podacima. Crtež - skica radi se uz pretpostavku da je zadatak riješen.
Nakon uočenih i traženih elemenata, pristupamo konstrukciji, odnosno rješenju zadatka. Ktiiisli ukcija: Konstruirajmo duž B,A = a + b i u tački
//, //?/?,C = 45°, a u tački A ZCAB = a.
Konstrukcija se sastoji u tome da se, na osnovu izvedenih zaključaka iz analize, tražena llguin I'u-sjck. krakova uglova je tačka B, a normala iz tačke B
nacrta konačnim brojem osnovnih konstrukcija, a na osnovu datih elemenata. 1111 tlu/ B,A siječe tu duž u tački C. Tako smo konstruirali
Konstrukcija je dobro urađena ako se svaki "korak" opiše, a ne samo nacrta.
li,i/cni pravougli AABC.
Dokaz ima za cilj da se utvrdi da li obavljena konstrukcija zadovoljava sve uvjete zadatka. Iloka/. slijedi iz analize konstrukcije.
Pri dokazivanju koristimo sve nama potrebne i dokazane teoreme, iskazane definicije i aksionii'
Cinjenice koje se konstrukcijom potvrđuju, idu u prilog dobrog rješenja zadatka i kažemo <la su Dlskusija: Zadatak ima jedno rješenje.
tačne po konstrukciji.
Diskusija: U ovoj etapi utvrđuje sebroj rješenja zadatka. Diskusijom se ispituju uvjeti rješivosti,
3.14.1. Primjeri konstruktivnih zadataka o trouglu I Konstruirati AABC ako je dato: stranica c, razlika druge
ii // ti ako je a > b).
1. Konstruirati AABC ako su mu dati elementi: stranica c, visina hc i težišna duž tc.
MjKcnje:
Rješenje:
a) Analiza: Možemo skicirati, proizvoljan AABC i označimo date elemente, kao na slici 3.0/ Viiuli/a: Ako se obavi rotacija stranice CA oko tjemena C
Uočavamo da pravougli ADEC ima katetu CD i hipotenuzu CE, gdje je E središte date duži c •••I ugao y, tačka A se preslikava u tačku D&BC, tako da je
c (I > . IC, a to znači da je BD = a-b.
Ni|e teško izračunati ZBAD. Trougao ADC je jednako-
b) Konstrukcija: Konstruirajmo pravougli ADEC u kome je kaict|>
CD = hc i hipotenuza CE = tc. li.iki, pa ako sa £ označimo ugao na osnovici AD, onda
Na pravoj DE konstruirajmo tačke A i B s.i raznih strana tačke E, lakn i-
da je AE = EB = cf.2, gdje je c data du/ I ako je konstrukcija zavKt' a + j3
D E na, jer imamo sva tri tjemena trougla. 't \X(f-y=a + j3 i £• . Kako je s spoljašnji
Slika 3.67. a-
c) Dokaz: Stranica c = AB datoj duži, a CD jc konstruirana ortogon.il IO'.IO. lo je ZBAD = e- P, tj. ZBAD = •, p a j e kon-
Podaci: no na AB tako da CD = hc.
»iiiikt i|a AABD moguća.
Tačka E je po konstrukciji sredina duži AB, a duž CE = tc. Dakle, II
konstruiranom AABC duži c, hc i tc odgovaraju datim elementima /,i Kimslrukcija: Konslrukcijom AABĐ možemo dobiti dva
datka. iji".i'iij:i (slika 3.72.). Konstruiramo duž AB = c i polu-
a - p
d) Diskusija: Tačka E je presjek prave AB i kružnice k(c, tc), a visiim pi.iMi Ap koja sa AB obrazuje ugao . Kružnica k
CD = hc je visina spuštena na pravu AB iz'tačke C. tK b) može da siječe polupravu Ap u tačkama D i D\.
0 ako je hc < tc, zadatak ima dva rješenja, 11. nu-na C i Ct dobiju se u presjeku simetrale s duži AD i
pi.ne BD, odnosno simetrale i duži AD\.
D E 0 ako j<shc = tc, zadatak ima jedno rješenje i D = E,
Slika 3.68. 0 ako je hc > tc, zadatak nema rješenja. Htikii/ Slijedi iz analize i konstrukcije.
suaniuc a
0 ako poluprava Ap siječe k(B, a - b) u dvije učke, di-b
postoje dva rješenja: hABC i AABC\. UlKcnjc: A B
0 ako je poiuprava Ap tangenta na k(B, a - b), posto \iializa: Neka je ABCD proizvoljan pravougaonik. Ako produžimo
jejedno rješenje: AABC = AABC\. »limiku BC za dijagonalu d =BD i spojimo tačke D i E, dobijamo jedna-
hiln.iki ADEB. Simetrala osnovice DEprolazi kroz tjeme B.
0 ako poluprava Ap ne siječe k(B. a - b), nenu
E
lješenja. : Ii| Konstrukcija: Konstruirajmo stranicu a = CD i u tački Cortogonalu Slika 3.76.
i |o osnovica jednakokrakog ADEB, a njena simetrala prolazi kroz
4. Konstruirati trougao ABC ako mu je dat obim i d\ii;
liifkn B koja se nalazi na pravoj CE. Tako smo dobili tri tjemena pravo- Podaci:
ugla.
iiiuiuiiika B, C i D, a četvrto tjeme je presjek paralele CD kroz B i paralele
Rješenje: : lli Kio/Đ. d+b
Analiza: Konstruirajmo proizvoljan AABC i rotirajmo stu i 11 Dokaz: Svi elementi odgovaraju zadanim podacima. (Kako ćeš to
nice AC = b i BC = a na pravu AB (slika 3.73.). Stuiuc.i |nn\|criti?)
ACse preslikava u duž AD~AC, a stranica li(' u ilu/ BE B('
AACD i ABCE su jednakokraki, čiji su uglovi na osno\i- ill Dlskusija. Zadatak ima samo jedno rješenje.
Slika 3.73.
cama cd2 i /?/2 (Zašto?). T>w, DE=a+b+c je ohmAAlU '
Podaci: Konstrukcija: Konstruirajmo datu duž DE= a + b < i u

tačkama D ZADC =a/2 i E ZBEC =p/2. Kraci konsiiui
ranih uglova sijeku se u tački C. Kako su DC i EC o-.no
Slika 3.77.
vice jednakokrakih trouglova ACDA i AECB, njiho.c si
metrale sijeku duž DE u tačkama A i B. Spajanjem t.ič.ika
A,BiC dobijamo tračni trougao A ABC.
Dokaz slijedi iz analize i konstrukcije.

/tulaci za utvrđivanje i vje/bu
Diskusija: Zadatak ima jedno rješenje. I Ako označimo: stranice AABC sa BC = a, AC = b i AB - c, naspramne uglove sa a, pi y, odgova-
titjtu i- visine sa ha, hb i hc, težišne duži sa t„, tj, i tc i obim sa O, konstniiraj taj trougao, ako je dato:
a) b, c, tc b) c, a, th c)c,a- b, P (« > b)
3.14.2. Primjeri konstruktivnih zadataka o četverouglu d)a,b + c,a e) O, a , (3 f) O, P, y
(liputstvo: Pogledaj primjere.)
• , 1. Konstruirati trapez, ako su mu date stranice a,b,c i <1
Podaci: i Isniistruirati jednakokraki trougao ako su poznati:
Rješenje:
a a) osnovica a i ugao na osnovici,
c 'v Analiza: Konstruirajmo proizvoljni trapez ABCD. I'nui b) osnovica a i zbir kraka b i visine ha.
^ cimo pravu p kroz tačku C paralelnu pravoj AD. Dobiiciu (Uputstvo: a) Po USU, b) u središtu osnovice konstruiraj ortogonalu ha + b itd.)
~~' duž CEje kongruentna i paraleba duži AD, a duž BE = a c 1
Kmistruiraj pravougli ttougao čija je hipotenuza c, a katete a i b, ako j e zadato:
Konstrukcija: Konstruirajmo trougao EBC čije su siiaiu a) a, a b) a, p c) b - a, a (b > a) d) a + c, a
ce EB = a - c, BC = b i CE = d. Na pravoj BE nancMnui
duž AB i u tački A konstruirajmo pravu paralelnu E(, .I II I Kunstruiraj jednakostranični trougao ako mu je data razlika stranice i visine, tj. a - hu.
tački C konstruirajmo pravu paralelnu AB. U presjeku lili > (Uputstvo: Konstruiraj pravougli trougao čiji je jedan ugao 60°, a katete a - h,. itd.)
pravih dobijamo tjeme D. Tako dobijamo traženi tiapc/ Koiistniirati paralclogram ako jc dato:
(slika 3.75. odgovara elementima zadatka.) a) a, d\ i d2 b) a, a,d\.
Dokaz je jednostavan. fi l'.niistruirati romb ako je dato:
Diskusija: Zadatak ima samo jedno rješenje. a) dx i d2 b) a, dx c) d\, a
7. Konstruirati pravougaonik ako je dato:
a) a i d b )d,a + b c )a,b +d
Ifort'ma: Površina pravougaonika jednaka je proizvodu njegovih susjednih stranica, tj.
8. Konstruirati kvadrat ako je dato:
a) d- a b)a + d P-a-b
9. Konstruirati trapez u kojem su a i c osnoviee, b i d kraci, d\ i dijagonale i h visina, ako jc

lloka/:
poznato:
D D
a) a, b, c, h b) a, c,d,a
10. Konstruirati jednakokraki trapez ako je dato:
a ) a , bic b)a,b,a c)a,c,d d)a + d,b,d R
11. Konstruiraj pravougli trapez ako je dato:

R -
a) b, d\, d2 b) b, d2, P Ri - Q i
12. Konstruirati deltoid ako je dato: A M a" B AM, M B
a) a, d\, d2 b)ds,a + b,
Slilca 3.79. Slika 3.80.
I Nt-kj su mjerni brojevi dužina a i b prirodni brojevi i to AB = a = 5 jedinica, a BC = b =4

3.15. POVRŠINA PARALELOGRAMA, TROUGLA I TRAPEZA H'tlmice, a duži AM = MQ jedinica za mjerenje dužine (slika 3.79.), onda je AMQR jedinica
iii|i-if /a površinu. Sada nije teško provjeriti da u svakom od 5 stupaca ima po četiri kvadratne
|i liniic, što znači da ima 5 • 4 - 20 kvadratnih jedinica pa je površina P = 5 • 4 = 20, a to vrijedi
Marljivost je majka dobre srei'v. i opci slučaj:
(Cervantes)
P = a-b kvadratnih jedinica.
Površinom figure, lika u ravnini, nazivamo veličinu dijela ravni ograničenog zatvorenom kontuioni I Nck i su mjerni brojevi dužine jedne ili jedne i druge stranice razlomci (racionalni brojevi), tj.
Taj dio ravni naziva se ravna površ. U našem slučaju kontura je četverougao - paralelogi.ini, mkiiic Al\ = --, BC = zi, što je isto što i AB = - - Ž l = 2 1 - i - , odnosno BC-Ž- — = 10-- .
trapez i trougao. 2 3 2 6 6 3 6 6
Veličina površi naziva se površina. t« [i'ilitticu mjere površine uzimamo šesti dio AMX od AM, onda stranica AB = 21 AMU odnosno
Praktična potreba je da se ravni predmeti međusobno upoređuju po veličini. Da bi se to upoiedi II< 10 AM\. Zato sc površine izračunavaju na osnovu 1.
vanje u prakši moglo obaviti, predmeti se vezuju za brojeve, pa se veličine predmeta izraža\ aju i
uporeduju pomoću brojeva. U ovom dijelu geometrije izučavamo kako se izračunava brojna vn t ' . I I O I I O se dokazuje i ako su stranice a i b pravougaonika realni brojcvi, ali D C
jednost veličine površine, kao karakteristična vrijednost. in nvil|i'uećemo razmatrati.
Za odredivanje površine, prije svega, treba odrediti površ koja se uzima za jedinicu površine lof. 5ltu\iju da su stranice pravougaonika jednake, onda je to kvadrat, pa je a = b, '
u osnovnoj školi naučili smo da je ta površ kvadratna, čija je stranica jedinica dužine. ifliiir.iio P = a • a pa to pišemo: a
Odredivanje površine jeste određivanje broja koji pokazuje koliko se puta jedinica površine s.idiî
na posmatranoj površi. U praksi se mjerenje ne obavlja prenošenjem jedinica za površinu, ncj'.ti P = a2 I
se izvode pravila-formule, pomoću kojih se, na osnovu podataka o dužinama stranica ili nekili a B
I n-l'.i n.iglasiti da se često uz mjerni broj površine izostavlja "kvadratna jedi- ^
drugih podataka, računanjem određuje veličina površine geometrijskih figura. Za izvođenjc loi Vn", l| da se, umjesto sa površinom, radi sa njenim mjernim brojevima. Slika 3.81.
mule treba znati da za dvije površi koje imaju jednake površine kažemo da su jednake. Prema ovonl
tvrđenju, kongruentni trouglovi ili četverouglovi i uopće sve geometrijeske figure čije se povifii
mogu izometrijom dovesti do poklapanja su jednake površine. Zato zaključujemo: Površiria paralelograma
Kongruentrie površi imaju jednake površine.
Medutim, možemo govoriti o jednakim površinamft IhAii/iii ćemo sljedeću teoremu:
j VIj te površi,nisu;kongnientne.Naslici 3.79. figtl*i
ic tBCD i AČED su jednake površine ali nisu knn irmi'iiiii: Površina paralelograma jednaka je proizvodu dužine njegove osnovice i njoj odgo-
gi iioutne. To zhači da: »«t4|iuV visine, tj.
A B A B C Površi mogu imati različite oblike, a jedn.ikrti
P =a • h
visina VniTiua Površina trapeza jednaka je polovini proizvo-
DE = h„. Povlačenjem \ isine iu ueki ( ' n a pra\u .ili, ilobijamo dv iln /lni.i dužina osnovica i (dužine) visine trapeza, tj.
kongruentna trugla MED = ABFC (Zašto?). Dakle, povrsnu dnlu _ (a + c) h
r
A E a B F paralelogiama ABCD jednaka je površini pravougaonika Ei-'('l
Tako zaključujemo da je PABCD = PEFCD = a • h, A time je teoicil a B c
Slika 3.82. dokazana. Slika 3.84.
t v
Miiliii/ Nije tesko dokazati da su povrsma trapeza ABCD
I \ l/'.'/J jednake jer su ABEF = A CDF (Zašto?), a
(a + c) • h
3.15.3. Površina trougla
|imif.nia AAED je P = ————, a to je i površina trapeza, pa je tvrdnja dokazana.
Teorema: Površina trougla jednaka je polovini proizvoda dužinejedne stranice i odgovaidjui'p j'llinji'ii
visine, tj. J : : I l.-i.iCuiiati obim i površinu pravougaonika čija je dijagonala D = 26, jedna stranica 6 = 1 0 cm.
_aha bhb _ chc Hji'<ti'iijc: Primjenom Pitagorine teoreme izračunamo

r
aliiiiinu:
„ <J,I' -b2 = V26 2 - 1 0 2 = V676-100 = VŠ76 = 24cm
Dokaz: Nije teško pokazati da je svaki trougao jednak polovl 0--2(a + b) P =a •b
paralelograma jednakih osnovica i visine (Zašto!). 0 = 2(24+10) / ' 24- 10
Na slici 3.83. AABC jt kongmentan polovini paralelogiama AHt' O = 68 cm P = 240 cm 2 Slika 3.85.
Kako je površina paralelograma P = aha, to je površina A/llt
B a C } l<ii'.lo|diije između dvije paralelne stranice paralelograma je 8 cm, a jedna od tih stranica je
ah
P = ——, a što je trebalo dokazati. Ifi,.11 iii. Kolika je površina tog paralelograma?
Slika 3.83.
il|finijo. P -• a • h 16,2 • 8 - 129,6 cm 2
Napomena: Za izračunavanje površine trougla mogu se koristiti i druge formule, kao što sir ' \kn čclverougao ima ortogonalne dijagonale i d2, tada je njegova površina data formulom
f 'l[ — . Dokazati.
1. P = tJs(s - a)(s - b)(s - č),
a+b+c , H|i>(i'iiji': N e k a j e d2 = x + y. Površina četverougla ABCD

gdje su a, b i c stranice, a s= — — poluobim trougla. (Heronova formula ) ttiii/c sc i.izložiti na dva trougla AABC i AACD, pa je
I' LJAABC,+ PMCD>
2. P = s • r, gdje je s poluobim, a r poluprečnik upisane kružnice. f, , diy = A(x + y) = dx-d2

if ' / 2 2 2 '
a-b-c a što je trebalo dokazati. Slika 3M:
3. P = • , gdje su a, b ic stranice, a R poluprečnik opisane kružnice.
4R
1 'IIM ncc AABC su 13, 14 i 15 cm. Izračunati površinu tog trougla, poluprečnik upisane i opisa-
4. U slučaju da je A4i?Cjednakostranični, tj. a = b = c, tada važi: lii l-iii/iuce.
P =-
a2S t(ji ii n|c: Koristit ćemo Heronovu formulu za površinu:
a+b+c 13 + 14 + 15
P = Js(s -a)(s- b)(s - c) s=- = 21
2 2
P = -y/21(21 -13)(21 -14)(21 - 1 5 ) = V2T 8 • 7 • 6
P = V 7 - 3 - 2 - 4 - 7 - 2 - 3 =4l2-l2-A2 =7'3-4
2
P = 84 cm
* Heron, grčki matematičar, živio u 1. stolj. n.e.
4i? 4P
_ P__ 84 13-1415 65 I« Susicdne stranice paralelograma su 16 cm i 12 cm. Drugoj stranici odgovara visina 8 cm.
V
/? = 1/iiiCiiiiaj visinu prve stranice paralelograma.
~ s ~ 21 4-84
(R: 6 cm)
r = 4 cm R = 5,125 cm
11 Kolike su osnovice trapeza ako je jedna od njih tri puta duža od druge, rastojanje između njih
5. U pravouglom trapezu dužine paralelnih stranica 8 i 6 cm jedan ugao je 45°. Izračunati P". IM |ll ciii, a površina tog trapeza iznosi 84 cm 2 ?
nu tog trapeza. (R: 4,2 c m i 12,6 cm)
Rješenje: Kako je ZB = 45°, to je EB = CE = AD = 2 cm, pa je: U l)at jc trapez čije su osnovice a = 8 cm i c = 5 cm, a visina h = 6 cm. Izračunaj površinu tra-
(a+c)h juv.i koju čine:
P =-
2 a) duža osnovica i srednja duž tog trapeza
(8 + 6)2 b) kraća osnovica i srednja duž tog trapeza
A E a
"c=2 B P= (R: 43,5 cm2, 34,5 cm2)
Slika 3.87. P = 14 cm 2
116. VEKTORI U RAVNI

Svo djelovanje prirode samo je matematička
posljedica malog broja ustaljenih zakona.
1. Obim pravougaonika ABCD je 100 cm. Neka je tačka E sredina stranice AB, a tačka F s\< lm.i
(La Place)
stranice CD. Spajanjem tačke E i F dobijamo još dva pravougaonika AEFD i BEFC. Ako jc obim
jednog od ta dva pravougaonika 70 cm, izračunati dužinu stranice pravougaonika ABCD i povišmii.
(R: a - 30 cm, b • 20 cm, P 600 cm2)
1 UM. Osnovni pojmovi o skalarima i vektorima
2. Kvadrat i pravougaonik imaju jednake površine. Izračunati obim kvadrata, ako je obim piavo
t'nr.uuiuci hemiju, fiziku, elektrotehniku, a posebno geometriju, susrećemo se sa veličinama
ugaonika 50 čm, a duža stranica pravougaonika je 4 puta veća od kraće stranice pravougaomka. ln|i' '.ii okarakterizirane samo brojnom vrijednošću i veličinama koje su određene brojem (inten-
( R : a = 20 cm, b = 5 cm, X = 10 cm, O = 40 cm)
'lltlm I), pravcem i smjerom. Veličine određene samo brojnom vrijednošću nazivaju se skalari
3. Ako jednu stranicu kvadrata produžimo za 2 cm, a drugu za 5 cm, dobijamo pravougaonik Cija l|i tltiilarne veličine, a veličine okarakterizirane intenzitetom, pravcem i smjerom su vektori ili
je površina za 45 cm 2 veća od površine kvadrata. Kolikaje površina kvadrata? tvltliirske veličine.
(R: a • - 5 cm, P--25 cm2) fiiiillcii skalamih veličina su: dužina duži, površina geometrijeske figure, zapremina tijela, tempe-
» 4 I H I H , gustina tijela i sl.
4. Površina trapeza je 40 cm2, a visina 8 cm. Odredi osnovice trapeza ako se one razlikuju za 5 cm. hlinifii \ektorskih veličina su: sila, brzina, jačina elekt-
(R: a = 7,5 cm, c = 2,5 cm) iifiir sli ii|e, jačina magnetnog polja itd.
ÎIIIIMK' i vektorske veličine možemo grafički predstaviti
5. Odredi površinu &.ABC čije su stranice 13 cm, 40 cm i 45 cm.
(R: P = 252 cm2) M"imslici3.88.
Iii'ilu'ki, skalarnu veličinu predstavljamo pomoću jedne A . . . B
A B = 5 j.m.
6. Stranice jednog trougla su 9 cm, 10 cm i 17 cm, a drugog 3 cm, 25 cm i 26 cm. Provjei i da li Jti.'l t'ija |e dužina jednaka njenombroju.
a) A
su im površine jednake. I ' I I H M ' I I I slučaju predstavljen je skalar od pet jedinica mje-
»KUlik.i 3.S8.a) Slika 3.88.

7. Odredi poluprečnike upisane i opisne kružnice trougla, ako su mu stranice a = 3 cm, b = 25 cin
(Hdličko predstavljanje vcktorske veličine, osim du-
i c = 26 cm.
ftne ilu/i, treba dati pravac i smjer te duži. Na slici 3.88.b duž AB ima pravac kao i prava AB, a
325 4
(R: R = cm, r = - c m ) fciih i utl A do B. Strelica pokazuje smjer, slovo A početak, a B kraj. Dmgim riječima, za duž ka-
ft'liiu tlu |e orijentirana ako za tu duž utvrdimo početak i kraj, tj. ako njene tačke uzmemo kao
8. Oštri ugao romba je 60. Izraziti njegov obim i površinu pomoću poluprečnika r upisane kružnice. »ifilrn pai tačaka. U geometrijskom smislu kaže se da je to vektor.
16 r S 8r 2 VŠ
(R: O = -- , P= - ) [iMl.iit-ija : Orijentiranu duž nazivamo vektor.
odnosno, koriste se mala slova latinice.
Smjer vektora označavamo strelicom nad početnim i krajnjim slovom AB ili ako ga ozn.ičimo sil
malim slovom a . Kod oznake vektora sa AB, znači da je A početna, a B krajnja tačka, a vekloi lll i CD su suprotni vektori (slika 3.91.).
Slika 3.91.
BA znači da je početak vcktora u tački B, a kraj u tački A. Prema tome AB ^ BA . Vekti >re oln
lježavamo i sa: a,b,fh,x,... .116.2. Sabiranje i oduzimanje vektora
Dužinu vektora nazivamo još i apsolutna vrijednost, modul ili intenzitet i označavamo s.i U|ii>iacije sabiranja i oduzimanja vektora ne izvode se po pravilima
AB = AB ili |«| = a. »illiiMaja i oduzimanja brojeva, jer vektor osim brojne vrijednosti
M llliii piavac i smjer. Ovdje ćemo definirati geometrijsku sumu i razliku
u'kloia. Treba znati da se vektori nazivaju nadovezani ako je kraj
Ako su tačke A i B identične (podudaraju se) (A = B), onda je intenzitet vektora AB - 0 , Ji \cklni
li'ilnog u isto vrijeme početak drugog vektora.
se naziva nula-vektor ili nulti vektor i označava se sa 0 . Pravac i smjer nul-vektora nije odicdcn
Dfliuicija: Zbir dva nadovezana vektora AB i CD je vektor čiji je
Definicija: Za dva vektora kažemo da su kolinearni ako i samo ako imaju isti pravac.
J |nnVlak na početku prvog, a kraj na kraju drugog vektora, tj.
AB+BC=AC
Slika 3.92.
a) b) a) b)
Slika 3.89. Slika 3.90.
Na slici 3.89. a) i b) vektori su kolinearni. Imaju isti pravac i isti smjer. Na slici 3.90. a) i b) vt'k-
tori imaju isti pravac, ali suprotan smjer. Iz ove konstatacije može se iskazati slijedeća:
I' 'ilučaju da vektori nisu nadovezani, onda se oni paralelnim pomjeranjem uvijek mogu dovesti u
Detinicija: Za dva vektora kažemo da su jednaki ako imaju jednake dužine, istipravac i isli sni|ii 1'iiliiAij nadovezanih vektora.
Svi nulti vektori su jednaki. Il'invieri da li je intenzitet zbira jednak zbiru intenziteta sabiraka?)
"Iii'iimnje je obmuta operacija sabiranju. Zato izrelacije

Mi ćemo ovdje razmatrati svojstva slobodnih vektora, odnosno njihovih predstavnika, kojc ći'itM
kratko zvati vektorima, s tim što ćemo, ukoliko to bude potrebno, naglašavati da su to slobmliil b + x = a imamo da je
vektori.
Slobodne vektore možemo pomjerati duž prave, koja se često naziva nosač, ili po pravima kujii x = či-b , a što je isto što
su međusobno paralelne. Kako se slobodni vektori mogu pomjerati po paralelnim pravima. n|ilm x = d + (• /;)
vi počeci mogu se dovesti u tačku koju želimo.
Vektori koji se mogu pomjerati samo po pravoj, ali ne i po paralelnim pravima, nazivaju sc vi'k 111 i Ktora a oduzimamo vektor b tako da vektoru a dodamo
tori vezani za pravu. *ii|inilan vektor vektoru b , tj -b .
d-b d + (-b) ;'

Deflnicija: Vektor čija je dužina (modul) jednaka 1 naziva se jedinični vektor ili ort vektor.
hhl|i'ilica: AB + BA = 0 tj.
Jedinične vektore obilježavamo sa: ao,bo, ili sa e\,e2,ei itd. ~AB = ~~BA
(IIKI I nb) = Q(m *$)•=> a = b | =>a=kb ' t - i '
a+b =b +a m
I
Tačnost relacije vidi se sa slike 3.96. (zbir s desne i s Ii|eve strftt D.ikle, (md + nb =0) => (a = kb), a to znači kolineamost je zadovoljena. |
Slika 3.96.
dijagonala paralelograma).
^hn kb)=>(d-kb=Q)^(ma + nb= 0)
b) asocijacije, tj.
Dakle, (a=kb)=> (a-kb = 0). Zato možemo zaključiti:
{a + b)+c = d + (p + 'č)
ma + nb = O o a = kb , a time je teorema dokazana.
Da je osobina asocijacije tačna, vidi se sa slike 3.97. Nlft' tflko provjeriti da za množenje vektora brojem važi slijedeće:
Prema tome, možemo zaključiti da je zbir tri i više vektora vektoi. či|l i a) m-d = d-m (komutativnost) |
početak na početku prvog, a kraj na kraju posljednjeg vektora. b)m-(nd) = (m-n)a (asocijativnost) i
c) (m + n)a = ma + na 1
tl) m(d + b) = tnii + rnb 1
¥iliti|t-ri:
3.16.3. Množenje vektora realnim brojem
I I inkii/!ili da su vektori: )
Definicija: Proizvod realnog broja k i vektora a je vektor ka , čijije intenzitet jednak pioi/\n (/ = 6m - 1 5 « - 3/5 i |
du broja k i intenziteta vektora a, a pravac isti kao u vektora a, ako je k > 0, a suprotan ikn |« /> =2j3 + 1 0 n - 4 m paralelni. i
k < 0 , tj.
lljili'iijf, Vektore možemo pisati
ka, k >0
k •a= a = 6m-15n-3p pomnožimo prvi sa 2
- ka, k<0
h-2p + \0n-4m a drugi sa-3, pa saberimo
Primjeri: 'a = 1 2 w - 3 0 K - 6 / >

1. Pomnožiti vektor sa 3 i sa -3. 3b = 12w~30« - 6p , a onda je
3?. -3šf
3 • a = 3a 'a =-3b, tj. 25 + 36 = 0
- 3 • a = - 3a
lln îiiiOi ili su vektori kolinearni, pa je tvrdnja tačna.
2. Ako za a0 uzmemo jedinični vektor (|a 0 | = l ) , odredi vektore a =5a0 i b = -3a0, a /;it » L tl M .avektori a,b,cid ako su vektori m,n i p nadovezani vektori uzastopnih stranica ti-o-
odredi njihove intenzitete. bpl'i i iikn |e:
a = 5 an
m = 3d - 2c + 4d .
b = - 3 a0 n - 2b - d - 3d • • •
fj--3c -a-b
H=N=I5I- = 5-1 = 5
Hjt-!t'(i|f Akosuvektori th,n i p vektori uzastopnih stranica trougla, ondaje:
\b\ = -3b0 = |-3| = 3-1 = 3
iii + n + p = 0
I'« - 2c + 4 d ) + (2b - d - 3d)+ (3c - a - b ) = 0
Teorema: Potreban i dovoljan uvjet da dva vektora budu kolinearni jeste da postoje • --.ilnl
brojevi m i n, od kojih bar jedan nije nula, takvi da je: l \d-a -d)+ {lb-b)+ (3c -2c)+ [4d-3d)= 0
. +b +c +d = 0 '
md + nb =0
ilt' -tntf 1 tla su vektori a,b,c i d uzastopne stranice četverougla.
a) visina koja odgovara jednom kraku obrazuje sa krakom ugao od 32°
b) visine koje odgovaraju kracima sijeku se pod uglom od 48° 3
1. Dokazati da je srednja duž trougla paralelna osnovici jednaka (kongruentna) njenoj polovini
(Uputstvo: Primijeniti teoremu o uglovima u trouglu) i
(Uputstvo: Dokaz izvesti pomoću vektora).
l
2. Dokazati da j e srednja duž trapeza paralelna osnovicama jednaka njihovom poluzbiru. >, Dokazati da je zbir unutrašnjih uglova proizvoljnog četverougla punugao.
(Uputstvo: Ako je ~MN srednja duž trapeza, onda se može pisati |d, Izračunati ugao koji obrazuju simetrale uglova a i flAABC, ako j e poznat ugao y.
MN = MA + AB •)• BM .........
+ itd.) 11 \ k o je duž AB prečnik, a C proizvoljna tačka kružnice, doka/.ati da je A/l/iC pravougli. i
MN - MD + DC + CM
17 I)ata je duž AB i tačka M. Konstruirati kružnicu tako da je AB tetiva, a sadrži tačku M. i
(Uputstvo: Simetrale duži AB i BM sijeku se u centru kružnice) i
3. Dati su vektori d i b . Konstruisati vektore:
1 - ' ,X3 '1 11 Dokazati da je zbir težišnih duži veći od poluobima AABC.
a) a+-b = b) -a—b =
2 4 4
14 Dokazatidasuvisinekojeodgovarajuki-acimajednakokrakog trougla kongruentne. i
c) -5+-b= d) 2,5a-1,5/; =
' 5 7 I "i Dat je proizvoljan AABC. Ako su A h Bx i C{ tačke u ravni datog AABC takVe da su AABCU
(Uputstvo: Grafički predstaviti zbirove) \(AB{ i ABCA, jednakostranični, dokazati da su duži AAU BBX i CC, kongruentne medusobno. i
(Uputstvo: Iz kongruencije AA,C=BB,Cvidi se prvi dio tvrdnje, a ostatak dokažite sami)
4. Ispitaj za koju vrijednost k e R su vektori a, b i Ć kolinearni ako za njih vrijede jednakoslr
a = b - kc i b = c + ka (k* 0) U> Ako se na produžetku težišne duži BB t trougla AABC odabere tačka D takva da je B,D=BBU
ilobijamo četverougao ABCD. Dokazati da je četverougao paralelogram. i
(Uputstvo: Zamjeni b u prvu jednakost, pa ćeš dobiti da je d=c 1 što značida su kolineami)
5. Ako je ABCD paralelogram i O proizvoljna tačka, dokazati da je 1/ Akosespojesredinestranicapravougaonikadobijeseromb. Dokazati! |
OA i OC - ()B + OD. IH Ako se spoje sredine stranica romba dobije sepravougaonik. Dokazati! i
Zadaci za sistematizaciju i samostalan rad I <> Ako je T težište AABC, dokazati da je: TA + TB + TC = 0 . !
,'<) Dokazati da za proizvoljna dva AAiB,C, i AA2B2C2 čija su težišta T, i T2 važi jednakosti!
1. Za koje pojmove u geometriji kažemo da su:
/I, X2 + B ^ + c j c ^ = 37]7^
a) osnovni b) izvedeni (Navedi primjere!)
2. Da li su logički ispravne definicije: Tj'^T^+A^+A^ A^ + AJi
a) kvadrat je paralelogram kod koga su stranice jednake a uglovi pravi (R: 7 J 2 = 7 ; 5 1 + f i 1 5 2 + 5 2 5 2 !• + itd. (naći suprotne vektore) )
b) kružnica je kružna linija
c) ravan je beskonačna ravna površina | 7;r2=7;c1 + c1c2 + c 2 c 2
d) prave su paralelne ako nemaju zajedničkih tačaka f
} I Konstruiraj AABC ako je zadano
3. Koliko je pravih određeno sa pet raznih tačaka, od kojih:
a) tri leže na istoj pravoj b) četiri leže na istoj pravoj d)a+b,a,p b )a + b + c,a,P
c )a + b,ha,p d )a,p,tb
4. Koliko je ravni određeno sa tri nekolinearne tačke i dvije prave koje se sijeku?
(Uputstvo: Koristi pravila konstrukcije riješenih zadataka)
5. Koliko je ravni odredeno sa četiri prave koje se sijeku u jednoj tački i od kojih nijedna od tn
ne leže u istoj ravni? Konstruiraj jednakostranični AABC ako mu je data:
6. Unutrašnji uglovi trougla su 3(p, Acpi 5<p. a) visina h b) razlika stranice i visine a~h
Odredi u stepenima unutrašnje i spoljašnje uglove tog trougla.
) I Konstruiraj jednakokraki AABC sa osnovicom a ako je dato:
(R: 3cp + 4cp + 5cp = 180° 0)
7. Spoljašnji ugao kod tjemena jednakokrakog trougla iznosi 108°. Izračunati unutrašnje i spo
ljašnje uglove tog trougla. M. Konstruirati pravougli trougao hipotenuze c ako je dato:
(R: Unutrašnji uglovi su 72°, 54°, 54°, a spoljašnji 108°, 126°, 126°) a)a,a b)aip c) tc, a d) a, hc
25. Konstruirati paralelogram ako je dato: TW, i j u u u i v / v u u u g i a ow vni, vm n j vni. ivuun.u i u u j v jpuviouiui
2
a) a, d\, d2 b) a, a, d\ c) ha, du d2 (R: 252 cm )
26. Konstruiraj romb ako je dato: •tl. S(i anice tiougla su a = 20 cm, Z>=13 cm, c = 11 cm. Odredi najdužu visinu tog trougla.
(R: Najduža visina je hc = 12 cm)
a)dud2 b)a,d{ ć)d\,a d)a,d\+d2
•I,'. M|erni broj površine romba je 2400, a mjerni broj dužine jedne dijagonale j e 60. Izračunaji
27. Konstruiraj pravougaonik ako je dato:
vt'ličinu obima romba i dužinu poluprečnika upisane kružnice u taj romb. i
a)a,d b) d,a + b c )a,b +d d) R,a-b (a>b)
(R: O = 200, r = 24)
28. Konstruiraj kvadrat ako je dato:
a) d-a b) a + d -II. Mjerni brojevi dužina stranica paralelograma su a ~ 25 cm i b ?= 6 cm, a mjerni broj dužine
|filiic dijagonale je d\ = 29 cm. Izračunati veličinu površine, veličinu visina h\ i h2 i veličinu
29. Konstruiraj trapez osnovica a i c i krakova b i d čije su dijagonale d{ i d2 i visina h ako jc tliiiHc tlijagonale paralelograma.
dato:
(R: P = l20cm\ h, = — cm, h2 =20cm, d2 =-j48\cm)
a)a,c,b,h b) a, c, d, a c) a, c, d\, d2
30. Konstruiraj jednakokraki trapez ako je dato:

a) a, b, c b)a,b, a c) a, c, d
31. Konstruiraj pravougli trapez ako je dato:

a)b,dx,d2 b)b,d2,p
32. Zbir težišnih duži AABC veći je od njegovog obima. Dokazati!

2 2
(Uputstvo: Prema dokazanoj teoremi znamo da je: —ta + —tb > c itd.)
33. Primjenom osobine težišne duži datu duž a podijeliti na tri jednaka dijela. j
(Uputstvo: Konstruiraj proizvoljan trougao čija je jedna težišna duž a)
34. Koliko je keramičkih pločica potrebno za oblaganje kupatila oblika pravougaonika dužmr
2>5 m i širine 1,20 m, ako j e dužinapločice 20 c m i širina 8 cm.
(R: 187,5)
35. Jedna stranica pravougaonika iznosi dvije trećine druge stranice, a obim tog pravougaonik.i |i'
100 cm. Kolika je njegova površina?
(R: 600 cm 2 )
36. Dvije susjedne stranice paralelograma su 12 m i 16 m. Prvoj stranici odgovara visina 8 III
Izračunaj visinu koja odgovara dragoj stranici.
(R: 6 m)
37. Površina zemljišta oblika trougla iznosi 840 m 2 . Jedna stranica ima dužinu 38 m. Koliko jr la
stranica udaljena od suprotnog tjemena?
(R: 44,21 m)
38. Duži koje u jednakokrakom trapezu spajaju sredine susjednih stranica čine romb. Dok.i/l'
Koji dio trapeza pokriva taj romb?
39. Izračunaj površinu deltoida ako su dužine njegovih dijagonala 12 cm i 7 dm.

(R: 42 cm 2 )
• • • • • i n v v w w u i w u t i w * / • wii>#iiir •• iii v i w • îai
4. KOORDINATNI SISTEM U RAVNI

Matematička istina nije nijednostavna ni složena.
Onaje samapo sebi takva.
(Emil Lemon)
4.1. PRAVOU
i|
4.2. UDALJEN
11 prethodnom poglavlju dokazali smo teoremu koja govori da je ravan određena sa dvije pra1
koje se sijeku, naprimjer: x i y. Te dvije prave možemo odabrati tako da se sijeku pod pravi
nglom, i ako ih orijentiramo, onda one čine sistemkoji nazivamo pravougli (pravokutni) Deka
lnv (Descartes) koordinatni sistem. Orijentirane prave
4
-3-%ZMJ nsizivaju se koordinatne ose. Njihov presjek, obilje-
4.4. FUNL^CIJE —- JPi fm sa O, je zajednička tačka i naziva se koordinatni
početak ili ishodište koordinatnog sistema. (Slika
4.5. FUNKCIJ
„
^" 4.7.;;PRIM
4.6. FUNKC 4,1.)
Jodna od osa obilježena je sa Ox i nazivamo je apscis- P(x,y)
na osa, a druga, koja je ortogonalna na nju, obilježena
|c sa Oy i nazivamo je ordinatna osa. Rayan određena
koordinatnim osama naziva se koordinatna ravan i
obilježava sa xOy.
O R
IJ tako dobivenom koordinatnom sistemu nije teško od-
icditi položaj tačke u ravni xOy i to tako da proizvoljnu
lačku P projiciramo na koordinatne ose, odnosno odre-
dimo udaljenost te tačke od koordinatnih osa. Udalje-
uost tačke P od ordinatne ose QP=OR =x naziva se
apscisa tačke P, a udaljenost tačke P od apscisne ose
PR=QO=y naziva se ordinata tačke P. Brojne vrijed- Slika 4.1.
nosti x i y nazivamo koordinate tačke P i kraće označa-
vamo ovako: P(x, y). Žato kažemo da je položaj tačke u
koordinatnoj ravni stTOgo odreden ako su date njene
koordinate (a moglo bi se reći projekcije).
Svaka tačka ravni kojoj su koordinate racionalni brojevi
naziva se racionalna tačka ravni. Skup tačaka ravni je
beskonačan i može se dokazati posvuda gust, jer svaku y'
tačku možemo projicirati na koordinatne osi i za svaku II I
RENE DESCARTES
tačku dobijemo koordinate. Zato kažemo da je svakoj
(1596.-1650.)
lacionalnoj tački ravni pridružen uređen par racionahuh ° (-,+) ° (+,+)
Francuskifilozof, matematičar ifizičar.
brojeva i obrnuto, svakom uređenom paru racionalnih
Primjenom koordinatnog sistema iskoristava veze između algebre i
brojeva pridružena je tačka u ravni.
geometrije, zasnivajući analitičku geometriju.
Koordinatni sistemu ravni omogućuje obostrano jedno- 0(0,0) x
/načno pridruživanje između tačaka te ravni i uređe-

n lh parova brojeva. Zato se ravan naziva koordinatna
lavan. ° (-,-,)
O (+,.)
Koordinatne ose dijele koordinatnu ravan na četiri kva- III IV
dranta, koje smo označili rimskim brojevima I, II, III,
IV (slika4.2.). Slika4.2.
T:
i ajjsuisa 1 oramata su negativne; dok je u IV kvadrantu apscisa pozitivna, a oidi-
Napomcna: Pored pravouglog koordinatnog sistema, u ravni ima i drugih koordinatnih sistcma
nata negativna.
(kosougli, polarni itd.). U polarnomkoordinatnom sistemu tačka u ravni je određena uglom i uda-
Tačke na ordinatnoj osi imaju apseise jednake nuli, a tačke na apscisi imaju ordinate jednakc llniosću od koordinatnog početka. U geografiji susrećemo meridijane i paralele, koji predstavlja-
nuli. ;
|ii kooi d inatnu mrežu na sferi i sl.
Koordinatni početak ima i apscisu i ordinatu jednaku nuli, tj. 0(0, 0).
1
Na slici 4.3. predstavljene su tačke u koordinatnom sistemu xOy\ y'
A(?>,V),B(A,2),C(-X-*)iD(5,-3). B(-3,4)
A(6,l)
Primjeri:
\o / X
y' 1. Odrediti položaj tačke u koordinatnom sistemu:
„ A(3,4) A(5, -2), B(3, 6), C(-6, -1), D(3, 0).
C(-4,-2)
1 D(4,-4)
B(-4,2) 1 Rješenje: Na slici 4.4.
r 1
11 1
1 ! x_
Slika 4.5.
1 O(0,0) |1
1
1
1 1
1 1
}
1
• KJ
4.2. UDALJENOST DVIJE TAČKE
O- D(5,-3)
C(-3,-4)
Oni koji žele nešto da nauče, nikada nisu besposleni.
Slika 4.3. (Montesguieu)
Nckii su date A(xh yi) i B(x2, y2) dvije tačke u koordinat- y'
tm| ia\ni xOy. (Slika 4.6.) B(x 2 ,y 2 )
Nt|c lcsko uočiti da je dužina AB hipotenuze, a (x2 - Xi)
I lf. i'i) dužine katete pravouglog AABC, za kojeg vrije-
fll l'iUgoiina teorema: |y2-yi
y' " " "^B(3,6)
2. Konstruirati trougao i četverougao ako su date ko-
1 ordinate: ii lo jc formula pomoću koje izračunavamo udaljenost
0(3,2,5)
o— 1 i/uu'du dvije tačke u ravni. X
1 a) trougao: A(5,0), B(-3, 4) i C(0, -4) 0
1 |D(3,0)
b) četverougao: A(6, 1), B(0, 4), C(-4, -2), D(4, -4) t'i lni|Cf*i:
• iD I ()d cditi udaljenost između tačaka: A(5, 8) i 5(2,4).
C(-6,-l) Slika 4.6.
A(5,-2) HfKeiije:
AB = TJ(X2-Xi)2 +(y2-yi)2 =V(2-5)2+(4-8)2
AB = yj(~3)2 + ( - 4 ) 2 = ^9 + 16=425 =5
Slika 4.4.
Rješenje: Ako je jednakokraki, onda mora imati dva kraka (stranice) jednake. Provjerimo:
AB =
2
^(x2-xx)2+(y2-yx)2
AB = tJ(2 + 4) + (6 - 4) 2
T Rjcsenje:
A: =
Xj 4" X2
3
1+2+1 2
3
~3
y' ^1+^2+^3 0+ 2-3

^?A(2,6) AB = 4 b2 +22 = V36 + 4 = V40 y=
B(-4,4)^-
AC = ^(3-2)2 \ (-7 - 6 ) 2 ,] 1
/iiači. koordinate težišta su T
//C = J l 2 + ( - 1 3 ) 2 = S/l + 169 - Vl70

0 ^ y C(x 3 ,y 3 )
4.2.2. Površina trougla
tfC-V(3 + 4 ) 2 + ( - 7 - 4) 2
Ni'ka su data tjemena trougla u koordinatnom sistemu
BC = YJ 7 2 + (-11) 2 = A/49 +121 := Vl70 «>!•. A(xhy{), B(x2,y2) i C(x3,y2). (Slika4.10.)
Nijc teško uočiti da se veličina površine trougla dobija
H C(3,-7) Kako je ,4C = 5 C = Vl70 , to je trougao jednakoli.iki I iikn se od zbira površina dva trapeza A'CCA i CB'BC L^-r 5c2,y2)
Slika4.7. • I I I I K M U i od te veličine oduzme veličina površine trapeza
njegov obimje: O = AB+AC + BC = ^[40+ 2^fv?0 A[x,,y,)! |
rifn-i, tj. 1 ! . J
0 A' x 3 -x, C' x 2 -x 3 B' x1

P = P.A'CCA +
4.2.1. Koordinate sredine duži. Koordinate težišta trougla. PCB'BC ' PA'B'BA
niliiohno: Slika 4.10.

1 Neka proizvoljna tačka >•) pripada pravoj n) I
y B(x 2 ,y 2 ) 5(^2, >"2) i neka je data razmjera k, pri čemu tačka M di|i'l|
r ' Vl +^3X^3 ~ * l ) , 0^2 +yz)i.Xl -*3> 0^1 +^2X^2 ~ * l )
duž AB u razmjeri AM : MB (slika 4.8.), onda se koouli
nate tačke M mogu dobiti iz formula: 2 2 2
lll n.ikon obavljenih operacija i sređivanja imamo relaciju:

xj +kx2 yi +ky 2
y=
Afr,^) 1+k 1+k
2P = |xx(y2 - y3) + x2(y3 - yx) + x3(î -y2)\
0 X
U slučaju da tačka M dijeli duž AB na dva jednaka dijeltl,
tj. da se tačka M nalazi na sredini duži AB, onda jc uw 11111 |c Ibimula pomoću koje izračunavamo površinu trougla ako su poznate koordinate tjemena
mjera k=l, pa formule imaju oblik: S IH' u koordinatnoj ravni xOy.
Slika 4.8. luli.i uočiti da su svake tri nekolineame tačke u ravni, tjemena trougla. Međutim, ako sve tri
X1 "f" yi+y2 l'ii'ki pripadaju istoj pravoj, onda je površina takvog trougla jednaka nuli, tj. P ~ 0 ili
x
y, ' Qx 3 ,y 3 )
= -
>--^^(x2>y2)
Ako su tačke A(xh y\), B(x2, y2) i C(x3, y3) tjemena 11 ti •t Mn piedstavlja uvjet kolinearnosti tri tačke,
ugla, onda su koordinate težišta T(x, y) tog trougki dalc l-'i.ii'unavanjem površine trougla pomoću prethodne formule za rješenje moguće je dobiti:
formulama:
0 da je površina jednaka nuli (što znači da su tjemena kolinearna)
+*2 +*3 ,._y 1 +yi +y^ > da je površina pozitivna vrijednost (ako je trougao pozitivne orijentacije) P > 0
A(x„y,) x=
X 0 da je površina negativna vrijednost (ako je trougao negativne orijentacije). P < 0
0
Dakle, koordinate težišta trougla jednake su aritmetičknn I1 ilufnju da se za površinu dobije negativan broj, treba uzeti njegovu apsolutnu vrijednost, jer
Slika 4.9. sredinama odgovarajućih koordinata njegovih tjeiiKiu |iiiuf.in.i ne može biti negativna.
I
144
Rješenje:
2P = xi(yz - y3) + x2(y3 - yx) + - y2) T visoka planina će se osuti ako je
2P = 0(0 + 4) -2(-4 - 3) + 1(3 - 0) potkopavaš svakog dana.
2P = -2(-7) + 3 (Indonežanska poslovica)
2P = 14 + 3
2P = 17 1« |iio|iorcionalnim veličinama susrećemo se u svakodnevnom životu. Dovoljno je ući u prodav-
P = 8,5 tth ii 1 'iočiti da je za veću količinu robe potrebno izdvojiti više novaca. Za dva puta veću količinu
2. Pokaži da su tačke A(3, 2), 5(2, -2) i C(4, 6) kolinearne. i.ili' i'otrebno je izdvojiti dva puta više novaca, a za četiri puta manju količinu robe potrebno je
l#il\'n|il:i četiri puta manje novaca.
Rješenje: Uvjet kolineamosti je: P A A B C = 0, odnosno
Mi ilulim, ako čitamo neku knjigu svakog dana po dva sata, treba nam, naprimjer, 12 dana da je u
2P = Xi(y2 - y3) + x2(yi - y{) + x 3 (y, - y2)
i-|t I1111 pročitamo, ali ako svakog dana čitamo tri puta duže, tj. po 6 sati, treba nam tri puta manje
2P = 3-(-2 -6) + 2 (6 - 2) + 4-(2 + 2)
rfdiiH, pa ćemo knjigu pročitati za 4 dana.
2P = 3 • (-8) + 2 - 4 + 4 - 4
|i itvii dva primjera javljaju se po dvije veličine koje zavise jedna od druge, ali ne na isti način. U
2 P = -24 + 8 + 1 6 = 0 => P - 0, pa je tvrdnja tačna. |in.iin slučaju veličine se povećavaju i smanjuju istovremeno, a u drugom slučaju, dok se jedna
Vclli'iiKi povećava, druga se smanjuje i obrnuto. Zajedničko za oba primjera je da se za veličine kaže da
Zadaci za utvrđivanje i vježbu <11 |iiuporcionalne ili srazmjerne, i to u prvom slučaju direktno, a u drugom obmuto proporcionalne,
P nvoi tematskoj cjelini bit će riječi o takvim veličinama;
1. Odredi položaj tačaka u koordinatnom sistemu: A(3, -5), 6(2, 7), C(-2; 3,5), D(-4, -6), £(-5, Ofl
2. Konstruiraj trougao čija su tjemena: A(5, 0), 5(-3, 4) i C(0, -4). 411.1. Razmjera (omjer)
3. Konstruiraj četverougao čija su tjemena /4(6, 1), 5(0, 4), C(-4, -2) i D(4, -4). I hlims i/medu dva broja ili dvije veličine naziva se razmjera ili omjer.
4. Izračunati udaljenost tačaka: S fiiliios koji nam govori za koliko je jedna veličina veća, odnosno manja od druge, naziva se arit-
a)/I(-4,-2),S(8,3) mtf IMia razmjera (omjer).
b)/((8,-14),/i(l, 10)
hliulcr: Ako je neka duž a = 9 cm, a druga b = 5 cm, onda je duž a za 4 cm veća od duži b, od-
c)yl(-7,-3),5(-l,12)
liiiniii' 9 - 5 = 4 .
(R: a) 13, b) 25, c ) 1 7 )
Aniiiu'ličku razmjeru pišemo a - b, a broj koji dobijemo oduzimanjem nazivamo razlika
5. Odredi obim trougla čija su tjemena tačke:
a
m/inii'ie.
) A(~4, 2),/i(-7, -3),C(3,2) Mv ift-111 itmetičke razmjere jednake su ako su im razlike jednake.
b) A(5, 5), /i(7, -4), C ( I , 3 )
(R: a)0 = V34+7 + 5^5, b)O = 2^5 + 2^85 ) I4«tiii|cr: 1 0 - 7 i 8 - 5 sujednakerazmjere,jersuimrazlikejednake.
Vlliui'lifke razmjere rijetko su u upotrebi.
6. Odredi površinu trougla čija sutjemena: rf lliliios kojim izražavamo koliko je puta neka veličina veća, odnosno manja od druge, naziva se
a) /1(5, -2), B(-2, 6), C(-3, -4) 1 jji'iimeli ijska razmjera.
b) A(8, 3), S(-4, -2), C(5,7)
hliujcr: Date su duži a = 8 cm i b = 4 cm. Za duž a kažemo da je dva puta veća od duži b.
(R: a) P = 39, b) P = 31,5 ) |
7. Spojiti sredine stranica trougla A(5, 6), 6(3,4), C(l, 8) i pokazati da j e površina novog tiouj'lii I ii Diuclrijsku razmjera pišemo u obliku a : b ili — i čitamo a prema b.
•t • • b
jednaka ^ PMnc. flni| koii dobijemo dijeljenjem nazivamo količnik (kvocijent) a_g c m
IM/lll|l'IC. I I
8. Provjeriti da li j e AABC, čija su tjemena^(-2, 1), 5(2, 5) i C(-4, 1), jednakostranični. Hii/ni|ciu iz prethodnog primjera pišemo u obliku 8 : 4 = 2 i taj | b=4 cm ^
9. Dokazati da je četverougao: A(2, 4), 5(4, 7), C(l, 6) i £>(-1^ 3) paralelograma. lnu| 11.1111 "govori" koliko puta je duž a veća od duži b.
(Uputstvo: Provjeriti da li četverougao ima dva para naspramnih stranica jednake dužine) fn dvije geometrijske razmjere kažemo da su jednake ako su Slika 4.ll.
10. Dokaži da je trougao A(-2, -1), B(-6, 1) i C(-5, -7) pravougli. linkoličnici razmjere jednaki.
11. Provjeriti da li su tačke kolinearne: Iii'ninclrijske razmjere često se upotiebljavaju, pa se čak svaka upotreba riječi "razmjera" veže
a)/l(2,-2),6(4,6)iC(3,2) fii j;cometrijsku razmjeru, pri čemu se riječ "geometrijska" izostavlja. Međutim, kako se dobija
b) A(-5, 3), 6(-3, 1) i C(3, -1) iiifniiskim putem, bez obzira na veličine, uvijek za rezultat dobijamo neimenovan broj, to se može
•«kl|iičiti da naziv "geometrijska" nama neko veliko opravdanje.
! gcuuicirijsKu razmjeru.
ad^cb-— !
Rjesenje: Aritmetička razmjera je: a - b = 12 cm - 4 cm = 8 cm. bd :•• !
Duž a je za 8 cm duža od duži b. a c
Geometrijska razmjera je: a : b = 12 cm : 4 cm = 3. — = — , odnosno a : b = c : d, što je trebalo dokazati. I
Duž a je 3 puta duža od duži b. b d |
1/ ove slijede sljedeće osobine: j
2. Razmjera dužine prema širini učionice je 4 : 3. Kolika je njena dužina, ako njena širinu iniii
Ako vrijedi: a : b = c : d, onda vrijedi ]
vrijednost 6 m.
a:c = b : d )
Rješcnje: a :b =4 : 3
d: b = c : a
a = (4:3)b
l'ioporcije se mogu proširivati i skraćivati tako da se istim brojem, različitim od nule, pomnože:
a = (4 : 3) • 6
0 članovi jedne razmjere
0 članovi obje razmjere
a -'• 8 m, tj. dužina učionicc je 8 m.
l'riinjeri:
4.3.2. Proporcije
I 7a proporciju a : b = c : a slijedi
Rečeno je da dvije razmjere mogu biti jednake. Jednakosti koje formiraju jednake razmjere na/i- ,2 _
a bc odnosno a -
vamo proporcije. Dvije jednake razmjere formiraju prostu proporciju, tj.
a:b = k i c : d - k zapisujemo a ova formula predstavlja geometrijsku sredinu brojeva b i c.
a : b = c : d ili — = —
b d .'. Odredi nepoznati članproporcije:
i kažemo da brojevi a, b, c i d čine prostu geometrijsku proporciju (ili samo proporciju). a) ,T : 8 -• 6 : 12 b) 10 : * = 15 : 9
Ako tri broja a,b '\c čine proporciju a :b = c: a ili b : a = a : c, tada se broj a naziva geometrij- 12x - 8 - 6 i 5.v = 90
ska sredina ili srednja proporcionala brojeva b i c. .v —'48 : 12 x = 90 : 15
Proporcija koju formiraju najmanje tri jednake razmjere naziva se produžena proporcijn. x=4 x=6
Primjer: c) 18 : 24 ~ 9 : x d) 24 : 8 ^ ^ : 4 8
a : l = b : n = c : p = d: r (= k), odnosno — = — = — = — = k 18x = 2 4 - 9 8x = 24-48
l n p r :.:•..• x -• (24 • 9 ): 18 x = 24-6
Ovakvu proporciju nazivamo produžena, a možemo je pisati i u obliku x •'••-12 x = 144
a : b:c: d=l: n : p : r, Odredi geometrijsku sredinu brojeva
Ovaj zapis ima smisla samo ako se uzima kao dogovoren kraći zapis prethodnog niza jednako.sti a) 32 i 18 b) 36 i 25
razmjera. '
Uješenje:
Proste proporcije oblika a : b = c : d, gdje su a i d vanjski, a b i c unutrašnji članovi, imaju sl|c-i
deću osobinu: a) JC = V32-18 = V16-2-18 = V l 6 - 3 6 = 4 - 6 = 24
b) 36 : x = x : 25
Teorema: Cetiri realna broja, različita od nule, formiraju prostu proporciju ako i samo ako |c x~ - 36 • 25
proizvod vanjskih jednak proizvodu unutrašnjih članova proporcije, tj. x = A/36-25
(V a, b, c i d e R) (a, b, c, d * 0) x = 6 - 5 = 30
ad = bc<z>a:b=c:d
-1,1/, proporcije a:b = c:d, dokazati da je: (a + c): (a - c) = (b + d): (b - d)
Dokaz: Uješenje. a :b = c:d = k
a:b = k=> a = kb
1. Neka je a : b = c : d odnosno = —. Na osnovu osobine jednakosti, množenjemproporci|c sa
b d c : d -- k -> c - -• kd
bd, imamo: a + c = (b + d)k a-c = (b - d)k
(a + c) :(b + d)= k (a - c) :{b- d) = k
Kako su obje strane ovih jednakosti jednake, to moraju biti i lijeve, odnosno:
(a + c):(a-c) = (b + d):(c-d)
ad =cb
IVIJCSI proporciju: može prikazati i pomoću tabele:
a) x:l- = 2-:6- b) 2 — : a: = 1— : — X l 2 3 4 5 6
8 2 4 3 6 9
y 3 6 9 12 15 18
(R: b)x=l)
4 9 nvinn primjeru data su dva skupa brojeva: skup A, određen brojnim vrijednostima dužj
.iiiiu-.'i (rougla i skup B, koji izražava obimc tog trougla.
2. Rješi proporciju:
I.ihi-le uočavamo zavisnost elemenata skupa B - {3, 6, 9, 12, 15, 18} od elemenata sku
a) (a 3 + 8) : (a2 - 4) = A: : (a - 2)
(1,2, 3, 4, 5, 6}, koju možemo predstaviti i pomoću uredcnih parova: (1, 3), (2, 6), (3,
b) 4 : 3 = (49 -x): x c)(9+x):6=x:5 (5, 15) i (6, 18).
(R: a) x = a 2 - 2a + 4, b)x~ 21, c)x = 45)
3. Primjenom osobine produžene proporcije odredi x, y, z, t, ako je: I'llnilcr
a)x+y+z + t= 190 i b) x + y + z + t = 198 i i 'iv.il.i učenik Ia razreda ima svoje ime. Učenici tog razreda čine jedan skup, a imena dmgi ski
Suikniii elementu prvog skupa pridružujemo po jedan element drugog skupa. To pridruživai
x:y:z:t= 1:2:3:4 X\y\z\t =-•.-•-•- iirtpi'.iino je u imeniku učenika.
3 2 3 2 Ihnkvili i sličnih primjera možemo iskazati neograničeno.
(R: a) 19, 38, 57, 76, b) 22, 33, 44, 99)
Mi|i' li'ško uočiti, posebno u prvom primjeru, da je zadana fiinkcije (tj. izražena funkcionalana 5
4. Na osnovu date jednakosti, napiši odgovarajuću proporciju: »lnni'.l) |K>moću skupa uredenih parova. Napisali smo skup uređenih parova, tako da pi-va veli
a) 5 • 4 = 2 • 10 b) 8 - 2 • 4 Ihi n/ii.ičava vrijednost nezavisne promjenljive, a druga zavisne promjenljive.
c) « • (2 - b) - b • c d) a 2 3 - 5 Vii|eilm>sU nezavisne promjenljive x su u našemprimjerumjerni brojevi dužine stranica jednak
»liiiiiifnog trougla, a zavisno promjenljive veličine su mjerni brojevi obima tog trougla.
5. Uglovi petougla odnose se kao 2 : 3 : 4 : 5 : 6. Izračunati uglove tog petougla
Nii nMumi prethodno rečenog, vrijedi sljedeća definicija:
(R: 54", 81°, 108°, 135°, 162°) '
6. Riješiti proporcije:
|li lliiiiija: Ako su dati neprazan skup X neprazan skup Y i poznat zakon (propis, pravilo) n
f 3 2} ( 1 1 ii'iiiuvii kojeg svakom elementu .teTpridražujemo jedan i samo jedan element ye Y, kažemo d
l 4 J
8—-6— :j 3—+ 1 —
3 l 2 4 |i / . i i l . ' i i a funkcija/sa s k u p a X i vrijednostima^ u skupu Y. To pišemo: i
f : X—> Y, a zakon j e y =f(x)
„ ( 3 1 - 4 3 I + I
2 3 l 3 2,
I • • inuliuživanje (preslikavanje) prikazano je na slici 4.12.
2—+ 3— Miiip naziva se oblast definiranosti ili domena, a skup Y
3 2
< iihlii'.l kojoj pripadaju vrijednosti funkcije ili kodomena (anti-

•liniii'iia) lunkcijc.
i ilil.i'.l dvliniranosti (domena) može biti i podskup nekog skupa,
lii pn-lskup, a ne cijeli skup.
4.4. FUNKCIJE DIREKTNE PROPORCIONALNOSTI Mi i i-i ui ovdje, uglavnom, proučavati funkcije kod kojih je
iililnM deliniranosti skup realnih brojeva R ili neki njegov podskup XcR, a i oblast vrijednosti ći
HI|I'I".U' biti skup R, što nije potrebno uvijekposebno naglašavati. i
Snagajeu idejama koje nas nadahnjnju i u I- iln'..uLišnjeg izlaganja mogli smo naučiti kako je određen pojam funkcije i da se funkcija moi
ćiljevima za koje s<? borimo l'l l.'.ivnli: • : • • • .
tabelarno (ili pomoću uređenih parova)
Pojam funkcije učemcima nije nepoznat. Treba se podsjetiti da riječ funkcija potiče od latimke
formulom (često se kaže analitički) i
rijeci tuncdo, a znači vršenje dužnosti; U biologiji to je rad koji obavlja neki organ, a u maie.nu
t0 e grafički (crtežom u pravouglom Dekartovom koordinatnom sistemu)
J P r o m J e n l j i v a veličina koja zavisi od druge veličine. U funkcionalnoj zavisnosti su p u .
I iiiikrionalnu zavisnost iz prvog primjera pisali smo (analitički) formulom:
porcionalne veličine, koje mogu biti: direktne i obrnute (indirektne) proporcionalnosti
Ovdje ce biti riječi prvo o veličinama, odnosno funkciji direktne proporcionalno.sti. Podimo «uf y=kx (keR, k ••/• 0) što je isto što i
y
— = k i \ i y \ x = k,
„ , v- 7 - • -- , x i m v a i l l u r i l l l l l V U j Uj AUJfl Illltl h\ UJU
k(x, - x2) < 0
kx i - kx2 < 0
primjenu, pored matematike, u svim prirodnim naukama i u svakodnevnom životu. kxi < kx2, odnosnoy, <y2.
Dakle, zaxi <x2 =>y, <y2, funkcija raste zak>0
I ačke grafika y = kx su iznad ili ispod Ox ose, što zavisi da
4.4.1.Tok i grafik funkcije y = kx
li su apscise pozitivne ili negativne.
Kako se nad promjenljivom x obavlja operacija množenja, očigledno funkcija zadana sa y kx Vnjednost nezavisne promjenljive x za koju je funkcije jed-
je definirana u skupu R, jer dati izraz ima smisia VxeR. luka nuli, naziva senula funkcije. Nula funkcije za y = kx
Posmatrajmo konkretan primjer takve funkcije, funkcijuy = 3x, uzimajući proizvoijne vrijednosli |c /a x = 0, a to je tačka koordinatnog početka Dekartovog
za promjenljivu x u tabeli:
sistcma.
X , -3 -2 -1 0 1 2 3
b) /a k < 0, možemo dokazati da funkcija opada kada neza-
7 -9 -6 -3 0 3 8 9 vistid promjenljiva x raste, tj. zax, <x2=>y, >y2.
Dokaz: A k o j e î <x2, onda je razlika:
Iz tabele se vidi da većim vrijednostima promjenljive x odgovaraju veće vrijednosti promjenl|ivc Xi -x2 < 01 • k, a množenjem ove nejednakosti sa k,
y (direktna proporcionalnost), tj. kad nezavisna promjenijiva raste, onda i fiinkcija raste. / n a k (/i • 0) nejednakost mijenja smisao, tj.
fimkcije je isti kao i znak nezavisne promjenljive. (Slika 4.13.) k(x\ - x2) >0
Ako sada uzmemo funkcijuj; = -2x i slično prethodnom primjem predstavimo je tabelarno za is(c kx, - kx2 > 0
proizvoijne vrijednosti promjenljive x: kx, > kx2, odnosno_VI >y2, što je trebalo dokazati.
/.aključak: Za funkcijuj' • kx, k * 0 vrijedi:
X -3 -2 -1 0 1 2 3 za k> 0, ako je xi < x 2 => y, <y2
z a k < 0 , a k o j e x i < x 2 => yt >y2
y 6 4 2 0 -2 -4 -6
I incarna funkcija direktne proporcionalnosti y = kx raste kada mu zavisna promjenljiva x raste za
/, -•• i •, a opada kada mu nezavisna promjcnl jiva rastc za k < 0.
U ovom slučaju, uočavamo da povećavanjem nezavisne promjenljive x, flmkcija y opada i da jc
znak fionkcije suprotan znaku nezavisne promjenljive x.
U Dekartovom koordinatnom sistemu (siika 4.13.) predstavimo uredene parove za funkcipi I'corema: Grafik funkcijej^ = kx (keR, k* 0) je prava koja prolazi kroz koordinatni početak.
y 3.v:
(-3,-9), (-2,-6), (-1,-3), (0,0), (1,3), (2,6), (3, 9) Dokaz: Očigledno je da tačka 0(0, 0) i A( 1, k) pripadaju grafiku (pravoj) y = kx, tj. koordinate
Uređeni parovi u koordinatnom sistemu predstavljaju tačke jedne prave, pa se kaže da su tačkc lih lačaka zadovoljavaju jednačinu y = kx. Prema aksiomu određenosti prave, tačkama O i A pri-
koiinearne. pad.i samo jedna prava p, pa konstruirajmo tu pravu i pokažimo da proizvoljna tačka M grafika
lunkcije y = kx pripada toj pravoj p. Neka tačka M ima proizvoljne koordinate M(x3, y3), koje za-
Ako u istom koordinatnom sistemu i za drugu funkciju y = -2x predstavimo uredene parove:
do\oljavajuy 3 = kx3, što odgovara grafiku.
(-3,6), (-2,4), (-1,2), (0,0), (1,-2), (2,-4), (3,-6) Pictpostavimo suprotno, tj. da se tačka M ne nalazi na pravoj p. Tada tačke 0(0, 0), A( 1, k) i
Uočavamo da su to takoder kolinearne tačke, jer pripadaju istoj pravoj. ,\l(\., v3) činc AOAM, čija jc površina:
Na slici 4.13. vidi se da uređeni parovi - tačke pripadaju pravima, jer je dovoljno tačke spojiti da 2P = X,(y2 - y3) + x2(y3 -y,) + x3(y, - y2), odnosno
se dobije prava linija, što opravdava naziv funkcije (linearna). 2P - 0(& - y3) + 1 (y3 - 0) -i- x 3 (0 - k)
Na osnovu aksioma o odredivosti prave, za konstrukciju grafika dovoljne su dvije tačke (dva iue
2 P=y3-kx3,
đena para A(xu y{) i B(x2, y2)) da bismo grafik funkcije prikazali u koordinatnoj ravni.
Za funkciju y = kx posmatrat ćemo dva slučaja - prema tome da li je koeficijent k pozitivan lli Kako je y3 = kx3, to je P = 0, što znači da su tačke kolineame, odnosno da pripadaju jednoj pravoj.
negativan broj. 1 ako je dokazano da je grafik funkcije y = kx prava koja prolazi kroz koordinatni početak Dekar-
a) Za k > 0, neka su x, i x 2 dvije proizvoljne vrijednosti nezavisne promjenljive x, ali takve da |c lo\ og pravouglog sistema i kroz tačku A( 1, k).
Xi<x2, onda su odgovarajuće vrijednosti funkcije y, <y2.
Nije teško dokazati da, ako nezavisna promjenljiva vrijednost x raste, tj. ako je x, < x2, oiula i Ako koeficijentu k dajemo različite vrijednosti, naprimjer -2, -1, 1,2, , dobijamo različite funk-
zavisna promjenljiva raste, tj. y, < y2. Pokažimo to. ci|e analitički (formulom), tabelarno i grafički:
l y r 2
y=- X
X -1
1
-2
l:
-1
-4
2
-2
a\ V
\
V\ 1 ) 2 )
T f Ljubav prema znanju srodna je mudrosti.
(Konfučije)
y
y=x l'osmatrali smo funkciju direktne proprocionalnosti y = kx, i uočili smo da je njen grafik prava
X -1 1 2 ff kn|a prolazi kroz koordinatni početak 0(0, 0). s
y 1 1 2 Nije teško uočiti da je i funkcija oblikaj* = kx + n, linearna i da je njen grafik uDekartovompra-i
*
\ V (i,-ii vougaonom koordinatnom sistemu, također, prava. Nastala je paralelnim pomjerenjem prave y = kx,
II piavcu >»-ose za udaljenost parametra n. Pokažimo to na konkretnim primjerima.
y = 2x Na slici 4.14. možemo
X -1 1 2 UOČiti: t; | • M . ; \ : i < y s ; ;r /-l,-2) I'rimjer: Datu funkciju predstaviti tabelarno i grafički na istom koordinatnom sistemu.
y -2 2 4 Za k > 0 funkeija y = kx
i raste kada nezavisna pro- n)l' = 2x
X Slika 4,14.
y = mjenljiva (argument) x ras- X -1 0 1 1
l
te. Graftk prolazi kroz koordinatni početak i I i III kvadrant. Sa po y -2 0 2 \
X -1 1 2 zitivnim smjerom x-ose gradi oštai ugao i veći je što je koefici|cnl
1 1 po apsolutnoj vrijednosti veći, a maii|i što je koeficijcnt manji. -1
y 1 •2x + 2
"2 2 Za & < 0 funkcija y = kx opada Lida nezavisna promjenljiva x i asu- /-Vv/
X -1 0 1
Grafik prolazi kroz II i IV kvadrant. Ugao koji grafik gradi s po/i
y 0 2 4
tivnim smjerom x-ose je tup i veći što je koeficijent /cpo apsolutnoj vrijednosti manji.
' r
Dakle, pravac prave grafika funkcije y = kx zavisi od koeficijenta k i to kako po znaku taki i pu
apsolutnoj vrijednosti. Zato se koeficijent k naziva ugaoni koeficijent ili koeficijent smjera 2x-2
X -1 0 1
. y -4 -2 0 YX x
(V
VI
-2x + 2
1. Prikaži funkciju tabelarno i grafički: X -1 0 1
y 4 2 0
a)y = Ax b)y = -Ax c) y=-x d) y = --x
. 4 • ••'••. 4
-2x - 2
2. Ispitaj tok i nacrtaj grafik flinkcije: X -1 0 1
y 0 -2 -4 Slika 4.15.
a) y = 0,5x b)y = --x c)2x+y =0 d) 3x + 6y = 0
1/ u\ ih primjera možemo zaključiti:
l'.n.nnetar k, koji smo nazvali koeficijent smjera, određuje ugao koji prava zatvara s pozitivnim
3. Za koje vrijednosti k p r a v a y = (k2 - l)x s pozitivnim smjerom ;t-ose zatvara:
>iii ciom ose Ox, a parametar n odreduje odsjcčak na osi Oy.
a) oštar ugao \lvii lunkcije imaju isti koeficijent smjera k, a različit odsječak n, (naprimjer: y = 2x + 2,y = 2x-2),
b) tup ugao niiil.i su njihovi grafici (prave) paralelni.
(Uputstvo: Izraz napisati u obliku k2 -1 = (k - \)(k + 1) pa utvrditi kada je on M'ii lunkcije imaju različit koeficijent smjera k, a isti odsječak n, (naprimjer: y = 2x + 2,y = -2x + X),
pozitivan ili negativan.) niiil.i se njihovi grafici (prave) sijeku u istoj tački na osi Oy, u "n" (Slika 4.15.).
I'iikažiimo sada važne osobine funkcije oblikay = kx + n.
4. Nacrtaj grafik funkcije date sa:
I I imkcija^ = kx + n je definirana za sve vrijednosti nezavisno promjenjive xeR. (Zašto?).
a)y=\x\ b )y = j x c)y= 13x| d ) y = 10,6*1 1
Nnla funkcije je vrijednost apscise (tačka) u kojoj grafik (prava) siječe osu Ox, tj.
b)/=|*|-|3*| f)y: | x - 2 | + 3 n
za y = 0 => kx + n = 0, pa je kx = -n, odnosno x = — , 0.
g)\x-y\ =l h) i A' | -1 y j -• a , a g R. k
«J Ci(X f\> ^ \J
n * V > 0 , pa funkcija raste od -PO do +oo kada x raste od

y > O.V* e
v p+<° do+oo' o
' n t (iiafik: Za predstavljanje funkcije u koordinatnom sisr
y < 0,Vx e
lenm, dovoljno j e odrediti na osi Ox nulu i presjek prave B(0,-1)
IIII (Jv-osi.
b)za&<0
.1(7,0) i B{0, 1)
Slika 4.16.
3^>0,Vxe| -oo,- — i Odrediti vrijednost prametra m za koju će funkcija:
A:
2m — \x + 5 biti rastuća.
< 0,Vx e | - — , + 00 4,
k
U|cšenje:
I );i lii fimkcija bila rastuća, mora njen koeficijent smjera biti pozitivan, tj.
4. Funkcija y = kx + n
2 m - - > 0
4
a) za k > 0, raste od -oo do +<» kada nezavisno promjenjiva veličina x raste otl -
do+oo.
2m >••
b) za k < 0, opada od +oo do -oo kada nezavisno promjenjiva veličina x raste -oo od l s
do.
8m > 1 =>m > ^
(Posmatiaj primjere na slici 4.15.).
l'iinkcija je rastuća za sve vrijednosti m e (ProvJerl!)

5. Grafik funkcije crta se, na osnovu dvije tačke (prema aksiomu o određenosti prave) i to nulc
odsječka na osi Oy (tj."«").
Osim ovih osobina, uočimo i slijedeće:
a) za n = 0, prava prolazi kroz koordinatni početak /;iidaci za utvrđivanje i vježbu
b) za k = 0, prava ima obliky = n, tj. prolazi kroz tačku (0, n) paralelno osi Ox.
Primjenom osobina od 1) do 5) ispitujemo tok i crtamo grafik funkcije oblika I. lspitaj tok i nacrtaj grafik za slijedeće funkcije:
z)y = -2x+l b)y = 3x-5
y = kx + n. v , 3 1 - ' " " - ' 2'
c) +
T d) y = ~—x + 0,5
Primjeri:
1
l)ate su funkcije: y = - x + 3 i y = -5x + 4
1. Tspitaj tok i nacrtaj grafik funkcije y = - j x - 1
Koja j e od datih funkcija rastuća, a koja opadajuća? (Objasni.)
Rješenje:
I / a koje će vrijednosti k, funkcija:
1. Definirana j e VxeR,jer se nad nezavisno promjenljivom obavljaju operacije defmirane u R. k 2
a)y = (2k-3)x +5 b) y = — x- —
2. Nula funkcije: ' 2 3
k 2
c) y = (\-k)x + ~ d) v = — x +—
v = 0, za — x-l = 0=>x = 2 ' * 4 3
• 2
biti rastuća?
3. Znak funkcije: 'I. Odredi vrijednosti a za koje će funkcija:
« 3
y>0, ^-x-l>0 =>x>2, tj.j>0,Vxe(2,+oo) a) y - (a - 3)x i 2 b) yy = —x~ —
' 3 5
a 3
y < 0, ^x-l<0 => x<2, tj.> < 0,Vx e (-°o,2) c)>- (1 -2«).r + 0,5 d) yy = — x —
' 3 5
biti opadajuća.
Suština matematike je u njenoj sloboih. X i
-H
±i +2 ±3 ±4 + + i
Njen današnji razvoj je samo jošjedan dokaz te slobode 2 3
(Kantor)
1 1 1
y +1 T
2 *3
+2 +3 +4
Definicija: Preslikavanje zadano u skupu R sa:

(irafik funkcije j e hiperbola i nalazi se u II i IV kva-
y^-,(x*0,k
x
c_R,k*0)
iliantu (slika 4.18.). U ovom slučaju vidimo da, kada yj
naziva se funkcija obrnute (ili indirektne) proporcionalnosti. mvavisno promjenljiva (argument) raste, tada i funkcija
v lasle.
Broj k j e koeficijent proporcionalnosti, x j e nezavisno promjenljiva veličina, a y zavisno pro hinkcija nema nule. Grane hiperbole u oba slučaja se
mjenljiva. Osim toga, za promjenljivu veličinu (funkciju) y kažemo da j e obrnuto proporcionaliiii iicograničeno približavaju koordinatnim osama, ali ih X i
nezavisnoj veličini x. mgđje ne sijeku. 0 Ô—O—o— ;
/ 1
Funkcija y = — je defmirana za svaku vrijednost promjenljive (argumenta) x, osim za x = 0, |ci
x
tada vrijednost nema smisla.
I'iava (u ovom slučaju koordinatne ose) kojoj se pribli-
va kriva, naziva se asimptota. U našem slučaju x-osa
i r-osa su horizontalna i vertikalna asimptota hiperbole.
/ ^^
Veličinu k nazivamo i parametrom, jer može imati razne numeričke vrijednosti i ne zavisi od II |)icthodnim primjerima koeficijent k je imao vrijed-
argumenta iiosl/i = 1 i k = -\.
Slika 4.18.
Navedimo primjer funkcije obrnute proporcionalnosti:
I'osmatrat ćemo sada opći slučaj funkcije y = —(k * 0,x e R,x * 0) .
Primjeri: (iva lunkcija j e definirana za sve vrijednosti nezavisno promjenljive x 0, a to znači definicioni
1. U skupu pravouglih trouglova koji imaju jednaku površinu, naprimjer P = 2 cm 2 , čije su Lilcle iltup je /?\{0}. S
„ 4 k
x i y, pisemo povrsmu: — = 2 , odnosno xy = 4 ili y = —. iirnfik funkcije y = — j e hiperbola i njene grane će se nalaziti u I i III kvadrantu ako j e k > 0, a i
2 x
Nije teško uočiti da se u slučaju promjene katete x pn ii II i IV, ako j e k < 0. Grane hiperbole udaljenije su od koordinatnih osa ukoliko je apsolutna vri-
istoj površini mijenja i dmga kateta. Koeficijent propoi li'ilnost koeficijcnta k veća, i obrnuto.
cionalnosti j e 4.
V f o d -oo do 0 Tok funkcije y = — . i
2. Data je funkcija ohinute proporcionalnosti y - — . x
>' 1 od 0 do -oo
• • • • . . • . . . . • x \ U slučaju da j e k > 0, kad argument x raste od oo do 0, funkcija y \
Predstaviti j e tabelarno l guifički. V fod0do+oo opada od 0 do -oo, a kada argument x raste od 0 do +oo, funkcija y
•l od +oo do 0 opada od +oo do 0.
fod-oodoO U slučaju da j e k < 0, kad argument x raste od -oo do 0, funkcija y
X +i +2 ±3 ±4 + i + i + i raste od 0 do +oo, a kada argument x raste od 0 do +oo, funkcija v
2 3 4 T od 0 do +oo
raste od-oo do 0.
/ o d 0 do +oo k
Za x = 0, funkcija y = — nije definirana.
y ±i a
2
+ i + i +2 ±3 +4 f o d -oo do 0 x
3 4
Znakfunkcije y = —
x
Za grafik smo dobili dvi|e grane u I i III kvadrantu. Takvu N« osnovu uradenih primjera možemo zaključiti da je:
Slika 4.17.
krivu nazivamo hiperbola. Iz grafika vidimo da, kad.i
, n U>0,Vx>0 _ , U>0,Vx<0
apsolutne vrijednosti argumenta x rastu, da funkcija op.i
da, ali nikada ne može imati vrijednost 0 i obrnuto, kada apsolutna vrijednost argumenta.* opad.i. > 0, <0 < 0, Vx > 0
onda apsolutna vrijednost funkcije y raste. Vnlinptote su koordinatne ose x = 0 i y = 0.
k
Ispitivanje toka i ertanje grafika fnnkcije y = — , obavlja se po sličnom postupku kao što smo (u l'riinjer: Ispitaj tok i nacrtaj grafik funkcije y = •—^
x-2
obavljali i za funkciju o b l i k a y = kx + n, samo što funkcija obrnute proporcionalnosti y---~ I Definirana j e VxeR\{2}.
)., Funkcija nema nule.
nema nule, ali ima asimptote.
V Rasti opadanje:
Dakle, ispitivanje se vrši po tačkama. To ćemo provjeriti na primjerima.
2,5' : jfc = 4 > 0, pa >' opada od 0 do -oo kad argument x
Primjer: Ispitaj tok i nacrtaj grafik funkcije y = - K i s t e od -oo do 2 i opada od +oo do 0 kad argument x raste
od 1 do +co, tj. y' 1
1. Funkcija j e definirana \fxeR\{0}. X t od -oo do 2 f o d 2 do +oo
25
2. Funkcija y = —'— nema nule. (Zašto?) y 4 od 0 do -oo ^ od +oo do 0
X :• \ 4
•I Znak funkcije: Kako j e k = 4 > 0, to je:
3. Rast i opadanje: k = 2,5> 0, pa y opada od 0 do -co kad argument x raste od -oo do 0 i opada od y < 0, Vxe(-oo, 2)
+oo do 0 kad argument x raste od 0 do +°o, tj. y>0, Vxe(2, +oo). X
X fod-oodoO S Asimptote: Funkcija ima dvije asimptote: horizontalna x=2
|c Ox-osa, a vertikalna nije više Oy-osa, jer je došlo do
y 4 od 0 do -oo
I I D I lzontalnog pomaka za x = 2.
X fodOdo+co 0 (.irafik:
y 4 od +oo do 0 V -2 0 1 3 4 6
V -1 -2 -4 4 2 1 Slika 4.21.
4. Znak funkcije: Kako j e k = 2,5 > 0, to je:
x y<0,Vxe(-oo,0)
o
y> 0, V x e ( 0 , +oo). Zadaci za utvrđivanje i vježbu
5. Asimptote su koordinatne ose, tj. <9x-osa i I Ispitaj tok i nacrtaj grafik funkcije:
Oy-osa. 3 5 1
a) y=—,x* 0 b) y = — , x * 0 c) y= — ,x^0
x x 2x
6. Grafik crtamo na osnovu tabele. (Slika 4.19.)
Slika 4.19. ). Ispitaj tok i nacrtaj grafik funkcijc:
X -5 -2,5 -1 -0,5 0,5 1 2,5 5 1 3 2
' ''
a)y = b) y =—,xžO c) y = ,x#0
y -0,5 -1 -2,5 -5 5 2,5 1 0,5 2x 4x 3x
\ I'ovršina trougla iznosi 8 cm 2 . Jedna njegova stranica iznosi x cm, a odgovarajuća visina y cm.
Primjer: Nacrtaj grafik fimkcije c = — , pri čemu j e c-bi/ma,
l/uziti visinu y kao funkciju argumenta x, ako je površina stalna.
i'-pređeni put i ć-vrijeme. 1
4s I Koja od tačaka: A(-4, -2), B(4, 2), C(-4, 2), D(4, -2), E(~,6) i F( ,16) pripadaju grafiku
t +1 +2 +4 +0,5 +0,25 g
c +s +s/2 s/4 +2s +4s lunkcije u zapisu y = —, x ž 0 .
2s x
'i. Ispitaj tok i nacrtaj grafike fiinkcija:
c =
s Funkcija ~ predstavlja brzinu jednog kretanja. Prem.i pii 2 4
a)y= -,x*l b) y =
s/2 rodi problema, grafik ima samo jednu granu hiperbole. (Zasto!) x-l ,,•,,,, x-3
1 2 3
O , 1 1 .. 2 3
Primjer: U analitičkom izrazu funkcije y = — odrediti p.ua c) y= ,-v* — d)>y v = ,xt —
Slika 4.20. x 2x-l 2 2x-3 2
metar "a" tako da funkcija bude identična sa funkcijom y = -— . (i. IJ funkciji y = —,x^0 , odrediti parametar a tako da j e ta funkcija identična sa funkcijom
2x x
3 3 3 3
Rješenje: 2a = — = —, a fiinkcija ima oblik y = — i'-—,x*0.
4x
4.7. PRIMJENA PROPORCIONALNIH VELIČINA .7.3. Procentnl racun
l'inii|ci proporcionalnih Veličina je i procentni račun, koji se u uvjetima snažnog tehnološkog i

U praksi, posebno u fiziei i hemiji, koriste se proporcionalne veličine. Ovdje ćemo pokazati kakd liniiomskog razvoja u svim sferama života i rada primjenjuje kada je potrebno stalno proračuna-
se mogu rješavati praktični problemi i zadaci. Koristit ćemo neke praktične algoritme za i icšavil vnli pioduktiviiost rada, rast dohotka, promjene cijena, u školi procent prolaznosti uspjeha učenika
nje zadataka, bez namjere da ovi sadržaji budu izloženi sa nekom strogom matematičkoni pieci/ llil 'I o )e razlog da, na ovom mjestu, ponovimo formule i njihovu primjenu u izračunavanju pro-
nošću. Pokazat ćemo kako se rješavaju zadaci direktne i zadaci obrnute proporcionalnosti. ii'iila (/>), glavnice (G) i procentnog iznosa (/), te da na konkretnim primjerima uočimo njihovu
iiu'ilusobnu zavisnost i praktičnu primjenu.
< il.ivnica, procentni iznos i procent vezani su osnovnom proporcijom:
4.7.1. Direktna proporcionalnost
G : 100 = I :p i\i
Primjer: Od 6,6 m štofa krojač sašije tri odijela. Koliko se odijela može sašiti od 19,8 m islo^ G : 1= 100 :pi\i
štofa? 100 : G p : /,
Rješenje: Dajmo shemu za rješavanje ovog zadatka u obliku: »ml.iule primjenom tzv. trojnog pravila izračunamo potrebnu veličinu:
^ 6,6mštofa ,|3odijela / 100 r G•p 7 100
G= , / = —, p=
19,8mštofa x odijela p 100 G
19,8:6,6 3
l'i lui|er: U odjeljenju Ia razreda od 35 učenika, razred je završilo 30 učenika. Izračunati procent
6,6x = 19,8 • 3
prolaznosti odjeljenja.
_ 19,8-3 _ 198-3 _ 198 _ 99
I(|r4t'iije:
6,6 " 66 22 ~ 11
_ / • 100 _ 30-100 _ 600
tj. x = 9 odijela P
~ G ~ 35 • ~ 7
Dakle, od 19,8 m štofa krojač može sašiti 9 odijela. p 85,71%
Kao što vidimo, ovdje je formirana proporcija za direktno proporcionalne veličine.
Strelica od x prema 3 određuje razmjeru. Očigledno je da od više metara štofa možemo sašili f hlnili-i': Općina Brčko, prije rata, prema posljednjem popisu stanovnika, imala je 87.332 sta-
više odijela. novnika. Ako se zna da je godišnji prirast iznosio 1,32 %, za koliko se broj stanovnika
To su upravo (direktno) proporcionalne veličine. Smjer strelica određuje redoslijed pisanja bni|c povećavao?
va u razmjeri, pa tako i proporciju, koju smo koristili u riješenom zadatku.
M|i'tfiije:
I= ^ P = 1,32 _ ^ stanovnika
4.7.2. Obrnuta proporcionalnost 100 100
U slučaju obrnuto proporcionalnih veličina, primjećujemo da ako povećamo jednu, druga, /nvN
na veličina se smanjuje, i obrnuto. Zbog toga će u shemi strelice imati različite smjerove.
/.iuliici za utvrđivanje i vježbu
Primjer: Tri radnika mogu neki posao završiti za 12 sati. Za koliko će taj posao završili CVInl
radnika? I M ii sc plati u gotovom, cijena robe je niža za 20% i iznosi 2628 dinara. Koliki j e popust?
Rješenje: Isti posao veći broj radnika će završiti za kraće vrijeme, a to znači da se povi'i'ii (Uputstvo: Ovdje je 7=2628 din, a procentje 100-20=80%. Traži se glavnica G)
njem broja radnika smanjuje broj sati i obratno. Prema tome, veličine su obimilu
proporcionalne. ! I'ini/vođač je bio dužan da hotelu isporuči 117 kg voća. U transportu, uslijed isparavanja, voće
I I . I ležini (smanji masu) za 6,4%. Koliko kilograma voća proizvođač treba otpremiti hotelu,
Riješimo ovaj zadatak koristeći ovu shemu: FUUT
l'i Lnnsnici dobili potrebnu količinu?

^3radnika ^12sati
>tt: 125 kg)
4radnika xsati
4 I nliki ie procenat prolaznosti učenika jednog odjeljenja od 32 učenika, ako se zna da razred
4 : 3 = 12 :x {tiui.ol|,r
4x = 3 • 12 .i) 4 učenika b) 5 učenika
x = 9 sati i tt: a) 87,50%, b) 84,38%) j
T
11,53%?
a) 1—:2—= 1—: —
(R: 156 učenika I razreda) ' 2 3 3 3 ' 3 4 3 2
c) (a2 - l):(a - 1 ) = (a + 1):1 d) (2 - X 2 ):(2 + x) = (2 + x): 1
5. Od 543 učenika jedne srednje škole, na popravni ispit kod jednog profesora pala su 22 učc
nika. Koliko je to u procentima? l«l. Data je proporcija a:b=c:d. Iz date proporcije dokazati da vrijede i slijedeće proporcije:
(R: 4,05%) a)(a + b):a = (c + d):d b)(a+b):b = (c + d):d
c) (a - d):a=(c - d):d d) (a - b):b = (c - d):d
e) (a + b):(a -b) = (c + d):(c - d)
Zadaci za vježbu i samostalan rad
l'i l/računati a, b, c ako je dato:
1. Konstruiraj trougao u Dekartovom koordinatnom sistemu ako su mu tjemena: A(0,-4), 5(5,0), a:b:c = 3:4:5 i a + b + c = 12
C(-3,4). (R: ĆZ = 18, b = 24, c = 30)
2. Konstruiraj četverougao, a zatim izračunaj obim ako su koordinate tjemena tačke u Drkailo Ifi l'glovi petougla odnose se kao 2:3:4:5:6 = a:b:g:d:e. Odrediti veličine tih uglova.
vompravouglom koordinatnom sistemu: A(-4,-2), 5(4,-4), C(6,l) i D(0,4). (Uputstvo: a + b+g + d + e = 540 itd.)
(R: O = V68 + V52 + V29 + V45 « 27,56) 11 Odrediti geometrijsku sredinu za brojeve:
a) 9 i 4 b) 36 i 81 c) (a + b)2 i (a - bf d)ab iab
3. Konstruiraj duž i izračunaj njenu dužinu: (R: a) 6, b) 54, c ) a 2 - b 2 , d) a V )
a)//(-3,l), #(5,7) b) A/(-l,10), N(2,2)
c)C(-3,2),Z)(3,6) d) P(-l,6), Q(-4,2) IK Riješiproporciju ' i—+2—^ i + ii
3 I 3
(R: a) AB-10, h) MN- yJl3, c) CD = VŠ2 , d) PQ=5) 3 2 2 4
27 171,
4. Odrediti koordinate tačke presjeka dijagonale paralelograma (R: x = —) (R:
v x =— )
v 184
38
^(2,1), 5(7,3), C(8,7) i D(3,5).
(R:5(5,4)) l') Kiješi proporćiju (a3 - b ):x = (a + ab + b ):(2a + 3b)
(R:x = 2a2+ab-3b2)
5. Odrediti udaljenost tačaka:
a) A(8,-3), 5(-4,2), b) ^(8,14), 5(-4,6) c)A(l, 10), 5(8,-14) .'(I I )ata je funkcija/x) = 2x. Odredi:
(R: a) 13, b) 14,4, c) 25) a)M b)/(a/2) c)f(3a)
6. Odrediti dužine stianica i površinu trougla, čija su tjemena: .»1.1 inearna funkcija^ = kx + n, k * 0 je data tabelom:
a)/f(5,-2),5(-3,-4),C(-2,6) X -1 0 1 2
• b) A(-4,-2), 5(5,7), C(8,3)
y -5 -3 -1 1
7. Paralelogram ima poznate koordinate tri tjemena A(\,2), B(-5,-3) i C(7,-6), odredi koorduutc
četvrtog tjemena D(x,y). fCako glasi njen analitički prikaz (formula)?
, (R: Z)(13,-l)) Data je linearna funkcija tabelom
8. Spojiti sredine stranica trougla A(3,4), 5(5,6) i C(l,8) i pokazati da je površina novog trmigln a) X 1 2 3 b) X 1 2 3
jednaka 1/4 površine trougla AABC. y 4 6 8 y 0 2 4
9. D o k a ž i d a j e trougaoA(-2,-l), 5(2,5) i C(-4,l) jednakokraki. Napiši njen analitički prikaz (formulu).

(R: a)y = 2^ + 2, b)y = 2x-2)
10. Provjeriti da li je četverougao: A(2,4), 5(4,7), 0(1,6), D(-1,3) paralelogram.
! I Nacrtaj grafik funkcije
(Uputstvo: Pokazati da četverokut ima dva para jednakih naspramnih stranica).
a) y = -3x b) y = -x c) y = -~x
11. Dokazati da je trougao A(-2,-l), B(-6,l) i C(-5,-7) pravougli.
12. Odrediti koordinate tačke A(4,y), tako da ta tačka bude kolinearna sa tačkama M5,-4), ' I l-pitaj tok i nacrtaj grafik funkcije
M0,7). a.)y=2x- 1 b)y = -2x + 3 c ) y = 0,5x+ 1
zatim nacrtaj gratik 1 lzracunaj povrsmu K O J U iaj gianK. giaui u m u u m i i VUMH
V " 2J
26. U funkciji>> = (a - 2)x + 5 odrediti parametar a tako da grafik s pozitivnim smjerom x-ose gradi: (R: a = 4, C(4, 6))
a) oštar ugao b) tup ugao 41, Date su koordinate tri tjemena paralelograma A(l, 2), B(5, 4) i C(7, 8). Odredi koordinatc
(icmena D(x, y). . . • i
27. Odredi vrijednost m za koje će funkcija y = 2 m - — x + 7 biti opadajuća. (R: D(3, 6 ) )
4
42, Odredi površinu četverougla čije su koordinate tjemena A(l, 2), B(-2, 5), C(-2, -4) i D(2, -6). i
28. U funkciji y = (2k - 3)x + 5 odrediti parametar k tako da njen grafik bude paralelan sa giati (R: P = 61,5)
kom funkcije y = 3x - 1.
43, Izračunaj površinu petougla ako su njegova tjemena A(6,1), B(-2,7), C(-8,2), D(l, -8) i E(5, -4). i
29. Nacrtaj grafik funkcije u istom koordinatnom sistemu: ( R : P = 111,5)
1 1 4 4
a) y=- b) y = — c) y=- d) y = — '14. Tjemena trougla su A(-2, 0), 5(4, 6), 0(12, -2). Izračunaj njegovu površinu:
..: X X X
a) analitički
30. Ispitaj tok i nacrtaj grafik funkcije b) pomoću I leronovc formule i
v •. 2 ,, 0,5 . . . (R: a) P = 24; b) a = S-j2, 6 = loV2, c = 6>p2 ) i
a) y= — b) y = -—
3x '• 2x
31. Ispitaj tok i nacrtaj grafik funkcije

2 0,5 , 2
32. U 10 vreća može se spakovati 450 kg krompira. Koliko treba vreća za 1800 kg krompira''
(R: 40 vreća)
33. Zapokrivanje 3 stambene porodične zgrade treba 9600 komada crijepa. Koliko crijepa treba /a po
krivanje 5 takvih stambenih porodičnih zgrada?
(R: 16000 komada crijepa)
34. Jednu kiiću sazida 8 radnika za 35 dana. Koliko radnika tu kuću može sazidati za 56 dana?
(R: 5 radnika)
35. Kada neki posao završi 15 radnika za 40 dana, koliko je radnika potrebno da isti posao z.ivilf
za 24 dana?
(R: 25 radnika)
36. Neko je kupio 3,2 m štofa za odijela i platio 65,84 KM po 1 m. Koliko treba da plati šlot
kada je popust 24,5%?
(R: 169,07 KM)
37. U jednoj školi na kraju školske godine bilo je 720 učenika, a razrede je ponavljalo 58 učcnikn
Koliko je to u procentima?
(R: 8,05%)
38. Izračunaj procent prolaznosti na prvom polugodištu u:
a) svom odjeljenju
b) odjeljenju svoga prijatelja
39. U jednom odjeljenju ima 32 učenika. Od tog broja 5 je odličnih, 12 vrlodobrih, 13 je dolmli
učenika. Ostali učenici razred su završili sa dovoljnim uspjehom. Izraziti uspjeh toga odjeljcnia II
procentima. ,
v v n i n i&t/IVIC I r t i u c
V X
5. IZOMEtF RIJSKA PRESLIKAVANJA RAVNI Matematika obdaruje čovjeka

wm
nečim sličnim novom čulu:\
•• (D.Charles)
I crmin preslikavanje, funkcija, transformacija, pridruživanje, primjenjuje se u svim oblastin:

matematike. Posebno je važno preslikavanje skupova tačaka u geometriji. Jedno od takvih presl
P kavanja je i izometrija, o čemu je bilo riječi u poglavlju Geometrije u ravni. U ovom poglavlj
ilata je definicija izometrije. Izometrijsko preslikavanje tijesno je vezano za kongruenciju (podti
darnost) figura. Može se iskazati sljedeča definicija:
Definicija: Preslikavanje je izometrija ako i samo ako ono čuva udaljenost između tačaka.
% ft1
l l'ostoje preslikavanja koje ravan preslikavaju u samu sebe, pravu u pravu, duž u kongruentni
iluž, ugao u kongruentan ugao itd., ali uvijek pri preslikavanju ostaje očuvana udaljenost izmeđi
lačaka. Takva preslikavanja nazivamo izometrijskim presiikavanjem ili, kratko, izometrija.
M M
Medutim, ima i preslikavanja koje ravan preslikavaju u samu sebe, pravu u pravu, duž u duž itdi
ali nije očuvana udaljenost između tačaka. Takva preslikavanja nisu izometrijska. i
• IJ daljem izlaganju upoznat ćemo neke izometrije kojima se data ravan preslikava u samu sebe
Smatrat ćemo da se radi o izometrijama iste ravni, naprimjer školskatabla ili učenička sveska i sl. i
1/ometrije održavaju kolinearnost, raspored tačaka i kongruenciju.
• i ()d izometrijskih preslikavanja najvažnije su: i
0 translacija, i
0 rotacija i
0 simetrija.
5.2. TRANSLACIJA RAVNII OSOBINE TRANSLACIJE
Da bismo objasnili translaciju ravni a u samu sebe, posmatrat ćemo u toj ravni figuru F i vektor V .
hefinicija: Translacija ravni n za vektor v je preslikavanje

lavni u samu sebe, koje proizvoljnu tačku M te ravni preslika-
GEORG CANTOR
va u tačku M, iste ravni, tako da je MM{ = v.
(1845.-1918.)
Njemački matematičar.
Jedan je od osnivača teorije skupova, koji su danas ostiova Iranslaciju obilježavamo:
savremene matematike.. [(\/M e «)T V -(M) = M, £ « ] o MM\ = v
/ a figuru F\ kažemo da je dobijena iz figure F translacijom.
I ačke W i M| e 7t koje pripadaju figurama F i Fu nazivaju se
odgovarajuće ili homologne tačke translacije, a vektor V naziva
.se vektor translacije.
I/ometrija translacijom je strogo određena ako nam je poznat
\cktor translacije V. Slika 5.1:
Ako su nam A 1 n tacKe ngure r , a /i\ 11>\ u u ^ u . u a jUVV ÛVULULV^NV^
vektori AA, i BBX odgovarajući vektori translacije.
Teoreina: Translacija u ravni je izometrija. V+ u
Dokaz: Pretpostavimo da su A, B proizvoljne tačke i l|, li\

njihove slike u translaciji za vektor v . Tada je, po dcllmciji
translacije, AA{ = v - BB\ , a odatle na osnovu teoreme o jed-
nakosti vektora slijedi da je AAX = BBX, a s tim i AB = f , / ^ ,
što znači da je translacija izometrija.
Posljedica 1: Translacijom se duž AB preslikava u sebi kon Slika 5.8.

gruentnu i paralelnu d\xž A\B\. (Slika 5 3.)
Slika 5.2. Posljedica 2: Translacijom se prava p preslikava u scbi pa
Itokaz: [ T , (A) = A, i T n (A,) = A2 ]=> T 5 ( r 5 (A))= A2
ralelnu pravup\. (Slika 5.4.)
AA i = v i A\A2=U => AA2 = v+u
Posljedica 3: Translacijom se ugao AOB preslikava u sebi kongmentan ugao A,OiB,. (Slikj 5.5.)
BB, = v i B\B? = u => BB2 =v + ti
Posljedica 4: Translacijom se mnogougao preslikava u sebi kongruentan mnogougao. (Slika 5 (>.)
CC, = v i C,C 2 = ti => CC 2 = v + u
T 5 ( T 5 (ABCD))= T;+5 (ABCD)
/adaci za utvrđivanje i vježbu
I (Ibavi translaciju za dati vektor v :

Slika 5.3 Slika 5.5. Slika 5.6. a) jednakokrakog AABC b) proizvoljnog AABC
c) pravougaonika ABCD d) kvadrata ABCD
Posljedica 5: Ako se dvije figure F i F\ mogu translacijom dovesti do poklapanja, onda MI OIIC
kongruentne.
) l'ianslacijom preslikati kružnicu (O, 2 cm) za vektor v , n a k o j o j leže tri tačke A, B, C, u
Primjeri: kiuhiicu (0\, 2 cm) ila kojoj leže tačke A\, Bx, C\, koja je kongruentna sa datom kružnicom
(<>, 2 cm).
1. Translacijom preslikati jednakostraničan trougao AABC za vektor V .
Rješenje: Neka j e dat jednakostranični AABC. I Konstruirati dvije kružnice sa centrom u C i C,, pa duž AB postaviti tako da je AB \\CC\, i da
Preslikavanje translacijom ćemo obaviti tako da l.ii-ka A pripada prvoj, a tačka B drugoj kružnici. (Da li zadatak ima uvijek rješenje?)
(Uputstvo: Izvrši translaciju veće kružnice sa centrom u C za Auimn AB u smjeru vek-
AA\= v tj. Ti: (A) = A, tora CC', , pa kroz tačku presjeka kružnica sa centrom u C i kružnice sa centiom
BBt=v tj. T,(/i) = B, J u C\ konstruirati pravu paralelnu sa CCi.)
CC, =v tj. I , (C') = Ć, , a toznači da jc: •I I )ate su dvije kružnice (C, R) i (Cu R\), duž AB i prava p.
Kmistruirati duž MN = AB čije su krajnje tačke jedne na jednoj, a druge na drugoj kružnici, tako
AA,B,C, = T , ( \AliC). \
>lit liude MN
2. Obavi translaciju čct\eiougla za dati vcktor v , a zaluit 'i ()sa q siječe oba kraka ugla xOy.
za dati vektor U (što piedstavlja slaganje ili kompo/u-i|ii k i mslruirati pravu p\\q tako da njen odsječak između krakova ovog ugla bude jednak datoj duži d.
translacijc). (Uputstvo: Izvrši translaciju kraka Ox datog ugla u smjeru ose q za dužinu d.)
1. Datu pravu p rotirati oko date tačke O / a ugao a -45.
U osnovnoj školi smo izučavali preslikavanje koje smo nazivali rotacija oko tačke O. Tacka ()
Rješenje: Kako j e rotacija izometrija, konstrukciju rotaci-
naziva se centar rotacije. Rotacija j e određena stainom (fiksnom) tačkom (centrom) O i oii|cn
-45" j e prave p obavit ćemo tako da rotiramo samo
tiranimugiom đ . (Slika 5.9.) Iskazat ćemo u nešto strožijoj formi definiciju rotacije: ;M j e d n u tačku M prave p (podnožje ortogonale, slika
5.11.) za dati ugao a = -45°. Prava p, j e ortogonalna
Definicija: Rotacija u ravni n oko centra O za ugao a j e presiikavanje Ro a ravni n u sanui M, na rotiranu ortogonalu OM,.
sebe, koje proizvoljnu tačku A/preslikava u tačku M, tako da je: Slika 5.11. Ro.-.i5(/^) P\
OM = OMx i ZMOM, a. Napomena: U slučaju da stavimo predznak uglu rotacije,
N A • a
> >
onda nije potrebno stavljati strelicu, jer
predznak određuje orijentaciju ugla rotacije.
Preslikavanje rotacijom obilježavamo:
iV b
\>
B 2. Date su tri paralelne prave: a, b i c. Konstmirati
( V M e n)R0i5 (M) = Mx, M , e n
kvadrat ABCD, tako da tačke A, B i C p r i p a d a j u
Tačka O naziva se centar rotacije, a a ugao rotacijc, kop pravim a, b i c, tj. Aea, Bsb i C e c .
obiiježavamo sa CC , što znači da j e orijentiran. C
Centar rotacije O preslikava se u samog sebe i predsiavl|it Rješenje: Odaberimo proizvoljnu tačku Beb. Kako je
nepokretnu tačku rotacije. Slika 5.12. ugao ZABC= 90° i BA--BC, to j e R,I 9„(A)=C.
Ako j e ugao rotacije a=0°, onda se figura F preslikava u Na isti način j e C e a i , gdje j e R s .9 0 (a)=a|.
samu sebe. (Kakva j e rotacija ako j e ugao a = + 360° >) Tako konstruirajmo a, i ainc={C}. Dalja
To je identično preslikavanje. konstrukeija je očigledna. (Vidi sliku 5.12.)
3. Date su tri kružnice k,, k2 i k3 sa zajedničkim centrom S.

Teorema: Rotacija j e izometrija.
Konstruirati jednakostranični trougao AABC, tako da
Slika 5.9. tjemena A, B, Cpripadaju redom kružnicama k\, k2 i k3.
Dokaz: Neka je u posmatranoj rotaciji A, slika tačke A, II
B| siika tačke B. Neka j e dal|c tačka A, V I I I I Rješenje: Odaberimo proizvoljnu tačku Bek2. Kako je
' " ZAOB. AB=BC, to je R B ( 5 0 (A)=C, a odavde slijedi da je Ce/c,,
Dokažimo da je AB=A ,3,. gdje j e £'i=Rfl((0(&i). Prema tome, konstrukcijom kinžnice
k'i imamo Celć,r\k2. Centar S1 kružnice k\ je: RBđ0(.S')=.S\
ZA OA i ~a=ZA OB+ZBOA ,=
Tako dobijemo tačku C, a onda konstruiramo kružnicu
~ZBOA.il/ t\OBi=ZBOBu k(B, BQ i dobijamo Aeknkt, tako da j e ZCBA= 60°. Ako
a što znači da j e j e kinJc 3 ={C, C}, onda imamo dva nepodudarna rješenja
Slika 5,13.
ZAOB=Z \xOBi AABCi A'B'C (slika 5.13.).
Kako su po definicip lotacije:
OA=OA, Zadaci za utvrđivanje i vježbu
OB-OBi
Z.AOB-Z \i()B I. l)atu pravu p rotirati oko tačke O u ravni P za ugao « - 60°.
to je AAOB = AAiOBi, a onda j e i AB = A,B, a) ako se tačka O nalazi van prave p
b) ako se tačka O nalazi na pravoj p (Oe p)
Dakle, udaljenost tačaka j e sačuvana, pa je rotaci|.i ž (IJpulslvo: Rotiraj dvije tačke (A.Bc p) za ugao a - 60°)
izometrija, što j e i trebalo dokazati.
Posljedica 1. Rotacijom se ugao preslikava u sebi kongruentan ugao. I. Konstruirati AABC, pa ga rotiraj za ugao a=120° oko tačke O te ravni, ako j e tačka:
a) u jednom tjemenu trougla AABC.
Posljedica 2. Rotacijom se mnogougao preslikava u sebi kongruentan mnogougao (trougao n
b) van trougla AABC
trougao, četverougao u četverougao itd.)
feDat j e ZXOY i tačka A u njegovoj unutrašnjoj oblasti. Konstruirati jednakostranični AABC čija
Posljedica 3. Rotacijom se prava preslikava u pravu
iše tjemena B i C ležati na kracima ovog ugla.
I Neka je dat proizvoljan paralelogram ABCD. Koristeći samo
llinjar (tj. povlačeći samo prave) podijelimo taj paralelogram
5.4.1. OSOBINE CENTRALNE SIMETRIJE
lin ;lva kongrucntna četverougla.
Posmatrajmo u ravni n tačku S koja je središte duži AA, (slikn U|cšcuje: Treba odrediti centar O simetrije paralelograma.
14.). Tada možemo reći da su tačke A i A, simetrične u odnosu I o |c tačka presjeka dijagonala.
na tačku S, a ta tačka je centar simetrije. Tačka ./ je simclnčiiii Slika 5.17.
Kv.ika prava koja sadrži centar simetrije O, a ne sadrži tjeme,
sa Ai u odnosu na tačku S, a tačka At je simetrična sa tačj nin I
|IMIIIO je od traženih rješenja. (slika 5.17.) (Zašto?)
u odnosu na S.
Slika 5.14. Tačka 5 je jedinstveno središte duži AA, i A,A, S jc simetnčiin Konstruirati AA,B,C, centralno simetričan datom AABC,
samoj sebi, tj. to je stalna, fiksna tačka. Na osnovu prethodnoji
ilko je centar tačke O van AABC.
definira se preslikavanje ravni u samu sebe.
It|c<enje: Kako je:
Đefinicija: Centralna simetrija ravni n sa centrom u fački (> S 0 (A)=A,
je preslikavanje te ravni u samu sebe, kojim se svaka lačk.i S0(B)=B,
(M e 7i) prevodi u tačku M,, tako da je OM = OM,. S 0 ( Q = C i a odavde je S0(ABQ=A,B,C,
Centralnu simetriju zapisujemo:

(VMen) S0(M) = M, => OM = OM,
/adaci za utvrđivanjc i vježbu
Teorema: Centralna simetrija je izometrija.
Slika 5.15. I Konstruirati AA,B,C, centralno simetričan AABC, ako je centar simetrije: i
Dokaz: Treba dokazati da /.i proizvoljnu duž AB ravni u. poslo|r a)tačka/l, b) tačka O u trouglu c) tačka M na stranici BC
tačke A,,B, i O, takve da |e S 0 (/f) •/!,, S0(B} B, i tačka O iu<
pripada pravoj AB, tada se mo ze dokazati đa je ' |)at je proizvoljan četverougao ABCD. Konstruirati četverougao A,B,C,D, centralno simetri-
AB=A,B, t • fini ilatom četverouglu, čiji je centar simetrije O, presjek njegovih dijagonala. ;
Nije teško uočiti da je (slika s 16.)
' A0-A,0 ' I Dale su tri nekolinearne tačke A, B i C. Konstruirati centralno simetričnu tačku Cj u odnosu na
B0=B,0 II ccntralno simetričnu tačku C2 u odnosu na tačku B. Dokaži da je C1C2 =2AB
ZAOB=ZA,OB, le ic: AA0ŠÂA,OB,, pa je 1 (Uputstvo: Nakon konstrukcije naći da je C,C2 srednja duž ACC,C2)
AB=A,B,, što jc liehalo dokazati.
Kako smo duž A,B, dobili ceatralnom simetrijom duži AB, lu •I l)at je ugao bAc i u njegovoj oblasti tačka M. Konstruirati AABC, tako da je Aea, Beb i da mui
je zaista centralna simeti i|.i i/ometrija, a to znači da je to pic |r duž AM težišna duž.
slikavanje koje čuva udaljenost tačaka.
Kao posljedica ove teoreme i prethodne definicije je:
Teorema: Ako je duŽAB centralno simetrična sa duži A,B,, onda je: 5.5. OSNA SIMETRIJA. OSOBINE OSNE SIMETRIJE
AB,=A ,B.
l'nroda nam nudi veliki broj primjera osne simetrije: list na
Dokaz:KakojeSo(A)=AiiSo(B)=B,,tojeSo(AB)=AB,,paje tlivclu, cvijet u cvijetnjaku ili na livadi, tijelo čovjeka i sl.
AB,=A,B, što je trebalo dokazati (vidi sliku 5.16.). I'nsmatrajmo duž AB i simetralu te duži s (slika 5.19.). Za
n
Iz prethodnih teorema i definicija centralno simetričnih figura slijedi: hičku B kažemo da je simetrična tački A u odnosu na pravu s.
M 0 Mj
Posljedica 1: Centralno simetrične figure su međusobno kongruentne 'iicdište duži ABje tačka S, Ses i AS ' SB. Ako je prava nls i
11.1 toj pravoj tačka M, onda je na toj pravoj n moguće naći
Posljedica 2: Centralno simetrične prave su medusobno paralelne inCku M,, tako da su tačke M i M, simetrične u odnosu na
Posljedica 3: Paralelogram je centralno simetrična figura pi.ivu s, tj. da je s simetrala duži MM,. Prema tome svakoj A S B
Nije teško uočiti da je centralna simetrija specijalan slučaj rotacije čiji je ugao rotacije a= 180" tiički van prave s možemo odrediti simetričnu tačku u odnosu s
Sve osobine koje vrijede za rotaciju, vrijede i za centralnu simetriju. 1111 pravu .v.
Slika 5.19.
-JJT. fis(C)=C
Definicija: Za figuru Fkažemo da je osno simen ična sa ligurom t !».,(.!) -B
u odnosu na pravu s, kao osu, ako V M e F postoji tačka M I.
il,(An\ = DB
M M, takva da je prava s ortogonalna na duž MM\ u njenom srediŠUi.
\AIX'= ASDCpaje
Osnu simetriju obiiježavamo: l( • BC
s (VMea)Ss(A/)=Mf Inlnakokraki AABCje osno simetrična figura.
Slika 5.20. Simetrične tačke M i M, na figurama F i F\ prema osi s su lioiiiu
logne ili odgovarajuće tačke osne simetrije. Prava s prem.i ko|ii| l'dsljedica: Osa simetrije jednakokrakog AABC je simetrala
su figure simetrične, naziva se osa simetrije, a simetrija, o: n i ili ugla pri vrhu toga trougla, tj. ZACD = ZBCD
aksialna simetrija (axsis = osa). (slika 5.22.).
I'rlmjcr: Datom trouglu AABC konstruirati simetrični trougao

Teorema: Osna simetrija je izometrija.
\'li/J|Ci u odnosuna osus, ako ta osa siječe AABC.
Ss \ a - > a
ttfi^vnje: Prema definiciji osne simetrije, konstruirajmo tačke
Dokaz: Neka je duž A \B\ simcli icna duži AB u odnosu na os s, li, li|, a onda i C,. Spajanjem tih tačaka dobijemo traženi
Treba dokazati d a ) e A B = A \ B \ . , >j l,ll\( [. Nije teško provjeriti da su:
Da bismo to dokazali, uočimo da su trougli kongruentni: WliC = AA\B\C\
AAOS = AA\OS, jer jc j
A0 = A\0 (po dcfiniciji) JM
OS=OS (zajcdničkestranice)
ZAtOS = ZAOS= 90'\ p.i ie |
AS = A\S /fl
/adaci za utvrđivanje i vježbu
ABO\S= AB\OtS (na isti način kao prethodna kongni I M I H )
BS = B\S I D.ita je prava p i tačke M i N. Konstruirati duž MXNX koja je simetrična sa duži MN u
Iz kongruencije AAOS s AA\OS te ABO\S = AB\0\S može se zaključiti: iui piavu p, ako su tačke M i N:
ZASB = ZA\SB\, a kao je a) sa iste strane u odnosu na pravu p
AS = A\Si
BS = B\S, p a j e b) sa raznih strana u odnosu na pravu p
AASB = AA\SB\ i AB=A\BX, što je trebalo dokazati. c) da se jedna od tačaka nalazi na pravoj p.
Dakle, preslikavanje osnom simetrijom očuvana je udaljenost tačaka, pa je ova osna simclii|ii
izometrija.
! I ).il je AABC. Konstruiraj simetrični trougao A4 ( 5|C, u odnosu na pravu s koja:
Na osnovu defmicije osne simetrije, te dokazane teoreme o izometriji, slijede posijedice:
a) sadrži tjcmc A i ne siječe stranicu BC
Posljedica 1. Prava se osnom simetrijom preslikava u pravu.
b) siječe stranice AB i BC, Bes
Posljedica 2. Osnom simetrijom paralelne prave se preslika\,i|it
u paralelne prave. c) ne siječe AABC
Posljedica 3. Ugao se osnom simctrijom preslikava u sebi kutir
gruentni ugao 'Ji » Kniistruirati .četverougaoi ABCD simetričan u odnosu na pravu š, ako:
Posljedica 4. Osnom simetrijom mnogougao se preslikava u Ht>l|| a) je četverougao s jedne strane prave s
kongruentni mnogougao. Ć|
b) se tjeme B nalazi na pravoj s
Posljedica 5. Osnom simetrijom kružnica sc preslikava u
c) prava s siječe četverougao
kongruentnu kiu/nicu.
4 Dnkazati da je proizvod dvije osne simetrije u odnosu na dvije paralelne ose ravni
Primjeri: Dokazati da j e jednakokiaki trougao osno simeti ifnn
figura čija je osa simetrije simetrala osnovici trougla. Hnii-.l.icija.
Slika 5.22.
!(. Dokazati da su dijagonale romba njihove ose simetrije.
1. Konstruirati translaciju date duži AB za vektor V .
| /, Dat je AABC. Konstruiraj osno simetričnu sliku tog trougla u odnosuna težišnu liniju AA\.
2. Konstruirati translaciju date kružnice K(0, R) za vektor V .
IH. Konstruiraj kružnicu osno slmetričnu datoj kružnici u odnosu na osu p koja:
3. Dati ugao ZAOB preslikaj translacijom ravni u ugao ZA'O'B' za dati vektor m. a) siječe kružnicu
b) ne siječe kražnicu
4. Nacrtaj pravu p i vektor V . Konstruiraj pravu px =Tp (p). Koja je to translacija kod koji'
T,(«) = «?
5. Zadane su dvije paralelne prave a i b. Odrediti translaciju koja preslikava aub.
6. Zadani AABC preslikaj translacijom u AA \B\C\, ako j e vektor translacije:
a) vektor ~AB b) vektor 2 A C
I. Translacijom preslikaj četverougao ABCD u četverougao A\B\C\D\ za vektor AC.
8. Dat je AABC totivaj za ugao 120° oko:

a) tjemena B b) tačke O u trouglu c) tačke S van trougla
9. Datu pravu a rotirati za ugao od -60° oko tačke O, ako je:

a) tačka Oea b) Oea
10. Dati kvadrat ABCD preslikati rotacijom za ugao a=45°, ako je centar rotacije O:
a) u presjeku dijagonale kvadrata
b) van kvadrata
I I . Ako dvije prave pripadaju istoj ravni, i ako su ortogonalne na nekoj pravoj te ravni, onda su
one međusobno paralelne. Dokazati.
(Uputstvo: Primijeni translaciju) x
12. Dat je proizvoljni četverougao ABCD. Konstruiraj centralno simetričnu figuru A vB\C\l >,, ako
se centar simetrije nalazi:
a) u četverouglu
b) van četverougla
13. U ravni a date su prave a i b i tačka C van tih pravih. Konstruirati tačku A na pravoj a i tačku
B na pravoj b tako da C bude središte duži AB.
(Uputstvo: Koristi centralnu simetriju)
14. Konstruiraj centralno simetričnu sliku date kružnice K(0, R), ako je njen centar Ox:
a) izvan date kružnice
b) na kružnici
c) u krugu
6. LINEARNE JEDNAČINE (JEDNADŽBE) II Budi strpljiv u iskušenju, a zahvalan u izobilju.
I (Arapska izreka)
NEJEDNAČINE (NEJEDNADŽBE)
l'osmatrajmo sljedeće izraze:
7 = 7, 9 • 3 - 2 3 • 4 = 5 2 - 6 • 5, - . = = , - 4 - , 13 - 7 = 2 • 3 itd.
3 3'2
Ako su nam dati brojni izrazi ili ako su nam data dva broja, pa između njih možemo staviti rela-
i iju "=", onda kažemo da smo dobiii brojnu ili numeričku jednakost.
Ii'dnakost u kojoj je lijeva jednaka desnoj strani, za sve vrijednosti promjenljive iz nekog skupa,
iiii/iva se identitet na tom skupu. (Znak za identitet je =).
I'rimjeri: a2-b2=(a- b)(a + b)
x2-\=(x-\)(x+\)
xz-\=(x-\)(x2 + x+\)
X3 + 8 = (x + 2)(x2 - 2x + 4) i td.
Sve date jednakosti zadovoljene su za sve vrijednosti argumenta iz R.
I'iovjerimo tačnost tvrdnje za neke konkretne vrijednosti promjenljive:
x3-\=(x-\)(x2 + x+\)
zax = 3 3 3 - 1 = (3 - 1)(3 2 + 3 + 1)
2 7 - 1 = 2 - ( 9 + 3 + 1)
26 = 2 • 13, pa je jednakost (identitet) zadovoljena
zax = 5 5 3 - 1 = ( 5 - 1 ) ( 5 2 + 5 + 1)
124 = 4 • 31, jednakost (identitet) je zadovoljena.
U osnovnoj školi izučavali smo jednakosti koje smo nazivali jednačinama. To su posebne jedna-
kosti koje definiramo na ovaj način:
Neka su nam date funkcije j(x) i g(x) definirane na istom podskupu skupa realnih brojeva R.
Definicija: Jednakost j(x) = g(x) nazivamo jednačina (jednadžba) sa jednom nepoznatom, ako
|c ona zadovoljena samo za odredene vrijednosti argumenta koji u njoj figurira.
Aigument* u jednačini naziva se nepoznata ili nepoznanica.

I'icma broju nepoznatih, jednačine mogu biti jednačine sa jednom, jednačine sa dvije, jednačine
LEONHARD EULER sa tri nepoznate itd.
(1707. - 1783.)
Švicarski matematičar, djelovao u Petrogradu i Berlimt Po.nata Dcfinicija: Vrijednost nepoznate za koju jednačina prelazi u istinitu numeričku jednakost, na-
su mu djela iz matematičke analize i teorije brojeva. L (>ti-ioi •;<•) /i\ a se rješenje ili korijen jednačine.
dini oslijepioje, ali je i dalje radio na naučnom polju.
I'rimjer: Pokazati da jex==2 rješenje jednačine: i

3x - 2 = 4 ^ • • . ••.,'•• I
/ainjenom vrijcdnosti x = 2 u jednačini imamo: i
3 • 2 - 2 = 4 <=> 6-2=4
S\a rješenja jedne jednačine obrazuju skup rješenja te jednačine. Riješiti jednačinu, znači naćii
skup svih rješenja te jednačine u skupu R.
181
Ovakve i slične jednačine rješavali smo u osnovnoj školi, pa je:
4x - 2x = 3 + 1
li'orema: Ako se lijeva i desna stiana jednačine pomnoži (podijeli) istim izrazom različitim od
' 2x -• 4 => x 2 •
nulc. dobit će se jednačina ekvivalentna datoj jednačini.
x — 2 je rješenje jednačine, jer ako to rješenje uvrstimo umjesto nepoznate x, dobil tenuj
jednakost
I'iiinjenom definicija i teorema o ekvivalenciji jednačina, riješit ćemo primjer u kome ističemo
4-2-3 = 2-2+1
i-lape transformacije iz jednog oblika u drugi, preko niza ekvivalentnih jednačina, do konačnog
8-3=4+l=> 5= 5
ijeŠenjajednačine.
Jednačina se naziva linearna ako je najviši stepen nepoznate jednakjedan, jednačinaje kvadialn.i
ako je njen stepen dva, kubna ili jednačina trećeg stepena ako je njen najviši stepen jednak li l itd. I'rimjer:
Ako su lijeva i desna strana jednačine_/(x) = g(x) algebarski (racionalni ili iracionalni) izi JZI, /a x+\ + x-\ _2x + \
jednačinu se kaže da je algebarska, a ako to nije slučaj, jednačina je transcedentna. 4 2 3
Algebarske jednačine mogu biti: I Prvi korak transformacije jednačine je da se oslobodimo razlomka, množeći jednačinu zajed-
a) cijele jednačine (ako su lijeva i desna strana polinomi) iiičkim sadržiocem 12. Tako dobijemo ekvivalentnu jednačinu:
b) razlomljene raeionalne jednačine (ako se nepoznata pojavi u nazivniku razlomka) l 3(,v i 1) i 6(x - 1) - 4(2.r + 1)
c) iracionalne jednačine (ako se nepoznata nalazi pod korijenom). >, Drugi korak je oslobađanje od zagrada, tj. obavimo naznačeno množenje i tako dobijemo novu
Jednačine su algebarske ako se nad nepoznatom obavljaju samo algebarske operacije (s.ihnan|c, i'kvivalentnu jednačinu:
oduzimanje, množenje, dijeljenje, stepenovanje i korjenovanje). 3x + 3 + 6x-6 = 8x + 4
U svim drugim slučajevima jednačine su transcedentne. Primjeri takvih jednačina su: V, U ovoj etapi transformacije razdvajamo poznate i nepoznate članove. To činimo na osnovu
2 * - 8 = 0 ili 2sinx + 1 = 0 lisorema o ekvivalenciji jednačine. Tako dobijemo ekvivalentnu jednačinu:
3x + 6x - Sx = 4 - 3 + 6
•I, Reduciranjem članova dobije se ekvivalentna jednačina:
6.2. RJEŠAVANJE LINEARNIH JEDNAČINA x = 7,a to j e rješenje jednačine.
V Da dobiveno rješenje x = 7 zadovoljava početnu jednačinu, na kraju treba obaviti provjeru
SA JEDNOM NEPOZNATOM
uvrštavanjem vrijednosti za nepoznatu. Ako je rješcnje tačno, onda se dobije željena jednakost,
ndnosno:
I Budi kao pčelajedi lijepo i doltio, x +1 x — 1 2x + \ „. .. ,

-+ = za x - 7 lma vrijednost:
a i ostavljaj lijepo i dohm 4 2 3
(Narodna izi < ka) 7+1 7-1 2-7 + 1
• 2 + 3 = 5, a to znači * = 7 je rješenje date
4 2 3
Da bismo riješili linearnu jednačinu sa jednom nepoznatom, prvo je potrebno ispitati za ko|c \ ii- lednačine.
jednosti nepoznatih linearna jednačina ima smisla, tj. za koje je vrijednosti nepoznate jednačin<i (Jradit ćemo nekoliko karakterističnih primjera linearnih jednačina s jednom nepoznatom.
definirana. I'rimjeri: _/|t, 4 ,,
Postoje jednačine koje imaju samo jedno lješenje, što je uobičajeno kod linearnih jednačina, jcd-
I, Riješiti jednačinu:
načina koje nemaju rješenja i jednačina koje imaju više rješenja.
17 - [\2x - (15 - 2x) - 11] = \6x - [36 - (5x - 9) + 7x] - 52 . . v
llješenje: 3
Definicija (ekvivalentnih jednačina): Za dvije jednačine kaže se da.su ekvivalentne ako iiiujii 17 - [12A: - (15 - 2x) -11] = 16* - [36 - (5„r - 9) +7x] - 52 ' a
isti skup rješenja. 1 7 - [ 1 2 x - 15 - 1 1 ] = I6x - [ 3 6 - 5 * +19 + 7x] - 52 ,
17 - 1 2 A 15-'2x,+ 11 = I6x - 36 + 5x - 9 - 7x - 52 ,
Drugim riječima, dvije jednačine su ekvivalentne ako sva rješenja prve jednačine zadovol|a\d|ii -12x - 2x -\6x - '5x + 7x = -36 - 9'- 52 - 1 7 - ' l 5 - 1 1
drugu jednačinu i, obrnuto, sva rješenja druge zadovoljavaju i prvujednačinu. » '-28x = - 1 4 0 / - ( - l ) i
Znak za ekvivalentne jednačine je: o 28* -1140 x 5 (Provjeriti tačnost rješenja!)
Pri rješavanju jedne lineame jednačine, datu jednačinu transformiramo iz jednog oblika u diugi,
ali tako da su sve jednačine međusobno ekvivalentne. Prevodenje iz jednog oblika u drugi obavlia- 2. Rij ešiti j ednačinu:
mo transformacijama, koje se zasnivaju na pravilima ekvivalentnih jednačina. Ta pravila zasni\.i|u (3x-\f+(4x- - f=(5x+ - f
se na sljedećim teoremama koje nije potrebno dokazivati.
ijesin ]pa oDaviu U I S K U S I J U ijesenja jeanacme:
i ivijcsin
kx-2 = k-x
9x2-6x + 1 + 16x2 - 4x + t = 25x2+ 5x+ - U|cšenje:
4 4
Jo - 2 = k - x
kx
9X2+16X2-25X2-6X-4X-5X = -1
kx + x = 2+k
-1 5 a- = -1 =>x- - i - • x(k+l) =2+k
1 5 1. za k + 1 & jednačina ima jedinstveno rješenje:
(Izvršiti provjeru!) 2 + k
X = , •
3. Riješiti jednačinu: k+\
1 -+- 2 1x-l 2. z a & + l = 0 , & 2 + k*0 imamo x
OJC = 2 + k => 0x = 1 rješenje nepostoji, jednačina j e neinoguća. I
x-3 JC-1 (x-3)(x-Y)
Rješenje: Prije rješavanja, odredimo definiciono područje jednačine. Očigledno da jednačina mo/c ) Riješi i diskutiraj rješenja jednačine:
imati rješenje sve vrijednosti, osimza A = 3 i x= 1, tj. njeno definiciono područje jeD = R \ | , J} (m2 - x)m - (x - n2)n = 0 r
1 2 _ 3x-l (t|cŠcnje:
x-3 x-l ~ (x-3)(x-l) (m2 - x)m - (x - n2)n = 0
( x - l ) + 2(x - 3) = 3x - 7 m3-mx-nx + n3= 0
x - 1 + 2x - 6 = 3x - 7 -mx - nx = -(m3 + n3)
3A- - 3.v - -7 -i 1 + 6 -(m + n)x = -(m3 + n3)l-(-1)
3 3
(m+ n)x = m + « ;
0x = 0, a to znači da je svaka vrijednost x,x*3 i x ^ 1, rješenje
1. za m + n 0 => m & -n rješenje jednačine j e
date jednačine.
x= m2-mn+n2
2. za m + n = 0=>m = -n jednačina ima oblik
0x = 0, jednačina j e neodređena i ima beskonačno mnogo lješenja.
6.3. DISKUSIJA RJEŠENJA LINEARNE JEDNAČINE
Svaka linearna jednačina može se nakon jedne ili niza transformacija svesti na oblik
ax = b Zitdaci za utvrđivanje i vježbu
koji se može nazvati uređeni oblik linearne jednačine s jednom nepoznatom.
Vrijednosti a i b su realni brojevi ili algebarski izrazi. I. Riješi jednačinu:
Posmatrat ćemo sljedeće slučajeve: a) 2x - {3x - [6x - (lx - 6x) ]} = 48 b) 5(JC - 1 , 2 ) = 3x + 0,4 + 9(0,2x - 0,36)
c) (4a 2 - a + 3)9 - 4(9a 2 - a + 3)
1. Ako j e a * 0, a b ma koji broj, jednačina je određena i ima jedno rješenje:
(R: a) x - 12, b).v" 15,8, c) a = 3)
b
x= — .
a \ > Riješiti jednačinu:
Napomenimo da je: x > 0, ako je a > 0 i b > 0 ili za a < 0 i b < 0 2.v-l .1 .2 5a:-3 3x + 4
, 3x-2 1 x-5
X < 0, ako je a > 0 i b < 0 ili za a < 0 i b > 0 3 ) +
— i = "
A- -- 0, za b -- 0, a t- 0
3 A - 5 5A-3 x-4 _ .3_ 3x-4 5A-1_3A_-1
c)
2. Ako j e ćz = 0, a & ^ 0, rješenje ne postoji, jednačina j e nemoguća i svodi se na oblik: 2 3 4 2
0x = b. (R: a) x = 2, b).v = 3, c ) . v - 12 , d) x = 2)
Ovdje nije moguće naći broj za rješenje jednačine x, takvo da se pomnoži sa nulom, a da da|c bioi
različit od nule. * Riješiti jednačinui
Takva jednačina je nemoguća. a) (2A - 5) 2 + 3x(x - 1) = (3x + 2) 2 - 2x(x + 8) - 1 7
3. Ako j e a = 0 i b = 0, rješenje može biti svaki broj, jednačina je neodređena i svodi se na oblik - b) (3A - 2) 2 - (A + 3) 2 = (2A + 5)(4A - 7) - 42
0x = 0 c) (7A - l ) 2 - (5A + 3) 2 - 18 = (3A- 2)(8A + 5) - 8A + 19
Za jednačinu kažemo da ima beskonačno mnogo rješenja. (R: a ) X = 2, b ) X = 3, C)A = -1)
Zx-5 Zx + 5 4xz-25 x-4 x+4 -16
3x-2 3x-5 7 h) | 2 x - 8 | - 5 x = 10(x + l) e) x + 4 | - j x - 2 | = x - 2
C)
2x + 5 2x-5 4x 2 - 2 5
2 . 7, 0 3 x + 2|-2lx + 2 | - l = 6 f) 3 - x - 2 - x = 10
( R : a ) * = 6, b) x = y , c) * = - )
5. Riješi i diskutiraj rješenja jednačine:

a) k(x - k) - 2(x - 2k) = 4
6.4. PROBLEMI S JEDNOM NEPOZNATOM
b)a4+a2x-x- 1 =0
c)a2(a-x)-b2(b + x)-abx-0
(BL\&)x = k-2,k*2 b) x = -(a2+ 1), a * + 1 c)x = a-b)
6. Data je jednačina:
2>x-2a x-5 a U|ešavanje linearnih jednačina ima izuzetno važnu primjenu u raznim djelatnostima u praksi. U
^kolskoj nastavi, jedna od prvih primjena je rješavanje raznih problema.
a+b 2a-b
I'ioblemi su zadaci dati riječima (tekstom) u kojima su opisani brojni podaci sa nepoznatom veličinom.
a) riješiti jednačinu
I'akve zadatke susrećemo u aritmetici, geometriji, fizici, hemiji itd. Pažljivim rasuđivanjem poz-
b) odredi relaciju između a i b, tako: naie i nepoznate veličine možemo izraziti pomoću jednačine. Mi to kažemo da nepoznate i poz-
1. da rješenje jednačine bude jednako 0 mile prevodimo na algebarski jezik u obliku jednačine.
2. da jednačina bude nemoguća I'ioblemi, posebno složeni, rješavaju se pomoću sljedeće sheme:
(R. a) x = + b) 1. je = 0 z a o = 0 ilifl = 76 2 , z a a = ~b)
3 1. Izbor nepoznate veličine
5a-4b
2. Povezivanje poznatih i nepoznatih veličina u izraz
3. Postavljanje jednačine
7. Data je jednačina:
4. Rješavanje jednačine
3x + 9 a-b -a2+2ab-b2
5. Provjera tačnosti riješenog problema
a-b a+b a2-b2
Riješi jednačinu: l'rimjeri:
a) x = 3, a ž±b
I Obim jednog četverougla je 27 cm. Odredi njegove stranice ako se zna da su mu dvije stranice
8. Riješi jednačinu s apsolutnim vrijednostima: isle dužine, treća stranica je za 4 cm duža od jedne od datih stranica, a četvrta jednaka polovini
licćs stranice. • • :
a) 4 - \2x + 3| = JC + 1 b) 3x + \3 - 2x\ = 4 x - 2 : •:>
Uješenje:
c) \3x-2\-3 +x = \2x + 4| d) |x - 2| + |x - 3| = 18 - |x - 1|
/adatak treba pročitati i dobro ga shvatiti, a onda odabrati nepoznatu i povezivati poznate i nepo-
3
2x + 3, 2x + 3 > 0 => x > /nate veličine.
2
(R: a) |2x + 3| = 3 Ncpoznata je dužina stranice x, pa su redom stranice
- (2x + 3),2x + 3 < 0 => x < -
x+4
x+x+x +4+ = 27 je obim četverougla
'• ' 2 :
3 3
1. x > — : 4 - (2x + 3) = x + 1 2. x < —: 4 + 2x + 3 = x + l h ':2x + 2x + 8 + x + 4 = 54
2 2
4 - 2x - 3 = x + 1 2x-x = - 4 - 3 + l /\ i-12 = 54
-3x = 3 - 4 + 1 x -6 '/i - 42 => x = 6
-3x = 0 => x = 0 Rješenje j e x = 0 ili x = -6 Slunice četverougla su 6, 6, 10, 5.
« 9 I'rovjera: O = a + b+ o+d, pa je
b) x = — (nije rješenje. Zašto?), c) x = - , d) x = -4, x = 8)
3 ^ 6 + 6 + 10 + 5 = 27 => 27 = 27
strukog traženog broja. Koji j e to broj? ali u obrnutom redu. Koji j e to brojV
Rješenje: Neka j e cifra jedinice x, onda je cifra desetice 8 - x . (R: x = 4, Traženi broj j e 45)
Traženi broj je: 10(8 - x) + x, a broj kada mu cifre zamjene mjesta 6. Ako neki broj pomnožimo sa 2, pa iza njega dopišemo cifra 5, nastali broj podjelimo sa 11 i
\0x+S-x. tom količniku dodamo 1, dobit ćemo taj dvostruki broj. Koji j e to broj?
Prema uvjetu zadatka imamo: _ 2a-10+ 5 . „
10A- T ( 8 - x) - 1 0 I 2 | 1 0 ( 8 - x) + A'L
(R:—— - +1 = 2 A , A = 8 )
11
1 0 A + 8 - A = 1 0 + 2 ( 8 0 - 1 0 A + A )
1 0 A + 8 - x= 1 0 + 1 6 0 - 2 0 A + 2 A
7. Stup stoji svojom trećinom u zemlji, polovinom svoje dužine u vodi, a 20 cm j e iznad vode.
10A-A + 2 0 A - 2 A = 170-8
fColika je dužina stupa?
27A = 162 => A = 6 (R: 120 cm)
8 - A = 8 - 6 = 2 3. Koliki su kraci jednakokrakog trougla kome je osnovica 36 cm, a krak za 6 cm duži od visine
62 = 2 • 26 i 10 na osnovicu?
To j e broj 62. ( R : 2 4 , 30, 36)
9. Brzine dva biciklista odnose se kao 5 : 4. Za 4 sata prvi prevali 12 km više od dragog. Kojom
3. Otac ima 53, a sin 17 godina.
se brzinom kreću biciklisti?
a) Za koliko će godina otac biti tri puta stariji od sina?
4
b) Prije koliko godina je otac bio deset puta stariji od sina? (R: 4A = 4 • — A + 1 2 , brzine biciklista su 15 km/h i 12km/h)
Rješenje:
a) 53 otac, a 17 sin
53 + A = 3(17 + x )
6.5. NEJEDNAKOST I NEJEDNAČINE (NEJEDNADŽBE)
53 + A = 51 +3x
2 = 2 A = > A — 1 "V'
Kroz samo 1 godinu, otac će biti 3 puta stariji od sina. Radoznalost je osnova svake kritičnosti.
b) 53 - A = 1 0 ( 1 7 - x )
5 3 - A = 170-10A
Posmatrajmo relacije:
170-53
10A-A=
5 >3 8 < 15 + 2 2 .
9 A = 117 => A = 13
Prije 13 godina, o t a c j e b i o l O p u t a s t a r i j i o d s i n a . 7 > -2(7 - 3) 2-<8-
2 4
Ovakve relacije nazivamo brojne iii numeričke nejednakosti.
Zadaci za utvrđivanje i vjcžbu Nejednakost (u oznaci ">" i "<") napisana samo pomoću posebnih brojeva naziva se brojna ili
numerička nejednakost.
1. Dužina osnovice jednakokrakog trougla je 10 cm, a površina mu je 60 cm 2 . Odredi dužinu Simbol a b), kojim označavamo da se jedan element nalazi u relaciji < (odnosno >) s
drugim elementom, naziva se nejednakost. Pri tome podrazumijevamo da j e skup S, kome pripa-
visine koja odgovara osnovici.
daju elementi a i b, uređen u odnosu na relaciju <, tj. da vrijede ove dvije osobine:
(R: 12 cm)
1. Između svaka dva elementa a i b iz S postoji jedan i samo jedan od ova tri odnosa:
2. Koji broj treba dodati brojniku i nazivniku razlomka — da bi se dobio razlomak ? a = b, a<b, a> b.
l.lza<b,b<c ili a < b, b < c slijedi da je a < c.
Mi ćemo se ograničiti na slučaj kada j e S Q R i relacija < j e relacija tzv. prirodnog uređenja, tj.
relacija uređenja po veličini elemenata.
3. Otac ima 36 godina, a sin 12. Poslije koliko godina će otac biti dva puta stariji od sina? Koliko Neka su namdati i z r a z i / ( A ) i g ( A ) u istoj oblasti argumenta x u kojoj s u o v a dva izraza definirana.
će tada godina imati svaki od njih? Može se postaviti pitanje: Za koje vrijednosti argumenta x su vrijednosti prvog izraza manje (od-
(R: 12 godina) nosno veće) od vrijednosti drugog izraza, tj. za koje vrijednosti A je:
/ ( A ) > G ( A ) ili/(x)<g(x)?
4. Broj 90 treba rastaviti na dva dijela, tako da je petostruki prvi dio za 9 veći od dvostrukog Time ne izražavamo tvrdnju da je vrijednost/(x) zaista manja (ili veća) od vrijednosti g(x).
drugog dijela. Koji su to dijelovi? Mejednakosti oblika:
(R: 5A = 2(90 - A) + 9. Brojevi su 27 i 63) , / ( A ) > G ( A ) i\i f ( x ) < g ( x ) l
.«u,.t»|u uvjvuiv »n-jvunatvuau iu iic.jcuxmtiuc îicjcunuuzDej sjeanomnepoznarom (nepoznamcomj. lik: jeanacine. sncne teoreme navoaimo L za iransrormaciju nejeonauma, K.OJC S H J C U C iz, UUGUI
Argument (varijabla) x u nejednačini naziva se nepoznata ili nepoznanica. Svaka vrijednoM .ngu vai ajućih osobina nejednakosti.
menta x za koju je ncjednačina J(x) > g(x) odnosno f(x) < g(x) istinita (tačna) nazna sc ricsenjc
nejednačine.
Teorema: Ako lijevoj i desnoj strani nejednačine/(x) < g(x) ili f(x) > g(x) dodamo ili oduzme-
Ako u nejednačini ima više nepoznatih, onda možemo govoriti o nejednačini sa dvije, tri itd. nepo/natc.
mo isti izraz koji je definiran u definicionom podračju nejednačine, dobivena nejednačina je
Nejednakosti kod kojih su lijeva i desna strana polinomi, najviše prvog stepena pri nekom .irgu
ekvivalentna datoj, tj.
mentu (argument x) nazivaju se linearne nejednačine s jednom nepoznatom. U slučaju da |e nc
poznata najviše drugog stepena, nejednačina je kvadratna itd. f x ) + cp(x) < g(x) ± <p(x) ili J(x) ± <p(x) > g(x) + <p(x)
Primjer: Linearne nejednačine s jednom nepoznatom su:

3x + 6 < 0 Na ovoj teoremi zasniva se pravilo o "prenošenju" članova s jedne na drugu stranu nejednačine. [
5x-2<x-2
l'rimjer: Neka je data nejednačina
4x + 2 > +1 5x > 3x - 4 (rješenje je x > -2)
3x + 2 + x < x - 1 + x iii
i nejednačina
ax + b> 0
ax + b < 0 i td. 5x + — > 3 x - 4 + — (rješenje j e x > -2), |
2 2
II Što znači da su nejednačine ekvivalentne.
6.5.1. Osobine nejednakosti
Ako su a, b i c ma koji brojevi iz R, onda na osnovu navedenih osobina relacije < (odnosno ) Teorema: Nejednačina/(x) < g(x) ekvivalentna je nejednačini:
uređenja možemo posmatrati sljedeće osobine nejednakosti: k(x) -Ax) < k(x) • g(x) za k(x) > 0 v, , ,
1. Ako je a > b => b < a ili
a<b=> b>a l o znači da, ako nejednačinu pomnožimo izrazom (brojem) većim od nule, smisao nejednakost
Smisao nejednakosti se mijenja, ako strane međusobno zamijene mjesta. •ic ne mijenja, a ako je pomnožimo izrazom (brojem) manjim od nule, smisao nejednakosti scj
2. Iz a<bib<c^>a<c mijenja. 1
Iz a + c a b => a + c > b ± c ili
3x > 2x - 1 (ima rješenje: x > -1) i
Iz a<b=>a±c<b±c
/n A = 4 =J> 4 • 3x > 4(2x - 1) (ima rješenje: x > -1),
Ako lijevoj i desnoj strani nejednakosti dodamo ili oduzmemo isti broj, vrijednost nejednakosli
II sto znači da su nejednačine ekvivalentne.
neće se promijeniti (osobina monotonije kod sabiranja).
4. a > b i c > 0 => ac > bc ili
a> b i c <0 => ac < bc, 0.6. RJEŠAVANJE LINEARNIH NEJEDNAČINA
Ako lijevu i desnu stranu nejednakosti pomnožimo (ili podijelimo) pozitivnim brojem, .sniisnu
nejednakosti se ne mijenja, međutim, ako lijevu i desnu stranu pomnožimo (ili podijelimo) U'JMI Hiično kao kod rješavanja linearnih jednačina, kod rješavanja linearnih nejednačina koristimo dc-
tivnimbrojem, smisao nejednakosti se mijenja (osobina monotonije množenja). tuiioiju i teoremu o ekvivalentnim nejednačinama, kojim se iz jedne složenije dolazi do jedno-
Sve ove, a i mnoge druge nejednakosti u skupu R, učenicima su poznate od ranije. •.lavnije ekvivalentne polaznoj iz koje se rješenja mogu direktno odrediti.
Svaku linearnu nejednačinu možemo svesti na oblik: j
ax + b> 0 ili ax + b< 0
6.5.2. Ekvivaientne nejednačine l'osmatrajmo sada samo oblik |
ax + b> 0
Definicija: Za dvije nejednačine kažemo da su ekvivalentne ako imaju ista rješenja, tj. al.o |r
(11 jošenjima ove nejednačine može se zaključiti sljedeće:
svako• rješenje prve ujedno rješenje i druge
—-— nejednakosti i obrnuto.
„ .v . b '
za a > 0 rjesenja su x > — ,
a : • . . . ' • • : \
Primjer: Nejednačine su ekvivalentne:
„ . „ . b ' I
2x \ 3 > x i 2i2x> x - 1 za a < 0 rjesenja su x < - — |
jer imaju isti skup rješenja R — (-1, + oo) a j
Da bismo jednu nejednačinu riješili, moramo obaviti više transformacija od složenijeg do |ulnn za a = 0, b > 0 rješenje je VX<ER, a I
stavnijeg oblika. Svaki novi oblik transformacije mora biti ekvivalentan prethodnoj nejednai nn za a = 0, b < 0 nejednačina nema rješenje. fj ]
a) 3x - 2 < mx + 3
1. Riješiti nejednačinu: b) mx + 4 > 2x + m2
3x - 2 > -5 c) 2kx - 1 >x + Ak2
3x > -5 + 2 •
(R a I (3 - m)x < 5 b) c)
3x>-3 => x>-l
5 „ , 1 4A2 +1
Dakle, rješenja su svi brojevi veći od -1. Rješenje možemo pisati u obliku: / a m < 3 => x < zam>2=> x> m + 2 za k < — => x < ——-
x > -1 ili x e ( - l , + oo) 3 -m 2 2k -1
Rješenja se mogu prikazivati i grafički kao na slici: 1
/ a m = 3 => xe(-oo, +oo) za m = 2 nema rješenja za k = — nema rješenja
5' 1 4k2+1
- 2 - 1 0 1 2 /a m > 3 => x > za m < 2=>x< m +2 zak> -.=» x>
3-m 2 2k-l
2. Riješiti nejednačinu:
-5(-3JC + 2 ) - 7 > -4(-5 + 3 ) ili 4 Piikazati da je nejednačina
15x - 10 - 7 > 20x - 12
2x-3 3x-4 9x-5
Transformacijom nejednačinu prevodimo u jednostavniju ekvivalentnu nejednačinu. zadovoljena za Vxe/?.
5 6 10
1. Clanove nejednačine prenosimo s jedne na drugu stranu, uz promjenu znakova članu
kojcg prcnosimo.
S, / a koje je vrijednostix vrijednost funkcije^ = 3x - 2 veća od 10.
I5x - 10 - 7 > 20x -12
15* - 20x > 1 0 + 7 - 1 2
h Riiešiti nejednačinu:
2. Istoimene članove nejednačine sabiramo i tako dobijamo ekvivalentnu nejednačinu
-5x > 5 8 1x 5 3x + 7
—x-2 - +— < 2
3. Kad nejednačinu množimo ili dijelimo negativnim brojem, smisao nejednačinc sc 3 2 2 4
mijenja. U našem slučaju treba dijeliti sa -5, pa je (R: Vxe[3,+oo))
-5x > 5 <-> x < -1, odnosno, konačno rješenj e j e:
Vxe(-oo, -1). I Kiješiti nejednačine:
/ / , , , „ a) |l - |l — |l — x||j < 5
!
-3 - 2 - 1 0
\ b) |l - |l •• x|| > t , (/ je realan parametar)
Zadaci za utvrđivanje i vježbu ^ v

1. Riješiti nejednačinu: - v 0.7. SISTEMI LINEARNIH NEJEDNAČINA
a) 3x-6< -2x + 4 S JEDNOM NEPOZNATOM
b) -5(-3x + 2) + 4 (-5* + 3) > 0 "vyCV
,3+x 2—x n \V I ivi|c ili više nejednačina s jednom nepoznatom obrazuju simultani sistem nejednačina s jednom
c) + > 0
4 3 in'pn/natom. Riješiti sistem nejednačina s jednom nepoznatom, znači odrediti skup rješenja koji
/iiilovoljava sve date nejednačine. Dakle, to je presjek skupova rješenja svih nejednačina sistema.
(R: a) Vxe(-oo, 2), b) Vxe(-oo, | ) , c) Vxe(-oo, 17))
I lnhičajeno je da sisteme nejednačina zapisujemo u kolone, nejednačinu ispod nejednačine, ili u
inivi|c vrijeme kao konjunkcija, jednu pored druge, što je teže zapisivati kada ima više nejednačina.
2. Riješiti nejednači.nu: I l|n' i oblik sistema od dvije nejednačine sa jednom nepoznatom zapisan na oba načina:
. -v + 1 5x +1 1 „
a) <0 i 6, > 0
2 3 6 N.I I b 2 < 0 ili axx + b\ >0 A a2x + b2<0
,. n 3x + l 4 x - l llx
b) 0 < x +
2 3 6 mjeri: Riješiti sisteme nejednačina:
. 9x + l 8x+l 12x + l „
c) ;; <0 4x - 3 > 9 2. 4 x - 1 < 2x + 3
3 4 12
(R: a) Vxe(0,+oo), b) nema rješenja, c) nema rješenja) 5 -x < 1 2x - 1 > 1 - 3x
zx i- > 1+1
4*>.12 | : 4 2x < 4 •.istema, tj. R: x e ( - o o , - - ) u ( 3 , +00)
> -4 1 - r - n 5x> 2
x>3 x<2 l'n rješavanju nejednačina tipa proizvoda ili količnika, može se obaviti ispitivanjem znaka
svivki faktor, pa se na osnovu toga zaključi znak cijelog izraza i tako dobije rješenje.
x<4 x>•
I'rimjer: Riješiti nejednačinuj;(x - 2)(x + 3) > 0~ )
xs(3, 4) lti|ešimo odgovarajuće jednačine: x—2 ^.0'=^ x = 2\
x+ 3--0-->x---3
I Jobivena rješenja poredamo po veličini i formiramo tabelu
0 1 2 1 0
5
X ( 1 2 + 00
3. Riješi simultani sistem nejednačina s jednom nepoznatom:
3(x- l ) < 2 ( x + 1)-1 (v 0 i + "
1x - 2,ytV ' " 1 -
/
\3(x + 1) ž 4(x + n -2 +
x + 3x-~ " \J - 0 + 1/
Rješenje: / N
((x^2j:(x+3): h + 0 -i 0! +
3x - 3 < 2x -i 2 - 1 ;
3x + 3 < 4x + 4 V 2
3x-2x<3+2-\ 1/ tabele možemo neposredno pročitati rješenja koja zadovoljavaju proizvod, a to su:
3x - 4x < 4 - 2 - 3 (x- 2)(x + 3) > 0, Vxe(-oo, 3 ) u ( 2 , +00) \
jc < 4
-x<-il-(-n h-
x >l => xe[l, 4] j 0 I
1, Riješi sistem nejednačina:
Kao sistem linearnih nejednačina rješavamo i nejednačine koje se mogu svesti tia oblik proizvoi' 1
ili količnika, oblika a) 2x + 3 > 5 b) 2x - 5 > -x - 2
x-3 <2 -2(x + 1) >
(ax + b)(cx + đ) >0 ili
<t ,, x + l c
cx + d c) 2x + 1 > x - ~ d) <x-5
2
Primjer: Riješiti nejednačinu: (2x - 6)(x+j-) >0 x+4

2x -1 < 1 - 3x <2x-3
Koristeći ekvivalenciju, možemo nejednačinu napisati kao sisterh na dva načina. Nejednačina će 5 2
biti zadovoljena zapisana kao dva sistema: (R: a ) x e ( l , 5 ) , b) Nema rješenja, c)xe(- — , — ), d)xe(ll,+00))
1. 2x - 6 > 0 2. 2x - 6 < 0 ,
•2 ' . 2, Riješi nejednačine:
x+ - > 0 ili
3
x+ — < 0 *
3
>
a) (x - 2)(x + 3) > 0 b) (2x - l)(3x + 5) < 0
1.2x-6>0=>x>3 c) (x - 2)(5 - x)(l + 2x) < 0 d) - 3)(x + 5)(3 - 2x) < 0
- >0=>x>-- (R: Zadatke treba riješiti pomoću tabela. Rješenja su:

x e ( 3 , +00)
3 3 5 1'
2. 2 x - 6 < 0 : = > x < 3 a)xe(-oo,-3)u(2,+oo), b) x e
3'2
x+ - <0=>X<-- - —s)
1
/
xe(-oo,
3 3 c)xe(-^,2)u(5,+oo), d)xe(-5,|)u(3,+co))
- * v) <.— ci <0 d) >0 ' 7(k + x)- 11 =(k + 2)(k-2) + 3(x+ 1)
2x + 3 2x-3 3 x+3 x-5 Odredi interval u kome se nalazi parametar k da bi korijen jednačine bio negativan.
P(x)
(R: Transormirati u oblik - ''- > 0 , pa pomoću tabela doći do rješenja: k2 -lk +10 ' • •
(R: x = a uvjet je x<0, a to znači (k-2)(k-5) < 0 => ke(2,5))
3 -2""'''1 ''3 •' ' 5 ••

a) * € ( - - , - - ) , b ) x e ( - o o - ) u ( 9 , + o o ) , c ) x e ( - 3 - ) , d) *e(-oo,-3)u(5,+«>)) 2 3 '
7 U iednačini odredi k, tako da rješenje bude:
3 x-k kx-4
a) nula b) pozitivno c) negativno
Zadaci za sistematizaciju i samostalan rad
8—3Jfc
( R : Z a 2k-9*0=>x =
2k-9
1. Riješi nejednačine:
a ) 7 x + 4 > 6 + 5x b ) 2 ( x + 1) - 5 x > 2 - 3 x a) k = | , b) k e c) k e ( - < » , | ) u ( | , + o o »
c) 6* - 8 <3x - 4 d) 3x -7 >5x-\
f8. Riješi nejednačine, a onda diskutiraj iješenja:
(R: a)xe[l,+oo), b)xe(-oo,2), c)xe(-oo,|], d)xe(-oo,-3)) a) ax + 5 > 3x + a + 4 b) mx + 6 > .v - 2
c) x(m2+ \)> m4 - 1 d)x + k<\+kx
2. Riješi nejednačine: (R: a) ae(3,+oo)=>;t > a< 3 =>x < — a = 1 = > < 0, a = 3 nema rješenja,
a-3 a-3
12 4 6 b)m<\=>x<~ •,m = \=> VxeR, m> \ =z> x >

,. 3x +1 4x -1 . \-m \-m
b) x <0
2
2 3 c) VmeR => x>m - 1 d)k< 1 => x< l,k= \ => nema rješenja, k > 1 => x > 1
. 3x + \ 4x-\ \\x „
c) x + <0 9. Riješi nejednačine pomoću tabele:
2 3 6
a) (x + 3)(x + 7) > 0 b) (* - 5)(* + 2) > 0
(R: a) xe(0,+oo), b ) x e ( - ^ , + o o ) , c) V x e R ) c) (x - 3)(x + 5)(3 - 2x) < 0 d)(x-2)(x-\)(x + 3)<0
(Rješenje: a) xe(-oo,-7)u(-3,+oo), b)xe(-oo,-2)u(5,+oo),
3. Riješi nejdnačine: X -OO -2 5 +00

X -oo -7 -3 +00
. 5x + l 8x + 1 10x + l x -5 - 0 +
a) <0 x+ 3 -
I - 0 + 1 -
3 4 12 x + 7 - 0 + 1 + x+ 2 - 0 + 1 +
,, X \-x \+x x-2 (x - 5)(x + 2) + 0 - 0 +
b) >0 (x + 3)(x + 7) + 0 - 0 +
6 4 3 24
.X l^-x l+ x c) i d) isti postupak kao p o d a) i b))
x- 2
c) >0
8 4 3 24 10. Riješi nejednačinu:
(R: a)xe(0,+oo), b)xe(12,+oo), c ) V x e R ) 2 3 x 1- X 1
c)^ ' >n
X 5
a) ~
- < 0A b ) I ^ > 0 0 d) >1
x +3 ' x-\ ' x-3 ' 2x + 5
4. Zadana j e funkcija_y = 2x - 5. Odredi x tako da fimkcija ima veću vrijednost od 53.
(Uputstvo: Postupak j e sličan kao u prethodnom zadatku.)
(R:xe(29,+oo)) -
11. Riješi nejednačine:
5. Za koje vrijednosti parametra k j e rješenje jednačine: ^ 2 1
1 3 2 <- 3
2
2-k , „. a ) — <• b) < - c)
= 0 i x * l x +2 x-3 1 -x x +3 1 - 2x x +5
x -1 - k 1 \ \ \
a)pozitivno b)negativno c)jednako0 (R:a) V x e ( - o o , - 2 ) u ( 3 , 8 ) ; b ) V x e ( - 3 , 0 ) u ( l , + o o ) ; c ) V x e | - 5 , - - u - , + o o )
o) \ 2. y
l l . Kijesi nejcuimuiuc.
x+2 _ ' . x2 +5x + 4
a) >0 b) <0
X2-2X +3 X-5X-6 liiješit ćemo nekoliko zadataka o nejednakostima:
(R: a) Vxe(-2, +00); b) Vxe(-oo, - 4 ) u ( - l , 6))
Zadatakl.
13. Za koje vrijednosti a e R j e razlomak ^ — - 7 negativan? I lokazati da za svaki pozitivan broj x vrijedi nejednakost: X H — > -1
. 4« - 1 x
Kješenje: Z a x = 1 vrijedi jednakost.
/ a x > 1 => x - 1 > 0, a kvadriranjem dobije se(x - 1 ) 2 > 0, tj.
\2-2X + 1 > 0
14. U skupu N riješi sljedeće nejednačine: + 1 > 2x, dijeljenjem sa x imamo:

a)5-x<2x +8 b) 4x - 17 > 5 * - 2 3
3x-\ x + — > 2 , odnosno x + — > 2
b)2x-6<-x +l e) <1 x x
' 2x-3
Zadatak 2.
(R: a) V x e N b ) x e { l , 2,3,4, 5,6}
I)okazati da vrijedi nejednakost: x2 + y2 > 2xy (x, yeR)
c) x e {1, 2, 3, 4} d) xe {1})
Hokaz: \Zx,ycR vrijedi
15. U skupu Z riješi sljedeće nejednačine: 2
(x-y) >0
N , .. 6x-9
a); < -1 b) < 2 x2 - 2xy + y2 > 0, odnosno
2x + 6 2.V-5
X 3x-l , ,, 5.V - 2 4 x2 + y2 > 2xy, što j e trebalo dokazati.
c) < 1 d) —<4
2x-3 ' '' ' x-6 • •• Zadatak 3.
(R: a) xe {-2, -1, 0} b)xe { 0 , 1 , 2 } 1 )okazati da za pozitivne brojeve x, y, z, vrijedi nejednakost:
c ) x e { - l , 0, 1} d ) x e { l , 2, 3, 4, 5}) x2 + y2 + z2 >xy + xz + yz
16. Odredi parametar a (aeR) tako da rješenje jednačine bude pozitivanbroj: Dokaz: Iz prethodnog zadatka imamo:
x 2ax+l + 3a . 4a+1 . . x2 + y2>2xy
a) = 5a-2x b) =3-2a
' 2 x-2 x2 + z2> 2xz
(R: a) a e ( - o o , - 2 ) u ( l , + 0 0 ) ; b) a e y2 + z2> 2yz sabiranjem se dobije:
2x2 + 2y2 + 2z 2 > 2(xy + xz + yz), odnosno
x2 + y2 + z2 > xy + xz + yz, što je i trebalo dokazati.
17. Odredi parametar a (aeZ) tako da rješenje jednačina bude negativno:
, 5 + ax-2a \ - a + 6x ,. 3ax • • 2 a + 9x-1
a) = b) = Zadatak 4. Dokazati da vrijedi nejednakost: ~ ~ ~ - 4 a b , ( đ , b > 0)
(R: a) a=8; b) o e { 0 , 1, 2, 3}) veća ili jednaka od geometrijske sredine dva nenegativna broja.
Dokaz: Nije teško zaključiti da je:

18. Odredi vrijednost parametara m i n tako da sistemi imaju rješenja
a)(m + n-3)x + (2nwn)y=2 b) ( 3 m - n + 1) y + (m + 2 n - 4 ) y = 6 {47i-Sj> 0
( 4 m - l)y + (m + 3 n - l ) y = 6 (8m + n - 8)y + ( 2 m - 3n + 5)y = 20
a - 2-Jab + b > 0
x = 1, y = 2 x = 1, y= 0
a+b>2Vabj:2
19. Diskutovati rješenja sistema
a) ( a - l ) x + 2ay = -2 b) ( a + l ) x + ( 2 a - l ) y = - 2 - a
^ - ^ - > y f a b , š t o j e trebalo dokazati.
2ax + (a-l)y - a+1 = 0 (a + 3)x + ( 3 a - l ) y = a + 1
2
2 rr a + b . a2+b+b
< J-— , za sve pozitivne realne brojeve a, b, gdje znak
1 1 (a2-b2f >0^>a4-2a2b2+b4>0
— + —
a b
vrijedi ako i samo ako je a = b (tj. harmonijska sredina je manja ili jednaka od geometrijske sie- Sabiranjem ovih nejednakosti imamo: a* +;b4 > — )
dine, a aritmetička sredina je manja ili jednaka od kvadratne sredine).
5. Dokazati da za a, b, ceR i za a>0, b>0, c>0, vrijedi:

Zadaci za vježbu i samostalan rad (a+b)(a+c)(b+c)>%abc.
(R. iz a + b
> J^b, > Vač, > Jbc , množenjem nejednakosti imamo
1. Dokazati da za a, beR i a>0 i b>0, slijedi: 2 2 2
s « b (a + b)(a + c)(b + c)>Sabc)
a) - + - > 2 b) -Ja +*Jb > *Ja + b
b a
r i— r—\2 6. Dokaži da je:
a b
(R: a) Tvrdnja slijedi za > 0 . Jednakost je zadovoijena za a=b
_1_ J _ + +_!_>!
51 52 "' 100 2
b) Očigledno vrijedi nejednakost >a+b.) /R. 1 > * __J > —1— — 1 — = —1— . Sabiranjem se dobije:
1
50 + 1 2 - 5 0 ' 50 + 2 2 • 5 0 ' " " 50 + 50 2 -50
_L + _ L + + _ 1 _ > 5 0 — ^ — = —, pa je tvrdenje tačno).
2. Dokazati da za a, b, ceR vrijedi: — + — + — > 3 . 51 52 "' 100 2-50 2
b c a
(Uputstvo: Na osnovu zadatka 1. pod a) očigledna je tvrdnja zadatka. Za a=b=c vrijcdi
jednakost.)
3. Dokaži da za svako xeR vrijedi:

a) x2 +x + \>Q b) 2x2 + * + 3>0
(R: a) x2 +x + \ = +->0, VxeR

V 2, 4
' 2 X 2^ lV 5
b) 2x +x + 3 = 2 X + —+ — = 2 >0, VxeR)
2 3
4. Dokaži da za:
a) a + b > 1, vrijedi a2 + b2 > - j fr
b) a2 +b2> 1, vrijedi a4 +b4 >-
(R: a) Iz a + b>\=>a2 +2 ab + b2 >1. K a k o j e ( a - f t ) 2 > 0 , tj.
a2 -2ab + b2 > 0 sabiranjemovihnejednakostiimamo-:
2a2 +2b2 > 1, tj. a2 +b2 >—.

7.1. LINEARNA JEDNAČINA (JEDNADŽBA) S DVIJE NEPOZNATE
SISTEMI LINEARNIH
JEDNAČINA (JEDNADŽBI)
( Znanje je oruđe, a ne cilj. j
(L.N.T.) ;
7.1, LINI U ovoj tematskoj cjelini razmatrat ćemo jednačine sa dvije nepoznate. Ograničit ćemo se na skupj
7.2 v METODE Rl realnih brojeva R.
73^ROJAI\IAMDE1 Posmatrajmo jednačine:
7%. GRAfl\FIČKA 3x + 2y = 2, x-2y=l, (x - 2) + 2(y + 5) = 4 i td.
JEDNAČINI Svaka od ovih jednačina ima dvije nepoznate x i y.
Š Definicija: Svaka formula oblika: ax + by = c, gdje sux iy realne nepoznate, a dati brojevi a, b
i c iz R koeficijenti, naziva se jednačina sa dvije nepoznate.
% Linearna jednačina sa dvije nepoznate je funkcija, koja za pojedine vrijednosti nepoznatih ;

J*
r # 'im
postaje tačan ili netačan iskaz.
Tako jednačina:
;
m 2x - y = 5 postaje tačan iskaz

z a x = 4 iy = 3, a netačan iskaz zax = 2 iy = 1.
_
M
mmmM
.
Svaka dva broja (uređenpar) koja zadovoljavaju jednačinu, nazivaju se rješenja.
Da bismo našli jedno rješenje linearne jednačine ax + by = c sa dvije nepoznate, uzmimo za jedni
i
nepoznatu proizvoljnu vrijednost ax iz R. Tada jednačina ax + by = c postaje aci\ + by = c linearnj

jednačina s jednom nepoznatom. Ako je rješenje ove jednačine_y = b\ iz R, o n d a j e aa\ + bb\ = i
tačna numerička jednakost, a što znači da je uređen par b\) rješenje jednačine ax + by = c. Ni
isti način zax = a2 našli bismo y = b2, drugo rješenje jednačine ax + by = c. Nastavimo li ovaj po
stupak, možemo zaključiti da jednačina ax + by = c ima beskonačno mnogo rješenja.
-./•v' .
Primjer: Odrediti nekoliko rješenja jednačine:
George Boole
2x+y = 3 \
(1815.-1864.)
Engleski logičar i matematičar. Rješenje: Za vrijednost jedne od nepoznatih biramo proizvoljno jedan realan broj. Zamjenor
Dao je veliki doprinos matematici, pa je po njemu jedna oblast toga broja u datu jednačinu izračunamo vrijednost drage nepoznate.
algebre nazvana Bulova (Booleova) algebra. Bulova algebra Jednačinu 2x + y = 3 možemo pisati u obliku
ima važnu ulogu u matematičkoj logici, funkcionalnoj analizi, y = -2x i 3, : ••
teoriji vjerovatnoće, kao i u računarstvu i informatici.
a onda za odabrane vrijednosti x izračunavamo vrijednosti y, tj.
. x = -3 =>y = 9
x = -1 :=> y - 5
x = 0 =>y = 3 itd.
Postupak možcmo nastaviti ncograničeno.
Lineame jednačine sa dvije nepoznate koje imaju cjelobrojne koeficijente i za koje se traže rješ«
nje u skupu cijelih prirodnih brojeva (a ponekad i u skupu racionalnih brojeva) nazivaju se lin«
arne Diofantove jednačine (Diofantes - poznati matematičar III vijeka, živio oko 250. god; nov
ere).
'osmatrajmo sada dvije jednačine sa dvije nepoznate, koje čine jednu cjelinu: Sistem od dvije jednačine sa dvije nepoznate rješava se u dvije etape.
axx + b\y = C\ U prvoj etapi sistemjednačina se transformira u ekvivalentan sistem oblika:
a2x l b?y = ct
a\X+ b\y = C\ •
Ivaka od datih jednačina ima beskonačno mnogo iješenja (skup rješenja). U tim skupovima i|c- a2x + biy = c2
enja, mogu se naći i vrijednosti nepoznatih brojeva za xiy koje obje jednačine prevode u nuine- gdje su koeficijenti aua2,b\,b2,c\,c2 realni brojevi koji ne zavise od promjenljivih JC iy.
ičke jednakosti, odnosno istovremeno zadovoljavaju i jednu i drugu jednačinu. Za takve d\ i|c U drugoj etapi odaberemo najpogodniju metodu (postupak, algoritam) za rješavanje.
sdnačine kaže se da čine sistem od dvije jednačine sa dvije nepoznate, a vrijednosti argumcnata
Ovdje ćemo se upoznati sa sljedećim metodama rješavanja sistema od dvije jednačine sa dvije
i y, koje istovremeno zadovoljavaju obje jednačine, nazivaju se rješenja datog sistema lineainili
;dnačina. nepoznate:
J sistemu jednačina: 1. Metoda supstitucije (zamjene)
2. Gausova metoda (K.F. Gauss, 1777. - 1855. g., njemački matematičar, fizičar i astronom)
a\x + b\y = c\
a2x + b?y = c2 * 3. Metoda determinanata
rojevi (izrazi) au a2, bh b2, c{, c2e R nazivaju se koeficijenti, a x iy su nepoznate (nepoznanicc). 4. Grafička metoda itd.
liješiti sistem jednačina sa dvije nepoznate:
a\X + b\y = c i 7.2.1. Metoda supstitucije (zamjene)
a2x + biy = c2,
Metodom supstitucije, sistem od dvije jednačine sa dvije nepoznate rješavamo tako da iz jedne
nači odrediti skup svih uređenih parova nepoznatih x i y koje zadovoljavaju svaku od datih |cd- od jednačina datog sistema izrazimo jednu pomoću druge nepoznate. Tako se dobije formula za-
ačina. mjene. Zamjenom tako dobijene formule u drugu jednačinu, nastaje jednačina sa jednom nepoz-
istem od dvije jednačine sa dvije nepoznate rješavamo tako da ga prevedemo u takav ekvivalen- natom, koju znamo rješavati. Pokažimo taj postupak.
m sistem sa dvije nepoznate u kome jedna od njegovih jednačina sadrži samo jednu nepoznatu,
Neka nam je dat sistemjednačina:
: koje se na jednostavan način izračunava ta nepoznata. Uvrštavanjem te nepoznate u drugu jc-
a\X + b\y = c\
načinu ekvivalentnog sistema, izračunavamo i drugu nepoznatu.
a2x + b2y = c2
)efinicija: Dva sistema jednačina su ekvivalentna, ako i samo ako imaju ista rješenja. Iz druge jednačine izrazimo nepoznato^, pa imamo:
a\.x -i b\y - C\
rimjer: Riješiti sistem jednačina:
3(x+y) = 6 + 3y ,.. .•• b2 ' '' ' ' ' ' '
XŠŽA a zatim vrijednost_y uvrstimo u prvu jednačinu, pa je:
rvu jednačinu ćemo transformirati u njoj ekvivalentnu, ali jednostavniju jednačinu:
3y + 3x = 6 + 3y
yjiA
3y+3x-3y =6 y = 0)
b2
yjžA
3x = 6 Rješavanjem ove jednačine izračunavamo vrijednost nepoznate x, a zatim iz druge jednačine i
Xšl4 vrijednost j;. Tako dobijemo rješenja:
x = 2 i y = 4 su tražena rješenja sistema. c\b7-c2b\ . a\c2-a2cx ,
axb2-a2bx axb2-a2bx
od rješavanja sistema linearnih jednačina nailazimo na sljedeće mogućnosti:
Broj jednačina manji od broja nepoznatih (naprimjer dvije jednačine sa tri nepoznate). Takav Primjeri:
sistem ima beskonačno mnogo rješenja.
1. Riješiti sistemjednačina:
Broj jednačina veći od broja nepoznatih. Takav sistem je moguć samo uz određene uvjete.
Broj jcdnačina jednak broju nepoznatih. To su sistemi od dvije jednačine i dvije nepoznate ili 2x+y = -10 i
tri jednačine i tri nepoznate itd. Nas interesira rješavanje ovakvih sistema. 3x - 2y = - 8
J / - - 1 0 - 2 x
3x - 2v = - 8 1 , 11
• = 4 => 4x + 12 = 1 =>x = —
3x - 2(-10 - 2x) = - 8 y — -10 - 2x x+3 4
3x + 20 + 4x = -8 7 = -10 - 2(-4)
1
7x = -28 =>x = -4 y = -2 • = - 3 => 1 = -3y + 3 => y = —
Rješcnjeje: x--4
v . . 11 2
y -•• - 2 ili kao urcđen par (-4, -2). Rjesenje sistemaje: x = —— v =—
2. Riješiti sistem jednačina pomoću supstitucije:

x + ay = a2
x-b\'-'b2 •' Zadaci za utvrđivanje i vježbu
2 2
x + ay = a x + ay = a
x = b2 + bv y = a-b 1. Riješiti metodom supstitucije sljedeće sisteme:
b2 + by + ay = a2 x + a(a-b) = a2 a) 3x + 2y= 12 b) 5x ! 3y - 9
ay + by = a2-b2 x + a2 - ab ~ a2 x = 3v-l x-2v = l
y(a + b) = a2 -b2 x = ab
c) 3x + 2y= 14 d) 3x - 2y = -12
y ~ a - b, a -b
Rješenjeje: x = ab 5 x - 8 v = 12 5x + 4v = 2
y = a-b (a* -6). ( R : a)x = 2,y = 3, b) X - 3,> = -2, c) X = 4,j> = 1, d) x =-2, y = 3)
3. Riješiti sistem metodom supstitucije: 2. Riješiti sisteme jednačina metodom supstitucije:

5 2
a) (x +y)-2- 3(2x - 3y) = -41
= 26
x+3 y-1
2(5x - 3v) - 2(x - 4v> = 10
3 5
= 27 b) 2(x + 2): 3(2^ - 1) = (x + 7 ) : 3(y + 4)
x+3 y-1
2x - v = 1
3a bismo riješili ovaj sistem, treba uvesti smjenu:
1 1 ( R : a,)x = 2,y = -3, b ) x = 3,j> = 5)
u, v
x+3 y -1
3. Riješiti sisteme jednačina metodom supstitucije:
iada sistem pišemo u obliku:
3x-y- 2 x + 2y-3 _ 1
5u - 2v = 26
3 2 ~ ~3
3u - 5 v = 27
5 u = 26 + 2v _ ,, 2x + 3y - 4 2
x - 2 y•S + 3 •-»
=
3M - 5v = 27
26 + 2v 2x-y +l 3x-4y +3 _
w
5 2 4
26 + 2v . 26-6
3- 5v = 27 -5 u = —-— 5x-2y + 3 2x-3y-6
5' 5
78 + 6v - 25v = 135 u =4 x-2y +5 x-y +11
-19v = 57
4 6 ~ 2"
v = -3
ešenjeje: u=4 (3x-l):(3v-l)=(2x-l):(2v + 3)
v = -3
(R: a)x = 3,y = 2, b)x=13,y = -14, c)x = 5,y = 3)
IIIVl II« OlJCUtiVl liavill. ' ' S','!"«'.';:^'!-.:.-:'...::;:^:
Množenjem "pogodnim" brojevima prvu i drugu jednačinu, ali tako da kada ih saberemo, kod
4 2 9 ^
- +—=—= _ 4 2 1 druge jednačine ostaje samo jedna nepoznata, dok prva jednačina sistema ostaje nepromijenjena.
: ..,: ... = 1 -
I Z L J I Z U I 2x-y +l 5x-3y + 4 2 Tako dobijemo trougaonu shemu iz koje se izračuna jedna od nepoznatih. Drugu nepoznatu nije
2 leško izračunati iz prve jednačine.
)
C>
3X-2y-3 ~ x-3y +7 = l d
) 3(3.r - 4)3 - 2(2>. 7)2 - 57 (iausov postupak praktično se provodi na ovaj način:
a,x 1 b\y = C| | • a2, a2 *0
1 3 1
3x--2y-3 x-3y +l 4 M3x_-4)2 - 5C2v + 7) 2 = a2x + biv = Cj |(-a t ),
a\a2x +a2b,y = a2C\
(R: a) x=8, 2 -j-^-, b) x=3,y=5, c) x=3, j;=2, d) = , x 2 =3, ,y ,= -2,y 2 = -5) -a\(hx -a\b?y = -fljCo
18 3
a\X + b,y = C\
5. Rijcšiti sistem jednačina:
(aibz - a^b^v = gic? - CM^
a) ax + by = a1 + 2ab - b2 b) ax + by = a a\x + b\y ~ c\
ax - bv = a2 + b2 bx + ay = 63
c) 2x - 3y = 5 d) 3 ax -5y = a y=a>C2-a2CUa\b2-a2b\*0)
a,b2 - a2b\
5 ax + 2y = 3a 5x-2 v = 3
(R: a)x = a + b,y = a - b, b ) x = a2+b2,y = -ab, Uvrštavanjem vrijednostij u prvu jednačinu:
9a + 10 19a 15-2a 4a s
C) V = alX + b\- =c,,
' L5a + 4 ' " " " T Š ^ + 4"' a,b2 — a2b,
Na isti način, kao što se rješavaju sistemi jednačina sa dvije, rješavaju se i sistemi od tri jcdnači
ne sa tri nepoznate, te sistem od četiri jednačine sa četiri nepoznate: a iz ove jednačine izračunavamo vrijednost x
x = c,h-c 2 b\ ( f l A _ f l A ^ 0 )
6. Riješiti sisteme od tri jednačine sa tri nepoznate:
a,b2 - a2b,
a)x=y+z +3 b)x+y + z = 2
y=x + 2z-6 2x-y + z = 5 Na ovaj način i pomoću Gausove metode sistem jednačina od dvije nepoznate ima rješenja:
z = 2x - y - 5 x + 3y + 2z = 2 c,b? • c2b, a,c2-a2c, , , ...
c)x + 3y-z =-4 d)2x+y-z=l
a,b2-a2b\ a,b2-a2b\
2x+y+z =3 x + 2y + z-K
3x + 2v + 2z = 5 3x-v-z = -2
(R: a)x-2, y = -2,z= 1, b) x = l,y = -1, z = 2, Primjeri:
c)x= \,y = -l,z = 2, ,d)x = l,_y = 2 , z = 3) 1. Riješiti sistemjednačina Gausovom metodom:
x + 3y = % | • (-2)
1.2.2. Gausova metoda
2x - 4v = 6
^leka je dat sistem sa dvije jednačine sa dvije nepoznate: -2x -6y = - 1 6
a,x + b\y = Cx 2x - 4v = 6
a2x + b^y = c 2
x + 3y = 8
jausovom metodom dati sistem transformira se u ekvivalentan sistem trougaonog oblika, tj. -lOv = -10
a\X + b\y = c,, (aubuCi&R) { x + 3y = 8 / '
ay = $, (a, (iei?) a*0
v= 1 'v,
: druge jednačine sistema izračunamo vrijednost nepoznate y = — , a onda uvrštavanjem \ii|cd x+3=8
a x=5 Rješenjeje: x ~ 5
jsti y u prvu jednačinu odredimo i vrijednost nepoznate
y = 1
, 2 3 . ,. 5 4 . 27
ax- bv = a -b a) — x v =l b) ~x +—y = -2—
3 5 8 7 28
2 ax = 2 a2 => x = a
ax + by = a2 + b2 2 2 2 _1 „1
— x + —y = - 7 4 —x-2—y = 6—
x =a 4 3 3 2 6
a-a + by = a2 + b2 c) (x - 2f - (2y - 3) 2 _ x2 - 4y2 - 41
y =b =>"Rješenjeje: x =a
5x + 3v = 9 '
y=b
d) (12x - 5 ) : (4y + 3) = (3x + 22): (y + 18)
3. Riješi sistem jednačina GausoVom metodom: 3x - v = 4 -
x + y -1 2x - y +1 (R: a ) x - 312,j; - -345, b) x = -2,y~--3,c)x = 3,y -4.,, d)x = 3,y = 5)
•=2
2x-3y+ 5 ^ x + 2y + 2 3. Riješiti sistem Gausovom metodom:

15
2
a) - — — — =1
Ovaj sistem prvo treba svesti na standardan oblik, a onda primijeniti Gausovu metodu. : <
2x + y-1 x + 2y — 3 ••• ••• .:;'•;.;,•,•
x + y-1 + 2 ( 2 x - y + 1) = 8
3 4
5(2x -3v + 5) + 3(x + 2v + 21 = 30 v;=-i;.v;;;;,;;.
x+y- 1 +4x-2y + 2 = 8 2x + y-l x+ 2y-3
10x - 15v + 25 + 3x + 6y + 6 = 30 ,.3x-y-2 x + 2y-3 1
b) - - = —
5x-y = l | • (-9) 3 2 3
13x-9v = -l
„ „ 2x + 3 v - 4 2
a sada primjenom Gausove metode dobijamo: : x - 2v + 3 - = —
-45x i- 9y = -63 . ... .• . 3 .. . 3
13x - 9v = -1 , 2 , 10
5x-y = l c) + = 3
x-2y 3x + y
-32x = -64 x=2
3 5 5
5x-y = l
2x-4y 6x + 2y 4
x=2
10-y = l
(R: a) x = 1 , 7 = 2, b) x = 3 , 7 = 2, c) x = 3, 7 = 1).
y = 3 => Rješenjeje: x=2
7 =3
U slučaju da je sistem jednačina složenijeg oblika, onda se primjenom Gausove metode sistem 4. Svedi sistemna standardan oblik, uvodenjcm smjene, a onda riješi Gausovom metodom.
prvo transformira u ekvivalentni sistem jednostavnijeg (standardnog) oblika, a onda se primi|eni ! 1 ,, 4 , 5
Gausova metoda. a) - T ++ ^ — = ^ b
>
x-y +2 \ - x - y 10 5x-2y-9 3x-47 + 5 6
Gausova metoda još se naziva metoda jednakih koeficijenata ili metoda sabiranja.
1 4 3_ 2 5 _ J_
X-7 +2 x-7-1 10 5x-27-9 3x-47 + 5 T 6
c) (4x - 3) 2 - 5(37 - 1 ) 2 = 5 d) 2(2x - 5)2 - 3(4^ + 3) 2 = 38
1. Riješiti sistem Gausovom metodom 3(4x - 3) 2 + 2(3 v - l f = 83 (2x - 5)2 - 4(4v + 3) 2 = 9
a) 3x + 57 = 21 b ) 5 x + 5 = 8y
5x-2y = 4 5x + y = 40 (R: a ) x = 7 , 7 = 4, b ) x = 3 , 7 = 2, c ) x t = 2 , 7 t = 1, x 2 = - - 2, 7 2 -
111
-"3:
c)lx+y = 25 d) 5x-3y= 16
5x-y=12 6x + y = 1 0
d ) x \ = 5, 7,=l7,x2 = 0, y2=b
(R: a)x = 2,y = 3, b)x = l,y=5, c)x-3,y = 4, d)x = 2,y = -2)
b\ c. a, 7 1
*
D •2 b
2 ^ X / odnosno
\
-2x + 7y + 3z = 11 x - 2v - 3z = 2
c) 2a - b - c = 4 d) a + b + c = -1
3a + - 2c = 11 2a - & + 2c = -4
3 a - 26 + 4c = 1 1 4a + 6 + 4c = -2 ax bx cx def
nej ,
(R: a) x 3 , y = 2 , z = l , b)x = 5,y = 3 , z = -l, D = a2b2c2 = a\b2c3 + b\c2a3 + C\a2b3 - a3b2C\ - hc2a\ - c3a2b\
1 . .5 _ H a3b3 c3
c) a = - ^ , & = l - ^ , c = 2 d) a = 1, b = 2, c = -2)
2'' ~7'~ "14'
Primjer: Odrediti vrijednost determinante trećeg reda:

7.3. POJAM DETERMINANTE DRUGOG I TREGEG REDA 2 1 3
D= 4 -2 1 =2-(-2)-2 + 4-3-3 + l-l-(-l)-(-l)-(-2)-3-3-l-2-4-l-2 =
ct\ u b\
Izraz oblika a,b2 - a2b\, koji se dogovorom piše u obliku kvadratne sheme naziva sc -1 3 2 =-8+36-1-6-6-8
a2 b2
determinanta drugog reda, gdje su realni brojevi au a2, b\, b2 su elementi determinante i to: D -7
au b\ su elementi prve, a2, b2 su elementi druge vrste. 7.3.1. Rješavanje sistema jednačina pomoću determinante
au a2 su eiementi prve, b,, b2 su elementi druge kolone.
au b2 su elementi glavne, a2 i bt su elementi sporedne dyagonale. Pomoću determinanata rješavamo sisteme jednačina na sljedeći način:
Vrijednost determinante definiramo: Neka nam je dat sistem:
a\X+b\y = C\
b\ def
a{b2 -a2b\ aix + biy = c?
b2
Formirajmo detenninante drugog reda od koeficijenata:
Prema tome, vrijednost determinante jednaka je razlici proizvoda elemenata glavne i elemcnata
sporedne dijagonale. a, b\
D= ,-a7b\ je determinanta sistema , j ~~ S
a2 b2
Primjeri: Izračunati vrijednost determinante:
bl C\b2 - c2bx je determinanta za nepoznatu x
12 3|
1. D = = 2 - 7 - 5 - 3 = 14-15 =-1 c2 b2
5 i
!-l a\ C\ • a c -a c\ je determinanta za nepoznatu^
D„ x 2 2
2. D (-1) • ( - 4 ) - 0 - 2 = 4 - 0 = 4 a2 c2
0
Analogno, determinanta trećeg reda od elementa: ah b;, •c,-(i = 1, 2, 3) je broj (izraz): Ranije smo dokazali da su rješenja sistema:
a\b2c3 + b\c2a3 + c\a2b3-a3b2c\-b3c2ai-c3a2b\ . axx + b\y = C\
koji se označava shemom: a-,x + biv = c->
cxb2 - c2bx axc2 -a2cx
b , >y- a b
a}b2 -a2bx x 2 -a2bx
Uporedivanjem dobijenih formula sa determinantama uočavamo da se one mogu pisati pomoć\
determinanata
Determinanta trećeg reda ima tri vrste i tri kolone, glavnu i sporednu dijagonalu sa po tri elementa.
Vrijednost determinante može se izračunati pomoću Sarusovog praVila. (P.S. Sarrus, 1798. - 1861. g , Dx . .
x = —*~, v - —•—; j e r j e
francuski matematičar). D D
Sarusovim pravilom vrijednost determinante trećeg reda izračunavamo tako da se saberu proizvo D = a\b2 - a2b\, Dx = cxb2 - c2b\ i Dy = aic2 - a2c\
di elemenata glavne dijagonale i njoj paralelnih elemenata sa pozitivnim znakom i proizvoda elc- Navedene formule, pomoću kojih se rješavaju sistemi linearnih jcdnačina sa dvije nepoznate,
menata sporedne dijagonale i elemenata paralelnih njoj sa negativnim znakom. Algebarski zbir
predstavljaju Kramerovo pravilo (Gabriel Cramer, 1704. - 1752. g., švicarski matematičar).
tako dobivenih proizvoda predstavlja vrijednost determinante trećeg reda, tj.
1. Riješiti sistemjednačina: 4
x -2 2x 3 a
2x + j/ = -10 a) = 15 b) = 2 c) = 4
5 1 3x 5 2a 12
3x-2v = -8
(R: a) x = 5, b)x = 2, c)a=l)
2 1
D = -4 - 3 = -7
3 -2 3. Naći vrijednost determinante trećeg reda:
-10 1 2 - 1 3 2 1 - 1 1 3 -1
Dx = = 20 + 8 = 28
- 8 - 2 a b) 1 2 1 c) 2 1 1
) 1 2 -2
D 2 -10 3 - 4 5 3 -1 -1 3 2 2
y = = - 1 6 + 30 = 14
3 -8 (R: a) -15, b) 9, c)-4)
Dr • 28
* D - 7 4 4. Pomoću determinanata riješiti sistem jednačina:
14 ' „ . . a) 7x - 8y = 62 b) 2x + 3y = 3%
7 = - ^ j - = —— = - 2 . Rjesenje sistema je: 7x + 8v = 78 2x + 2y = 54
c)x-ly + 37 — 0 d) mx - 2y = 1
x + 8v - 53 - 0 8x - mv = 2
2. Pomoću determinanata riješiti sistem: 1 2
x-3y = m (R:a)x=10,7=l, b)x=A3,y=-\6, c)x=5,y=6, d) x = y = ^
— , mči4)
mx + 6v = 1 m +A m +4
1 -3 5. Riješiti metodom determinanata sistem:

Rješenje: D= = 6 + 3tk = 3(2 + m)
m 6 a)3x-2y =0 b)x-2y =8
m -3 6x + v = 15 2x-y = l
Dr = = 6m + 3 = 3(2m +1)
1 6 c)6x- \ \y = -35 d) 2x-y =l
3x - 2v = -14 3x+ly =2
1 m
= 1 — m2 (R: a) x = 2 , 7 = 3, b) x = 2, y = -3, c) x = -4,y = 1, d) x = 3, y = -1)
m 1
Dx 3(2 m + 1) 2m +1 6. Riješiti sistem od tri jednačine s tri nepoznate pomoću determinanata:
x =.—— = ———— = —-—, m
D 3(m + 2) m+2 a) 2x + y-z=\ b)x + 3y-z = -4
Dy 1 -m 2 x + 2y + z = % 2x+y +z =3
y=-Z- = -,m*-2
D 3(2 + m) 3x - y - z = -2 3x + 2y + 2z = 5
(R: a) x = 1, y = 2, z = 3, b) x = 1, y = - 1 , z = 2 )

7.4. GRAFICKA METODA I DISKUSIJA RJESENJA SISTEMA DVIJE
1. Naći vrijednost determinante:
JEDNAČINE SA DVIJE NEPOZNATE
-5 2 0,5 -2
a) b) Sistem od dvije jednačine sa dvije nepoznate može se riješiti grafički.
6 -3 1 2
2 Rješavanje sistema grafičkom metodom sastoji se u tome da se svaka od jednačina sistema o<
dvije jednačine sa dvije nepoznate
(R: a) 3, b) 2, c)-1—) axx + hxy - t'i, ax,b\,C\*0
72 a?x + bzv = Co, a2, b2, c2 * 0
K h — = — & — , sistem j e nemoguć, jednačine su protivrječne i rješenja ne postoje, je:
b C
«2 2 2 . .'!..::
su izrazi nemogući (slika 7.3.), tj. i
h h 0 x = Dx I
0-y = Dy
a to su analitički izrazi linearnih funkcija, o kojima j e već bilo riječi. Grafički, linearna funkcija u
koordinatnom sistemu j e prava. c) Ako j e a\b2 - a2b\ = 0 i b2c{ - b\C2 = 0, tj. i
Rješenja zadanog sistema su vrijednosti x i y koje zadovoljavaju i jednu i drugu jednačinu sistema.
Medutim, kakav odnos mogu imati prave u koordinatnom sistemu, a prema tome i kakva rješcnja — = — = — , sistem j e neodređen, tj. ima beskonačno mnogo rješenja. Svaki par vri
može imati sistem, vidi se sa slika 7.1,7.2. i 7.3. a2 b2 c2 \
jednosti argumenata x i y koji zadovoljava jednu, zadovoljava i drugu jednačinu sistema
Nije teško primijetiti da je u ovom slučaju jedna jednačina nastala množenjem druge jed
načine brojem različitim od nule.
Primjeri:
1. D a t j e sistem jednačina:
2 13
2x + 3 y = 13 => y = — x + —
3 3
1 .
3x + 6y = 24: v = — x +4
2
Kako je:
2 3
— — to je sistem odreden i imamo iješenje:
Dvije p r a v e p i i p 2 u ravni mogu imati sljedeće položaje:
x=2
1. dasesijeku(slika7.1.), t). pinp2={M}=> sistemima jedinstveno rješenje (sistemje odreden) y = 3 što j e prikazano na slici 7.4. Slika 7.4.
2. da su paralelne (slika 7.2.), tj. p \ O p 2 = { 0 } = > sistemnema rješenje (sistemje protivrječan lli Grafici se sijeku u tački M(2, 3).
nemoguć)
3. da se podudaraju (slika 7.3.), tj. p\C\p2 — p\ = p2

tj. sistem j e neodređen
sistem ima beskonačno mnogo rješenia,
2. Dat je sistemjednačina:
2x+y = 2 =>y = -2x + 2
< 1
4x + 2v = 8 =>v = -2x + 4
Na osnovu koeficijenata a\, a2, b\, b2, cx i c 2 e R unaprijed se može utvrditi o kakvom se sistemu Kakoje: \ .\^
radi. 2 1 2
Neka j e dat sistem:
— = — ž — sistem j e nemoguć i nema rješenja, jer je: vv ,
a\X + b\y = c\ 0 \ \
D - 0, Dx = -4, Dy = -8
aix + bjv = c->
a rješenje 0 • x = -4 i 0 • y = -8 što je nemoguće.
Rješavanjem sistema proizvoljnom metodom rješenja su: Slika 7.5.
Grafici su paralelne prave (vidi sliku 7.5.).
(a\b2 - a2b\)x = b2C\ - b\C2 D • x = Dx 3. Dat j e sistem:
(axb2-a2b\)y = a\C2-a2C\ ili što j e isto: D-y = Dy 2x +y - 2 =>y = -2x + 2
4x + 2y = 4 => y = -2x + 2 a to j e ista prava.
a) Ako j e a\b2 - a2b\ # 0, a to znači:
Kakoje:
2 1 2
— * — , sistem j e odreden tj. ima jedinstveno rješenje:, — = — = — sistem j e neodreden, ti. ima beskonačno
a2 b2 4 2 4
mnogo rješenja. Rješenje j e V x, ysR, jer je:
D = 0, Dx = 0, Dy = 0
x = ~LJ i-L>yr,-Ll — (Slika 7.1.)
axb2 -a2bx axb2-a2bx 0 - x = 0, 0-.y = 0
Grafici se podudaraju (vidi sliku 7.6.). Slika 7.6.
5x - v = -2
Rješenje:
b) Ako je a = 1 i a ^ 2 sistem je neodreden i ima beskonačno mnogo rješenja.
10 - 3m
D= = - 1 0 + 15m = 5 ( 3 m - 2 ) 0 • x = 0 i 0-7 = 0
5 -1
c) Ako je a * 1, a a = 2 sistem je nemoguć i nema rješenja, jer je:
- 4 ~ 3m 0 • x = (1 - 5a) (a -1)
Dr = = 4 - 6m = 2(2 - 3w) = - 2 ( 3 « - 2) 0 - 7 = (2a + 5 ) ( a - 1 )
D
y = = - 2 0 + 20 = 0
Rješenjeje:
1. Predstavi grafički sistemjednačina:
v _ _ ~2(3w - 2) D„ 0 a) 2x + 37 = 12 b) 3x + 4 7 = 10
'm^ —
2^1
£» 5(3«-2) 3x + 2 v = 13 6x + 8v = 20
5(3«-2) 3,
c) 6x + 9y - 11
a) Jednadina je određena za 3m - 2 ^ 0, odnosno za m * -2j i. ima
. jedinstveno rješenje: 6x + 9y = 24
2
— i y~0 2. Za koje vrijednosti parametra a sistem je nemoguć?
5 (a- ))x + 2y~ 6
2 2 ax + 6y = 11
b) Za 3 « - 2 = 0 => m = — sistemje neodreden i ima beskonačno mnogo rješenja.
(R: Za a = 3 sistem je nemoguć)
5. Riješiti sistem i diskutirati rješenja:
( a + l)x + (2a - 1)7 = 2 - a 3. Odrediti m i k, tako da sistem bude neodređen:
2(m - k)x - my + 5 = 0
(a + 3)x + (3a - l)y = a + 1
(2m - k)x - (m + k+ l)y + 10 = 0
a + 1 2a -1' (R: Za m = 3 i k = 2 sistem je neodređen)
D=
a +3 3a - lj = (a + l ) ( 3 a - l ) - ( a + 3 ) ( 2 a - l ) =
= 3az + 2a - 1 - 2a 2 - 5a + 3 = 4. Odrediti relaciju između m i k, tako da sistem bude nemoguć:

(m + 3)x + 37 = 5
= a 2 - 3 a + 2 = ( a - 1) • (a - 2)
(k + 2)x + 2y = 7
2-a 2a-1,
Dx = = (2 - a)(3a - 1 ) - (a + l)(2a - 1 ) = 3k
« +1 3a - 1 (R: Za m = — sistemje nemoguć)
= - 3a 2 + 7a - 2 - 2a 2 - a + 1 =
= - 5a 2 + 6a - 1 = (1 - Sa) • (a - 1) 5. Za koju vrijednost parametra m sistem jednačina nema rješenje:
a +1 2-al 5x - 7 = 8
2mx - 5y = 18
a+3 a + 1 = (a + l ) 2 - ( a + 3 ) ( 2 - a ) =
= a 2 + 2 a + l - ( - a 2 - a + 6) =
= a 2 + 2 a + 1 +a2 + a - 6 =
_2 6. Za koju vrijednost parametra a sistem nema rješenja:
- 2a 2 + 3a - 5 = (2a + 5) (a - 1)
3x - 27 - 5
DX=Dx i D-y=Dy
2 ( a + l k + 7 y = 13
(a - 1 ) (a - 2) • x = (1 - 5a)(a - 1)
25
( o - l) ( a - 2) - y = (2a + 5)(a - 1)
b) 5x - 3y = 16
a) 3x-5y = 25
(a - 3av = 5a + 1 6.x + v = 10
4x+v= 18
odrediti parametar a, tako da sistem bude neodreden. Provjeri lješenje. c) 5x-2y= 18 d ) x - 2y = 22
(R: a = 4) 6x + 7v = --16
lo 7.x - vr = 29
( R : a ) x = 5 , ^ = -2, b ) x = 2 , ^ = -2, c ) x = 2 , j , = -4, d)x= 12,y-5)
. Dat je sistem jednačina:
4a-7 Riješiti sistem jednačina:
x - 2y = - b)6(3x + 2) + 5 ( y - 1 ) = -12
a +4 a) 3(2x-\)-2(y + 3) = 1
d{v - + 3(7.v + 5) = 43
3a-4 2(3x + 2) - C2y + 4) = 10
3 x- y =
a +4 4x + 9y + \ d)x(y-l)-K3+x) = 4
a) Riješiti dati sistem. x-3y +1
b) Za koju vrijednost parametra a sistem nema rješenje? x + 2y-\ _]_
3x-6y + \0 _ 1
c) Odrediti parametar a, tako da je: . v -• x + 2 3
x + 9y +1 ~ 4
\.x = 0 1
2. x =y (R: a ) x = \,y = -2, b)x = -3,y = l , c)x = -2,y = ~, d)x-5,y--3)
3.x = -6
2a • 3 3a - 5 , ' . . v .
( R : a7) x = , v= , b) Sistem nema riesenie za a - . Riješiti sistem uvođenjem smjene:
a+4 a+4
3 1 b)2 + i = -l
c) l . x = 0 z a a = - l ,y = - — - , a) - + - = 8 A: y
x y
1 3 6
2. x=yza a = 2,x=y=—, —+ — = 12
6 2 - 1 =3
* y
21 4
3.x = - 6 z a a = ,y = - 9 — ) 10 1 _t
8 11 . l l ' d)
c) + =5 x - 5 % +2
x—1 y +2
3
25 -2
Zadaci za sistematizaciju i samostalan rad _2 1_ = 4
x-5 y+2
x—1 y +2
1. Riješiti sistem jednačina metodom supstitucije:
(R:a)x^.y =\. =^ = ^ ^
a)3x-2y =4 b)3x+y =0
x + 2y = 4 x + lv = 20
c)4x+y =4 d)2x + 4y = 5 6. Uvodenjem smjene riješi sistemjednačina:
2x - y = -1 x - v =1 , 2 + 6 = b) • =1
a) + — 2x + y-\. x+ 2y-3
1 3 x-y x+y 10
(R: a)x = 2,y= 1, b)x = -\,y=3, c)x = - , y = 2, d)x = - , y
4 9 1 -=1
x-y x+y 10 2x + j' - 1 x + 2y-3
'.. Riješiti sistem Gausovom metodom:
1 1 _1_ 2 10 ,
a)4x-y = 9 b)4x-5y = 22 d) +- =3
c) - + -
' x-2y 3x + y
x-.y + 2 1—x —y 10
3x + 2v = 4 3x + 2y = 5
1 1 _ 3 5
c) 3x- 2y = -12 d) 3x + 2y = -\\
x-y +2 x + y-\ 10 2x-4y 6x + 2.y 4
5x + 4y = 2 5x-7y = -8
(R: a)x = 2,y = -1, b)x = 3,y = -2, c)x = -2,y = 3, d)x = -3,y (R: a ) x = 7 , y = 3, b ) x = l , y = 2, c ) x = 7,> = 4, d ) x = 3 , ^ - l )
- —i •• • • a) Lx- iy + z = -\ b)x + iy + 2z = o
3 x - m v = -1 zadovoljava uvjet x > G i y > 0. x + y-z = 0 lx + 2y-z= 10
3x-v + 2z = l \2x + v-z = 0
8. Za koje vrijednosti a i b sistem jednačina (R:a)x = l,y = 2,z = 3, b)x = -l,y = 5,z = -l)
(a + 2b)x + (a - 3b)y = 13
14. Riješi sistemjednačina:
(2a - 4b)x + (2a - 5b)v = -10a + b
ima rješenje x = 4, 7 = 5? a)x + 2y + 3z = 32 b)2x-3y + 4z=S
(R: a = 3, b = 2) 2x+y + 3z = 31 3x + 4y-5z = -4
3x + 2v + z = 28 4x - 6v + 3z = 1
c)2x-3y + 4z=5 &)2x-3y + 4z=5
9. Za koje vrijednosti parametra m, sistem jednačina
-x + 2y + 3z = 2 -x + 2y + 3z = 2
(m - l)x + 2y = m - 1
x - v + Iz = 7 x-v+lz =3
(m - + (m + 3)v = 5 je nemoguć? (Uputstvo: Metoda determinanata je najpogodnija za rješavanje)
(R: m = ±1)
15. Riješi sistem jednačina:
10. Za koje je vrijednosti parametra m sistem jednačina
4x - my = 6 ci)\x + \ y = -2 b)^x + ly=4
mx-v = 2 m
a) nemoguć b) neodređen 1 1 < :.'.
x-y = 10 -~x+-y =$
11. Riješi sistem, pa diskutiraj rješenja sistema (za msR) c)4x + y = 4 d)2(2x-l)-2(2y + 5) = l
a) (m + l)x + 3y = 3 b) mx +y = m 2x-y = -l 3(3x + 2) - (2y + 4) = 10
x + (m - l)y = 1 2mx + mv = 4
c)2mx + 4y = 3 d)3x-my = 2 (R: a)x = 4,y = -6 b)x = -3,y = 8 c)x = \ , y = 2, d)x = l,y = -2)
x + y = -2 x-2y = m
3 1
(R: a) Za m ^ ± 2 sistem ima jedno rješenje x = ,y = 16. Riješiti sisteme:
m+2 m+2
,, x+ v x-y n8
Za m = 2, sistem ima beskonačno mnogo rješenja. a) 6(3x + 2) + 5(y-l) = -12 b)
~ T 3
Za m = -2, sistem nema rješenja.
,. „ . . „-.•••••. . , .v . m+2 x +y x-y ,,
b) Z a m 0 im ^2 sistemlmajednorjesenje: x = , y = -2 4(x-2) + 3(2y+) = 31 + =
•• • m
Zam = 2 sistemimabeskonačnomnogorješenja
Za m = 0, sistem nema rješenja. + 3= d.) —~7=~~~T
2 5 x +4 7-I
4m + 3
c) Za m 2 sistem ima jedno riešenje: x = ———, y = -
2m-4 2m-4 g x-2y_x f y _2_ = _i_
Za m = 2 sistem nema rješenja 5 2 3 x + 2 y +1
• „ • x = m2-4 (R: a)x = -3,y = l b) x = 18, y = 6 c) x = 12,y = 6 d) x = 1,7 = 3)

d) Za m ^ 6z: sistem
• * lma
• jedno
• J rjesenje: ,y = 3m-2
m-6 m-6
17. Riješi sistemjednačina:
12. Odredi uvjet da sistem ima jedno rješenje i nađi ga, ako je: , 4x + 9y +1 „ , 2jc-v + 3 .v-2j' + 3 .
a)ax-by = b b) ax + by = b a)x(y-l)-y(3 + x) = 4 b) / =2 c) * f — =4
bx + av = a x-v = a
,u ' 2ab a2 -b2 x + 2y-3 2 3x-6y + 10r ! 1 3x-4y +3 ^ 4x-2y-9
(R: a)x= 2 ,y y-x +2 ~ 3 x + 9y + l 4 4 3
a +b " a2 +b2 '
, ^ , v • •- • h(\ +
b(\ 4- n\
a) /._/!2 2
b-a ^
b) za a^t-b sistem nna rjesenje: x = — ,y = (R: a)x = 5,y = -3 b)x = -2,y = \ c)x = 7,y = 5)
a+b a+b
. 10 1 , , ' 2 10
a) + =1 b) +-
x —5 y +2 x-2y 3x + y . , (x,x>0 , . 3 .
( R : a ) x1 1= - ^ a o n d a j ex = - - , y = 2
25 3 3 5 5 [x,x<0 2
-+— =2
x-5 y +2 2x-4y 6x + 2y 4 L 3 2
b) x, -2,y, ='~,x.2 =~,y =
(R: a)x = 10,y = -3 b)x = 3,y = l )
c) Nema rješenja d)jc = 2,jv = - l )
19. Odredite uvjete za realne parametre tako da sistem ima jedinstveno rješenje, a zatim nađi to
rješenje, ako je: 22. Riješi sisteme jednačina sa apsolutnim vrijednostima:
a)ax-by =b b)(a + c)x-by=bc «;|a--i|+|;'-5| = I /,;|x+i|+|y-i| = 5
bx + ay = a x +y = a+b y = 5+\x-l\ |x + l| = 4 ^ - 4
2 2
x y 1 x y a +b , 1 11 =
3 11 ,, _ 0
c) + —— = d) —— + - - (R:a) =~>y, 2'y2 =
~2 ^ =3 y
'' =
a + b a-b a-b a-b a+b a2-b2
x 1
y - *
a +b a-b a+b a+b a-b 23. Riješi sisteme jednačina:
a) 2x-y-z =4 b)x + y + 2z = -l
2 2
(R: a)x = ,y= , a +b *0 b)x = b,y = a, a + b + c* 0 3x + 4y - 2z = 11 2x-y + 2z = -4
a +bl a +b
3x-2y + 4z = 11 4x + y+4z = -2
. a b ,. a +b a-b . , . ,, .
c)x = ,y = — — , a*+b d)x ,y = , a*0,b*0,a* +b) c) x + y — z = 5 d) x + y-z =a
a-b a+b 2 2
2x-y+3z = -8 x+z —y = b
10. Diskutiraj rješenja sistema jednačina: -3x + y-z =1 y + z-x = Ci
a)3x-my =2 b)mx + y = m (R: a) x = 3, y = z = 1 b) x = \,y = 2,z = -2
x — 2y — m 2mx + my = 4 a +b a+c b + c.
c) x =y = 1, z = -3 d) x = ,y = - ,z=-
c) 2x - my - 3 d) (m + l)x + 3y = 3
4x-6y = 2m x + (m-l)y =l
24. Riješi sistem jednačina:
(R: a) za m * 6 sistem ima jedinstveno rješenje x = — —, y = -——— >1 1 1 o 1
a) — + — + — = 9 b) = 1 c) - + - = S
m-6 m-6 x+y x y
x y z
za m = 6 sistem nema rješenja
2
i + I - I = l =1 1 + 1 = 13
x y z x+z
m + 2
b) za m & 0 i m # 2 sistem ima jedinstveno rješenje x = - , y = -2
3 =1 1 + 12 = 11
m 1-1+1=3
x y z z+y y
za m = 2 sistem ima beskonačno mnogo rješenja
za m = 0 sistem je nemoguć, nema rješenja 1
(R: a) x = —,y = — ,z = — b) x = 0,y = l,z = 2 c) x
' 2 3 4
c) za m * 3 sistem ima jedinstveno rješenje x = y =3
za m = 3 sistem ima beskonačno mnogo rješenja) 25. Riješi sistemjednačina:

a) x + y + 2z - 3t = 1 b)x + 2y + 3z-2t =6
11. Riješi sisteme jednačina sa apsolutnim vrijednostima , 3x — y - z - 2t = —4 2x-y-2z-3t =8
a)2|x| + 3^ = 9 b)|x|-2^ = l 2x + 3y — z -1 = —6 3x + 2y-z + 2t = 4
2x-y = -5 3|x| + 4> = 8 2 + 2y + 3z-t = —4 2x-3y + 2z + t = -
Ako se brojniku nekog razlomka doda 3, dobije se 2, a ako se od brojnika istog razlomka
;me 5, dobije se 1. Koji j e to razlomak?
13
(R: x = 13, y = 8. Traženi r a z l o m a k J e ~ )
U dvocifrenom broju prva cifra j e jednaka trostrukoj vrijednosti drage. Ako od tog broja
zmemo broj koji se dobije zamjenom cifara, dobije se 36. Koji j e to broj?
(R: To j e broj 62)
Ako se dvocifrenom broju doda broj koji se dobije zamjenom njegovih cifara, dobije se 110,
Značenje
0 se od njega oduzme taj broj dobije se 36. Koji j e to broj? Simbol Upotreba
(R: T o j e b r o j 37) a e A a j e element skupa A
e
g ačA a nije element skupa A

Učenik j e za 8 sveski i 5 olovaka platio 55 KM, a drugi učenik j e iste takve 4 sveske i 2
A j e podskup od B
'ke platio 26 KM. Kolika j e cijena sveske, a kolika olovke? c AczB
(R: 5 K M i 3 KM) A je pravi podskup od B
c A<ZB
presjek skupova A i B
Jedan ugao trougla j e 70°, a razlika draga dva je 10°. Odredi uglove trougla.
unija skupova A i B
(R: 60°, 50°, 70°) U AkjB
prazan skup
0 . 0
Ako jednu stranicu pravougaonika povećamo za 15 cm, a drugu umanjimo za 20 cm, njegova funkcija sa A na B
f-.A-^B
ovršina umanji za 24 dm2. Međutim, ako prvu stranicu umanjimo za 10 cm, a dragu poveća-
ajemanjeodfo
za 15 cm, onda se njegova površina poveća za 15 dm2. Odredi stranice pravougaonika! < a a>b
a je manje ili jednako b
Majka je 26 godina starija od kćerke. Za 10 godina ona će biti tri puta starija od svoje kćerke. < a a>b
(R: Majka ima 29 godina, a kćerka 3 godine) A j e identički jednako B
A=B
A j e kongruentno sa B
Otac ima 30 godina, a sin 6. Za koliko će godina otac biti dva puta stariji od sina? s AsB
a j e približno jednako b
(R: Za 18 godina) a*b
a j e različito od b
* a*b
Prva cijev napimi bazen vodom za 9 sati, a druga za 12. Za koje vrijeme bi napunili bazen vo- apsolutna vrijednost broja a
1 ako bi obje cijevi bile uključene istodobno? II \a\ •
znak implikacije
, „ 1 1 1 36 . r . .„ . , A=>B
(R: — + — = — =>x=—, ti.za5satii8minuta ) znak ekvivalencije
9 12 x 7 o AoB
za s vako a koj e j e u A
V (\/a)(aeA)
postoji auA
3 (3a)(aeA)
skup prirodnih brojeva
N
skup cijelih brojeva
Z
skup racionalnih brojeva
Q skup iracionalnih brojeva
i
| 5. i'askaiov trougao
alfa 1 za (a±b)°
Ii jota Pp ro
beta 1 1 za (a±bf
KK kapa 2CT sigma
gama AX 1 2 1 za (aibf
lambda TT tau
delta Mp mi 1 3 3 1 za (a±bf
Yu ipsilon
epsilon Nv ni 1 4 6 4 1 za (a±bf
Ocp fi
zeta 34 ksi 1 5 10 10 5 1 za ( a ± 6) s
XX hi
eta Go omikron 1 6 15 20 15 6 1 za (a±bf
psi
teta rbi Pi Qco omega
6. Rastavljanje na faktore
a2 -b2 =(a-b)(a+b)
3 1
DDATAK 3: MATEMATIČKE FORMULE a -b =(a-b)(a2+db+b2)
a3+b3 - (a+b)(a2-ab + b2) :
A 4 3
a -b =(a-b)(a +a b + ab +b3) = (a*b)(a + b)(a2
2 2
+b2)
I R I T M E T I K A I A L G E B R A
a 5 - b 5 =(a-b)(a* +a3b + a2b2 +ab3 +b4)
\psolutna vrijednost realnog broja: as+b5 =(a + b)(a4-a3b+a2b2-ab3 +b4)
I 1 I a,a>0 a s - b 6 =(a-b)(a5 +a4b + a3b2+a2b3 +ab4 +b5)

lal= \-a,a < 0 a s +b6 =(a-b)(a5 -a4b + a3b2 -a2b3 +ab4 -b5)
'roporcije
1
1. Kvadratni trinom
a:c = Iv.d
d:b = c:a x2 +px + q = (x-x^)(x-x2) g d j e j e xt +x2 = p i xx -x2 = q
d:c = b:a
IN . \(a±b)-.(c±d) = a:c = b:d
b) a : o = c : a = > < 8. Linearne jednačine s jednomnepoznatom
+ b): (c + d) = (a - b): (c - d)
ax = b
c) a:b = b:c =>b = -Jač geometrijska sredina a) a * 0 jednačina je određena i ima jedinstveno rješenje:
a +c b
d ) a-b = b-c=z>b = aritmetičkasredina x= —
2 a
tepeni (potencije) b) a = 0 i b = 0 jednačina je neodređena i ima beskonačno rjesenja
a" -a-a-a-...-a,(n e N,a e R) a"'-a" = am + " 0•x^ 0
n c )a = 0ib^0 jednačina j e nemoguća i nema rješenja
ax=a am : a" = am~", a*0 0-x = b
a*=l,(a*0) a" • b" = (ab)"
9. Determinante drugog i trećeg reda
a~" = ——,
a (a 0, neN) (a"')" = am" , (a*0, aeR, m,neN)
,/ef
1 1 = a
tepenovanje (potenciranje) zbira i razlike a2 b A - a2b\
2
(a ±bf = a2 ±2ab + b1
*
c
(a ± bf = a3 ± 3a2b * 3ab2 ± b3 «i i clef
a2 b2 C
2 = a b2c3 + bxc2a3 + cxa2bi~ a^b^c^-b^c
(a ± bf = a 4 ± Aa3b + 6a2b2 ± 4ab3 + b"
a3 b, c3
X V. X 1111 ijviio ut/ranunaiHi na ijcsavanje sisrema jeanaCma II UHUMJti I K.1JA
atx + bty = q Dx Dy
x = — , y = — , D* 0
a2x + b2y = c2 D D
a
\ c,I b.1 Clt c.1
£> = 1
a2 b2 c2 b2 ' Py =
«2 C
2
asx + bxy + cKz = d^ A B
' Dx Df D Zbir uglova u trouglu: Zbir uglova u mnogouglu: Broj dijagonala u mnogouglu:
a2x + b2y + c2z = d7 x = — , v = — ,z = —*s D * 0 n n(n-3)
D D D a + P + y = 180° Sn = (n-2) • 180 D n =
2 ^
a3x + byy + c^z = d}
a
\ b\ c
i d\ b\ c
i
a
\ d\ c
i
a
i b\ d\
D = °2 b2 c2 d2 b2 ,Dy = a2 d2 a C
c2 C
2 , D,= 2 b2 d2
a d3 a3
3 b3 C
3 K C
3 d3 C
3 «3 b3 d3 \ a
b /
b
LEMENTIANALITIČKE GEOMETRIJE / P As a /B
A c- B
1
C(x 3J y 3 ) Pravougli trougao: Jednakostranični trougao:
y ' B(x 2 ,y 2 ) y a a 'S
a1 =pc b2 = qc a2 + b2 = c1 h=- P
2 2
i-b afi afi
•• ^ / ^ m ^ i ) h2=p-q P=~ R=
Površina trougla:
a
A(x„y,) „ K bhh chc
A(xi,y!)
0 X a+b + c
o X P = yls(s - a)(s - b)(s - c), s =
abc abc
daljenost dvije tačke: Koordinate težišta trougla:
P
X | ~f~ X<2 X ^ P = rs, r = —
y = -yi +y2 +^3 s
3 3
Četverougao:
Paralelogram Romb Pravougaonik Kvadrat
oordinate središta duži: Površina trougla:
y=-
ijeljenje duži u datom omjeru:

2P = \x{(y2-y3) + x2(y3 -y,) + x3(yi -y2)\
Uvjet kolinearnosti tri tačke:

tP = ah P = ab P= a =•
Xj +kx2 +ky2 0=2(a+b) 0 = 4a 0 = 2(a+b) 0 = 4a
l+k ' y
l+k *iO?.-.y.i) > x 2 (y 3 -y,) + x3(y\-y2) =0
d = ayp2
i rapez:
( M J J V U t v 1
P =a + C
h — mh
0 = a+b + c + d 0= a+b+c + cl
Kružnica i krug:
••2n a rl
0=2rn Pi = - OA • OB = OC2 = t2
360° 2
rjza
Pp = (R2-r2)n
180°
P = r2n:
sž,
1# %P
TV

Matematika Za I-Razred Srednje-Škole

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematika Za I-Razred Srednje-Škole

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1 1 M ^ i ¥ ; : : - i ^; f ^ m H m l M v f

•.•' jfl.. •.. . .;• ••'•]• .v ;

sktor: Šefik ZUPČEVIČ

izdavača: Abduselam RUSTEMPAŠIĆ

dnik: Ante BANIIĆ PREDGOVOR ..,.;.........,.,.....,,...;. 7

:enzenti: Vesna PAVLOVIĆ, Tuzla UVOD 8

•"P* A r k a P R E S S . Sarajevo 1.REALNI BROJEVI......... ...;............. .........................20

; 1.1. SKUP PRIRODNIH BROJEVA N ...........,,,21

iODŽIĆ, Abdulah 1.4.3. Približna vrijcdnost realnog broja ,.,....,,,.........,.. ........34

5.5. KONGRUENCIJA (PODUDARNOST, SUKLADNOST)DUŽIIUGLOVA .97

Sn posebnim zadovoljstvom svima izražavam svoju zahvalnost.

I'i'liiijer: Konstante su: 3, 7, 71, ...

5. Od iskaza p i q napiši disjunkciju pv q i ispitaj njenu istinitost:

I'i hu|i'i l 'nija skupova A = {1,2,3,4} i B = {3,4,5,6,7} je skup: AuB = {1,2,3,4,5,6,7}.

I'i i's|i'U skupova

- " • • •" ' Slika 1: • •

Skupove grafički predstavljamo pomoću Euler-Vennovih dijagrama (švicarski matematičar Eulcr

| /mliii-i za utvrđivanje i vježbu

ilii|"i iiiu/i- luti direktan i indirektan.

/mlnri n\ utvrđivanje i vježbu

Nije dovoljno sticati znanje većga treba upotrijebiti.

I I |iiiinil.iii l'idj tj. 1 e N.

•tiiliii nu|t ii skupu N

t t|I. (III I|.I niiio/cnj.I uvodi se pomoću sabiranja na ovaj način:

Relacija < u Z definira se kao i u N. x,x < 0

ii) iit-ka \ e x > 2 b)nekaje;t<2

i »i.i dobivena rješenja zadovoljavaju zadanu jednačinu. (Zašto?)

11. Odredi kriterij djeljivosti brojeva sa 3! 1 I SKUP RACIONALNIH BROJEVA

13. Odredi kriterij djeljivosti prirodnog broja sa 9. (Latinska izreka)

14. Ispitaj djeljivost slijedećih brojeva sa 9:

Racionalne brojeve možemo

Na osnovu prethodnog zaključujemo: »' I II I

Dokaz: (indirektan) >,! l-.lvi iil....|rvi: V3,VŠ,VI,V3,...,7r,...

Ak2 = 2q2 , odnosno ^htiiii.|tiii l>ii.|, ',10 1jcdatiemoguće.

h'il*u |i l . l ' K 3 , 1 4 1 5 . . . . < 3,15, gdje je tačna vrijednost a=7r=3,1415..., to ćemo mi

mnogo decimala koje se periodično ne ponavljaju. Miltiiu |ntpij\Uu.

a) 1 decimalu b) dvije decimale c) 3 decimale

20. Odredi približnu vrijednost tH ll

24. Napiši u jednostavnijem obliku:

25. Dokazati identičnost:

26. Dat je realan izraz

27. Riješiti jednačine:

28. Riješiti jednačine:

iil ,/ 'iiiiiiiu M' stcpenomčijije izložilac jednak 1.

Primjeri: h'" | " ./)j = a'" što je trebalo dokazati.

d) 7(2n + l) 13 • (2n + l) 8 + 15(2« + l) 5 • (2n + l f 6 =

(R: a) 30 , b ) ( x y z f , c) 256a , d) a 27 , e)* 100 , f)(a + b f

«I ') •!( ' ) ' -6-16 -22 v

c) [3(x+;0 2 f+[2(.v + . v ) 3 ] ! - •l(lo| .l|l||llll|||'

(R: a) 10a120, b) 20/;", c)31(.v i .y)", d) 4l60(w-«) 1 2 )

Primjeri: Itifc ntii'i ii ii|i";ili na bezbroj načina. Evo jednog:

Primjeri: •' I \ 1 i i ' - 1 - , za x 2

(R: a) (a + Z>)2, b) (a + b + l) 4 , c) (x + .y + z)x+y +

iiulliil' 'ili'pcn.i ili konstantne funkcije su:

(Arapska poslnvi* nl utini.i "ii •.lcpi'iia (ianga) 2.

Primjer: Hii iniinnn lc Cinjcnice slijedi: •

Slično se kvadrira i razlika, tj. kvadrat razlike je

1. Obavi kvadriranje binoma:

5. Pomoću Paskalovog trougla, stepenuj binome: 1

3. Primjenom formule za zbir kubova, odrediti proizvod:

Jjsln I I F I | I . I . I . " '.icdili. p.i je

Zadaci za utvrđivanje m i 1.11 il i..|> I vadiatne Irinome:

1 IIIM nule, tj. j(x) = 0, za x2 - 1 = 0 i x2 + 5x+6# 0,.odnosno

Primjeri: a2 - 6 a + 8 3V2-3y _ a 2 - 4 a - 2 a + 8 3y(y-l)

(R: a)l b) ?—,aJb c) - ^ - , a ± b d ) 2- ^ - , * ? ^ ! )