Ladislav Vidman, Der ägyptische Kulte in den Donauprovinzen

983. strana

Za Panoniju imamo dosta izvora. Postoji razlika između istoka i zapada provincije, Wessetzky tretira
akvink i savariju kao dva tipična predstavnika vjerskog života – ali postoje razlike u egipatskim
kultovima između civilnog, zapadnog dijela Panonije i istočnog, vojnog dijela. u zapadnom dijelu
provincije egipatski kultovi dolaze od 1. stoljeća i traju sve do početka 3 stoljeća . U sjevero-istocnom
dijelu provincije, egipatski bogovi mogu se dokazati tek od Markomanskih ratova (druga polovica 2.
stoljeća).

984 strana

Oltar koji su posvetila dvojica Rimska državljanina – svećenici. Ispod Harpokrata je Anubis, odnosno
svećenik koji nosi njegovu masku. Takvu masku su svećenici nosili u procesijama.

986 strana

festival prikazan na frizu Iseuma u savariji. Zvijezda Sotis je povezana s novom godinom u Egiptu.
Nova godina se slavila za dobrobit cara. Festival navigium Isidis (5. marta), vjerojatno je bila velika
procesija proslave nove godine i tog festivala u Savariji. Ali nije dokazana poveznica novogodišnje
svetkovine i navigium Isidis. Može biti i proslava nove godine i festival poplavljanja Nila 19. julija.

987 strana

Bilo je puno festivala tijekom godine, ne mora značiti da je ijedan od gore navedenih, ali izgleda da je
Novogodišnji izbacen iz igre.

U Emoni su nađene dvije modle s egipatskim božanstvima.

988 strana

U Karnuntu nema hrama. Nađeni su samo mali predmeti i 5 brončanih kipova egipatskih božanstava.

990 strana

Akvink koji postaje glavno središte Panonije Inferior nakon podjele provincije, postoje samo
dvije inskripcije u formi votivnih tablica s posvetom egipatskim bogovima. Oba dedikanta,
ako je sudeći po imenima, bila su slobodnjaci ili njihovi potomci.
Siscija – egipatska religija je mogla ovjde doći iz Akvileje, preko Emone (tu je bilo račvanje puteva). Iz
Siska imamo malu brončanu figuricu Harpokrata. U Sirmiju je nađena freska koja predstavlja
Harpokrata.

Treba se paziti s tim sitnim nalazima, pogotovo onim pronađenim u grobovima. Pogotovo s
Ozirisovim kipovima i šauabtijima. Nalaz njih u grobovima ne mora uvijek značiti da su pokopani s
vjernicima, nego da je to bio običaj povezan sa smrću. Uostalom, Oziris je bio smatran bogom smrti.
Pogotovo ako se ne zna podrijetlo tih manjih predmeta, treba biti pažljiv. Ali, ako su egipatski
spomenici pronađeni in situ, ne smiju se ignorirati. To je slučaj sa južnom Panonijom, Mursom, gdje
su pronađena dva kultna objekta, kamen s reljefom Neftide.

992 strana

Pronađeni su i Izirisovo i Izidino ime ispisano hijeroglifima te šauaptiji. TI predmeti su vjerojatno

donijeli rimski vojnici.
Manji simboli i amuleti, dakle predmeti koji su se lako prenosili su često pronađeni u vojnim
kampovima na Limesu. Također, mora se napomenuti da obični vojnici nisu podizali oltare i
spomenike egipatskim božanstvima. Uglavnom s to bili Sirijci i vojnici iz Male Azije. Direktnu vezu s
Egiptom imali su vojnici IV legije u Akvinku. Zbog toga je moguće, i vjerojatnije, da su ti amuleti i
ostali manji predmeti došli iz Akvileje u kojoj se nalazio velik broj egipatskih kulturnih predmeta koji
su dolazili direktno iz Egipta trgovačkim putevima. Otuda su onda bili transportirani u Panoniju.

Spominje Arpocrasa.

DALMACIJA

993 strana

U Dalmaciji, egipatski su kultovi procvijetali na Jadranskoj obali, zbog veza koje su vodile iz Akvileje,
preko Tergeste i Trsatike do Senie, Salone i Narone.

994 strana

U Jaderi je pronađen oltar posvećem Liberu, Liberi, Izidi i Serapisu. Izgleda da je ovaj koji je podigao
spomenik bio slobodnjak.

995 strana

Sarkofag s prikazom dječaka s Horusovom pletenicom mladenaštva iz prve polovice 4. stoljeća. S

druge strane sarkofaga nalazi se djevojčica s pticom u rukama i krunom koju je Cambi povezao s
Izidinim kultom. S druge strane, Vidman smatra da kruna ne mora značiti da su djeca prikazana na
sarkofagu bila dio Izidinog kulta, no kruna i dječakova kosa spletena u Horusov čvor ipak imaju
značenje te on djecu smatra djelom Izidiog kulta.

998 strana
Kult se uglavnom zadržao na Jadranskoj obali, pogotovo u Liburniji i Saloni, gdje je lokalna polupacija
ga dobro prihvatila. Dugi period, od 1. do 4. stoljeća je ovdje kult cvjetao. Novi dokaz iz 4. stoljeća je
vrlo zanimljiv i svjedoči o drugom utjecaju, osim Akvileje, s obzirom da je populacija Salone bila
raznolika u kasnoj antici.