Georg Barkeley –rasprava o principima ljudskog saznanja

Rođen je i Kilerinu u Irskoj,1684 godine u jednoj staroj plemićkoj porodici. U petaestoj godini u
Dablinu počinje studirati teologiju gdje postaje nastavnik.U 26 godini objavljuje svoje glavno djelo u
kome izlaže svoju doktrinu .Berkli je nogo putovao, prije svega u Francusku,zatim u Italiju odakle se
vraća u Englesku a iz Engleske odlazi u Ameriku da širi kršćanstvo ali ubrzo se vraća.Poslje biva
postavljen za vladiku u Kloinu u Irskoj gdje i ostaje do pred svoju smrt.Kada se seli u Edinburg gdje i
umure 1753.

Naj poznatija djela su mu:

Artimetika i Matematičke sveske

Eseji o novj teoriji viđenja

Tri razgovora između Hilasa i Filonasa

O kretanju

Na amamom uvodu knjige Berkleley navodi da filzofija nije ništa drugo do težnja za za mudrošću i
istinom, a većina nedoumica u koje filozof zapadne potječu od njih samih zbog toga on želi i njegova
namjera jeste da otkrije sve principe i nedoumice riješi u koje su predhodni filozofi zapali.Ali prije
same rasprave io principima ljudskog saznanja Berklelej govori o prirodi i zloupotrebi ljudskog
jezika.On kritikuje stav prema kome svijet može da obrazuje apstraktne ideje ili pojmove o stvarima
na koju on iznosi svoje mišljenje da priznanje može da apstrahuje u jednom smislu kao kada odvojeno
razmatra pojedine dijelove ili kvalitete koji mada spojeni u jednome predmetu sa drugim dijelovima i
kvalitetima mogu realno da postoje i bez njih ali poriče da možemo da apstrahujemo jedne od drugih
ili da zamišljamo odvojeno ono valitete koje nikako ne bi mogli da postoje tako razdvojeni.On poriče
postijanje opštih apstraktnih ideja , a ne opštih ideja.Kritika apstraktnih ideja se veže i za razlog
zabluda u koje filozofi zapadaju.Uzrok tome je to što se uzima da je naš duh sposoban da svaku
osobinu na pojedinačnoj stvari može da odvoji od drugih osobina .Mada se priznaje da osobine ne
mogu da egzistiraju odvojeno jedna od druge. Isto tako duh dolazi do apstraktnih ideja složenih stvari
spajajući više prostih ideja u jednu cjelinu .Prema Berkleju tih apstraktnih ideja nema ,on navodi
primjer da tijelo bez glave možemo zamisliti jer se ono i može odvojiti, ali boju bez prrostiranja i
obrnuto to ne možemo rastaviti kao što ne možemo zamisliti boju koja ne bi bila ni crvena ni
crna.Problem koji se još veže uz kritiku apstraktnih ideja jeste problem jezika.Prije svega riječi ne
služe samo za označavanje one služe i za izazivanje strasti i duševnih pokreta u drugima.Svaka riječ
označava množinu pojedinih ideja ako u definici izgleda kao da ona ima svoj određeni
smisao.Postojanje jedne ideje sastoji se u tome da je ona opažena a ako aktivno opažajuće biće jeste
svijet, duša, duh ili moje ja.Stoga se sve naše ideje nalaze ili u čulima ili u unutrašnjem opažanju
onoga što duša trpi i djeluje ili u pamćenji osjećanju koje ima svoje porjeklo u idejama prve vrste.I
pored toga u svom neposrednom iskustvu kao fakt koji se da konstatovati, dok se materijalna
supstancija neda ni zamisliti. Iskustvoje identično sa neposrednim iskustvom svijesti ideje se ne mogu
ni zamisliti da egzistiraju van svjesnog subjekta.On navodi da postoje materijalne supstancije, one su
beskorisnije u objašnjavanju čulnog opažanja, do tog zaključka dolazi tako što prvo naše ideje nemaju
aktivnosti ,bolje rečeno nemaju ni snage ni radnje u drugoj ideji niti kakvu prmojenu mogu proizvesti
u drugoj ideji i stoga materijalni objekti nisu ništa drugo nego neaktivne prostora,figure i kretanja.Čak
šta više mi ne možemo ni zaključiti egzistenciju materijalnih stvari, osnosno na taj način materijalnih
stvari i nema ali ih kaže neka na način da su neovisne o svijesti Božijoj . Nasuprot tome imamo
duhovnu supstanciju koja je i jedina supstancija i ona je potpuno aktivna.Čiji su atributi razum ili moć
percipiranja ideja i volja i moć proizvođenja ideja .Proizvođenje i uništavanje ideja dokazuju to da je
duh aktivan a sve to jeste na iskustvu zasnovano.Berklej priznaje volju kao prvobitni fakt naše svijesti
u čemu se ogleda osnovni princip njegove metafizike uz sve to dolazi do još jednog dokaza da
materijalne supstancije nema, jer aktivni princip samo može biti supstancionalan kao i kauzalni.Na
istom principu Berkelej izvodi nužnu egzistenciju Božanstva, jer pored toga koliku ulogu on priznaje
volji kao prvom aktu naše svijesti ipak čulne ideje se ne nalaze u istoj zavisti naspram naše volje kao
što se nalaze naše misli.Čulne ideje kako su jače od ideja koje mi sami proizvodimo od naših misli,
uzrok ideja mora biti van nas i taj uzrok može jedino biti u aktivnom duhu.Jer kao što smo već rekli
ideje ne mogu postojati ni biti proizvedene od neaktivnog duha stoga je taj duh koji je uzrok čulnih
ideja božanski duh.Bog jeste prvi uzrok naših čulnih ideja time Berklei dolazi do svog samog
orginalnog apsolutnog imaterijalizma i konsciencijalističkog spiritualizma navodi Petronejević.Dakle
na mjestu materijalne supstancije sada imamo Božanski duh .Bog je taj koji proizvodi ideje u
konačnim duhovnim bićima .Z a Berkleja van duha i njegovih ideja nema ničega.Zatim on izlaže
moguće prigovore, tačnije iz mnogih prigovora time on završava kritiku materijalne
supstancije.Berklej je kako Petronejvić navodi imao velike protivnike modernih učenja matematike i
mehanike.U posebno spisu on kritikuje Njutn-leibnizov pronalazak intinitezimalnog računa .Njegove
zamjerke priznate su od strane određenih savremenih engleskih matematičara.Brojevi za njega
nemaju nikakvog realnog značenja oni su duhovni produkt .Stoga i nauka o brojevima rema njemu
nema nikakave naučne vrijednosti , isto to smatra i za određene dijelove aeometrije i
mehanike.Posebu kritiku upućuje učenju o apsolutnom i realativnom kretanju u apsolutnom i
relativnom prostoru i vremenu čiji je zastupnik Njutn.Prva kritika koju Barkli izlaže jeste kritika
apstraktnih ideja a predpostavka apsolutno praznog prostora jeste apstraktna ideja kao i
predpostavka apsolutnog praznog vremena.Pojam beskrano malog jeste ono što Barkelej kritikuje,
prema njemu predpostavka da je svaki nebitno koliko mali dio našeg prostora djeljiv u beskonačnost
jeste besmislena, jer ako je to tako svaki taj beskrajno mali dio bi se trebao opažati.Mi imamo
najmanje djelova našeg prostora koje možemo opažati. Njih Berklej naziva minima sensibilija ,
minimum visible i minimum tangible.Minimum visible mora biti u svim bićima jednaka, nikakva
formacija nikakva oštrina vida ne može da ga učini u jednom biću većim nego u drugom.Jer kada bi to
predpostavili onda bi time predpostavili da se od većeg mogu oduzeti djelovi tako da postane jednak
sa manjim, što bi značilo da minimum ima djelove što je nemoguće.Ito to važi za minimum tangible
ali Berklej ne tvrdi da su to 2 minimuma jednaka, što dovodi u piranje njegovo odbacivanje brojne
jedinice kao realne stvari, navodi Petronejević.Berklej odbacuje stav da je Njutnova teorija adekvatna
za istraživanje prirode i suštine tijela.Prvobitni fakt čulnog opažanja ne može biti opažanje dubine ili
daljine.Jasnos vidnih predstava u vezi je sa ocjenom daljine , što je predmet dalji od fikcione tačke to
je i nejasni.Petronejević navodi da Berkli nije najveći i najkonzervativni empirista.ElhamduLillah