Ne stavljajte na ovaj grob

Ruže koje je tako jako voljela;

Zašto je zbunjivati ružama,
Koje ne može vidjeti ni pomirisati?
Edna St. Vincent Millay »Epitaph«

Trudio se da što manje misli na Suzanne. Ponekad bi se uspio smiriti na

nekoliko sati, pa čak i prespavati noć. Jedino je tako mogao preživljavati i
obavljati svakodnevni posao.
Je li je još uvijek voli ili mrzi? Nije bio siguran. Bila je tako lijepa sa
sjajnim, podrugljivim očima, krunom tamne kose i usnama kojima se tako
zavodljivo smiješila ili ih napućila kao razmaženo dijete koje nije dobilo
željeni slatkiš.
Kada mu se javljala u mislima, uvijek je to bilo baš kao u onom
posljednjem trenutku svoga života, prezrivo ga gledajući i izrugujući mu
se.
A sada, gotovo jedanaest godina kasnije, Kerry McGrath nije dopuštala da
Suzanne počiva u miru. Pitanja, gomila pitanja! To se ne može trpjeti. Nju
se mora zaustaviti.
Neka prošlost bude pokopana. Stara izreka, pomislio je, ali istinita.
Zaustavit ću Kerry pod svaku cijenu.
Srijeda, 11. listopada
1
Kerry je poravnala suknju svoga tamnozelenoga kostima, namjestila tanki
zlatni lanac oko vrata i prošla prstima kroz tamnoplavu kosu koja joj je
padala do ramena. Poslijepodne se pretvorilo u ludu trku. Iz sudnice je
izašla u 2 i 30, odjurila po Robin u školu, vozila kroz gusti promet cestama
17 \ 4, zatim preko mosta George Washington do Manhattana, parkirala
auto i stigla u liječničku ordinaciju točno u četiri sata kada je Robin bila
naručena.
Sada joj, nakon te jurnjave, nije preostalo ništa drugo nego sjediti i čekati
dok je ne pozovu u sobu za pregled. Da bar može biti s Robin dok joj
skidaju konce. Ali medicinska je sestra bila nepopustljiva. - Dok doktor
Smith radi u sobi, ne može biti nitko nazočan osim sestre i pacijenta.
- Ali ona ima samo deset godina! Kerry je prosvjedovala, a onda zašutjela
pomislivši na to kako bi trebala biti zahvalna što je baš doktor Smith
pozvan nakon nesreće. U bolnici St.Luke's-Roosevelt sestre su je uvjerile
da je on izvrstan plastični kirurg. Dežurni liječnik u hitnoj službi čak ga je
nazvao čarobnjakom.
Dok je razmišljala o nesreći koja se dogodila točno prije tjedan dana, Kerry
je shvatila da se još uvijek nije oporavila od zaprepaštenja izazvanoga
telefonskim pozivom. Toga je dana radila do kasno navečer u svome uredu
u zgradi suda u Hackensacku, pripremajući se za parnicu u kojoj je
zastupala optužbu. Prilika da duže radi ukazala se kada je Robinin otac, a
njezin bivši muž, Bob Kinellen, neočekivano pozvao Robin na predstavu
njujorškoga cirkusa Big Apple, a zatim na večeru.
Telefon je zazvonio u 6 i 30. Zvao je Bob. Dogodila se nesreća. U trenutku
kada je izlazio iz javne garaže, u njegov se jaguar zaletio kombi. Krhotine
stakla letjele su na sve strane i zasjekle Robinino lice. Odmah je odvezena
u bolnicu St.Luke's-Roosevelt i pozvan je plastični kirurg. Iako se činilo da
osim lica nije povrijeđen ni jedan drugi dio tijela, izvršene su pretrage zbog
mogućih unutrašnjih povreda.
Zadrhtala je, sjećajući se te grozne večeri. Pokušala je zaboraviti strašni
smrtni strah koji je proživljavala vozeći se u New York, dok joj se tijelo
treslo od jecaja. Usnama je je izgovarala samo jednu riječ »molim«, dok joj
je cijela molitva brzinom munje prolazila glavom: Molim te Bože, nemoj
dopustiti da umre, ona mi je sve na svijetu. Molim te, ona je samo mala
djevojčica. Nemoj mi je oduzeti...
Kada je Kerry stigla u bolnicu, Robin je već bila u kirurškoj ambulanti.
Nije joj preostalo ništa drugo nego sjediti u čekaonici pokraj Boba koji joj
je sada bio potpuni stranac. Imao je drugu ženu i s njom dvoje djece. Kerry
je još uvijek osjećala olakšanje koje ju je obuzelo kada se doktor Smith
konačno pojavio i službeno i vrlo kratko im rekao: - Posjekotine nisu
duboke. Robin neće ostati ožiljak. Neka dođe u moju ordinaciju za tjedan
dana.
Osim posjekotina nije imala drugih povreda i Robin se brzo oporavila,
izgubivši samo dva dana od škole. Činilo se kao da je na neki način
ponosna na svoje zavoje. Tek je danas, dok su se vozile u New York,
osjetila strah u njenome glasu dok ju je pitala: - Sa mnom će biti sve u
redu, zar ne, mama? Lice mi neće ostati unakaženo?
Imala je velike plave oči, ovalno lice pravilnih crta i visoko čelo. Bila je
lijepo dijete i potpuno nalik na oca. Kerry je uspjela odagnati njen strah,
nadajući se iz svega srca da joj je rekla istinu. Kako bi skrenula misli na
nešto drugo, Kerry se počela ogledavati po čekaonici koja je bila ukusno
namještena s nekoliko kaučeva i stolica prekrivenih sitnim cvjetnim
uzorkom. Svjetla su bila prigušena, a sagovi raskošni.
Među onima koji su čekali da ih se pozove u sobu za pregled nalazila se i
žena u ranim četrdesetim sa zavojem preko nosa. Jedna druga je, iako
djelujući prilično uznemireno, priznala svojoj zgodnoj prijateljici: - Sada
kada sam ovdje, drago mi je da si me nagovorila da dođem. Izgledaš
čarobno.
Stvarno je zgodna, pomislila je Kerry dok je s osjećajem nelagode iz
torbice izvadila pudrijeru i otvorila je. Proučavajući se u zrcalu zaključila
je da joj se danas na izmučenom licu vidi njenih 36 godina. Bila je svjesna
da je mnogi ljudi smatraju privlačnom, ali ona sama nije bila u to uvjerena.
Jastučićem je nanijela puder preko nosa, pokušavajući prekriti pjegice koje
je mrzila. Pogledala je svoje oči boje lješnjaka i vidjela da su, kao i uvijek
kada je bila umorna, postale tamnije. Pramen kose stavila je iza uha,
uzdahnuvši zatvorila pudrijeru i s čela maknula šiške koje je trebalo
skratiti.
Zabrinuto je prikovala pogled na vrata sobe za pregled. Zbog čega tako
dugo skidaju konce s Robinina lica pitala se. Je li možda došlo do nekog
pogoršanja?
Trenutak kasnije vrata su se otvorila. Kerry je očekivala da će se pojaviti
Robin, ali umjesto nje izašla je mlada žena dvadesetih godina bujne tamne
kose koja je uokvirivala njeno lijepo lice.
Pitam se je li oduvijek tako izgledala, razmišljala je Kerry, gledajući
njezine visoke jagodične kosti, ravan nos, savršeno oblikovane pune
usnice, blistave oči i pravilni luk obrva.
Mlada je žena osjetila na sebi Kerrvin pogled, pa ju je upitno pogledala
prolazeći pokraj nje.
Kerry se stegnulo grlo. Odnekud te poznajem, pomislila je. Ali odakle?
Iznenada je osjetila da su joj usta suha. To lice - već sam ga negdje vidjela.
Kada je žena otišla, Kerry je krenula prema službenici na recepciji. Rekla
je da joj se čini poznatom žena koja je upravo izašla iz ordinacije. - Tko je
ona?
Ime Barbara Tompkins nije joj ništa značilo. Sigurno se prevarila.
Međutim, kada je ponovno sjela, obuzeo ju je osjećaj već viđenoga, koji je
bio tako neugodan da je zadrhtala.
Kate Carpenter s određenom je mjerom zavisti promatrala pacijente u
čekaonici. Bila je medicinska sestra i za doktora Smitha radila je već četiri
godine, asistirajući mu kod operacija koje je obavljao u svojoj ordinaciji.
Smatrala ga je genijem.
Ona sama nikada nije pala u napast da se podvrgne plastičnoj operaciji.
Imala je oko 50 godina, krupno tijelo, ugodno lice i sijedu kosu.
Prijateljima je rekla da je protivnik plastične kirurgije: - Kakva sam, takva
sam.
Suosjećala je s pacijentima koji su imali stvarnih briga sa zdravljem, a s
prezirom se odnosila prema muškarcima i ženama koji su se podvrgavali
nizu operacija težeći tjelesnom savršenstvu. - Ali s druge strane, rekla je
svome mužu - od njih živim.
Kate Carpenter ponekad se pitala zbog čega još uvijek radi za doktora
Smitha. Bio je osoran prema pacijentima i svome osoblju. Rijetko kada bi
nekome uputio riječ pohvale, ali nikada nije propustio priliku da na
zagrižljiv način ukaže i na najmanju pogrešku. Ali usprkos tome, zaključila
je, plaća je izvrsna i poseban je užitak gledati ga kako radi.
Primijetila je daje u posljednje vrijeme postajao sve zlovoljniji. Bio je na
glasu kao vrstan stručnjak, što je privlačilo mnoge moguće pacijente, ali bi
oni ubrzo odustali zbog njegovoga odbojnoga ponašanja. Drukčije se
ponašao samo prema onima koji su imali poseban izgled, i baš to je
posebno mučilo Kate.
Osim što je u nekoliko posljednjih mjeseci zbog sitnica gubio živce, sve
više se povlačio u sebe. Ponekad, kada bi s njim razgovarala, gledao bije
praznim pogledom kao da je u mislima miljama daleko.
Pogledala je na sat. Kao što je i očekivala, doktor Smith se povukao u svoj
ured, nakon što je pregledao Barbaru Tompkins, najnoviju pacijenticu koja
je imala »poseban izgled«.
Što radi u uredu, pitala se. Morao bi shvatiti da prilično kasni. Djevojčica
Robin već pola sata sama sjedi u sobi za pregled, a nekoliko pacijenata
čeka u čekaonici. Ali primijetila je da se doktor uvijek povlači u osamu
svoga ureda nakon odlaska posebnoga pacijenta.
- Gospođo Carpenter...
Naglo se prenula i pogledala ga. Kroz naočale bez okvira netremice su je
gledala dva ledena oka. - Mislim da nas Robin Kinellen čeka već dosta
dugo - rekao je prijekorno.
Ne sviđa mi se doktor Smith, Robin je rekla ravnodušno, dok je Kerry
izlazila autom iz javne garaže na uglu 9. ulice i 5. avenije.
Kerry ju je pogledala. - Zbog čega?
- Djeluje zastrašujuće. Kad sam kod doktora Wilsona, on se uvijek šali.
Doktor Smith se čak nikad ne nasmiješi. Ponaša se kao da je bijesan na
mene. Rekao je kako je nekim ljudima data ljepota, dok je drugi stječu i
kako je ni jedni ni drugi ne bi smjeli nikada potratiti.
Robin je od oca naslijedila lijepe crte lica. Ljepota će joj možda jednoga
dana biti teret, ali zbog čega bi liječnik rekao takvo nešto maloj djevojčici
pitala se Kerry.
- Žao mi je da sam mu rekla da je kombi udario u tatin auto u trenutku
kada sam vezala sigurnosni pojas -rekla je Robin. - Tada mi je doktor
Smith počeo držati predavanje.
Kerry je pogledala u svoju kćer. Robin je uvijek stavljala siguronosni
pojas. Znači daje Bob krenuo prije nego ga je stigla staviti. Kerry je
pokušala zatomiti ljutnju dok je govorila: - Tata je vjerojatno izašao iz
garaže u žurbi.
- Nisam imala dosta vremena da stavim pojas, što on nije primijetio - rekla
je Robin, pokušavajući opravdati oca, jer je u majčinom glasu osjetila
srdžbu.
Kerry se paralo srce zbog kćeri. Bob Kinellen ih je ostavio dok je Robin
još bila beba. Oženio je kćer starijega
partnera, s kojom je sada imao petogodišnju kćer i trogodišnjega sina.
Robin je bila luda za ocem i on se uvijek jako trudio oko nje kada su bili
zajedno. Ali tako često ju je razočarao otkazivajući sastanak u posljednjem
trenutku. Njegova druga žena nije željela da je išta podsjeća na to da on
ima još jedno dijete, zbog čega on nije nikada pozivao Robin u svoju kuću,
pa zato gotovo i nije poznavala svojega polubrata i polusestru.
I gledaj što se događa u onim rijetkim prilikama kada dijete negdje izvede,
pomislila je Kerry. Trudila se obuzdati gnjev, zaključivši da je najbolje
promijeniti predmet razgovora: - Pokušaj zadrijemati dok ne stignemo do
strica Jonathana i tete Grace.
- U redu. Robin je zatvorila oči. - Sigurna sam da za mene imaju dar.
Dok su čekali da Kerry i Robin stignu na večeru, Jona-than i Grace Hoover
pili su kao i obično poslijepodnevni martini u dnevnoj sobi svoje kuće u
Old Tappanu, koja je imala krasan pogled na jezero Tappan. Sunce je za-
lazilo, bacajući duge sjene po mirnoj površini jezera. Drveće, čije su grane
bile brižno podrezane kako ne bi zaklanjale vidik, imalo je još mnogo lišća
koje će ubrzo otpasti.
Jonathan je zapalio prvu ovogodišnju vatru na što je Grace rekla da se
večeras najavljuje prvi mraz.
Bili su lijepi par u ranim šezdesetim, u braku već gotovo 40 godina, vezani
potrebama koje su premašivale ljubav i navike. S vremenom su gotovo
počeli nalikovati jedno drugome: oboje su imali gospodske crte lica i gustu
kosu. Njegova je bila potpuno bijela i prirodno valovita, a njezina
prosijeda, kratka i kovrčava.
Međutim, postojala je izrazita razlika u načinu držanja tijela. Visoki
Jonathan uspravno je sjedio u stolici s naslonom, dok je Grace ležala na
sofi nasuprot Jonatha-nu, s mekanom vunenom dekom prebačenom preko
nepokretnih nogu. Ruke s iskrivljenim prstima nepomično je držala u krilu.
Pokraj nje su stajala invalidska kolica. Godinama je bolovala od
reumatskog artritisa, koji ju je pretvorio u invalida. Jonathan joj je ostao
brižno odan za sve vrijeme njezine bolesti. Bio je stariji partner u velikoj
odvjetničkoj tvrtki u New Jersevju, koja se usavršila za građanske parnice.
Iako je već dvadeset godina bio senator, nekoliko je puta odbio ponudu da
se natječe za guvernera. - I kao senator mogu učiniti mnoga dobra i loša
djela, bila je njegova često navedena izjava - a osim toga, mislim da ne bih
pobijedio.
Svi koji su ga poznavali, dobro su znali da ne govori istinu i da se nije
nikada natjecao samo zbog Grace. Potajno su se pitali zamjera li joj što se
zbog njezine bolesti morao odreći napredovanja u političkoj karijeri. Ako
joj je i zamjerao, to je vješto krio.
Grace je polako ispijala martini. - Ovo mi je najdraže godišnje doba, rekla
je, uzdahnuvši. - Stvarno je krasno, zar ne? Ovakvi me dani podsjećaju na
naše zajedničke vožnje vlakom od Bryn Mawra do Princetona i odlaske na
nogometne utakmice, nakon kojih smo uvijek išli na večeru u restoran
Nassau Inn...
- I na tvoju tetu s kojom si živjela i na njezino vječno bdjenje kako bi se na
svoje oči uvjerila da si kući stigla zdrava i čitava - rekao je Jonathan,
nasmijavši se. - Stalno sam se molio da stara vještica bar jednom ode ranije
u krevet, ali moje su molitve ostajale neuslišane.
Grace se nasmijala. - Svjetlo na verandi upalilo bi se istoga trena kada smo
se zaustavili ispred kuće. - Uznemireno je pogledala na sat koji je stajao na
polici iznad kamina.
- Zar već ne kasne? Užasna mi je i sama pomisao na to da se Kerry i
Robin voze u vrijeme najgušćega prometa, kada se ljudi vraćaju s posla.
Naročito nakon onog što se dogodilo prošli tjedan.
- Kerrv je dobra vozačica - rekao je Jonathan, pokušavajući je smiriti. - Ne
brini. Stići će svakog trenutka.
- Znam. Samo...Nije morala dovršiti rečenicu. Jonathan ju je savršeno
razumio. Kada se Kerrv javila na njihov oglas za čuvanje kuće, imala je
dvadeset jednu godinu i bila je brucošica na pravnome fakultetu. Zavoljeli
su je i postala im je kao kći koju nikada nisu imali. Otada je prošlo 15
godina i cijelo to vrijeme Jonathan je često pomagao Kerrv u njezinome
napredovanju u poslu. Nedavno je iskoristio svoj utjecaj i poznanstvo s
guvernerom, omogućivši joj da se nađe među predloženima koji su ušli u
uži izbor za mjesto suca.
Deset minuta poslije zvono na ulaznim vratima najavilo je dolazak Kerrv i
Robin. Kao što je Robin i predvidjela, dočekao ju je dar. Dobila je knjigu i
kompjutorsku igru. Nakon večere uzela je knjigu i povukla se u knjižnicu.
Sklupčala se na stolici i počela čitati. Odrasli su ostali za stolom, pijući
crnu kavu. Budući da je Robin nije mogla čuti, Grace je tiho pitala: -
Kerrv, ti ožiljci na Robininom licu, nestat će, zar ne?
- Ja sam to isto pitala doktora Smitha. On je sa stopostotnom sigurnošću
tvrdio da će nestati i gotovo se uvrijedio što sam posumnjala u njegovu
stručnost. Mislim da je naš liječnik grozno uobražen. Ali prošloga me
tjedna dežurni liječnik u bolnici uvjerio da je doktor Smith izvrstan
plastični kirurg. Ustvari, nazvao gaje čarobnjakom. Dok je pila kavu, Kerry
se u mislima vratila na ženu koju je vidjela u ordinaciji doktora Smitha.
Preko stola je pogledala u Jonathana i Grace. - Dogodilo se nešto čudno
dok sam čekala Robin. U ordinaciji je bila jedna žena, koja mi se učinila
tako poznatom - rekla je. - Čak sam pitala službenicu na recepciji za
njezino ime. Sigurna sam daje ne poznajem, ali nisam se mogla oteti dojmu
da sam je već negdje vidjela. Nešto je bilo u njoj što mi je izazvalo jezu.
Zar to nije neobično?
- Kako izgleda? - pitala je Grace.
- Tip zavodnice. Lijepa na tjelesno izazovni način. Mislim da joj takav
izgled daju pune i napućene usnice. Znam, možda je jedna od bivših
Bobovih djevojaka, čiji sam lik namjerno potisnula u podsvijest. Slegnula
je ramenima. - Dakle, ovo će me mučiti sve dok ne otkrijem tko je ona.
Promijenili ste mi život, doktore Smith... upravo to mu je rekla Barbara
Tompkins kada je danas poslijepodne napuštala njegovu ordinaciju. I sam
je to znao. Promijenio joj je izgled, a time i život. Ružnu i stidljivu ženu,
koja je izgledala mnogo starija od svojih 26 godina, pretvorio je u mladu
ljepoticu. U stvari, dao joj je više od ljepote. Oživio joj je duh. To više nije
bila ona nesigurna žena koja je došla u njegovu ordinaciju prije godinu
dana.
U to je vrijeme radila u maloj tvrtki za odnose s javnošću u Albanvju. -
Vidjela sam kako ste promijenili izgled jednoj našoj klijentici - rekla mu je
onoga prvoga dana u ordinaciji. - Upravo sam od tete naslijedila nešto
novaca. Možete li me učiniti zgodnijom?
Učinio je više od toga - potpuno ju je promijenio. Pretvorio ju je u
ljepoticu. Barbara je sada radila na Man-hattanu, u velikoj prestižnoj tvrtki
za odnose s javnošću. Po prirodi je bila pametna, ali tek kada je tu pamet
udružila s novostečenom ljepotom, njen se život stvarno promijenio.
Doktor Smith je posljednjeg pacijenta primio u 6 i 30 poslije podne. Kada
je završio, krenuo je 5. avenijom kući. Živio je u Washington Mewsu i
svakoga je dana pješačio.
Kod kuće se opuštao pijući čašu viskija sa sodom i gledajući vijesti, nakon
čega bi odlučio kamo će ići na večeru. Živio je sam i gotovo je uvijek
večerao vani.
Večeras ga je obuzeo neuobičajen nemir. Od svih žena, Barbara Tompkins
joj je bila najsličnija. Sam pogled na nju djelovao je na njegove osjećaje
kao smirenje. Danas je slučajno čuo kada je Barbara rekla gospođi
Carpenter da s klijentom izlazi na večeru u restoran Oak Room u hotelu
Plaža.
Dignuo se oklijevajući. Ono što će se dogoditi, bilo je neizbježno. Otići će
u Oak Bar, zatim u restoran Oak Room. Pogledat će može li dobiti mali
stol, odakle će, dok jede, moći nesmetano promatrati Barbaru. Uz malo
sreće ona ga neće vidjeti. A ako ga i vidi, on će joj samo mah-nuti. Ona
nema baš nikakvoga razloga da misli kako je on slijedi.
Kada su se, nakon večere kod Jonathana i Grace, vratile kući, Robin je
odmah otišla na spavanje. Kerry se povukla u svoju radnu sobu, koja joj je
ujedno služila i kao ured, i bacila se na posao. Nakon što ih je Bob ostavio,
Kerry je prodala kuću koju su zajedno kupili i preselila se u ovu. Kupila ju
je vrlo povoljno, jer su baš u to vrijeme cijene na tržištu nekretnina bile
niske. Kuća joj se jako sviđala i nikada nije požalila što ju je kupila.
Izgrađena prije 50 godina na 2 jutra pošumljenoga zemljišta, bila je
prostrana i imala dvostruko ostakljene prozore na kosome krovu. Kuću nije
voljela samo ujesen, kada počinje padati lišće, tone i tone lišća. Uskoro će
početi padati, pomislila je, duboko uzdahnuvši.
Sutra će unakrsno ispitivati optuženika protiv kojega je podigla optužnicu
zbog ubojstva. Bio je izvrstan glumac. Dok je svjedočio, njegovo
objašnjenje događaja koji su doveli do smrti njegove šefice, činilo se
potpuno uvjerljivim. Tvrdio je da ga je stalno ponižavala. Jednoga je dana
pretjerala, izgubio je živce i ubio je. Njegov će odvjetnik nastojati da mu
sude za ubojstvo iz nehaja.
Kerry je morala dokazati daje njegova priča netočna i da se radilo o brižno
razrađenoj i izvršenoj osveti, jer ga šefica iz valjanih razloga nije
predložila za promaknuće. Ona je zbog toga izgubila život, a on će zbog
toga platiti, pomislila je.
Već je bio jedan sat poslije ponoći kada je Kerry konačno bila zadovoljna,
jer je uspjela zapisati sva pitanja koja će postaviti, a isto tako iznijeti i
svoje mišljenje.
Umorno se penjala stubama na drugi kat. Robin je mirno spavala i Kerry je
čvršće obavila pokrivač oko njezinoga tijela, a zatim preko hodnika
krenula u svoju sobu.
Pet minuta kasnije, opranoga lica i zubiju, odjevena u najdražu spavaćicu,
udobno se smjestila u velikom mjedenom krevetu, koji je kupila na
rasprodaji nakon Bobovoga odlaska. U spavaćoj je sobi promijenila sav
namještaj. Nije mogla živjeti među starim stvarima, gledati njegovu
komodu i toaletni stolić, kao ni prazni jastuk na njegovoj strani kreveta.
Po prilaznom je putu padalo slabo svjetlo ulične svjetiljke i kroz napola
navučene zavjese na prozoru vidjela je da je počelo kišiti.
Lijepo vrijeme nije moglo vječno trajati, pomislila je, sretna što nije bilo
onako hladno kako su predvidjeli, pa se kiša neće pretvoriti u susnježicu.
Zatvorila je oči, pokušavajući smiriti nemirne misli, pitajući se zbog čega
je tako uznemirena.
Probudila se u 5, ali je uspjela zadrijemati do 6. I baš tada je po prvi puta
usnula taj san.
Nalazila se u čekaonici ordinacije. Na podu je ležala žena i velikim
nepomičnim očima buljila u prazno. Oblak tamne kose uokvirivao je lijepo
lice. Oko vrata je imala čvrsto stegnut konopac.
I dok ju je Kerry gledala, žena je ustala, skinula konopac s vrata, otišla do
službenice na recepciji i zakazala pregled kod liječnika.
Robertu je Kinellenu tijekom večeri nekoliko puta palo na pamet da nazove
Robin i pita kako je prošao liječnički pregled, ali sve je ostalo pri nakani.
Njegov tast Anthonv Bartlett, koji je bio stariji partner u odvjetničkoj
tvrtki, nenadano se pojavio na vratima njihove kuće, nakon što su završili
večeru. Želio je razgovarati o načinu obrane Jamesa Forresta Weeksa,
njihovoga najvažnijega i najspornijeg klijenta, kojemu će uskoro započeti
suđenje zbog utaje poreza.
Multimilijunaš Weeks, koji je bio graditeljski poduzetnik, u posljednja je
tri desetljeća postao slavna osoba u New Yorku i New Jersevju. Osim što
je davao ogromne svote novaca za političke kampanje, bio je ugledni daro-
vatelj mnogih dobrotvornih udruga. O njemu su se širile glasine da
nezakonito trguje dionicama i drogom i da je povezan s poznatim
mafijašima.
Javni mu je tužilac već godinama pokušavao nešto prišiti, ali bezuspješno.
Tvrtka Barlett i Kinellen zastupala je Weeksa tijekom svih tih istraga, tako
da je on za njih postao koka koja nese zlatna jaja. Agenti FBI-a nisu nikada
do sada uspjeli sakupiti toliko dokaza na osnovi kojih bi se podigla
optužnica.
- Jimmvju je ovaj puta voda došla do grla - Anthonv Bartlett upozorio je
svoga zeta, dok su sjedili jedan nasuprot drugom u radnoj sobi kuće
Kinellenovih u Englewood Cliffsu. Otpio je gutljaj konjaka. - A to,
naravno, znači da će s njim imati ozbiljnih poteškoća.
Bob se uvjerio daje u proteklih deset godina, koliko je radio za tvrtku, ona
gotovo postala podružnicom poduzeća JVeeks Enterprises, toliko su
međusobno bile povezane. U stvari, bez Jimmvjevoga ogromnoga
poslovnoga carstva, oni bi imali samo šačicu nevažnih klijenata, i
nedostatno posla da bi se tvrtka mogla održati. Oboje su bili svjesni
činjenice da će, proglase li Weeksa krivim, to ujedno značiti i kraj
odvjetničke tvrtke Bartlett i Kinellen.
- Brine me Barnev - tiho je rekao Bob. Barnev Ha-skell bio je glavni
računovođa Jimmvja Weeksa i suoptuženi u predstojećoj parnici. Znali su
da se na njega vrši ogroman pritisak kako bi uz nagodbu pristao postati
svjedok optužbe.
- I mene isto - rekao je Anthonv Bartlett.
- Za to postoji više razloga - nastavio je Bob. - Rekao sam ti za nesreću u
New Yorku, zar ne? I da je posjekotinu na Robininom licu sašio plastični
kirurg?
- Jesi. Kako je ona?
- Hvala Bogu, bit će sve u redu. Ali nisam ti rekao liječnikovo ime. Zove
se Charles Smith.
- Charles Smith. Bartlettu se namrštilo čelo dok je razmišljao o imenu.
Iznenada se uspravio na stolcu. - Nije valjda onaj koji...?
- Baš on - odgovorio je Bob. - A moja bivša žena, koja je pomoćnica
državnoga tužitelja, k njemu vodi našu kćer na redovite preglede.
Poznavajući Kerry, samo je pitanje trenutka kada će shvatiti o kome se
radi.
- Oh, moj Bože - rekao je Bartlett, osjećajući nelagodu.

Uredi tužilaštva okruga Bergan nalazili su se na drugom katu zapadnoga

krila zgrade suda. U njima je radilo 35 pomoćnih tužitelja, 70 istražitelja,
25 tajnica, kao i okružni tužitelj Franklin Green.
Iako su bili stalno pretrpani ozbiljnim, često mračnim poslovima, u
tužilaštvu je ipak vladao duh prijateljskoga druženja. Kerry je ovdje voljela
raditi. Stalno je dobivala primamljive ponude raznih odvjetničkih tvrtki da
za njih radi, i usprkos tome što su joj nudili veliku plaću, odlučila je ostati
u tužilaštvu. Napornim radom izborila se za mjesto glavne tužiteljice i
došla na glas kao pametna, savjesna i dosljedna odvjetnica.
Dva su suca nedavno otišla u mirovinu navršivši 70 godina, pa su njihova
mjesta ostala upražnjena. Senator Hoover predložio je za jedno Kerry, koja
čak ni sebi nije željela priznati koliko to želi. Velike odvjetničke tvrtke nu-
dile su mnogo novaca, ali postati sudac bila je čast važnija od novca.
U usporedbi s malim kvadratičnim sobama bez prozora u kojima su radili
novi pomoćnici, njezina je soba bila prilično velika. Površina staroga
drvenoga stola bila je prekrivena spisima, pa se njezina istrošenost nije
zapažala. Stolice s naslonom nisu se uklapale, ali su služile svojoj svrsi.
Gornja ladica ormarića za spise otvarala se samo kada se snažno i naglo
izvukla, što je nije naročito uzrujavalo.
Soba je imala prozore kroz koje su ulazili svjetlo i zrak. Na prozorsku je
dasku stavila sobno bilje, čime je unijela dah osobnosti u uredski prostor,
pojačanu s nekoliko uokvirenih slika koje je snimila Robin. Soba je bila
udobna i služila svojoj svrsi, pa je Kerry bila zadovoljna da se baš u njoj
nalazi njen ured.
Jutro je donijelo prvi jesenji mraz, pa je odlazeći na posao morala obući
Burberrj ogrtač. Sada gaje brižno stavila na vješalicu. Kupila ga je na
rasprodaji i namjeravala ga još dugo nositi.
Sjela je za radni stol i iz misli izbacila san koji ju je sinoć tako uznemirio.
Čekalo ju je suđenje koje će započeti za jedan sat.
Ubijena šefica imala je dva sina tinejdžera, koje je podizala potpuno sama.
Tko će se sada za njih brinuti? Pretpostavimo da se meni nešto dogodi,
pomislila je Kerry. S kim bi Robin živjela? Sigurno ne sa svojim ocem. U
nje-, govorne novom domu ne bi bila ni dobrodošla ni sretna. Kerry nije
mogla zamisliti da se njezina majka i očuh, se-damdesetogodišnjaci koji su
živjeli u Coloradu, brinu za desetogodišnje dijete. Molim te, Bože, da
ostanem živa barem dok Robin ne odraste, pomislila je i pozornost usre-
dotočila na spis koji je stajao ispred nje na stolu.
Telefon je zazvonio u 10 do 9. Nazvao je tužitelj Frank Green. - Kerry,
znam da upravo krećeš u sudnicu, ali svrati k meni na minutu.
- Stižem. Mogu mu posvetiti samo minutu, pomislila je. Frank je znao da
sudac Kafka podivlja, ako mora čekati.
Kada je došla, tužitelj Frank Green sjedio je za svojim stolom. Imao je
izražajno lice, prodoran pogled i tijelo isto tako gipko i mišićavo kao i
onda kada je na koledžu bio nogometna zvijezda. Osmijeh mu je bio topao,
ali nekako čudan, pomislila je. Je li dao urediti zube, pitala se. Ako je, to
mu je bio pametan potez. Stvarno izgledaju krasno i kada u lipnju bude
predložen za guvernera, ispast će izvrsno na fotografijama.
Nije bila tajna da se Green već sada priprema za predstojeće izbore.
Njegovo tužilaštvo sve je više privlačilo javnost, a on je sve više
pozornosti obraćao na svoje odijevanje, što je svima upalo u oči. U jednom
je uvodniku pisalo da je sadašnji guverner izvrsno obavljao svoju dužnost
dva izbora, a budući da je sam odabrao Greena kao svoga nasljednika, vrlo
je vjerojatno da će Green biti izabran i za budućega vođu države.
Nakon objavljivanja uvodnika, osoblje je Greena počelo zvati naš Vođa.
Kerry se divila njegovoj stručnosti i učinkovitosti. Upravljao je brodom
koji je punim jedrima postojano plovio. Zamjerala mu je jedino to što je u
proteklih deset godina na cjedilu ostavio one pomoćnike kojima se
slučajno omaknula pogreška. Green je prvenstveno mislio na sebe.
Znala je da joj je moguće imenovanje za suca podiglo ugled u njegovim
očima. - Izgleda da oboje pucamo na visoko - rekao joj je u jednom od
rijetkih trenutaka kada je bio dobro i prijateljski raspoložen.
Sada je rekao: - Uđi, Kerry. Želio sam od tebe čuti kako je Robin. Kada
sam saznao da si jučer od suca tražila odgodu suđenja, jako sam se
zabrinuo.
Ukratko mu je ispričala o Robininom pregledu i uvjerila ga da je sve u
redu.
- Robinje bila s ocem kada se dogodila nesreća, zar ne - pitao je.
- Da. Bob je vozio.
- Možda tvoj bivši muž neće imati sreće. Mislim da ovaj puta neće izvući
Weeksa. Priča se da će ga konačno razotkriti. Nadam se da će im uspjeti.
On je lopov, a možda i nešto gore od toga. Dao joj je rukom znak da su
završili. - Drago mi je da se Robin dobro oporavlja i da opet radiš punom
parom. Danas ispituješ optuženika, zar ne?
- Da.
- Poznavajući te, gotovo mi ga je žao. Sretno.

Ponedjeljak, 23. listopada

Kerry je, i dva tjedna nakon završetka suđenja, još uvijek likovala zbog
donesene presude. Optuženik je proglašen krivim za ubojstvo. Sinovi
ubijene žene neće morati odrastati sa spoznajom da će se ubojica njihove
majke naći na slobodi za pet ili šest godina. To bi se i dogodilo da je porota
nasjela tvrdnji obrane daje ubojstvo izvršeno iz nehaja. Za ubojstvo se
dobivalo 30 godina zatvora, bez mogućnosti uvjetnoga puštanja na
slobodu.
Dok je ponovno sjedila u čekaonici ordinacije doktora Smitha, otvorila je
aktovku, od koje se nije nikada odvajala, i izvadila je novine. Dovela je
Robin na drugi pregled koji je trebao biti potpuno uobičajen, tako da se
mogla opustiti. Jedva je čekala da pročita posljednje vijesti o suđenju
Jimmvju Weeksu.
Kao što je Frank Green predvidio, Weeks se našao u bezizlaznom položaju.
Istražni postupci koji su se do sada vodili zbog podmićivanja, nezakonitoga
trgovanja dionicama i pranja novca, morali su biti prekinuti zbog ne-
dostatka dokaza. Međutim, sada se pričalo da državni tužitelj ima
neoborive dokaze za podizanje optužnice. Nije se točno znalo kada će
započeti sudski proces, jer su se članovi porote birali već tjednima. Tvrtka
Bartlett i Kinellen od sreće je trljala ruke, jer su cijelo to vrijeme zarađivali
brdo novaca.
Bob je upoznao Kerry s Weeksom, kada je jednom slučajno naletjela na
njih u restoranu. Sada je pomnjivo promatrala sliku u novinama. Weeks i
njen bivši muž sjedili su jedan pokraj drugoga u sudnici. Ako odbaciš
Weeksovo skupo odijelo i lažno mudro držanje, dobit ćeš kriminalca,
pomislila je.
Kerry je odmah primijetila da je Bob zauzeo držanje, koje je prije tako
često vježbao kod kuće. Rukuje zaštitnički prebacio preko naslona
Weeksova stolca. Glave su im se gotovo dodirivale, kao da su utonuli u
povjerljiv razgovor.
Letimično je pročitala članak i novine vratila u aktovku. Sjetila se kako joj
je Bob, kratko nakon Robininog rođenja, rekao da počinje raditi za tvrtku
Bartlett and Associates. Toliko se zapanjila da nije mogla izustiti nijednu
riječ. Kada je konačno progovorila, rekla je predbacujući mu: - Ali njihovi
su svi klijenti jednom nogom u zatvoru. - A tamo bi im trebala biti i druga.
- Ali jedino oni plaćaju račune na vrijeme - odgovorio je Bob. - Kerry, ti
nastavi raditi u tužilaštvu, ako to žarko želiš. Ja imam druge namjere.
Godinu dana kasnije najavio je da te namjere uključuju i ženidbu s Alice
Bartlett.
Bilo pa prošlo, pomislila je Kerry. Pogledom je obuhvatila čekaonicu, u
kojoj su se ovaj put nalazili jedan snažno građen tinejdžer s povezom preko
nosa i starija žena, po čijoj se duboko izboranoj koži moglo zaključiti zbog
čega se ovdje nalazi.
Kerry je pogledala na sat. Robin je rekla da je prošloga tjedna čekala u sobi
za pregled više od pola sata.
- Da sam bar ponijela knjigu. Ovaj puta se pobrinula da je ima.
Kada bi bar doktor Smith točnije odredio vrijeme primanja pacijenata,
pomislila je Kerry, već prilično uzrujana. Pogled joj se zaustavio na
vratima sobe za pregled u trenutku kada su se otvorila.
Kerry se istoga trena sledila, zapanjeno se zagledavši u mladu ženu koja se
na njima pojavila. Imala je gustu crnu kosu, ravan nos, pune i napućene
usnice, široko razmaknute oči i pravilni luk obrva. Osjetila je kako joj se
steglo grlo. To nije bila ona ista žena koju je vidjela prošli puta - ali bila joj
je tako slična. Je li moguće da su njih dvije u nekom rodu? Ako su bile
pacijentice doktora Smi-tha, valjda nije pokušao od njih stvoriti dvije žene
istoga izgleda.
Zašto ju je to lice tako neodoljivo podsjećalo na nekoga i izazvalo onu
strašnu noćnu moru? Nemoćno je spustila glavu, ali nije imala pojma zašto.
Ponovno je pogledala u one koji su sjedili u maloj čekaonici. Tinejdžer je
sigurno imao nesreću i vjerojatno slomio nos. Ali, je li starija žena došla
samo na uobičajenu operaciju zatezanja kože, ili se nadala da će dobiti
potpuno novi izgled?
Kako bih se ja osjećala da se pogledam u zrcalo i u njemu vidim strano
lice, pitala se Kerry. Može li se samo tako odabrati novi izgled? Je li to
tako jednostavno?
- Gospođo McGrath.
Kerry se okrenula i ugledala medicinsku sestru Carpen-ter, koja joj je
rukom davala znak da uđe u sobu za pregled.
Kerry se digla i brzo krenula za njom. Prošli je put pitala službenicu na
recepciji za ime žene koju je vidjela i dobila odgovor da se zove Barbara
Tompkins. Sada bi mogla pitati sestru za ime ove druge žene. - Odnekud
mi se čini poznatom mlada žena koja je upravo izašla - rekla je Kerry.
Kako se zove?
- Pamela Worth - kratko je odgovorila gospođa Carpenter. - Evo nas.
Robin je sjedila za stolom nasuprot doktoru Smithu, tijela ravna poput
svijeće i s rukama sklopljenim u krilu. Kada se Robin okrenula, pogledi su
im se sreli i Kerry je primijetila izraz olakšanja na kćerinom licu.
Doktor je rukom pokazao na praznu stolicu pokraj Robin i dao Kerry znak
da sjedne. - Upravo sam Robin dao nekoliko savjeta o tome kako se mora
ponašati dok joj rana potpuno ne zacijeli, kako ničim ne bi ugrozila naravni
tijek njenoga zarastanja. Budući da i dalje želi igrati nogomet, mora obećati
da će do kraja sezone na licu nositi zaštitnu masku. Ne smije se izložiti
nikakvoj opasnosti, jer bi joj se rana mogla otvoriti. Ako bude oprezna,
ožiljci se za 6 mjeseci više neće vidjeti.
Iznenada mu se izraz lica promijenio pod utjecajem snažnih osjećaja. - Već
sam objasnio Robin da k meni dolaze mnogi ljudi u potrazi za ljepotom
koja je njoj urođena. Zato je mora čuvati i to je njezina dužnost. U
njezinom zdravstvenom kartonu piše da ste razvedeni. Robin mi je rekla da
je otac vozio auto kada se nesreća dogodila. Molim vas da ga upozorite da
ubuduće bolje pazi na svoju kćer. Ona je nenadomjestiva.
Dok su se vraćale kući, Robinje izrazila želju da odu na večeru u restoran
Valentino 's u Park Ridgeu. - Imaju izvrsne račiće - rekla je, želeći
objasniti zašto je odabrala baš taj restoran. Ali kada su sjele za stol, Robin
je, gledajući oko sebe, rekla sjetnim glasom: - Tata me jednom doveo u
ovaj restoran, jer smatra da je najbolji u gradu.
Sada mi je jasno zašto smo ovdje, pomislila je Kerry. Nakon nesreće Bob
je nazvao samo jednom, baš u vrijeme kada je Robin bila u školi, pa je
ostavio kratku poruku na sekretarici: - Pretpostavljam da si u školi, a to
znači da si zdrava kao drijen. Ali nije joj rekao da bi želio da mu se javi.
Nisam poštena prema njemu, pomislila je Kerry. Nazvao me u ured i
raspitao se za Robin, pa zna da je doktor Smith rekao da će s njom biti sve
u redu. Međutim, to je bilo prije dva tjedna. Otada nije dao glasa od sebe.
Došao je konobar i primio njihove narudžbe. Kada su ponovno ostale
same, Robin je rekla: - Mama, više ne želim ići doktoru Smithu. Tako je
jeziv.
Kerry je zazeblo oko srca. Doktor Smith je i na nju ostavio tako neugodan
dojam. Može li mu vjerovati na riječ i biti sigurna da Robin na licu neće
ostati ožiljci? Mora je odvesti još nekom drugom na pregled. Trudeći se da
zvuči bezbrižno, rekla je: - Znaš, mislim da je doktor Smith izvrstan
liječnik, iako izgleda kao pravi ljigavac. Robin ju je nagradila osmijehom
od uha do uha.
- Uostalom, naručio te na pregled tek za mjesec dana. Nakon toga ga
vjerojatno više nikada nećeš vidjeti. Zato ne razbijaj svoju malu glavicu s
njim. Siromah nije kriv što je rođen bez privlačnosti.
Robin se nasmijala. - Zaboravi privlačnost. On je ljigavac nad ljigavcima.
Nakon što ih je konobar poslužio, svaka je kušala hranu one druge
nastavljajući čavrljati. Robin je strastveno voljela fotografiranje, pa je
pohađala tečaj iz osnovnih fotografskih tehnika. Dobila je zadatak da snimi
jesenje lišće u različitim mijenama boja. - Pokazala sam ti one uspjele
fotografije koje sam snimila baš kada je lišće počelo mijenjati boje. Ali one
koje sam načinila ovaj tjedan upravo su izvrsne zbog prekrasnih boja.
- Vjerujem ti, iako ih nisam vidjela - promrmljala je Kerry.
- Jedva čekam da se lišće osuši i da ga snimim dok ga vjetar raznosi na sve
strane. To će biti predivno, zar ne?
- Naravno. Nema ničega ljepšeg od kovitlanja lišća na vjetru - složila se
Kerry.
Odlučile su preskočiti desert. U trenutku kada je konobar vratio Kerry
njenu kreditnu karticu, čula je kako je Robin uzdahnula. - Što se dogodilo,
Rob?
- Tata je ovdje. Vidio nas je. Robin se naglo digla.
- Čekaj, Rob, neka on dođe k tebi - rekla je Kerry tihim glasom. Okrenula
se. Bob i neki čovjek, s kojim je bio u društvu, slijedili su šefa sale. Kerry
je širom otvorila oči. Taj drugi čovjek bio je Jimmy Weeks.
Kao i obično, Bob je izgledao izvrsno. Čak ni nakon dugoga dana
provedenoga na sudu, na njegovomu se licu nisu primjećivali znaci umora.
Izgledaš besprijekorno, pomislila je, svjesna činjenice da u Bobovoj
nazočnosti uvijek ima potrebu provjeriti šminku, popraviti frizuru i izrav-
nati suknju.
Za razliku od nje, Robin je bila oduševljena. Snažno je zagrlila Boba. -
Tatice, žao mi je da nisam bila kod kuće kada si nazvao.
Oh, Robin, jadnice, pomislila je Kerry i odjednom postala svjesna da je
Jimmy Weeks promatra. - Prošle smo se godine ovdje upoznali - rekao je. -
Večerali ste u društvu nekoliko sudaca. Drago mi je da vas ponovno vidim,
gospođo Kinellen.
- Odavno se više ne prezivam tako. Zovem se McGrath. Ali vi imate
dobro pamćenje, gospodine Weeks - rekla je bezbojnim glasom. Ni u kom
slučaju neće mu reći da joj je drago što ga vidi.
- Budite sigurni da imam dobro pamćenje. Rekao je to uz osmijeh, pa je
izgledalo kao da se šali. - Jako korisno, naročito kada imate posla s lijepim
ženama.
Poštedi me, pomislila je Kerry, silom se nasmiješivši. Okrenula se od
njega, kada je Bob pustio Robin iz zagrljaja i pružio joj ruku.
- Kerry, kakvo ugodno iznenađenje.
- Stvarno je pravo iznenađenje kada te vidimo, Bob.
- Mama - Robin je rekla molećivim glasom. Kerry se ugrizla za usnicu.
Mrzila je samu sebe svaki
puta kada bi zajedljivo podbadala Boba u nazočnosti njihove kćeri. Nekako
se uspjela nasmiješiti. - Upravo odlazimo.
Kada su se smjestili za stol i naručili piće, Jimmy Weeks je rekao: - Čini
mi se da te tvoja bivša žena baš i ne voli previše, Bobby.
Kinellen je slegnuo ramenima. - Kerry bi se morala malo opustiti. Sve
shvaća tako ozbiljno. Bili smo premladi kada smo ušli u brak i on se ubrzo
raspao. Takve stvari stalno se događaju. Da bar ima nekoga.
- Što se dogodilo s djetetovim licem?
- Posjekotine od stakla. Imali smo manji sudar. S njom će biti sve u redu.
- Jeste li našli dobroga plastičnoga kirurga?
- Da, jednoga kojega su nam preporučili. Što želiš jesti, Jimmy?
- Kako se zove taj liječnik? Možda je isti onaj kome je išla moja žena.
Bob Kinellen je osjetio kako u njemu sve kipi. Prokleo je svoju lošu sreću
koja ga je namjerila na Robin i Kerry i na Jimmvjevo uporno ispitivanje o
nesreći. - Zove se Charles Smith - konačno je rekao.
- Charles Smith? U Weeksovom se glasu osjećala zapanjenost. - Sigurno se
šališ.
- I ja bih volio da je tako.
- Pa, čujem da uskoro ide u mirovinu. Već dulje vrijeme ima zdravstvenih
problema.
Kinellen se zaprepastio. - Tko ti je to rekao? Jimmy Weeks hladno gaje
pogledao. - Nadzirem ga. Pogodi zašto. Ali neću još dugo.

Te joj se noći vratio isti san. Kerry je opet stajala u liječnikovoj ordinaciji.
Mlada je žena ležala na podu, s konopcem vezanim oko vrata. Oblak tamne
kose rasuo se oko glave. Gledala je u prazno otvorenih usta, kao da želi
uhvatiti zraka, dok joj se pri tome vidio vrh ružičastoga jezika.
Kerry je u snu pokušala kriknuti, ali je samo slabašno zastenjala. Robin ju
je trenutak poslije prodrmala da je probudi: - Mama. Mama, probudi se.
Što se dogodilo?
Kerry je otvorila oči. - Što je? Oh, moj Bože, Rob, kakav grozan san. Baš ti
hvala.
Ali kada se Robin vratila u svoju sobu, Kerry je ostala ležati budna,
razmišljajući o snu. Što ga je izazvalo, pitala se. Zašto je bio drukčiji od
onoga prvoga?
Ovaj puta ženino je tijelo bilo prekriveno ružama. Ruže. Ruže za voljenu
ženu.
Iznenada se uspravila. O tome se radi! Toga se pokušala sjetiti! Uznemirile
su je one dvije žene koje je vidjela u ordinaciji doktora Smitha i koje su
bile tako slične jedna drugoj. Shvatila je zbog čega su joj se činile tako
poznate. Sada je znala kome su slične.
Suzanni Reardon, koju je prije gotovo 11 godina ubio muž. Njezino je
ubojstvo privuklo pozornost tiska. Bio je to zločin počinjen iz strasti i tijelo
prekrasne žrtve nađeno je prekriveno ružama. Slučaj je nazvan »Ruže za
ubijenu dragu«.
Onoga dana kada sam počela raditi u tužilaštvu, porota je muža proglasila
krivim, sjetila se Kerry. Novine su bile prepune Suzanninih slika. Sigurna
sam da se to dogodilo toga dana. Bila sam u sudnici kada je donesena pre-
suda. To me se tako dojmilo. Ali, zašto bi, za ime Boga, dvije pacijentice
doktora Smitha izgledale kao preslike ubijene žene?
|
11
Pamela Worth bila je pogrešno odabrana osoba, razmišljao je doktor
Charles Smith. Ta ga je misao toliko opsjedala da je u ponedjeljak probdio
gotovo cijelu noć. Čak ni ljepota koju je stekla operacijom nije mogla
prikriti njeno neotmjeno držanje, te oštar i prodoran glas.
Odmah sam trebao biti svjestan toga, pomislio je. U stvari, bio sam. Ali,
nisam mogao odoljeti napasti da to učinim. Imala je tako zahvalan oblik
kostiju lica da ga je s lakoćom preoblikovao. Spoznaja da joj svojim
rukama mijenja izgled, u njemu je izazvala ono isto uzbuđenje koje je
osjetio kod prve operacije.
Što će raditi, kad više ne bude mogao operirati pitao se. To se vrijeme
približavalo velikom brzinom. Neznatno drhtanje ruku, koje ga je tako
uznemiravalo, uskoro će postati sve izraženije i onesposobiti ga za rad.
Nije upalio svjetlo pokraj kreveta, već ono koje je osvjetljavalo sliku na
zidu nasuprot njegovom krevetu. Gledao ju je svaku večer prije nego bi
zaspao. Bila je prelijepa. Dok ju je sada promatrao bez naočala, ženino se
lice na slici čudno izobličilo. Tako je izgledala u smrti.
- Suzanne, promrmljao je. Preplavilo ga je bolno sjećanje, pa je rukom
prekrio oči, želeći je tako izbaciti iz misli. Nije mogao podnijeti sjećanje na
njeno mrtvo lice lišeno ljepote, na izbečene oči, vrh jezika koji je
provirivao iznad opuštene donje usnice i mlohave čeljusti...

UTORAK, 24. LISTOPADA

12
Kada je Kerry u utorak stigla u svoj ured, odmah je nazvala Jonathana
Hoovera. Njegov je glas, kao i uvijek, djelovao tako umirujuće. Odmah je
prešla na stvar. - Jo-nathan, Robin je jučer bila na pregledu u New Yorku.
Izgleda da je sve u redu, ali ipak bih bila mirnija da čujem mišljenje
drugoga liječnika. Doktor Smith tvrdi da na licu neće ostati ožiljci, ali
želim da mi to potvrdi još jedan plastični kirurg. Znaš li nekoga dobroga
liječnika?
- Ne iz osobnog iskustva - odgovorio je, nasmijavši se.
- Tebi sigurno nije bio potreban.
- Hvala ti, Kerry. Raspitat ću se. I Grace i ja mislimo da se trebaš
savjetovati s još nekim stručnjakom, ali nismo se htjeli uplitati. Je li se
jučer nešto dogodilo što te nagnalo na taj korak?
- Da i ne. Upravo mi netko dolazi. Sve ću ti ispričati kada se vidimo.
- Ime liječnika javit ću ti već danas poslije podne.
- Hvala ti, Jonathan.
- Učinit ću to sa zadovoljstvom, časna sutkinjo.
- Jonathan, nemoj me tako zvati. Ureknut ćeš me.
Dok je spuštala slušalicu, čula ga je kako se smije.
Jutros je imala dogovoren sastanak sa svojom pomoćnicom Corinne Banks.
Nju je odredila da zastupa optužbu u parnici protiv čovjeka koji je,
navodno iz nehaja, prouzročio smrt druge osobe u automobilskoj nesreći.
Suđenje će započeti sljedećeg ponedjeljka i Corinne je željela s Kerry
raspraviti neke činjenice vezane uz nesreću, a na kojima će zasnivati
optužbu.
Corinne je bila mlada dvadesetsedmogodišnja crnkinja. Čeka je blistava
karijera u tužilaštvu, pomislila je Kerry. Začula je kucanje na vratima i
trenutak kasnije u sobu je ušla Corinne s debelim dosjeom pod rukom i
širokim osmijehom na licu. - Pogodi što je Joe uspio iskopati - rekla je
oduševljeno.
Joe Palumbo, jedan je od njihovih najboljih istražitelja.
- Da čujem - rekla je, osmjehnuvši se.
- Naš optuženik koji izigrava nevino janje i tvrdi da nikada prije nije bio
umiješan u prometnu nesreću, ima veliku brigu. Služeći se lažnom
vozačkom dozvolom, učinio je niz ozbiljnih prometnih prekršaja,
uključujući još jednu smrtno stradalu osobu u automobilskoj nesreći, koja
se dogodila prije 15 godina. Jedva čekam da prikliještim toga tipa i sigurna
sam da će nam to uspjeti. Dosje je spustila na stol i otvorila ga. - Slušaj,
želim razgovarati o ovome...
Dvadeset minuta kasnije, nakon što je Corinne otišla, Kerry je podigla
telefonsku slušalicu. Kada je Corinne spomenula istražiteljevo ime, na
pamet joj je pala jedna zamisao.
Joe Palumbo javio se svojim uobičajenim »Da« i Kerry je odmah zapitala:
- Joe, imaš li već neke dogovore za ručak?
- Nikakve, Kerry. Hoćeš li me odvesti na ručak u Solari 'si
Od srca se nasmijala. - Rado, ali trenutačno me nešto drugo muči. Koliko
si već dugo u tužilaštvu?
- 20 godina.
- Jesi li prije 10 godina radio na slučaju Reardon? Tisak i javnost su ga
nazvali Ruže za ubijenu dragu.
- Sjećam ga se. U ono vrijeme bio je jako razglašen. Nisam radio na njemu,
ali znam da je to bio slučaj s jasnim i neoborivim dokazima protiv
optuženoga. Taj je slučaj proslavio našega Vođu.
Kerry je bila svjesna toga da Palumbo nije previše sklon Franku Greenu. -
Zar nije uloženo nekoliko priziva
- pitala je.
- O, da. Stalno su dolazili s nekim novim tvrdnjama i činilo se da neće
odustati - odgovorio je.
- Mislim da je posljednja žalba odbijena prije nekoliko godina, rekla je
Kerry. Ali, dogodilo se nešto što mi je pobudilo zanimanje za taj slučaj. Da
skratim, želim da pronađeš sve što je napisano o tom ubojstvu.
U mislima je vidjela Joea kako dobronamjerno koluta očima.
- Za tebe bih učinio sve, Kerry, pa čak i to. Ali zbog čega? Slučaj je
odavno stavljen ad acta.
- Pitaj me poslije.
Kerry je u uredu pojela sendvič i popila šalicu crne kave. Palumbo je došao
u 1 i 30, noseći podeblju kuvertu.
- Obavljeno na zahtjev.
Kerry gaje srdačno pozdravila. Bio je nizak, prosijed muškarac, 20 kila
pretežak, uvijek s osmijehom na licu. Svojim dobroćudnim izgledom
razoružavao je svakoga i ničim nije odavao svoju sposobnost da nehotično
nanjuši naizgled nevažne sitnice. S njim je surađivala na nekoliko svojih
najvažnijih slučajeva. - Tvoj sam dužnik- rekla je.
- Nije vrijedno spomena! Ali, priznajem, Kerry, da mi je pobudilo
znatiželju tvoje zanimanje za to ubojstvo.
Oklijevala je. Nekako joj se činilo da ovo nije pravi trenutak da mu otkrije
ono što radi doktor Smith.
Palumbo je osjetio da se koleba. - Nije važno. Reći ćeš mi kad za to budeš
spremna. Vidimo se poslije.
Kerry je namjeravala dosje odnijeti kući i pročitati ga nakon večere. Ali,
napast je bila prevelika. Otvorila ga je i izvadila izrezak iz novina, koji je
stajao na samome vrhu. Imala sam pravo, pomislila je. Ubojstvo se
dogodilo prije samo nekoliko godina.
Članak je bio kratak i u njemu je navedeno da je Vrhovni sud New Jersevja
odbio petu molbu Skipa Reardona za pokretanje nove parnice i da se
njegov branitelj Geoffrev Dorso zakleo da će naći valjane dokaze za novi
priziv. Borit ću se sve dok Skip Reardon ne izađe iz zatvora oslobođen
svake krivnje. On je potpuno nevin. Naravno, pomislila je, to svaki
odvjetnik kaže za svoga klijenta.
13
Bob Kinellen večerao je dva dana za redom sa svojim klijentom Jimmvjem
Weeksom. Na sudu su imali loš dan. Izbor porotnika još se uvijek vukao
puževim korakom. Osam puta su iskoristili svoje pravo odbijanja pre-
dloženoga kandidata za člana porote. Iako su brižno birali porotnike, bilo je
očito da državni tužitelj ima čvrste dokaze za pokretanje sudskoga
postupka. Osim toga, bili su gotovo sigurni da će Haskell ići na nagodbu.
Večer je prolazila u sumornom raspoloženju.
- Čak i ako se nagodi, mislim da ga mogu uništiti dok bude svjedočio -
rekao je Kinellen, pokušavajući umiriti Jimmvja.
- Misliš da ga možeš uništiti. To ni izdaleka nije dostatno. Ti to moraš
učiniti.
- Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati.
Weeks se neveselo nasmiješio. - Počinješ me zabrinjavati, Bob. Krajnje je
vrijeme da smisliš dodatnu mogućnost, ako kola krenu nizbrdo.
Bob je otvorio jelovnik, pretvarajući se da nije čuo posljednju primjedbu. -
Alice me čeka na zabavi kod Ja-sona Arnota. Pridružit ću joj se poslije
večere. Ideš li i ti?
- Ne pada mi na pamet. Dosta mi je i Arnota i njegovih savjeta. Uostalom,
ti bi to trebao znati. Zbog njega sam već imao i previše neprilika.
14
Kerry i Robin šutke su sjedile u dnevnoj sobi. Noć je bila hladna, pa su
odlučile uključiti plinski kamin prvi puta te jeseni. Oko umjetnih cjepanica
razigrali su se živi plamenovi.
- Alergična sam na dim - objasnila bi Kerry svojim gostima. - Vatra u
kaminu izgleda kao prava i daje savršenu toplinu. Zapravo, djeluje tako
stvarno da je moja čistačica jednom usisala lažni pepeo, pa sam morala
kupiti novi.
Robin je svoje fotografije jesenjega lišća rasprostrta po stoliću. - Noć je
prekrasna - rekla je oduševljeno. - Vjetrovita i hladna. Uskoro ću moći
snimiti ogoljelo drveće i tlo prekriveno lišćem.
Kerry je sjedila u svom omiljenom udobnom naslonjaču s nogama
podignutim na podnošku. Pogledala je Ro-bin. - Ne spominji mi lišće. Sita
sam ga.
- Zašto ne kupiš usisavač lišća?
- Tebi ću pokloniti jedan za Božić.
- Baš si duhovita, mama. Što čitaš?
- Rob, dođi ovamo. Kerry je u ruci držala izrezak iz novina na kojemu je
bila slika Suzanne Reardon. - Možeš li prepoznati ženu na slici?
- Da. Ona je jučer bila u ordinaciji doktora Smitha.
- Imaš izvrsno oko, ali to nije ona. Kerry je trenutak prije počela čitati
izvještaj o ubojstvu Suzanne Reardon. Njezino je tijelo otkrio muž Skip
Reardon, uspješni građevinski poduzetnik koji je vlastitim snagama
stvorio ogromno bogatstvo. Kući se vratio u ponoć i našao je na podu u
predvorju njihove raskošne kuće u Alpineu. Netko ju je zadavio i tijelo
prekrio ružama.
Sigurno sam u ono vrijeme čitala o tom ubojstvu, razmišljala je Kerry.
Čitav je slučaj očito tako snažno djelovao na mene da je sada bio uzrokom
mojih noćnih mora.
Zinula je od čuda kada je dvadeset minuta poslije pročitala novinski
isječak. Skip Reardon optužen je za ubojstvo nakon što je njegov tast,
liječnik Charles Smith, izjavio policiji da je njegova kći živjela u stalnom
strahu od muževljevih luđačkih izljeva ljubomore.
Isuse, doktor Smith je otac Suzanne Reardon! Je li zbog toga drugim
ženama davao njeno lice? Kerry se zapanjeno pitala. Kako je to čudno!
Koliko je žena dobilo njen izgled? Je li zato meni i Robin održao govor o
očuvanju ljepote?
- Što se dogodilo, mama? Izgledaš tako čudno.
- Ništa. Samo se zanimam za jedan slučaj. Kerry je pogledala na sat koji je
stajao na polici iznad kamina. - Već je 9 sati, Rob. Moraš u krevet. Odmah
ću doći za tobom da ti zaželim laku noć.
Dok je Robin sakupljala svoje slike, Kerry je iz ruku ispustila papire i oni
su joj pali u krilo. Već je čula za slučajeve kada roditelji nisu mogli
preboljeti gubitak djeteta. Ostavljali bi djetetovu sobu netaknutom kao i
njegovu odjeću u ormaru. Ali ponovno stvarati kćer i to neprestano
iznovice raditi? To je sigurno premašivalo bol za izgubljenim djetetom.
Polako je ustala i za Robin krenula na kat. Nakon što je poljubila kćer,
otišla je u svoju sobu. Obukla je pidžamu i preko nje kućnu haljinu,
spustila se u prizemlje, načinila šalicu kakaa i nastavila čitati dosje o
Suzanne Reardon.
Suđenje Skipu Reardonu temeljilo se na jasnim i neoborivim dokazima.
Priznao je da su se on i Suzanne svađali za doručkom onoga dana kada je
ubijena. U stvari, priznao je da su se prije toga gotovo svakodnevno
svađali. Rekao je da se kući te večeri vratio oko 6 sati i zatekao je kako
stavlja ruže u vazu. Kada je pitao tko ih je poslao, odbrusila mu je da ga se
to ne tiče, na što je on odgovorio da je ostavlja i prepušta onome tko ih je
poslao. Tvrdio je daje nakon toga otišao u svoj ured, tamo popio nekoliko
pića, zaspao na kauču i vratio se kući oko ponoći, kada je pronašao njeno
tijelo.
Međutim, nitko nije mogao potvrditi njegov iskaz. U dosjeu se nalazio dio
zapisa sa suđenja, kao i Skipovo svjedočenje. Tužitelj gaje zasuo pitanjima
sve dok ga nije tako zbunio da je počeo proturječiti samome sebi. Nije bio
pouzdan svjedok.
Njegov se odvjetnik sigurno grozno namučio pripremajući ga za
svjedočenje, pomislila je. Bilo joj je jasno da je Skip Reardon morao
svjedočiti i zanijekati daje ubio Suzzane, jer je tužitelj imao jake i
neoborive dokaze protiv njega. Ali, Frank Green ga je svojim
bespoštednim unakrsnim ispitivanjem potpuno obeshrabrio. Reardon je
nedvojbeno sam sebi iskopao grob, pomislila je.
Kerry je bila u sudnici kada je, šest tjedana nakon suđenja, donesena
presuda. Sada se u mislima vratila u prošlost. Sjetila se Reardona, visokoga
i lijepoga crvenokosog muškarca, odjevenog u prugasto odijelo, u kojem se
očito osjećao tako nelagodno. Kada ga je sudac pitao želi li nešto reći prije
donošenja presude, ponovno se zakleo da nije kriv.
Geoff Dorso, koji je radio kao pomoćnik Reardono-vog branitelja, toga je
dana bio uz njega u sudnici. Kerry je Dorsoa poznavala samo iz viđenja.
Deset godina poslije Geoff je postao ugledan odvjetnik, čija je uža struka
bilo krivično pravo. Kerry se s njim nije nikada suočila u sudnici.
Sada je naišla na novinski isječak o donošenju presude i Reardonovu
izjavu. Nevin sam, jer nisam ubio svoju ženu i nikada joj nisam nanio
tjelesnu ozljedu. Nikada joj nisam prijetio. Njezin otac, liječnik Charles
Smith, običan je lažac. Kunem se pred Bogom i ovim sudom da ja govorim
istinu, a on laže.
Kerry je zadrhtala, usprkos toplini koja se širila iz kamina.
2O
Svi su znali, ili su mislili da znaju, da je Jason Arnott naslijedio obiteljsko
bogatstvo. U Alpineu je živio već 15 godina, otkada je kupio vilu s 20
soba, koja se nalazila
na brežuljku i odakle je pucao prekrasan pogled na Palisades Interstate
Park.
Jason je navršio pedesetu, bio je srednje visine i vrlo vitak, s rijetkom
smeđom kosom i očima osjetljivim na svjetlo. Volio je lijepe stvari, često
je putovao i ponekad pričao o svojim ulaganjima na Orijentu. Njegova je
kuća, s divnim perzijskim sagovima, starinskim pokućstvom, lijepim
slikama i vješto oblikovanim umjetničkim predmetima, bila radost za oko.
Bio je cijenjen kao izvrstan domaćin. Upriličio bi raskošne zabave, na
kojima je ugošćivao bogate i one nešto manje bogate, koji su ga zauzvrat
pozivali na svoje zabave.
Jason je bio svestrano obrazovan i duhovit. Tvrdio je da je u daljnjem
srodstvu s engleskom granom obitelji Astor, ali mnogi su smatrali da je to
samo plod njegove mašte. Bio je zanimljiv, pomalo tajanstven i neprestano
nečim zaokupljen.
Ali nitko nije znao daje Jason kradljivac. Svaka kuća u koju je bio pozvan
kao gost, ubrzo je nakon nekoga vremena bila opljačkana. Provalnik je
uvijek vješto izbjegao sustav za uzbunjivanje. Nitko ga nikada nije doveo u
vezu s tim provalama. Jasonu je jedino bilo važno da iz kuće može iznijeti
plijen. Najviše je volio krasti umjetnička djela, kipove, nakit i tapiserije.
Samo je nekoliko puta, u svojem dugom pljačkaškom pohodu, uspio
isprazniti cijelu kuću. Za takve je pothvate morao primijeniti pomnjivo ra-
zrađen način prerušavanja i unajmiti nekoliko kriminalaca, koji bi
opljačkano utovarili u kamionet, sada dobro sakriven u garaži njegovoga
tajnoga skrovišta u Catskillsu.
Tamo je živio pod drugim imenom i nekoliko ga je susjeda, čije su kuće
bile prilično udaljene od njegove, smatralo vukom samotnjakom, potpuno
ravnodušnim za druženje. U njegovo skrovište na selu nitko nije imao pri-
stup osim čistačice i povremeno majstora za popravke, koji nisu imali
pojma o vrijednosti onoga što se nalazilo u kući.
Ako je unutrašnjost kuće u Alpineu bila savršena, onda je ona u Catskillsu
oduzimala dah ljepotom predmeta pokradenih na pljačkaškim pohodima od
kojih se nije mogao odreći. Svaki komad namještaja bio je umjetničko dje-
lo. Slika Frederica Remingtona pokrivala je gotovo cijeli zid dnevnoga
boravka, a nasuprot njoj stajao je ormarić sheraton, na kojemu se nalazila
prekrasna kristalna vaza.
Sve što se nalazilo u kući u Alpineu, kupljeno je novcem koji je Jason
dobio prodajući ukradene stvari. U njoj je držao malo ukradenih predmeta,
jer je uvijek postojala opasnost da ih prepozna netko s fotografskim
pamćenjem. Zato je uvijek mogao pouzdano i bez bojazni reći: - Da, ovo
sam kupio lani na aukciji kod Sotheby 'sa. Zar nije prekrasno? Ili: - Bio
sam u Bucks Countyju na rasprodaji imanja obitelji Parker.
Samo jednom je, prije 10 godina, učinio pogrešku. Čistačici, koja je
petkom čistila njegovu kuću u Alpineu, otvorila se torbica i njezin se
sadržaj prosuo po podu. Pokupila je sve, osim papira na kojemu je imala
zabilježene četiri ulazne zaporke kuća u kojima je radila. Jason ih je
zapisao, vratio papir u torbicu prije nego je primijetila da ga nema i ne
mogavši odoljeti napasti, provalio u kuću El-lotovih, Ashtonovih,
Donnatellijevih i Reardonovih. Rear-donovi! Jasona je još uvijek hvatala
jeza kada god bi se sjetio te užasne noći i kako je za dlaku izbjegao
nesreću.
Ali, to se dogodilo tako davno. Skip Reardon bio je u zatvoru, gdje će i
ostati. Zabava je večeras bila u punom zamahu. Alice Bartlett Kinellen
obasipala ga je pretjeranim pohvalama. Iako je znao da ne misli iskreno,
uputio joj je zahvalan osmijeh.
- Nadam se da će Bob doći - rekao je Jason.
- Oh, budi siguran da hoće. Znam da me neće ostaviti na cjedilu.
Alice je bila lijepa plavuša poput Grace Kelly. Nažalost, nije posjedovala
ni privlačnosti ni toplinu pokojne princeze. Alice Kinellen bila je hladna
poput sante leda. Uz to je posesivna i beskrajno dosadna, pomislio je Jason.
Kako je Kinellen može podnijeti?
- Večera s Jimmvjem Weeksom - povjerljivo mu je rekla Alice, dok je
polako pijuckala šampanjac. - U poslu je preko glave, jer priprema
Weeksovu obranu.
Pa, nadam se da će doći i Jimmy, iskreno je rekao Jason. Weeks već
godinama nije došao ni na jednu njegovu zabavu. U stvari, nakon ubojstva
Suzanne Reardon, zaobilazio je Alpine u velikom luku. Jimmy Weeks ju je
upoznao prije 11 godina na jednoj Jasonovoj kućnoj zabavi.

Srijeda, 25. listopada

16
Frank Green bio je vidljivo uznemiren. Iako se u posljednje vrijeme tako
često osmjehivao želeći pokazati svoje nedavno uređene zube, sada je
smrknuta lica gledao u Kerry.
Očekivala sam takvu promjenu, pomislila je. Trebala sam biti svjesna toga
da baš Frank neće biti oduševljen da netko počne kopati po slučaju koji ga
je proslavio, a pogotovo ne sad kada se natječe za guvernera.
Nakon što je pročitala novinski izvještaj o slučaju Ruže za ubijenu dragu,
Kerry je otišla u krevet razmišljajući kako da se ponaša prema liječniku
Smithu. Bi li se trebala suočiti s njim i otvoreno ga pitati za njegovu kćer,
pitati ga zbog čega je njezino lice davao drugim ženama?
Vjerojatno bi sve zanijekao i izbacio je iz ordinacije. Skip Reardon ga je
optužio da je lažno svjedočio. Ako je i lagao, Smith joj to sigurno ne bi
priznao, pogotovo ne sada nakon toliko godina. Ako je stvarno lagao,
veliko je pitanje zbog čega je to učinio.
Već je tonula u san kada je shvatila da je najpametnije da se o slučaju prvo
raspita kod Franka Greena, budući daje on zastupao optužbu. Sada joj je,
nakon stoje Greenu objasnila zbog čega se zanima za slučaj Reardon i
postavila mu pitanje: Misliš li da postoji ikakva mogućnost da je doktor
Smith lagao svjedočeći protiv Skipa Reardona?, postalo jasno da neće
dobiti ni prijateljski, a još manje iskren odgovor.
- Kerry, Skip Reardon je ubio svoju ženu. Znao je da ga vara. Onoga dana
kada ju je ubio, nazvao je svoga računovođu da od njega sazna koliko bi ga
stajao razvod i potpuno je podivljao čuvši koliki je novac u igri. On je bio
bogat, a Suzanne se odrekla svoje manekenske karijere kako bi mu se
mogla potpuno posvetiti. Morao bi joj masno platiti. Ukratko, gubiš i svoje
vrijeme i novac poreznika dovodeći u ovome trenutku u pitanje pouzdanost
svjedočenja doktora Smitha.
- Ali, s doktorom Smithom nešto nije u redu - Kerry je rekla polako
izgovarajući svaku riječ. - Frank, ne želim stvarati teškoće i dobro znaš da
nitko nije sretniji od mene kada se ubojica nađe iza rešetaka, ali kunem ti
se da doktor Smith nije samo ožalošćeni otac. Djeluje gotovo poremećeno.
Trebao si vidjeti izraz na njegovome licu dok je Robin držao predavanje o
potrebi očuvanja ljepote, naglašavajući da je ona nekima urođena, a da je
neki moraju steći.
Green je pogledao na sat. - Kerry, upravo si završila jednu važnu parnicu i
pred tobom je druga. Moraš misliti i na svoje imenovanje na mjesto suca.
Igrom slučaja Robin je liječio otac Suzanne Reardon. On nije bio savršen
svjedok. O svojoj je kćeri govorio bez osjećaja. U stvari, bio je tako hladan
i nepokolebljiv, da sam zahvaljivao Bogu što je porota povjerovala u
njegov iskaz. Učini si uslugu i zaboravi ga.
Bilo joj je jasno da je razgovor završen. Dok je ustajala, rekla je: - U
subotu vodim Robin plastičnom kirurgu
kojega je pronašao Jonathan, jer želim da provjeri je li doktor Smith dobro
obradio ranu na njenome licu.
Kada se Kerry vratila u svoj ured, zamolila je tajnicu da zadrži sve
telefonske pozive. Neko je vrijeme samo sjedila, gledajući u prazno. Na
njezino pitanje o doktoru Smrtnu Frank Green, koji je bio njegov krunski
svjedok u slučaju nazvanom Ruže za ubijenu dragu, odgovorio je onako
kako je i očekivala. Uznemirio se osjetivši opasnost. Svaki, pa i najmanji
nagovještaj, da je možda pogriješio i u zatvor poslao nevinu osobu, izazvao
bi nepoželjni odjek u javnosti i nedvojbeno ugrozio čast Franka kao
mogućeg guvernera.
Doktor Smith vjerojatno opsjednut patnjom za kćerkom koristi svoju
osobitu vještinu da njezino lice daje drugim ženama, pomislila je. A Skip
Reardon samo je jedan od mnogobrojnih ubojica koji tvrde: Nevin sam.
Usprkos tome, znala je da ne može stati na tome i da mora stvari istjerati
na čistac. Kada u subotu odvede Robin plastičnome kirurgu, kojega je
preporučio Jonathan, pitat će ga je li među njegovim kolegama postoje oni
koji bi bili spremni određenom broju žena operacijom dati isto lice.
17
iste večeri u 6 i 30 Geoff Dorso je nevoljko pogledao u hrpu poruka koje su
se nakupile dok je bio na sudu. Pogled je skrenuo na prozor. Iz njegovoga
ureda u Newarku pružao se veličanstven pogled na New York, koji gaje
uvijek smirivao nakon napornoga dana provedenog na sudu. Geoff je bio
gradsko dijete. Rođenje na Manhattanu, gdje je živio do svoje jedanaeste
godine, kad se obitelj preselila u New Jersey, zbog čega je oduvijek sa
zadovoljstvom smatrao da s jednom nogom stoji na obje obale rijeke
Hudson.
Taj visok i vitak tridesetosmogodišnjak, imao je liniju koja nije otkrivala
njegovu strast za slatkim. Crna kosa i maslinasta koža ukazivale su na
talijansko podrijetlo, dok je izrazito plave oči naslijedio od bake, koja je
vukla irsko-engleske korijene.
Još uvijek je bio neženja, što se vidjelo po načinu na koji se odijevao.
Kravata se nikada nije slagala s uvijek pomalo izgužvanim odijelom. Ali,
gomila poruka na radnome stolu ukazivala je na njegov sjajni ugled koji je
stekao kao odvjetnik stručan za krivično pravo.
Pregledavajući poruke, izdvajao je one važne od nevažnih. Odjednom su
mu se nabrale obrve. Poruka Kerry McGrath da je nazove. Ostavila je dva
broja, kućni i uredski. O čemu se radi, pitao se. Na pomolu nije imao
nikakvo suđenje u okrugu Bergen, koji je bio u njenom djelokrugu.
Godinama je sretao Kerry na večerama koje je pripremala Komora i znao
je da se natječe za mjesto suca, ali nije ju u stvari poznavao. Poruka ga je
zaokupila. Sada je već bilo prekasno da je nazove u ured, pa je odlučio
pokušati kod kuće.
- Ja ću se javiti - viknula je Robin, dok je telefon zvonio.
Vjerojatno je za tebe, poluglasno je promrmljala Kerry, provjeravajući jesu
li špagete kuhane. Mislila sam da djeca ne primaju pozive sve dok ne
postanu tinejdžeri, razmišljala je. Prenula se, čuvši kako je Robin doziva: -
Javi se, mama!
Požurila je do kuhinjskoga zidnoga telefona. Nepoznati glas rekao je: -
Kerry.
- Da.
- Ovdje Geoff Dorso.
Bez razmišljanja ga je nazvala i ostavila mu poruku, što je odmah požalila.
Da Frank Green sazna kako nastoji stupiti u vezu s odvjetnikom Skipa
Reardona, sigurno bi podivljao. Ali, kocka je bila bačena.
- Geoff, ovo vjerojatno nije važno, ali... - Glas joj je postao gotovo
nečujan. Izbaci to konačno iz sebe, hrabrila se. - Geoff, moja je kći
nedavno imala automobilsku nesreću i ranu na licu obradio joj je doktor
Smith.
- Charles Smith, Dorso ju je zapanjeno prekinuo. - Otac Suzanne
Reardon!
- Da. Upravo o tome se radi. S njim se događa nešto jako čudno. Sada joj je
bilo mnogo lakše govoriti. Ispričala mu je za dvije žene koje su sličile
Suzanne.
- Želiš reći da im je Smith dao lice svoje kćeri? Dorso nije mogao vjerovati
svojim ušima. - Što se to, do đavola, događa?
- I ja se pitam. U subotu vodim Robin drugom plastičnom kirurgu.
Namjeravam ga pitati je li im liječnička etika dopušta da većem broju žena
daju isto lice. Pokušat ću razgovarati i s doktorom Smithom. Mislim da bih
s njim lakše izašla na kraj kada bih prije razgovora mogla pročitati cijeli
zapisnik sa suđenja. Znam da do njega mogu doći službenim putem preko
tužilaštva, ali to bi potrajalo. Osim toga, ne želim da se pročuje da ga
tražim.
- Imat ćeš ga već sutra - Dorso je obećao. Poslat ću ti ga u ured.
- Ne, pošalji mi ga kući. Dat ću ti adresu.
- Želio bih ga osobno donijeti i porazgovarati s tobom. Bi li ti odgovaralo
da dođem sutra navečer između 6 i 6 i 30? Obećajem da neću ostati duže
od pola sata.
- Naravno. Bit će mi drago.
- Vidimo se. I hvala ti, Kerry. Prekinuo je vezu. Kerry se zagledala u
telefon. U što sam se upustila?
pitala se. Nije joj promaklo uzbuđenje u Goeffovom glasu. Nisam trebala
upotrijebiti riječ »čudan«, razmišljala je. Započela sam nešto što možda
neću moći završiti.
Naglo se okrenula na šum uzavrele vode, koja se prelijevala preko ruba
lonca, u kojem su se kuhale špagete. Nije morala ni pogledati. Znala je da
je tjestenina koja je trebala biti al dente pretvorena u kašu.
18
Doktor Smith srijedom poslije podne nije ordinirao, nego je obično
operirao u svojoj ordinaciji ili odlazio u bolnicu u vizitu. Međutim, danas
je to vrijeme sačuvao za sebe. Vozio se istočnom 68. ulicom prema zgradi
s pročeljem od pješčenjaka, u kojoj su bili uredi tvrtke za odnose s
javnošću, za koju je radila Barbara Tompkins. Nije mogao vjerovati svojim
očima kada se približio zgradi i baš nasuprot njezinome ulazu ugledao
slobodno mjesto za parkiranje. Moći će nesmetano promatrati ulaz i čekati
dok ona ne iziđe.
Kada se konačno pojavila na vratima, nesvjesno se nasmiješio. Izgleda
prekrasno, pomislio je. Vidio je da je prihvatila njegov savjet, jer je svoju
bujnu kosu pustila da slobodno pada oko lica, naglašavajući njegovu
ljepotu, koju joj je on podario. Nosila je usku crvenu jaknu, crnu suknju
koja je dužinom bila do ispod koljena i niske cipele. Ostavljala je dojam
uspješne i otmjene mlade žene. A on je i predobro znao kako njezino lice
izgleda izbliza, jer ga je sam stvorio.
Dok je zaustavljala taksi, upalio je motor svoga 12 godina staroga crnoga
mercedesa. Iako je u Park aveniji u to doba dana bio gust promet, bez
poteškoća je slijedio taksi.
Vozili su prema jugu, sve dok se taksi nije konačno zaustavio ispred bara
The Four Seasons u 52. ulici. Barbara se sigurno s nekim sastaje, pomislio
je. Bar je u ovo vrijeme već sigurno pun, pa bih se mogao neprimjetno
ušuljati, pomislio je.
Odmahnuo je glavom, odbacivši tu pomisao. Umjesto toga krenuo je kući.
Sam pogled na nju bio mu je dovoljan. Čak i više od toga. U jednom
trenutku učinilo mu se da je ona Suzanne. Sada je imao neizrecivu potrebu
za samoćom. Jecaj mu je stegnuo grlo. Vozio je polako prema središtu,
neprestano ponavljajući: - Žao mi je, Suzanne. Tako mi je žao, Suzanne.

ČETVRTAK, 26. LISTOPADA

19
Kada god bi došao u Hackensack, Jonathan Hoover pokušao bi
nagovoriti Kerry da s njim ode na ručak. - Koliko tanjura juhe može čovjek
pojesti u kantini i ostati živ - uvijek bi je u šali pitao.
Dok su danas jeli hamburgere u Solari 'su, restoranu koji se nalazio iza
zgrade suda, Kerry mu je potanko ispričala o dvojnicama Suzanne Reardon
i razgovoru s Geoffom Dorsom, kao i o žestokom otporu svoga šefa kada
mu je rekla da je zanima slučaj Reardon.
Jonathan je bio vidljivo zabrinut. - Kerry, ne sjećam se dobro toga slučaja,
ali znam daje muž osuđen na osnovi čvrstih dokaza i daje nedvojbeno kriv.
Bilo kako bilo, mislim da se ne bi trebala miješati u to, tim više što je ime
Franka Greena vezano uz taj slučaj. Sjećam se daje Green zaslužan za to da
je muž proglašen krivim. Suoči se sa stvarnošću. Guverner Marshall još
uvijek je mlad. Odslužio je dva izbora i može se natjecati za treći, ali neće,
jer voli svoj posao. Želi da ga zamijeni Frank Green. Među nama rečeno,
oni su se već dogovorili. Green će obavljati guvernersku dužnost 4 godine,
a zatim će se, uz Marshal-lovu potporu, natjecati za Senat.
- A Marshall se vraća u Drumthwacket.
- Točno. Voli živjeti u guvernerskoj palači. Već sada je očito da će Green
biti predložen. Slatkorječiv je i zgodan. Ima veliki ugled, za koji je u
dobroj mjeri zaslužan slučaj Reardon. Osobito je pametan. Namjerava
voditi državu na način na koji je to do sada radio Marshall. Međutim, ako
kola zbog nečega krenu nizbrdo, njegovo imenovanje može biti dovedeno
u pitanje. Postoji još nekoliko mogućih osoba, koje žude za imenovanjem.
- Jonathan, ja želim reći samo to da bi trebalo provjeriti je li krunski
svjedok na tome suđenju imao ozbiljan dokaz, koji je mogao utjecati na
pouzdanost njegova iskaza. Znaš, otac pati kada mu umre kći, ali kod
doktora Smitha nije u pitanju samo bol, već nešto više.
- Kerry, Frank Green se proslavio zastupajući optužbu u toj parnici,
koja ga je dovela u središte pozornosti sredstava priopćavanja. Kada se
Dukakis natjecao za predsjednika, glavni čimbenik koji je utjecao na
njegov poraz bila je televizija. Objavljeno je da je pridonio oslobađanju
ubojice, koji je nakon toga izvršio niz krivičnih djela. Je li ti jasno što bi
sredstva priopćavanja učinila Greenu da se pročuje kako je možda osudio
nevina čovjeka na doživotni zatvor?
- Jonathan, trčiš pred rudo. Ne zanima me Green. Osjećam da je Smitha
nešto mučilo što je utjecalo na njegov iskaz. Bio je krunski svjedok
optužbe. Ako je lagao, pitam se je li Reardon kriv.
Kraj stola je stajao konobar, držeći lonac s kavom. - Želite li još kave,
senatore? - pitao je.
Jonathan je kimnuo glavom. Kerry je rukom prekrila svoju šalicu. - Ja ne
bih, hvala.
Jonathan se iznenada nasmiješio. - Kerry, sjećaš li se kada si nam čuvala
kuću i smatrala da vrtlar nije zasadio onoliko grmova koliko je predvidio,
kaneći urediti vrt.
- Sjećam se - rekla je zbunjeno.
- Onaj posljednji si dan krenula u pregled vrta, iz-brojala sve grmove,
shvatila da imaš pravo i pozvala ga na red pred njegovim radnicima.
Točno, zar ne?
Kerry je oborila pogled. - Da.
- Reci mi što se zapravo dogodilo.
- Nije bio zadovoljan s izgledom nekih grmova, nazvao je tebe i Grace na
Floridu, nakon toga ih je izvadio iz zemlje, namjeravajući ih zamijeniti
drugima.
- I što još?
- On je bio muž Gracine sestrične.
- Shvaćaš li sada što mislim? Nasmiješio se, ali već trenutak kasnije lice
mu je poprimilo ozbiljan izraz. - Kerrv, ako Franka Greena dovedeš u
neugodan položaj i ugroziš njegovo imenovanje, možeš se odmah
oprostiti sa sudačkim mjestom. Tvoje će se ime izgubiti u hrpi imena na
stolu guvernera Marshalla, i od mene će se tražiti da predložim nekoga
drugoga. Zašutio je i primio Kerrv za ruku. - Dobro razmisli o tome, prije
nego bilo što poduz-meš. Znam da ćeš donijeti pravu odluku.
2O
Geoff Dorso točno je u 6 i 30 pozvonio na ulaznim vratima. Robin ih je
odmah otvorila, želeći ga prva pozdraviti. Kerrv je najavila njegov dolazak
i objasnila joj da moraju razgovarati o jednom slučaju, što neće trajati duže
od pola sata. Robin je ranije večerala, obećavši da će dovršiti domaći
uradak, dok ona i Dorso završe službeni razgovor. Kerrv joj je zauzvrat
dopustila da preko vikenda gleda večernji program na televiziji, što joj
inače nije bilo dopušteno.
Ljubazno se nasmiješila Dorsou i povela ga prema dnevnome boravku. -
Mama će odmah doći. Ja sam Robin.
- Ja sam Geoff Dorso. - Kako tvoje lice? - pitao je, pokazujući na još
uvijek vidljive ožiljke.
- Dobro. Imali smo sudar sprijeda, staklo je letjelo na sve strane i razrezalo
mi lice.
- Izgleda da su rane dobro zacijeljele.
- To misli i doktor Smith, plastični kirurg koji ih je zašio. Mama kaže da ga
poznajete. Tako je ljigav.
- Robin! Pazi što govoriš! - upozorila ju je Kerry, ušavši u sobu.
- Iz dječjih usta istina - rekao je Dorso, nasmijavši se. - Kerry, tako mi je
drago da te vidim.
- I meni isto, Geoff. Nadam se da to iskreno mislim, proletjelo joj je
glavom, dok je s laganim osjećajem grižnje savjesti gledala u aktovku
nabreknulu od spisa, koju je držao pod rukom. - Robin...
- Znam. Domaći uradak. Idem, rekla je veselo. - Nisam najbolja učenica na
svijetu, pokušala je objasniti Ge-offu. U zadnjem školskom izvještaju piše
da se moram više truditi i redovito pisati domaće uratke.
- Ali, isto tako piše da dobro koristiš vrijeme i da zato često prva riješiš
dobivene zadatke - podsjetila ju je Kerry.
- Da, ali ponekad se zaboravim i počnem pričati s prijateljicom, jer mi je
dosadno. Sada idem. Mahnula im je i krenula prema stubama.
Geoff se nasmijao. - Iznimno dijete, a k tome i lijepo. Za 5 do 6 godina
morat ćeš učvrstiti vrata.
- Zastrašujuće predviđanje. Geoff, što želiš? Kavu, piće ili čašu vina?
- Ništa, hvala. Obećao sam da ti neću oduzeti mnogo vremena. Stavio je
aktovku na stolić. - Želiš li da ovdje pogledamo zapisnik?
- Da. Sjela je pokraj njega na kauč.
Izvadio je dva debela, ukoričena zapisnika sa suđenja. - Ima 1000 stranica.
Ako stvarno želiš shvatiti što se dogodilo, savjetujem ti da zapisnik
pomnjivo pročitaš. Iskreno rečeno, stidim se načina na koji smo vodili
obranu. Znam daje Skip morao svjedočiti, ali nismo ga dobro pripremili.
Osim toga, nismo potanko ispitali svjedoke optužbe. Imali smo samo dvije
osobe koje su svjedočile o Skipovom karakteru, a trebali smo ih imati 20.
- Zašto se obrana vodila na taj način? - pitala je Kerry.
- Ja sam tada bio najmlađi odvjetnik u tvrtki Farrell i Strauss. Jednom
davno Farrell je nedvojbeno bio dobar branitelj. Ali, u vrijeme kada ga je
unajmio Skip Reardon, njegova je karijera bila u zalazu. Već odavno je dao
svoje i jednostavno ga nije zanimalo još jedno suđenje za ubojstvo. Mislim
da bi Skip prošao mnogo bolje da je uzeo ne-iskusnijeg odvjetnika, ali
mladoga i spremnoga za borbu.
- Zar nisi mogao ti preuzeti obranu?
- Ne. Tek sam diplomirao pravo i nisam bio spreman za ulazak u arenu.
Gotovo i nisam sudjelovao u samome suđenju. Bio sam zapravo Farrellovo
potrkalo. Iako sam bio neiskusan, shvatio sam da se obrana vodi jako loše.
- Frank Green gaje samljeo unakrsnim ispitivanjem, zar ne?
- Kao što si već i pročitala, naveo je Skipa na priznanje da se toga jutra
svađao sa Suzanne, da je razgovarao sa svojim računovođom kako bi
saznao koliko bi morao platiti za razvod i da se kući vratio navečer u 6 sati
i ponovno se počeo svađati sa Suzanne. Mrtvozornik je ustvrdio da
je smrt nastupila u vremenu između 6 i 8 sati te večeri, pa je Skip, na
osnovi vlastitoga iskaza, mogao biti na mjestu zločina u vrijeme ubojstva.
- U novinskome izvještaju koji sam pročitala, piše da je Skip tvrdio kako
se vratio u ured, popio nekoliko pića i zaspao. Prilično prozirno, primijetila
je Kerry.
- Prozirno, ali istinito. Skip je bio uspješan poslovni čovjek. U početku je
gradio vrsne kuće, da bi postupno posao proširio na gradnju trgovačkih
središta. Iako je veći dio vremena provodio u uredu, često bi obukao radno
odijelo i dan proveo sa svojim radnicima na gradilištu. To je učinio i na
dan ubojstva, prije nego se iscrpljen vratio u ured.
Otvorio je zapisnik. - Označio sam ti stranice na kojima se nalaze Skipov i
Smithov iskaz. Sigurni smo da je još netko bio upleten i s razlogom
vjerujemo da je to bio muškarac. Skip je tvrdio da je Suzanne imala vezu s
nekim muškarcem, a možda čak i s više njih. Uzrok svađi koja je uslijedila
nakon njegovoga dolaska kući, bile su ruže. Zatekao ju je kako u vazu
stavlja crvene ruže - ruže za ubijenu dragu - mislim da su ih tako nazvali
novinari -a koje joj on nije poslao. Tužitelj je tvrdio da je Skip po-divljao,
udavio je i razbacao ruže po njenome tijelu. Skip je tvrdio suprotno,
izjavljujući da je ona još uvijek bila živa kada je on odlazio od kuće.
- Je li se itko sjetio da kod mjesnih cvjećara provjeri narudžbe koje su
primili toga dana? Ako Skip nije kući donio ruže, netko ih je morao poslati.
- Ako ništa drugo, Farrell je bar to učinio. Ispitani su svi cvjećari u okrugu
Bergen, ali bez uspjeha.
- Shvaćam.
Geoff je ustao. - Kerry, znam da mnogo tražim od tebe, ali molio bih te da
pozorno pročitaš zapisnik. Obrati posebnu pozornost na Smithov iskaz.
Želio bih biti nazočan kad s njim budeš razgovarala o operacijama kojima
drugim ženama daje lice svoje kćeri.
Otpratila ga je do vrata. - Nazvat ću te za nekoliko dana - obećala je.
Zastao je i okrenuo se prema Kerry. - Zamolio bih te još nešto. Pođi sa
mnom u državni zatvor Trenton i razgovaraj sa Skipom. Kunem ti se
grobom moje bake da ćeš, kada ti jadnik ispriča što se zbilo, čuti pravu
istinu.

21
Skip Reardon ležao je u svojoj ćeliji u državnom zatvoru Trenton,
gledajući večernje vijesti u 6 i 30. Večera je prošla i kao uvijek, bila je
jednolična i bez okusa. U posljednje je vrijeme postajao sve nemirniji i
razdražljiviji. Deset je godina živio između nade i očaja, ulažući žalbe
višem sudu, što ga je psihički potpuno dotuklo.
Postao je utučen i ravnodušan. Znao je da Geoff Dor-so neće nikada
odustati i da će nastaviti tražiti nove osnove za priziv, ali raspoloženje se u
zemlji mijenjalo. Na vijestima su se sve češće javljale zamjerke na
mnogobrojne prizive s kojima su osuđeni kriminalci zatrpavali prizivne
sudove, kao i isticanje potrebe da se tome konačno stane na kraj. Ako
Geoff ubrzo ne nađe dokaze za novi priziv, koji će ga konačno osloboditi
svake krivnje, sljedećih će 20 godina provesti u ovome zatvoru.
U trenucima najdubljeg očaja, Skip bi razmišljao o godinama prije
ubojstva, shvaćajući kako je jednim krivim potezom uništio svoj život. Bio
je pred zarukama s Beth, kada ga je gotovo prisilila da odu na zabavu
njezine sestre, udate za kirurga. Beth se u posljednji trenutak razboljela,
natjeravši ga da ode bez nje i dobro se zabavi.
Da, baš sam se krasno zabavio, s podsmjehom je pomislio, sjećajući se te
večeri. Među uzvanicima su bili Suzanne i njen otac. Čak ni sada, nakon
toliko godina, nije mogao zaboraviti trenutak kada ju je ugledao. Iako je
odmah shvatio da je ona osoba koja donosi nevolju, ipak se u nju bezumno
zaljubio.
Uzrujan je ustao s kreveta, ugasio televizor i pogledao prema polici iznad
zahodske školjke, na kojoj je stajao zapisnik sa suđenja. Znao ga je gotovo
napamet. Baš tu i spada, iznad školjke, ogorčeno je pomislio. Nikakve ko-
risti od njega. Trebao bih ga razderati i baciti u školjku.
Protegnuo se. Prije je tjelesnu snagu održavao kroz naporni rad na
gradilištima i redovite odlaske u teretanu, a sada svake večeri radeći
sklekove i čučnjeve. Pogledao se u malo zrcalo s plastičnim okvirom, koje
je visjelo na zidu. Njegovu crvenu kosu prošarale su sjedine, a lice, nekada
rumeno od čestoga boravka na zraku, sada je postalo blijedo kao kreč.
Cesto je sanjario kako je nekim čudom opet slobodan i sretan da može
graditi kuće. Teško je podnosio zatvorenost među četiri zida i stalnu
izloženost buci. U mislima je stvarao nacrte o gradnji kuća za srednji
stalež, velikih prozora koji bi davali dovoljno svjetla i sunca i bile
odvojene jedna od druge da bi se osigurao osobni mir. Notese sa slobodnim
listovima ispunio je crtežima kuća koje je zamišljao.
Pokazivao bi ih Beth za vrijeme njezinih posjeta. Iako ju je u posljednje
vrijeme pokušavao nagovoriti da više ne dolazi, ona se nije dala
obeshrabriti. Dok bi gledali crteže, razgovarali bi o tim kućama kao da će
se on stvarno jednoga dana vratiti na svoj posao koji toliko voli.
Ali, sada se pitao kako će svijet izgledati i gdje će ljudi živjeti, kada
jednoga dana konačno iziđe iz toga užasnoga zatvora.

22
Kerry je znala da će to biti još jedna duga noć. Zapisnik sa suđenja počela
je čitati odmah nakon Geoffovog odlaska i samo nakratko prekinula dok se
Robin spremala na spavanje.
Grace Hoover nazvala je u 9 i 30. - Jonathan je na nekom sastanku, a ja
ležim u krevetu. Iznenada sam osjetila potrebu da s nekim razgovaram.
Imaš li vremena?
- Za tebe uvijek, Grace. Kerry je to iskreno mislila. Poznavala je Grace i
Jonathana već 15 godina i cijelo to vrijeme promatrala je njeno tjelesno
propadanje. U početnom stupnju bolesti služila se štapom, da bi nakon
nekoga vremena prešla na štake i konačno završila u invalidskim kolicima.
Ta nekada društveno angažirana žena, sada je bila gotovo stalno -prikovana
uz kuću. Održavala je vezu s prijateljima i ponekad ih pozivala na večere.
Jednom je rekla Kerry: - Znaš, radije pozivam goste u kuću, nego da sama
izlazim, jer to bi iziskivalo previše napora.
Nikada nije čula Grace da se žali. Kerry joj je jednom rekla koliko se divi
njenoj hrabrosti, na što je Grace odgovorila s bolnim ogorčenjem: - Čovjek
radi ono što mora.
Nekoliko minuta nakon prijateljskoga čavrljanja, postalo joj je jasno da je
Grace nazvala s nekim razlogom. - Kerry, danas si ručala s Jonathanom.
Moram ti otvoreno reći da je on jako zabrinut.
Kerry je strpljivo slušala dok je Grace objašnjavala zbog čega je Jonathan
zabrinut, da bi konačno rekla: - Kerry, Jonathan je već 20 godina u Senatu i
jako je moćan, ali ne toliko da prisili guvernera da te imenuje novim
sucem, ako bilo čime dovedeš u neugodan položaj čovjeka koga je on
odredio za svoga nasljednika. Usput - dodala je - Jonathan nema pojma da
sam te nazvala.
Očito je pred Grace istresao sve što ga je mučilo, Kerry je pomislila. Pitam
se što bi Grace rekla da vidi čime se trentačno bavim.
Razgovarajući s Grace, Kerry je cijelo vrijeme bila svjesna da izbjegava
reći istinu, trudeći se da je uvjeri kako nema ni namjere ni želje izazivati
neprilike. - Slušaj Grace, kada bi se otkrilo da je doktor Smith lažno svje-
dočio, mislim da bi ljudi još više cijenili Franka Greena, ako bi on
preporučio sudu da se Reardonu osigura novo suđenje. Mislim da mu
javnost ne bi nimalo zamjerila što se u dobroj namjeri oslonio na liječnikov
iskaz. Nije imao nikakvoga razloga da u njega sumnja.
- I ne zaboravi, dodala je, nisam uvjerena da je pravda zadovoljena u
slučaju Reardon. Igrom slučaja sam naletjela na doktora Smitha. Vjeruj mi,
ako ovo ne izvedem na čistac, više nikada neću imati miran san.
Nakon telefonskog razgovora, Kerry je nastavila čitati sudski zapisnik,
praveći bilješke i zapisujući pitanja. Nije ga ispuštala iz ruku, sve dok
konačno nije došla do kraja.
Ruže za ubijenu dragu: Je li Skip Reardon lagao, tvrdeći da ih nije ni donio
ni poslao? Ako je govorio istinu i ako ih stvarno nije poslao, tko je to
učinio?
Dolly Bowles, dadilja koja je u noći ubojstva čuvala djecu u kući na drugoj
strani ulice, tvrdila je daje te večeri u 9 sati vidjela auto ispred kuće
Reardonovih. Ali, susjedi su imali zabavu, pa su neki njihovi gosti parkirali
na ulici. Dolly je bila loša svjedokinja. Frank Green iznio je činjenicu da je
ona te godine u 6 navrata prijavila ljude sumnjiva izgleda, kako se motaju
po susjedstvu. Svaki put se uspostavilo da je sumnjivac službeni
dostavljač. To ju je isključivalo kao pouzdanu svjedokinju. Kerry je bila
sigurna da je porota zanemarila njen iskaz.
Skip Reardon nije nikada dotada došao u sukob sa zakonom i smatran je
ozbiljnim građaninom, ali usprkos tome još je jedna osoba pozvana da
svjedoči o njegovom karakteru. Zašto?
Prije ubojstva Suzanne, u Alpineu je opljačkano nekoliko kuća. Skip
Reardon je tvrdio da je te kobne večeri nestalo nekoliko komada
Suzanneinog nakita i da je spavaća soba prekopana. Međutim, na
toaletnom stoliću pronađena je kutija puna vrijednoga nakita, pa je optužba
pozvala za svjedoka domaćicu Reardonovih koja je odlučno izjavila daje
Suzanne uvijek ostavljala sobu u neredu. - Probala bi tri ili četiri haljine, i
ostavila ih bačene na podu, ako bi odlučila obući nešto drugo. Toaletni
stolić uvijek je bio posut puderom, a ručnici razbacani po sobi. Cesto sam
dolazila u napast da dam otkaz.
Dok se spremala u krevet, Kerry je razmišljala o onome što je pročitala.
Znala je što mora učiniti: prvo, ugovoriti sastanak s doktorom Smithom, a
drugo, posjetiti Skipa Reardona u državnom zatvoru Trenton.

Petak, 27.listopada
23
Kerry je bila razvedena 9 godina i za to je vrijeme povremeno izlazila s
muškarcima, ali ni jedan joj se nije posebno svidio. Margaret Mann bila joj
je najbolja prijateljica, a upoznale su se na Boston Collegeu. Marg je bila
plavokosa i sitna, pa su ih u koledžu nazivali velika i mala. Sada je živjela
u zapadnoj 86. ulici i bavila se bankovnim ulaganjima. Bila je primjer
prijatelja u kojega se uvijek moglo pouzdati. Kerry bi ponekad petkom
pozvala djevojku da pazi na Robin i odvezla bi se na Manhattan. Ona i
Margaret bi večerale, a zatim odlazile na neku broadway-sku predstavu ili
u kino, a ponekad bi nakon večere ostajale sjediti uz desert pričajući
satima.
Kerry je u petak navečer stigla u Margaretin stan prilično umorna i odmah
je s uzdahom olakšanja sjela na mekani kauč, ispred kojega se nalazio
stolić s pladnjem sira i grožđa.
Margaret joj je dodala čašu vina. - Naiskap! Danas izgledaš izvrsno.
Kerry je nosila maslinastozeleni kostim s dugom jaknom i suknjom do
ispod koljena. Bacivši pogled na njega, slegnula je ramenima.
- Hvala na laskanju. Konačno sam ulovila priliku da kupim nekoliko novih
stvari, koje ponosno pokazujem cijeli tjedan.
Margaret se nasmijala. - Sjećaš se kako je tvoja majka, stavljajući ruž na
usnice uvijek govorila: Nikada ne znaš gdje možeš naletjeti na ljubav. -
Imala je pravo, zar ne?
- Da. Ona i Sam su u braku već 15 godina. Kada dođu k nama na Istok, ili
ih Robin i ja posjetimo u Co-loradu, uvijek se drže za ruke.
- I nas dvije bismo trebale biti tako sretne i zaljubljene - rekla je Margaret,
osmjehnuvši se. Iznenada se uozbiljila. - Kako je Robin? Nadam se da joj
rane dobro zacjeljuju.
- Iako se čini da je sve u redu, sutra je vodim drugome plastičnom kirurgu.
Želim čuti još nečije mišljenje.
Nakon kraćega oklijevanja, Margaret je rekla: Pokušavala sam ti to nekako
predložiti. Kada sam u uredu pričala o nesreći i spomenula ime doktora
Smitha, Stuart Grant, jedan od naših službenika, odmah se raspričao. Nje-
gova se žena željela riješiti vrećica pod očima, pa je otišla doktoru Smithu.
U njegovoj ordinaciji bila je samo jedanput i nikada više, jer joj se učinilo
da se doktor ne ponaša normalno.
Kerry se naglo uspravila. - Zašto je stekla takav dojam?
- Ona se zove Sušan, a doktor Smith ju je stalno oslovljavao Suzanne.
Rekao je da joj može srediti vrećice, ali bi radije izvršio zahvat na cijelom
licu, jer ima tako zahvalne kosti koje može lako preoblikovati i od nje stvo-
riti ljepoticu, pa bi bila luda propustiti takvu priliku.
- Kada je bila kod njega?
- Prije 3 ili 4 godine. Hej, skoro sam zaboravila. Smith je trabunjao nešto o
tome kako ljepota za sobom povlači odgovornost, jer se ne smije dopustiti
da njome neke žene izazivaju ljubomoru i nasilničko ponašanje. Zastala je,
a onda zapitala: - Kerry, što se dogodilo? Izgledaš tako čudno.
- Marg, ovo je važno. Jesi li sigurna da je Smith rekao kako žene izazivaju
ljubomoru i nasilje?
- Sto posto. Ponovila sam ti od riječi do riječi ono što mi je rekao Stuart.
- Imaš li Stuartov broj telefona? Htjela bih razgovarati s njegovom ženom?
- Imam, ali u uredu. Žive u Greenwichu i znam da njihov broj nije u
imeniku, pa ćeš morati pričekati do ponedjeljka. Ali, molim te, reci mi o
čemu se zapravo radi?
- Ispričat ću ti za večerom - Kerry je rekla rastreseno. Razmišljala je o
iskazu doktora Smitha. Svaka joj se riječ sudskoga zapisnika urezala u
pamet. Smith se zakleo da je Suzanne živjela u stalnom strahu od Skipove
neosnovane ljubomore. Je li lagao? Je li Suzanne dala Ski-pu povoda za
ljubomoru? Ako je, tko je bio drugi muškarac?

Subota, 28. listopada

24
Geoff Dorso u subotu je u 8 ujutro nazvao Kerry. - Javio sam se u ured i
dobio tvoju poruku - rekao je. - Poslije podne idem u Trenton. Možeš li ići
sa mnom? - Objasnio je da u zatvor moraju stići do 1 i 45, kako bi se na
vrijeme prijavili za posjet u 3 sata.
- Naravno - odgovorila je odmah. - Moram se pobrinuti za Robin. Naći
ćemo se u zatvoru.
Kerry je s Robin, koja je bila kao na iglama, dva sata poslije stigla u
ordinaciju osobito cijenjenoga plastičnoga kirurga doktora Bena Rotha,
koja se nalazila u Livingsto-nu, New Jersev.
- Propustit ću nogometnu utakmicu - Robin je rekla uzrujano.
- Samo ćeš malo zakasniti i to je sve - Kerry ju je pokušala smiriti. - Ne
brini se.
- Jako zakasniti, bolje rečeno. Zašto me doktor ne može primiti poslije
utakmice?
- Da si mu poslala svoj raspored, možda gaje mogao uskladiti sa svojim -
rekla je Kerry, zadirkujući je.
- Oh, mama!
- Možete uvesti Robin, gospođo McGrath - najavila je službenica na
recepciji.
Doktor Roth bio je u srednjim tridesetim, topao i pristupačan. Dobrodošla
promjena nakon doktora Smitha. Pomnjivo je pregledao Robinino lice. -
Posjekotine su vjerojatno izgledale gadno nakon nesreće, ali nisu duboke.
Rana je površinska i staklo nije oštetilo potkožje, pa neće ostati nikakve
posljedice.
Robin je pao kamen sa srca. - Divno, baš vam hvala, doktore. Idemo,
mama.
- Pričekaj me u čekaonici, Robin. Moram razgovarati s doktorom. Neće
trajati ni minutu.
Kerrv je to rekla načinom koji je značio Nemoj mi proturječiti i Robin je
znala da tako i misli.
- Dobro - rekla je Robin dok je izlazila i namjerno glasno uzdahnula.
- Znam da vas čeka još mnogo pacijenata, pa ću biti jako kratka. Moram
vas nešto pitati.
- Ne brinite se, imam vremena. O čemu se radi, gospođo McGrath?
Kerrv mu je ukratko ispričala ono što je vidjela u ordinaciji doktora
Smitha. - Imam dva pitanja - rekla je. - Može li se svakome operacijom
dati izgled neke druge osobe, ili samo onima koji imaju odgovarajući oblik
kostiju? Znam da je moguće dati isto lice većem broju ljudi, pa me zanima
rade li to plastični kirurzi, odnosno daju li namjerno nekome tuđe lice?
Kerrv se 20 minuta kasnije pojavila u čekaonici i odmah s Robin krenula
na nogometno igralište. Robin nije bila rođena sportašica poput svoje
majke, pa je Kerrv s njom provodila sate vježbajući, jer je Robin čvrsto
odlučila postati dobra igračica. Dok ju je sada promatrala kako sigurnim
udarcem šalje loptu prema golu, Kerry je još uvijek razmišljala o riječima
doktora Roma: - Činjenica je da neki kirurzi određenome broju ljudi daju
isti nos, bradu ili oblik očiju, ali ni u snu ne bih mogao pomisliti da bi bilo
koji kirurg u biti klonirao lica svojih pacijenata.
U 11 i 30 uhvatila je kćerin pogled i rukom joj dala znak da odlazi. Robin
će s igrališta otići sa svojom najboljom prijateljicom Cassie, kod koje će
provesti poslijepodne.
Nekoliko minuta kasnije Kerry je već krenula u Tren-ton.
U državnom je zatvoru bila već nekoliko puta. Pogled na bodljikavu žicu i
tornjeve s čuvarima u njoj, uvijek su izazivali sumorno raspoloženje. Bilo
je to posljednje mjesto na svijetu koje je željela vidjeti.

25
Geoff je čekao Kerry u prostoriji za upisivanje posjetitelja. - Stvarno mi je
drago da si uspjela doći, rekao je. Dok su čekali da dođe vrijeme za
najavljeni posjet, vrlo su malo razgovarali. Geoff je shvaćao da Kerry u
tom trenutku nije bilo do razgovora.
Stražar im se približio točno u 3 sata i rekao da ga slijede. Kerry ni uz
najbolju volju nije mogla zamisliti kako Skip Reardon sada izgleda.
Vidjela ga je samo jedanput prije deset godina, i to onoga dana kada mu je
izrečena presuda. U sjećanju joj je ostao visok i zgodan mladi muškarac,
širokih ramena i plamene kose. Ali ono što joj se usjeklo u pamet nije bio
njegov izgled, već ono što je rekao: - Doktor Smith je lažac. Kunem se
pred Bogom i ovim sudom da ja govorim istinu, a on laže!
- Što si rekao Skipu Reardonu za mene? - pitala je Geoffa, dok su čekali
da zatvorenika dovedu u prostoriju za posjete.
- Samo to da se neslužbeno zanimaš za njegov slučaj i da se želiš s njim
sastati. Kunem ti se, Kerry, da sam mu rekao neslužbeno.
- U redu. Vjerujem ti.
- Evo, dolazi.
Kada je ušao, vidjela je da na sebi ima zatvorsko odijelo. Osim sjedina koje
su prošarale njegovu crvenu kosu i bora oko očiju, izgledao je gotovo isto
kao onoga dana kada mu je prije 10 godina izrečena kazna. Osmijeh mu je
ozario lice kada ga je Geoff upoznao s Kerry.
Osmijeh pun nade, pomislila je Kerry, pitajući se teška srca nije li trebala
biti opreznija i pričekati s ovim posjetom dok ne sazna nešto više o tom
slučaju.
Geoff je odmah prešao na stvar. - Skip, kao što sam ti već prije rekao,
gospođa McGrath želi ti postaviti nekoliko pitanja.
- Shvaćam. Odgovorit ću na sva bez obzira kakva ona bila. Govorio je
iskreno, iako pomalo bezvoljno. - Nemam što kriti, znate tu staru izreku.
Kerry se nasmijala i odmah mu postavila pitanje zbog kojega je i došla. -
Dajući iskaz, doktor Smith se zakleo da vas se njegova kći bojala i da ste
joj prijetili. Vi ste tvrdili da on laže. Ali, recite mi, zbog čega bi on lagao?
Skip je držao prekrižene ruke i na stolu. - Gospođo McGrath, da mogu
objasniti postupke doktora Smitha, možda sada ne bih bio ovdje. Suzanne i
ja smo bili u braku 4 godine i za to ga vrijeme nisam često viđao. Kada bi
Suzanne otišla u New York, ponekad bi s njim večerala, ili bi on došao k
nama i to obično kada sam ja bio na službenome putu. U to je vrijeme moj
posao cvjetao. Gradio sam po cijeloj zemlji i kupio u Pennsvlvaniji
zemljište za koje sam imao velike zamisli. Redovito sam bio odsutan po
nekoliko dana. Kada sam se nalazio u društvu s doktorom Smithom, nikada
nismo mnogo govorili. Ničim nije pokazivao da mu nisam drag, niti mi
davao do znanja da je život njegove kćeri ugrožen.
- Jesi li opažao neke promjene u njegovome ponašanju kad je s vama bila
Suzanne? - pitao je Dorso.
Skip ga je pogledao. - Ti si čovjek s mnogo obzira, Geoff. Znaš birati
riječi. Kako si samo postavio to pitanje. Čekaj malo. Sada sam se sjetio.
Kada sam pohađao crkvenu školu, časne sestre bi se razljutile kada smo
razgovarali u crkvi i upozoravale nas da trebamo imati poštovanja prema
mjestu na kojem se nalazimo i prema svetinjama koje se u njemu nalaze.
Na taj se način Smith ponašao prema svojoj kćeri. Iskazivao joj je štovanje
i obožavao je kao sveticu.
Kako je upotrijebio čudne riječi da bi pokazao odnos Smitha prema kćeri,
pomislila je Kerry.
- Prema njoj se ponašao i jako zaštitnički - Reardon je dodao. Dok smo se
jednom s njim vozili nekamo na večeru, primijetio je da Suzanne nije
stavila sigurnosni pojas. Upustio se u dugo predavanje o tome kako se
prema sebi treba ponašati odgovorno. Njezino ga je ponašanje u stvari
uzrujalo, možda čak i razljutilo.
Na isti je način održao bukvicu meni i Robin, pomislila je. S olakšanjem je
priznala samoj sebi da Skip Reardon daje dojam iskrenoga i poštenoga
čovjeka.
- Kako se Suzanne ponašala prema njemu?
- Uglavnom s poštovanjem. Iako je pred kraj - prije nego je ubijena -
posljednjih nekoliko puta dok sam bio s njima, otvoreno pokazivala da je
on uznemiruje.
Kerry je prešla na druge vidove suđenja, pitajući ga za izjavu koju je dao
pod zakletvom, kako je primijetio neposredno prije ubojstva, da Suzanne
nosi skupocjeni nakit koji joj on nije poklonio.
- Gospođo McGrath, želio bih da razgovarate s mojom majkom. Ona vam
to može potvrditi. Ima Suzanneinu sliku koja je izašla u jednim mjesnim
novinama, a snimljenu na zabavi upriličenoj u dobrotvorne svrhe, a na
kojoj se jasno vidi starinska dijamantna igla, koju je nosila na reveru jakne.
Snimljena je samo nekoliko tjedana prije njezinoga ubojstva. Kunem vam
se da je ta igla s još nekoliko komada skupocjenoga nakita, koji joj ja
nisam poklonio, toga jutra bila u kutiji za nakit. Tvrdim to sa sigurnošću,
jer je baš taj nakit bio jedan od uzroka naših svađa. Ponovno vam kažem,
taj nakit se nalazio u kutiji tog jutra, a drugi dan ga više nije bilo.
- Mislite da ga je netko uzeo?
Reardonu je postalo neugodno. - Ne znam je li ga netko uzeo, ili ga je ona
nekom vratila, ali kažem vam da sljedećega jutra nakita više nije bilo.
Pokušavao sam to reći policiji, kako bi se ustanovilo što se s njim
dogodilo, ali od samoga početka bilo je očito da mi ne vjeruju. Mislili su
da ih pokušavam odvesti na krivi put, kako bi izgledalo da ju je opljačkao i
ubio neki uljez.
- I još nešto - nastavio je. - Moj se otac borio u II. svjetskom ratu, a nakon
njegovoga završetka, živio je dvije godine u Njemačkoj. Kući je sa sobom
donio sićušni okvir za slike, koji je poklonio majci kada su se zaručili.
Mama ga je poklonila meni i Suzanne kao vjenčani dar. Suzanne je u njega
stavila svoju sliku, koju sam najviše volio i držala je na noćnom stoliću u
našoj spavaćoj sobi. Majka je primijetila da je okvir nestao, dok smo, prije
moga uhićenja, slagali Suzannine stvari. Siguran sam da je onoga jutra
okvir bio na stoliću.
- Pokušavate li reći, kako je one noći kada je ubijena vaša žena, netko
ukrao nakit i okvir za slike? - pitala je Kerry.
- Govorim vam o onim stvarima za koje sam siguran da su nestale. Nemam
pojma kamo su nestale i jesu li povezane s ubojstvom. Znam da više nisu
bile tamo gdje su se prije toga nalazile i da policija o njima nije željela pro-
vesti istragu.
Kerry je podigla pogled s bilježaka i zagledala se u oči čovjeka koji je
sjedio nasuprot nje.
- Skip, kakav je bio vaš odnos sa ženom? Reardon je uzdahnuo. - Kada
sam je ugledao, kao
da sam doživio udar groma. Bila je prekrasna. Bila je otmjena. Bila je
duhovita. Jednom rječju, bila je tip žene koja usrećuje muškarce. Nakon
vjenčanja...Zastao je. - Naša je veza bila strastvena i bez topline, gospođo
McGrah. Odgojen sam na moralnim načelima da se mora poduzeti sve
kako bi se sačuvao brak i da je razvod posljednja mogućnost kojoj bi se
trebalo pribjeći. Ali, naravno, imali smo i lijepih trenutaka. Jesam li bio
sretan ili zadovoljan? Ne, nisam. Ali, u ono vrijeme sam bio zaokupljen
stvaranjem svoje tvrtke, pa sam provodio sve više i više vremena na poslu.
Na taj sam način izbjegavao suočavanje s gorkom stvarnošću i
razočaranjem zbog neuspjeloga braka.
- Što se tiče Suzanne, izgledalo je da ima sve što je željela. Novac se
gomilao. Sagradio sam joj kuću, kakvu je oduvijek željela. Dane je
provodila u klubu, igrajući golf i tenis. Uzela je dekoratera uz čiju je
pomoć dvije godine namještala i uređivala kuću. U Alpineu živi Jason
Arnott koji je stručnjak za starine. On je vodio Suzanne na aukcije
i savjetovao joj što da kupi. Počela je nositi skupu odjeću vrhunskih
modnih dizajnera. Bila je poput djeteta, koje želi da je svakoga dana Božić.
Budući da sam danonoćno radio, imala je slobodnoga vremena napretek i
mogla je raditi sve što joj se prohtjelo. Obožavala je odlaziti na mjesta koja
su bila mamac za novinare, jer je znala da će joj slika izaći u novinama.
Dugo sam mislio da je sretna, ali kad sada razmišljam o onome vremenu,
siguran sam da je ostala sa mnom samo zato jer joj se nije ukazala bolja
prilika.
- Dok... - Geoff ga je ohrabrio da nastavi.
- Dok nije upoznala nekoga, tko joj je postao jako važan - Reardon je
nastavio. - To se dogodilo u vrijeme kada sam primijetio nakit, koji prije
nisam nikada vidio. Neki su komadi bili starinski, a neki jako moderni.
Tvrdila je da ga je dobila od oca, ali znao sam da laže. Sav je nakit sada
kod njenoga oca, uključujući i onaj koji sam joj ja dao.
Kada je čuvar viknuo da je vrijeme isteklo, Skip Reardon je ustao i
otvoreno pogledao Kerry. - Gospođo McGrath, nisam kriv. Ovdje bi
umjesto mene trebao biti Suzannein ubojica. Ali on je na slobodi. Znam da
negdje postoji nešto čime će se to dokazati.
Geoff i Kerry zajedno su krenuli na parkiralište. - Sigurno nisi stigla ručati
- rekao je. Hajdemo nešto na brzinu pojesti. - Nemam vremena. Geoff,
moram ti reći da, na osnovi onoga što sam danas čula, ne vidim razlog
zbog kojega bi doktor Smith lagao o Skipu Reardonu. Skip kaže da su njih
dvojica bili u donekle prijateljskom odnosu. Čuo si ga kad je rekao da nije
vjerovao Suzanne daje nakit dobila od oca. Ako je postao ljubomoran zbog
tog nakita, onda... Nije završila rečenicu.

Nedjelja, 29. listopada

26
U nedjelju u jutro Robin je ministrirala na misi u 10 sati. Dok je Kerry
gledala kako se procesija kreće od sakristije kroz sredinu crkve, prisjećala
se kako je kao dijete uvijek željela ministrirati, ali ta joj se želja nikada nije
ispunila, jer je to bilo dopušteno samo dječacima.
Vremena se mijenjaju, pomislila je. Nikada nisam mogla sanjati da ću
svoju kćer vidjeti pred oltarom, niti da ću se razvesti, niti da ću jednoga
dana postati sutkinja. Možda postanem sutkinja, ispravila se. Dovesti
Franka Greena u nepriliku bilo bi isto kao to učiniti guverneru. Zadala bi
smrtonosan udarac svom imenovanju. Možda je ozbiljno pogriješila kada
je jučer posjetila Skipa Reardona. Zašto ponovno upropastiti svoj život,
kad je to već jednom učinila?
Uspjela je prebroditi bolno razdoblje krizu u koju je upala zbog Boba
Kinellena, kojega je voljela, a koji joj je slomio srce kad ju je ostavio. To
je u njoj izazvalo bijes, a kasnije prezir prema samoj sebi što nije ranije
shvatila koliki je on sporazumaš. Sada je prema njemu bila ravnodušna,
osim kada je u pitanju bila Robin. Međutim, sam pogled na parove u crkvi,
bez obzira jesu li bili njezinih
godina, mlađi ili stariji - što nije bilo važno- u njoj je izazivao tugu. Da je
bar Bob bio onakva osoba za kakvu sam vjerovala da jest. Da je bar onakav
za kakvoga sam sebe drži. Sada bismo bili u braku već 11 godina i sigurno
bismo imali još djece osim Robin. Oduvijek je željela troje.
Dok je gledala Robin kako nosi vrč s vodom i posudu za pranje ruku za čin
posvećenja, njezina je kćerka podigla glavu i njihovi su se pogledi sreli.
Njezin ju je osmijeh dirnuo u srce. Zbog čega se žalim, pitala se. Bez
obzira što će se dogoditi, imam nju. Iako njezina i Bobova veza nije ni
izdaleka bila savršena, iz nje je proizašlo nešto vrijedno. Nitko osim nje i
Boba nije mogao stvoriti tako prekrasno dijete, zaključila je.
Promatrajući svoju kćer, prisjetila se jednoga drugoga oca i kćeri, koja je
bila jedinstven primjerak stvoren iz njegovih gena i gena njegove bivše
žene. Doktor Smith je dajući iskaz rekao da se nakon razvoda njegova
bivša žena preudala i preselila u Kaliforniju i da je njezin novi muž
posvojio Suzanne, za što je on dao odobrenje, smatrajući da je tako
najbolje za Suzanne.
- Ali, poslije majčine smrti vratila se meni - rekao je. - Bio sam joj
potreban.
Skip Reardon je rekao da je ponašanje doktora Smi-tha prema kćeri
graničilo s obožavanjem. Kada je to čula, glavom joj je proletjelo pitanje
od kojega joj je zastao dah. Ako je doktor Smith operirao druge žene dajući
im izgled svoje kćeri, je li možda nešto učinio da promijeni njezin
prvobitni izgled?
Baš kad su Kerry i Robin završile ručak, nazvao je Bob i pozvao Robin na
večeru. Objasnio je da je Alice otputovala s djecom na tjedan dana na
Floridu, a on će se odvesti u Catskills. Tamo će razgledati kuće za
zimovanje, jer namjerava kupiti jednu i želio bi da Robin ide s njim. - Još
uvijek joj dugujem večeru. Obećajem da ću je dovesti kući do 9 sati - rekao
je. Robin je s oduševljenjem prihvatila poziv i Bob je došao po nju pola
sata poslije. Kerry je tako potpuno neočekivano dobila slobodno
poslijepodne i vremena da potanko prouči zapisnik sa suđenja Skipu
Reardonu. Samo čitanje iskaza dalo joj je određeni uvid u slučaj. Međutim,
postojala je ogromna razlika između čitanja bezličnoga zapisnika i
promatranja svjedoka dok daju iskaz. Nije čula njihove glasove, nije
vidjela njihova lica, ni način na koji su odgovarali na postavljena pitanja.
Znala je da za članove porote u donošenju presude veliku ulogu igra
držanje svjedoka. Porota je imala priliku dobro promotriti i procijeniti
doktora Smi-tha. Očito je da su mu vjerovali.
27
Geoff Dorso je obožavao nogomet i bio gorljiv navijač Giantsa. Kupio je
stan u etažnom vlasništvu blizu nogometnoga igralištu u Meadowlandsu i
priznao da mjesto, iako povoljno, nije bilo razlogom kupnji. Dok je u
nedjelju poslijepodne sjedio na Giant Stadiumu i gledao utakmicu između
Giantsa i Dallas Cowboysa, nije se mogao usredotočiti na samu igru, jer
mu se u misli stalno vraćao jučerašnji posjet Skipu Reardonu i Kerrvna
uzrujanost na razgovor koji su vodili s njim i na zapisnik sa suđenja.
Zapisnik joj je dao u četvrtak. Je li ga do kraja pročitala, pitao se. Nadao se
da će ga spomenuti, dok su čekali na razgovor sa Skipom, ali nije.
Pokušavao je uvjeriti samoga sebe da će njezin odgovor biti uvjetovan
činjenicom da je u naravi tužitelja da budu nepovjerljivi da njezin očito
nepovoljan stav nakon posjeta Skipu, nije značio da je digla ruke od toga
slučaja.
Kad su minutu pred kraj utakmice Giantsi zabili pobjednički gol, Geoff se
pridružio slavlju razdraganih navijača, ali je odbio poziv prijatelja da s
njima ode na piće. Umjesto toga vratio se kući i odmah nazvao Kerry.
Oduševio se čuvši da je pročitala zapisnik i da mu želi postaviti još
nekoliko pitanja. - Bilo bi mi jako drago da se ponovno nađemo - rekao je.
U tom trenutku pala mu je na pamet jedna zamisao. Može prihvatiti ili
odbiti, pomislio je. - Jesi li možda slobodna večeras?
28
Dolly Bowles imala je 60 godina kada je postala udovica i kada se prije 12
godina doselila svojoj kćeri u Alpine. Nije se željela nametati, ali nije
imala drugoga izlaza. Ostala je sama u velikoj kući koju je dijelila s
mužem do njegove smrti, a budući da se bojala ostajati sama, otišla je
kćeri.
Njezin je strah bio psihološke naravi. Kao dijete jednom je otvorila vrata
misleći da je dostavljač, a bio je provalnik. Zavezao je nju i majku, a zatim
opljačkao kuću. Taj je događaj ostavio trajne posljedice na njenu psihu i
sama pomisao na to još je i danas izazivala strašne more. Postala je
sumnjičava prema nepoznatim ljudima. Nekoliko je puta iživcirala svog
zeta kada je, ostavši sama kod kuće, uključila uređaj za uzbunjivanje,
misleći da je čula čudne zvukove ili daje vidjela nekoga sumnjivog na
cesti.
Njena kći Dorothv često je putovala sa svojim mužem Louom. Kada se
Dolly doselila k njima, djeca su bila mala, pa se brinula za njih. U
međuvremanu su djeca odrasla i otišla od kuće i Dolly više nije imala što
raditi. Da bi nekako ispunila vrijeme, nekoliko se puta sa žarom bacila na
kućanske poslove. Ali domaćica, koja je živjela s njima, nije željela da joj
se itko upleće u posao, pa je odbila Dollvnu pomoć.
Dolly je konačno počela čuvati djecu u susjedstvu i tako ispunila slobodno
vrijeme, kojega je imala napretek. Taj posao joj je savršeno odgovarao.
Iskreno je voljela djecu, pa je uživala igrajući se s njima ili im pričajući
priče. Svi su je susjedi voljeli. Ponekad im je išla na živce kada bi zvala
policiju i prijavljivala razne sumnjivce. Prestala ih je zvati otkako je prije
10 godina bila svjedokinja u slučaju Reardon. Obuzela bi je nelagoda kada
god bi se sjetila suđenja. Tužitelj je od nje učinio pravu budalu. Do-rothy i
Lou su bili užasnuti. - Mama, molim te nemoj davati nikakve izjave policiji
- Dorothy ju je preklinjala.
Ali Dolly je to smatrala svojom dužnošću. Poznavala je Skipa Reardona i
bio joj je jako drag. Osjećala je da mu mora pomoći. Te je večeri čuvala
Michaela, petogodišnjega dječaka koji je imao poteškoća u razvoju. Oboje
su vidjeli taj auto. Ali, Skipov je odvjetnik rekao da ne ulazi u opširan opis
onoga što je vidjela.
- Time bi štetili obrani - rekao je gospodin Farrell. - Želimo da kažete samo
to da ste ispred kuće Reardo-novih u 9 sati vidjeli zaustavljen crni
mercedes, koji se odvezao nakon 5 minuta. Nije jasno vidjela registarsku
pločicu, ali je bila sigurna da je jedan od brojeva bio 3, a L jedno od slova.
Međutim, tužitelj je stao u dnu sudnice i podigao registarsku tablicu, čiji
broj nije mogla pročitati. Naveo ju je na priznanje kako joj je Skip Reardon
drag, jer joj je jednom pomogao pokrenuti auto kada je zapela u snježnom
nanosu.
Dollv je bila svjesna toga daje Skip, iako drag i ljubazan, mogao biti
ubojica, ali u dubini srca osjećala je da je nevin, pa se svake večeri molila
za njega. Ponekad, čak i sada, kada bi čuvala djecu u kući nasuprot onoj u
kojoj su živjeli Reardoni, gledala bi u nju kroz prozor. Razmišljala bi o
noći u kojoj je ubijena Suzanne, kao i o malom Michaelu, koji sada ima 15
godina, a koji je s obitelji odselio prije nekoliko godina. Još uvijek se
sjećala kako je prstićem pokazivao prema autu, govoreći: - Dodov auto.
Dolly nije mogla ni naslutiti da su, u isto vrijeme dok je ona ove nedjeljne
večeri gledala u kuću Reardonovih, Geoff Dorso i Kerry McGrath 15
kolimetara dalje razgovarali o njoj.

29
Kao nekim prešutnim dogovorom Kerry i Geoff su se sve do deserta
suzdržavali od razgovora o slučaju Reardon. Geoff je na početku večere
govorio o svojoj mladosti provedenoj u New Yorku. - U to sam vrijeme
mislio da moji bratići iz New Jersevja žive Bogu za leđima - rekao je. Kada
smo se tamo preselili, tako sam ga zavolio da sam odlučio ostati.
Rekao je Kerry da ima 4 mlađe sestre.
- Kako ti zavidim - rekla je. - Ja sam jedinica, pa sam obožavala posjećivati
prijatelje koji su bili iz mnogobrojnih obitelji. Uvijek sam zamišljala kako
bi bilo divno imati braću i sestre. Otac je umro kada sam imala 19 godina.
Majka se preudala dvije godine poslije i preselila u Colorado. Viđamo se
dvaput godišnje.
Geoff ju je nježno pogledao. - Znači da nemaš baš mnogo obiteljske
potpore.
- Ne, ali Jonathan i Grace Hoover nekako su ispunili tu prazninu. Tako su
divni prema meni, gotovo kao roditelji.
Razgovarali su o studiju prava, složivši se da je prva godina bila užasna i
da više nikada ne bi željeli proživjeti to iskustvo. - Kako si odlučio postati
branitelj? - Kerry je pitala.
Mislim da korijeni sežu u moje djetinjstvo. U našoj je zgradi živjela Anna
Owens, jedna od najdivnijih osoba koju sam ikada upoznao. Sjećam se
kako sam jednom kao osmogodišnjak trčao predvorjem, jer sam želio
uhvatiti dizalo, zaletio se u nju i srušio je na pod. Svatko drugi bi
podivljao, ali ona se digla i rekla, smijući se: - Znaš Geoff, dizalo će se
ponovno vratiti u prizemlje. Vidjela je koliko sam bio prestrašen.
- Nisi valjda zbog toga postao branitelj? - Kerry se nasmiješila.
- Nisam. Ali, tri mjeseca poslije napustio ju je muž. Slijedila ga je do stana
ljubavnice i ustrijelila ga na licu mjesta. Iskreno vjerujem da je bila
privremeno neuračunljiva, na čemu je njen odvjetnik pokušao graditi
obranu. Radilo se o olakotnoj okolnosti. Slučaj preuzimam onda kada
vjerujem da su takve okolnosti nazočne, ili da je optuženik nevin, kao Skip
Reardon. Zastao je. - Zašto si ti postala tužiteljica?
- Zbog žrtve i njene obitelji - kratko je odgovorila. Po tvom tumačenju
mogla bih ubiti Boba Kinellena i braniti se na temelju olakotnih okolnosti.
Njezine su riječi na trenutak kod njega izazvale nelagodu, koja se odrazila
u očima, ali koju je brzo savladao, pa ga je čak to počelo i zabavljati.
- Ne mogu zamisliti da bilo koga ubiješ, Kerry.
- Ni ja, osim ako... - Kerry je oklijevala, a onda nastavila. - Osim ako bi se
Robin našla u opasnosti. U tom bih slučaju učinila sve da je spasim. U to
sam uvjerena.
Za večerom je Kerry pričala o svome ocu. - Radio je kao pilot za
zrakoplovnu tvrtku Pan Am. Nakon što je prestao letjeti prešao je u upravu
i postao potpredsjednik. Od moje treće godine vodio me zajedno s majkom
po cijelome svijetu. Za mene je on bio najveći čovjek na svijetu - s
uzdahom je nastavila pričati. - Kada sam bila na drugoj godini studija,
jedan vikend sam došla kući i vidjela da mu nije dobro. Nije želio ići
liječniku, jer je neposredno prije bio na redovitom godišnjem pregledu.
Rekao je da će mu ujutro biti bolje. Ali sljedeće jutro više se nije probudio.
- Tvoja se majka preudala dvije godine kasnije? -obazrivo je pitao Geoff.
- Da, čim sam ja diplomirala. Sam je bio udovac i dobar tatin prijatelj.
Trebao se preseliti u Vail, gdje ima prekrasno imanje, baš kada je tata
umro. Mama i on sada žive tamo.
- Što bi tvoj otac da je živ mislio o Bobu Kinellenu? Kerry se nasmijala. -
Jako si oštrouman, Geoff Dor-
so. Mislim da ne bi bio oduševljen.
Dok su pili kavu, počeli su razgovarati o slučaju Reardon. Započela je
Kerry, iskreno kazavši: - Bila sam u sudnici prije 10 godina, kada mu je
izrečena kazna. Njegove riječi i izraz lica trajno su mi se usjekli u pamet.
Čula sam mnoge krivce kako se zaklinju da su nevini - na kraju krajeva, što
mogu izgubiti? Ali, dojmio me se način na koji je to Skip izgovorio.
- Zato jer je govorio istinu.
Kerry ga je pogledala. - Upozoravam te, Geoff, namjeravam zauzeti stav
odvjetnice koja će nijekati već postavljene tvrdnje, kako bih učinila
raspravu življom i zanimljivijom. Čitajući sudski zapisnik, pojavila su se
neka pitanja. Ni ono što sam pročitala, ni jučerašnji posjet zatvoru, nisu me
uvjerili u to da je Skip nevin. Ili je lagao on, ili doktor Smith. Skip Reardon
je imao razloga lagati, a Smith nije. Još uvijek mislim da je po Skipa bilo
kobno to što je na dan Suzanneinog ubojsta razgovarao o razvodu i očito
poludio čuvši koliko bi ga mogao stajati.
- Kerry, Skip je sam stvorio svoje bogatstvo. Izvukao se iz bijede i postao
uspješan poslovni čovjek. Na Suzan-neu je do tada već potrošio milijune.
Čula si ga. Kupovala je kao luda. Zastao je. - Skip je pokazivao ljutnju
riječima. A to je nešto sasvim drugo od gubljenja samonadzora i ubojstva.
Iako bi masno platio razvod, bio bi sretan da napokon može okonačati taj
lažni brak i nastaviti sa svojim životom.
Razgovor je skrenuo na ruže. - Potpuno sam uvjeren da ih Skip nije ni
kupio ni poslao - rekao je Geoff, polako pijući kavu. - Ako prihvatimo tu
činjenicu, znači daje postojao drugi muškarac.
Geoff je platio račun, a zatim nastavio razgovor. Oboje su se složili s tim
da je porota proglasila Skipa krivim na osnovi svjedočenja doktora Smitha.
- Razmisli o ovom - Geoff je rekao. - Doktor Smith je tvrdio da se Suzanne
bojala Skipa i njegovih ljubomornih ispada. Ali, ako ga se tako bojala,
kako je onda mogla tamo mirno stajati slažući ruže, koje joj je poslao drugi
muškarac. Nije ih samo slagala,već ih je, prema Skipovoj tvrdnji, upravo
gurala njemu pod nos.
- Dobro, a je li Skip govorio istinu? To ne možemo tvrditi s potpunom
sigurnošću, zar ne? - rekla je Kerry.
- Ja mu stvarno vjerujem - gorljivo je rekao Geoff. - Osim toga, nitko se
nije našao da bi svjedočio i potvrdio
Smithov iskaz. Reardenovi su bili poznati par. Da se Skip ponašao
nasilnički prema ženi, netko bi to sigurno došao posvjedočiti.
- Vjerojatno - složila se Kerry. Ali zašto obrana nije pronašla svjedoke koji
bi potvrdili da Skip nije bio ludo ljubomoran? Zašto su pozvali samo dvije
osobe da svjedoče o Skipovom karakteru? Da ih je bilo više, lakše bi se
oborio Smithov iskaz. Geoff, žao mi je, ali porota nije imala nikakvoga
razloga da na osnovi dobivenih podataka ne vjeruje doktoru Smithu.
Uostalom, znaš da smo po naravi takvi da nesvjesno vjerujemo liječniku.
Put do kuće prošli su gotovo šuteći. Dok je Geoff pratio Kerry do ulaznih
vrata, uzeo joj je ključ iz ruke. - Moja majka kaže da muškarac mora uvijek
dami otvoriti vrata. Nadam se da ti se takvo ponašanje ne čini previše
staromodnim i zavodničkim.
- Ne. Bar ga ja ne doživljavam tako, možda zato što sam stvarno
staromodna. Noćno nebo posuto zvijezdama imalo je neobično plavo-crnu
boju. Puhao je oštar vjetar i Kerry je zadrhtala od zime.
Geoff je, primijetivši da drhti, brzo okrenuo ključ u bravi i širom otvorio
vrata. - Večernji je zrak hladan, a ti nisi dosta toplo odjevena. Brzo uđi.
Geoff je stajao na verandi, gledajući je kako ulazi i ničim nije pokazivao da
očekuje poziv. Umjesto toga rekao je: - Prije nego odem, moram te pitati
što ćemo dalje poduzeti.
- Otići ću doktoru Smithu čim mi zakaže sastanak. Bolje je da idem sama.
- Znači da ćemo se čuti za nekoliko dana - rekao je Geof uz neznatni
smiješak i krenuo stubama dolje do svoga auta. Kerry je za sobom zatvorila
vrata. Ušla je u dnevnu sobu, ali nije odmah upalila svjetlo. Shvatila je da
još uvijek misli na trenutak kada joj je Geoff iz ruke uzeo ključ i otvorio
vrata. Otišla je do prozora i gledala kako stražnja svjetla njegovoga
automobila nestaju niz ulicu.
Tata je tako zabavan, razmišljala je Robin dok je zadovoljno sjedila pokraj
njega u jaguaru. Razgledali su kuću za zimovanje, koju je Bob namjeravao
kupiti. Iako se njoj jako svidjela, za Boba je bila užasno razočaranje. -
Želim kuću do čijih ću se vrata moći spustiti skijama - rekao je, nasmijavši
se. - I dalje ćemo je tražiti.
Robin je sa sobom ponijela fotoaparat i otac je strpljivo čekao dok nije
ispucala oba filma. Iako je na vrhovima planina bilo malo snijega, smatrala
je da je osvjetljenje izvanredno. Uspjela je uhvatiti sunce na zalasku. Na
povratku su stali i večerali u, po Bobovom mišljenju, dobrom restoranu.
Robin je bila svjesna toga da se mama jako ljuti na tatu, jer nije s njom
razgovarao nakon nesreće. No, ipak joj je ostavio poruku na sekretarici.
Nije ga često viđala, ali uživala je kada su bili zajedno.
Razgovarali su dok su jeli račiće i školjke. - Obećajem ti da ćemo nas
dvoje ove godine sigurno otići na skijanje. Ići ćemo onda kada mama nađe
društvo za izlazak - rekao je, veselo joj namignuvši.
- Oh, mama ne izlazi često - povjerila mu je. - Znaš, sviđao mi se tip s
kojim je ljetos izašla nekoliko puta. Ali njoj je bio dosadan.
- Cime se bavio?
- Mislim da je bio inženjer.
- Kad mama postane sutkinja, vjerojatno će završiti s nekim sucem, jer će
biti njima okružena.
- Neku je večer k nama došao jedan odvjetnik - rekla je. Jako mi se svidio.
Ali mislim da je došao poslovno.

Bob Kinellen je cijelo vrijeme samo napola slušao Robin, a sada je naćulio
uši. - Kako se zove?
- Geoff Dorso. Donio je mami debeli dosje.
Bob je odjednom zašutio i Robin je osjetila grižnju savjesti, jer nije bila
sigurna da je li izbrbljala nešto što nije smjela i time ga razljutila.
Robin je sve do kuće spavala u autu. Kada ju je u 9 i 30 iskrcao, bilo joj je
drago da se konačno vratila.

Ponedjeljak, 3O. listopada

3O
Za Senat i Skupštinu države New Jersev započela je burna politička jesen.
Na zasjedanja, koja su se održavala dvaput tjedno, dolazili su svi članovi, a
razlog takve po-sjećenosti bili su nadolazeći izbori za mjesto guvernera.
Iako je do izbora bilo još gotovo godinu dana, u oba je doma vladala velika
napetost.
Namjera guvernera Marshalla da podrži tužitelja Franka Greena kao svoga
nasljednika, nije naišla na dobar prijam među onim članovima njegove
stranke koji su računali na to mjesto. Jonathan Hoover jako je dobro znao
da bi i najmanji pokušaj da se Greena obruka kao mogućeg kandidata
naveo vodu na mlin njegovih suparnika, koji bi to iskoristili u borbi protiv
Greena, čije bi imenovanje moglo biti dovedeno u pitanje. Zasada su se
stvari odvijale povoljno po Greena.
Kao predsjednik Senata Hoover je imao ogroman utjecaj na stvaranje
partijske politike. Jedan od razloga zbog kojih je pet puta biran na
četverogodišnje razdoblje bila je njegova sposobnost da donosi
dalekosežne odluke i da njegov glas prevagne u donošenju konačne odluke.
Birači su ga zbog toga cijenili.
U dane kada je Senat zasjedao, ponekad bi ostajao u Trentonu i večerao s
prijateljima, a danas s guvernerom.
Nakon poslijepodnevnog zasjedanja Jonathan se vratio u svoj ured,
zamolivši tajnicu da preuzme sve pozive. Sljedećih pola sata sjedio je za
radnim stolom, rukama podbočivši bradu, držanje koje je Grace nazvala
Jonathan se moli.
Kada je konačno ustao, otišao je do prozora i zagledao se u tamno nebo.
Donio je važnu odluku. Kerry McGrath dirnula je u osinje gnijezdo
raspitujući se o slučaju Reardon. Takve zaprepaštavajuće vijesti privlače
sredstva priopćavanja, koja ih napuhnu do neslućenih razmjera. Čak i ako
se na kraju iz toga ništa ne izlegne, u što je Jonathan bio siguran, stvorit će
lošu sliku o Franku Greenu i uništiti njegovu političku karijeru.
Naravno, Kerry bi mogla od svega dignuti ruke prije nego bude prekasno.
Nadao se da će, za dobrobit sviju, kod nje ipak prevladati razum. Jonathanu
je dužnost nalagala da upozori guvernera i znao je da mora tako postupiti.
Obavijestit će ga o njezinoj dosadašnjoj istrazi i predložiti da Senat zasada
odgodi davanje svoga pristanka za Ker-ryno imenovanje. Bilo mu je
potpuno jasno da bi guvernera dovela u krajnje neugodan položaj, da kao
njegova kandidatkinja radi protiv njega.
31
U ponedjeljak ujutro Kerry je u svome uredu našla paketić u kojem je bila
porculanska figurica Royal Doul-ton, nazvana Jesenji povjetarac. U pismu,
koje je poslano zajedno s figuricom, pisalo je:
Draga gospođo McGrath,
Mamina je kuća prodana i ispraznili smo sve stvari. Selimo se u
Pennsylvaniju, gdje ćemo živjeti s ujnom i ujakom.
Mama je ovu figuricu uvijek držala na svome toaletnom stoliću. Prije je
pripadala njezinoj majci. Uvijek je govorila kako je i sam pogled na nju
usrećuje.
Vi ste nas beskrajno usrećili, pobrinuvši se da mamin ubojica plati za svoj
zločin. Ovim darom želimo izraziti našu zahvalnost.
Pismo su potpisali Chris i Ken, sinovi direktorice koju je ubio njen
pomoćnik. Prekrasna figurica ganula je Kerry do suza. Pozvala je tajnicu i
kazivala joj kratak odgovor:
Zakon mi ne dopušta da primiti bilo kakav dar, ali kad bih to mogla, Chris i
Ken, znajte da bi mi ova figurica bila najdraža. Molim vas, dobro je
čuvajte za mene i svoju majku.
Dok je potpisivala pismo, razmišljala je o pupčanoj vrpci kojom su bila
povezana braća i njihova majka. Da nastradam što bi se dogodilo s Robin,
pitala se. Kimnula je glavom, želeći otjerati tu groznu pomisao. Takve
morbidne misli neće je nikamo dovesti. Krajnji je čas da se pozabavi
jednom drugom vezom, onom mnogo važnijom, između oca i kćeri,
pomislila je.
Došao je trenutak da posjeti doktora Charlesa Smitha. Kada je nazvala
njegovu ordinaciju, javila se telefonistica. - Liječnik danas počinje raditi
tek u 11 sati. Želite li ostaviti poruku?
Nešto prije podneva sestra Carpenter nazvala je Kerry.
- Željela bih zbog jedne važne stvari zakazati sastanak s doktorom
Smithom - rekla je Kerry.
- O čemu se radi, gospođo McGrath?
Kerry je znala da se mora odvažiti. - Recite doktoru da se radi o Suzanne.
Čekala je gotovo pet minuta, da bi zatim čula Smi-thov hladan i službeni
glas.
- Što želite, gospođo McGrath? - pitao je.
- Želim porazgovarati o vašem svjedočenju na suđenju Skipu
Reardonu, doktore, i to što je prije moguće.
Pristao je da se nađu sljedećega jutra u 7 i 30 u njegovoj ordinaciji.
Spustila je slušalicu, razmišljajući o tome kako će sutra morati krenuti od
kuće u 6 i 30 i zamoliti susjedu da nakon njezinoga odlaska nazove Robin i
provjeri je li ustala na vrijeme. Bojala se da bi Robin mogla ponovno
zaspati i tako zakasniti u školu.
Robin će se u svemu ostalome snaći sama. U školu je uvijek išla pješice sa
svoje dvije prijateljice i Kerry je znala da je već dosta velika da si sama
pripremi žitne pahuljice za doručak.
Nakon razgovora sa Smithotn, odmah je u ured nazvala Margaret, koja joj
je dala kućni broj telefona Stuarta Granta. - Ispričala sam Stuartu naš
razgovor o plastičnoj kirurgiji. Rekao je da će njegova žena biti kod kuće
cijelo jutro - rekla je Margaret.
Čim je zazvonio telefon, Sušan Grant je podigla slušalicu i rekla Kerry
točno ono što je već čula od Margaret. - Vjerujte mi, Kerry, bilo je
zastrašujuće. Željela sam se samo riješiti vrećica pod očima, ali doktor
Smith je bio tako uporan. Stalno me zvao Suzanne i znala sam, ako mu
popustim i dopustim da bude po njegovome, više neću imati svoj izgled.
Kerry je prije ručka zamolila Joea Palumboa da navrati u njen ured. - Imam
jednu zavrzlamu koju mogu riješiti samo uz tvoju pomoć - rekla je, dok se
on bučno spustio na stolac nasuprot radnoga stola. - Radi se o slučaju
Reardon.
Joe ju je upitno pogledao, očekujući objašnjenje. Ukratko mu je ispričala o
dvojnicama Suzanne Reardon, koje je vidjela u ordinaciji doktora Smitha.
Oklijevajući priznala je da je posjetila Reardona u zatvoru. Počela je
dvojiti u način na koji je cijeli slučaj vođen, iako je sve što je do sada
učinila bilo neslužbeno. Joe je iznenađeno fićuknuo.
- Joe, nadam se da će sve što sam ti rekla ostati među nama. Frank Green
je ljut, jer sam počela čeprkati po nečemu što je očito zabranjeno.
- Pitam se zbog čega? - promrmljao je Palumbo.
- Radi se o sljedećem: Green mi je neki dan rekao da je doktor Smith kao
svjedok bio potpuno bezosjećajan. Čudno ponašanje za oca čija je kći
ubijena, zar ne? Dajući iskaz, Smith je rekao da se razveo od žene dok je
Suzanne još bila beba. Dopustio je da je nakon nekoliko godina posvoji
očuh, Wayne Stevens. Živjeli su u Oaklandu, u Ka-liforniji. Nađi Stevensa.
Želim čuti iz njegovih usta kako se Suzanne ponašala dok je odrastala, a
ono što me najviše smućuje je njezin izgled. Pokušaj nabaviti njezinu sliku
iz razdoblja dok je bila tinejdžerka.
Izvadila je nekoliko stranica iz zapisnika sa suđenja Skipu Reardonu i
dodala ih Palumbou preko stola. - Ovdje je iskaz žene koja je u noći
ubojstva čuvala dijete u Ski-povom susjedstvu. Tvrdi daje oko 9 sati
vidjela nepoznati auto zaustavljen ispred kuće Reardonovih. Ona živi, ili je
živjela, kod svoje kćeri u Alpineu. Provjeri je.
Kerry je po izrazu njegovoga lica vidjela da mu je probudila zanimanje. -
Za tebe ću ovo učiniti sa zadovoljstvom, Kerry. Ti zapravo meni činiš
uslugu. Želio bih konačno vidjeti našega Vođu kako se prži na laganoj
vatri.
- Slušaj, Joe, Frank je dobar čovjek, Kerry ga je pokušala obraniti. Ne
želim ga ni sa čim uzrujati. Osjećam da su neka pitanja u slučaju Reardon
ostala otvorena i, iskreno rečeno, naježila sam se ugledavši u ordinaciji
doktora Smitha žene slične jedna drugoj kao jaje jajetu. Ako postoji i
najmanja dvojba da u zatvoru sjedi nevin čovjek, mislim da je moja
dužnost to i dokazati. Ali to ću učiniti samo onda kada budem potpuno
uvjerena da je krivo optužen.
- Potpuno te razumijem, Palumbo je rekao. - I, molim te, nemoj me krivo
shvatiti. Slažem se s tobom da Green nije loš čovjek. Ali u ovome uredu
više volim one ljude koji ne trče u zaklon čim je na pomolu opasnost.
32
Kad je doktor Smith nakon razgovora s Kerry spustio slušalicu, shvatio je
kako se ono njegovo povremeno, neznatno drhtanje desne ruke ponovno
pojavilo. Iako ju je prekrio lijevom rukom, mogao je osjetiti podrhtavanje
prstiju.
Kad mu je gospođa Carpenter rekla da ga zove McGrathova, osjetio je na
sebi njen znatiželjan pogled. Budući da joj Suzanneino ime nije ništa
značilo, očito se pitala što znači taj zagonetni poziv. ""
Otvorio je zdravstveni karton Robin Kinellen i počeo ga pozorno čitati.
Sjetio se da su joj roditelji razvedeni. Kerry McGrath zajedno je s
kćerinom poviješću bolesti predala i svoje osobne podatke, ali oni su mu u
ono vrijeme bili nevažni, pa ih nije ni pogledao. Tek je sada vidio da je
pomoćnica javnoga tužioca okruga Bergen. Bio je siguran da je nije vidio
na suđenju...
Iz razmišljanja gaje prenulo kucanje na vratima. Gospođa Carpenter
promolila je glavu i podsjetila ga da u sobi za pregled čeka pacijentica.
- Znam - odbrusio je, rukom joj davši znak da zatvori vrata. Kada je ostao
sam, ponovno se zadubio u Robinin karton. Ona je došla na pregled 11. i
23. Barbara je Tom-pkins u ordinaciji bila 11., a Pamela Worth 23.
Naručio sam ih u pogrješno vrijeme, pomislio je. Kerry McGrath
vjerojatno je vidjela obje i povezala ih sa Suzanne, ali nije bio siguran
koliko je znala o njoj.
I dalje je nepomično sjedio za stolom. Zbog čega ga je nazvala? Zašto je
zanima njegova kći? Ništa se odonda nije promijenilo. Činjenice su iste.
Skip Reardon još uvijek je u zatvoru, a tamo će i ostati. Smith je znao da je
njegovo svjedočenje bilo presudno u proglašavanju Reardona krivim.
Nikada neću izmijeniti svoj iskaz, pomislio je ogorčeno. Niti jednu jedinu
riječ.
33
U sudnici okružnoga suda stiješnjen između dva odvjetnika, Roberta
Kinellena i Anthonva Bartletta, sjedio je Jimmy Weeks prateći biranje
porotnika koji će biti nazočni na njegovome suđenju za utaju poreza.
Činilo se da se izbor odugovlači u nedogled.
Tužitelj i branitelj u tijeku tri tjedna dali su svoj pristanak za samo šest
porotnika. Zabrinjavala gaje žena koja je sada odgovarala na pitanja. Bila
je pretjerano kreposna, tip žene koja predstavlja stup društva. Izjavila je da
je predsjednica ženskoga kluba Westdale, da ima dva sina na sveučilištu
Yale i muža inženjera, direktora jedne velike tvrtke.
Jimmy je primijetio kako je u tijeku ispitivanja postajala sve popustljivija.
Naravno da je odgovarala tužitelju, pomislio je. U to nije bilo nikakve
dvojbe. Nekoliko puta prezirno ga je ošinula pogledom, pa je shvatio da ga
smatra običnim smećem.
Kada je sudac završio ispitivanje, Jimmy Weeks se nagnuo prema
Kinellenu i rekao: Prihvati je.
- Zar si poludio? - Bob je zapanjeno prosiktao.
- Bobby, vjeruj mi. Jimmy je snizio glas. - S njom ćemo lako. Ljutito je
pogledao mjesto na kojem su sjedili tužitelj i Barney Haskell, koji je
zajedno sa svojim odvjetnikom ravnodušno promatrao biranje porotnika.
Kinel-len se busao u prsa da će uništiti Haskella dok bude svjedočio, u
slučaju ako se nagodi s tužiteljem i postane svjedokom optužbe,
Možda ga Bob uništi, a možda i ne. Jimmy Weeks uvijek je igrao na kartu
koja dobija, a sada mu se činilo da može izgubiti. U džepu je već imao
jednoga porotnika, a sada vjerojatno i dva.
Govorkalo se da se Kinellenova bivša žena počela zanimati za slučaj
Reardon, Weeks je zabrinuto pomislio. Ako se iz toga stvarno nešto izleže,
znao je da će i on doći u neugodan položaj, koji će se još više pogoršati,
ako se Haskell nagodi s tužiocem. Odjednom mu je palo na pamet da bi se
on mogao nagoditi s njim i zauzvrat mu ponuditi nešto veće i
primamljivije.

34
Geoffova se tajnica kasno toga poslijepodneva javila preko interkoma: -
Došla je gospođica Tavlor. Rekla sam joj da je sigurno nećete primiti bez
prije ugovorenoga sastanka. Uporno tvrdi da vam mora reći nešto važno i
da će to oduzeti samo nekoliko minuta vašega dragocjenoga vremena.
Beth Tavlor nikada nije dolazila nenajavljeno. Sigurno se nešto dogodilo,
Geoff je zabrinuto pomislio. - U redu. Uvedite je.
Osjetio je kako mu čekajući srce ubrzano lupa. Valjda se nije nešto
dogodilo Skipovoj majci. Gospođa Rear-don kratko je vrijeme nakon
Skipovoga suđenja doživjela prvi srčani udar, a nakon pet godina drugi.
Izvukla se oba puta, izjavivši da ne namjerava umrijeti dok njezin sin sjedi
u zatvoru zbog zločina koji nije počinio.
Pisala je Skipu svaki dan - vesela pisma ispunjena zamislima za budućnost,
bodreći ga da izdrži. Za vrijeme nedavnoga posjeta zatvoru, Skip je Geoffu
pročitao kratak odlomak iz pisma, koje je primio toga dana:
»Za vrijeme jutarnje mise podsjetila sam Boga da On pomaže onima koji u
njega vjeruju i strpljivo čekaju, a da smo mi čekali dosta dugo. I znaš,
Skip, što se dogodilo? U tom trenutku osjetila sam da ćemo uspjeti. Kao da
sam čula Božji glas kako mi govori »još samo malo«.
Skip se podrugljivo nasmijao. - Znaš, Geoff, kada sam to pročitao, skoro
sam joj povjerovao.
Kada je tajnica uvela Beth, Geoff se digao i srdačno je poljubio. Svaki put
kada bi je vidio, glavom bi mu projurila uvijek ista misao: Da je Skip
oženio Beth umjesto Suzanne, život bi mu krenuo drugim tokom.
Beth je bila Skipova vršnjakinja i bližila se četrdesetoj. Bila je srednjega
rasta, imala je vitko tijelo, kratku, valovitu smeđu kosu, živahne smeđe oči
i lice koje je zračilo toplinom i inteligencijom. Kada je srela Skipa prije 15
godina, bila je profesorica. U međuvremenu je magistrirala i sada je radila
kao savjetnica u obližnjoj školi.
Po izrazu njenoga lica odmah je primijetio daje zbog nečega duboko
uznemirena. Pokazujući joj rukom udobnu sofu na drugom kraju sobe,
Geoff je rekao: - Prije pola sata skuhana je svježa kava. Želiš li šalicu?
Srdačno se osmjehnula. - Rado.
Pomnjivo ju je promatrao dok su vodili nevezan razgovor. Djelovala je
više zabrinuto nego tužno. Pao mu je kamen sa srca, shvativši da se
gospođi Reardon nije ništa dogodilo. Iznenada mu je sinula druga zamisao.
Dobri Bože, nadam se da nije srela nekoga muškarca koji joj se svidio i
sada ne zna kako bi to rekla Skipu. Cijelo je vrijeme bio svjestan te
mogućnosti, ponekad je mislio da bi se to trebalo dogoditi, ali znao je da bi
to dotuklo Skipa.
Beth je odmah prešla na stvar. - Dok sam sinoć telefonski razgovarala sa
Skipom, dojmio me se tako potišten. Užasno sam zabrnuta. Znaš kakvu je
prašinu u javnosti u posljednje vrijeme uzvitlala rasprava o prizivima
osuđenih ubojica i da u javnosti vlada opće mišljenje o tome kako ih treba
konačno svesti na najmanji broj. Ono što Skipa drži na životu nada je da će
jednoga dana njegov priziv biti povoljno riješen. Ako ikada izgubi tu nadu,
izgubit će i volju za životom. Rekao mi je da ga je posjetila pomoćnica
okružnoga tužitelja i da je stekao dojam kako mu ne vjeruje ni jednu jedinu
riječ.
- Je li počeo pomišljati na samoubojstvo? - Geoff je naglo zapitao. U tom
slučaju moramo nešto brzo poduzeti. Trebao bih upozoriti čuvara. To je
jedna od povlastica na koju ima pravo, budući da je uzoran zatvorenik.
- Ne! Ne! Ne smiješ ga prijaviti! - viknula je Beth. Trenutačno si neće ništa
učiniti. Zna da bi to ubilo njegovu majku. Samo... Nemoćno je slegnula
ramenima. - Geoff, možemo li mu pružiti neku nadu? Vjeruješ li stvarno da
možeš naći osnove za ulaganje novoga priziva?
Da me to pitala prije tjedan dana, pomislio je, morao bih joj reći da sam
slučaj proučio u pojedinosti i da ne mogu pronaći ni najmanji razlog za
novu žalbu. Međutim, promijenio je mišljenje nakon razgovora s Kerry
McGrath.
Oprezno joj je rekao, trudeći se da ne pobudi pretjeranu nadu, za dvije žene
koje je Kerry vidjela u ordinaciji doktora Smitha, zbog čega se zanimala za
slučaj. Dok je gledao kako se na Bethinom licu pojavljuje tračak nade, u
duši je zaklinjao Boga da nju i Skipa ne povede na put koji će na kraju
završiti u još jednoj slijepoj ulici.
Geoff ju je ganuo do suza. - Znači li to da će se Kerry McGrath i dalje
baviti našim slučajem?
- Sigurno. Znaš, Beth, ona je izvanredna osoba. Izgovarajući te riječi,
vidio je Kerry svojim duhovnim očima. Način na koji stavlja pramen
plave kose iza uha, pokušavajući se na nešto usredotočiti, sjetan pogled u
očima dok priča o ocu, njeno vitko tijelo, pokajnički i preziran osmijeh koji
joj na usnice izmamljuje Bobovo ime, veselje i ponos koji iz nje zrače dok
govori o kćeri.
Čuo je njen pomalo promukli glas i vidio onaj gotovo stidljiv osmijeh koji
se pojavio na licu, kada joj je iz ruke uzeo ključ i otvorio joj vrata. Postalo
mu je jasno da se, nakon očeve smrti, za Kerry nije nitko brinuo.
- Geoff, ako postoje osnove za priziv, misliš li da smo možda prošli put
pogriješili što nismo rekli za mene?
Bethino ga je pitanje vratilo u stvarnost. Ukazivala je na jednu važnu
Činjenicu koja nije izišla na vidjelo u tijeku suđenja. Neposredno prije
Suzanneine smrti, Skip i Beth su se počeli ponovno viđati. Vezu su
obnovili nekoliko tjedana prije, nakon slučajnoga susreta, kada ju je Skip
odveo na ručak. Razgovarali su satima i Skip je priznao kako je strašno
nesretan i kako ne može prežaliti raskid njihove veze - Učinio sam glupu
pogrešku - rekao je, koju ću uskoro ispraviti. Suzanne i ja smo u braku već
četiri godine, a barem tri sam proveo pitajući se kako sam te mogao
ostaviti.
U noći Suzanneinog ubojstva, Skip i Beth su imali dogovor za večeru, ali
Beth gaje u posljednji trenutak morala otkazati. Skip se tada vratio kući i
zatekao Suzanne kako slaže ruže.
U tijeku suđenja, Geoff se složio sa Skipovim glavnim braniteljem Timom
Farrellom, kako je najbolje da Beth ne svjedoči, jer bi njen iskaz bio
dvosjekli mač. Tužitelj bi nedvojbeno pokušao dokazati kako je Skip imao
dobar razlog da ubije ženu i tako izbjegne plaćanje ogromne alimentacije.
S druge strane, Beth je svojim svjedočenjem mogla pobiti izjavu doktora
Smitha kako je Skip bio ludo ljubomoran na Suzanne.
Geoff je bio siguran da su donijeli ispravnu odluku odustavši od Bethinoga
svjedočenja, sve dok mu Kerry nije rekla za doktora Smitha i Suzanneine
dvojnice. Iskreno je objasnio Beth. - Još nisam rekao Kerry za tebe. Ali
sada želim da se vas dvije upoznate i da čuje tvoju priču. Ako uopće
imamo nekakvoga izgleda za novi i uspješan Priziv, moramo otkriti sve
karte.

Utorak, 31. listopada

35
Kada se Kerry rano ujutro spremila za odlazak liječniku Smithu, dobro je
prodrmala Robin kako bi je probudila. - Hajde, Rob, diži se! Inače se
uvijek buniš da te smatram dijetetom.
- To je točno - sneno je promrmljala Robin.
- U redu. Dajem ti priliku da dokažeš kako si odrasla i samostalna. Odmah
ustani i obuci se, jer ćeš opet zaspati. Gospođa Weiser će te nazvati u 7 sati
i provjeriti jesi li budna. Na kuhinjskom stolu ostavila sam ti sok i žitne pa-
huljice. Pazi da zaključaš vrata kada kreneš u školu.
Robin je zijevnula i zatvorila oči.
- Rob, molim te.
- Dobro. Robin je, uzdahnuvši, spustila noge preko ruba kreveta. Dok je
trljala oči, kosa joj je pala preko lica.
Kerry joj je nježno podigla kosu prema natrag. - Mogu li se pouzdati u
tebe?
Robin je podigla pogled i polako se i sneno nasmiješila. - Daaaa.
- Dobro - rekla je Kerry, poljubivši je. - Zapamti, jutros vrijede uobičajena
pravila. Nikome ne otvaraj vrata. Ne zaboravi utipkati zaporku na uređaj za
uzbunjivanje prije izlaska iz kuće. Možeš se voziti samo s roditeljima
Cassie i Courtnev i ni s kim drugim.
- Znam. Znam. Robin je glumački uzdahnula.
Kerry se nasmijala. - Sigurno sam ti dosadila ponavljajući isto tisuću puta.
Vidimo se večeras. Alison će doći u 3.
Alison je bila gimnazijalka koja je pazila na Robin. Dolazila je nakon škole
i ostajala s Robin do Kerrvnoga povratka kući. Kerry ju je htjela zamoliti
da jutros spremi Robin za školu, ali je odustala nakon kćerinih oštrih pro-
svjeda.
- Vidimo se, mama.
Robin je osluškivala Kerrvne korake po stubama, a zatim otišla do prozora,
gledajući kako se auto udaljava s prilaznoga puta.
U sobi je bilo hladno. Kad bi se dizala u 7, soba bi već bila ugodno topla.
Zavukla se u krevet. Samo minutu, pomislila je. Ležat ću samo jednu
minutu.
U 7, nakon što je telefon zazvonio šest puta, probudila se i podigla
slušalicu. - O, hvala vam, gospođo Wei-ser. Da, naravno da sam budna.
Sada je sigurno bila. Naglo se digla iz kreveta.
36
Iako je bilo rano ujutro, promet prema Manhattanu bio je gust. Gmižemo,
pomislila je. Trebao joj je jedan sat dok je zapadnom autocestom iz New
Jersevja, a zatim kroz grad, stigla u ordinaciju liječnika Smitha u 5. aveniji.
Zakasnila je tri minute.
Vrata joj je otvorio sam liječnik. Jutros je nestalo i ono malo ljubaznosti
koju je pokazivao u ophođenju s Robin, kad je dva puta došla na pregled.
Umjesto pozdrava rekao je: - Gospođo McGrath, mogu vam posvetiti samo
20 minuta i ni sekundu više. Uveo ju je u svoj privatni ured.
Ako želi tako igrati, prihvatit ću njegovu igru, pomislila je. Sjela je
nasuprot njemu i rekla: - Nakon što sam prošli tjedan u vašoj ordinaciji
vidjela dvije žene neobično slične vašoj ubijenoj kćeri Suzanne, zaokupile
su me okolnosti pod kojima je ubijena, pa sam se potrudila i pročitala
zapisnik sa suđenja Skipu Reardonu.
Nije joj promaknuo izraz mržnje na Smithovu licu, kad je spomenula
Skipovo ime. Oči su mu se zasuzile, usnice stisle u tanku crtu, a na čelu i
obrazima pojavile su se duboke bore.
Pogledala gaje ravno u oči. - Doktore Smith, strašno mi je žao što ste
izgubili kćer. Bili ste razvedeni, kao što sam i ja. Imali ste jedinicu, kao
stoje i ja imam. Proživjela sam smrtni strah, kad mi je javljeno da je Robin
doživjela nesreću. Mogu samo pretpostaviti što ste proživljavali saznavši
za Suzanneinu smrt.
Smith ju je netremice gledao, čvrsto isprepletenih prstiju. Predviđala je
kako će završiti razgovor. Saslušat će je do kraja, reći nešto o ljubavi i
gubitku i otpremiti je iz ordinacije. Kerry je osjećala da se između njih
stvorila nevidljiva brana. Postoji li način da je nekako premosti?
Nagnula se prema njemu. - Doktore Smith, Skip Re-ardon je zbog vašega
svjedočenja u zatvoru. Tvrdili ste da je bio ludo ljubomoran i da ga se vaša
kći bojala. On se zakleo da nije nikada prijetio Suzanne.
- Laže - rekao je bezizražajnim glasom. - Kažem vam, bio je ludo
ljubomoran na nju. Kao što ste rekli, ona je bila moja jedinica i obožavao
sam je. Kad sam postao uspješan i bogat, mogao sam joj pružiti sve ono što
nisam mogao dok je bila dijete. Uživao sam kupujući joj povremeno
skupocjen nakit. Rearuon nije vjerovao da sam ga ja kupio. Optuživao ju je
da se viđa s drugim muškarcima.
Govori li istinu, Kerry se pitala. - Ali, ako se Su-zanne bojala za svoj život,
zašto je ostala sa Skipom Re-ardonom? - pitala je.
Jutarnje je sunce preplavilo sobu, a njegove su se zrake tako odbijale od
Smithovih naočala da mu nije mogla vidjeti oči. Je li mu pogled isto tako
bezizražajan kao i glas, zapitala se. - Ostala je zato jer je, za razliku od
svoje majke, čvrsto vjerovala u bračnu zajednicu, odgovorio je nakon
kraćega razmišljanja. - Učinila je kobnu pogrešku zaljubivši se u Skipa
Reardona, kao i ne shvaćajući ozbiljno njegove prijetnje.
Kerry je shvatila da se stalno vrte u krugu. Sada je bio trenutak da mu
postavi pitanje, koje joj je prije palo na pamet. Još uvijek nije bila sigurna
hoće li se Smith moći suočiti s tim. - Doktore, jeste li ikada obavili bilo
kakvu operaciju na svojoj kćeri?
Pitanje ga je razbjesnilo. - Gospodo McGrath, slučajno pripadam staroj
školi kirurga koji ne bi nikada operirali člana svoje obitelji, osim kad bi se
on našao između života i smrti. Osim toga, pitanje je krajnje uvredljivo, jer
je Suzanne bila rođena kao ljepotica.
- Operacijom ste barem dvjema ženama dali njen izgled. Zašto?
Doktor Smith je pogledao na sat. - Odgovorit ću na vaše posljednje pitanje,
a onda ćete morati otići, gospođo McGrath. Ne znam koliko znate o
plastičnoj kirurgiji. U usporedbi s današnjim mjerilima, ona od prije 50
godina bila su na prilično niskoj razini. Nakon estetske ispravke nosa,
ostajale su široke nosnice i ljudi su s takvim izgledom morali živjeti do
kraja života. Rekonstruktivni zahvati na osobama rođenim s nekom
nakaznošću, kao sa zečjom usnom, bili su izvedeni nevjesto, dok su danas
usavršeni, a učinci više nego zadovoljavajući. U međuvremenu smo mnogo
naučili. Plastična kirurgija više nije dostupna samo poznatima i bogatima,
već svima, bez obzira trebaju li je ili je samo žele.
Skinuo je naočale i rukom protrljao čelo kao da ima glavobolju. - Roditelji
dovode svoju djecu tinejdžere, koji imaju neki vidljivi nedostatak, zbog
kojega ne mogu imati običan život. Jučer sam najednom
petnaestogodišnjaku izveo estetsku korekciju ušiju, koje su mu napadno
stršile. Kada mu skinem zavoje do izražaja će doći njegove prilično lijepe
crte lica, koje prije nitko nije zapažao. Obavljam estetske korekcije na
onim ženama koje u zrcalu vide izboranu kožu i vrećice pod očima, a u
mladosti su bile ljepotice. Zarezem kožu uz rub kose, oljuštim je, na-
tegnem, a zatim je navlačim preko ušiju. Pomlađujem ih za 20 godina, ali
ono što je važnije od toga, vraćeno im je samopouzdanje.
Povisio je glas. - Mogao bih vam pokazati slike svojih pacijenata
snimljenih prije i poslije nesreće koju su doživjeli. Pitate zašto neke
pacijentice sliče mojoj kćeri. Reći ću vam zašto. U posljednjih deset godina
u moju je ordinaciju došlo nekoliko neprivlačnih i nesretnih mladih žena,
kojima sam mogao podariti ljepotu moje kćeri.
Kerry je znala da se razgovor time približio kraju pa je brzo pitala: - Zašto
ste onda prije nekoliko godina rekli mogućoj pacijentici Sušan Grant kako
se ponekad ljepotom izaziva ljubomora i nasilno ponašanje? Niste li u
stvari mislili na Suzanne? Nije li postojao stvarni razlog za Ski-povu
ljubomoru? Možda ste joj i kupili nakit za koji Skip nije znao odakle je, ali
on se kune da joj nije kupio ruže, koje je dobila onoga dana kada je
ubijena.
Doktor Smith je ustao. - Gospođo McGrath, mislim da biste kao tužiteljica
morali znati kako ubojice gotovo uvijek tvrde da su nevini. Ovaj razgovor
time je završen.
Kerry je krenula za njim iz sobe, jer joj ništa drugo nije preostalo. Dok je
išla iza njega, primijetila je da desnu ruku drži priljubljenu uz bok. Zar mu
se trese ruka? Da, imala je pravo.
Na vratima je rekao: - Gospođo McGrath, morate shvatiti da mi je zlo i od
samoga spomena Reardonovog imena. Molim vas da gospođi Carpenter
date ime nekoga drugoga plastičnog kirurga, kako bi mu mogla poslati kar-
ton vaše kćeri. Ne želim više nikada vidjeti ni vas ni nju. Stajao joj je tako
blizu da je Kerry nesvjesno koraknula unatrag. Nešto je zastrašujuće bilo u
njemu. Činilo joj se da je pali pogledom prepunim mržnje i bijesa. Da je
sada u desnoj ruci držao pištolj, sigurno bi pucao u nju.
37
Kada je zaključala vrata i krenula niz stube, Robin je na drugoj strani ulice
zamijetila mali auto tamne boje. Nepoznati automobili rijetko su se
pojavljivali u ulici, a još rjeđe tako rano ujutro. Nije znala zašto je baš taj u
njoj izazvao neki čudan osjećaj.
Bilo je hladno. Premjestila je knjige u lijevu ruku, povukla zatvarač
kaputića do vrata i ubrzala korak. Kasnila je nekoliko minuta. Cassie i
Courtnev sigurno je već čekaju na uglu ulice.
Ulica je bila ispunjena tišinom. Ogoljele grane drveća djelovale su
neprijateljski. Da sam bar ponijela rukavice, Robin je pomislila.
Kad je došla do pločnika, pogledala je na drugu stranu ulice. Prozor na
vozačevoj strani nepoznatog auta polako se spuštao i zaustavio nakon
nekoliko centimetara. Zagledala se u prozor, nadajući se da će vidjeti neko
poznato lice, ali zrake jutarnjega sunca tako su se odbijale od stakla da nije
mogla ništa razabrati. Trenutak kasnije ugledala je ruku koja se pomolila
kroz prozor, uperivši nešto prema njoj. Robin je iznenada počela trčati,
umirući od straha. Auto je bučno i punom brzinom krenuo preko ceste,
očito se krećući prema njoj. Kad je već mislila da će doći na pločnik i
pregaziti je, auto se zaustavio kod rubnoga kamena, naglo polukružno
zaokrenuo i odjurio niz ulicu.
Robin je jecajući potrčala preko travnjaka susjedne kuće i mahnito
pozvonila na vratima.
38
Kada je Joe Palumbo završio istragu u opljačkanoj kući u Cresskillu,
shvatio je da je tek 9 i 30. Budući da je bio samo nekoliko minuta .udaljen
od Alpinea, ukazala mu se odlična prilika da posjeti Dolly Bowles, koja je
svjedočila na suđenju Skipu Reardonu. Srećom, ponio je njen broj telefona.
Kad joj se Palumbo predstavio i objasnio da radi kao istražitelj za
tužilaštvo okruga Bergen, Dolly je zauzela obrambeni stav. Ali, nakon što
joj je rekao da Kerry McGrath, pomoćnica okružnog tužitelja, želi s njom
razgovarati o automobilu koji je u noći ubojstva bio parkiran ispred kuće
Reardonovih, priznala mu je da je pratila suđenje u kojemu je Kerry
McGrath zastupala optužbu.

Bilo joj je jako drago da je muškarac koji je ubio svoju šeficu, osuđen.
Ispričala je Palumbu i o tome kako je kao dijete doživjela šok, kada je
nepoznati muškarac provalio u njihovu kući i nju i majku svezao.
- Dakle, završila je, ako vi i Kerry McGrath želite sa mnom razgovarati,
imate moj pristanak.
- Pa, u stvari, Joe je rekao neuvjerljivo, želio bih sada doći do vas. Kerry će
možda s vama razgovarati poslije.
Nastala je stanka. Palumbo nije mogao znati kako je Dolly u mislima
ponovno vidjela posprdan izraz na licu tužioca Franka Greena dok ju je
unakrso ispitivao na suđenju.
Konačno je progovorila. - Mislim - rekla je dostojanstveno - radije bih o
onoj noći razgovarala s Kerry McGrath. Osjećala bih se mnogo ugodnije.
Zato je bolje da pričekamo dok ona bude imala vremena.
39
Kerry je stigla na sud u 9 i 45, što je bilo mnogo kasnije nego obično.
Pretpostavljajući da bi zbog toga mogla dobiti po prstima, javila je u ured
da će zakasniti, jer mora obaviti jedan posao. Frank Green je na posao
dolazio svakoga dana točno u 7 sati, zbog čega su se šalili na njegov račun.
Ali bilo je očito kako smatra da bi sve osoblje trebalo biti na svojim radnim
mjestima u isto vrijeme. Kerry je znala da bi dobio napad kad bi saznao da
je bila kod doktora Smitha.
Kad je utipkala ulaznu zaporku, službenik na ulazu ju je pogledao i rekao: -
Kerry, odmah se morate javiti u ured Franka Greena. Očekuje vas. - Oh,
Bože!
Čim je ušla u Greenov ured, vidjela je da nije ljut. Poznavala ga je tako
dobro da je odmah mogla procijeniti u kakvom je raspoloženju. Kao i
obično odmah je, bez okolišanja, krenuo na stvar. - Kerry, Robin je dobro.
Sada se nalazi kod susjede gospođe Weiser. Ponovno ti kažem, s njom je
sve u redu.
Kerry je osjetila stezanje u grlu. - Što se zapravo dogodilo?
- Nismo sigurni, možda ništa. Robin tvrdi da si od kuće otišla u 6 i 30. U
očima mu se pojavio tračak znatiželje.
- Jesam.
- Kad je Robin poslije krenula u školu, primijetila je nepoznati auto kako
stoji na drugoj strani ulice. Došla je do pločnika i u tom se trenutku prozor
na vozačevoj strani polako spustio i provirila je ruka u kojoj je Robin
ugledala neki predmet. Nije mogla razabrati o kakvom se predmetu radilo,
niti prepoznati vozača. Auto je iznenada krenuo prema mjestu na kojem je
stajala i činilo joj se kako će je svaki čas pregaziti. Međutim, kad je stigao
do rubnoga kamena, iznenada je polukružno zaokrenuo i odjurio. Robin je
pobjegla susjedi.
Kerry se spustila na stolac. - Sada je tamo?
- Da. Možeš je nazvati ili otići kući i na licu mjesta se uvjeriti da je Robin
dobro. Međutim, pitam se nema li Robin možda bujnu maštu. Ili je možda
netko želeći nju zastrašiti, postigao suprotni učinak i zastrašio tebe.
- Zašto bi netko želio uplašiti Robin ili mene?
- Ljudima iz ovoga tužilaštva takve su se stvari događale i prije, naročito
nakon suđenja koja su podigla mnogo prašine. Upravo si okončala slučaj
koji je privukao pozornost medija. Čovjek koji je tvojom zaslugom osuđen,
pokvaren je do srži. Ne zaboravi da ima obitelj i prijatelje.
- Znam, ali sve koje sam srela pristojni su ljudi, rekla je Kerry. Ali, moram
odgovoriti na tvoje pitanje. Robin s obje noge čvrsto stoji na zemlji.
Nikada ne bi izmislila takvo što. Zastala je oklijevajući. - Prvi se puta sama
morala spremiti za školu. Prije toga sam je obasula upozorenjima o tome
što smije, a što ne smije raditi.
- Nazovi je - rekao je Green.
Robin se javila na telefon gospođe Weiser čim je zazvonio. - Znala sam da
ćeš me nazvati, mama. Sada sam dobro. Želim ići u školu. Gospođa Weiser
kaže da će me ona odvesti. I, mama, danas poslije podne moram ići van.
Znaš da je Noć vještica.
Kerry je brzo razmišljala. Robin će biti bolje u školi nego kod kuće, gdje bi
stalno razmišljala o nemilom događaju. - Možeš ići, ali doći ću po tebe u
14 i 45. Ne želim da se sama vraćaš kući. A bit ću uz tebe i onda kada
budeš s drugim maškarama po susjedstvu sakupljala slatkiše, pomislila je. -
Robin, daj mi na telefon gospođu Weiser.
Kerry je spustila slušalicu i rekla: - Frank, mogu li danas otići ranije?
Iskreno se nasmiješio. - Naravno da možeš. Kerry, mislim da ti ne moram
davati savjet o tome kako moraš oprezno ispitati Robin. Moramo saznati je
li je netko stvarno pratio.
Dok je Kerry odlazila, dodao je: - Nije li Robin pre-mala da sama ide u
školu?
Kerry je znala da lovi u mutnom, pokušavajući saznati što je bilo tako
važno da je ostavila Robin samu kod kuće i izašla u 6 i 30 ujutro.
- Da, mislim da je. Ali to se više nikada neće dogoditi.
Joe Palumbo svratio je kasnije toga jutra u Kerrvn ured i ispričao joj svoj
razgovor s Dolly Bowles. - Neće sa mnom razgovarati, Kerrv. Ali, ipak bih
želio ići k njoj zajedno s tobom.
- Odmah ću je nazvati.
Riječi kojima se Kerrv javila na telefon: - Dobar dan, gospođo Bowles, ja
sam Kerrv McGrath, bile su uvod u desetominutni monolog na drugom
kraju žice.
Palumbo je prekrižio noge, udobno se smjestivši u naslonjaču. Promatrao
je Kerry dobro se zabavljajući, dok je tu i tamo pokušavala ubaciti neku
riječ ili pitanje. Međutim, uzrujao se, kada je Kerrv, napokon dobivši pri-
liku, pitala može li dovesti i svoga istražitelja Joea Palum-boa, jer je znao
da će odgovor biti niječan.
Konačno je spustila slušalicu. - Dolly Bowles očito nije zadovoljna
načinom na koji se ovo tužilaštvo odnosilo prema njoj prije 10 godina. To
je bila srž našeg razgovora. A što se ostaloga tiče, rekla je da joj njena kći i
zet ne dopuštaju govoriti o ubojstvu i onome što je vidjela te večeri. Oni se
sutra vraćaju s puta, pa se možemo vidjeti samo danas poslije podne oko 5.
Imam pretrpan raspored pa ću se morati nekako snaći, kako bih stigla i do
nje. Rekla sam joj da ću joj se javiti.
- Možeš li na vrijeme otići odavde? - pitao je Joe.
- Imam nekoliko dogovorenih sastanaka, ali ionako sam ih namjeravala
otkazati. Ispričala je Palumbou o onom. što se jutros dogodilo Robin.
Istražitelj se dignuo i pokušao zakopčati jaknu, koja mu je oko prilično
širokoga struka bila tijesna, kao i sve druge. - Doći ću k tebi oko pet sati -
predložio je. Dok budeš razgovarala s gospođom Bowles, ja ću odvesti
Robin na hamburger. Želio bih s njom razgovarati o jutrošnjem događaju.
Vidio je po izrazu njena lica da se ne slaže, pa je odmah nastavio, kako ga
ne bi pretekla i dala niječan odgovor. - Kerry, ti si jako pametna, ali kada je
u pitanju Robin, ne možeš biti potpuno nepristrana. Nemoj raditi moj posao
umjesto mene.
Kerry se zamišljeno zagledala u Joea. Uvijek je izgledao pomalo neuredno,
kao i njegov ured. Ali, usprkos tome, bio je vrhunski istražitelj i Kerry se
sama u to uvjerila. Nekoliko je puta bila nazočna dok je djecu ispitivao
tako vješto da uopće nisu bila svjesna toga kako pomnjivo važe svaku
njihovu riječ. Bilo bi, ipak, dobro da se Joe malo time pozabavi, pomislila
je. - U redu, Joe - rekla je, dajući mu svoj pristanak.
Jason Arnott krenuo je u utorak poslije podne iz Alpinea u Catskills, gdje
je blizu Ellenvillea imao kuću na osami. Nalazila se u nizini okruženoj
planinama i u njoj je skrivao svoje ukradeno blago neprocjenjive
vrijednosti.
Znao je da je kuća plod njegove bolesne ovisnosti o lijepim stvarima i
nastavak one, ponekad neobuzdane potrebe, da krade predivne umjetničke
predmete, koji bi, u domovima njegovih poznanika, odmah privukli
njegovo oko i istančan ukus. Na kraju krajeva sve je to radio zbog ljepote
koju je obožavao gledati i doticati. Nagon da u ruke uzme neki umjetnički
predmet i nježno ga dodiruje bio je ponekad tako snažan da ga nije mogao
potisnuti. Ljepota je bila njegova sreća i njegovo prokletstvo. Jednoga dana
doći će mu glave. Kao nedavno kad je opasnosti gledao u oči. Uvijek bi
postajao uznemiren kad bi se gosti u njegovoj kući divili sagovima,
namještaju, slikama ili umjetničkim predmetima. Često se zabavljao
razmišljajući o tome kako bi bili zaprepašteni kada bi izlanuo: Ova je kuća
prema mojim umjetničkim mjerilima prosječna. Što bi tek rekli da vide onu
drugu?
Ali, naravno, nikada ne bi rekao takvo što, jer mu ne bi palo na pamet da
svoju osobnu zbirku izloži pogledima i divljenju drugih. Bila je njegova.
Morao ju je imati samo za sebe.
Danas je Noć vještica, pomislio je, brzo se vozeći cestom 17. Drago mi je
da sam pobjegao od djece, koja bi me gnjavila neprestano zvoneći na
vratima. Osjećao se tako umornim.
Preko vikenda boravio je u Bethesdau u Marvlandu i odsjeo u jednom
hotelu. Za to je vrijeme provalio u kuću Myrae Hamilton, kod koje je prije
nekoliko mjeseci bio pozvan na zabavu. Cijelo je vrijeme brbljala o
skorašnjem vjenčanju svoga sina, svima dajući na znanje da će se obred
održati 28. listopada u Chicagou.
Kuća Hamiltonovih nije bila velika, ali je predstavljala pravi dragulj.
Unutrašnjost je bila ispunjena skupocjenim predmetima koje su
Hamiltonovi godinama skupljali. Jasonu je curila slina gledajući Fabergeov
tamnoplavi stolni pečat sa zlatnom drškom u obliku jajeta, kao i Aubusson,
veličine 1 x 1.5, s prekrasnom rozetom u sredini, koji je kao ukras visio na
zidu. Od svih predmeta u kući najviše je želio ta dva.
Sada su se nalazili u prtljažniku njegovih kola na putu u skrovište. Jason se
nesvjesno namrštio. Nije ni uživao ni likovao kao i obično kad bi postigao
svoj cilj. Naprotiv, osjećao je zabrinutost. U mislima je ponovno prošao
svaki korak koji je učinio prilikom provale u kuću Hamiltonovih.
Imali su jednostavni sustav za uzbunjivanje, koji je lako isključio. Kuća je
bila prazna, kao što je i predviđao.
U jednom je trenutku došao u napast da brzo projuri kućom u potrazi za
vrijednim predmetima, koji su mu pro-makli one večeri na zabavi. Ali,
odmah je odbacio tu zamisao, držeći se svoje prvobitne nakane prema
kojoj će uzeti samo one predmete koje je već ranije izdvojio kao
najdragocjenije i najljepše.
Bježeći nakon provale, uključio se u promet na cesti 240. Ubrzo je začuo
zavijanje sirena i dva policijska auta projurila su pokraj njega skrenuvši
lijevo u ulicu iz koje je upravo izišao. Bilo mu je jasno da idu prema kući
Ha-miltonovih. A to je značilo daje nečim uključio pomoćni sustav
uzbunjivanja, koji je radio neovisno o glavnom sustavu.
Na koji su još način Hamiltonovi osigurali kuću, pitao se. Lako se sakrio
pred kamerama. Na glavi je nosio čarapu, kao i uvijek kad je ulazio u kuće
koje je udostojio svojim dolaskom, ali u jednom ju je trenutku povukao s
lica kako bi proučio brončan kipić. Bila je to prava ludost, s obzirom da se
kipić pokazao bezvrijednim.
Vjerojatnost je jedan naprama milijun da je kamera ulovila moje lice,
pokušavao je uvjeriti samoga sebe. Oda-gnat će svoje dvojbe i nastavit će
dalje živjeti, samo za promjenu mnogo opreznije.
Poslijepodnevno sunce gotovo je nestalo za planinama, kad se zaustavio na
prilaznom putu. Obuzela ga je radost. Najbliži susjed bio je udaljen
nekoliko kilometara od njega. Maddie, žena koja je dolazila spremati
tijekom tjedna - krupna, spora, nemaštovita i nimalo znatiželjna - jučer je
spremila kuću. Danas sigurno sve blista, pomislio je.
Znao je da Maddie ne vidi razliku između jeftinog saga i Aubussona, ali
bez obzira na to bila je jedna od onih rijetkih osoba koja se ponosila svojim
radom i bila zadovoljna samo onda kad je sve bilo savršeno pospremljeno.
U deset godina nije oštetila niti jedan predmet.
Jason se nasmiješio, razmišljajući o Maddienom držanju kada na zidu u
predvorju ugleda Aubusson, a u spavaćoj sobi Fabergeov stolni pečat. Zar
već nema i previše stvari koje trebam oprašiti? pitat će se i nastaviti raditi
svoj posao.
Auto je ostavio ispred stražnjega ulaza. Preplavilo ga je uzbuđenje, kao i
uvijek kada se našao na ovome mjestu. Požurio je u kuću i upalio svjetlo.
Pogled na prekrasne stvari pružio mu je, kao i uvijek, poseban užitak.
Nekoliko minuta kasnije, nakon što je unio na sigurno putnu torbu, vrećicu
s hranom i svoje novo blago, zaključao je vrata i stavio sigurnosni lanac.
Prvo je na kat odnio Fabergeov pečat i stavio ga na starinski toaletni stolić.
Odmaknuo se da mu se može diviti, a zatim se sagnuo kako bi ga
usporedio sa sićišnim okvirom, koji je već 10 godina stajao na njegovom
noćnom ormariću.
Okvir je bio jedan od nekoliko predmeta koji je krivo procijenio. Iako nije
bio izvorni Faberge, preslik je bio prilično uspješan. Sada se, u usporedbi s
izvornim Faberge-om, jasno vidjelo da je ovo krivotvorina. Plava caklina
okvira djelovala je mutno u usporedbi s jasnim plavetnilom stolnoga
pečata. Zlatni rub okvira ukrašen sitnim biserima bio je daleko od
savršenstva Fabergeove majstorske izvedbe. Ali njemu je predstavljao
vrijednost, jer mu se iz njega smiješilo Suzanneino lice.
Nije se volio prisjećati te noći prije gotovo 11 godina, kada je ušao u
Suzanneinu kuću kroz širom otvoren prozor spavaće sobe. Pouzdano je
znao da je kuća trebala biti prazna. Suzanne mu je tog dana rekla da će ona
izići na večeru, a Skipa neće biti kod kuće. Znao je zaporku sustava za
uzbunjivanje, što bi mu zajamčilo siguran ulaz u kuću, ali kad je stigao do
nje, vidio je otvoren prozor. Na gornjem katu je bilo mračno kao u rogu. U
spavaćoj sobi pogled mu je privukao sićušni okvir na noćnom ormariću,
kojega je već ranije vidio. Iz te daljine izgledao je nekrivotvoren. U
trenutku kada ga je proučavao izbliza, začuo je povišen glas. Suzanne!
Okvir je naglo spustio u džep i sakrio se u ormaru.
Jason je pogledao u okvir, pitajući se iz kojega glupoga razloga nije
maknuo Suzanneinu sliku, ili sve bacio. Okvir je, uostalom, bio
krivotvorina.
Noćas je konačno shvatio da to nije učinio zato, jer mu je slika
omogućavala da zaboravi jezivo i izobličeno Suzanneino lice u trenutku
kad ju je vidio posljednji put, bježeći iz njene kuće.
41
Zadovoljan sam s konačnim odabirom porotnika - rekao je Bob Kinellen s
lažnim oduševljenjem svome klijentu.
Jimmy Weeks kiselo ga je pogledao. - Bobby, mislim da je porota grozna,
osim nekoliko iznimaka.
- Pouzdaj se u mene.
Anthonv Bartlett podržao je svoga zeta. - Bobby je u pravu, Jimmy. Moraš
se pouzdati u njega. Bartlett je pogledao prema mjestu za obranu, gdje je
sjedio Barney Ha-skell mrzovoljna lica, rukama se podbočivši o bradu.
Vidio je da i Bob gleda u njega i točno je znao o čemu misli.
Haskell je dijabetičar i iz zdravstvenih razloga neće se izložiti opasnosti da
ga osude na dugogodišnji boravak u zatvoru. Raspolaže datumima,
činjenicama i brojevima, pa će nam biti potrebno vraški mnogo vještine i
vremena kako bismo pobili njegov iskaz...Znao je i sve o Suzanne.
Sutra ujutro će branitelj i tužilac dati uvodne iskaze. Po izlasku iz suda,
Jimmy se Weeks uputio ravno prema svome autu. Dok mu je vozač
pridržavao vrata, Jimmy se bez riječi spustio na stražnje sjedište.
Kinellen i Bartlett ostali su stajati na ulici, gledajući kako se auto udaljava.
- Vraćam se u ured - Kinellen je rekao svome tastu. - Čeka me gomila
posla.
Bartlett je kimnuo glavom. - Shvaćam - rekao je bezličnim glasom. -
Vidimo se ujutro, Bob.
Svakako, pomislio je Kinellen, idući prema garaži. Ograđuješ se od mene,
jer u slučaju da se moje ruke zaprljaju, tvoje će ostati čiste.
Znao je da Bartlett negdje ima pohranjene milijune. U slučaju da Weeks
bude osuđen i ako zbog toga njihova odvjetnička tvrtka propadne, Bartlett
će se dočekati na noge. Možda će onda provoditi više vremena sa svojom
ženom na Palm Beachu.
Ja preuzimam svu odgovornost na sebe, Bob je razmišljao, dok je u
automat stavljao parking karticu. Ja stavljam na kocku svoje zvanje.
Sigurno postoji dobar razlog zbog kojega je Jimmy zahtijevao da se ona
Weeksova zadrži u poroti. Ali zašto?
42
Geoff Dorso nazvao je Kerry prije odlaska iz ureda. - Jutros sam bila kod
doktora Smitha - Kerry je rekla na brzinu - a oko 5 imam dogovor s Dolly
Bowles. Oprosti, ali ne mogu duže razgovarati. Moram ići po Robin u
školu.
— Kerry, gorim od znatiželje. Želim čuti kako je prošao razgovor s
doktorom Smithom i što si do sada saznala od gospođe Bowles. Jesi li za to
da izađemo na večeru?
- Večeras mi se ne izlazi, ali ako si za salatu i tjesteninu...
- Ja sam Talijan, zar si zaboravila?
- Je li ti odgovara oko 7 i 30?
- Možeš biti sigurna da ću doći.
Kada je pokupila Robin pred školom, Kerry je bilo jasno da njena kći više
razmišlja o Noći vještica i sakupljanju slatkiša, nego o jutrošnjem nemilom
događaju. Robin je, u stvari, bilo neugodno zbog onoga što se dogodilo.
Kerry je, poput svoje kćeri, jednostavno prestala o tome razmišljati, barem
zasad.
Kad su došle kući, Kerry je dala slobodno poslijepodne tinejdžerki koja je
čuvala Robin. Tako žive sve majke, Kerry je pomislila, dok je nešto kasnije
s nekoliko njih pratila skupinu djece, koja je krenula u uobičajeno saku-
pljanje slatkiša po susjedstvu. Kratko nakon njihovoga povratka kući,
stigao je Joe Palumbo.
Donio je aktovku krcatu spisima i lagano po njoj udario rukom, zadovoljno
se nasmijavši. - Ovdje su zapisi službenih istraga koje je vodilo tužilaštvo u
slučaju Reardon
- rekao je. - Među njima je i izvorni iskaz Dolly Bowles. Vidjet ćemo hoće
li odgovarati onome što će ti sada reći.
Pogledao je Robin koja je bila ista kao vještica.
- Savršeno si se prerušila, Rob.
- Dugo sam se kolebala između vještice i smrti. Kerry se počela nesvjesno
vrpoljiti, što je primijetila
tek kad je ulovila Palumbov pogled pun razumijevanja.
- Moram krenuti - rekla je.
Za vrijeme dvadesetominutne vožnje do Alpinea, Kerry je shvatila da je
napeta kao struna. Kada je konačno privoljela kćer da ukratko
porazgovaraju o jutrošnjem događaju, Robin je nastojala cijelu stvar
omalovažiti. Kerry je pokušala samu sebe uvjeriti u to daje Robin napuhala
cijeli događaj. Možda je netko nekoga tražio i shvatio da se nalazi u krivoj
ulici. Ali Kerry je dobro znala da njena kći nije sklona ni preuveličavanju
ni izmišljanju.
Kerry je postalo jasno da je Dolly Bowles budno motrila na njen dolazak,
jer je istoga trena kad se Kerry zaustavila na prilaznom putu ispred
masivne kuće građene u tudorskom stilu, širom otvorila vrata.
Dolly je bila sitna žena prosijede kose, uskoga lica i radoznaloga pogleda.
Počela je govoriti prije nego je Ker-ry stigla do nje, tako da je uhvatila
samo dio onoga što je rekla: ... i potpuno ste isti kao na slici koja je izašla u
Recordu. Žao mi je da nisam uspjela pratiti cijelo suđenje onom užasnom
čovjeku koji je ubio svoju šeficu. Ali imala sam tako mnogo posla čuvajući
djecu.
Provela je Kerry kroz predvorje do male sobe. - Ovdje ćemo se smjestiti,
jer je soba za dnevni boravak prevelika za moj ukus. Uvijek govorim kćeri
kako mi glas odjekuje u toj ogromnoj prostoriji, ali ona je voli jer je
pogodna za održavanje zabava. Dolly jednostavno uživa kad ih upriličuje.
Naravno, onda kad su kod kuće. Otkada je Lou u mirovini nikako se ne
mogu skrasiti na jednome mjestu - sad su ovdje, sad ondje. Ne mogu
shvatiti zbog čega drže i plaćaju stalnu kućnu pomoćnicu. Stalno im go-
vorim kako bi bilo bolje da imaju ženu koja bi dolazila samo jednom
tjedno. Uštedjeli bi brdo novaca. Ali pretpostavljam da je drže zbog mene,
jer ne volim biti noću sama. S druge strane...
Oh, moj Bože, tako je draga, ali trenutačno nisam u stanju pratiti njezino
brbljanje, pomislila je. Jednostavno nisam raspoložena. Kerry je sjela na
stolac s visokim naslonom, a gospođa se Bowles udobno smjestila na
kauču prekrivenim pamučnim platnom. - Gospođo Bowles, ne bih vam
željela oduzeti mnogo vremena. Osim toga, ne mogu dugo ostati, jer mi
kćer pazi jedna osoba, čiju pomoć ne mogu zlorabiti, pa...
- Imate kćer. Pa to je divno! Koliko je stara?
- Ima 10 godina. Gospođo Bowles, željela bih znati...
- Izgledate premlado za desetogodišnju kćer.
- Hvala. Uvjeravam vas da se osjećam dosta starom. Kerry se činilo da je
upala u vrzino kolo. - Gospođo Bo-wles, možemo li porazgovarati o noći u
kojoj je ubijena Suzanne Reardon?
Petnaest minuta kasnije, nakon Dollvne bujice riječi o noći u kojoj je
čuvala maloga Michaela u kući nasuprot Reardonovih i o dječakovim
problemima u razvoju, Kerry je uspjela izdvojiti samo jedan važan
podatak.
- Kažete da ste sigurni kako auto ostavljen ispred kuće Reardonovih nije
pripadao nikome od gostiju nazočnih na zabavi u susjedstvu. Zbog čega ste
tako sigurni u to?
- Zato jer sam razgovarala sa susjedima i oni su mi rekli da su k njima na
zabavu došla tri para i dali mi njihova imena. Svi su oni iz Alpinea, i nakon
što je gospodin Green iz mene napravio budalu dok sam svjedočila, sve
sam ih osobno nazvala. I znate što? Nitko od gostiju nije vozio Dodov
auto.
- Dodov auto! - Kerry je s nevjericom uzviknula.
- Tako ga je zvao Michael. Vidite, imao je poteškoća u raspoznavanju boja.
Ako ste mu pokazali neka kola i pitali ga koje su boje, on ne bi znao. Ali,
bez obzira na broj automobila, uvijek bi izdvojio onaj koji mu je bio
poznat. Kada je one noći rekao Dodov auto, pokazivao je na crni mercedes
s četvero vrata. Znate, svoga je djeda zvao Dodo i obožavao se s njim
voziti u crnom mercedesu s četvoro vrata. Bio je mrak, ali na kraju
Reardonovog prilaznoga puta gorjela je svjetiljka i Michael je jasno vidio
limuzinu.
- Gospođo Bowles, na sudu ste tvrdili da ste vidjeli auto.
- Jesam, iako nije bio ostavljen pred kućom kad sam u 7 i 30 došla k
Michaelu. Kada mi ga je pokazao, auto je baš kretao, pa nisam mogla
razaznati koje je marke. Ali vidjela sam na registarskoj pločici broj 3 i
slovo L. Dolly Bowles se tako jako nagnula prema Kerry da je mogla vid-
jeti kako su joj se iza okruglih naočala oči širom otvorila. - Gospođo
McGrath, pokušala sam to reći odvjetniku Ski-pa Reardona. Zvao se Farrer
- ne, Farrell. Rekao mi je da su nepouzdane tvrdnje neprihvatljive, a
pogotovo one jednoga petogodišnjaka s poteškoćama u razvoju. Uvjeravao
me da bi njegov iskaz o marki automobila loše utjecao na moje svjedočenje
da je ispred kuće u to vrijeme stajao auto. Ali Farrell nije imao pravo. Nije
mi jasno zbog čega nisam mogla pred porotom reći da se Michael strašno
uzbudio misleći kako je vidio djedov auto. Mislim da bi to pomoglo u
rješavanju cijeloga slučaja.
Glas joj je podrhtavao dok je govorila. Iznenada je postao odrješit. -
Gospođo McGrath, nekoliko minuta poslije 9 te večeri crni se mercedes s
četvoro vrata udaljio od kuće Reardinovih. To je istina. Čista istina.

43
Jonathan Hoover nije večeras uživao u svom uobičajenom martiniju.
Obično bi u to vrijeme uživao sjedeći u svojoj fotelji kraj kamina,
pijuckajući blagi džin razrijeđen s točno tri kapi vermuta u koji bi dodao
dvije masline da poboljša okus i s Grace pretresao događaje dana. Večeras
je usprkos svojim brigama zamijetio da Grace očito nešto muči. Ako je i
imala jače bolove nego obično, znao je da to ne bi nikada priznala. Nikada
nisu razgovarali o njenome zdravlju. Odavno je shvatio da je to za Grace
zabranjena tema, pa bi gotovo usput zapitao:
- Kako se osjećaš, draga?
Dobio bi očekivan odgovor: Ne osjećam se loše.
Bolest nije spriječila Grace da se odijeva s urođenim osjećajem za otmjeno.
U posljednje je vrijeme stalno nosila duge i široke rukave, koji su sakrivali
natečene ručne zglobove, a navečer kad su kod kuće bili sami, široke ha-
ljine ispod kojih se nisu vidjele izobličene ruke i noge.
Ležala je na kauču poduprijevši se jastucima, pa se nije vidjela iskrivljena
kralježnica, tako da su do izražaja u potpunosti dolazile njene prekrasne
sive oči koje su blistale na licu savršeno svijetle puti. Samo su iskrivljeni
prsti na rukama bili vidljiv znak njene razorne bolesti.
Budući da je Grace do podne ostajala u krevetu, a Jonathan se dizao u cik
zore, večernji sati bili su namijenjeni za razgovor ili odlazak u posjete.
Grace je pogledala Jonathana i pomalo podrugljivo se nasmiješila:
- Imam osjećaj kao da gledam u zrcalo, Jon. I ti si zbog nečega uznemiren.
Kladim se da te zabrinjava ona ista stvar kao i prije, pa dopusti da ja prva
kažem ono što me tišti. Razgovarala sam s Kerry.
Jonathan je nabrao obrve. - I?
- Nažalost, ne namjerava odustati od slučaja Reardon.
- Što ti je rekla?
- Radi se baš o onome što mi nije rekla. Vješto je izbjegavala izravne
odgovore. Saslušala me, a onda rekla da postoje razlozi zbog kojih vjeruje
kako je doktor Smith lažno svjedočio, ali ni jedan određen koji bi ukazivao
na to da Skip Reardon nije ubojica. Smatra svojom dužnošću istražiti
slučaj, jer postoji mogućnost daje došlo do sudske pogreške.
Jonathan se zacrvenio od bijesa. - Grace, Kerryn osjećaj za pravdu ponekad
graniči s besmislenošću. Guverner mi je sinoć obećao da Senatu neće
odmah predati imena kandidata za sudačko mjesto, već će cijelu stvar malo
odgoditi.
- Jonathan!
- I to je bolje, nego da sam ga tražio da odustane od predlaganja Kerry.
Nisam imao drugoga izbora, Grace. Prescott Marshall izvrstan je guverner.
I sama to znaš. Samo uz njegovu pomoć uspio sam privoljeti Senat na po-
trebnu promjenu zakona i na preispitivanje poreznoga sustava. Proveli smo
društvene promjene, kojima smo pomogli siromašnima i onemogućili one
koji se lovom u mutnom žele obogatiti. Osim toga, mudrom smo politikom
uspjeli privući strane ulagače u našu zemlju. Zbog svega toga želim
Marshalla ponovno četiri godine vidjeti na mjestu guvernera. Nisam veliki
pristalica Franka Greena, ali znam da će kao guverner dobro zasukati
rukave i da neće rušiti ono što je postigao Marshal. Ali, s druge strane, ako
Green ne pobijedi na izborima, to će poći za rukom suparničkoj stranci, pa
će tako propasti sve što smo do sada učinili.
Bijes koji ga je obuzeo, iznenada je nestao. Umorno je pogledao Grace i na
licu, koje je još trenutak prije bilo crveno od srdžbe, sada su se jasno
vidjele njegove 62 godine.
- Pozvat ću Kerry i Robin da u nedjelju dođu na večeru — rekla je Grace.
Tako ćeš dobiti još jednu mogućnost da je pokušaš urazumiti. Mislim da se
zbog toga Reardona ne bi smjela žrtvovati ničija budućnost.
- Nazvat ću je još večeras - rekao je Jonathan.
44
Kada je Geoff Dorso točno u 7 i 30 pozvonio na vratima, ponovno gaje
dočekala Robin koja je još uvijek na sebi imala vještičin kostim, crnu
raščupanu periku i namazano lice. Obrve su joj bile zacrnjene ugljenom, a
lice prekriveno slojem bijeloga pudera, kroz koji se nazirao crveni ožiljak
na bradi i obrazu.
Geoff je naglo odskočio. - Kako si me prestrašila!
- Baš mi je drago - Robin je rekla oduševljeno. - Hvala ti što si došao na
vrijeme. Upravo odlazim na zabavu. Sada će početi. Dodijelit će se
nagrada za najza-strašujući kostim.
- Pobijedit ćeš s velikom većinom glasova. Geoff je ušao u predvorje i
udisao zrak. - Nešto božanstveno miriše.
- Mama radi kruh s češnjakom - objasnila je Robin, a zatim viknula: -
Mama, došao je gospodin Dorso.
Kuhinja se nalazila u stražnjem dijelu kuće. Geoff se nasmiješio kada su se
vrata otvorila i na njima se pojavila Kerry, brišući ruke kuhinjskom krpom.
Nosila je široke zelene hlače i zeleni pulover s kapuljačom. S divljenjem je
gledao zlato u njenoj kosi, pojačano blještavim električnim osvjetljenjem
kao i pjegice rasute po nosu.
Izgleda kao da ima 23 godine, pomislio je, primijetivši kako topao osmijeh
na njenome licu nije mogao sakriti zabrinutost u očima.
- Geoff, drago mi je da si došao. Uđi i opusti se. Moram otpratiti Robin na
zabavu koja se održava ovdje u blizini.
- Dopusti da ja to učinim. Još uvijek sam u kaputu.
- Pa, dobro - Kerry je rekla polako, procjenjujući trenutak. - Ali, molim te,
pričekaj dok ne uđe u kuću, hoćeš li? Ne bih željela da je ostaviš pred
ulazom.
- Mama - usprotivila se Robin. - Više se ne bojim. Vjeruj mi!
- Vjerujem ti.
O čemu se radi, pitao se Geoff. Rekao je: - Kerry, sve moje sestre mlađe su
od mene. Stalno sam ih pratio sve dok nisu otišle na koledž. Bog mi je
svjedok da sam uvijek čekao dok nisu bile na sigurnom. Robin, uzmi me-
tlu. Imaš je, zar ne?
Dok su hodali tihom ulicom, Robin je ispričala o autu koji joj je utjerao
strah u kosti. - Mama se ponaša hladnokrvno, ali znam da šizi zbog toga -
rekla mu je u povjerenju. - Previše se brine zbog mene. Znaš, sad mi je žao
da sam joj rekla što se dogodilo.
Geoff je naglo stao i pogledao je. - Slušaj, Robin. Bilo bi mnogo gore da
joj nisi rekla. Obećaj mi da joj nikada nećeš ništa prešutjeti.
- Neću. Osim toga, već sam to obećala mami. Na jako zacrvenjenim
usnicama pojavio se vragoljasti osmijeh. - Nikada ne gazim data obećanja,
osim ako je u pitanju jutarnje ustajanje.
- Ista si kao i ja.
Dok je pet minuta poslije sjedio na barskoj stolici u kuhinji i promatrao
kako Kerry priprema salatu, Geoff je bez okolišanja rekao: - Robin mi je
ispričala što joj se jutros dogodilo. Postoji li razlog za zabrinutost?
Kerry je trgala listove netom oprane zelene salate i stavljala ih u zdjelu. -
Jedan naš istražitelj, zove se Joe Palumbo, danas je poslije podne
razgovarao s Robin. Prilično je zabrinut. Misli da bi svatko od nas premro
od straha kada bi ugledao kola koja punom brzinom jure prema mjestu na
kojemu stojiš, a onda se samo nekoliko koraka od tebe uz škripu kočnica
zaustave i zatim naglo polukružno zaokrenu. Robin je odlučno tvrdila da se
prozor na vozačevoj strani spustio nekoliko centimetara i daje netko nešto
uperio prema njoj... Joe misli da ju je možda netko snimio.
Geoff je osjetio kako joj glas podrhtava.
- Ali zašto?
- Ne znam. Frank Green misli da je događaj možda povezan s nedavnim
suđenjem za ubojstvo u kojem sam zastupala optužbu, ali ne slažem se s
njim. Možda je neki luđak vidio Robin i ustremio se na nju. Ježim se i od
same pomisli na takvo što. Ali, to je jedna od mogućnosti. Svom silinom je
počela trgati listove salate. - Pitam se što poduzeti. Kako je mogu zaštititi?
- Teško je nositi sam takvu brigu - Geoff je tiho rekao.
- Misliš zbog toga jer sam razvedena? Ili zato što u mom životu ne postoji
muškarac koji bi se brinuo za nju? Vidio si joj lice. To joj se dogodilo dok
je bila s ocem. Nije stigla staviti sigurnosni pojas, a on je vrsta vozača koji
svom snagom pritišće gas i naglo se zaustavlja. Nije me briga izigrava li
Bob Kinellen muškarčinu, ili se voli
kockati sa životom, ali znam da je meni i Robin bolje bez njega.
Dovršila je salatu i rekla: - Geoff, oprosti. Čini mi se da si odabrao krivo
vrijeme za večeru u ovoj kući. Danas nisam jako zabavna. Ali to i nije
važno. Ono što je stvarno važno to je moj razgovor sa Smithom i Dolly Bo-
wles.
Dok su jeli salatu i kruh s češnjakom, ispričala mu je o susretu s doktorom
Smithom. - On mrzi Skipa Re-ardona - rekla je. - Mrzi ga na jedan čudan
način.
Vidjevši da je Geoff zbunjeno gleda, dodala je: - Kad razgovaram s obitelji
žrtava, njihovo ponašanje gotovo je uvijek isto. Osjećaju i bijes i bol
istovremeno. Ako je ubijena kći, roditelji obično pokazuju njene slike dok
je bila dijete i one snimljene na dan mature. Govore ti o tome kakva je bila
i na kojim je školskim natjecanjima osvojila nagrade. Nakon toga se
obično slome i počnu plakati, jer njihova je bol neizdrživa. Otac obično
kaže da bi želio s ubojicom ostati samo 5 minuta nasamo, ili vlastitom
rukom uključiti struju dok ubojica sjedi na električnoj stolici. Ali Smith se
nije ponašao na uobičajen način. Izražavao je samo mržnju.
- Što ti to govori? - Geoff je zapitao.
- Ili je Skip Reardon lažljivi ubojica, ili moramo saznati je li Smithova
snažna mržnja prema Skipu prethodila Suzanneinoj smrti. U vezi s ovim
drugim moramo saznati kakav je točno bio Smithov odnos sa Suzanneom.
Nemoj smetnuti s uma daje, prema osobnom svjedočenju, nije vidio od
vremena dok je bila dijete pa sve do njene dvadesete godine. Tada se
jednoga dana pojavila u njegovoj ordinaciji i predstavila se. Po slikama se
vidi da je bila neobično lijepa žena.
Ustala je. - Razmisli malo o tome dok ja dovršim tjesteninu. A onda ću ti
ispričati o Dolly Bowles i Dodovom autu.
Tjestenina s umakom od školjki bila je izvrsna, ali Geoff toga gotovo i nije
bio svjestan, jer mu je pozornost bila zaokupljena Kerrvnim izvještajem o
posjetu gospođi Bowles. - Radi se o tome - zaključila je - da iz onoga što
mi je Dolly rekla proizlazi da su i moje tužilaštvo i tvoji ljudi odbacili
mogućnost kako bi mali Michael mogao biti pouzdan svjedok.
- Tim Farrell osobno je razgovarao s Dolly Bowles - Geoff je rekao. -
Sjećam se kako je jednom natuknuo nešto o petogodišnjaku s poteškoćama
u razvoju, koji je vidio kola, ali tada nisam na to obratio pozornost.
- Istražitelj Joe Palumbo danas je poslije podne došao na razgovor s
Robin i donio je dosje o istrazi provedenoj u slučaju Reardon. Želim ga
pročitati, jer ću u njemu možda naletjeti na neka nova imena - mislim na
muškarce s kojima je Suzanne mogla imati ljubavnu vezu. Možda je i ovaj
pokušaj osuđen na neuspjeh. Međutim, mogli bismo nazvati Prometnu
policiju i provjeriti je li prije 11 godina neki od muškaraca iz dosjea kod
njih bio uveden kao vlasnik crnoga mercedesa. Postoji mogućnost da je
auto bio prijavljen pod tuđim imenom, možda čak i iznajmljen, ali u tom
slučaju ne bismo daleko dotjerali.
Pogledala je na kuhinjski sat koji se nalazio iznad štednjaka. - Imamo još
dosta vremena - rekla je.
Geoff je znao da misli na vrijeme koje imaju do odlaska po Robin. - U
koliko sati završava zabava?
- U 9. Tijekom tjedna navečer se obično ne održavaju zabave, ali Noć
vještica stvarno je posebna noć za djecu, zar ne? Želiš li espresso ili običnu
kavu? Već dugo namjeravam kupiti aparat za cappuccino, ali nikada
nemam vremena.
- Menije i espresso dobar. Dok pijemo kavu, ispričat ću ti o vezi Skipa
Reardona i Beth Tavlor.
Kad je završio, Kerry je polagano rekla: - Sad shvaćam zašto se Tim
Farrell nije usudio pozvati Taylorovu kao svjedoka. Ako je Skip Reardon
bio u nju zaljubljen u vrijeme ubojstva, njeno svjedočenje bi umanjilo
vjerodostojnost Smithovoga iskaza.
- Točno. Kada je Skip zatekao Suzanne kako slaže ruže koje joj je dao
neki drugi muškarac, njegovo ponašanje moglo bi se sažeti u samo
nekoliko riječi: Hvala Bogu da sam je se riješio.
Zazvonio je telefon i Geoff j pogledao na svoj sat. - Rekla si da po Robin
treba ići u 9 sati, zar ne? Ja idem po nju, a ti se javi na telefon.
- Hvala ti. Kerry je odmah podigla slušalicu : - Halo. Slušala je, a onda
toplo rekla : - Oh, Jonathan, baš
sam te htjela zvati.
Geoff je ustao, mahnuo joj rukom, otišao u predvorje i iz ormara izvadio
kaput.
Dok su se vraćali kući, Robin je rekla da se dobro zabavila, iako nije dobila
prvu nagradu za kostim. - Na zabavu je došla Cassiena sestrična prerušena
u kostur. Njena je majka po odjeći zašila prave kosti, što ga je učinilo
stvarno posebnim. No, to sad više nije važno. Gospodine Dorso, hvala vam
što ste došli po mene.
- Znaš Robin, čovjek ponekad pobjeđuje, a ponekad gubi. I zovi me Geoff.
Čim im je Kerry otvorila vrata, Geoff je vidio da se nešto dogodilo. S
naporom se smiješila slušajući kako Robin oduševljeno priča o zabavi.
Kerry je konačno rekla: - Dobro, Robin, već je prošlo 9, a ti si obećala...
- Znam. U krevet bez odugovlačenja. Laku noć, Geoff. Volim te, mama.
Poljubila je Kerry i brzo krenula na kat.
Geoff je vidio kako Kerry podrhtavaju usnice. Uhvatio ju je za ruku, odveo
u kuhinju i zatvorio vrata. - Sto se dogodilo?
Glas joj je podrhtavao, iako se trudila mirno govoriti. - Guverner je sutra
trebao Senatu predložiti troje članova za sudačko mjesto. Ja sam bila jedna
od njih. Jonathan je zamolio guvernera da zbog mene zasada odgodi
predlaganje.
- Zar je moguće da ti je to učinio senator Hoover? Mislio sam da ti je
prijatelj - Geoff je rekao i pogledao je s nevjericom. - Ali, čekaj! Ima li to
nekakve veze sa slučajem Reardon i Frankom Greenom?
Znao je da se radi o tome i bez njenoga potvrdnoga odgovora. - Kerry, pa
to je grozno! Tako mi je žao. Ali rekla si odgoditi, a ne povući prijedlog.
- Jonathan ne bi nikada i ničim ugrozio moje imenovanje. Sigurna sam u
to. Ali isto tako znam da ga ne mogu dovesti u neugodan položaj, ili
očekivati da se zbog mene izvrgne opasnosti. Rekla sam mu da sam se
danas sastala s doktorom Smithom i Dolly Bowles.
- Kako se ponašao?
- Nije bio oduševljen. Smatra da bih ponovnim otvaranjem slučaja
nepotrebno dovela u pitanje sposobnost i poštenje Franka Greena te se
izložila osudi što razbacujem novac poreznika na slučaj koji je okončan
prije 10 godina. Istaknuo je da je pet prizivnih sudova potvrdilo Re-
ardenovu krivnju.
Odmahnula je glavom kao da želi odagnati neugodne misli. A onda je, ne
gledajući ga u oči, rekla: - Žao mi je da sam ti oduzela vrijeme, Geoff, ali
mislim da je Jonathan u pravu. Ubojica je u zatvoru, kamo ga je smjestila
porota i viši su sudovi potvrdili odluku nižega da je kriv. Zbog čega mislim
da bih mogla otkriti nešto što oni nisu?
Okrenula se prema njemu i pogledala ga. - Ubojica je u zatvoru i ja ću
morati dignuti ruke od svega - rekla je što je mogla uvjerljivije.
Geoff se smrknuo, pokušavajući potisnuti srdžbu i razočaranje. - Žao mi je
ako tako misliš. Zbogom, časna sutkinjo - rekao je. - Hvala na večeri.

Srijeda, 1. studenog
45
U laboratoriju FBI-ovog stožera u Quanticou, četiri su agenta promatrala
na monitoru lice lopova, koji je tijekom prošloga vikenda provalio u kuću
Hamiltonovih. Skrivena ga je kamera snimila u trenutku kad je s lica po-
digao čarapu da bi bolje vidio brončani kipić.
Slika je isprva bila potpuno nejasna, ali su se nakon izvršene elektronske
obrade na licu mogle razabrati neke pojedinosti. Snimka nije dovoljno čista
da bismo ga na osnovi nje prepoznali, pomislio je stariji agent Si Morgan.
Vidio se samo nos i obris usana. Iako je ta nejasna snimka bila sve što su
imali, možda će i ona biti dostatna da netko prepozna lopova.
- Napravite nekoliko stotina preslika ove snimke i razdijelite ih po
obiteljima u čije je kuće provaljeno na isti način kao i u onu Hamiltonovih.
Znam da ova snimka nije dostatna, ali bar nam pruža mogućnost da
uhvatimo toga gada.
Morganovo se lice smrknulo. - Kada ga konačno ulovimo, nadam se da će
njegov otisak prsta biti istovjetan onome koji smo pronašli u kući
kongresmena Pealea one noći kad je ubijena njegova majka, koja je u
posljednji čas otkazala svoj put i preko vikenda ostala kod kuće.

46
Wayne Stevens rano je ujutro čitao novine u dnevnome boravku svoje
udobne kuće građene u španjolskom stilu u Oaklandu u Kaliforniji. Nekada
je vodio dosta uspješnu osiguravajuću tvrtku, ali prije dvije godine povu-
kao se u mirovinu. Zadržao je vedrinu duha i bio zadovoljan novim
načinom života. Vitkost je održavao redovitim vježbama. Imao je dvije
udate kćeri koje su s obiteljima živjele nedaleko od njega. Bio je u trećem
braku već osam godina i za to je vrijeme shvatio da s prve dvije žene nije
bio tako sretan kao sad s Catherine.
Zvonjava telefona proparala je jutarnju tišinu. Dok je dizao slušalicu, nije
mogao naslutiti da će poziv probuditi neugodne uspomene.
Javio se glas koji je imao izraziti naglasak s Istočne obale. - Gospodine
Stevens, ja sam Joe Palumbo, istražitelj tužilaštva okruga Bergen iz New
Jersevja. Vaša pokćerka zvala se Suzanne Reardon, zar ne?
- Suzanne Reardon? Ne poznajem je. Čekajte malo. Možda mislite na
Susie.
- Jeste li tako zvali Suzanne?
- Imam pokćerku koju zovemo Susie, ali njeno je pravo ime Sue Ellen.
U tom je trenutku shvatio da istražitelj o njoj govori u prošlom vremenu. -
Zar joj se nešto dogodilo?
Joe Palumbo čvrsto je stisnuo slušalicu. - Vi ne znate daje Suzanne, ili
Susie, ubijena prije 10 godina? Pritisnuo je gumb na kaseto fonu, kako bi
snimio razgovor.
- Dobri Bože. Glas Waynea Stevensa prešao je u šapat. - Ne, naravno da
nisam znao. Svake joj godine za Božić šaljem čestitku na adresu liječnika
Smitha, njenoga oca. Ali ona mi se nije godinama javljala.
- Kada ste je vidjeli posljednji put?
- Prije 18 godina, kada je umrla moja druga žena Jean, a njena majka.
Susie je uvijek bila nesređena, nesretna i teška djevojka. Bio sam udovac
kad sam oženio njenu majku i iako sam imao dvije male kćeri iz prošloga
braka, posvojio sam Susie. Jean i ja smo podizali sve tri zajedno. Nakon
Jeanine smrti, Susie, koja je tada imala 19 godina, dobila je novac od
njenoga životnog osiguranja i rekla mi da odlazi u New York. Nakon
nekoliko mjeseci primio sam njeno prilično pakosno pismo u kojemu je
tvrdila da je ovdje bila nesretna, da nas više nikada ne želi vidjeti i kako je
odlučila živjeti sa svojim pravim ocem. Odmah sam nazvao liječnika
Smitha, koji je bio krajnje neuljudan. Rekao mi je kako je učinio ogromnu
pogrešku dopustivši mi da posvojim njegovu kćer.
- Znači da Suzanne, odnosno Susie, nije nikada poslije s vama osobno
razgovarala, zar ne? - Joe je brzo postavio pitanje.
- Nikada. Odustao sam, jer je na to nisam nikako mogao privoljeti. Nadao
sam se da će se s vremenom urazumiti. Što joj se dogodilo?
- Njen je muž prije 10 godina osuđen, jer ju je ubio u napadu ljubomore.
Wayne Stevens je u mislima vidio Susie dok je bila mala uplakana
djevojčica, a zatim debeljuškasta i vječno namrgođena tinejdžerka, koja se
iz zabave počela baviti golfom i tenisom, ali u kojima nije nalazila užitak,
iako je bila vješta igračica. Vidio ju je kako osluškuje zvonjavu telefona,
iako ni jedan poziv nije bio za nju i kako sijevajući očima ljubomorno
gleda svoje polusestre dok su odlazile na sastanak. - Zar je bio ljubomoran,
jer je imala nekoga drugoga muškarca? - polako je pitao.
- Da. - Joe Palumbo je osjetio zaprepaštenost u muškarčevom glasu. Znao
je da Kerry nije prevario predosjećaj zamolivši ga da istraži Suzanneinu
prošlost. - Gospodine Stevens, možete li opisati izgled vaše pokćerke?
- Susie je... - oklijevajući je zastao. - Nije bila zgodna - rekao je tiho.
- Imate li neke njene fotografije koje biste mi mogli poslati? - Palumbo je
pitao. - Mislim na one koje su snimljene neposredno prije njenoga odlaska
na Istok.
- Naravno. Ali ako je ubijena prije 10 godina, zašto se sad raspitujete o
njoj?
- Zato jer pomoćnica okružnoga tužitelja misli da tijekom suđenja nisu sve
činjenice izišle na vidjelo.
Bože, kako je Kerry imala dobar nos! Joe Palumbo je pomislio, spuštajući
slušalicu nakon što je dobio Ste-vensovo obećanje da će Susiene slike
poslati noćnom poštom.

47
Kerry je u srijedu ujutro tek stigla u ured, kad joj je tajnica saopćila da je
Frank Green želi vidjeti.
Nije okolišao, već je odmah zapitao: - Što se dogodilo, Kerry? Čuo sam da
je guverner odgodio imenovanje pravnika za sudačko mjesto i daje spor
iskrsnuo zbog tebe. Sto nije u redu? Mogu li ja nekako pomoći?
Možeš itekako, Frank, pomislila je Kerry. Možeš reći guverneru da se
slažeš s istragom, jer bi se njome moglo otkriti da je došlo do teške
pogreške suda. Reci mu, ako prihvaćaš da istraga okalja i tvoj obraz. Stisni
petlju i učini to, Frank.
Umjesto toga rekla je: - Oh, sigurna sam da će guverner uskoro obaviti
imenovanje.
- Nisi se valjda posvađala sa senatorom Hooverom?
- Ne. On je moj bliski prijatelj.
Kad se okrenula da ode, tužilac je rekao: - Kerrv, grozno je čekati na
imenovanje, dok smo izloženi napadima sa sviju strana. Hej, znaš da jedno
čeka i mene. Dobivam noćne more razmišljajući o tome kako bi nešto mo-
glo krenuti po zlu.
Kimnula je glavom u znak razumijevanja i izašla.
Vratila se u svoj ured i očajnički se pokušavala usredotočiti na raspored
predstojećih suđenja. Velika je porota u slučaju neuspjele oružane pljačke
benzinske crpke ukazala na glavnog osumnjičenog i na osnovi dokaza za-
ključila da se protiv njega može podići optužnica za pokušaj ubojstva i
oružanu pljačku. Radnik na benzinskoj crpki bio je tijekom prepada teško
ranjen i još uvijek se nalazio na odjelu za intenzivnu njegu. Ako umre,
optužnica će se proširiti na ubojstvo.
Žena koja je proglašena krivom za ubojstvo iz nehaja uložila je priziv i
prizivni je sud jučer donio odluku da nije kriva, na osnovi činjenice da
obrana nije stručno vođena. Taj je slučaj izazvao ogromnu pozornost
javnosti, pa je Kerrv bila zadovoljna što takvom odlukom suda nije bačena
ljaga i na rad tužilaštva.
Unaprijed su odlučile da će Robin držati Bibliju dok Kerry polaže prisegu.
Jonathan i Grace su ustrajali na tome da joj kupe talare, jedan svečani i
nekoliko običnih. Margaret je neprestano naglašavala da kao najbolja
prijateljica ima isključivo pravo da joj za vrijeme promaknuća pridržava
talar.« Ja, Kerry McGrath, svečano prisežem da ću...«
Oči su joj se napunile suzama dok joj je u ušima odzvanjao Jonathanom
nestrpljiv glas. Kerry, pet prizivnih sudova potvrdilo je odluku nižega suda
da je Reardon kriv. Što se s tobom događa? Ima pravo. Nazvat će ga
tijekom jutra i reći mu da odustaje.
Prenula se iz razmišljanja začuvši kucanje na vratima. Razdraženo je
protrljala oči i glasno rekla: - Uđite.
Ušao je Joe Palumbo. - Ti si pametna mlada dama, Kerry.
- Nisam baš sigurna u to. O čemu se radi?
- Rekla si kako ti je palo na pamet da je doktor Smith možda operirao i
svoju kćer.
- Joe, već sam ti rekla da je on to zanijekao.
- Jesi, ali si mi isto tako rekla da istražim Suzanneinu prošlost. Dakle,
slušaj ovo.
Na stol je proračunato spustio kasetofon. - Snimio sam gotovo cijeli
razgovor sa Suzanneinim poočimom, Wayneom Stevensom.
Kerry je zbunjeno slušala, osjećajući kako je preplavljuju oprečni osjećaji.
Smith je lažljivac, pomislila je, sjećajući se kako je divlje uzvratio kada je
pitala je li na svojoj kćeri izvršio bilo kakav kirurški zahvat. Laže i dobro
glumi.
Razgovor je završio i Palumbo je smiješeći se zapitao: - Koji je naš sljedeći
potez, Kerry?
- Ne znam - polako je rekla.
- Ne znaš? Ali Smith laže.
- To još ne znamo. Ne smijemo se previše zanositi. Pričekajmo dok nam
Stevens pošalje slike. Mnoge se tinejdžerke u salonima ljepote uz pomoć
vještih ruku, dobre šminke i odgovarajuće frizure u trenu mogu pretvoriti
od ružnoga pačeta u prekrasnoga labuda.
Palumbo ju je s nevjericom pogledao. - Naravno. Pa i svinje mogu letjeti.
48
Kad je Deidre Reardon u nedjelju i utorak razgovarala sa sinom, po boji
njegovoga glasa osjetila je da ga je obuzela malodušnost. To je bio razlog
zbog kojega se u srijedu uputila na dugi put autobusom, vlakom i ponovno
autobusom do zatvora u Trentonu.
Deidre Reardon bila je sitna žena, od koje je sin naslijedio vatrenu kosu,
tople plave oči i keltsku put. Danas su joj se na licu odražavale sve njene
godine, a uskoro će ih biti 70. Tijelo joj je postalo krhko, a korak je izgubio
na žustrini. Zbog slaboga je zdravlja morala napustiti mjesto prodavačice u
A&S-u, a sad je živjela od socijalne pomoći, ispomažući se činovničkim
poslom u župnome uredu.
Novac koji je uspjela zaštedjeti zahvaljujući Skipo-vom probitačnom poslu
i darežljivosti, istopio se na sudske troškove i bezuspješne prizive.
U zatvor je stigla u podne. Budući da nije bio vikend, mogli su razgovarati
samo preko telefona, odvojeni staklenim prozorom. Skipa je doveo čuvar i
istog trena kad ga je ugledala, znala je da se dogodilo ono čega se najviše
bojala. Skip je izgubio nadu.
U trenucima kada bi ga obuzela malodušnost, Deidre bi mu pokušala
skrenuti misli na nešto drugo, najčešće brbljajući o običnim stvarima i
zbivanjima u susjedstvu i župi, u čemu bi uživao netko tko je duže vrijeme
na putu i uskoro se vraća kući, pa želi držati korak s događajima. Danas je
znala da je takav razgovor besmislen. - Skip, što ti je?
- Mama, sinoć me nazvao Geoff. Tužiteljica koja me posjetila ne želi
nastaviti s istragom. Jednostavno diže ruke od mene. Odavno sam se
dogovorio s Geoffom da mi ne baca prašinu u oči, već da uvijek bude
potpuno iskren.
- Kako se ona zove, Skip? - Deidre je pitala, pokušavajući djelovati
ravnodušno. Znala je da sada nije trenutak za riječi utjehe.
- McGrath. Kerry McGrath. Uskoro će postati sut-kinja. Kakve sam sreće,
sigurno će je imenovati za sutkinju prizivnoga suda. Kada bi Geoff i našao
osnove za novi priziv, ona bi ga sigurno odbila.
- Mislim da se ne postaje tako brzo sudac na prizivnom sudu, zar ne?
Treba proći dosta vremena.
- Zar je to važno? Nama, i ovako i onako, nije preostalo ništa osim
vremena, zar ne, mama? Rekao je kako danas nije želio razgovarati s Beth.
- Mama, Beth mora nastaviti sa svojim životom. To joj nikada neće uspjeti,
ako ga provede brinući se zbog mene.
- Skip, Beth te voli.
- Neka voli nekoga drugog. Na kraju krajeva, ja sam volio nekoga drugog,
zar ne?
- Oh, Skip. Deidre Reardon osjetila je kako joj po-nestaje daha, nakon
čega bi joj uvijek obamrla ruka i započelo ono neizdrživo probadanje u
grudima. Liječnik ju je upozorio da će joj morati ugraditi još jedan bvpass
u slučaju da angioplastika sljedećeg tjedna ne uspije. Skipu to još nije
rekla. A pogotovo neće sada.
Bol koju je vidjela u sinovljevim očima, ganula ju je do suza. Bio je tako
zlatno dijete. Nikada joj nije zadavao brige. Dok je bio malen ne bi
zanovijetao čak ni onda kada je bio umoran i pospan. Jedna od njenih
omiljelih priča o njemu bila je o onome danu kada je odgegao iz dnevne u
spavaću sobu, povukao svoju dekicu kroz rešetke na kolijevci, zamotao je
oko sebe, legnuo na pod pokraj kolijevke i zaspao.
Ostavila ga je samoga u dnevnoj sobi dok je pripremala večeru. Kada je
došla provjeriti što radi, nije ga našla i kao luda počela je juriti po
njihovom malom stanu, dozivajući ga. Premrla je od straha misleći daje
nekako uspio izaći i da je možda zauvijek izgubljen. Sad ju je obuzeo taj
isti osjećaj. Gubila je Skipa, ali ovoga puta na drugi način.
Nesvjesno je ispružila ruku i dotakla staklo koje ih je dijelilo. Željela je
zagrliti toga divnoga i dobroga čovjeka koji je bio njen sin. Željela mu je
reći da se ne brine i kako će sve biti u redu, kao što mu je govorila i prije
mnogo godina kada bi ga nešto povrijedilo. Sada je znala što mu mora reći.
- Skip, ne smiješ tako govoriti. Ne možeš ti odlučiti kada će te Beth prestati
voljeti. Znaš koliko te voli. I da znaš, otići ću do te Kerry McGrath.
Sigurno postoji neki razlog zbog kojega je došla k tebi. Tužioci ne
posjećuju tek tako osuđenike u zatvoru. Saznat ću zbog čega se zanimala
za tebe i zašto ti je sad okrenula leđa. Ali moraš surađivati; ne smiješ me
ostaviti na cjedilu.
Vrijeme posjeta proletjelo je u trenu. Deidre je uspjela zadržati suze sve
dok čuvar nije odveo Skipa. A onda je snažno protrljala oči, odlučno
stisnula usnice, digla se, pričekala da bol u grudima mine i žustro izišla iz
zatvora.

49
Osjeća se da je mjesec studeni pred vratima, pomislila je Barbara
Tompkins dok se pješice vraćala iz svoga ureda na uglu 68. ulice i
Madison avenije do stana koji se nalazio na uglu 61. ulice i 3. avenije.
Trebala je obući deblji kaput. Ali što je značilo malo hladnoće u usporedbi
s njenim dobrim raspoloženjem?
Nije prošao ni jedan dan, a da nije uživala u čudu koje joj je podario doktor
Smith. Činilo joj se nevjerojatnim da je prije samo dvije godine zapela u
onoj maloj tvrtki za odnose s javnošću u Albanvju, radeći dosadan posao.
Hvalila je tvrtku po kozmetičkim časopisima, kako bi privukli što više
posjetilaca.
Od svih koji su dolazili najviše joj se sviđala Nancy Pierce. Nancy se
uvijek šalila na svoj račun, govoreći kako je neugledna djevojka s jakim
osjećajem manje vrijednosti, koji se pojačavao u društvu prekrasnih
manekenki s kojima je radila. Jednoga je dana otišla na duži odmor i vratila
se s izgledom koji je obarao s nogu. Otvoreno, čak i ponosno, obznanila je
svima da se podvrgnula plastičnoj operaciji.
- Slušaj me - rekla je Barbari. - Moja sestra ima lice miss Amerike, ali
muku muči s težinom. Stalno govori kako se u njoj skriva mršava djevojka,
koja će jednoga dana izbiti na površinu. A ja sam običavala govoriti kako
je u meni skrivena ljepotica, koja čeka pravi trenutak da iziđe iz svoga
skrovišta. Moja se sestra učlanila ufitness centar i podvrgnula se kuri
mršavljenja, a ja sam otišla doktoru Smithu.
Gledajući je, zadivljena njenim novostečenim samopouzdanjem i
prirodnošću, Barbara je samoj sebi obećala: - Ako ikad dođem do novaca,
otići ću tom istom liječniku.
A onda je draga stara prateta Betty u osamdeset sedmoj godini otišla na
vječni počinak i ostavila joj 35 000$ uz savjet da ga iskoristi za zabavu.
Barbara se sjetila svoga prvoga posjeta doktoru Smi-thu. Sjedila je na rubu
stola za preglede, kada je on ušao u sobu. Držao se hladno, gotovo
zastrašujuće. - Što želite? zarežao je.
- Možete li me učiniti lijepom? - pitala je nekako neodlučno. Skupivši
hrabrost, ispravila se: - Jako lijepom.
Bez riječi je stajao ispred nje, upalio svjetiljku i žarulju usmjerio prema
njenome licu. Lagano joj je podigao bradu, prstima prešao preko lica,
opipao jagodične kosti i čelo i nekoliko minuta je pomnjivo proučavao.
Odmaknuo se nekoliko koraka od nje. - Zašto to želite?
Ispričala mu je o ljepotici koja se skriva u njoj i bori rukama i nogama da
iziđe iz svoje školjke. - Znam da se ne bih trebala toliko brinuti o svome
izgledu - rekla je i na trenutak zastala. A onda su iz nje brzo kao metci
izletjele riječi: - Ali, ipak, jako se brinem.
Iznenada se nasmijao, jedva i kiselo, ali od srca. - Da vam nije stalo do
izgleda, ne bih s vama gubio vrijeme - rekao je.
Odlučio se na dosta složeni zahvat. Preoblikovao joj je bradu, smanjio uši,
podigao luk obrva i uklonio ožiljke od akni. Odstranjivanjem tamnih
podočnjaka i istanjivanjem kapaka, dobila je velike i sjajne oči. Usnice su
joj postale pune i izazovne, a nos uzak. Nekoliko je zahvata obavio čak i na
tijelu.
Smith ju je poslije operacije poslao u salon ljepote. Njenu sivkastosmeđu
kosu obojali su tamnosmeđe, istaknuvši tako mliječnu put koju je dobila
nakon peelinga, a vrhunski ju je šminker podučio kako će vješto istaknuti
lice.
Doktor joj je na posljetku savjetovao da ostatak novca potroši na odjeću,
poslavši je u pratnji jedne stručne modne savjetnice u najpoznatije butike
na 7. aveniji, gdje je kupila svoju prvu otmjenu odjeću.
Preselila se u New York na njegov nagovor i rekao joj gdje da potraži stan.
Kad ga je našla, čak se potrudio da ga pregleda. Od nje je uporno
zahtijevao da na pregled dolazi svaka 3 mjeseca.
Događaji su se odvijali vrtoglavom brzinom, nakon što se prije godinu
dana preselila na Manhattan i zaposlila u tvrtki Priče and Vellone. Provela
je neobičnu godinu ispunjenu uzbuđenjima i zabavom.
Približavajući se kući, Barbara se uznemireno osvrnula. Sinoć je s nekim
klijentima večerala u restoranu hotela Mark i na odlasku je za jednim
stolom sa strane primijetila doktora Smitha.
Prošli ga je tjedan ugledala u restoranu Oak Room u hotelu Plaža.
U početku nije na to obraćala pažnju. Ali kada se prošli mjesec našla s
klijentima u restoranu Four Seasons i nakon večere na ulici čekala taksi,
imala je neugodan osjećaj da je netko promatra iz auta koji je stajao na su-
protnoj strani ulice.
Osjetila je neizrecivo olakšanje kada joj je vratar kuće, u kojoj je stanovala,
otvorio vrata i srdačno je pozdravio. Još jednom se osvrnula prije nego je
ušla.
Crni se mercedes zaustavio točno ispred njene zgrade. Bilo je očito tko je
sjedio za upravljačem, iako je glavu okrenuo u stranu kao da promatra
nešto na drugoj strani ulice.
Liječnik Smith.
- Sve u redu, gospođice Tompkins? - pitao je vratar. Po izgledu bih rekao
da se ne osjećate najbolje.
– Dobro sam. Hvala na brizi. Barbara je brzo ušla u predvorje.
Razmišljala je, čekajući dizalo. On me prati. Ali što mogu poduzeti u
svezi s tim?

5O
Iako je Kerrv pripremila Robin njeno omiljelo jelo -pečena pileća prsa,
pečeni krumpir, grašak, zelenu salatu i kolač - jele su u potpunoj tišini.
Od trenutka kada se vratila kući i iz Alisoninih usta čula daje Robin jako
uzrujana, Kerrv je čekala na povoljan trenutak da porazgovara sa svojom
kćerkom.
Dok je pripremala večeru, Robinje s njom bila u kuhinji pišući uradak.
Kerrv je očekivala da će dati neki znak da želi razgovarati, ali Robin se
potpuno udubila u rješavanje zadatka.
Pripremivši večeru, prije nego je hranu stavila na stol, Kerrv je čak
zapitala: - Robin, jesi li sigurno gotova sa uratkom?
Kada je počela jesti, Robin se vidljivo opustila. - Jesi li danas pojela sve za
ručak? Kerrv je pitala, trudeći se da djeluje mirno i tako napokon prekinula
tišinu. - Čini mi se da si jako gladna.
- Naravno, mama. Pojela sam skoro sve.
- Dobro.
Kako mi je slična, pomislila je Kerrv. Kada je nešto muči, nastoji sama s
tim izići na kraj. Tako je povučena i tajnovita.
A onda je Robin iznenada rekla: - Geoff je super. Sviđa mi se.
Geoff. Kerry je oborila pogled i pokušala se usredotočiti na rezanje
piletine. Nije željela razmišljati o njegovom podrugljivom pozdravu dok je
u utorak navečer odlazio od nje. Zbogom, časna sutkinjo.
- Da, i meni - rekla je načinom po kojemu se moglo zaključiti kako Geoff
ne igra važnu ulogu u njihovom životu.
- Kad će opet doći? - Robin je pitala.
Sad je na Kerry došao red da izbjegne pravi odgovor. - Oh, ne znam!
Ovdje je bio samo zbog slučaja na kojem radi.
Robin se uznemirila. - Mislim da nisam trebala reći tati da nas je posjetio.
- Zašto?
- Pa, rekao je da ćeš sretati mnoge suce kad postaneš sutkinja i vjerojatno
se udati za jednoga. Nisam imala namjeru da pred njim govorim o tebi, već
sam samo rekla kako mi se jako sviđa jedan odvjetnik koji nas je službeno
posjetio. Tatu je zanimalo kako se zove.
- I ti si mu rekla da se zove Geoff Dorso. Nisi učinila ništa loše.
- Ne znam. Tata se nakon toga razljutio na mene. Prije toga smo se divno
zabavljali, a onda je odjednom zašutio, rekao mi da brzo pojedem račiće,
jer moramo ići kući.
- Rob, tati se živo fućka s kim ja izlazim, a Geoff Dorso nema baš nikakve
veze s njim ili nekim od njegovih klijenata. Tata sada vodi jedan težak
slučaj. Vjerojatno si mu nakratko uspjela skrenuti misli, ali kako se večera
bližila kraju, sigurno je počeo opet razmišljati o njemu.
- Stvarno misliš tako - Robin je pitala ispunjena nadom, a u oči joj se vratio
sjaj.
- Uvjerena sam u to, odlučno je rekla Kerry. - Znaš i sama kako sam ja
rastresena kada imam neko suđenje.
- Robin se počela smijati. - O, Bože, kao da ne znam!
Kerry je u 9 sati ušla u Robininu sobu provjeriti što radi i zatekla je kako
čita u krevetu, poduprijevši se jastucima.
- Gasim svjetlo - rekla je odlučno, krenuvši prema krevetu da je pokrije.
Robin se udobno smjestila ispod pokrivača i rekla:
- Mama, razmišljala sam o Geoffu. Ako je prošli puta došao poslovno, to
ne znači da ga ne možemo opet pozvati, zar ne? Znam da mu se sviđaš.
- Oh, Rob, on je samo jedan od onih koji vole sve ljude i ja ga ne zanimam
ništa više nego bilo tko drugi. Kada je došao po mene, vidjele su ga Cassie
i Courtnev i misle da je zgodan.
I ja, Kerry je pomislila, gaseći svjetlo.
Vratila se u prizemlje, namjeravajući provjeriti stanje na tekućem računu.
Ali kada se približila radnome stolu, pogled joj se zaustavio na dosjeu o
slučaju Reardon, koji je jučer donio Joe Palumbo. Odlučno je odmahnula
rukom. Zaboravi cijelu stvar, rekla je samoj sebi. Ne guraj nos tamo gdje
ne trebaš.
Ali nema nikakvoga zla u tome ako ga samo pregledam uvjeravala se.
Uzela je dosje sa stola, sjela u omiljeni naslonjač, stavila ga na podnožak
pokraj svojih nogu i otvorila.
Istraga je utvrdila da je Skip Reardon točno u 12 i 20 nazvao centralu,
vičući na telefonisticu da ga spoji s policijskom postajom u Alpineu. -
Moja je žena mrtva, moja je žena mrtva - neprestano je ponavljao. Policija
je izjavila da su ga našli kako kleči pokraj njenoga tijela, plačući. Kasnije
im je rekao da je znao da je mrtva istoga trena kada ju je ugledao i kako
nema ništa s njezinom smrću. Ruže su bile razbacane po njenome tijelu, a
vaza, u koju ih je stavila, prevrnuta.
Skip Reardon sljedećeg je jutra pred svojom majkom tvrdio kako je nestala
dijamantna igla. Nje se izričito sjećao, jer je bila jedna od onih komada
nakita koje joj on nije dao, a koju je sigurno dobila od nekoga muškarca. A
zakleo se da je nestao i sićušni okvir sa Suzanneinom slikom, koji je stajao
u spavaćoj sobi.
Već je bilo 11 sati, kada je Kerry stigla do izjave Dolly Bowles. U bitnome
se nije razlikovala od onoga što je ispričala Kerry.
Kerry se namrštila, pročitavši da je Jason Arnott ispitivan tijekom istrage.
Skip Reardon ga je spomenuo. Arnot se policiji predstavio kao stručnjak za
starine, koji za proviziju vodi žene na razne aukcije, kao na primjer one
kuće Sotheby's ili Christie's, savjetujući ih pri odabiru predmeta i svote
koju mogu ponuditi.
Rekao je da voli upriličiti zabave i kako je često pozivao Suzanne, koja je
ponekad dolazila sa Skipom, ali najčešće sama.
Istražitelj je razgovarao sa zajedničkim Suzanneinim i Arnottovim
prijateljima i saznao da nisu imali ljubavnu vezu. Jedan je prijatelj štoviše
izjavio da je Suzanne bila rođena zavodnica, da se često šalila na Arnottov
račun i dala mu nadimak Bespolac.
Pročitavši pola dosjea, Kerry je zaključila da u njemu nema nikakvih novih
podataka i kako je provedena istraga bila temeljita. Elektrin službenik za
očitavanje brojila toga je jutra, kroz otvoren prozor na kući Reardonovih,
čuo kako se Suzanne i Skip za doručkom svađaju. - Bože, kako se taj
čovjek pjenio - rekao je službenik.
Žao mi je, Geoff, pomislila je Kerry, odlučivši prekinuti čitanje, jer su je
počele peći oči. Sutra će dosje pregledati do kraja i vratiti ga. Baš kada ga
je htjela zatvoriti, uočila je razgovor vođen s caddijem iz golf kluba Palisa-
des Countrj Club, čiji su članovi bili Reardonovi. Jedno joj je ime upalo u
oči, pa je nastavila čitati, a sanje nestao kao rukom odnesen.
Caddie se zvao Michael Vitti i bio je zlata vrijedan izvor podataka o
Suzanne. - Dečki su se trgali da joj nose palice. Bila je tako draga. Voljela
se zafrkavati i svim je caddijema davala velike napojnice. Igrala je s
mnogim muškarcima. Bila je dobra, razumijete, stvarno dobra. Mnoge su
žene pucale od bijesa, jer su je voljeli svi muškarci.
Pitali su gaje li Suzanne s nekim od njih imala vezu. - Oh, nemam pojma -
rekao je. - Nikada je u stvari nisam vidio nasamo s muškarcem. Obično je
igrala u četvero, a nakon igre bi svi zajedno otišli u klubski restoran, znate
na što mislim?
Ali pod navalom pitanja izjavio je da se možda nešto događalo između nje
i Jimmvja Weeksa.
To joj je, dakle, ime upalo u oči kad je počela čitati razgovor s caddijem,
pomislila je. Prema onome što je naveo istražitelj, Vittijeva izjava nije se
ozbiljno shvatila, jer je Weeks, iako poznat kao veliki ženskar, odbacio sve
klevete, izjavivši da se nikada nije sastao sa Suzanne izvan kluba i da se u
to vrijeme viđao s jednom drugom ženom. Osim toga, imao je neoboriv
alibi za noć kad je Suzanne ubijena.
Pročitala je caddijevu izjavu do kraja. Priznao je da se gospodin Weeks
prema svim ženama odnosio na manje-više isti način i da ih je oslovljavao
s dušo, draga i mila.
Caddija su pitali je li Weeks imao neko posebno ime za Suzanne.
Odgovorio je: - Znate, nekoliko puta sam čuo kako je zove ljubavi.
Kerry su iz ruke ispali papiri i pali na krilo. Jimmy Weeks. Bobov klijent.
Je li zbog Weeksa tako iznenada promijenio ponašanje prema Robin, kada
je izlanula da je Geoff došao u poslovni posjet?
Mnogi su znali da Geoff Dorso zastupa Skipa Re-ardona i kako mu uporno,
ali bezuspješno već 10 godina pokušava osigurati novo suđenje.
Je li se Bob, kao odvjetnik Jimmvja Weeksa, boji posljedica koje bi novo
suđenje moglo imati na njegovoga klijenta?
Nekoliko sam puta čuo kako je zove »ljubavi«. Te su riječi duboko
uznemirile Kerry.
Zatvorila je dosje i otišla u krevet. Caddie nije na suđenje pozvan kao
svjedok. A isto tako ni Jimmy Weeks. Je li branitelj ikad razgovarao s
caddijem? Ako nije, onda je svakako trebao, pomislila je. Je li razgovarao s
Jasonom Arnotom i pitao ga je li Suzanne pokazivala zanimanje za nekoga
od muškaraca koji su dolazili na njegove zabave?
Čekat ću dok mi Suzannein poočim ne pošalje slike. Možda one neće
pokazati ništa, ili samo nešto od onoga što sam danas rekla Joeu. Možda je
Suzanne u New Yorku otišla u neki dobar salon ljepote, gdje su na
njoj.obavili izvrstan posao. Imala je novac koji je dobila od majčine police
osiguranja. Osim toga, doktor Smith je odbacio i samu pomisao na to da je
na njoj izvršio bilo kakve kirurške zahvate.
Čekat ću i vidjeti kako će se stvari dalje razvijati, rekla je samoj sebi.
Dobar savjet, pomislila je, jer za sad nije imala drugog izbora.

ČETVRTAK, 2. STUDENOGA
51
Kate Carpenter je u četvrtak ujutro stigla u ordinaciju u 15 do 9. Danas na
rasporedu nisu imali operacije, a budući da prvi pacijent dolazi tek u 10
sati, doktor Smith se još uvijek nije pojavio.
Na recepciji je zatekla službenicu, na čijem se licu vidjelo da je zbog
nečega zabrinuta. - Kate, Barbara Tom-pkins, zamolila je da joj se javite,
naglasivši da se doktoru Smithu ne kaže kako je zvala. Rekla je da se radi o
nečem jako važnom.
- Valjda se nisu javili neki problemi vezani uz operaciju? - Kate je pitala,
osjetivši strah. - Pa, već je prošla godina dana.
- Nije spominjala operaciju. Rekla sam joj da ćete uskoro doći. Kod kuće
čeka na vaš poziv.
Kate nije skinula kaput, već se odmah otputila u mali privatni ured, koji je
koristio računovođa, zatvorila za sobom vrata i okrenula broj Barbare
Tompkins.
Užasnuto je slušala kako Barbara s potpunom sigurnošću tvrdi da je doktor
Smith bjesomučno prati.
- Ne znam što bih poduzela - rekla je. - Neizmjerno sam mu zahvalna. To
znate i sami, gospođo Carpenter. Ali počinjem ga se bojati.
- Nije vam nikad prišao?
- Nije.
- Dajte mi malo vremena da o svemu razmislim i razgovaram s nekim
ljudima. Molim vas da ni s kim o tome ne razgovarate. Doktor Smith ima
izniman ugled i bilo bi grozno da ga nečim okalja.
– Nikad mu se neću moći odužiti za ono što je za mene učinio -
Barbara Tompkins je rekla tihim glasom. -Ali, molim vas, javite mi
se što je prije moguće.

52
Grace Hoover nazvala je Kerry uli sati u ured i pozvala nju i Robin da u
nedjelju dođu na večeru. - Ne viđamo vas često u posljednje vrijeme -
Grace je rekla. - Nadam se da ćete doći. Celia će nadmašiti samu sebe,
obećajem. Celia je preko vikenda obavljala kućne poslove i bila bolja
kuharica od stalne domaćice koja je s njima živjela i radila u kući od
ponedjeljka do petka. Kada bi znala da Robin dolazi u posjet, Celia bi
ispekla čokoladni kolač s lješnjacima i čokoladne kekse i uvijek joj
spakirala dio da ponese kući.
- Naravno da ćemo doći - Kerry je rekla nježno. Nedjelja je obiteljski dan,
pomislila je dok je spuštala slušalicu. Uvijek se trudila da nedjeljno
poslijepodne učini posebnim za Robin. Vodila bi je u muzej, ili kino, a po-
nekad na broadwaysku predstavu.
Da je bar tata živ, pomislila je. Tada bi on i majka jedan dio godine živjeli
blizu nje. I daje bar Bob Kinellen bio muškarac kakvim sam ga smatrala.
Uvijek je nastojala izbjeći takav slijed misli. Robin i ja smo vraški sretne
što imamo Jonathana i Grace, podsjetila se. Uvijek su tu kad ih trebamo.
U sobu je ušla njena tajnica Janet i zatvorila vrata. - Kerry, jesi li za danas
dogovorila sastanak s gospođom Deidre Reardon i zaboravila mi reći?
- Deidre Reardon? Ne, nisam.
- U čekaonici je i kaže da će u njoj sjediti sve dok je ne primiš. Da zovem
osiguranje?
Moj Bože, pomislila je Kerry. Majka Skipa Reardo-na! Sto želi? - Nemoj.
Reci joj neka uđe, Janet.
Deidre Reardon odmah je prešla na stvar. - Obično ne upadam u tuđe urede
nenajavljeno, gospođo McGrath, ali za mene je ovo pitanje života i smrti.
Bili ste kod moga sina u zatvoru i za to ste morali imati neki razlog. Zbog
nečega ste se zapitali nije li došlo do pogreške suda. Ja znam da je.
Poznajem svoga sina i sigurna sam u to da je nevin. Ali ne znam zašto ste
nakon razgovora sa Skipom od njega digli ruke? To me čudi, pogotovo
nakon onoga što je o doktoru Smithu isplivalo na površinu.
- Ja bih mu željela pomoći, gospođo Reardon. Ali ne mogu. Nisu se
pojavile nove činjenice. Neobično je da doktor Smith pacijenticama daje
lice svoje kćeri, ali to nije nezakonito. Možda je to njegov način
savladavanja boli za izgubljenim djetetom. Tjeskoba koju je Deidre
Reardon osjećala, prerasla je u ljutnju. - Gospođo McGrath, doktor Smith
ne poznaje riječ bol. Nisam ga često viđala u one 4 godine koliko su Skip i
Suzanne bili u braku, a to nisam ni željela. U njegovome ponašanju prema
kćeri bilo je nešto nezdravo. Sjećam se kad se jednom na Suzanneinom licu
pojavila neka mrlja. Doktor Smith joj je prišao i obrisao tu mrlju. Gledajući
ga, činilo mi se po načinu na koji je proučavao njeno lice kao da čisti kip
kako bi se uvjeri da ga je temeljito očistio. Ponosio se njome. Uvjeravam
vas u to. A je li je volio? Ne, sigurno nije.
Geoff je govorio o tome kako je Smith bio lišen svakog osjećaja dok je
davao iskaz. Ali to ništa ne dokazuje.
- Gospođo Reardon, znam kako se osjećate - započela je.
- Ne, oprostite, vi to ne znate - Deidre Reardon ju je prekinula. - Moj sin
nije sposoban za bilo kakvu nasilnu radnju. Nikada ne bi namjerno skinuo
Suzannein pojas i njime ju zadavio, kao što to ne bismo učinili ni vi ni ja.
Razmislite malo o osobi koja može počiniti takav zločin. Kakvo je to
čudovište? Jer upravo takvo čudovište je te noći bilo u Skipovoj kući i
divljački ubilo drugo ljudsko biće. A sad razmislite o Skipu.
Kroz suze je pitala: - Niste li osjetili njegovu dobrotu i ljepotu duše? Zar
ste gluhi i slijepi, gospođo McGrath? Izgleda li vam moj sin kao ubojica?
- Gospođo Reardon, pozabavila sam se ovim slučajem zato jer me
zabrinula opsjednutost doktora Smi-tha licem njegove kćeri, a ne zato što
sam mislila da je vaš sin nevin. Sud je o tome trebao odlučiti, kao što i je.
Uložio je nekoliko priziva. Ja tu ništa ne mogu učiniti.
- Gospođo McGrath, mislim da imate kćer, zar ne? -Da.
- Pokušajte zamisliti da je vaša kći već 10 godina u zatvoru i da je čeka još
20 i to za zločin koji nije počinila. Možete li zamisliti da bi vaša kći bila
sposobna nekoga ubiti?
- Ne, ne mogu.
- Nije ni moj sin. Molim vas, gospođo McGrath, vi ste na takvom položaju
da mu možete pomoći. Nemojte ga ostaviti na cjedilu. Ne znam zastoje
doktor Smith lažno svjedočio o Skipu, ali mislim da počinjem shvaćati. Bio
je ljubomoran na Skipa, jer je on bio oženjen Suzanneom i imao sve
povlastice koje donosi brak. Razmislite o tome.
- Gospođo Reardon, kao majka shvaćam vašu bol -Kerry je rekla nježno,
gledajući njeno iscrpljeno i zabrinuto lice.
Deidre Reardon je ustala. - Vidim da odbacujete svaku moju riječ, gospođo
McGrath. Geoff kaže da ćete postati sutkinja. Bog neka pomogne onima
koji će od vas tražiti pravdu.
Dok ju je Kerry promatrala, ženino je lice postalo sablasno sivo.
- Gospođo Reardon, što vam je? - viknula je. Žena je drhtavim rukama
otvorila torbicu, izvadila
malu bočicu i iz nje na dlan istresla pilulu. Stavila ju je ispod jezika,
okrenula se i tiho izašla iz sobe.
Kerry je dugo nepomično sjedila, pogleda prikovana za vrata. A onda je
polako uzela komad papira i na njemu napisala:
1. Je li doktor Smith lagao tvrdeći da nije operirao Suzanne?
2. Je li mali Michael u noći ubojstva vidio crni mer-cedes s četvoro vrata?
Sto je s izjavom Dolly Bowles, je li vidjela dio registarskoga broja?
3. Je li Jimmy Weeks imao vezu sa Suzanne i ako je, zna li Bob za nju, pa
se boji da ne izađe na vidjelo?
Dok je zamišljeno proučavala ono što je zapisala, pred očima joj je lebdjelo
ispaćeno lice i prijekorni pogled Dol-ly Bowles.

53
Jutro je Geoff Dorso proveo na sudu u Newarku. U posljednji trenutak se
uspio nagoditi za svoga osamnaestogodišnjeg klijenta, koji je uzeo očev
auto i s prijateljima krenuo na vožnju, želeći se dobro zabaviti, ali se
zaletio u kamionet čiji je vozač zadobio prijelom ruke i noge.
U trenutku nesreće, ovaj inače pristojan mladić, nije bio pod utjecajem
alkohola i iskreno se kajao zbog onoga što je učinio. Na osnovi nagodbe
dobio je dvogodišnju zabranu vožnje i sudski nalog da obavi sto sati
društveno korisnoga rada. Geoff je bio zadovoljan - poslati toga mladića u
zatvor umjesto na koledž bila bi pogreška s nesa-gledivim posljedicama.
Izašavši poslije podne iz zgrade suda, Geoff je imao malo slobodnoga
vremena, što je u njegovome slučaju bila rijetka povlastica, pa je odlučio
svratiti na Weeksovo suđenje. Želio je čuti uvodna izlaganja branitelja i
tužitelja. Želio je, osim toga, vidjeti Boba Kinellena na djelu, mada je to
nerado priznao samome sebi.
Sjeo je u dnu sudnice, koja je vrvjela od predstavnika sredstava
priopćivanja. Jimmy Weeks toliko je puta uspio izmaknuti ruci pravde da
su mu prisili nadimak Teflon Jim-my, po poznatom mafijašu Teflon Donu,
koji je sada bio na izdržavanju doživotne kazne.
Kinellen je upravo započeo svoje uvodno izlaganje. Staložen je i nastupa
samouvjereno, pomislio je Geoff. Zna na koju kartu treba zaigrati s
porotom. Vješto koristi svoje glasovne mogućnosti, točno znajući kad treba
djelovati ozlojeđeno, a kada bijesno i pravi je stručnjak u ismijavanju nekih
navoda optužnice. Izgled i držanje su mu besprijekorni, zaključio je Geoff,
pozorno ga promatrajući. Koliko god se trudio nije mogao zamisliti njega i
Kerry zajedno. Ili, možda to jednostavno nije želio. Tješila ga je pomisao
da Kerry zbog njega više ne pati.
Ali, zbog čega bi to meni nešto značilo, zapitao se i čuo kako sudac kaže: -
Možete ići. Nastavljamo sutra.
U hodniku ga je sustigao Nick Klein, novinar Star-Ledgera. Srdačno su se
pozdravili, nakon čega je Geoff rekao: - Ovdje vrvi od novinara kao u
košnici, zar ne?
- Očekuje se prasak bombe, Nick je odgovorio. - Imam pouzdan izvor u
uredu javnoga tužioca. Barnev Haskell pokušava se nagoditi. Ono što mu
nude nije dosta dobro. Nabacuje nešto o tome kako može Jimmvja povezati
s ubojstvom zbog kojega netko drugi sjedi u zatvoru.
– Da bar moji klijenti imaju takvoga svjedoka - rekao je Geoff.

54
Joe Palumbo primio je u 4 sata poslije podne žurno pošiljku s povratnom
adresom na ime Weynea Stevensa iz Oaklanda u Kaliforniji. Smjesta ju je
otvorio i nestrpljivo izvadio dva svežnja fotografija omotanih gumicama, a
na jednom je spajalicom bilo pričvršćeno kratko pismo. U njemu je pisalo
sljedeće:
Dragi gospodine Palumbo,
Susiena smrt stvarno me pogodila tek u trenutku kad sam počeo slagati ove
fotografije. Tako mi je žao. Susie je bila teško dijete. Mislim da će vam
ove slike najbolje ispričati priču o njoj. Moje su kćerke bile lijepe već kao
djevojčice, a Susie nije. Kako su odrastale, tako je Susie postajala sve
Ijubomornija na njih i neizmjerno nesretna.
Susiena majka, a moja žena, teška je srca gledala kako moje kćeri
bezbrižno uživaju u najluđim i najljepšim godinama svoga života, dok je
Susie u to isto vrijeme pokazivala jaku nesigurnost. Povukla se u sebe,
postala je nedruštvena i u ophođenju s drugima neugodna i neljubazna.
Takvo ponašanje izazivalo je česte trzavice u našoj kući. Uvijek sam se u
dnu duše nadao da će se Susie jednoga dana vratiti kao zrela i prilagođena
osoba, koja će se konačno moći uklopiti u obitelj. Bila je višestruko da-
rovita, ali nije cijenila te svoje sposobnosti.
Nadam se da će vam ove slike pomoći.
Sa štovanjem
Wayne Stevens
Joe je dvadeset minuta kasnije ušao u Kerrvn ured i stavio slike pred nju na
stol. - Evo, tek toliko da ne živiš u uvjerenju kako je Susie - oprosti, mislim
Suzanne - postala ljepotica, jer je promijenila frizuru - rekao je.
Kerry je u 5 sati nazvala ordinaciju doktora Smitha, predviđajući daje već
otišao kući, pa je zatražila gospođu Car-penter.
Kada se Kate Carpenter javila na telefon, Kerry je zapitala: - Gospođo
Carpenter, koliko dugo već radite za doktora Smitha?
- Četiri godine, gospođo McGrath. Zašto vas to zanima?
- Pa, učinilo mi se, po nečemu što ste rekli, da s njim radite mnogo duže.
-Ne.
- Zanimalo me jeste li bili nazočni kada je doktor Smith, ili netko od
kolega, operirao njegovu kćer Suzanne.
Reći ću vam kako je izgledala. U vašoj sam ordinaciji vidjela dvije
pacijentice i pitala vas kako se zovu. Barbara Tompkins i Pamela Worth
slika su i prilika njegove kćeri. Suzanne je tako izgledala nakon plastične
operacije. Znate, ona je rođena s potpuno drukčijim licem.
Čula je kako je gospođa Carpenter duboko uzdahnula. - Nisam imala
pojma da doktor Smith ima kćer.
- Umrla je prije 11 godina, odnosno prema odluci porote ubio ju je njen
muž. On je još uvijek u zatvoru i tvrdi da je nevin. Doktor Smith je bio
glavni svjedok optužbe.
- Gospođo McGrath, ponijet ću se nepošteno prema doktoru, ali mislim da
vam moram reći da odmah nazovete Barbaru Tompkins. Dat ću vam njen
broj.
- Doktor potajno prati Barbaru Tompkins! - Kerry je zapanjeno ponovila
ono što je trenutak prije čula, razmišljajući o tome što sve može
podrazumjevati takav postupak.
- Da, prati je - rekla je gospođa Carpenter. - Dat ću vam njen broj telefona
i od ureda i od kuće.
Kerry ih je zapisala. - Gospođo Carpenter, moram razgovarati s doktorom
Smithom iako ne vjerujem da će on na to pristati. Hoće li biti sutra u
ordinaciji?
- Da, ali biti će slobodan tek poslije 4.
- Doći ću u to vrijeme, ali nemojte mu reći. Odjednom joj je nešto palo na
pamet. - Ima li doktor Smith auto?
- O, da. Doktor živi u Washington Mewsu, četvrti u kojoj su se nekad
nalazile konjušnice, a koje su preuređene u kuće za stanovanje i imaju
garaže, pa mu nije zapreka držati auto.
- Koji auto vozi?
- Onaj koji uvijek vozi mercedes s četvoro vrata. Kerry je čvrsto stisnula
slušalicu. - Koje je boje?
- Crne.
- Rekli ste uvijek. Znači li to da uvijek odabire crni mercedes?
- Ne. Mislim na onaj koji ima već gotovo 12 godina. Čula sam ga kako o
njemu razgovara s jednim pacijentom, koji je direktor Mercedesa.
- Hvala vam, gospođo Carpenter. Joe Palumbo se pojavio baš kad je
završila razgovor. - Hej, Kerry, je li danas kod tebe bila majka Skipa
Reardona?
- Da.
Vidio ju je i prepoznao naš Vođa. Baš je jurio na sastanak s guvernerom.
Zanima ga koga je vraga danas radila kod tebe.

55
Kada se Geoff Dorso u četvrtak navečer vratio kući, stao je pokraj prozora
i kao s vidikovca zamišljeno gledao u New York. Gotovo ga je cijelog
dana progonila pomisao na to kako je Kerry podrugljivo rekao časna
sutkinjo, ali ju je nakratko snagom volje uspio potisnuti. Sada se na kraju
dana našao sam u svome stanu i morao se suočiti sa svojim nepromišljenim
postupkom.
Odakle sam, do đavola, smogao toliko drskosti, pitao se. Kerry je bila
toliko poštena da pročita zapisnik i razgovara s doktorom Smithom i Dolly
Bowles. Čak se potrudila i otišla u Trenton posjetiti Skipa u zatvoru. Zašto
bi žrtvovala sudačko mjesto, pogotovo ako ne vjeruje u Skipovu nevinost?
Nisam smio s njom razgovarati na taj način. Dugujem joj ispriku, pomislio
je. Ne bihjoj zamjerio da mi spusti slušalicu. Suoči se s tim, rekao je
samome sebi. Bio si siguran kako će početi vjerovati u Skipovu nevinost
bude li bolje proučila činjenice u slučaju Ruže za ubijenu dragu. Zbog čega
je bio toliko siguran? Ona, naravno, ima potpuno pravo složiti se s
odlukom porote i prizivnih sudova i stvarno joj je zadao nizak udarac
rekavši da radi samo u svoju korist.
Ruke je gurnuo duboko u džepove. Danas je 2. studenoga. Za tri tjedna bit
će Dan zahvalnosti. Još jedan koji će Skip provesti u zatvoru. Za to će
vrijeme gospoda Re-ardon ići u bolnicu na još jednu angioplastiku. Već
deset godina čeka da se dogodi neko čudo. Deset mučnih godina koje su
uzele svoj danak.
Nešto je dobro ipak izašlo iz svega toga, podsjetio se. Kerry ne mora
vjerovati u Skipovu nevinost, ali otkrila je dvije važne stvari, usmjerivši
istragu u pravcu kojim Ge-off nikada ne bi krenuo. Od Dolly Bowles
saznala je za Dodov auto i crni mercedes s četvoro vrata, a u ordinaciji
doktora Smitha naletjela je na Suzanneine dvojnice i otkrila doktorovu
čudnu potrebu da drugim ženama daje lice svoje kćeri. Obje su stvari dale
novi pristup dobro poznatoj priči.
Iz razmišljanja ga je prekinula zvonjava telefona. Došao je u napast da se
ne javi, ali se sjetio majčinih šaljivih riječi koje sluša već godinama: -
Kako ti može pasti na pamet da se ne javiš, Geoff? Možda ti netko javlja
da si dobio glavni zgoditak na lutriji. Sada su ga te riječi natjerale da digne
slušalicu.
Nazvala je Deidre Reardon i rekla mu da je posjetila Skipa, a zatim otišla
do Kerry McGrath.
- Deidre, niste valjda to rekli Kerry? Geoff se trudio da po boji njegova
glasa ne osjeti koliko ga je uzrujala onim što je učinila.
- Jesam. I nije mi žao. Geoff, Skipa jedino nada drži na životu, a ta ju je
žena ugasila.
- Deidre, zahvaljujući Kerry iskrsnule su neke nove činjenice i ja ću se
njima pozabaviti. Možda su jako važne.
- Otišla je mome sinu, pogledala ga u lice, postavila mu nekoliko pitanja i
zaključila da je ubojica - rekla je.
- Oprosti, Geoff, mislim da sam postala stara, umorna i ogorčena. Ne
žalim ni jednu jedinu riječ koju sam rekla Kerry McGrath. Bez pozdrava je
prekinula razgovor.
Geoff je duboko uzdahnuo i okrenuo Kerrvn broj.
Kerry se vratila kući. Robin je sačekala da Alison ode i kad su ostale same
ispitivački ju je pogledala i rekla:
- Mama, izgledaš iscrpljeno.
- I jesam, klinko moja.
- Težak dan?
- Moglo bi se reći.
- Gospodin Green ti je za vratom?
- Uskoro će biti. Ali, nemojmo o tome. Želim bar nakratko sve zaboraviti.
Kako si ti provela dan?
- Dobro. Mislim da se sviđam Andrevvu.
- Stvarno! Sve djevojčice su Andrewa smatrale najzgodnijim dječakom u
petom razredu. - Kako znaš?
- Rekao je Tommvju da čak i sa zavojem na licu izgledam bolje od svih
cura u razredu.
Kerry se nasmijala. - To je pravo laskanje.
- I ja tako mislim. Što imamo za večeru?
- Vraćajući se kući svratila sam u samoposlugu. Što kažeš na cheesburger?
- Izvrsno!
- Ne, nije, ali znaš da se trudim. Čini mi se da se nikad nećeš moći hvaliti
kuharskim umijećem svoje majke, Rob.
Zazvonio je telefon i Robin je zgrabila slušalicu. Poziv je bio za nju.
Dodala je slušalicu Kerry. - Nemoj je spustiti, dobro? Javit ću se na katu.
Cassie je.
Kad je čula Robinin veseli glas: - Evo me - Kerry je spustila slušalicu.
Uzela je prispjelu poštu, odnijela je u kuhinju i počela pregledavati. Za oko
joj je zapela obična bijela kuverta na kojoj su njeno ime i adresa bili
napisani velikim tiskanim slovima. Otvorila ju je, izvukla sliku i sledila se.
Na polaroidnoj snimci u boji nalazila se Robin, snimljena u trenutku kada
je izišla iz kuće. U ruci je držala knjige. Na sebi je imala tamnoplave hlače
kao i u utorak kad je umrla od straha, misleći da će je pregaziti auto.
Osjetila je kako su joj odrvenjele usnice, a tijelo joj se zgrčilo i nagnulo
naprijed kao da je dobila udarac u trbuh. Počela je ubrzano disati. Tko je to
učinio? Tko bi mogao snimiti Robin, nasmrt je preplašiti jureći autom
prema njoj i onda meni poslati sliku, pitala se potpuno zbunjena i
ošamućena.
Začula je Robinine korake po stubama i brzo gurnula sliku u džep. - Mama,
Cessie me podsjetila da na školskom programu moramo gledati
dokumentarni film o nečemu što učimo iz biologije. To se ne računa kao
gledanje za zabavu, zar ne?
- Ne, naravno da ne. Hajde, upali televizor. Kerry je baš sjela kad je
ponovno zazvonio telefon.
Bio je Geoff Dorso. Počeo se ispričavati, ali Kerry ga je prekinula usred
rečenice. - Geoff, upravo sam pregledala poštu. Rekla mu je za sliku. -
Robinje imala pravo. Netko ju je promatrao iz tih kola. Moj Bože, ne
smijem ni pomisliti što se moglo dogoditi da ju je ugurao u kola. Nestala bi
s lica zemlje, baš kao i ona djeca u državi New York prije nekoliko godina.
Oh, moj Bože.
Geoff je osjetio strah i očaj u njenome glasu. - Kerry, nemoj više ništa reći.
Pazi da Robin ne vidi sliku i ne primijeti da se bojiš. Smjesta krećem. Stići
ću za pola sata.

56
Doktor Smith je osjetio da se Kate Carpenter cijeli dan prema njemu
ponaša nekako čudno. Nekoliko je puta ulovio njen upitni pogled. Zašto,
pitao se.
Dok je te večeri sjedio u svojoj knjižnici, pijuckajući koktel kao i svaki dan
kada bi se vratio iz ordinacije, razmišljao je o uzrocima njenoga
neobičnoga ponašanja. Bio je siguran da je Carpenterica neki dan
primijetila neznatno drhtanje njegove ruke dok je radio estetsku korekciju
nosa. Međutim, zbog toga ga sigurno nije gledala onako čudno. Nešto ju je
mučilo, u to je bio uvjeren.
Užasno je pogriješio što je sinoć pratio Barbaru Tom-pkins. Kada je zapeo
u prometu baš ispred njene kuće, okrenuo je glavu, ali i tada ga je mogla
prepoznati.
S druge strane, Manhattan je mjesto na kojemu ljudi mogu često naletjeti
na znance, pa nije tako neobično što se i on tamo zatekao.
Ali brzi, usputni pogled na Barbaru nije mu bio dostatan. Želio ju je
ponovno vidjeti. Stvarno vidjeti. Razgovarati s njom. Na pregled će doći
tek za dva mjeseca. Mora je vidjeti prije toga. Nije mogao čekati tako dugo
da bi uživao u njenim očima koje su dobile poseban sjaj
nakon operacije. Više nije bilo teških vjeđa koje su skrivale njihovu
ljepotu. Dok bi sjedila u ordinaciji nasuprot njemu, gledala bi ga na onaj
svoj poseban način, smiješeći se.
Ona nije bila Suzanne, kao što to nije mogla biti ni jedna druga žena. Ali
kao i Suzanne, Barbara je, postajući sve svjesnija svoje ljepote, promijenila
svoju ličnost i svoje držanje. Nikada neće zaboraviti mrzovoljnu i
neuglednu djevojku, kakva je bila njegova kći, i trenutak kada se prvi put
pojavila u ordinaciji. U godini koja je slijedila nakon operacije, Suzanne se
preobrazila u potpuno novu osobu.
Smith se blago nasmiješio, sjetivši se izazovnoga govora Suzanneinog
tijela i pretjeranih kretnji kojima je izazivala požudne poglede muškaraca.
Kada bi s nekim razgovarala malo bi nagnula glavu da bi sugovornik imao
osjećaj da joj je on najvažnija osoba na svijetu.
S vremenom je promijenila i boju glasa, koji je postao promukao s
prizvukom prisnosti. Tijekom razgovora prstom bi dodirivala
sugovornikovu ruku - uvijek bi to bio muškarac - uzbuđujući ga laganim
milovanjem.
Kada joj je jednom natuknuo da se potpuno promijenila kao ličnost, rekla
mu je: - Imala sam dvije izvrsne učiteljice, moje polusestre. Baš kao u
bajci. One su bile ljepotice, a ja ružna Pepeljuga. Samo ja nisam imala
dobru vilu kao u bajci, već tebe.
Tijekom vremena, njegova pigmalionska mašta s obzirom na kćer
pretvorila se u noćnu moru. Osjećaj poštovanja koji je gajio prema njoj,
počeo je blijedjeti. Prestala je slušati njegove savjete. Njeno ljubakanje
prešlo je u ljubavničke veze s drugim muškarcima. Koliko ju je puta
upozoravao da se ne igra s vatrom? Koliko joj je puta rekao kako je Skip
Reardon sposoban da je ubije, ako ikada sazna za njene veze?
Svaki muž koji ima tako poželjnu ženu, sposoban je ubiti, pomislio je.
Trgnuo se i ljutito pogledao praznu čašu u svojoj ruci. Više neće imati
mogućnost postići savršenstvo, kao što mu je to uspjelo sa Suzanne. Morat
će prestati raditi prije nego se dogodi nesreća. Znao je da su se kod njega
pojavili prvi znaci Parkinsonove bolesti.
Iako Barbara nije bila Suzanne, od svih živućih pacijenata, predstavljala je
najsavršeniji primjer njegove genijalnosti. Podigao je ruku prema telefonu.
Kada se javila na telefon, u njenome je glasu osjetio uzrujanost.
- Barbara, draga, je li se nešto dogodilo? Ovdje doktor Smith.
Čuo je kako ubrzano diše, ali je ona odmah odgovorila. - Oh, ne, naravno
ništa se nije dogodilo. - Kako ste, doktore?
- Dobro, ali moglo bi biti i bolje, ako mi učinite jednu uslugu. Svratit ću u
bolnicu Lenox Hill da pogledam jednoga moga starog pacijenta, koji se već
dugo liječi, i znam da ću nakon toga biti neraspoložen. Hoćete li se smi-
lovati i pridružiti mi se za večerom? Mogao bih doći po vas oko 7 i 30.
- Ja, ne znam...
- Molim vas, Barbara. Pokušao je djelovati vedro i uvjereno. - Jednom ste
mi rekli da mi dugujete svoj život. Zašto mi ne biste od njega posudili dva
sata?
- Naravno.
- Izvrsno. Onda, vidimo se u 7 i 30.
- U redu, doktore.
Kada je spustio slušalicu, namrštio se. Je li u Bar-barinom glasu osjetio
bezvoljnost, upitao se. Činilo mu se po njenome glasu da je pristala na
sastanak nevoljko, pod prisilom.
Ako je tako, onda je i time pokazala sličnost sa Su-zanne.

57
Jason Arnot imao je loš predosjećaj i ma koliko se trudio, nije ga mogao
odagnati. Dan je proveo u New Yorku s pedesetdvogodišnjom Verom
Shelbv Todd, koja se bacila u lov na perzijske sagove, a on ju je satima
pratio u stopu.
Vera ga je jutros nazvala i pitala ima li za nju vremena. Pripadala je obitelji
Shelbv s Rhode Islanda i živjela u prekrasnoj vili u Tuxedo Parku, naučena
da sve mora biti po njenome. Nakon smrti prvoga muža, udala se za Stuarta
Todda i odlučila zadržiati vilu u Tuxedo Parku. U trošenju Toddovoga,
očito nepresušnoga vrela novca, Vera se često oslanjala na Jasonovo
nepogrješivo oko kad su u pitanju bile starine i osjećaj u pronalaženju
mjesta gdje su se mogli povoljno kupiti.
Jason nije upoznao Veru u New Jersevju, nego na raskošnoj zabavi
Shelbvjevih u Newportu. Kada je Vera shvatila da živi blizu nje, počela ga
je pozivati na zabave i oduševljeno prihvaćala pozive na njegove.
Jason je uživao kad mu je jednom dala iscrpan izvještaj o policijskoj istrazi
pljačke koju je on izveo prije nekoliko godina u Newportu.
- Moja sestrična Judith bila je izvan sebe - rekla mu je u povjerenju. Nije
joj išlo u glavu kako je netko mogao ukrasti Picassoa i Gainsborougha, a
ne i Van Eycka. To ju je toliko kopkalo da je dovela stručnjaka za
umjetnine, koji joj je rekao: - Imate posla s lopovom koji jako dobro
razlikuje izvornik od krivotvorine. A vaš Van Eyck čista je krivotvorina.
Judith je pošizila, ali za nas je to postala obiteljska šala, jer smo godinama
morali slušati njezino razmetanje kako joj nitko nije ravan kada su u
pitanju stari majstori.
Nakon iscrpljujućega razgledavanja nevjerojatno skupih perzijskih i turskih
sagova, Vera je zaključila da joj ni jedan ne odgovara. Jason je molio Boga
da je se što prije riješi i ode kući.
Ali na njen nagovor otišli su na kasni ručak u restoran Four Seasons i taj
ugodni predah vratio je Jasonu raspoloženje. Bar do trenutka kada je Vera
popila espresso i rekla: - Oh, skoro sam ti zaboravila reći. Sjećaš se kako je
prije 15 godina netko provalio u kuću moje sestrične Judith na Rhode
Islandu?
Jason je napućio usne. - Da, naravno da se sjećam. Za nju je to bilo grozno
iskustvo.
Vera je kimnula glavom. - Da, stvarno grozno. Ali, znaš, Judith je jučer od
FBI-a dobila sliku, snimljenu skrivenom kamerom za vrijeme nedavne
provale u kuću Ha-miltonovih. FBI misli da se radi o istoj osobi koja je
provalila u Judithinu kuću i još nekoliko drugih.
Jason je osjetio kako mu je zatitrao svaki živac u tijelu. Judith Shelbv sreo
je samo nekoliko puta i nije ju vidio posljednjih pet godina. Sigurno ga nije
prepoznala. Ali ipak?
- Je li slika jasna? - Jason je zapitao.
Vera se nasmijala. - Ne. Judith kaže da je lopov snimljen iz profila.
Osvjetljenje je užasno, pa iako je podigao čarapu na čelo, ništa se ne vidi.
Nejasno se razaznaju samo nos i usta. Bacila ju je.
Jason je jedva zatomio uzdah olakšanja, ali je znao da nema razloga za
slavlje. Ako su sliku dobili Shelbvjevi, vjerojatno su je dobili i ostali
vlasnici kuća u koje je provalio.
- Ali čini mi se da je Judith konačno preboljela Van Eycka - Vera je
nastavila. Prema obavijesti koja je poslana uz sliku, taj je čovjek opasan.
Pretpostavljaju da je umiješan u ubojstvo majke kongresmena Peala.
Vjerojatno je naletjela na njega dok je pljačkao kuću. Zamisli što se moglo
dogoditi Judith da se one noći vratila ranije kući, kao što je namjeravala?
Jason je uzrujano stisnuo usnice. Povezali su me s ubojstvom
kongresmenove majke, pomislio je.
Kad su izašli iz restorana Four Seasons, taksijem su se od-vezli do javne
garaže u zapadnoj 56. ulici, gdje su ostavili svoje automobile. - Znam da
negdje postoji savršen sag koji čeka na mene. Zato ćemo nastaviti tražiti -
Vera je rekla kreštavim glasom. Rastali su se uz srdačan pozdrav i Jason je
konačno mogao krenuti u Alpine.
Koliko je nejasna slika snimljena skrivenom kamerom, pitao se, dok je
polako vozio kroz poslijepodnevni promet prema Henry Hudson
Parkwayu. Hoće li nešto na slici podsjetiti nekoga na Jasona Arnota?
Treba li jednom zauvijek prekinuti s krađama i dati petama vjetra, pitao se
prolazeći preko mosta George Washington i konačno skrenuvši na
Palisades Parkway. Nitko pod kapom nebeskom ne zna za njegovu kuću u
Catskillsu, koju je prijavio pod drugim imenom. Ima brdo novaca u
različitim obveznicama koje može svaki čas prodati. Posjeduje i
krivotvorenu putovnicu. Možda bi iz ovih stopa trebao otići iz zemlje.
Međutim, ako je slika tako nejasna kao što tvrdi Judith Shelbv, nitko ga ne
bi povezao s krađama da i uoči neke sličnosti s njim, jer bi ljudima i sama
pomisao na to da je on lopov, bila besmislena.
Odluku je donio do trenutka kad je izašao na cestu za Alpine. Bio je
siguran da, osim te slike, nikad nije ostavio nikakve tragove, ni otiske
prstiju. Uvijek je bio krajnje oprezan i takav modus operandi bio je
probitačan. Jednostavno se nije mogao odreći svoga raskošnoga načina
života zbog nečega što bi se moglo dogoditi. Nikad nije bio kukavica. Da
je bio, sigurno ne bi proveo tolike godine svoga života izlažući se
opasnosti.
Ne, neće paničariti. Ostat će tu gdje je. Ali s krađama je gotovo, obećao je
samome sebi. Leži na novcu i zbog njega se neće više izlagati opasnosti.
Ova je slika bila upozorenje.
Kući je stigao u 15 do 4 i odmah pregledao poštu. Za oko mu je zapela
jedna kuverta. Otvorio ju je i iz nje izvadio komad papira. Gledao ga je
neko vrijeme, a onda se grohotom nasmijao.
Sigurno ga nitko neće povezati s ovom smiješnom osobom, koja se jedva
razaznaje. Čarapa je bila povučena s lica snimljenog u profilu, samo
nekoliko centimetara udaljenoga od brončanog kipića - vješte krivotvorine
Rodina. Djelovao je neprirodno.
- Živjela loša snimka! - uzviknuo je. Otišao je pri-leći u radnu sobu, jer ga
je Verino neumorno klepetanje izmorilo. Probudio se baš na vrijeme za
vijesti u 6. Uzeo je daljinski upravljač i upalio televizor.
Kao udarna vijest javljeno je da će se Barnev Ha-skell, drugi suoptuženi uz
Jimmvja Weeksa, možda nagoditi s državnim tužiocem.
I ja bih se mogao nagoditi, Jason je pomislio. Utješno, ali nikada neće biti
potrebno.

58
Robin je dogledala dokumentarni film i isključila televizor, baš kada je
zazvonilo na vratima. Oduševila se, začuvši glas Geoffa Dorsoa, koji je
dolazio iz predvorja, pa je poletjela u prizemlje. Ozbiljan izraz na
majčinom i njegovom licu natjerao ju je na pomisao da su se posvađali i
sad se pokušavaju pomiriti.
Za vrijeme večere primijetila je daje majka neobično tiha. Geoff se trudio
da ih zabavi pričama o svojim sestrama.
Geoff je tako divan, Robin je pomislila. Podsjećao ju je na Jimmvja
Stewarta kakav je bio u filmu Život je lijep, koji je svaki Božić gledala s
majkom. Imao je isti topao i pomalo sramežljiv osmijeh, govorio je
drhtavim glasom, a kosa mu je djelovala neukrotivo.
Robin nije promaklo kako je majka odsutna duhom i kako sluša njegove
priče s pola uha. Očito se među njima nešto događalo što su trebali izvesti
na čistac - ali bez nje u sobi. Zbog njih se mora žrtvovati. Otići ću u svoju
sobu i završiti znanstveni rad koji smo dobili kao zadatak, odlučila je.
Kada su raspremili stol, otkrila im je svoje namjere, uhvativši majčin
pogled pun olakšanja. Stvarno želi s Geoffom razgovarati nasamo,
pomislila je sretno. Možda je to dobar znak.
Geoff je stajao u podnožju stuba, osluškujući. Kada je čuo da su se vrata
njene sobe zatvorila, vratio se u kuhinju. - Pokaži mi sliku.
Kerry ju je izvadila iz džepa i dala mu je.
Geoff ju je pomnjivo pogledao. - Izgleda daje Robin govorila istinu - rekao
je. - Auto je sigurno stajao na suprotnoj strani ulice, a snimljena je kada je
izašla iz kuće.
- Znači da je auto stvarno jurnuo prema njoj - Kerry je rekla. - Zamisli što
bi se dogodilo da nije polukružno skrenuo? Ali, Geoff, reci mi zašto?
- Stvarno ne znam, Kerry. Ali znam da se time treba ozbiljno pozabaviti.
Što namjeravaš poduzeti?
- Ujutro ću pokazati sliku Franku Greenu. Provjerit ću je li možda u našu
četvrt doselio neki seksualni prijestupnik. Vozit ću je u školu. Neću
dopustiti da se kući vraća s drugom djecom, već će po nju ići Alison.
Obavijestit ću školu kako bi znali da je u mogućoj opasnosti.
- Hoćeš li reći Robin?
- Nisam sigurna. Ali svakako ne sada.
- Jesi li već javila Bobu Kinellenu?
- Bože, to mi uopće nije palo na pamet. Svakako moram reći Bobu.
- Da je moja kći, ja bih sigurno želio znati. Slušaj, odmah ga nazovi, a ja
ću nam natočiti kavu.
Bob nije bio kod kuće. Javila se Alice hladno pristojnim glasom. - Još je u
uredu - rekla je. - Ovih dana gotovo živi tamo. Mogu li mu prijeneti neku
poruku?
Samo to daje njegova najstarija kći u opasnosti, Ker-ry je u mislima
dodala, i koja nije te sreće da ima nekoga stalno uza se tko bi je štitio, dok
njezina majka radi. -Nazvat ću Boba u ured. Doviđenja, Alice.
Čim je telefon zazvonio, Bob Kinellen je dignuo slušalicu. Problijedio je
dok je slušao Kerry kako mu govori o onome što se dogodilo Robin. Nije
uopće dvojio u to tko je snimio njegovu kćer. Preko njene fotografije bio je
potpis Jimmvja Weeksa. Tako je samo on radio. Polako bi započeo ratom
živaca, a onda bi iznenada ubrzao stvar. Sljedeći tjedan stići će još jedna
fotografija snimljena iz daljine. Nikada neće prijetiti. Nikada neće poslati
poruku. Samo fotografiju. Služio se postupkom shvati poruku ili će biti
primijenjena djelotvornija sredstva.
Kinellen se nije morao pretvarati da je zabrinut. Složio se s Kerry kako je
bolje da neko vrijeme vozi Robin u i iz škole.
Kada je spustio slušalicu, lupio je šakom po stolu. Jimmy je počeo gubiti
glavu. Oboje su znali da će biti poraženi, sklopi li Haskell nagodbu s
državnim tužiocem.
Weeks je pretpostavio da će me Kerry nazvati zbog fotografije, Bob je
pomislio. Tako mi je na posredan način poručio neka upozorim Kerry da
digne ruke od slučaja Re-ardon. A isto tako mi poručuje da pod bilo koju
cijenu dobijem parnicu koja se vodi protiv njega zbog utaje poreza, inače
će mi pokazati. Ali Weeks ne zna da se Kerry ničim ne da zaplašiti. U
stvari, ako je fotografiju doživjela kao upozorenje upućeno njoj samoj,
Weeks je time postigao isto kao da je biku zamahnuo crvenom krpom
ispred gubice.
Kerry ne shvaća da je onaj tko Weeksu stane na žulj gotov, pomislio je.
Bob se mislima vratio 11 godina unatrag na onaj dan kada ga je Kerry, tada
već tri mjeseca trudna, zapanjeno i bijesno pogledala. - Odlaziš iz
tužilaštva da bi radio u privatnoj odvjetničkoj tvrtki? Zar ti je vrana ispila
mozak? Svi njihovi klijenti jednom su nogom u zatvoru, a tamo bi im
trebala biti i druga - rekla je.
Tada je izbila žučna svađa, koja je završila Kerrvnim prezirnim
upozorenjem. - Zapamti ovo, Bob! Tko spava sa psima, probudit će se s
buhama, kako kaže stara izreka.

59
Doktor Smith je odveo Barbaru u Le Cirque, prvorazredan i otmjen
restoran u središtu Manhattana. - Neke žene uživaju u mirnim i ugodnim
lokalima, ali pretpostavljam da vi više volite pomodna mjesta na kojima se
može vidjeti druge i biti viđen - rekao je prekrasnoj mladoj ženi.
Došao je po nju u stan i nije mu promaknulo da je već bila potpuno
spremna za odlazak. Kaput je stajao na stolici u malome predvorju, a
pokraj njega na stoliću nalazila se torbica. Nije mu ponudila piće.
Ne želi biti nasamo sa mnom, pomislio je.
Ali Barbara se u restoranu vidljivo opustila, okružena gostima i udvornim
šefom sale, koji je oblijetao oko njihovoga stola. - Moj život ovdje potpuno
je različit od onoga koji sam vodila prije. New York i Albanv su kao nebo i
zemlja - rekla je. - Ovdje se još uvijek osjećam kao dijete koje svaki dan
slavi rođendan.
Njene su ga posljednje riječi zapanjile. Kao da je slušao Suzanne kako se
uspoređuje s djetetom koje cijelu godinu ispod božićnog drvca nalazi
darove i jedva čeka da ih otvori. Ali Suzane se iz oduševljene djevojčice
pretvorila u nezahvalnu ženu. Tako sam malo tražio od nje, pomislio je.
Zar umjetnik ne smije bar malo uživati u onome što je stvorio? Zašto da
njegovo djelo propadne, povlačeći se među onima koji ga ismijavaju, jer ga
ne shvaćaju, dok umjetnik čezne za tim da ga samo na tren može vidjeti?
Iako je restoran bio pun lijepih žena, svi su se muški pogledi lijepili za
Barbaru i Smith je osjetio kako ga preplavljuje toplina. Bila je u središtu
pozornosti, na što ju je i upozorio.
Odmahnula je glavom, želeći reći kako to nije istina.
- Istina je - ustrajao je Smith. Pogled mu je odjednom postao hladan. - Ne
podcjenjujte svoj izgled, Suzan-ne. Time vrijeđate mene.
Poslije, kada ju je nakon večere odveo u stan, počeo se pitati je li joj se
obraćao sa Suzanne. Ako je, koliko mu se puta omaknulo to ime?
Uzdahnuo je, naslonio se na sjedište i sklopio oči. Dok se taksi probijao
prema središtu grada, Smith je razmišljao o tome kako je jednostavno bilo
provozati se pokraj Suzanneine kuće kada god bi osjetio čežnju za njom i
potrebu da je vidi. Ako nije igrala golf, sjedila bi ispred televizora u
dnevnoj sobi s velikim prozorom, preko kojega nije nikada navlačila
zavjese.
Ponekad je sjedila sklupčana u svome omiljenom naslonjaču, a ponekad na
kauču pokraj Skipa Reardona, nogu ispruženih na stoliću, dok su im se
ramena dodirivala. Nije mogao podnijeti taj prizor ispunjen prisnošću, koju
nije mogao s njom dijeliti.
Barbara nije bila udata. A koliko je znao nitko se značajan još nije pojavio
u njenome životu. Večeras joj je rekao da ga zove Charles. Razmišljao je o
narukvici koju je Suzanne nosila onoga dana kada je ubijena. Bi li je trebao
pokloniti Barbari? Bi li joj time postao draži?
Suzannei je dao nekoliko komada nakita. Skupocjenoga nakita. Ali onda je
počela primati nakit od drugih muškaraca, i zahtijevala od njega da laže za
nju.
Zanos, koji je osjećao u Barbarinom društvu, naglo je splasnuo. Trenutak
kasnije shvatio je da mu taksist već drugi put nestrpljivo govori: - Hej,
gospodine, spavate? Stigli ste kući.

6O
Geoff nije ostao još dugo, nakon što je Kerry razgovarala s Kinellenom. -
Bob se slaže s onim što namjeravam poduzeti kako bih zaštitila Robin -
rekla mu je polako pijući kavu.
- Nije dao nikakve druge prijedloge?
- Ne, naravno da nije. Samo ono njegovo uobičajeno: Ti ćeš to srediti,
Kerry. Slažem se sa svime što odlučiš.
Spustila je šalicu. - Stvarno nisam poštena prema njemu. Bob se istinski
zabrinuo i stvarno ne znam što je drugo mogao predložiti.
Sjedili su u kuhinji. Ugasila je veliko svjetlo, misleći kako će kavu popiti u
dnevnome boravku. Sada je kuhinju osvjetljavala samo mala zidna
svjetiljka.
Geoff je promatrao to ozbiljno lice nasuprot svojega, svijetlosmeđe oči u
kojima se nazirala tuga, odlučnu crtu oko usana i savršeno oblikovanu
bradu, dobro znajući koliko je ranjiva u tom trenutku. Osjetio je želju da je
zagrli i kaže da se može potpuno osloniti na njega.
Ali, znao je da ona to ne želi. Kerry McGrath nikada se nije oslanjala ni na
koga, niti je očekivala ičiju pomoć. Ponovno se pokušao ispričati zbog
uvrede koju joj je nanio neku večer, rekavši joj da je sebična, kao i zbog
Deidre Reardon koja je onako upala u njen ured. - Ne znam kako sam
mogao biti tako drzak - rekao je. - Kad bi u dnu duše osjećala da je Skip
Reardon nevin, siguran sam da ne bi oklijevala ni trenutak da mu pružiš
pomoć. Ti si borac, McGrath.
Jesam li, Kerry se pitala. Sada nije bio pogodan trenutak da Geoffu otkrije
ono što je saznala o Jimmvju We-eksu iz dosjea koji joj je dao Palumbo.
Reći će mu, ali tek nakon ponovnoga razgovora s doktorom Smithom.
Bijesno je odbijao i samu pomisao na to da je operirao Su-zanne, ali nikada
nije zanijekao da ju je možda poslao nekome drugom. Znači da u stvari
nije lagao.
Geoff se nekoliko minuta kasnije spremio na odlazak i dok su stajali u
predvorju, rekao je: - Ugodno mi je u tvome društvu i ovo što sam ti
upravo rekao nema nikakve veze sa slučajem Reardon. Hoćeš li da u
subotu odemo na večeru i povedemo Robin?
- Ona će se jako veseliti.
Kada je otvorio vrata, Geoff se nagnuo prema njoj i lagano joj usnicama
dotaknuo obraz. - Znam da ti ne moram reći da dobro zaključaš vrata i
uključiš sustav za uzbunjivanje, ali savjetujem ti da zaboraviš na
fotografiju kada pođeš spavati.
Kada je otišao, Kerry se popela na kat da provjeri Robin. Potpuno
zaokupljena školskim radom, nije čula kada je majka ušla u sobu. Kerry se
s vrata zagledala u svoju kćer, koja joj je bila leđima okrenuta. Duga tamna
kosa rasula joj se po ramenima, glavu je spustila duboko se usredotočujući,
a noge ovila oko nogu stolca.
Ona je nevina žrtva onoga tko ju je snimio, Kerry je pomislila. Robin je
kao i ja potpuno samostalna. Neće joj se svidjeti da je vozim u školu i
dolazim po nju nakon nastave, kao ni to da neće moći sama ići do Cessie.
A onda je u mislima začula molećivi glas Deidre Reardon, koja ju je pitala
kako bi se osjećala da joj kći sjedi 10 godina u zatvoru zbog zločina koji
nije počinila.

PETAK, 3. STUDENOGA
61
Nagodba se nije odvijala onako kako je Barnev Haskell očekivao. U petak
se u 7 sati ujutro sastao s odvjetnikom Markom Youngom u njegovoj
prekrasnoj odvjetničkoj kancelariji, koja je bila pola sata, ali cijelu svjetlo-
snu godinu, udaljena od federalnog suda u Newarku.
Young, koji je bio u skupini Barnevjevih branitelja, imao je 55 godina baš
kao i Barnev. To nam je jedino zajedničko, Barnev je bezvoljno pomislio.
Young je čak i tako rano ujutro bio krajnje dotjeran. Nosio je prugasto
odijelo, osobito za ljude njegova zvanja, koje mu je stajalo kao saliveno.
Ali Barnev je znao da to odijelo znači njegov društveni položaj, ali u
trenutku kada skine jaknu, postaje običan čovjek. Nedavno je u Star-
Ledgeru pročitao intervju s jednim poznatim odvjetnikom, koji je otkrio da
nosi odijela od 1000 dolara.
Barnev je svoja kupovao na rasprodajama, jer si nije mogao priuštiti ništa
skuplje s obzirom na to koliko ga je Weeks plaćao. Ako sad ostane uz
Weeksa, očekivala ga je dugogodišnja zatvorska kazna. Federalci su do
sada igrali oštro i rekli mu kako će, preda li im Weeksa, zauzvrat dobiti
smanjenu kaznu, ali ne i oslobađanje. Mislili su da ga i bez njegove pomoći
mogu osuditi.
Možda mogu, a možda i ne, Barnev je pomislio. Vjerojatno samo
zavaravaju. Već se nekoliko puta osvjedočio kako su Jimmvja izvukli
njegovi odvjetnici. Kinellen i Bartlett bili su izvrsni i znao je da su ga
tijekom istražnoga postupka uvijek uspjeli spretno provući kroz ušicu igle,
a da Weeksu nije pala ni dlaka s glave.
Međutim, po onome što se čulo tijekom uvodnoga izlaganja državnoga
tužitelja, bilo je očito da federalci ovoga puta raspolažu s mnogo čvrstih
dokaza protiv We-eksa. Ali vjerojatno se boje da bi Weeks mogao izvući
još jednoga zeca iz šešira, pomislio je.
Barnev je rukom prešao preko svoga užarenoga lica. Znao je da ima izgled
glupoga bankovnog činovnika, ali on mu je uvijek dobrodošao. Ljudi ga
nisu primjećivali, niti ga pamtili. Čak ni momci iz Weeksovoga najužega
kruga nisu na njega obraćali pozornost. Smatrali su ga običnim potrkalom.
Ali nitko od njih nije shvaćao da novac primljen kao mito upravo on pere,
spretno ga ulažući u razne poslove i kako nadzire bankovne račune po
cijelome svijetu.
- Možemo te uključiti u program zaštite svjedoka -rekao je Young. - Ali
tek onda kada odslužiš najmanju kaznu od 5 godina.
- To je predugo - Barnev je progunđao.
- Slušaj, natuknuo si kako možeš Weeksa povezati s nekim ubojstvom -
Young je rekao zagledavši se u napuknut nokat na palcu. - Barnev, jedva
sam i to uspio izmusti. Ili prihvati, ili zaveži. Znaš koliko bi oni voljeli
prišiti Weeksu ubojstvo. Tako bi ga jednom zauvijek uništili i skinuli si
ga s vrata. Ako ga osude na doživotnu, njegovo bi se društvo vjerojatno
raspalo. A to je njihov krajnji cilj.
- Mogu ga povezati s jednim. Ali moraju dokazati da ga je izvršio. Zar se
ne priča o tome kako se državni tužitelj, koji radi na tom slučaju,
namjerava ubaciti u izbornu utrku kao Greenov protukandidat?
- Da, ako ih predlože njihove stranke, Young je dodao i iz ladice izvadio
strugalicu za nokte. - Barnev, moraš konačno početi otvoreno govoriti, a ne
stalno zaobilaziti kao mačka oko vruće kaše. Vjeruj mi i reci ono što znaš.
Ako ne učiniš tako, neću ti moći pomoći i savjetovati te kako da postupiš.
Barnevjevo lice nevinoga izgleda namrgodilo se, ali kada je počeo govoriti,
sve su mu se bore izravnale. - U redu, reći ću ti što znam. Sjećaš li se
slučaja nazvanoga Ruže za ubijenu dragu, u koji je bila upletena mlada, pu-
stopašna privlačna žena. Nađena je mrtva u svojoj kući, s ružama
razbacanim po tijelu. Taj je slučaj prije 10 godina proslavio Franka Greena.
Young je kimnuo glavom. - Sjećam se. Green je strpao muža iza rešetaka.
U stvari, to mu je pošlo lako za rukom, ali cijeli je slučaj imao veliki odjek
u javnosti i prodao mnogo novina. Stisnuo je oči. - I što sada? Valjda ne
misliš reći da je Weeks bio umiješan u to ubojstvo?
- Sjećaš se kako je muž tvrdio da ženi nije dao ruže i kako ih je vjerojatno
poslao njen ljubavnik? Young je potvrdno kimnuo glavom i Haskell je
nastavio: - Pouzdano znam da je ruže poslao Jimmy Weeks, jer sam ih baš
ja uručio u 20 do 6 one večeri kad je ubijena. Uz ruže je poslao i karticu.
Pokazat ću ti što je pisalo na njoj. Daj mi malo papira.
Young mu je preko stola gurnuo blok za telefonske poruke. Barnev je uzeo
olovku i trenutak kasnije Youngu vratio blok. - Jimmy je Suzanne zvao
moja ljubavi, objasnio je. Toga su se dana dogovorili da će se naći navečer.
Na karticu je napisao baš ovo.
Young se pozorno zagledao u papir, na kojemu je Barnev nacrtao 6 nota u
C-duru i ispod njih napisao 4 riječi: Zaljubljen sam u tebe i potpis J.
Young je počeo pjevušiti. - Pa to su početne riječi pjesme Zvat ću te
svojom ljubavi - rekao je.
- Da. A iza njih slijedi kraj prvog stiha: jer zaljubljen sam u tebe.
- Gdje je kartica?
- O tome se i radi. Pronađeno je tijelo prekrito ružama, ali ne i kartica. Ja
sam ih samo uručio i odmah krenuo, jer sam za Weeksa poslovno išao u
Pennsvlvaniju. Ali poslije sam čuo priče. Jimmy je bio lud za njom i nije
mogao podnijeti njeno ljubakanje s drugim muškarcima. Dan prije nego je
poslao ruže, prijetio joj je. Zahtijevao je da se rastane od muža i drži
podalje od drugih muškaraca.
- Kako je uzvratila na to?
- Oh, dobro se zabavljala izazivajući njegovu ljubomoru. Uživala je u
tome. Kada ju je jedan od naših momaka upozorio da se ne igra s vatrom,
jer se Jimmy može lako od janjeta pretvoriti u vuka, ona se samo
nasmijala. Mislim da je one noći otišla predaleko. Isto tako znam da je
Jimmy bio u stanju razbacati ruže po njenome tijelu. To je baš njegov
način.
- A kartica je netragom nestala?
Barney je slegnuo ramenima. - Tijekom suđenja nitko je nije spomenuo.
Meni je bilo naređeno da držim jezik za zubima. Znam da je Weeks one
noći čekao Suzanne, ali ona se nije pojavila. Ne znam je li ga samo željela
raz-dražiti, puštajući ga da čeka ili se namjerno nije htjela pojaviti. Od
nekoliko momaka saznao sam kako je Jimmy po-mahnitao i prijetio da će
je ubiti. Znaš kako je on naprasit. Postoji još nešto. Jimmy joj je kupovao
skupocjeni nakit, a ja sam ga za njega plaćao i zadržao preslike računa. Na
suđenju se mnogo govorilo o tom nakitu, za koji je muž tvrdio da ga nije
kupio, a njen je otac pod zakletvom izjavio kako je on poklonio Suzanne
sav nakit nađen u kući.
Young je iz bloka otrgnuo papir na kojemu je Barney napisao Weeksovu
poruku, presavio ga i stavio u gornji džep na jakni. - Barney, mislim da ćeš
moći uživati u novomu životu u Ohiou. Shvaćaš li da si ovim, što si mi
upravo ispričao, dao državnome tužitelju priliku da protiv Weeksa podigne
optužnicu za ubojstvo i istovremeno uništi Franka Greena, zbog kojega
nevin čovjek sjedi u zatvoru?
Nasmiješili su se jedan drugome preko stola. - Reci im da ne želim živjeti u
Ohiou - Barney se našalio.
Zajedno su izašli iz ureda i hodnikom krenuli prema dizalima. Kada je
jedan stigao, vrata su se polako počela otvarati i Barney je istoga trena
osjetio da nešto nije u redu. Vidio je da u dizalu ne gori svjetlo, pa se bez
razmišljanja okrenuo kako bi potrčao.
Ali učinio je to prekasno. Umro je na licu mjesta, u trenutku kada je Mark
Young osjetio kako prvi metak razdire ovratnik njegovoga odijela od 1000
dolara.

62
Kerry je saznala za dvostruko ubojstvo dok se vozila na posao i slušala
radio postaju WCBS. Tijela je otkrila privatna tajnica Marka Younga.
Prema riječima radioreportera, Young i njegov klijent Barney Haskell
trebali su se prema dogovoru naći na parkiralištu ispred uredu u 7 ujutro.
Pretpostavlja se da je Young, otvorivši prizemna vrata male zgrade u kojoj
je radio, isključio sustav uzbunjivanja. Čovjek iz osiguranja u to vrijeme
još nije bio u zgradi, jer je na dužnost stupao tek u 8 sati.
Kada je tajnica stigla u 7 i 45, vanjska su vrata bila otvorena, pa je
pomislila kako ih je Young jednostavno zaboravio ponovno zaključati.
Dizalom se odvezla na kat i pronašla tijela.
Reportaža je završila kratkim razgovorom s Mikeom Murkowskim,
tužiteljem okruga Essex, koji je smatrao da se radi o običnoj pljački koja je
završila ubojstvom, u trenutku kad su se Young i Haskell najvjerojatnije
suprotstavili mogućim pljačkašima, koji su ih neopazice slijedili od
parkirališta u zgradu. Barnev Haskell dobio je metak u potiljak i vrat.
Kada ga je reporter CBS-a pitao nije li to dvostruko ubojstvo povezano s
činjenicom daje Barnev Haskell namjeravao svjedočiti protiv Weeksa i
prišiti mu jedno ubojstvo, u slučaju da se uspio nagoditi s tužiteljem,
Murkowski je oštro odgovorio: - Bez objašnjenja.
Ovo mi izgleda kao naručeno ubojstvo u mafijaškom stilu, pomislila je
Kerry i isključila radio. A Bob zastupa Jimmvja Weeksa. Isuse, u što se
uvalio!
Kada je stigla u ured na stolu ju je čekala, kao što je i očekivala, poruka
Franka Greena. Bila je kratka: Dođi u moj ured. Brzo je skinula kaput i
preko glavnoga hodnika otišla u njegov privatni ured.
Odmah je prešao na stvar. - Zbog čega je Reardo-nova majka došla ovamo
i zahtijevala da te vidi?
Kerry je pomnjivo odvagnula što će reći. - Saznala je da sam njenoga sina
posjetila u zatvoru i točno shvatila da nisam našla nikakve nove dokaze na
osnovi kojih bi se mogao uložiti novi priziv.
Iako je vidjela izraz olakšanja na Greenovom licu, bilo je očito da kipi od
bijesa. - Kerry, to sam ti mogao reći prije 10 godina. Daje prije 10 godina
postojao i najmanji dokaz u prilog Skipove nevinosti, budi sigurna da bih
ga iskoristio. Ali nije ga bilo. Možeš li zamisliti kako bi javnost uzvratila
kada bi saznali kako moji ljudi ponovno kopaju po tom slučaju? Dali bi sve
da mogu Skipa Reardona predstaviti kao nevinu žrtvu našega pravnoga su-
stava. Takve vijesti prodaju novine. Oni obožavaju objavljivati sablažnjive
stvari o političkim kandidatima i tako o njima stvoriti lošu sliku.
Stisnuo je oči i prstima zabubnjao po stolu, želeći tako naglasiti ono što je
govorio. - Zao mi je da nisi bila s nama kada smo radili na tom ubojstvu.
Zao mi je da nisi vidjela tu prekrasnu ženu, tako divljački zadavljenu da su
joj oči gotovo iskočile iz očnih šupljina. Skip Reardon je tog jutra tako
urlao na nju, da je Elektrin čitač brojila, čuvši ga, htio nazvati policiju prije
nego se dogodi ono najgore. On je to izjavio pod zakletvom, Kerry.
Oduvijek sam smatrao da ćeš biti dobra sutkinja, ako ti se pruži prilika. Ali
dobar sudac zna prosuditi. A ti, nažalost, u ovome trenutku to nisi u stanju.
Ako ti se pruži prilika.
Je li to bila prijetnja, pitala se. - Frank, žao mi je ako sam te bilo čime
uzrujala. Ali ako nemaš ništa protiv, prijeđimo na jednu drugu stvar. - Iz
džepa je izvadila fotografiju Robin i pokazala mu je. - Jučer je poslana u
običnoj bijeloj kuverti. Robin nosi istu odjeću kao i u utorak ujutro, kada je
tvrdila kako je vidjela nepoznati auto parkiran na suprotnoj strani ulice i
pomislila da je netko prati. Bila je u pravu.
Ljutnja je nestala s Greenova lica. - Porazgovarajmo o njenoj zaštiti.
Složio se s Kerrvnom namjerom da obavijesti školu i da Robin prati u i iz
škole. - Provjerit ću jesu li neki seksualni prijestupnici u posljednje vrijeme
pušteni iz zatvora ili se doselili u tvoju četvrt. Još sam uvijek uvjeren kako
je taj događaj s Robin povezan s onim ljigavcem kojega si prošli tjedan
osudila i koji ti se sad preko svojih prijatelja želi osvetiti. Poslat ćemo
zahtjev policiji u Ho-hokusu da motre na tvoju kuću. Imaš li spravu za
gašenje požara?
- Imam ugrađen automatski požarni sustav uzbunjivanja.
- Za svaki slučaj, nabavi nekoliko aparata.
- Misliš u slučaju podmetnute bombe?
- Takve se stvari događaju. Ne želim te plašiti, ali moraš poduzeti mjere
zaštite.
Tek kada je kretala, spomenuo je ubojstvo u Sum-mitu.
- Jimmy Weeks radi brzo, ali tvoj bivši muž gadno će se preznojiti
pokušavajući ga izvući, čak i bez Haskella i njegove nagodbe.
- Frank, govoriš kao daje već utvrđeno kako je ubojstvo naručila mafija!
– Svi znaju da je, Kerry. Ali čudnovato je da je Jim-my čekao tako
dugo kako bi uklonio Haskella. Budi sretna da si se riješila
Weeksovog odvjetnika.

63
Bob Kinellen je za ubojstvo Barnevja Haskella i Marka Younga saznao tek
kad je u 10 do 9 ušao u zgradu suda, gdje su već čekali predstavnici
sredstava priopćavanja spremni da prijeđu u napad. Čim je čuo što se
dogodilo, shvatio je da je očekivao takav krvavi rasplet.
Haskell je stvarno imao ptičji mozak, pomislio je. Kako se mogao tako
zanijeti i misliti da će Jimmy čekati skrštenih ruku i dopustiti mu da
svjedoči protiv njega?
Uspio je odglumiti zapanjenost i uvjerljivo je rekao, odgovarajući na
pitanje, kako Haskellova smrt ni u kom pogledu neće utjecati na dosadašnji
način vođenja obrane gospodina Weeksa. - Obrana će dokazati da James
Forrest Weeks ne može biti proglašen krivim za navode optužnice - rekao
je. - Tijekom suđenja razotkrilo bi se da je nagodba, koju je Haskell
pokušao sklopiti s državnim tužiteljem, išla samo njemu u korist i kao
takva bila nepoštena. Duboko me potresla smrt gospodina Haskella i moga
kolege i prijatelja Marka Younga.
Uspio se nekako izvući i doći do dizala. Izašao je na drugom katu i spretno
se progurao kroz gomilu drugih predstavnika sredstava priopćavanja.
Jimmy je već sjedio u sudnici.
- Čuo si za Haskella?
- Jesam, Jimmy.
- Danas više nigdje nisi siguran. Čovjek se spotiče o te proklete zločince
na svakome koraku.
- Da, imaš pravo, Jimmy.
- Ali tako se na neki način igra na terenu izjednačava, zar ne, Bobby?
- Da, moglo bi se reći.
- Ti dobro znaš da ne volim izjednačenu igru.
- Znam, Jimmy.
- Samo ti želim osvježiti pamćenje.
Bob je dobro razmislio, prije no što je rekao: - Jim-my, netko je mojoj
bivšoj ženi poslao fotografiju naše male djevojčice Robin. Snimljena je
kada je u utorak išla u školu. Siguran sam da ju je snimio onaj isti čovjek,
koji ju je prije toga dobrano zaplašio, jureći prema njoj autom u punoj
brzini, da bi nekoliko koraka od nje naglo stao i polukružno skrenuo.
Robin je bila uvjerena da će je pregaziti na pločniku.
- Znaš kakvi su vozači iz New Jersevja, Bobby. Svi se šale na njihov račun.
- Jimmy, ne želim da se išta dogodi mojoj kćeri. Zapamti to.
- Bobby, nemam pojma o čemu govoriš. Reci mi, kad će tvoja žena
konačno postati sudac i jednom zauvijek napustiti tužilaštvo? Ne bi smjela
zabadati nos u poslove drugih ljudi.
Bob je znao daje time dobio odgovor. Jimmvjev čovjek snimio je Robin. I
on, Bob, morat će sada nagovoriti Kerry da digne ruke od slučaja Reardon,
a sam dobro zasukati rukave kako bi i ovoga puta pobio navode optužnice i
izborio oslobađajuću presudu za Jimmvja Weeksa.
- Dobro jutro, Jimmy. Dobro jutro, Bob.
Bob je podigao pogled i ugledao svoga tasta Antho-nyja Bartletta, koji je
sjeo na stolicu pokraj Weeksa.
- Užasno je ovo ubojstvo Haskella i Younga - Bar-tlett je promrmljao.
- Tragično - Jimmy je rekao.
U tom trenutku šerifov je službenik dao znak rukom tužitelju, Bobu i
Bartlettu da dođu u sučeve odaje. Kad su ušli, sudac Benton ih je ozbiljno
pogledao. - Pretpostavljam da ste svi svjesni nagađanja izazvanih
tragičnom smrću gospodina Haskella i gospodina Younga. Na svu sreću,
porota je odabrana i tako neće saznati za ovo ubojstvo, kao ni za razna
nagađanja o tome kako bi gospodin Weeks mogao biti umiješan u taj
zločin. Reći ću porotnicima da odsutnost gospodina Haskella i gospodina
Younga znači da slučaj gospodina Haskella više nije u nadležnosti ovoga
suda.
- Savjetovat ću ih da ne nagađaju o tome što se dogodilo i da ostanu
nepristrani u prosudbi Weeksova slučaja.
- U redu - krenimo.
Porotnici su ušli u sudnicu i zauzeli svoja mjesta. Bob je primijetio kako
upitno gledaju prema praznim stolicama Younga i Haskella. Dok ih je
sudac savjetovao da ne nagađaju o onome što se dogodilo, Bob je prokleto
dobro znao da baš to rade. Misle da je Haskell izjavio kako se osjeća
krivim, Bob je pomislio. To nam neće nimalo pomoći.
Dok je Bob razmišljao o tome u kolikoj će mjeri takvo mišljenje porote
štetiti Weeksu, pogled mu se zaustavio na Lillian Wagner, porotnici broj
10. Znao je da je Wagnerica, koja je bila vodeći član društva i svjesna
svoga stajališta i društvenog položaja, predstavljala veliki problem. Morao
je postojati neki razlog zbog kojega je Jimmy zahtijevao da daju svoj
pristanak na njen izbor.
Ali Bob nije znao da je jedan Jimmvjev suradnik potajno stupio u vezu s
Alfredom Wightom, porotnikom broj dva, malo prije izabrane porote.
Weeks je saznao da Wight ima neizlječivo bolesnu ženu i kako su ga
troškovi njenoga liječenja doveli gotovo do prosjačkoga štapa. Gospodin
Wight, koji je bio spreman na sve, pristao je da u zamjenu za 100 000
dolara, prilikom donošenja presude glasa u Weeksovu korist.

64
Kerry je obuzeo očaj kada je pogledala na hrpu spisa na svome radnome
stolu, kojima se trebala žurno posvetiti. A došao je i trenutak da preuzme
nove slučajeve, pa će s tim u vezi s Frankom ili Carmanom, svojim
pomoćnicima, morati raspraviti nekoliko izvansudskih nagodbi. Pred njom
je bilo toliko posla koga se trebala prihvatiti.
Ali umjesto toga, zamolila je svoju tajnicu da nazove doktora Craiga
Rikera, kojega je ponekad zvala kao svjedoka optužbe u slučajevima kad
se radilo o ubojstvu. Riker je bio iskusan i praktičan liječnik s kojim je
dijelila životnu filozofiju. Smatrao je da čovjek nakon svih udaraca, ma
kako oni teški bili, mora zalizati rane i nastaviti živjeti kao da se ništa nije
dogodilo. Kod njega je najviše cijenila to što se nije koristio složenom
psihijatarskom terminologijom, kojom su se razmetali psihijatri obrane.
Uživala je kad bi, zapitan smatra li optuženog duševno bolesnim,
odgovorio: - Neuračunljiv je; ali ne i duševno bolestan. Točno je znao što
radi kada je otišao u tetinu kuću i ubio je iz koristoljublja, jer je znao
sadržaj njene oporuke.
- Doktor Riker upravo sada razgovara s pacijentom - rekla je Kerrvna
tajnica. Nazvat će u 10 do 11.
Kao što je i obećao, javio se točno u to vrijeme. - Što se dogodilo, Kerry?
Ispričala mu je kako doktor Smith drugim ženama daje lice svoje kćeri. -
Poricao je da je obavio bilo kakav zahvat na Suzanneinom licu, objasnila
je, što može biti točno. Možda ju je poslao svome kolegi. Ako stvara dvoj-
nice svoje kćeri, je li to možda olakšanje za njegovu bol?
- Prilično mračan način izražavanja boli - rekao je Riker. - Kažeš da je nije
vidio otkada je bila mala?
- Točno.
- A onda se pojavila kao grom iz vedra neba u njegovoj ordinaciji?
-Da.
- Kakav je tip taj doktor Smith?
- Uvjerljiv.
- Vuk samotnjak?
- Ne bi me čudilo.
- Kerry, morao bih znati više o njemu. Moram znati je li stvarno operirao
svoju kćer, ili je zamolio kolegu da to učini umjesto njega, a možda se ona
podvrgla operaciji prije nego se pojavila na njegovim vratima.
- Ova zadnja mogućnost nikada mi nije pala na pamet.
- Ali ako je, naglašavam riječ ako, susreo Suzanne nakon toliko godina i
ugledao neuglednu, pa čak i vidljivo ružnu mladu ženu, operirao je, stvorio
od nje ljepoticu i oduševio se svojim djelom, mislim da u tom slučaju ima-
mo posla s erotomanijom.
- Što je to? - Kerry je zapitala.
- Taj je pojam jako širok. Ali ako liječnik, koji živi kao pustinjak, susreće
kćer nakon toliko godina, pretvori je u ljepoticu, osjećajući da je učinio
nešto izvanredno, onda se može reći da je erotoman. On je posesivan, čak
zaljubljen u nju. U psihijatriji se takvo ponašanje objašnjava kao
opsjednutost nečijim likom, a vrlo se često očituje kao neurotski poremećaj
s potrebom prisilnoga praćenja dotične osobe.
Kerry se sjetila kako joj je Deidre Reardon kazala da je doktor Smith
prilazio Suzanne kao nekom predmetu i kako je jednom očistio mrlju na
njenome licu, održavši joj predavanje o tome kako treba čuvati ljepotu, pa
je to ispričala doktoru Rikeru kao i o razgovoru gospođe Car-penter i
Barbare Tompkins, koja se počela bojati Smitha, jer je primijetila da je
prati.
Doktor Riker je nakon kraće šutnje rekao: - Kerry, moram prekinuti, jer će
mi svakoga trenutka doći novi pacijent. Redovito me obavještavaj o tome
kako napreduje tvoja istraga, hoćeš li? Ovo je slučaj kojim bih se želio
pozabaviti.

65
Kerry je namjeravala otići ranije iz ureda, kako bi stigla u ordinaciju
doktora Smitha odmah nakon odlaska njegovoga zadnjeg pacijenta.
Predomislila se, shvativši da će biti bolje ako pričeka još neko vrijeme dok
ne sazna nešto više o odnosu Smitha i njegove kćeri. Osim toga, osjetila je
nezadrživu želju da ode kući i vidi Robin.
Gospođa Reardon smatra da je Smithovo ponašanje prema Suzanne bilo
nezdravo, pomislila je.
A Frank Green je istaknuo kako je Smith bio lišen osjećaja dok je na sudu
davao iskaz.
Skip Reardon je izjavio kako im njegov tast nije često dolazio u posjete i
kako se Suzanne s njim obično sastajala nasamo.
Morala bih razgovarati s nekim tko poznaje te ljude i nema osobnih
probitaka u tom slučaju, Kerry je pomislila. Željela bih ponovno
razgovarati s gospođom Reardon, ali ovoga puta bez uzavrelih osjećaja. Ali
što bih joj mogla reći? Da se zna kako je mafijaš, kojemu se upravo sudi,
zvao Suzanne ljubavi i s njom igrao golf. Kako je caddie naslućivao da se
među njima nešto događa?
Otkrivanje tih činjenica samo bi još dublje zabilo čavle u Skipov lijes,
zaključila je. Kao tužiteljica mogla bih tvrditi da je Skip, iako je želio
razvod kako bi se mogao vratiti Beth, podivljao saznavši da ga Suzanne
vara s multimilijunerom, dok na njegov račun kupuje kostime Saint
Laurenta vrijedne 3000 dolara.
Baš je htjela otići iz ureda u 5 sati, kada je nazvao Bob. Osjetila je napetost
u njegovome glasu. - Kerry, moram nakratko svratiti k tebi. Hoćeš li biti
kod kuće za jedan sat?
- Da.
- Vidimo se - rekao je i spustio slušalicu.
Što Bob hoće, pitala se. Možda se zabrinuo zbog fotografije Robin, koju joj
je netko poslao? A možda je imao osobito težak dan na sudu? To je bilo
lako moguće, pomislila je, sjetivši se kako je Frank Green rekao da bi Jim-
my Weeks mogao biti osuđen i bez Haskellovog svjedočenja. Obukla je
kaput i preko ramena stavila torbicu, razočarano se sjetivši kako je prvih
godinu i pol braka jurila s posla kući, radujući se večeri koju će provesti s
Bobom.
Kad je Kerry stigla kući, Robin ju je optužujući pogledala. - Mama, zašto
me Alison dočekala pred školom i dovezla kući? Nije mi htjela ništa reći,
pa sam se osjećala kao kreten.
Kerry se okrenula prema Alison i rekla: - Neću te dulje zadržavati, Alison.
Hvala ti.
Konačno su ostale same i Kerry je pogledala u ljutito lice svoje kćeri. -
Sjećaš se onoga auta, kojega si se tako preplašila neki dan... započela je.
Robin je slušala, nepomično sjedeći i nije se ni pomakla kada je Kerry
završila. - Kako je to zastrašujuće, zar ne, mama?
- Da, jako.
- Zbog toga si izgledala tako umorno i iscrpljeno kada si sinoć došla kući?
- Nisam imala pojma da izgledam tako grozno. Ali, da, bila sam jako
potištena.
- Znači da je Geoff zbog toga onako dojurio? -Da.
- Da si mi bar to rekla sinoć.
- Nisam znala na koji način da ti to kažem, Rob. Bila sam strašno uzrujana.
- I što ćemo sada?
- Poduzet ćemo mjere predostrožnosti, koje bi ti se mogle činiti
dosadnima. Pridržavat ćemo ih se sve dok se ne otkrije zašto je u utorak na
suprotnoj strani ulice bio parkiran auto i tko je bio u njemu.
- Misliš li da će se opet pojaviti i pregaziti me?
Kerry je željela kriknuti. - Ne, ne mislim. Ali umjesto toga sjela je na kauč
pokraj Robin i čvrsto je zagrlila.
Robinje naslonila glavu na majčino rame. - Drugim riječima, sljedeći put
mogao bi me srediti.
- Zato mu nećemo dati drugu priliku, Rob.
- Zna li tata za to?
- Sinoć sam mu javila. Uskoro će biti ovdje. Robin se iznenada uspravila. -
Znači da je zabrinut
za mene?
Tako joj je drago, Kerry je pomislila, gotovo kao da joj Bob čini uslugu. -
Naravno da je zabrinut zbog tebe.
- Divno. Mama, mogu li ispričati Cassie za auto?
- Ne, još ne. Robin, moraš mi obećati da nikome nećeš ispričati ono što se
dogodilo. Prvo moramo otkriti tko stoji iza toga.
- I strpati ga u zatvor - Robin ju je prekinula.
- Točno. Kada se jednom nađe iza rešetaka, onda možeš ispričati kome
god hoćeš.
- U redu. Što ćemo večeras raditi?
- Naručit ćemo pizzu. Kada sam se vraćala kući, svratila sam u videoklub i
posudila nekoliko filmova.
Kerry je na Robininom licu ugledala vragoljast izraz, koji je tako voljela. -
Nadam se da si uzela samo one koji su zabranjeni djeci.
Pokušava me oraspoložiti, Kerry je pomislila. Neće dopustiti da vidim
koliko je zapravo zaplašena.
Bob se pojavio u 10 do 6. Kerry je gledala kako mu se Robin, radosno
uskliknuvši, bacila u naručaj. - Kako se osjećaš sada kada ti je kći u
opasnosti? - pitala je.
- Ostavit ću vas da možete u miru porazgovarati. Idem se presvući - Kerry
je rekla.
Bob je pustio Robin iz zagrljaja. - Nemoj dugo, Ker-ry. Mogu ostati samo
nekoliko minuta.
Kerry je vidjela kako se istoga trena na Robininom licu pojavio bolan izraz
te je poželjela zadaviti Kinellena. Pruži joj malo nježnosti, ljubavi i
brižnosti, bijesno je rekla u sebi. Odgovorila je, trudeći se da joj glas ne
zadrhti:
- Odmah se vraćam.
Brzo se presvukla u hlače i pulover, ali je namjerno ostala na katu 10
minuta. U trenutku kada je htjela sići, začula je kucanje na vratima i kćerin
glas: - Mama.
- Uđi. - Baš kada je htjela reći: Spremna sam, Kerry je, ugledavši Robinino
lice, osjetila da nešto nije u redu.
- Što se dogodilo?
- Ništa. Tata je zamolio da ovdje pričekam dok s tobom razgovara.
- Shvaćam.
Bob je stajao u sredini radne sobe i bilo je očito da se osjeća neugodno i da
želi što prije otići.
Nije htio skinuti ni kaput, Kerry je pomislila. Što je učinio da je tako
uzrujao Robin? Vjerojatno joj je cijelo vrijeme stavljao pod nos kako mu
se žuri.
Okrenuo se kada je začuo njene korake. - Kerry, moram se vratiti u ured.
Čeka me još gomila posla koji trebam završiti prije sutrašnjega zasjedanja
suda. Moram ti reći nešto jako važno.
Iz džepa je izvadio komadić papira. - Čula si što se dogodilo Barnevju
Haskellu i Marku Youngu?
- Naravno.
- Kerry, Jimmy Weeks uvijek nađe načina da se dokopa podataka koji ga
zanimaju. Ne znam na koji, ali to mu uvijek polazi za rukom. Na primjer,
zna da si u subotu posjetila Reardona u zatvoru.
- Ma nemoj. Kerry se u njega netremice zagledala. - I što on ima s tim?
- Kerry, ne pravi se luda! Zabrinut sam. Jimmy je postao očajan. Malo
prije sam ti rekao da za njega ne postoje prepreke, ako želi nešto saznati.
Pogledaj ovo.
Kinellen joj je dao papirić istrgnut iz bloka, na kojemu je bilo nacrtano 6
nota u C-duru, a ispod njih su bile napisane 4 riječi Zaljubljen sam u tebe i
potpis J.
- Što je to? - Kerry je pitala, nesvjesno pjevušeći po notama, koje je
upravo vidjela. Prije negoli je Bob odgovorio, shvatila je o čemu se radi,
osjetivši kako joj se ledi krv u žilama. Bili su to uvodni taktovi pjesme
Zvat ću te svojom ljubavi.
- Gdje si došao do ovoga i što to znači? - otresla se na njega.
- Pravi je papirić nađen u gornjem džepu Youngove jakne, kada su u
mrtvačnici pregledavali njegovu odjeću. Na papiru, koji je istrgnut iz bloka
nađenog pokraj Youn-govog telefona, nalazi se Haskellov rukopis. Tajnica
se sjetila daje noć prije stavila novi blok pa je Haskell ovo morao zapisati
jutros između 7 i 7 i 30.
- Nekoliko minuta prije nego je ubijen?
- Točno. Kerry, siguran sam da je njegova smrt povezana nagodbom, koju
je želio sklopiti s tužiteljem.
- Nagodbom? Hoćeš reći da su se one njegove aluzije o ubojstvu s kojima
je povezivao Weeksa, odnosile na slučaj nazvan Ruže za ubijenu dragu?
Kerry nije mogla vjerovati svojim ušima. - Jimmy je stvarno imao vezu sa
Suzanne Reardon, zar ne? Bob, želiš li mi reći da onaj tko je snimio Robin
radi za Jimmvja Weeksa, koji me želi zastrašiti kako bih odustala od
slučaja Reardon?
- Kerry, želim ti reći da digneš ruke od toga. Okani se toga, zbog djetetove
sigurnosti.
- Zna li Weeks da si ovdje?
- Zna da ću te upozoriti zbog Robin.
- Čekaj malo. Kerry je s nevjericom pogledala u svoga bivšeg muža. - Daj
da ovo izvedemo na čistac. Došao si me upozoriti, jer ti je tvoj klijent,
zločinac i ubojica kojega zastupaš, naredio da mi, neposredno ili posredno,
preneseš njegovo prijeteće upozorenje. Moj Bože, Bob, kako si nisko pao.
- Kerry, pokušavam spasiti život svoga djeteta.
- Tvoje dijete? Zar ti je odjednom postala tako važna? Znaš li koliko si joj
puta slomio srce kad se nisi pojavio, a obećao si da ćeš doći? Kako je
možeš tako ponižavati? Gubi se!
Okrenula se i iz ruke mu istrgnula papirić: - Ovo ću ja uzeti.
- Vrati mi ga. Kinellen ju je zgrabio za ruku, pokušavajući joj
rastvoriti prste i izvući papirić.
- Tata, pusti mamu!
Istovremeno su se okrenuli i na vratima ugledali Ro-bin, na čijem se
blijedome licu jasno isticao crveni ožiljak.

66
Doktor Smith je izašao iz ordinacije u 4 i 20, minutu nakon što je
pregledao zadnju pacijenticu toga dana, kojoj je nedavno uklonio salo s
trbuha.
Kate Carpenter je laknulo kada je vidjela kako za sobom zatvara vrata. U
posljednje se vrijeme u njegovoj blizini osjećala kao na iglama. Primijetila
je kako mu je opet danas drhtala ruka dok je odstranjivao konce s lica go-
spođe Pryce, kojoj je podigao luk obrva. Međutim, sestra se nije brinula
samo za njegovo tjelesno zdravlje. Bila je sigurna daje njegovo mentalno
zdravlje ozbiljno narušeno.
Kate je najviše smetala činjenica što nije znala kome bi se obratila za
savjet. Doktor Smith je, bar do sada, bio izvrstan kirurg. Nije željela da
izgubi ugled, kao ni da ga udalje iz medicinskih krugova. Da su okolnosti
drukčije, razgovarala bi s njegovom ženom ili najboljim prijateljem. Ali u
slučaju doktora Smitha to nije bilo moguće - žena mu je odavno umrla, a
prijatelja nije imao.
Kateina sestra Jean, socijalna radnica, sigurno bi shvatila to stanje i
savjetovala je gdje može potražiti prijeko potrebnu pomoć za doktora. Ali
Jean je bila na odmoru u Arizoni i Kate nije znala kako bi došla do nje.
Barbara Tompkins nazvala je u 4 i 30. - Gospođo Carpenter, voda mi je
došla do grla. Doktor Smith me sinoć nazvao i gotovo prisilio da s njim
odem na večeru.
Oslovljavao me sa Suzanne i tražio da ga zovem Charles. Pitao me izlazim
li s nekim ozbiljno. Žao mi je, znam da mu mnogo dugujem, ali on je jeziv.
Strah je počeo utjecati na moje ponašanje. Osvrćem se čak i kada radim,
očekujući da negdje vreba na mene kao iz zasjede. Ne mogu to više
podnijeti. Moram nešto poduzeti.
Kate Carpenter je znala da se ovo više ne može zataškavati. Jedina osoba
koje se sjetila i kojoj se mogla povjeriti, bila je Kerry McGrath, majka
Robin Kinellen.
Kate je znala daje Kerry odvjetnica, ali i majka, zahvalna doktoru Smithu
što je u najtežem trenutku pružio liječničku pomoć njenoj kćeri. Osim toga,
bilo joj je jasno da Kerry McGrath zna više o doktorovoj prošlosti od bilo
kojega člana njegovoga osoblja. Nije znala zbog čega se zanima za doktora
i čeprka po njegovom osobnom životu, ali je bila uvjerena da to ne radi iz
zlih namjera. Kerry joj nije otkrila samo to da je Smith razveden, već i da
je otac divljački ubijene mlade žene.
Osjećajući se poput Jude, gospođa Kate Carpenter dala je Barbari
Tompkins telefonski broj Kerry McGrath, pomoćne tužiteljice okruga
Bergen.

67
Nakon što je Bob Kinellen otišao, Kerry i Robin još su dugo ostale zajedno
sjedeći na sofi, tako blizu jedna drugoj da su im se dodirivala ramena, a
noge su ispružile na stoliću.
Prva je šutnju prekinula Kerry, brižno odabranim riječima: - Robin, bez
obzira na ono što si vidjela, ili misliš da se dogodilo između mene i tate,
moraš znati da te tata jako voli. Zabrinut je zbog tebe. Ne sviđa mi se
škakljiv položaj u koji se dovodi, ali poštujem ono što osjeća prema tebi,
pa čak i onda kada ga izbacim iz kuće.
- Razljutila si se na njega zato što je rekao da se brine zbog mene?
- Oh, ma hajde, pa to su samo riječi. Ponekad me tako užasno razljuti. No,
bilo kako bilo, znam da nećeš odrasti u osobu koja će upadati u neprilike,
tako očite da ih svi vide i onda svoje postupke opravdavati nekim mo-
ralnim načelima, dajući objašnjenje kao znaš da si pogriješila, ali nisi imala
druga izbora.
- To radi tata?
- Da, mislim da radi.
- Zna li tko me je snimio?
- Sluti. Fotografija je povezana sa slučajem na kojemu radi Geoff Dorso i
za koji je zatražio moju pomoć. Pokušava iz zatvora izvući čovjeka za
kojega vjeruje da je nevin.
- Pomažeš mu?
- U stvari, u početku sam mislila da bih svojim uplitanjem u taj slučaj
bezrazložno dirnula u osinje gnijezdo. Sada počinjem uviđati da nisam
imala pravo, jer su iskrsnule neke činjenice koje upućuju na to da je
Geoffov klijent vjerojatno krivo optužen. Ali, s druge strane, sigurno neću
ugroziti tvoj život kako bih to dokazala. To ti obećajem.
Robin je nekoliko trenutaka gledala ispred sebe, a zatim se okrenula prema
majci: - Mama, to nema smisla i nije pošteno. Ponizila si tatu, ukorivši ga
zbog nečega što sama radiš. Geoffu ne pomažeš time što samo misliš da
njegov klijent ne bi trebao biti u zatvoru. Pereš ruke od svega i opravdavaš
se na način znam da griješim, ali nemam drugoga izbora, zar ne?
- Robin!
- Stojim iza svojih riječi. Razmisli o tome. Možemo li sada naručiti pizzu,
gladna sam.
Kerry je, zaprepaštena onim što je čula, nijemo gledala kako se Robin digla
i iz vrećice izvadila filmove, koje su namjeravale gledati. Pregledala je
naslove filmova, odabrala jedan i kasetu stavila u videorekorder. Prije no
što ga je uključila, rekla je: - Mama, mislim da me onaj tip u autu neki dan
samo htio zaplašiti i da me ne bi pregazio. Nemam ništa protiv da me ti
voziš u školu, ni da me Alison vodi kući.
Kerry je jedan trenutak gledala u svoju kćer, a onda zabacivši glavu rekla: -
Stidim se, a tobom se ponosim. Naglo je zagrlila Robin, ispustila je iz
svoga zagrljaja i brzo se uputila u kuhinju.
Telefon je zazvonio nekoliko minuta poslije, dok je vadila tanjure za pizzu.
Barbara Tompkins je rekla oklijevajući: - Gospodo McGrath, oprostite što
vas smetam, ali gospođa Carpenter, koja radi za doktora Smitha, sav-
jetovala me da vas nazovem.
Dok je slušala, Kerry je uzela olovku i počela zapisivati na bloku za
poruke. Barbara se savjetovala s doktorom Smithom...Pokazao joj je
sliku...Pitao je želi li izgledati kao ta žena...Operirao je...Počeo je
savjetovati...Pomogao joj pri izboru stana...Poslao je s modnom sav-
jetnicom u kupnju...Sad je zove »Suzanne« i kriomice je prati...
Tompkinsonova je konačno rekla: - Gospođo McGrath, neizmjerno sam
zahvalna doktoru Smithu. Potpuno mi je promijenio život. Ne želim ga
prijaviti policiji i sudskim putem zatražiti da ga drže pod nadzorom. Ni na
koji mu način ne želim nauditi. Ali ne mogu više dopustiti da se ovo
nastavi.
- Jeste li ikad osjetili da vas on može tjelesno ugroziti?
Nakon kraćega oklijevanja, Barbara je polako rekla: - Ne, ne stvarno
ugroziti. U biti, uvijek je jako brižan i ponaša se prema meni kao da sam
krhka porculanska lutka. Ponekad mogu osjetiti srdžbu koja se nataloži u
njemu i, premda je pokušava obuzdati, može lako izbiti na površinu i
iskaliti je na meni. Kada se, na primjer, sinoć pojavio u mome stanu da me
odvede na večeru, vidjela sam da mu nije drago što sam potpuno spremna
za izlazak. U jednom sam trenu pomislila da će planuti. Jednostavno ne
želim biti nasamo s njim. A sad mi se čini da bi mogao potpuno izgubiti
nadzor i pobjesniti kad bih zauvijek odbila da se s njim ponovno nađem.
Ali, kao što sam vam već rekla, inače je tako dobar prema meni. Znam da
bi sudski nalog potpuno uništio njegovu karijeru i ugled.
- Barbara, u ponedjeljak idem u Smithovu ordinaciju, ali nisam mu se
najavila. Na osnovi onoga što ste mi rekli, a ponajviše činjenice da vas
zove Suzanne, mislim da je doživio živčani slom. Nadam se kako ću ga
uspjeti nagovoriti da potraži stručnu pomoć. Ako ga se bojite, ne mogu
vam reći da bi bilo bolje da se ne obratite ne-wyorškoj policiji. U stvari,
mislim da biste to trebali načiniti.
- Još ne. Drugi bih mjesec trebala ići na službeni put, ali mogu otputovati
već sljedećeg tjedna. Željela bih s vama ponovno razgovarati kada se
vratim. Tada ću odlučiti koje ću korake poduzeti.
Kada je završila razgovor, Kerry se spustila na kuhinjski stolac, a u ruci je
još uvijek držala blok sa zabilješkama. Slučaj je postajao sve zamršeniji.
Doktor Smith je kriomice pratio Barbaru Tompkins. Je li isto tako pratio i
svoju kćer? Ako je, onda je bilo lako moguće da su Dolly Bowles i mali
Michael u noći ubojstva vidjeli njegov mercedes ispred kuće Reardonovih.
Prisjetila se dijela registracijskog broja, za koji je Bowlesova tvrdila da ga
je vidjela. Je li Joe Palumbo uspio provjeriti pločicu Smithovog
mercedesa?
Ako se Smith iskalio na svojoj kćeri onom žestinom koje se pribojavala
Barbara i ako je odgovoran za Suzan-neinu smrt, zbog čega se onda Jimmy
Weeks borio na život i smrt da ga se ne poveže s ubojstvom Suzanne
Reardon?
Moram saznati nešto više o odnosu Smitha i njegove kćeri prije nego se
sastanem s njim, kako bih točno znala što ga moram pitati, pomislila je.
Onaj trgovac starinama, Jason Arnott - možda bih trebala s njim
razgovarati. U dosjeu piše da joj je bio samo prijatelj i da je često s njom
išao na razne aukcije u New York. Možda su se ponekad sastali s doktorom
Smithom.
Nazvala je Arnotta i na sekretarici mu ostavila poruku da joj se javi. Kerry
je razmišljala bi li obavila još jedan poziv.
U pitanju je bio Geoff. Nakon kraćega kolebanja odlučila je da ga ipak
nazove i kaže mu da dogovori još jedan sastanak sa Skipom Reardonom.
Željela je da ovaj put u zatvoru budu nazočne njegova majka i Beth Taylor.

68
Kako je Jason Arnott namjeravao u petak ostati kod kuće, provesti mirnu
večer i pojesti nešto lagano, zamolio je ženu, koja mu je dvaput tjedno
spremala kuću, da ode u kupnju namirnica. Iz trgovine je donijela filet od
lista, salatu potočarku, mahune i francuski kruh s hrskavom koricom,
kakav je Jason uvijek kupovao. Ali kad ga je u 5 poslije podne nazvala
Amanda Coble i pozvala na večeru u Ridgewood Country Club, pristao je
bez oklijevanja.
Cobleovi su bili ljudi s kakvima se volio družiti -neizmjerno bogati, ali
jednostavni, zabavni i vrlo, vrlo otmjeni. Richard je bio svjetski bankar, a
Amanda se bavila unutrašnjim uređenjem. Jason, koji je sam uspješno
vodio svoje bankovne poslove, uživao je razgovarajući s Richardom o
vanjskoj trgovini i budućoj prodaji još ne-proizvedene robe koja će se
plaćati po sadašnjim cijenama. Znao je da Richard cijeni njegovo
mišljenje, a da se Amanda pouzdaje u njegovu stručnu procjenu vrijednosti
umjetničkih djela.
Znao je da će mu druženje s njima biti dobrodošla promjena nakon
jučerašnjega zamornoga dana provedenog s Verom Todd u New Yorku.
Osim toga, preko Cobleovih je upoznao mnogo zanimljivih ljudi, a jedno
od tih poznanstava omogućilo mu je da prije tri godine izvede jednu od
svojih najuspjelijih pljački u Palm Springsu.
Dovezao se pred klub u trenutku kada su Cobleovi predavali ključeve
svoga auta čuvaru parkirališta. Slijedio ih je kroz ulazna vrata i zastao iza
njih, dok su izmijenili pozdrave s uglednim bračnim parom, koji je bio na
odlasku. Odmah je prepoznao senatora Jonathana Hoovera, koji se
nekoliko puta pojavio na političkim večerama, ali nikada se nisu službeno
upoznali.
Žena je sjedila u invalidskim kolicima, ali usprkos tome izgledala je
dostojanstveno u tamnoplavoj jakni i suknji, koja je dosezala do vrhova
čipkastih salonki. Čuo je da je gospođa Hoover invalid, ali nikada prije nije
ju vidio. Pogledom, koji je zamjećivao i najsitnije pojedinosti, obuhvatio je
njene sklopljene ruke, položaj kojim je samo djelomično prikrivala
natečene zglobove na prstima.
Sigurno je u mladosti, i prije te strašne bolesti, bila ljepotica, pomislio je,
pomnjivo proučavajući još uvijek prekrasne crte njenoga lica, na kojem su
se isticale oči boje plavoga safira.
Amanda je podigla pogled i ugledala ga: - Jason, stigao si. Rukom mu je
dala znak da se približi i odmah ga upoznala s Hooverovima. - Baš
razgovaramo o onome strašnom jutrošnjem dvostrukom ubojstvu u
Summitu. Senator Hoover i Richard poznavali su odvjetnika Marka
Younga.
- Jasno je kao dan da je ubojstvo naručila mafija -Richard Coble je ljutito
rekao.
- Slažem se s tobom - rekao je Jonathan Hoover. -Toga je svjestan i
guverner. Svi znamo kako se proteklih osam godina oštrim mjerama borio
protiv kriminala. A sad nam treba Frank Green, koji će poći njegovim
stopama. Da se Weeksu sudi na državnom sudu, siguran sam da bi državni
tužitelj odavno sklopio nagodbu s Haskellom, dobio njegov iskaz i ta se
ubojstva nikada ne bi dogodila. A Royce, koji je upropastio cijeli posao,
želi postati guverner. Ako se mene pita, nikada neće doći na taj položaj i
učinit ću sve da ga u tome onemogućim.
- Jonathan - Grace Hoover je kroz zube izgovorila njegovo ime, ne
odobravajući ono što je upravo rekao. -Vidi se da su pred nama izbori, zar
ne, Amanda? Svi su se nasmijali, a onda je dodala: - Nećemo vas duže
zadržavati.
- Žena me drži na uzdi, a to traje od vremena kada smo se kao brucoši sreli
na koledžu - Jonathan Hoover je uz smiješak rekao Jasonu. - Drago mi je
da smo se ponovno sreli, gospodine Arnott.
- Gospodine Arnott, nismo li se mi već negdje sreli? Grace Hoover je
iznenada zapitala.
Jason je osjetio kako je zazvonilo zvono na uzbunu, koje mu šalje ozbiljno
upozorenje: - Ne, mislim da nismo, polako je odgovorio. Siguran sam da
bih se sjetio. Pomislio je što ju je natjeralo na to da pomisli kako su se već
sreli?
- Ne znam zašto, ali čini mi se da vas odnekud poznajem. Ali, vjerojatno
griješim. Doviđenja.
Iako je hrana bila izvrsna, a Cobleovi zabavni kao i uvijek, Jason je proveo
večer žaleći što nije ostao kod kuće i pripremio filet od lista.
Kada je u 10 i 30 stigao kući, doživio je još jedan neugodan udarac toga
dana, koji je ovoga puta došao u obliku poruke na sekretarici, koju je
ostavila Kerry McGrath. Predstavila se kao pomoćna tužiteljica okruga
Bergen, ostavila je svoj broj telefona i zamolila ga da je nazove kući
večeras do 11 sati ili odmah ujutro. Objasnila je da s njim želi neslužbeno
razgovarati o njegovoj pokojnoj susjedi i prijateljici Suzanne Reardon, koja
je bila žrtva ubojstva.

69
U petak je Geoff Dorso otišao na večeru k svojim roditeljima u Essex
Fells. Bila je to majčina naredba, kojoj se morao pokoriti. Sestra Marian,
njen muž i dvogodišnji blizanci iznenada su za vikend doputovali iz Bosto-
na. Majka se odmah bacila na posao, pokušavajući okupiti ostale članove
obitelji - četvero druge djece, njihove
bračne drugove i djecu, kako bi svi izrazili dobrodošlicu gostima iz
Bostona. Petak je bio jedini dan kada su svi mogli doći, pa se zapovijed
odnosila na taj dan.
- Otkazat ćeš sve ostale obveze, zar ne, Geoff? -majka je rekla napola
molećivo, napola zapovjedno, kada ga je nazvala poslije podne.
Geoff nije ništa namjeravao, ali je pokušao smisliti neku uvjerljivu ispriku
i tako se izvući. - Nisam siguran, mama. Morat ću nešto otkazati, ali...
Istog je trena shvatio da je krenuo krivim putem i požalio stoje to rekao.
Majka gaje odmah prekinula. Osjetio je znatiželju u njenom glasu jer je
rekla: - Oh, znači da ideš na sastanak, Geoff! Jesi li upoznao neku dragu
djevojku? Nipošto nemoj otkazati sastanak. Dođi s njom. Rado bih je
upoznala!
Geoff je tiho uzdahnuo. - Mama, samo sam se šalio. Nemam sastanak.
Vidimo se oko 6 sati.
- U redu, dragi. Bilo je očito da je majčina radost, što je prihvatio poziv,
malo splasnula kada je saznala da neće upoznati moguću snahu.
Geoff je spustio slušalicu i priznao samome sebi kako bi, daje danas
subota, pao u napast da pozove Kerry i Robin k svojim roditeljima na
večeru. Ali ona bi to sigurno odbila, pomislio je.
Uznemirila ga je činjenica da mu je tijekom dana nekoliko puta glavom
proletjela misao o tome kako bi se Kerry sigurno jako svidjela njegovoj
majci.
U 6 sati zaustavio se ispred velike u tudorskom stilu građene kuće koju su
njegovi roditelji kupili prije 27 godina za desetinu njene sadašnje
vrijednosti. Savršena obiteljska kuća, pomislio je. Uživali smo odrastajući
u njoj, a sada je savršeno mjesto za mnogobrojnu unučad. Parkirao je
ispred stare kućice, koja je nekad bila konjušnica, a zatim preuređena u
prostor za stanovanje i u kojoj je trenutačno živjela najmlađa, još uvijek
neudata, sestra. Svi su stanovali u njoj, koristeći je nakon što bi maturirali
ili diplomirali. U njoj je stanovao dok je studirao na fakultetu Columbia
Law School i još dvije godine nakon što je diplomirao.
Ovdje smo proveli predivno djetinjstvo i mladost, pomislio je, udišući
hladan studenski zrak dok je žurio prema velikoj osvijetljenoj kući koja je
mamila svojom toplinom. Sjetio se Kerry i odmah pomislio kako je sretan
što nije jedinac. Zahvalan sam Bogu da tata nije umro dok sam studirao, da
se mama nije morala preudati i odseliti nekoliko tisuća kilometara daleko
od mene. Kerry sigurno nije bilo nimalo lako.
Trebao sam je danas nazvati, pomislio je. Zašto nisam? Znam da Kerry ne
voli kada netko oblijeće oko nje, ali s druge strane, nema nikoga s kim bi
podijelila svoje brige. Ona ne može sama zaštititi Robin, kao što bi moja
obitelj mogla zaštititi jedno od svoje djece, u slučaju da se se ono nađe u
opasnosti.
Stazom je došao do kuće i kada je otvorio vrata, začuo je vesele i srcu
drage glasove. Žamor i ugodno raspoloženje vladali su uvijek kad su se tri
naraštaja porodice Dorso našle na okupu.
Nakon srdačnoga pozdrava s bostonskom granom obitelji, Geoff je u
prolazu dobacio uobičajeno bok sestrama s kojima se redovito viđao te se s
ocem povukao u radnu sobu.
Soba ispunjena pravnim knjigama i potpisanim prvim izdanjima, bila je
zabranjen područje za znatiželjnu i razigranu djecu. Edward Dorso natočio
je viski sebi i svome sinu. Imao je 70 godina. Po zvanju je bio odvjetnik,
sada u mirovini, stručnjak za trgovačko pravo. Među njegovom klijentelom
bilo je njih nekoliko od 500 podružnica tvrtke Fortune.
Edward je poznavao Marka Younga, koji mu je bio jako drag, i jedva je
čekao da čuje tajne priče o ubojstvu, koje je Geoff možda pokupio na sudu.
- Ne znam mnogo, tata - Geoff je rekao. - Teško je povjerovati u to da su
kradljivci, ili kradljivac, tako glupo zabrljali prilikom pljačke da su morali
ubiti Haskella i Younga, i to baš u trenutku kada se Haskell odlučio na
nagodbu i svjedočenje protiv Jimmvja Weksa. Takva slučajnost čini
mi se neodrživom.
- Slažem se s tobom. Danas sam u Trentonu ručao sa Sumnerom
Frenchom i ispričao mi je nešto što će te sigurno zanimati. Saznalo se da je
jedan službenik Odjela za planiranje iz Philadelphije prije 10 godina odao
povjerljivi podatak Weeksu o tome da se namjerava graditi novi autoput
između Phillvja i Lancastera. Weeks je odmah kupio dio toga dragocjenoga
zemljišta i na njemu zaradio brdo novaca, prodavši ga graditeljskim
poduzetnicima, nakon što je nacrt o gradnji autoputa konačno objavljen.
- Odavanje povjerljivih podataka nije nikakva novost - Geoff je primijetio.
To je pojava kojoj se ne može stati na kraj i često je teško dokazati preko
koga je obavijest procurila.
- Ovo sam ti rekao s razlogom. Weeks je zemljište kupio jeftino od
čovjeka koji je na njega imao ugovor, a koji je baš u to vrijeme očajnički
trebao novac.
- Radi li se o nekom koga poznajem?
- O Skipu Reardonu, tvome najdražem klijentu.
Geoff je slegnuo ramenima. - Svijet je malen, tata, a ti to dobro znaš. To je
samo još jedan od primjera kako se život okrutno poigrao sa Skipom
Reardonom. Sjećam se da je Tim Farrell u ono vrijeme govorio kako Skip
rasprodaje imovinu da bi namaknuo novac za svoju obranu. Skipova
financijska situacija samo je na papiru izgledala sjajno. Imao je ogromnu
hipoteku na pretjerano raskošnu kuću, ženu koja se ponašala kao daje udata
za kralja Midu i mnogo zemlje s opcijom za kupnju. Da Skip nije otišao u
zatvor, danas bi bio bogat čovjek, jer je bio izvrstan poslovan čovjek.
Mislim da je sve opcije prodao po tržišnoj cijeni.
- Ne sve, ako su kupci došli do povjerljivih podataka, otac je oštro rekao. -
Priča se da je Haskell, koji je već tada bio Weeksov računovođa, znao za te
transakcije. Ovakvi bi podaci jednoga dana mogli postati korisni.
U trenutku kada je Geoff zaustio da nešto kaže, izvana se začulo mnoštvo
glasova: - Djede, ujače Geoff, večera je gotova!
- Uručen nam je sudski poziv - Edward Dorso je rekao, odmah ustao i
protegnuo se.
- Ti kreni, tata. Ja ću odmah doći. Moram samo provjeriti poruke na
sekretarici. Kada je začuo Kerrvn pro-mukao i dubok glas, približio je
glavu aparatu.
Zar Kerry stvarno želi ići u zatvor i ponovno se sastati sa Skipom? Čuje li
on to dobro? Zar stvarno želi da dođu Skipova majka i Beth Taylor? -
Aleluja! - rekao je glasno.
Geoff je dignuo u naručaj svoga nećaka, kojega su poslali po njega i
odjurio zajedno s njim u blagovaonicu. Znao je da majka nestrpljivo čeka
da svi sjednu za stol i pomole se prije večere.
Kad je otac završio molitvu, majka je dodala: - Zahvaljujemo Bogu da su
danas s nama Marion, Don i blizanci.
- Mama, govoriš kao da živimo na Sjevernom polu - rekla je Marion i
namignula Geoffu. - Boston je odavde udaljen samo tri i pol sata vožnje.
- Da je po vašoj majci, svi bismo živjeli u jednoj ogromnoj obiteljskoj
zgradi - rekao je otac smiješeći se i šaleći se na majčin račun. Tako bi vas
sve imala na oku.
- Možete mi se rugati, ali volim kada je obitelj na okupu. Drago mi je da
su tri djevojke uplovile u bračnu luku i da Vickev ima stalnog dečka, koji
je drag kao Kevin.
Geoff je vidio kako joj se ozarilo lice kada je pogledala Vickev i njenoga
momka.
- Kada bi samo još moj jedinac našao pravu djevojku...
Zašutjela je i svi su se okrenuli prema Geoffu, obzirno mu se smiješeći.
Geoff je napravio grimasu, a onda im uzvratio osmijeh, razmišljajući o
tome kako je majka iznimna žena, samo kad prestane pjevati istu pjesmu.
Ona je 20 godina predavala srednjovjekovnu književnost na sveučilištu
Drew pa je on dobio ime po velikom engleskom piscu Geoffrevju
Chauceru, kojega je majka obožavala.
Geoff se između predjela i glavnoga jela iskrao i iz male radne sobe i
nazvao Kerry. Oduševio se kada je po boji njenoga glasa osjetio da joj je
drago što ga čuje.
- Kerry, možeš li sutra otići do Skipa? Znam da će njegova majka i Beth
sigurno doći, kad im kažem da želiš ponovno razgovarati sa Skipom.
- Rado, Geoff, ali mislim da ne mogu. Grozno bih se osjećala da ostavim
Robin samu. Ne bih bila mirna ni da za to vrijeme bude kod Cassie. Znaš
da se djeca uvijek igraju vani, a ta je kuća baš na jako vidljivom mjestu.
Geoffnije bio svjestan toga daje našao rješenje, sve dok nije progovorio: -
Imam dobru zamisao. Doći ću po vas i prije nego odemo u zatvor, Robin
ćemo ostaviti s mojim roditeljima. Danas su iz Bostona doputovali moja
sestra, njen muž i djeca. Zbog njih će sutra doći ostala unučad. Robin će
imati veliko društvo, a ako ti ni to nije dosta sigurno, ovdje će biti i moj
zet, koji je policijski kapetan u Massachusettsu. Vjeruj mi, neće joj pasti ni
dlaka s glave dok tebe ne bude.

Subota, 4. studenoga
7O
Jason Arnott gotovo je cijelu noć ležao budan, pitajući se kako da shvati
poziv tužiteljice Kerry McGrath, bez obzira na to što je tako obzirno rekla
da ga zove neslužbeno.
U 7 ujutro znao je što treba učiniti. Nazvat će je i na pristojan, ali suzdržan
način reći joj da će mu biti jako drago da se s njom sastane, ali nakratko,
jer upravo odlazi na službeni put.
Otići ću u Catskills, sakrit ću se u kuću i nitko me neće moći pronaći. U
međuvremenu će se sve ovo stišati, razmišljao je. Moram na lice navući
masku bezbrižnosti, kako ljudi ne bi primijetili da me nešto muči.
Kada je donio odluku, čvrsto je zaspao, baš onako kako bi spavao po
povratku kući nakon uspješno izvršene provale, jer je znao da se konačno
nalazi na sigurnom.
Probudio se u 9 i 30 i odmah je nazvao Kerry McGrath. Podigla je
slušalicu čim je telefon zazvonio. Kamen mu je pao sa srca kada je po boji
njena glasa shvatio da je iskreno zahvalna što ju je nazvao.
- Gospodine Arnott, zahvalna sam da ste me nazvali i uvjeravam vas da je
ovaj razgovor potpuno neslužben - rekla je. - Prije mnogo godina bili ste
prijatelj Suzanne Reardon i njen stručni savjetnik za starine. Pojavile su se
neke nove činjenice vezane za njeno ubojstvo, pa bih željela s vama
porazgovarati o Suzanne i čuti vaše mišljenje o tome kakav je bio odnos
između nje i oca, doktora Charlesa Smitha. Obećajem, da vas neću dugo
zadržati.
Kako je Jason bio majstor za otkrivanje krivotvorina, na čemu je izgradio
svoju karijeru, odmah je otkrio da kod Kerry ništa nije lažno. Govori istinu,
rekao je u sebi. Neće mu biti lako pričati o Suzanne. Često je s njom išao u
ku-ponju, baš kao što je jučer išao s Verom Shelbv Todd. Dolazila je na
njegove zabave, kao što su dolazili i mnogi drugi ljudi. U tome nema
ničega neuvjerljivog.
Kerry je objasnila da ima jedan neodgodivi sastanak u 13 sati, pa je
prihvatio njen prijedlog da ga posjeti u roku od jednoga sata.

71
Prije odlaska Jasonu Arnottu, Kerry je odlučila sa sobom povesti Robin.
Znala je koliko se Robin uznemirila kada je vidjela kako se ona i Bob bore
oko papirića s We-eksovom porukom, pa je zaključila da će pola sata
vožnje do Alpinea biti izvrsna prigoda da popričaju. Kerry je sebe
okrivljavala zbog ružnoga prizora s Bobom. Morala je znati da joj nikada
ne bi dao papirić s porukom. Uostalom, zapamtila je poruku i odmah je
zapisala, kako bi je mogla poslije pokazati Geoffu.
Dan je bio sunčan i svjež, baš onakav kakav čovjeku podiže raspoloženje,
pomislila je. Sada je znala da se mora ozbiljno pozabaviti slučajem
Reardon i otkriti istinu što je prije moguće.
Robin je rado pristala da se s njom odveze u Alpine, ali je naglasila da se
želi vratiti kući do podneva, jer namjerava pozvati Cassie na ručak.
Kerrv joj je tada otkrila da će s Geoffom ići poslovno u Trenton, a da će
ona za to vrijeme ostati kod Geoffove obitelji.
- Moram biti kod njih, jer se bojiš za mene - Robin je rekla ravnodušno.
- Da, Kerrv je priznala. - Hoću da budeš tamo da znam da si na sigurnom,
a kod obitelji Dorso bit će ti, osim toga, lijepo. U ponedjeljak ću, nakon što
te odvezem u školu, o svemu ovome razgovarati s Frankom Greenom.
Slušaj, kada dođemo gospodinu Arnottu, moram s njim razgovarati u četiri
oka. Jesi li ponijela knjigu?
- Jesam. Pitam se koliko će danas doći Geoffovih nećaka i nećakinja. Da
vidimo! Ima četiri sestre. Najmlađa nije udata. Ona koja je po godinama
najbliža Geoffu ima troje djece, devetogodošnjega sina - taj mi odgovara
po godinama - sedmogodišnju kćer i trogodišnjega dječaka. Geoffova
druga sestra ima četvero djece, ali oni su mali - mislim da najstarije ima
šest godina. I još je jedna sestra, koja ima blizance.
- Rob, za ime Boga, kada si sve to saznala? - Kerrv je pitala.
- Neki dan kada je Geoff bio kod nas na večeri. Raspričao se o svojoj
obitelji, ali ti si mislima bila miljama daleko. Vidjela sam da ne slušaš. No,
mislim da će mi kod njih biti odlično. Kaže da njegova majka izvrsno
kuha.
Kada su izašle iz Clostera i ušle u Alpine, Kerrv je pogledala u upute koje
je dobila od Arnotta. - Još malo i stigle smo.
Nakon pet minuta dovezle su se zavojitim prilaznim putem do vile Jasona
Arnotta, građene u evropskom stilu.

Sunce se razigralo po ukrašenom pročelju i visokim prozorima, rađenim od

staklenih pločica, umetnutih u olovne okvire. Pred tim veličanstvenim
zdanjem, građenim od kamena, opeke i drveta, čovjeku je zastajao dah.
- Isuse! - Robin je iznenađeno uskliknula.
- Kada vidiš ovakvo što, shvatiš kako skromno živiš - rekla je Kerry, dok je
parkirala auto ispred kuće.
Jason Arnott otvorio je vrata, prije nego su pozvonile i srdačno ih
pozdravio: - Gospođo McGrath, a ovo je pretpostavljam vaša pomoćnica.
- Rekla sam da će ovo biti neslužbeni posjet, gospodine Arnott. Ovo je
moja kći Robin. Može li ovdje pričekati dok obavimo razgovor? Pokazala
je na stolicu pokraj brončanoga kipa u naravnoj veličini, koji je
predstavljao dva viteza u borbi.
- Ah, ne! Bit će joj mnogo ugodnije u maloj radnoj sobi, koja se nalazi
lijevo od ulaza, a mi ćemo otići u knjižnicu, koja je pokraj nje.
Ovo je mjesto nalik na muzej, Kerry je pomislila, dok je slijedila Arnotta.
Kada bi bar imala vremena i prigodu da može u miru pogledati te
prekrasne tapiserije na zidovima, starinsko pokućstvo i slike, te uživati u
skladnom unutarnjem uređenju. Usredotoči se na ono zbog čega si došla,
upozorila je samu sebe. Obećala si da ćeš mu oduzeti samo pola sata.
Sjela je u naslonjač od marokena, a Arnot nasuprot njoj. - Gospodine
Arnott, Robin je prije nekoliko tjedana imala automobilsku nesreću u kojoj
je povrijedila lice, a ranu joj je obradio doktor Smith - rekla je.
Arnott je nabrao obrve. - Onaj Charles Smith - Su-zannein otac?
- Točno. Kada sam dovela Robin na pregled u njegovu ordinaciju,
vidjela sam pacijenticu nevjerojatno sličnu Suzanne Reardon.
Arnott se zapanjeno zagledao u Kerry. - Ta je sličnost vjerojatno slučajna.
Ne želite valjda reći da namjerno stvara dvojnice svoje kćeri?
- Zanimljiv izbor riječi, gospodine Arnott. Došla sam k vama, jer moram
nešto više saznati o Suzanne, baš kao što sam vam i rekla telefonski.
Moram znati kakav je stvarno bio njen odnos s ocem, ali i mužem, a nadam
se da mi vi u tome možete pomoći.
Arnott se opustio u naslonjaču, rukama podbočio bradu i pogledao u strop.
Kakvo držanje, Kerry je rekla u sebi. Želi ostaviti dojam. Ali zašto?
- Počet ću od trenutka kada sam upoznao Suzanne, a to je bilo otprilike
prije 12 godina. Jednoga je dana jednostavno pozvonila na moja vrata.
Moram vam reći da je bila neobično lijepa mlada žena. Predstavila se i
rekla da ona i muž u blizini grade kuću koju želi namjestiti starinskim
pokućstvom, i da je saznala kako vodim dobre prijatelje na aukcije,
savjetujući im što da kupe i do koje svote da idu u nadmetanju.
- Rekao sam joj da je to točno, a isto tako da se ne bavim unutrašnjim
uređenjem, niti davanjem stručnih savjeta, jer to nije moj stalni posao.
- Naplaćujete li svoje stručne usluge?
- U početku nisam. Izvrsno sam se provodio, odlazeći s ugodnim ljudima
na kraće izlete, upozoravajući ih na nepovoljne prodaje i pomažući im u
kupnji umjetničkih predmeta po vrlo povoljnim cijenama, dok konačno
nisam odlučio počneti raditi za određeni postotak. Nisam se nikada
namjeravao upustiti u vezu sa Suzanne. Znate, bila je prilično nasilna.
- Jeste li ipak podlegli njenim čarima?
Arnott je slegnuo ramenima. - Gospođo McGrath, kad je Suzanne nešto
željela, onda je to i dobila. U stvari, onoga trena kada je shvatila da me
njeno pretjerano zavođenje samo živcira, bacila se na novu žrtvu. Ali znala
je biti jako zabavna. S vremenom smo postali dobri prijatelji i moram reći
da mi još uvijek jako nedostaje. Zbog nje su moje zabave bile posebne.
- Je li dolazila sa Skipom?
- Rijetko. Uvijek se beskrajno dosađivao i, iskreno govoreći, mojim
gostima nije bio drag. Nemojte me krivo shvatiti. Uvijek se ponašao
krajnje pristojno i, znate, on je jako inteligentan čovjek, ali potpuno različit
od svih ljudi koje znam. On je ona vrst ljudi koji ustaju u cik zore, radeći
danonoćno i ne podnoseći isprazne razgovore - a to joj je jedne večeri pred
svima rekao u lice, pokupivši se nakon toga kući.
- Je li Suzanne te večeri imala svoj auto? Arnott se nasmiješio. - Suzanne
se nikada nije morala brinuti za prijevoz.
- Kakav je, po vašem mišljenju, bio odnos između Suzanne i Skipa?
- Zapleten. Naše je poznanstvo obuhvaćalo posljednje dvije godine
njihovoga braka. U početku je izgledalo da su jako zaljubljeni jedno u
drugo, ali uskoro je postalo očito da joj je on dosadio. Pred kraj se gotovo i
nisu pojavljivali zajedno.
- Doktor Smith je izjavio da je Skip bio ludo ljubomoran na Suzanne i
kako joj je prijetio.
- O tome ništa ne znam, jer mi tako osobne stvari nije nikada povjeravala.
- Jeste li dobro poznavali doktora Smitha?
- Pretpostavljam onoliko koliko i svi njeni prijatelji. Ako smo Suzanne i ja
bili u New Yorku u dane kada nije radio, uvijek bi nam se pridružio.
Njegova ju je briga s vremenom počela živcirati, pa je znala reći: - Tako mi
i treba kada ne znam držati jezik za zubima, pa sam iz-brbljala da danas
dolazimo u New York.
- Je li mu ikada pokazala koliko ju živcira?
- Kao što je otvoreno pokazivala svoju ravnodušnost prema Skipu, tako
nije pokušavala sakriti koliko je doktor Smith ide na živce.
- Znate li da je odrasla kod majke i poočima?
- Da. Rekla mi je da se nerado sjećala toga groznoga vremena. Polusestre
su bile ljubomorne na nju zbog njenoga izgleda. Jednom je rekla: - Na neki
sam način proživjela Pepeljugin život.
Već mi je odgovorio na sljedeće pitanje, Kerry je pomislila. Suzanne očito
nije Arnottu otkrila tajnu da se zvala Susie i da je ona bila ružna sestra.
Iznenada joj je nešto palo na pamet. - Kako je zvala doktora Smitha?
Arnott je nakon kraćega razmišljanja rekao: - Ili doktor, ili Charles.
- A tata?
- Nikada. Barem ne preda mnom. Arnott je namjerno pogledao na sat.
- Znam da sam obećala da vam neću oduzeti mnogo vremena, ali imam
samo još jedno pitanje. Je li Suzanne imala vezu s nekim drugim
muškarcem? Odnosno, zanima me je li se sastajala s Jimmvjem Weeksom?
Činilo se da važe ono što će reći. - Upoznao sam je s Jimmvjem baš u ovoj
sobi. Tada je bio kod mene prvi i posljednji put. Bilo je očito da su se
zagrijali jedno za drugo. Kao što vjerojatno i znate, Weeks je oduvijek bio
moćan čovjek i upravo je to odmah privuklo Suzanne. A, naravno,
Jimmvja su privlačile lijepe žene. Nakon što su se upoznali, Suzanne se na
sva usta hvalila kako je zbog nje počeo sve češće dolaziti u Palisades
Country Club, u kojemu je provodila mnogo vremena. Mislim da je Jimmy
već prije toga bio učlanjen u klub, kao i ona.
Kerry se sjetila caddijevih riječi, pa je zapitala: - Je li bila sretna zbog
toga?
- Oh, da, jako. Ali mislim da to nije nikada otkrila pred Jimmvjem. Znala
je da ima nekoliko djevojaka i uživala je potpaljujući njegovu ljubomoru.
Sjećate li se jedne od početnih scena u filmu Prohujalo s vihorom, u kojoj
Scarlett bestidno zavada mladiće drugih djevojaka?
- Da, sjećam se.
- Eto, takva je bila naša Suzanne. Čovjek bi mislio da je prerasla takvo
ponašanje. Na kraju krajeva, takvim se dosjetkama uglavnom služe nezrele
osobe, zar ne? Nije bilo muškarca pod kapom nebeskom, kojega nije
pokušala zavesti. Znate, nije bila jako omiljena među ženama.
- Kako je doktor Smith gledao na to?
- Bio je bijesan, rekao bih. Da je bilo moguće, mislim da bi Smith oko nje
postavio zaštitnu ogradu, kako bi spriječio druge da joj se približe, baš kao
što u muzejima stavljaju takve ograde oko najdragocjenijih umjetničkih
djela. Ne znate kako ste blizu istini, Kerry je pomislila. Sjetila se kako je
Deidre Reardon napomenula da se Smith odnosio prema Suzanne kao
prema predmetu.
- Ako je vaša tvrdnja točna, gospodine Arnott, je li moguće da je Smith
zbog toga bio ogorčen na Skipa?
- Ogorčen? Mislim da se radi o nečemu mnogo dubljem. Mislim da ga je
mrzio.
- Gospodine Arnott, je li moguće da je Suzanne dobivala nakit od nekoga
drugoga muškarca, a ne od muža ili oca?
- Ako i je, ja u to nisam bio upućen. Ali znam da je imala nekoliko
prekrasnih komada. Skip joj je za svaki rođendan kupovao nakit, kao i za
Božić, nakon što je sama odabrala ono stoje željela. Imala je i nekoliko
Cartierovih unikatnih komada, koje je vjerojatno dobila od oca.
Ili je on to rekao, pomislila je. Ustala je. - Gospodine Arnott, mislite li da
je Skip Reardon ubio Suzanne?
Sad je i on ustao. - Gospođo McGrath, izvrstan sam poznavalac starinskoga
namještaja i umjetnosti, ali nisam stručnjak u procjenjivanju ljudi. Ali, zar
nije istina da su novac i ljubav dva najjača poticaja za ubojstvo? Žao mi je
što moram reći da se oba mogu primijeniti u slučaju Skipa Reardona.
Slažete li se sa mnom?
Jason je kroz prozor gledao kako Kerrvn auto nestaje u daljini i razmišljao
o njihovom kratkom razgovoru. Dao sam joj dostatno podataka da zaključi
kako joj želim pomoći, ali sam svojim neodređenim odgovorima kod nje,
kao i kod tužitelja i branitelja prije 10 godina, uspio izazvati dojam kako ne
znam ništa više od onoga što sam rekao, pa nema razloga da me se i dalje
ispituje.
Vjerujem li da je Skip Reardon ubio Suzanne? Ne, ne vjerujem. Mislim da
je Skip, kao uostalom i mnogi drugi muškarci, bio sposoban ubiti svoju
ženu. Ali, gospođo McGrath, one ga je noći netko drugi pretekao, rekao je
u sebi.

72
Skip Reardon proživio je jedan od najgorih tjedana u svome životu. Kada
je Kerry nedavno bila u zatvoru, zamijetio je njen sumnjičav pogled i to je
bila ona kap koja je prelila čašu, jer je prije njenoga posjeta čuo vijest o
mogućoj zabrani priziva.
U ušima su mu nepreknuto bubnjale riječi: »Još 20 godina iza ovih
rešetaka i bez prava na uvjetnu slobodu«. Činilo mu se kao da sluša glumce
u starogrčkoj tragediji, kako stalno ponavljaju isti stih. Izgubio je volju za
čitanjem i gledanjem televizije i cijeli je tjedan proveo piljeći u uokvirene
slike na zidu ćelije.
Na slikama su uglavnom bile Beth i njegova majka. Neke su snimljene
davno, u vrijeme kada je imao samo 23 godine i počeo izlaziti s Beth, koja
je baš tada dobila prvi posao u školi, a on osnovao svoju tvrtku Reardon
Construction Company.
Tijekom proteklih 10 godina, Skip je proveo sate i sate gledajući te slike,
pitajući se zbog čega se život tako okrutno poigrao s njim. Da one noći nije
upoznao Suzanne, on i Beth bili bi u braku već 14 ili 15 godina i vjerojatno
imali dvoje ili troje djece. Kako bih se osjećao da imam sina ili kćer? pitao
se.
Izgradio bi Beth kuću, kako su oduvijek namjeravali - a ne ono ludo,
moderno i ogromno zdanje kakvo je htjela Suzanne, a on stvorio i zamrzio.
Sve ove godine na životu ga je održavala spoznaja da je nevin, vjera u
američki pravosudni sustav i nada da će jednoga dana ova strašna noćna
mora nestati. Maštao je o tome kako će prizivni sud doktora Smitha
proglasiti lažljivcem, a Geoff će doći u zatvor i reći mu: - Idemo, Skip.
Slobodan si.
Prema zatvorskim pravilima mogao je dvaput dnevno telefonirati na račun
osobe koju je zvao. Majku i Beth zvao je obično dvaput tjedno, a barem je
jedna od njih subotom ili nedjeljom došla u posjet.
Skip ih ovaj tjedan nije ni jednom nazvao, jer je donio čvrstu odluku. Reći
će Beth da više ne dolazi, jer je krajnje vrijeme da nastavi uobičajen život.
Uskoro će imati 40 godina, pomislio je. Trebala bi naći nekoga, udati se i
imati djecu, koju toliko voli i zbog koje je odabrala profesorsko zvanje.
Odlučio je još nešto - više neće tratiti vrijeme stvarajući nacrte za kuće i
sanjajući kako će ih izgraditi. Kada jednoga dana izađe iz zatvora - ako
ikad izađe - imat će 60 godina. Prekasno da počne iz početka. Osim toga,
više neće postojati nitko za koga bi bilo vrijedno počinjati.
U subotu ujutro u takvom je mračnom raspoloženjeu primio obavijest da ga
zove odvjetnik. Javio se na telefon s čvrstom namjerom da kaže Geoffu
neka ga zaboravi i pozabavi se s drugim slučajevima. Razbjesnio se, čuvši
da poslije podne u zatvor dolaze Kerry McGrath, njegova majka i Beth?
- Što McGrathova hoće ovoga puta? - pitao je. - Dokazati mami i Beth
kako gube vrijeme, pokušavajući me izvući odavde? Natjerati ih da uvide
kako je svaki novi dokaz dvosjekli mač, jer se može upotrijebiti u moju ko-
rist, ali istovremeno i protiv mene? Reci McGrathovoj da to više ne želim
slušati. Sud je obavio sjajan posao osu-divši me.
- Zaveži, Skip - Geoff se oštro otresao na njega. - Kerry je doživjela već
dosta neugodnosti zbog tebe, uključujući i prijetnju da će se nešto dogoditi
njenoj kćeri, ako ne odustane od tvoga slučaja.
- Prijetnja? Od koga? Skip se zagledao u slušalicu koju je držao u ruci, kao
da je iznenada postala neki strani predmet. Nije mogao shvatiti da bi netko
zbog njega prijetio djetetu Kerry McGrath.
- Ne radi se samo o tome tko joj prijeti, već i zašto. Sigurni smo da je
Jimmy Weeks tko, a razlog zašto, jer se boji ponovnoga otvaranja istrage.
Sada me dobro slušaj. Kerry želi s tobom, majkom i Beth do u sitnice
razgovarati o slučaju i za vas ima mnogo pitanja. Osim toga, reći će ti ono
što je saznala o doktoru Smithu. Ne moram te podsjećati na to što ti se
dogodilo nakon njegovoga svjedočenja. Doći ćemo u vrijeme posljednjeg
posjeta i još jednom te upozoravam da moraš surađivati. Pružila nam se do
sada najbolja, a možda i posljednja prilika da te izvučemo.
Kada je završio razgovor, čuvar ga je odveo u ćeliju. Sjeo je na krevet i
prste ruku zario u kosu. Plamičak nade koji je uspio ugasiti, ponovno se
zapalio, iako to nije želio.

73
Geoff je došao po Kerry i Robin u jedan sat. Kada su stigli u Essex Fells,
upoznao ih je sa svojom obitelji. Sinoć je pri kraju večere odraslima
ukratko objasnio razlog zbog kojega će dovesti Robin.
Majka je odmah nehotično osjetila da ta žena, koju je Geoff nazivao
Robinina mama, počinje zauzimati važno mjesto u životu njenoga sina.
- Naravno, dovedi Robin. Provest će s nama cijelo poslijepodne - rekla je. -
Jadno dijete, kako netko može i pomisliti da joj naudi. I, Geoff, kad se ti i
njena majka
- Kerry, tako se zove, zar ne? - vratite iz Trentona, morate ostati s nama na
večeri.
Geoff je znao da njegov neodređeni odgovor: Vidjet ćemo, ne pali kod
majke. Večeras ćemo jesti za stolom moje majke, rekao je u sebi, jedino
ako se nešto nepredviđeno ne dogodi.
Kada je majka ugledala Kerry, znao je po njenome ponašanju, da joj se
odmah svidjela. Kerry je nosila kaput od devine dlake s pojasom u struku i
hlače od istoga materijala. Tamnozelena dolčevita isticala je boju njenih
očiju, a kosa se meko spuštala preko ovratnika. Imala je jedva uočljivo
namazane usnice i vjeđe.
Majci se, osim toga, svidjela Kerrvna iskrena, ali ne i pretjerana zahvalnost
što Robin može ostati kod njih, kao i glas koji je bio jako ugodan.
Robin se oduševila kada je čula da je devetero unučadi negdje u kući. -
Don će tebe i dvoje najstarije djece odvesti na dječju sportsku priredbu -
rekla je gospođa Dorso.
Kerry je odmahnula glavom i neodlučno promrmlja-la: - Ne znam...
- Don je policijski kapetan - Geoff joj je tiho rekao.
- Prilijepit će se za djecu kao čičak i neće ih ispuštati iz vida.
Bilo je očito da se Robin veseli zabavi koja ju je očekivala. Promatrala je
kako blizanci neobuzdano jure ispred svoga četverogodišnjeg bratića. -
Izgleda da ovdje imate dječju utrku - rekla je razdragano. - Vidimo se ka-
snije, mama.
Kerry se u autu naslonila na sjedalo i duboko uzdahnula. - Nisi zabrinuta,
zar ne? - Geoff je odmah zapitao.
- Nimalo. Uzdahnula sam od olakšanja. A sada ću ti reći sve ono što sam
do sada saznala.
- Kao na primjer.
- Na primjer o godinama kad je Suzanne odrastala i što je mogla vidjeti
kada se pogledala u ogledalo. O tome kako se doktor Smith ponaša prema
jednoj pacijentici, kojoj je dao Suzanneino lice i što sam jutros saznala od
Ja-sona Arnotta.
Kada su stigli u zatvor, Deidre Reardon i Beth Taylor već su bile u
prostoriji za prijem posjetitelja. Nakon što su pokazali osobne iskaznice
zatvorskom službeniku, Geoff je Kerry upoznao s Beth.
Dok su čekali da ih pozovu, Kerry je namjerno vodila nevezani razgovor,
jer bez Skipa nije htjela razgovarati
0 slučaju. Znala je da će u troje mnogo slobodnije odgovarati na njena
pitanja, prisjećajući se događaja iz prošlosti. Shvaćala je razlog zbog
kojega se gospođa Reardon prema njoj ponašala suzdržano, pa je ćaskala s
Beth, koja joj se odmah svidjela.
Čuvar ih je točno u 3 sata poveo u veliku prostoriju, gdje su se zatvorenici
mogli sastajati s članovima obitelji
1 prijateljima. Danas je u njoj bilo mnogo više ljudi, nego prilikom njenoga
posjeta prošloga tjedna. Kerry je pomislila kako bi možda bilo bolje daje
službeno zatražila jednu odvojenu prostoriju za razgovor, koja se dobivala
prilikom zajedničkoga posjeta branitelja i tužitelja. U tom bi se slučaju
morala predstaviti kao pomoćnica tužitelja okruga Bergen, koja ide u
službeni posjet zatvoreniku osuđenom za ubojstvo. Ali na to još nije bila
spremna.
Uspjeli su dobiti stol u kutu, gdje nije bilo tako bučno. Deidre Reardon i
Beth ustale su čim su ugledali Skipa. Doveo ga je čuvar, koji mu je skinuo
lisice. Beth se povukla u stranu, a Deidre je čvrsto zagrlila svoga sina.
Kerry je primijetila na koji su se način Beth i Skip pogledali. Izrazi
njihovih lica i suzdržan poljubac, mnogo su rječitije govorili o njihovim
osjećajima, nego da su se strastveno zagrlili. Kerry se toga trenutka jasno
sjetila straha na Skipovom licu kada mu je u sudnici izrečena kazna od
najmanje 30 godina zatvora, kao i njegovih gorljivih tvrdnji da Smith laže,
koje su kod nje izazvale gorak okus u ustima. U ono je vrijeme znala jako
malo o tom slučaju, ali je osjetila prizvuk istine u Skipovom glasu.
Sa sobom je ponijela žuti blok, u koji je zapisala niz pitanja, a ispod
svakoga je ostavila mjesta da može upisati njihove odgovore. Ukratko im
je rekla što ju je sve navelo na ovaj drugi posjet: Izjava Dolly Bowles o
mercedesu, koji je stajao ispred kuće u noći kad je Suzanne ubijena;
činjenica da je Suzanne bila ružna djevojka prije dolaska u New York;
čudne operacije kojima je doktor Smith drugim ženama davao lice svoje
kćeri; Smithova opsjednutost Barbarom Tompkins; činjenica da se ime
Jimmvja Weeksa pojavilo u tijeku istrage; i, konačno, prijetnja Robin.
Kerry je smatrala da sve troje zslužuju pohvalu, jer nakon prvog
zaprepaštenja izazvanog onime što su čuli, nisu gubili vrijeme
razotkrivajući svoje osjećaje. Beth je primila Skipa za ruku i pitala: - A što
sada?
- Kao prvo, sve sam uvjerenija u Skipovu nevinost i ako uspijemo otkriti
ono u što dvojim, učinit ću sve što je u mojoj moći kako bih pomogla
Geoffu da se preinači prvobitna presuda. Sada na stvari gledam drukčije -
Kerry im je rekla. - Skip, kada smo razgovarali prije tjedan dana, stekli ste
dojam da vam ne vjerujem. A to nije točno. Mislila sam i osjećala da se sve
što ste mi rekli može dvojako
protumačiti - u vašu korist i protiv vas. Naravno, nisam čula ništa što se
moglo iskoristiti kao osnova za novi priziv. Je li to točno, Geoff?
Potvrdno je kimnuo glavom.
- Skip, osuđeni ste na osnovi svjedočenja doktora Smitha. Treba osporiti
njegov iskaz. Jedini je način na koji to možemo učiniti taj da ga stjeramo u
kut, iznošenjem na vidjelo nekih njegovih laži s kojima se mora suočiti.
Nije čekala da netko od njih progovori, već je nastavila: - Već imam
odgovor na prvo pitanje koje sam htjela postaviti - Suzanne vam nikada
nije otkrila da je bila na plastičnoj operaciji. I mislim da je krajnje vrijeme
da odbacimo neka pravila. Ja sam Kerry.
Sljedećih sat i pol Kerry ih je obasula pitanjima. -Kao prvo, Skip, je li
Suzanne ikada spomenula Jimmvja Weeksa?
- Samo usput - odgovorio je. Znam da je bio član kluba i da su ponekad u
četvero igrali golf. Suzanne se stalno hvalila svojim igračkim umijećem.
Ali kada je shvatila da pretpostavljam kako ima ljubavnika, iz svojih priča
o golfu izbacila je muškarce i počela pričati samo o ženama s kojima je
igrala.
- Je li to onaj Weeks kojemu je u tijeku suđenje zbog utaje poreza? -
Deidre Reardon je pitala.
Kerry je potvrdila kimanjem.
- Nevjerojatno. A ja sam mislila da ga vlasti nemaju pravo tako
maltretirati. Lani sam dragovoljno sudjelovala u dobrotvornoj vožnji,
upriličenoj za pomoć oboljelima od raka i Weeks je dopustio da koristimo
teren na njegovome imanju u Peapacku. Bio je naš pokrovitelj koji je dao
ogroman novčani prilog. Kerry, zar je moguće da je taj čovjek bio
Suzannein ljubavnik, koji sada prijeti tvojem djetetu?
- Jimmy Weeks se potrudio da za javnost stvori sliku dobroga momka,
čemu se brižno posvetio - rekla je Kerry. Deidre, ti nisi jedina osoba koja
se dala zavarati, smatrajući da je on nevina žrtva. Ali vjeruj mi, ništa nije
dalje od istine. Okrenula se prema Skipu. - Opisi mi nakit za koji
pretpostavljaš da je Suzanne dobila od drugoga muškarca.
- Od nekoga je dobila zlatnu narukvicu s urezanim horoskopskim
znakovima. Svi su bili srebrni, osim Jarca u sredini, koji je bio ukrašen
dijamantima i u čijem je znaku bila rođena. Naravno, pitao sam odakle joj
ta skupocjena narukvica. Rekla je da ju je dobila od oca. Kada sam se
nakon toga vidio sa Smithom, zahvalio sam mu na tolikoj darežljivosti
prema Suzanne, ali, kao što sam i očekivao, nije imao pojma o čemu
govorim.
- To je takav nakit kojemu bismo mogli ući u trag. Za početak možemo
razaslati okružnice draguljarima u New Jersevju i na Manhattanu - rekla je
Kerry. Začuđujuće je kako mnogi od njih mogu odmah prepoznati pojedine
komade nakita, koje su davno prodali, ili, ako se radi o unikatu, prepoznati
tko ga je izradio.
Skip je rekao Kerry i za zlatni prsten u obliku vitice, s naizmjenično
ugrađenim dijamantima i smaragdima. - Je li tvrdila kako je i njega dobila
od oca?
- Da. Govorila je kako se otac želi iskupiti za sve one godine koje nije
proveo s njom ništa joj ne darujući. Za neke komade nakita tvrdila je da su
majčino obiteljsko naslijeđe i to sam objašnjenje lakše progutao. Imala je i
jednu prekrasnu starinsku iglu u obliku cvijeta.
- Nje se dobro sjećam - Deidre je rekla. - Kraća igla u obliku pupoljka
srebrnim je lančićem bila spojena s dužom iglom u obliku cvijeta. Još
uvijek imam Suzanneinu sliku snimljenu na nekoj dobrotvornoj priredbi,
koju sam izrezala iz mjesnih novina. Taj dan je nosila iglu i ona se na slici
jasno vidi. Skip, sjećaš se da je imala i jednu starinsku dijamantnu
narukvicu, koju je nosila one večeri kada je ubijena.
- Gdje se te večeri nalazio njen ostali nakit? - Kerry je pitala.
- Sve, osim onoga što je imala na sebi, nalazilo se u kutiji za nakit, koja je
stajala na njenom toaletnom stoliću - rekao je Skip. - Trebala ju je držati u
sefu, ali obično nije.
- Skip, pod zakletvom si tvrdio daje iz spavaće sobe te noći nestalo
nekoliko stvari.
- Za dvije sam siguran. Jedna od njih je igla u obliku cvijeta, a druga
sićušni okvir za slike. Međutim, problem je u tome što se ne mogu zakleti
da se igla toga dana nalazila u kutiji za nakit, kao što se mogu zakleti za
okvir, koji je stajao na noćnome ormariću.
- Opisi mi okvir - rekla je Kerry.
- Ja ću, Skip - Deidre je upala u riječ. - Vidiš, Kerry, taj mali okvir bio je
poseban. Navodno ga je izradio pomoćnik draguljara Fabergea. Moj muž je
nakon završetka rata neko vrijeme proveo u Njemačkoj, gdje ga je kupio.
Bio je jajolikog oblika i izrađen od gleđi, sa zlatnim rubom ukrašenim
biserićima. Poklonila sam ga Skipu i Su-zanne kao vjenčani dar.
- Suzanne je u njega stavila svoju sliku - Skip je dodao.
Kerry je primijetila kako čuvar gleda na zidni sat. - Preostalo nam je još
samo nekoliko minuta, pa mi brzo reci kada si ga posljednji put vidio.
- Onoga kobnog dana, dok sam se ujutro oblačio. To znam sigurno, jer sam
pokraj njega odložio stvari iz džepova jakne, koju sam nosio dan prije, a
toga jutra je zamijenio drugom. Kada su mi detektivi te večeri rekli kako
me vode u postaju na razgovor, otišao sam u sobu po pulover i vidio da
okvira nema.
- Ako je Suzanne imala ljubavnika, je li moguće da je toga dana njemu
poklonila okvir sa svojom slikom?
- Ne. To joj je bila jedna od najdražih slika, jer je na njoj izvrsno izgledala.
Osim toga, mislim da ne bi imala hrabrosti nekome pokloniti vjenčani dar
moje majke.
- Okvir se nikada nije pronašao? - Kerry je zapitala.
- Nikada. Kada sam rekao da je možda ukraden, tužitelj je tvrdio da bi
onda bio ukraden i sav nakit.
Zvono je označilo kraj posjeta. Skip je ustao. Jednom je rukom zagrlio
majku, a drugom Beth i nježno ih privio uza se. Pogledao je u Kerry i
Geoffa. Osmijeh na licu pomladio ga je za 10 godina. - Kerry, pronađi
način da me izvučeš odavde i sagradit ću ti takvu kuću iz koje nećeš željeti
izaći do kraja života. Iznenada se nasmijao. - Moj Bože, ne mogu vjerovati
da sam to rekao na ovome mjestu.
Will Toth je sa svojom djevojkom sjedio na drugome kraju prostorije,
pozorno promatrajući Skipa i njegove posjetitelje. Često je viđao Skipa s
majkom, odvjetnikom i prijateljicom. A onda se prošli tjedan pojavila
Kerry McGrath, žena koju bi prepoznao i zavezanih očiju - zbog nje će
sljedećih 15 godina odsjediti u ovoj paklenoj rupi. Na njegovomu suđenju
zastupala je optužbu. Danas je bilo očito da se prema Reardonu ponaša
jako prijateljski. Primijetio je da je cijelo vrijeme zapisivala ono što je Skip
govorio. Kada je zvono označilo daje vrijeme posjeta isteklo, Will i
njegova djevojka su ustali. Sagnuo se da je poljubi i neprimjetno šapnuo: -
Čim stigneš kući, nazovi svoga
brata i reci mu da je danas ovdje bila McGrathova stalno pišući bilješke.

74
Stariji agent FBI-a Si Morgan, koji je vodio istragu o provali u kuću
Hamiltonovih, sjedio je u subotu poslije podne u svome uredu u Quanticou,
proučavajući kompjutorske zapise vezane za taj slučaj, ali i neke druge, za
koje se vjerovalo da su povezani.
Zamolili su Hamiltonove, kao i druge vlasnike u čije je kuće provaljeno na
sličan način, da im pošalju popis s imenima svih gostiju koji su bili na
njihovim kućnim zabavama, u razdoblju od nekoliko mjeseci prije provale.
Kompjutorskom obradom dobili su bazu podataka na osnovi koje su
sačinili posebnu listu gostiju, čija su se imena stalno pojavljivala.
Teškoća je u tome što se mnogi od tih ljudi kreću u istim krugovima pa nije
ništa neobično da se uvijek iste osobe viđaju na svim zabavama i
službenim prijemima, pomislio je Si.
Međutim, oko desetak imena stalno se javljalo. Si je pomnjivo proučavao
listu rađenu abecednim redom.
Arnott, Jason - prvo ime na popisu.
Nije sumnjiv, Si je pomislio. Prije nekoliko godina proveli su tajnu istragu,
ali ništa nisu otkrili. Provjerom njegovih bankovnih računa ustanovljeno je
da se na njima nisu pojavile veće svote novaca, koje bi se mogle dovesti u
vezu s provalama. Živio je u skladu sa svojim bogatstvom. Arnot je bio
vlasnik mnogo vrijednih dionica, a visina poreza koji je plaćao, odgovarao
je zaradi koju je imao od burzovnih transakcija. Bio je cijenjen kao
stručnjak za umjetnost i starine. Često je upriličavao zabave i ljudima je
bio drag.
Imao je jednu manu - bio je presavršen. Ali činjenica da je umjetnost imao
u malome prstu, mogla ga je dovesti u vezu s provalama, jer je kradljivac
stručno odabirao samo vrhunska umjetnička djela. Možda bi ga trebalo po-
novno provjeriti, rekao je Si u sebi. Međutim, više ga je zanimalo jedno
drugo ime na popisu - Sheldon Landi, čovjek koji je imao vlastitu tvrtku za
odnose s javnošću.
Landi se druži samo s bogatim i lijepim ljudima, razmišljao je Si. Ne
zarađuje mnogo, ali živi na visokoj nozi. Landi je odgovarao opisu
provalnika, koji su dobili kompjutorskom obradom: srednjih godina;
neženja; fakultetski obrazovan; vodi vlastiti posao.
Razaslali su 600 okružnica s popisom gostiju i slikom kradljivca
snimljenog skrivenom kamerom. Do sada su dobili 30 dojava. Jedna je bila
od žene koja je rekla kako misli da bi kradljivac mogao biti njen bivši muž:
- Stalno me pljačkao dok smo bili u braku, a tijekom razvoda na prijevaru
me ogulio do gole kože. Osim toga, ima istu šiljastu bradu kao čovjek na
slici. Da sam na vašem mjestu svakako bih ga provjerila.
Si se udobnije smjestio na stolcu pokraj radnoga stola i nasmijao se,
sjetivši se toga poziva. Bivši muž, o kojem je žena govorila, bio je
američki senator.

Nedjelja, 5. studenoga
75
Jonathan i Grace Hoover očekivali su Kerry i Robin oko 1 sat. Oboje su
bili uvjereni u to kako je nedjeljnji ručak u opuštenoj sredini lijep običaj
koji djeluje umirujuće.
Nažalost, lijepo i sunčano subotnje vrijeme nije bilo dugoga vijeka.
Nedjelja je osvanula siva i hladna, ali do podneva kuću je ispunio
zamamljiv miris pečene janjetine. Vatra se veselo rasplamsala u knjižnici,
njihovoj omiljenoj sobi u kojoj su se udobno smjestili, očekujući svoje
goste.
Grace je bila zaokupljena rješavanjem križaljke u Ti-mesu, a Jonathan je
zadubljeno čitao kulturnu rubriku iz istih novina. Podigao je pogled,
začuvši kako Grace ljutito mrmlja i vidio da joj je iz ruke ispala olovka.
Gledao je kako se polako i s mukom saginje kako bi je podigla.
- Grace - prijekorno je rekao i odmah ustao da je podigne umjesto nje.
Uzdahnula je i uzela olovku iz njegove ruke. - Iskreno govoreći, Jonathan,
što bih ja bez tebe?
- Nikada nećeš saznati, draga. Osim toga, to isto se i ja pitam.
Prislonila je njegovu ruku na lice i držala je nekoliko trenutaka. - Znam,
dragi. Vjeruj mi, samo ti mi daješ snagu da živim.
Na putu do Hooverovih, Kerry i Robin su razgovarale o prošloj večeri. -
Drago mi je da sinoć nismo išle u restoran, već smo ostale kod Dorsovih.
Bilo je tako zabavno, Robin je rekla oduševljeno. - Mama, oni mi se tako
sviđaju.
- I meni - Kerry je iskreno priznala.
- Gospođa Dorso je rekla da nije teško naučiti kuhati.
- Slažem se s njom. Mislim da sam te u tom pogledu razočarala.
- Oh, mama! - Robin je rekla prijekornim glasom. Prekrižila je ruke i
zagledala se ispred sebe u cestu koja se sužavala, što je bio znak da se
približavaju Riverdaleu. - Izvrsno pripremaš tjesteninu - rekla je, braneći
se.
- Točno, ali tu prestaje moje kuharsko umijeće. Robin je započela drugi
razgovor. - Mama, Geoffova
majka misli da mu se ti sviđaš. I ja isto. Razgovarale smo o tome.
- Razgovarale o čemu?
- Gospođa Dorso je rekla da Geoff baš nikada ne dovodi kući žene s
kojima izlazi i da si ti prva od vremena kada je maturirao. Kaže da razlog
leži u tome što su prije njegove sestre uvijek radile psine djevojkama s
kojima je hodao, a sada je užasno sramežljiv.
- Vjerojatno - rekla je mirno. Sjetila se kako je jučer, po povratku iz
zatvora, bila tako umorna da je na trenutak sklopila oči, a kada se probudila
glava joj je ležala na Geoffovom ramenu kao da je to najprirodnija stvar na
svijetu.
Kao što je i očekivala, posjet Jonathanu i Grace protekao je u ugodnom
raspoloženju. Kerry je znala da će kad-tad razgovor skrenuti na slučaj
Reardon, ali ne prije nego se posluži kava. To je bio trenutak kada se
Robin mogla dignuti od stola, kako bi čitala, ili odigrala neku od novih
kompjutorskih igara, koje je Jonathan uvijek imao pripremljene za nju.
Dok su jeli, Jonathan ih je zabavljao pričama o zasjedanjima zakonodavne
skupštine i o državnom proračunu koji je vlada pokušala progurati. - Vidiš,
Robin - pokušao je objasniti, politika je poput nogometne utakmice.
Guverner je trener koji šalje igrače na teren, a braniči su vođe njegove
stranke u Senatu i Skupštini.
- To si ti, zar ne? - Robin je upala u riječ.
- U Senatu jesam. Mislim da me možeš tako nazvati. Ostatak naše
momčadi štiti bilo koga tko nosi loptu.
- A drugi?
- Oni iz suprotne momčadi se vraški trude onemogućiti igru.
- Jonathan - tiho je rekla Grace.
- Oprosti, draga. Ali ovoga je tjedna iz federalne blagajne iscurilo više
novaca nego ikada prije.
- Što to znači? - zapitala je Robin.
- Postoji jedan stari, ali ne i nužno časni, običaj da neki političari posegnu
duboko u državnu blagajnu, kako bi podmitili birače u svome okrugu i
stekli njihovu naklonost. Neki su u tome postali pravi umjetnici.
Kerry se nasmijala. - Robin, nadam se da shvaćaš koliko si sretna što te u
političke tajne uvodi takav stručnjak kao što je stric Jonathan.
- Svi rade za vlastitu korist - Jonathan ih je pokušao uvjeriti. Do vremena
kada će Kerry dati svečanu prisegu na Vrhovnom sudu u Washingtonu,
izabrat ćemo Robin u neko političko tijelo i dopustiti joj da radi za svoj
račun.
- Evo, počinjemo - rekla je u sebi Kerry. - Rob, ako si gotova s ručkom,
možeš se ići igrati na kompjutoru.
- Robin, nabavio sam jednu igru koja će ti se svidjeti - rekao je Jonathan. -
Jamčim ti.
Domaćica je išla oko stola i točila im kavu. Kerry je bila sigurna da će joj
trebati i druga šalica. Od sada sve kreće nizbrdo, pomislila je.
Nije čekala da Jonathan započne razgovor o slučaju Reardon. Ispričala im
je sve ono što je znala i završila kazavši: - Očito je kao dan da je Smith
lagao. Ali pitam se koliko je lagao. Isto tako je jasno da Jimmy Weeks iz
nekoga jako važnoga razloga ne želi da se ponovno otvori istraga. Zbog
čega bi inače on ili njegovi ljudi pokušali zastrašiti Robin?
- Zar je Kinellen stvarno prijetio i rekao da se Robin može nešto dogoditi?
Grace je pitala ledenim glasom, ispunjenim prezirom.
- Upozorio, bolje rečeno. Kerry se okrenula prema Jonathanu i rekla. -
Slušaj, moraš shvatiti da ne želim dovesti Franka Greena u neugodan
položaj. On će biti dobar guverner. Znam da si u stvari govorio meni, kada
si Robin objašnjavao naš politički sustav. Green će nastaviti s politikom
guvernera Marshalla. I, do đavola, Jonathan, želim dobiti to sudačko
mjesto. Uvjerena sam da bih bila dobar sudac, jer znam da sam pravedna i
da ne idem iz krajnosti u krajnost. Nikada se ne predajem bez borbe i kada
je to potrebno, mogu zatomiti osjećaje. Ali kakva bih ja bila sut-kinja, kada
bih kao tužiteljica zatvorila oči pred nečim što sve više izgleda kao očita
pogrješka suda?
Osjetila je kako je malo povisila glas. - Oprosti. Zanijela sam se.
- Mislim da svi radimo po vlastitoj savjesti - mirnim je glasom rekla Grace.
- Nemam namjeru jahati na konju niz glavnu ulicu i mahati okupljenome
mnoštvu. Ako je učinjena neka pogreška, želim je naći i onda loptu
dobaciti Geoffu Dorsou. Sutra poslije podne posjetit ću doktora Smitha.
Najvažnije je da se njegov iskaz ospori. Uvjerena sam da je na rubu
živčanoga sloma. Kriomice nekoga pratiti, krivično je djelo. Ako ga
uspijem slomiti i natjerati da prizna kako je lažno svjedočio, kako nije
poklonio Suzanne nakit, već je netko drugi bio umiješan, osigurali smo
novu utakmicu. Geoff Dor-so onda može preuzeti cijelu stvar i podnijeti
zahtjev za novo suđenje. Ali to će potrajati nekoliko mjeseci, dosta dugo da
Frank Green u međuvremenu postane guverner.
- Ali ti, moja draga, možda nećeš dobiti sudačko mjesto. Jonathan je
odmahnuo glavom. - Jako si uvjerljiva, Kerry i divim ti se, iako se brinem
zbog onoga što možeš izgubiti. Sada je najvažnija Robin. Prijetnja može
biti samo prijetnja, ali moraš je shvatiti ozbiljno.
- I shvatila sam je ozbiljno, Jonathane. Cijeli je vikend nisam ispustila iz
vida, osim kada je bila kod Geoffove obitelji. Ni minutu neće ostati sama.
- Kerry, ako osjetiš da nije potpuno sigurna kod kuće, dovedi je ovamo -
zdušno ju je nagovarala Grace. - Imamo izvrstan sustav uzbunjivanja, a
vrata na ogradi stalno ćemo držati zatvorena. I ona imaju ugrađeni sustav
za uzbunu, pa ćemo odmah znati, ako netko pokušava ući. Uzet ćemo
jednoga umirovljenoga policajca, koji će je voditi u školu i natrag.
Kerry je nježno stisnula Graceinu ruku. - Tako vas volim - rekla je
jednostavno. - Jonathan, nemoj biti razočaran zbog ovoga što moram
učiniti.
- Mislim da sam jako ponosan na tebe - rekao je Jonathan. - Potrudit ću se
da tvoje ime ostane u trci za sudačko mjesto...
- Ali, ne smijem računati na to - rekla je polako. - Bože, ponekad je tako
teško donijeti pravu odluku, zar ne?
- Mislim da moramo promijeniti predmet razgovora, veselo je rekao
Jonathan. - Svakako me obavještavaj kako napreduješ.
- Naravno.
- A sada jedna dobra vijest - Grace se osjećala tako dobro da smo neki dan
izašli na večeru - rekao je.
- Oh, Grace, tako mi je drago, iskreno je rekla Kerry.
- Sreli smo nekoga na koga otada neprestano mislim, jednostavno zato jer
se ne mogu sjetiti gdje sam ga već prije vidjela - rekla je Grace. - Zove se
Jason Arnott.
Kerry nije smatrala potrebnim da o njemu kaže bilo što, pa je samo
zapitala: - Zašto misliš da si ga već prije srela?
- Ne znam, odgovorila je Grace. - Ali sigurna sam da sam ga negdje srela,
ili vidjela njegovu sliku u novinama. Slegnula je ramenima. - Sjetit ću se,
kao uostalom uvijek do sada.

Ponedjeljak, 6. studenoga
76
Porotnici, odabrani da donesu presudu u sudskome procesu koji se vodio
protiv Jimmvja Weeksa, nisu znali ništa o ubojstvu Barnevja Haskella i
Marka Younga. Ali zato su se tisak i televizija potrudili da svi ostali
saznaju svaku pa i najmanju pojedinost o tom dvostrukom ubojstvu.
Mnoge su novine preko vikenda objavile članke vezane za istragu, a na
svim televizijskim vijestima davale su se bezbrojne reportaže s mjesta
zločina.
Uplašeni svjedok, čije ime nije otkriveno, konačno je skupio hrabrost i
nazvao policiju. Namjeravao je podignuti novac iz bankomata i baš kada je
prolazio pokraj zgrade u kojoj je bio ured Marka Younga, vidio je kako se
tamnoplava tovota zaustavlja na parkiralištu ispred nje. Bilo je točno 10 do
7. Osjetio je da nešto nije u redu s desnom prednjom gumom na njegovome
autu pa je stao uz pločnik, kako bi provjerio što se dogodilo. Čučnuo je
pokraj kotača i u tom je trenutku ugledao kako se ulazna vrata uredske
zgrade ponovno otvaraju i kako muškarac u ranim tridesetim trči prema
Tovoti. Lice mu nije mogao razaznati, ali je primijetio da u ruci drži veliki
pištolj.

Svjedok je zapamtio dio broja na pločici po kojemu se ustanovilo daje auto

registriran u drugoj državi. Policija je uspjelom potragom ušla u trag autu, i
saznala da je u četvrtak ukraden u Philadelphiji. U petak su kasno posli-
jepodne u Newarku pronađeni njegovi izgorjeli ostaci.
U svjetlu toga dokaza, odbačena je mogućnost da su Haskell i Young
slučajno ubijeni za vrijeme pljačke. Sada je svima postalo jasno da je
ubojstvo izvršio plaćeni ubojica i da je naručilac Jimmy Weeks. Ali
policija nije znala kako bi to dokazala, jer svjedok nije mogao prepoznati
ubojicu. Auto je izgorio, a pištolj iz kojega su ispaljeni meci nije bio
prijavljen i sada se vjerojatno nalazio na dnu rijeke.
Geoff Dorso je u ponedjeljak ponovno proveo nekoliko sati na suđenju
Jimmvju Weeksu. Državni tužitelj Royce gradio je optužbu korak po
korak, raspolažući čvrstim i, kako se činilo, neoborivim dokazima. Royce,
koji se želio natjecati za guvernersko mjesto, kao protivnik Franku Greenu,
odupirao se želji da u sudnici izvede veliku predstavu. Imao je izgled
intelektualca, kosu koja se počela prorjeđivati i naočale s metalnim
okvirom. Svojim posebnim držanjem postizao je željenu uvjerljivost u svo-
me nastupu, presijecajući u korijenu svako objašnjenje koje se moglo
dvojako shvatiti, a koje se odnosilo na krajnje složene poslovne poduhvate
i prijenos novca tvrtke Weeks Enterprise.
Podatke je imao ispisane na križaljkama i kad ih je koristio, u ruci je držao
štapić koji je Geoffa podsjetio na onaj kakav su upotrebljavale časne sestre
u srednjoj školi koju je pohađao. Geoff je zaključio kako je Royce imao
sposobnost da Weeksove zamršene poslove prikaže tako jednostavnim
riječima, da ga je mogao shvatiti svaki član
porote. Čovjek nije morao biti matematički stručnjak da bi mogao slijediti
njegova objašnjenja.
Royce je kao svjedoka pozvao pilota koji je vozio osobni avion Jimmvja
Weeksa i obasuo ga kišom pitanja. - Koliko ste puta pismeno dali točne
podatke o službenim letovima?... Koliko je često gospodin Weeks koristio
avion u osobne svrhe?... Kako često ga je davao na korištenje svojim
prijateljima?... Zar nisu svi ti neslužbeni letovi išli na račun tvrtke?... Nisu
li svi ti neslužbeni letovi prikazani kao poslovni, kako bi se odbili od
poreza? Kada je došao red na Boba Kinellena da unakrsno ispita pilota,
Geoff je primijetio da je nastojao biti neodoljiv, kako bi zbunio pilota,
postavljajući mu takva pitanja o datumima pojedinih letova i njihovoj svrsi,
da je pilot, odgovarajući na njih, počeo sam sebi skakati u usta. Geoff je
bio svjestan toga da nitko živ nije mogao biti siguran u to što se zbivalo u
glavama porotnika, ali je znao da nisu nasjeli.
Geoff se zagledao u ravnodušno lice Jimmvja Weeksa. Svaki se put u
sudnici pojavio odjeven u jednostavno poslovno odijelo, bijelu košulju i
kravatu. Izgled je odgovarao ulozi koju je glumio - pedesetogodišnji
poslovni čovjek - poduzetnik, vlasnik različitih poduzeća, nevina žrtva
poreznika, koji su protiv njega započeli lov na vještice.
Danas ga je Geoff promatrao u novom svjetlu kao ljubavnika Suzanne
Reardon. Koliko je ozbiljna bila njihova veza, pitao se. Je li od Weeksa
dobila nakit? Čuo je za papirić nađen u džepu Haskellova odvjetnika, na
kojemu je možda bila zapisana poruka koju je Suzanne dobila s ružama
onoga dana kada je ubijena. Budući daje Haskell bio mrtav, a prvobitna
poruka izgubljena, nije postojao način kojim bi se dokazalo da ju je
napisao Weeks.
Međutim, nakit je bio drugi par rukava, pomislio je Geoff. Njime se
svakako treba pozabaviti. Kupuje li na istome mjestu nakit za svoje
djevojke, zapitao se. Bože, s kojom sam se djevojkom viđao prije nekoliko
godina, a koja mi je rekla da je nekoliko puta izašla s Weeksom? Nije se
mogao sjetiti, ali provjerit će u svojim bilješkama od prije nekoliko godina.
Bio je siguran da je negdje zapisao njeno ime.
Kada je sudac objavio da se suđenje za taj dan prekida, Geoff se brzo
iskrao iz sudnice. Stigao je do pola hodnika, kada je začuo da ga netko
zove. Okrenuo se i ugledao Boba Kinellena. Pričekao je da mu se Bob pri-
bliži. - Ne zanimaš li se previše za moga klijenta? - potiho je zapitao
Kinellen.
- Za sada samo površno - odgovorio je Geoff.
- Zar se zato viđaš s Kerry?
- Bob, mislim da nemaš nikakvoga prava pitati takvo što. Ali, odgovorit ću
ti. Bilo mi je drago da sam bio uz nju, nakon što si pred njom onako
hladnokrvno izvalio da tvoj slavni klijent prijeti njenome djetetu. Je li te
možda već netko predložio za Oca godine? Ako nije, nemoj gubiti vrijeme
čekajući da zazvoni tvoj telefon. Mislim da nemaš sreće.
77
Grace Hoover je u ponedjeljak ujutro ostala u krevetu duže nego obično.
Iako je kuća bila ugodno topla, činilo se da je zimska hladnoća nekako
našla put do njenih kostiju i zglobova. Osjećala je strašne bolove u rukama,
prstima, nogama i zglobovima. Nakon što Senat završi s radom, ona će i
John otići u njihovu kuću u New Mexico.
Rekla je u sebi kako će joj tamo biti bolje, jer je topla i suha klima uvijek
imala blagotvorni utjecaj na njenu bolest.
Prije mnogo godina, kad se bolest tek u počela javljati, Grace je čvrsto
odlučila da se nikad neće prepustiti samosažaljenju, jer je za nju ono bilo
izraz slabosti. Međutim, kada bi je obuzelo najcrnje raspoloženje, morala je
priznati samoj sebi da osim bolova, koji su s vremenom postajali sve jači,
poražavajuće djeluje činjenica daje svakim danom mogla sve manje raditi.
Bila je jedna od onih rijetkih žena koje su stvarno uživale odlaziti na
mnoge skupove na kojima su morali biti nazočni političari poput
Jonathana. Bog joj je svjedok da nije željela na njima ostajati satima, ali je
uživala u poštovanju koje su ljudi iskazivali Jonathanu. Tako se ponosila
njime. Znala je u dubini srca da je on trebao postati guverner.
Poslije, nakon što bi Jonathan obavio svoju dužnost, obavezno se
pojavljivajući na takvim skupovima, uživali bi u kasnoj večeri u dvoje, ili
bi naglo odlučili da preko vikenda nekamo otputuju. Grace se nasmiješila,
sjetivši se kako je netko, s kim su ugodno čavrljali u jednom izletištu u
Arizoni, primijetio da izgledaju poput mladenaca na medenome mjesecu, a
već su 20 godina bili u braku.
Boravak u hotelu sada je za Grace predstavljao noćnu moru, jer je sa
sobom morala voditi bolničarku da joj pomogne oko oblačenja i kupanja, a
takvo je stanje još pogoršavala gnjavaža s invalidskim kolicima. Nije
željela da joj u tome pomaže Jonathan pa je radije ostajala kod kuće, gdje
joj je pomoć svakodnevno pružala terenska sestra.
Neku je večer uživala kada su izašli na večeru. To je bio njen prvi izlazak
nakon dugo vremena. Ali taj Jason Arnot - nije li čudno što ne mogu
otjerati pomisao na njega, pomislila je, dok je pokušavala razgibati prste.
Ponovno je razgovarala o njemu s Jonathanom koji je zaključio da ga je
vjerojatno vidjela na nekoj dobrotvornoj priredbi, na kojoj su se oboje
pojavili.
Prošlo je već desetak godina otkada je bila na nekoj takvoj priredbi. U
međuvremenu je počela hodati na šta-kama i mrziti mjesta prepuna ljudi,
gdje je postojala opasnost daje netko gurne. Znala je daje nešto drugo
izazvalo sjećanje na njega. - Oh - promrmljala je - sjetit ću se kad-tad.
U sobu je ušla domaćica Carrie, noseći u ruci pladanj . - Pomislila sam da
ste sada spremni za drugu šalicu čaja - rekla je veselo.
- Jesam, Carrie. Hvala ti.
Carrie je odložila pladanj i poravnala jastuke.- Evo, sad će biti mnogo
udobnije. Iz džepa je izvadila presavijeni komad papira. - Gospođo
Hoover, ovo je bilo u košarici za smeće u senatorovoj radnoj sobi. Znam da
gaje senator bacio, ali ipak želim pitati mogu li ga uzeti. Moj unuk Billy
neprestano priča kako će jednoga dana postati agent FBI-a. Presretan je
kada se dočepa njihove prave okružnice. Odmotala je papir i dodala ga
Grace.
Grace je bacila površan pogled i skoro ga pružila natrag, kada je odjednom
zastala na pola puta. Jonathan joj je u petak poslije podne pokazao
okružnicu, šaleći se: - Netko koga znaš? U popratnom je pismu objašnjeno
da je snimka poslana svima koji su bili gosti na zabavama u kućama, koje
su u kratkome vremenu nakon zabave opljačkane.
Kradljivac je snimljen za vrijeme jedne provale i snimka je bila jako loša.
Pretpostavlja se da je odgovoran i za ostale krađe izvedene na sličan način,
a svaka je uslijedila ubrzo nakon zabave ili nekoga društvenoga skupa.
Prema jednoj pretpostavci kradljivac je bio gost.
Na kraju pisma stajalo je da će sve obavijesti držati kao strogo povjerljive.
- Sjećam se kada je prije nekoliko godina provaljeno u kuću Pealeovih u
Washingtonu - rekao je Jonathan. -Grozno! Bio sam u kući kada je Jock
slavio pobjedu na izborima. Poslije dva tjedna njegova se majka ranije
vratila kući nakon blagdana i vjerojatno naletjela na kradljivca. Pronađena
je u podnožju stubišta, slomljenoga vrata. Ukradena je slika Johna Whitea
Alexandera.
Vjerojatno toliku pozornost posvećujem slici, jer sam poznavala Pealeove,
pomislila je i podrobno pogledala sliku. Po položaju glave može se
zaključiti da je snimljen iz donjega kuta.
Proučavala je gotovo neprepoznatljivo lice, uski vrat, šiljasti nos i
napućene usnice. Čovjek ne primijećuje te pojedinosti kada nekoga gleda
ravno u oči, pomislila je. Ali kad nekoga gledaš iz invalidskih kolica, onda
vidiš upravo ovo kao na slici.
Zaklela bih se da sliči Jasonu Araottu, koga sam neku večer srela u klubu,
rekla je u sebi. Zar je to moguće?
- Molim vas dodajte mi telefon, Carrie. - Trenutak poslije Grace je
razgovarala s Amandom Coble, koja ju je upoznala s Arnotom u klubu.
Nakon što su izmijenile uobičajene pozdrave, navela je razgovor na
Arnotta. Priznala je da je još uvijek progoni osjećaj da ga je već negdje
srela. - Gdje živi? - pitala je. - Čime se bavi?
Nakon razgovora, Grace je polako pila sad već hladni čaj i ponovno
pomnjivo promatrala sliku. Po onome što je saznala od Amande, Arnott je
bio stručnjak za umjetnost i starine i kretao se u otmjenim društvenim
krugovima od Washingtona do Newporta.
Grace je nazvala Jonathana u njegov ured u Trento-nu. Bio je vani, ali kada
se vratio kući u 3 i 30, rekla mu je da misli kako bi Jason Arnott mogao biti
kradljivac, kojega traži FBI.
- To je prilično teška optužba, draga - rekao je oprezno.
- Imam oko sokolovo, Jonathane, ti to dobro znaš.
- Da, znam - rekao je tihim glasom. - I baš zbog toga, ne bih se samo tako
usudio obavijestiti FBI, da se radi o nekome drugom. Daj mi njihov tajni
broj koji je na okružnici, jer ne želim takve obavijesti slati pismeno.
Nazvat ću ih.
- Ne - rekla je Grace. - Budući da se slažeš s mojom odlukom, ja ću ih
nazvati. Ako griješim, ti u tom slučaju nećeš imati s tim veze. A ako imam
pravo, konačno ću imati osjećaj da sam učinila nešto korisno. Jako mi se
svidjela majka Jocka Pealea, kada sam je upoznala prije mnogo godina.
Željela bih da baš ja pronađem njenoga ubojicu. Onaj tko je izvršio
ubojstvo, ne bi se smio izvući nekažnjeno.
78
Doktor Charles Smith proveo je vikend u osami, onera-spoložen i
nezadovoljan jer nije mogao uspostaviti vezu s Barbarom Tompkins. U
subotu je vrijeme bilo prekrasno što ga je navelo na pomisao kako bi ona
vjerojatno uživala u vožnji kroz Westchester i u ranom ručku u jednom od
malih restorana duž rijeke Hudson.
Ostavio joj je nekoliko poruka na sekretarici i očekivao da će ga nazvati,
ali bilo je očito da mu se, iako je možda i bila kod kuće, ne želi javiti.
U nedjelju se nije osjećao nimalo bolje. Taj bi dan obično provodio čitajući
kulturnu rubriku u Timesu, ne bi li pronašao neku zanimljivu predstavu na
off-Broadwayu, možda koncert, ili neki neobičan kulturni događaj u Lin-
coln Centeru. Danas nije imao volje ni za što. Gotovo cijelu nedjelju
proveo je ležeći potpuno odjeven na krevetu, proučavajući Suzanneinu
sliku na zidu.
Postigao sam nešto gotovo nevjerojatno, rekao je u sebi. Ružnoj kćeri
dvoje lijepih roditelja vratio sam ono na što je ona imala pravo rođenjem - i
mnogo više. Dao sam joj ljepotu koja je djelovala naravno, ljepotu od koje
je ljudima zastajao dah i koja je u njima izazivala strahopoštovanje.
U ponedjeljak je Barbaru nazvao u ured i saznao da je otišla na dvotjedni
službeni put u Kaliforniju. Ta ga je vijest izbacila iz ravnoteže. Znao je da
je to čista laž, jer je Barbara u četvrtak tijekom večere rekla kako se veseli
poslovnom ručku u La Grenouilleu, koji ima dogovoren za srijedu. Dobro
se sjećao, jer je naglasila kako još nikada nije bila u tom restoranu, što je
poslovni sastanak činilo još privlačnijim.
Ostatak dana nije se mogao usredotočiti na pacijente. Više ih nije imao
mnogo, a oni koji su dolazili na prvi pregled, rijetko su se vraćali. Ali to ga
nije zabrinjavalo, jer je bilo jako malo onih koje je mogao učiniti prirodno
lijepima.
Osjećao je kako ga Carpenterica prati pogledom. Iako je bila izvanredno
sposobna, znao je da joj mora dati otkaz. Dok je neki dan radio estetsku
korekciju nosa, primijetio je kako ga gleda poput zabrinute majke, koja se
nada da će njeno dijete bez greške odigrati svoju ulogu u školskoj
predstavi.
Nakon što je pacijent, naručen za 3 i 30, otkazao, odlučio je ranije otići iz
ordinacije. Autom će se odvesti do Barbarinog ureda i stati na suprotnoj
strani ulice. Obično je izlazila nekoliko minuta poslije 5, ali želio je, za
svaki slučaj, doći ranije. Nepodnošljiva mu je bila i sama pomisao da ga
namjerno izbjegava. Ako sazna da je to istina...
U trenutku kada je iz ordinacije izašao na 5. aveniju, ugledao je kako
prema njemu ide Kerry McGrath. Brzo se osvrnuo oko sebe tražeći način
da je izbjegne, ali bilo je prekasno, jer mu je prepriječila put.
- Doktore Smith, tako mije drago da sam vas uspjela uloviti - rekla je
Kerry. - Moram s vama razgovarati o nečemu jako važnom.
- Gospođo McGrath, u ordinaciji se još uvijek nalaze gospođa Carpenter i
službenica na recepciji. Siguran sam da će one riješiti štogod trebate.
Okrenuo se i pokušao proći pokraj nje.
Krenula je za njim. - Doktore Smith, ni službenica na recepciji, ni gospođa
Carpenter ne mogu sa mnom razgovarati o vašoj kćeri. Osim toga, ni jedna
od njih ne snosi odgovornost za to što nevin čovjek sjedi u zatvoru.
Charles Smith je ustuknuo kao da je netko po njemu prolio vruću smolu. -
Kako se usuđujete? Stao je i zgrabio je za raku.
Kerry je istoga trena shvatila da će je udariti. Lice mu se izobličilo od
bijesa, a usnice stisle u neprimjetnu crtu. Osjetila je kako mu drhti raka,
kojom ju je uhvatio za zglob.
Slučajni prolaznik radoznalo se u njih zagledao, a onda zastao. - Je li s
vama sve u redu, gospođo? - pitao je.
- Je li sa mnom sve u redu, doktore? - Kerry je zapitala mirnim glasom.
Smith je ispustio njenu ruku. - Naravno. Naravno. Brzim je korakom
krenuo niz 5. aveniju.
Kerry gaje slijedila u korak. - Doktore Smith, i sami znate da ćete kad-tad
morati sa mnom razgovarati. Mislim da bi bilo pametnije kada biste
saslušali ono što vam želim reći, prije nego stvari izmaknu nadzoru i
dovedu vas u vrlo neugodan položaj.
Šutio je kao zaliven.
Uporno ga prateći, osjetila je kako ubrzano diše. - Doktore Smith, nije
važno koliko brzo hodate, jer ja mogu još brže. Hoćete li da se vratimo u
vašu ordinaciju, ili da odemo negdje u blizini na kavu? Moramo razgova-
rati. U protivnom, bojim se da ćete biti uhićeni i optuženi za potajno
praćenje jedne osobe.
- Optužen...za...što? Smith se ponovno okrenuo prema njoj.
- Prestrašili ste Barbaru Tompkins svojom pretjeranom brigom. Jeste li i
Suzanne utjerali strah u kosti, doktore? Bili ste one noći u kući kada je
umrla, zar ne? Žena i mali dječak te su večeri ispred kuće vidjeli parkiran
crni mercedes. Žena je zapamtila dio registarskog broja na pločici, broj 3 i
slovo L. Danas sam saznala da broj vašega automobila sadrži 3 i slovo L.
Nevjerojatna podudarnost, zar ne? Onda, gdje ćemo razgovarati?
Nekoliko je trenutaka samo stajao, promatrajući je pogledom punim bijesa.
Primijetila je kako bijes prelazi u ravnodušnost, dok mu se cijelo tijelo
zgurilo.
- Živim nešto niže u ovoj ulici - rekao je, ne gledajući u nju. Stigli su do
ugla i rukom je pokazao na prvu ulicu lijevo.
Kerry je njegove riječi shvatila kao poziv. Griješim li što idem k njemu,
zapitala se. Izgleda da je na rubu živčanoga sloma. Bože, živi li s njim u
stanu i domaćica?
Zaključila je da joj se sad ukazala prilika kakvu možda više neće imati, a
koju mora iskoristiti bez obzira na to hoće li ili neće u stanu biti sama s
njim. Možda ga je slomilo zaprepaštenje kada je čuo ono što mu je rekla.
Bila je sigurna da se doktoru Smithu živo fućka što je nevin čovjek iza
rešetaka, ali mu ne bi bilo svejedno da se nađe na sudu kao optuženik.
Stigli su pred zgradu broj 28 u Washington Mewsu. Smith je posegnuo u
džep, izvadio ključ, polako ga stavio u ključanicu, okrenuo ga i širom
otvorio vrata. - Kada već toliko ustrajete, uđite gospođo McGrath - rekao
je.
79
FBI je neprestano primao dojave od ljudi, koji su bili gosti u jednoj ili više
provaljenih kuća. Trenutačno su imali 12 mogućih kradljivaca, ali Si
Morgan se poveselio da je naišao na zlatnu žilu kada je u ponedjeljak
poslije podne Sheldon Landi, glavni osumnjičeni kojega su priveli na sa-
slušanje, rekao da je tvrtka za odnose s javnošću samo privid za ono čime
se stvarno bavio.
Si se u jednom trenutku ponadao da će dobiti priznanje koje je očekivao,
ali Landi je, prekomjerno se znojeći i uzrujano ispreplićući prste, tiho
prošaptao: - Jeste li ikada čuli za Teli Ali?
- To su jedne od onih petparačkih novina, zar ne? - zapitao je Si.
- Da, ali jedne od najvećih. Prodaju se u 4 milijuna primjeraka tjedno -
rekao je, hvaleći se. A onda je, gotovo nečujnim glasom, dodao: - Ovo što
ćete sada saznati, mora ostati strogo povjerljivo. Ja sam glavni urednik Teli
All-a. Ako se to ikada pročuje, ostat ću bez ijednoga prijatelja.
I time završava priča, pomislio je Si, nakon Landijevoga odlaska. Taj mali
podlac samo je sitni ogovarač koji ne bi imao hrabrosti opljačkati nečiju
kuću.
U 15 do 4 na vratima Morganove sobe pojavio se jedan od njegovih
istražitelja: - Si, na povjerljivoj liniji osiguranoj za slučaj Hamilton čeka
jedna osoba s kojom bi morao razgovarati. Zove se Grace Hoover. Njen
muž je senator Jonathan Hoover iz New Jersevja i misli da je neku večer
vidjela kradljivca kojega tražimo. Radi se o Jasonu Arnottu, ptičici čije se
ime često pojavljivalo na našim listama.
- Arnott! - Si je zgrabio slušalicu. - Gospođo Hoover, ja sam Si Morgan.
Hvala vam što ste nazvali.
Dok je pozorno slušao što mu govori, zaključio je da je Grace Hoover baš
onakav svjedok kakvog odvjetnici žele. Njeno je izlaganje bilo jasno i
obrazloženo. Kratko je i jasno objasnila kako su, kad podigne pogled iz
invalidskih kolica, njene oči vjerojatno pod istim kutom kao objektiv
skrivene kamere u kući Hamiltonovih.
- Kada gledate u gospodina Arnotta stojeći, njegovo se lice doima mnogo
širim, nego kada ga gledate iz sje-dećega položaja - rekla je. - Osim toga,
kada sam ga pitala jesmo li se već negdje sreli, napućio je usnice. Mislim
da to radi kada se pokušava usredotočiti na nešto. Jeste li primijetili usnice
na vašoj snimci? Pretpostavljam da se, u
trenutku kada ga je snimila kamera, potpuno usredotočio na brončani kipić.
Rekla bih da je pokušavao odgonetnuti je li izvornik ili krivotvorina. Čula
sam da je stručnjak za starine.
- Da, dobro ste čuli. Si Morgan je osjetio kako ga obuzima uzbuđenje.
Konačno je naletio na zlatni rudnik! - Gospođo Hoover, ne mogu naći
riječi kojima bih izrazio zahvalnost što ste nam se javili. Vjerojatno znate
da je u igri velika novčana nagrada za onoga tko otkrije kradljivca. Radi se
o svoti većoj od 100 000 dolara.
- Oh, do novaca mi uopće nije stalo - rekla je Grace Hoover. - Poslat ću ga
jednom od mnogobrojnih dobrotvornih društava.
Dok je spuštao slušalicu, Si Morgan je pomislio na račune za školarinu na
svome stolu, koje je trebao platiti za sinovljev proljetni semestar na
koledžu. Odmahnuo je glavom i uključio intercom, pozivajući svoja tri
istražitelja koja su radila na slučaju Hamilton.
Rekao im je kako želi da se Arnotta prati 24 sata dnevno. Ako je on
stvarno bio lopov, onda je sudeći po istrazi koju su prije 2 godine vodili
protiv njega, savršeno uspio zamesti svoje tragove. Sada će biti potrebno
pratiti ga neko vrijeme. Možda će ih odvesti do mjesta gdje skriva
ukradeno blago.
– Ako budemo ovoga puta mogli dokazati da je izvršio provale - rekao
je Si, naš sljedeći korak bit će taj da mu prišijemo ubojstvo gospođe
Peale. Naš šef odavno želi da se taj slučaj konačno riješi.
Predsjednikova majka nekada je igrala bridž s gospođom Peale.

8O
Iako je radna soba doktora Smitha bila pospremljena, Kerry je primijetila
da ima onaj otrcani izgled kakav poprimaju sobe izložene dugogodišnjem
nemaru. Svileni zasloni na svjetiljkama boje slonovače, kakve je imala i
njena baka i koji su joj ostali trajno urezani u sjećanju, s vremenom su
potamnjeli. Na jednom od njih jasno se vidio nagorjeli dio na kojemu je
svila pukla od prejake žarulje. Glomazni stolci s nisko spuštenim sjedištem
presvučenim samtom, škripali su pod težinom tijela.
Ta soba s visokim stropom mogla se prekrasno urediti. Kerry se činilo da
je u njoj vrijeme stalo. Podsjećala je na prostore crno-bijelih filmova iz
četrdesetih godina.
Dok je skidala kišnu kabanicu, doktor Smith je nepomično stajao, ne
pokazujući namjeru da je uzme. Tim nepristojnim držanjem kao da je želio
dati do znanja kako njen boravak mora biti kratak. Presavila je kabanicu i
prebacila je preko rukohvata stolca na koji je sjela.
Smith je ukočeno i uspravno sjedio na stolcu s visokim naslonom, na
kojem sigurno ne bi sjedio da je bio sam.
- Što želite, gospođo McGrath? Ispod naočala bez okvira, njegove su oči
djelovale neobično velike, a neprijateljski i ispitujući pogled ledio joj je
krv u žilama.
- Želim konačno čuti istinu - rekla je mirnim glasom. - Zanima me što vas
je navelo na to da tvrdite kako ste Suzanne dali nakit, kada ga je, u stvari,
dobila od drugoga muškarca. Zašto ste lagali o Skipu Reardonu? Nikada
nije prijetio Suzanne. Možda je izgubio strpljenje, a možda se i razljutio na
nju. Ali nikada joj nije prijetio, zar ne? Što vas je moglo nagnati na to da
pod zakletvom izjavite kako joj je prijetio?
- Skip Reardon je ubio moju kćer. Zadavio ju je s toliko mržnje da su joj
popucale žile u očima, tako divljački da su se rasprsnule vratne žile, a jezik
joj ispao i tako nakazno visio iz usta daje izgledala poput neke životinje
bez mozga. Glas mu je u tom trenutku puknuo. Početna bujica bijesa izlila
se u jecaj.
- Shvaćam kako ste se užasno morali osjećati dok ste gledali njene slike -
nježno je rekla. Primijetila je da je doktor Smith ne gleda. - Ali zašto za tu
nesreću stalno optužujete Skipa Reardona?
- Bio je njen muž i jasno je kao dan da je bio ljubomoran, ludo
ljubomoran. Svi su to znali. Zastao je. Gospođo McGrath, jednostavno više
ne želim o tome razgovarati. Ali ovoga trena želim znati s kojim ste me
pravom optužili da potajno pratim Barbaru Tompkins?
- Čekajte malo. Prvo ćemo razgovarati o Reardonu, doktore. Vi živite u
zabludi. Skip nije nikada bio ludo ljubomoran na Suzanne. Znao je da ima
nekoga. Kerry je malo pričekala da bi dodala: - Ali, imao je i on.
Smith se naglo trgnuo, kao da ga je netko pljusnuo.
- To je nemoguće. Bio je oženjen ljepoticom koju je obožavao.
- Vi ste je obožavali, doktore. Kerry nije namjeravala to reći, ali čim je
izgovorila te riječi, znala je da su istinite.
- Sebe ste stavili u njegov položaj, zar ne? Da ste vi bili Suzannein muž i
saznali da vas vara, bili biste pripravni ubiti, zar ne? Netremice ga je
gledala.
Lice mu je bilo nepomično poput obrazine. - Kako se usuđujete! Suzanne
je bila moja kći! - rekao je hladno.
- A sada se gubite odavde. Dignuo se i prijeteći krenuo prema njoj, kao da
će je zgrabiti i izbaciti van. Kerry je naglo ustala, uzela kabanicu i
odmaknula se od njega. Jednim je pogledom procjenila položaj i vidjela da
ga, ako bude potrebno, može zaobići i doći do vrata. - Ne, doktore - rekla
je. Susie Stevens bila je vaša kći, a Suzanne vaše djelo. Smatrali ste daje
ona zbog toga bila vaše vlasništvo, kao što to isto mislite za Barbaru
Tompkins. Doktore, bili ste u Alpineu one noći kada je Suzanne umrla.
Jeste li je vi ubili?
- Ubio Suzanne? Zar ste poludjeli?
- Ali bili ste tamo?
- Nisam!
- O, da, bili ste, a to ćemo, budite sigurni, i dokazati. Ponovno ćemo
otvoriti slučaj i izvući iz zatvora nevinoga čovjeka, koji zbog vas čami u
zatvoru. Zbog njega vas je izjedala ljubomora, doktore Smith. Kaznili ste
ga iz razloga što je on imao Suzanne, a vi ne. Ali kako ste se trudili! U
stvari, toliko ste se trudili da joj je postalo zlo od vaših stalnih zahtjeva i
brige.
- Nije istina. Riječi su se probile kroz stisnute zube. Kerrv je opazila kako
liječnikova ruka divlje drhti.
Snizila je glas i progovorila pomirljivo: - Doktore Smith, ako vi niste ubili
svoju kćer, netko drugi je to sigurno učinio. Međutim, to nije bio Skip
Reardon. Uvjerena sam da ste voljeli Suzanne na svoj način, a isto tako da
ste željeli da njen ubojica bude kažnjen. Ali, jeste li svjesni što ste učinili?
Omogućili ste Suzanneinom ubojici da se izvuče nekažnjeno. Negdje je na
slobodi, smije vam se i pjeva hvalospjeve, jer je zahvaljujući vama
izbjegao zatvor. Da imamo nakit koji nije dobila od vas, a Skip je uvjeren
da nije, pokušali bismo ustanoviti gdje je kupljen. Tako bismo mogli
saznati od koga ga je dobila. Skip je siguran da je nestao bar jedan komad i
to najvjerojatnije one noći kada je ubijena.
- Laže.
- Ne, ne laže. To tvrdi od samoga početka. Još nešto je ukradeno te noći -
sićušan okvir sa Suzanneinom slikom. Stajao je na njenome noćnom
ormariću. Jeste li ga vi uzeli?
- Nisam bio u kući one noći kada je Suzanne ubijena!
- Tko je onda te večeri posudio vaš mercedes?
- Gubite se! - zaurlao je Smith.
Kerry je znala da sada mora otići. Zaobišla ga je i kad je došla do vrata
okrenula se prema njemu. - Doktore Smith, Barbara Tompkins razgovarala
je sa mnom. Tako ste je zastrašili da je zbog vas ranije otišla na službeni
put, kako bi pobjegla od vas. Vratit će se za 10 dana, pa ćemo zajedno otići
na policiju da protiv vas podnese prijavu.
Kada je otvorila ulazna vrata, s vjetrom je u predvorje ušao hladan zrak. -
Osim, ako se u međuvremenu ne suočite s činjenicom da morate otići na
liječnički pregled i potražiti pomoć psihijatra. I, naravno, ako kažete istinu
o tome što se dogodilo one noći kada je Suzanne ubijena i date mi nakit za
koji pretpostavljate da je dobila od nekoga drugog muškarca, a ne od vas ili
Skipa.
Kada je krenula tri ulice niže gdje je ostavila auto, podigla je ovratnik
kaputa i ruke gurnula u džepove. Nije bila svjesna činjenice da doktor
Smith stoji pokraj prozora s rešetkama i prati je pogledom isto kao netko iz
auta parkiranog na 5. aveniji. Kada je nepoznati muškarac u autu vidio da
dolazi, odmah je uzeo mobitel i nekoga obavijestio o njenome posjetu
liječniku Smithu.

81
Državni je tužitelj, u suradnji s tužilaštvom Middlesexa i okruga Ocean,
dobio sudski nalog za pretres kuće i vikendice pokojnoga Bamevja
Haskella. Veći dio vremena provodio je odvojeno od žene u prekrasnoj
kući građenoj u nekoliko razina, koja se nalazila u mirnoj ulici u lijepom
gradiću Edisonu. Njegovi su susjedi izjavili novinarima da se Barnev ni s
kim od njih nije družio, ali je bio vrlo ljubazan kada bi se s nekim sreo
licem u lice.
U vikendici na Long Beach Islandu, modernoj dvokatnici s pogledom na
ocean, stalno je živjela njegova žena. Susjedi su rekli istražiteljima da je
Barnev tijekom ljeta često tu boravio, da je veći dio vremena provodio na
svom 7 metara dugom brodiću Chris-Craft, loveći ribu, da mu je, uz
ribolov, drugi hobi bio stolarija i da je u garaži uredio radionicu.
Nekoliko je susjeda izjavilo da je Barnev lani izradio ogromni regal od
bijele hrastovine i stavio ga u sobu koja je služila za odmor i zabavu, pa ih
je njegova žena pozvala kad je bio dovršen, da se dive Barnevjevom
stolarskom umijeću i činilo se da je regal Barnevjev ponos.
Istražitelji su znali da je Barnev morao imati čvrste dokaze protiv Jimmvja
Weeksa, kada se pokušao nagoditi s tužiteljem. Bili su svjesni i toga da ih
moraju pronaći prije negoli ih se dočepaju Weeksovi ljudi i unište ih.
Unatoč udovičinim prosvjedima, popraćenim krikovima i uvjeravanjima
daje Barnev bio žrtva, daje ovo njena kuća, iako se ime njenoga jadnog
muža nalazi na ulaznim vratima, pa je nemaju pravo razoriti,- oni su
nastavili svoj posao rastavljajući dio po dio, uključujući i regal od
hrastovine.
Kada su ga odmaknuli od zida, ugledali su tako veliki sef da su se u njega
lako mogli pohraniti svi službeni spisi jednoga manjeg poduzeća.
Dok su se predstavnici tiska i televizije okupljali ispred kuće, televizijske
su kamere snimile dolazak bivšega provalnika u sefove, koji je sad radio za
američku vladu. Poslije petnaest minuta otvorio je sef i nekoliko minuta
potom u 4 i 15, Les Howard je nazvao državnoga tužitelja Rovcea.
Pronađene su preslike svih službenih knjiga tvrtke Weeks Enterprises, kao
i dnevnici koje je Barnev počeo voditi prije 15 godina, zapisujući u njih
vremenskim slijedom sve Jimmvjeve sastanke, njihovu svrhu i ono o čemu
se na njima raspravljalo.
Oduševljenom Rovceu rečeno je da su pronađene i kutije od cipela s
preslikama računa skupocjenih stvari, uključujući krzna, nakit i
automobile, koje je Jimmy kupovao svojim djevojkama, a koje je Barnev
označio s Nije plaćen porez.
- Imali smo sreću i naletjeli na zlatni rudnik - Ho-ward je uvjerljivim
glasom rekao Rovceu. - Barnev je sigurno čuo onu staru izreku: Ponašaj se
prema prijatelju tako kao da će ti jednoga dana postati neprijatelj. Ovo je
sakupljao od prvoga dana, znajući da će mu poslužiti da se izvuče iz
zatvora, ako jednoga dana razotkrijemo Jimmyja.
Sudac je odgodio suđenje do sljedećega jutra, jer nije želio započeti s
ispitivanjem novoga svjedoka u 4 poslije podne. Još jedna odgoda,
pomislio je Royce. Na usnama mu je još uvijek lebdio osmijeh, izmamljen
sjajnim vijestima koje je upravo telefonski primio. - Hvala ti, Barney.
Oduvijek sam znao da će tvoja biti posljednja, rekao je na-
glas. Nakon toga je utonuo u šutnju, razmišljajući o sljedećem potezu.
Obrana je Marthu Luče, Weeksovu osobnu knjigovotkinju, odabrala za
svoga svjedoka. Već je pod prisegom izjavila da je točno i savjesno vodila
službene knjige i da ne postoji njihova preslika. Sada im se pružila prilika
da se s njom nagode, pomislio je Royce. Znao je kako je neće biti teško
nagovoriti da svjedoči za optužbu u zamjenu za oslobađanje od
dugogodišnje zatvorske kazne.

82
Jason Arnott se u nedjelju probudio kasno, osjećajući prve znakove gripe,
pa je odlučio da ne ode u Catskill, kao što je namjeravao. Dan je proveo u
krevetu, ustajući samo onda kada je morao pripremiti lagani obrok. U tak-
vim je trenucima žalio što nema stalnu domaćicu.
Ali, s druge strane, potpuno je uživao u skrovitosti svoja četiri zida, a da se
ni o koga nije spoticao. Danas je uglavnom ležao, čitajući knjige i novine,
pijući sok i drijemajući.
Svakih nekoliko sati, kao pod prisilom, vadio je iz ladice okružnicu FBI-a,
uvjeravajući se kako ga nitko ne može povezati s tim nakaznim likom na
slici.
U ponedjeljak ujutro osjećao se mnogo bolje potpuno uvjerivši samoga
sebe da slika ne predstavlja ozbiljnu opasnost. Ako se FBI-ovi agenti
pojave na vratima i podvrgnu ga uobičajenom ispitivanju, jer je bio jedan
od gostiju na zabavi Hamiltonovih, nikada ga neće moći povezati s
krađom.
U svakom slučaju, sigurno ne na osnovi te slike, kao ni po telefonskim
razgovorima, ni po jednoj slici ili starinskom predmetu u kući, ni po
jednome čeku, jer je bio krajnje oprezan, čak ni po hotelskoj predbilježbi u
Washingtonu, gdje je boravio onoga vikenda kada je izvršio provalu, jer se
uvijek prijavljivao pod lažnim imenom.
Bio je potpuno siguran. Obećao je samome sebi da će sutra, a najkasnije u
srijedu, otići u Catskill i tamo provesti nekoliko dana, uživajući u svome
blagu.
Jason nije imao pojma da su agenti FBI-a već dobili sudsku dozvolu za
prisluškivanje njegovoga telefona i da već potajno nadziru kuću. Od sada
više neće moći učiniti ni jedan korak, a da ga netko ne promatra ili slijedi.

83
Kerry je, vozeći se iz Greenvvich Villagea na Manhattanu prema sjeveru,
upala u prometnu gužvu koja je tek započinjala toga dana. U 20 do 5 izašla
je iz javne garaže u 12. ulici, a u 6 i 5 zaustavila se ispred svoje kuće i vid-
jela Geoffov volvo.
Nazvala je kući prije izlaska iz garaže i malo se smirila razgovarajući s
Robin i Alise, djevojkom koja je pazila na Robin. Obje je upozorila da ni u
kojem slučaju ne izlaze, niti otvaraju vrata bilo kome, dok se ona ne vrati.
Kada je ugledala Geoffov auto, shvatila je da nema Alisinog. Je li se
dogodilo nešto što je natjeralo Geoffa da dođe? Kerry je ugasila motor i
svjetla, izvukla se iz auta, zalupila vratima i potrčala prema kući.
Robin ju je očito čekala, jer su se ulazna vrata otvorila prije nego se uspela
stubama.
- Rob, zar se nešto dogodilo?
- Ne, mama, sve je u redu. Geoff je rekao da Alison može ići kući, jer će on
ostati sa mnom dok se ti ne vratiš.
Robin se odjednom zabrinula. - To je bilo u redu, zar ne? Mislim na to što
sam pustila Geoffa u kuću.
- Naravno. Kerry je zagrlila Robin. - Gdje je on?
- Ovdje sam - rekao je Geoff, pojavivši se na vratima kuhinje. - Mislio
sam, ako si u subotu kod Dorsovih preživjela jedan domaće pripremljeni
obrok, žrtvovat ćeš se kušajući još jedan. Jelovnik je jako skroman: janjeći
odresci, zelena salata i pečeni krumpir.
Kerry je shvatila da nije samo napeta, nego i gladna. - Izvrsno - rekla je
uzdahnuvši, dok je otkopčavala gumbe na kaputu.
Geoff se u dva koraka našao pokraj nje i pridržao kaput dok ga nije
skinula. Činilo se tako običnim da ga stavi preko jedne ruke, a drugom
zagrli Kerry i lagano je poljubi u obraz. - Težak dan u tvornici?
Kerry je samo jedan kratak trenutak zadržala glavu na mjestu gdje su se
spajali Geoffov vrat i rame, osjećajući toplinu njegovoga tijela. - Bilo je i
lakših.
- Mama, idem gore, jer moram dovršiti uradak - rekla je Robin. Ali, budući
da sam ja u opasnosti, želim točno znati što se događa. Što je rekao doktor
Smifh?
- Napiši uradak i dopusti da se prvo malo opustim. Obećajem ti da ćeš
poslije dobiti iscrpan izvještaj.
- U redu.
Geoff je u dnevnome boravku upalio plinsku peć i donio seri, koji je s
čašicama stavio na stolić. - Nadam se da se ne ponašam previše slobodno,
jer ovo ipak nije moja kuća - ispričao se.
Kerry se spustila na kauč, utonula u njegovu mekoću i izula cipele.
Odmahnula je glavom, nasmiješivši se: - Ne.
- Imam neke novosti, ali prvo je na tebi red. Reci mi kako je prošao susret
s doktorom Smithom.
- Prvo ti moram ispričati za Franka Greena. Prije no što sam otišla iz ureda,
obavijestila sam ga zašto da moram izaći ranije.
- Što je rekao na to?
- Radi se upravo o tome da nije rekao ništa, ali je to neizrečeno ostalo
visjeti u zraku. Moram biti poštena prema njemu, jer je rekao, iako teška
srca, neka ne mislim da bi on mirno pustio da nevin čovjek i dalje trune u
zatvoru, samo zbog njegove političke karijere. Slegnula je ramenima. - Da
mu bar mogu vjerovati.
- Možda bi trebala. A što je sa Smithom?
- Znam da sam mu pronašla slabu točku. Sigurna sam u to. Počeo se
slamati. Međutim, ako uskoro ne počne govoriti istinu, odvest ću Barbaru
Tompkms na policiju da ga prijavi zbog toga što je potajno prati. Kada sam
samo spomenula tu mogućnost, vidjela sam zapanjenost na njegovome
licu. Zato mislim da će radije progovoriti, tako da ćemo konačno dobiti
neke odgovore.
Zagledala se u umjetnu vatru u kaminu, a zatim polako dodala: - Geoff,
rekla sam Smithu da imamo dva svjedoka koji su one večeri vidjeli njegov
auto. Rekla sam mu u lice da je optužio Skipa kako bi sebe izvukao, jer je
on, u stvari, ubio Suzanne. Geoff, mislim da je volio Suzanne, ali ne kao
svoju kćer, vjerojatno ni kao ženu, već kao svoju kreaciju.
Okrenula se prema njemu. - Zamisli ovakav tijek događanja. Suzanne je
dozlogrdilo što se otac toliko mota oko nje i pojavljuje tamo gdje god je
ona. To mi je rekao Jason Arnott i vjerujem mu. I tako se Smith, u noći
ubojstva, dovezao kako bi je vidio. Skip je u međuvremenu došao i otišao,
baš kao što je tvrdio. Suzanne se nalazi u predvorju, stavljajući u vazu
cvijeće koje je dobila od drugoga muškarca. Nemoj zaboraviti činjenicu da
kartica s porukom nije nikada nađena. Smith je bijesan, povrijeđen i
ljubomoran. Sada mu suparnik više nije samo Skip, nego i Jimmy Weeks.
U napadu bijesa ubija Suzanne, a budući da oduvijek mrzi Skipa, uzima
karticu s porukom, izmišlja priču o tome kako se Suzanne uvijek bojala
Skipa i postaje krunskim svjedokom optužbe.
- Na taj se način nije samo riješio svoga suparnika Skipa, koji je osuđen na
30 godina zatvora, nego i policije, koja više ne traga za novim
sumnjivcima.
- Da, to zvuči uvjerljivo - polako je rekao Geoff. - Ali zašto bi se onda
Jimmy Weeks tako zabrinuo zbog ponovnoga otvaranja slučaja?
-1 ja sam o tome razmišljala. U stvari, tijek događaja mogao bi biti isti, ali
s drugom osobom. Te noći Weeks dolazi k Suzanne koju ludo voli, svađaju
se i on je ubija. A po drugoj mogućnosti događanja, Suzanne mu otkriva da
Skip ima opcije na zemlju u Pennsvlvaniji. Možda je Jimmy pred njom
izlanuo da će se graditi autocesta na tom području, pa je ubija kako to ne bi
otkrila Skipu? Mislim da je do tih opcija došao jeftino.
- Danas ste mnogo razmišljali, mlada gospođo - rekao je Geoff. - Imaš
izvrsna obrazloženja za svaku mogućnost. Jesi li možda slušala vijesti na
povratku kući?
- Mom je mozgu bio potreban odmor. Slušala sam radio postaju koja pušta
dobre stare hitove. Poslužili su umjesto sredstava za smirenje, jer bih inače
podivljala vozeći se kroz onaj gusti promet.
- Odabrala si dobru postaju. Ali da si slušala onu s vijestima, čula bi da se
u rukama državnog tužitelja nalazi sve ono što je Barney Haskell želio dati
u zamjenu za nagodbu. Barney je očito jako savjesno vodio Weeksove
poslove i sve potanko zapisivao. Ako je Frank Green dostatno pametan,
sutra će, umjesto da se i dalje odupire tvojoj istrazi, zatražiti uvid u popis
čitavoga nakita koji je Weeks kupio nekoliko mjeseci prije Suzanneine
smrti. Ako se utvrdi da joj je on poklonio komade poput narukvice s
horoskopskim znakovima, moći ćemo dokazati da je Smith lagao. Ustao je.
- Čini mi se, Kerry McGrath da vapiš za večerom. Pričekaj ovdje, a ja ću te
pozvati kad sve pripremim.
Kerry se sklupčala na kauču, pijuckajući seri. Iako je u sobi bilo ugodno
toplo, osjećala se nekako nelagodno. Nakon nekoliko trenutaka digla se i
otišla u kuhinju. - Nemaš ništa protiv ako te gledam, glavni kuharu? Ovdje
je mnogo toplije.
Geoff je otišao u 9 sati. Kada su se vrata za njim zatvorila, Robin je rekla: -
Mama, ovo te jednostavno moram pitati. Radi se o tipu kojega tata brani. Iz
onoga što si mi rekla, proizlazi da tata neće dobiti taj slučaj, zar ne?
- Ne, ako se upravo pronađenim dokazima može okriviti Weeksa.
- Hoće li to biti loše za tatu?
- Nitko ne voli izgubiti parnicu. Ali, Robin, mislim da bi za tvoga oca bilo
najbolje da se Weeksa konačno osudi.
- Jesi li sigurna da me baš Weeks želi zaplašiti?
- Jesam. Zbog toga je važno da ga što prije pove-žemo sa Suzanne
Reardon, pa više neće imati razloga da nas zastrašuje.
- Geoff je branitelj, zar ne?
- Da.
- Bi li Geoff ikada branio tipa poput Jimmvja We-eksa?
- Ne, Robin. Sigurna sam da ne bi. -I ja.
Kerry se u 9 i 30 sjetila obećanja datoga Grace i Jo-nathanu da će ih
obavijestiti o svome razgovoru s liječnikom Smithom. - Sigurna si da bi se
on mogao slomiti i priznati da je lagao? - zapitao je Jonathan koji se javio
kada ih je nazvala.
- Mislim.
Grace je slušala razgovor na drugome telefonu. - Jonathan, čekaj da ja
otkrijem svoju novost. Kerry, danas sam bila dobar detektiv, ili sam učinila
budalu od sebe.
Kad im je Kerry u nedjelju pričala o liječniku Smithu i Jimmjy Weeksu,
nije smatrala potrebnim da spominje i Jasona Arnotta. Kada je čula ono što
joj je Grace rekla o njemu, bilo joj je drago da ni jedno od njih nije vidjelo
izraz koji se pojavio na njenome licu.
Jason Arnott. Prijatelj Suzanne Reardon, koji je stalno bio uz nju. Iako se
doimao iskreno, Kerry je djelovao previše licemjerno da bi mu bezuvjetno
povjerovala. Bio je lopov, a prema onome što je Grace rekla da piše u
okružnici FBI-a, i mogući ubojica. Kako se on uklapao u zagonetku vezanu
za slučaj nazvan Ruže za mrtvu dragu?

84
Liječnik Charles Smith nepomično je sjedio satima, nakon što je prisilio
Kerry na odlazak. Ubojica! Lažljivac! Potajno prati žene! Sve te optužbe
koje mu je sasula u lice, pobuđivale su u njemu gađenje, isto onakvo kakvo
je osjećao pri pogledu na iznakaženo ili ružno lice koje je odmah izazivalo
potrebu da ga izmijeni i dade mu odgovarajući oblik i ljepotu koju su
njegove vješte ruke stvarale iz kostiju, mesa i mišića.
U tim je trenucima osjećao bijes prema vatri, nesreći ili nepravednoj igri
gena, a sada je taj gnjev bio usmjeren prema mladoj ženi koja je ovdje
sjedala, osuđujući ga.
- Potajno prati žene! Optužiti ga samo zbog toga što je želio baciti jedan
pogled na savršenstvo koje je stvorio i makar samo nakratko uživati u
njemu. Da je barem bio vidovit i predvidio na koji će mu način Barbara
Tompkins zahvaliti. I tada bi je operirao, ali oblikovao bi potpuno drukčije
lice. Lice s naboranom kožom, spuštenim vjeđama i dvjema udubinama
umjesto nosnica.
Što će se dogoditi ako McGrathova stvarno odvede Tompkinsovu na
policiju i prijavi ga? Rekla je da hoće i Smith je znao da misli ozbiljno.
Nazvala gaje ubojicom. Ubojica! Zar stvarno vjeruje da je mogao ubiti
Suzanne? Ponovno mu se u mislima javio onaj užasan trenutak kada je
pozvonio na njena vrata, a onda nastavio uporno zvoniti, sve dok nije
okrenuo kvaku i shvatio da su vrata otključana.
Suzanne je ležala u predvorju na podu, gotovo pod njegovim nogama.
Suzanne - ali to više nije bila njegova Suzanne. Izobličeno stvorenje,
krvavih i izbuljenih očiju, razjapljenih usta iz kojih je visio jezik - to nije
bila ona prekrasna žena koju je stvorio.
Čak je i njeno tijelo bilo ružno i čudno iskrivljeno. Lijeva je noga bila
ispod desne, a potpetica lijeve cipele zarila se u list desne noge. Crvene su
ruže bile razbacane po tijelu kao da su se izrugivale smrti.
Sjetio se da je stajao nad njom i pomislio na nešto neprimjereno tom
trenutku - na to da bi se upravo tako osjećao Michelangelo da je mogao
vidjeti svoj kip Pieta, razbijen i uništena lica, kakav je bio nakon što se
neki luđak prije mnogo godina obrušio na njega u bazilici Sv. Petra.
Sjećao se kako je preklinjao Suzanne, preklinjao jer se nije obazirala na
njegova upozorenja. Udala se za Re-ardona protiv njegove volje. - Ne srljaj
u taj brak, jer on nije dosta dobar za tebe. Pričekaj još neko vrijeme, pre-
klinjao ju je.
- Po tebi nitko nikada neće biti dosta dobar za mene - rekla je, vičući na
njega.
Nekako je uspio otrpjeti ljubavne prizore, koje bi vidio noću kroz njihov
prozor. Način na koji bi izmjenjivali poglede i držali se za ruke, sjedeći za
stolom. Ponekad bi Skip sjedio u velikom i udobnom naslonjaču, a
Suzanne njemu u krilu, a ponekad bi oboje tijesno pripijeni sjedili na
kauču.
Iako je, uz krajnji napor, nekako obuzdavao svoje osjećaje, Suzanne je
prevršila mjeru kada je, osjetivši da joj je koža postala pretijesna, počela
viđati druge muškarce, od kojih ni jedan nije bio vrijedan njenoga maloga
prsta. Počela je dolaziti k njemu, moleći ga da joj učini uslugu, govoreći: -
Charles, moraš reći Skipu da si mi ti ovo kupio...i ovo...i ovo.
Ili bi rekla: - Doktore, zbog čega si tako uzrujan? Pa, sam si rekao da
moram nadoknaditi sve propušteno i dobro se zabaviti. Sada se konačno
dobro zabavljam. Skip previše radi i nije nimalo zabavan. Svaki put kada
uzmeš skalpel u ruku, izlažeš se opasnosti. I ja radim to isto -izlažem se
opasnosti. Zapamti, doktore Charles, ti si velikodušan otac. Bila je svjesna
moći koju je imala nad njim i njegove strpljivosti. Kako je samo bestidno
očijukala s njim i ljubila ga.
Ubojica? Ne, ubojica je bio Skip. Dok je stajao nad Suzanneinim tijelom,
točno je znao što se dogodilo. Onaj njen muž - grubijan došao je kući i
zatekao je kako slaže cvijeće, koje je dobila od drugoga muškarca.
Podivljao je, baš kao što bih i ja, pomislio je, dok mu je pogled pao na
karticu s porukom, napola skrivenu njenim tijelom.
I tada, dok je stajao nad njom, u glavi je zamišljao cijeli događaj, koji će
iskoristiti protiv Reardona. Skip -ljubomorni muž - porota bi mogla biti
popustljiva prema čovjeku koji ubija ženu u trenutku jakoga duševnoga
uzbuđenja, pa bi se mogao izvući lakom kaznom. A možda bi ga i
oslobodili.
- Neću to dopustiti, zakleo se. Smith se sjetio kako je zatvorio oči,
pokušavajući odagnati tu stravičnu sliku njenoga izobličenoga, ružnoga
lica i prizvati si sliku Suzanne u svoj njenoj ljepoti. Suzanne, to ti
obećajem!
Obećanje nije bilo teško održati. Uzeo je karticu poslanu uz cvjeće, otišao
kući i čekao na neizbježan poziv policije koja će ga obavijestiti kako je
njegova kći Suzanne mrtva.
Tijekom ispitivanja, policiji je rekao da je Skip bio ludo ljubomoran, da se
Suzanne bojala za svoj život, pa je zatim dodao, pokoravajući se njenoj
želji, da joj je on poklonio sav nakit za koji je Skip tvrdio da ga je dobila
od nekoga drugoga muškarca.
Neka McGrathova kaže što god želi, ali ubojica je u zatvoru, gdje će i
ostati.
Bilo je skoro 10 sati kada je Charles Smith konačno ustao. Znao je da je
došao do kraja. Više nije mogao operirati. Više nije želio vidjeti Barbaru
Tompkins. Prema njoj je osjećao gađenje. Otišao je u spavaću sobu,
otvorio mali sef, skriven u ormaru i iz njega izvadio revolver.
Lako će to izvesti. Kamo će, nakon toga, otići? - pitao se. Nije vjerovao u
to da duša živi poslije smrti. Reinkarnacija? Možda. Možda će se ponovno
roditi, ali ovoga puta kao Suzannein vršnjak. Možda se zaljube jedno u
drugo. Osmijeh mu je zaigrao na usnama.
Ali, u trenutku kada je počeo zatvarati sef, pogled mu se zaustavio na
Suzanneinoj kutiji za nakit.
Možda je McGrathova bila u pravu. Možda Suzanne nije ubio Skip, već
netko drugi. Rekla je da se onaj tko je to učinio sada podrugljivo smije, jer
umjesto njega u zatvoru sjedi Skip.
Postojao je način da ispravi zlo koje je učinio. Ako Reardon nije bio
ubojica, onda će McGrathova dobiti dokaz na osnovi kojega će uhvatiti
pravoga ubojicu.
Uzeo je kutiju s nakitom, na nju stavio pištolj i sve odnio u radnu sobu.
Unaprijed određenim pokretima izvadio je papir za pisanje i odvrnuo
kapicu nalivpera.
Kada je završio pisanje, zamotao je kutiju zajedno s pismom i stavio u
posebnu poštansku omotnicu, koju je držao kod kuće da mu se nađe pri
ruci. Paket je naslovio na Kerry McGrath, pomoćnu tužiteljicu okruga
Bergen, Hackensack, New Jersev. Bilo je to mjesto stanovanja kojega se
dobro sjećao.
Obukao je kaput i oko vrata stavio šal. Otpješačio je osam ulica do
poštanskoga sandučića za pakete, koji je povremeno koristio.
Kući se vratio uli sati. Skinuo je kaput, uzeo pištolj, otišao u spavaću sobu,
ispružio se na krevetu, još uvijek potpuno odjeven. Ugasio je sva svjetla,
osim onoga koje je osvjetljavalo Suzanneinu sliku.
Okončat će ovaj dan gledajući je i započeti novi život kada otkuca ponoć.
Nakon donesene odluke, osjetio je olakšanje i smirenje, pa čak i sreću.

U 11 i 30 začuo je zvonjavu na vratima. Tko je to, pitao se. Razljućen,

pokušao ju je zanemariti, ali nečiji prst uporno je pritiskao zvono. Bio je
siguran da zna o čemu se radi. Jednom se dogodila nesreća na uglu ulice i
susjed je dotrčao po njega. Na kraju krajeva, bio je liječnik. Ako se
dogodila nesreća, može bar još jednom upotrijebiti svoju vještinu.
Liječnik Charles Smith otključao je i otvorio vrata, a onda se, u trenutku
kada mu je metak uletio između očiju, svom težinom svalio na vrata.

Utorak, 7. studenoga

85
Kada je Geoff Dorso u utorak u 9 stigao u svoj ured, u čekaonici su ga već
čekale Deidre Reardon i Beth Tay-
Beth se ispričala u ime obje. - Geoff, oprosti što smo se pojavile
nenajavljeno - rekla je, ali Deidre sutra ujutro mora ići u bolnicu na
angioplastiku. Znam da će biti mnogo mirnija, ako s tobom kratko
porazgovara i dade ti Suzanneinu sliku o kojoj smo razgovarali neki dan.
Deidre Reardon zabrinuto ga je gledala. - Oh, ma daj Deidre - srdačno je
rekao Geoff- znaš da ti nisu potrebne isprike da bi me vidjela. Zar nisi
majka moga najdražega klijenta?
- Ma da. Samo me brine svota koju ćeš naplatiti -promrmljala je s
olakšanjem, koje joj je izmamilo osmijeh, dok ju je Geoff primio za ruke. -
Užasno mi je neugodno zbog načina na koji sam prošloga utorka upala u
ured Kerry McGrath i ponijela se prema njoj kao da je smeće, da bih onda
saznala kako netko prijeti njenome djetetu, jer želi pomoći mome sinu.
- Uvjeravam te da Kerry zna kako si se osjećala toga dana. Dođite u moj
ured. Siguran sam da je aparat za kavu već uključen.
- Ostat ćemo samo pet minuta - obećala je Beth, dok je Geoff pred nju
stavio šalicu svježe kave. - I nećemo ti oduzimati tvoje vrijeme govoreći o
tome kako smo presretne, jer se konačno pojavila prava nada za Skipa.
Dobro znaš kako se osjećamo i koliko smo ti zahvalne za sve ono što činiš.
- Kerry je jučer kasno poslije podne bila kod doktora Smitha - rekao je
Geoff. - Misli da se počeo slamati. Ali dogodile su se i druge stvari.
Ispričao im je o prijepisima Weeksovih službenih knjiga, nađenih u
vikendici Barnevja Haskella. Mislim da konačno možemo otkriti nakit, za
koji pretpostavljamo da je Weeks poklonio Suzanne.
- Zbog nakita smo i došle ovamo - rekla je Deidre Reardon. - Sjećaš se da
sam rekla kako imam Suzanneinu sliku na kojoj se vidi starinska
dijamantna igla? Čim sam se u subotu navečer vratila kući iz zatvora, htjela
sam sliku izvaditi iz smotka, ali je nisam našla. U nedjelju i jučer prevrnula
sam čitav stan, tražeći je. Kao što to uvijek biva, nisam je mogla naći. Ni
sama ne znam kako sam mogla biti tako glupa da je u jednom trenutku
stavim u plastični omot i spremim među svoje isprave. No, kako bilo da
bilo, konačno sam je našla. Budući da smo neki dan toliko razgovarali o
nakitu, smatrala sam kako je važno da je imaš.
Dala mu je omotnicu od čvrstoga smeđega papira, iz koje je Geoff izvadio
presavijenu stranicu iz Palisades Community Lifea, tjednih novina srednje
veličine. Kad je izravnao stranicu, primijetio je datum - 24. travnja, od pri-
je gotovo 11 godina, a nešto manje od mjesec dana prije Suzanneine smrti.
Skupna slika, snimljena u Palisades Country Clubu, zauzimala je prostor
od četiri stupaca. Geoff je odmah prepoznao Suzanne Reardon. Svojom
izvanrednom ljepotom izdvajala se od ostalih na slici. Stajala je malo
ukoso i fotoaparat je uhvatio dijamante koji su blještali na njenome
ovratniku.
- To je dvostruka igla koja je nestala - objasnila je Deidre, pokazujući na
nju. - Skip se ne može sjetiti kada ju je posljednji put vidio na njoj.
- Drago mi je da imam tu sliku - rekao je Geoff. - Kada dobijemo preslik
Haskellovih knjiga, možda ćemo moći ući igli u trag.
Izraz nade na njihovim licima, parao je srce. Bože, nemoj dopustiti da ih
iznevjerim, molio je u sebi, prateći ih do čekaonice. Na vratima je zagrlio
Deidre. - Pazi, moraš otići na angioplastiku, oporaviti se i biti zdrava kao
drijen, u trenutku kad budeš Skipu otvorila vrata.
- Geoff, nisam tako dugo hodala bosa kroz pakao da bih sad odustala.
Nakon što je obavio telefonske razgovore s klijentima i riješio neka goruća
pitanja, Geoff je odlučio nazvati Kerrv. Možda bih joj faxom trebao poslati
sliku koju je donijela Deidre. Jednostavno želim s njom razgovarati, priz-
nao je samome sebi.
Kada je tajnica prebacila poziv, naježio se, čuvši Kerrvn prestrašeni glas. -
Upravo sam otvorila paket koji mi je poslao doktor Charles Smith. U
njemu se nalazi pismo, Suzanneina kutija za nakit i kartica koja je uručena
zajedno s ružama. Geoff, on priznaje da je lagao o nakitu i Skipu i kaže da
će, dok budem čitala njegovo pismo, on već biti mrtav.
- Moj Bože, Kerry, zar je...
– Ne. Vidiš, Geoff, on nije izvršio samoubojstvo. Malo prije nazvala
me gospođa Carpenter. Budući da se doktor Smith danas ujutro nije
pojavio u ordinaciji i nije odgovarao na telefonske pozive, otišla je
njegovoj kući. Vrata su bila odškrinuta, pa je ušla i našla Smitha na
podu u predvorju. Netko ga je ubio i prevrnuo cijelu kuću. Geoff, zar
je ubijen zato što se netko bojao da bi mogao promijeniti svoj
prvobitni iskaz, a kuću je pretražio, pokušavajući naći nakit? Geoff,
reci mi tko to radi? Zar će Robin biti sljedeća žrtva?

86
Kada je Jason Arnott u 9 i 30 toga jutra pogledao kroz prozor, vidio je
oblačno nebo koje je samo pojačalo njegovo ionako tjeskobno
raspoloženje. Zbog gripe je pre-ležao cijeli vikend i, premda mu je bilo
bolje, još uvijek je osjećao bol u nogama i rukama. Ali nije mogao
odagnati predosjećaj da će se nešto loše dogoditi.
Naravno, mučila ga je ta prokleta slika, koju je poslao FBI. Isto tako se
osjećao one noći nakon što je provalio u kuću kongresmena Pealea. U
prizemlju je gorjelo nekoliko svjetiljaka, koje su se same palile, ali na katu
su sve sobe bile u mraku. U trenutku kada je silazio stubama, noseći sliku i
mali čelični sef koji je obio, začuo je kako se netko počeo uspinjati na kat.
Jedva je imao toliko vremena da slikom sakrije lice, prije nego su zasjala
sva svjetla u predvorju.
Kada je začuo prestrašeni uzdah i drhtavi glas Oh, moj Bože, znao je da se
vratila kongresmenova majka. Nije ju želio ozlijediti. Bez razmišljanja je
potrčao prema njoj, držeći sliku ispred lica kao štit, namjeravajući je samo
srušiti, strgnuti joj naočale s lica i pobjeći. Bez njih je bila slijepa kao
krtica, što je saznao tijekom dugoga razgovarao na svečano otvorenoj
zabavi njenoga sina.
Ali, lupio ju je po glavi teškim okvirom slike jače no što je namjeravao
tako da je posrnula i natraške se otkotrljala po stubama. Kad je čuo njen
samrtni hropac, znao je da je mrtva. Mjesecima nakon toga stalno se
osvrtao, očekujući da mu se približi netko s lisicama u rukama.
A sada, bez obzira na to koliko se uvjeravao u suprotno, osjećao je
peckanje u želucu, gledajući sliku koju mu je poslao FBI.
Nakon toga užasnoga događaja u kući Pealeovih, jedinu utjehu nalazio je u
remekdjelu Johna Whitea Alexan-dera Odmor, koja je bila blagdan za
njegove oči. Stajala je na zidu spavaće sobe u Catskillu, baš kao i kod Pea-
leovih. Zabavljala ga je pomisao na to da tisuće ljudi dolazi u Metropolitan
Museum of Art, kako bi se divili slici San istoga umjetnika. Njemu je
osobno bio draži Odmor. Na toj slici tijelo ljepotice koja leži, ima iste one
obline kao i na slici San, ali njene sklopljene oči i požudni izraz lica sve su
ga snažnije podsjećali na Suzanne.
Vrlo malen okvir s njenom slikom držao je na noćnome ormariću u istoj
sobi, što je udvostručavalo njegov užitak, iako krivotvorina Fabergea nije
bila dostojna Suzanneine izvanredne ljepote. Mramorni noćni ormarić s
pozlatom bio je savršen primjerak iz razdoblja Gothic Re-vivala, a dočepao
ga se kada je provalio u kuću Merrima-novih i gotovo je ispraznio. Sve
ukradene predmete toga je puta prevezao u iznajmljenom kamionetu.
Odlučio je prije odlaska u Catskill, nazvati domaćicu i najaviti svoj
dolazak. Uživao je kada god bi po dolasku zatekao toplu kuću i pun
hladnjak. Ovoga puta neće zvati s kućnoga telefona, nego će se tijekom
vožnje javiti s mobitela, koji je bio prijavljen pod lažnim imenom.
U kombiju, nalik na onaj koji ljudi iz plinare koriste za odlazak na rad, čuo
se zvuk, koji je upozorio da je Arnott upravo nekoga nazvao. Agenti su se
pobjednički smiješili, slušajući razgovor. - Mislim da ćemo konačno otkriti
jazbinu naše lisice - rekao je stariji agent. Slušali su sve dok Jason nije
završio razgovor riječima: - Hvala, Maddie. Krećem za jedan sat i stići ću
do 13 sati. Maddie je odgovorila jednoličnim glasom: - Sve ću pripremiti.
Možete se potpuno osloniti na mene.
87
Frank Green vodio je jednu parnicu, pa ga je Kerry tek u podne mogla
obavijestiti o ubojstvu liječnika Smitha i o paketu koji je, kasnom
jutarnjom poštom, primila od njega. Sada je bila potpuno sabrana i čudila
se kako je mogla izgubiti živce dok je razgovarala s Geoffom. Ali o svojim
će osjećajima razmišljati poslije. Trenutačno je njen strah bio ublažen
spoznajom da je Joe Palumbo bio ispred Robinine škole, čekajući da je
odveze kući i ostane s njom dok se Kerry ne vrati.
Green je pomnjivo proučavao sadržaj kutije uspoređujući svaki komad
nakita s onim koje je Smith nabrojao u pismu poslanom zajedno s paketom.
- Narukvica s ho-roskopskim znakovima - pročitao je. - Evo je ovdje. Sat
sa zlatnim brojkama, podlogom od slonovače i zlatnim remenom,
ukrašenim dijamantima. U redu. Tu je. Prsten s dijamantima i smaragdima.
I on je ovdje. Starinska narukvica s dijamantima. Sastoji se iz tri tanje
narukvice, spojene dijamantnim kopčama. Podigao ju je. - Prekrasna je! -
Da. Sjećaš se da ju je Suzanne nosila kada je ubijena. Postojao je još jedan
komad nakita, a to je dijamantna igla, odnosno dvostruka igla, koju je
potanko opisao Skip Reardon. Doktor Smith je ne spominje, jer je očito
nije imao, ali Geoff mi je upravo faksom poslao Suzanneinu sliku iz
mjesnih novina, na kojoj se igla jasno vidi, a koju je nosila samo nekoliko
tjedana prije nego je ubijena. Igla se nikada nije pojavila na popisu stvari
nađenih one noći u kući. Ako je usporediš s narukvicom, vidjet ćeš da su
oba komada slične izrade i očito stari. Ostali su komadi lijepi, ali moderno
oblikovani.
Kerry je pomnjivo pogledala sliku i shvatila zbog čega je Deidre Reardon
rekla da je igla podsjeća na majku s djetetom. Kao što je objasnila, igla je
bila rađena iz dva dijela - većega u obliku cvijeta i manjega u obliku
pupoljka, oba spojena lančićem. Zbunjeno je gledala iglu na slici, jer joj se
činila tako poznatom.
- Pričekat ćemo i vidjeti ne spominje li se možda u knjigama koje je vodio
Haskell - obećao je Green. - Ovo moramo konačno izvesti na čistac. Možeš
li mi reći, je li Suzanne od oca tražila da laže i kaže Skipu kako joj je on
poklonio sav nakit, koji navodi u pismu?
- Ono što je Smith napisao u pismu, potpuno se slaže s onim što sam u
subotu čula od Skipa Reardona.
Green je odložio Smithovo pismo. - Kerry, je li te netko možda jučer
slijedio, dok si išla doktoru Smithu?
- Vjerojatno. Upravo zbog toga sam tako užasno zabrinuta za Robin.
- Večeras ćemo postaviti policijski auto ispred tvoje kuće, ali bio bih
mnogo mirniji kada biste vas dvije otišle na neko sigurnije mjesto, zbog
svega onoga što se može dogoditi. Jimmy Weeks životinja je stjerana u
kut, spremna na sve. Royce bi ga mogao srediti zbog utaje poreza, ali, na
osnovi onoga što si otkrila, možemo ga optužiti i za ubojstvo.
- Misliš zbog kartice koju je Jimmy poslao zajedno s ružama? Grafolozi su
već proučili rukopis. Kerry je podsjetila Greena na papirić nađen u džepu
Haskellovog odvjetnika, nakon što su obojica ubijeni.
- Točno. U cvjećarnici nije nitko napisao te note. A možeš li zamisliti da ih
netko kazuje telefonski? Koliko je meni poznato, Weeks je prilično dobar
glazbenik-ama-ter. Svaka zabava oživi kada on sjedne za glasovir. Tako je
glazbeno sposoban. S karticom, i u slučaju da se među Haskellovim
računima nađu i oni koji odgovaraju nakitu koji imamo, slučaj Reardon
kreće u novu utakmicu.
- Ako se Skipu odobri novo suđenje, moći će izaći uz jamčevinu i na
slobodi čekati njegov početak, ili će se odbaciti svi navodi iz optužnice -
Kerry je rekla mirnim glasom.
- Ako predviđanje uspije i ja bih to isto predložio - Green se složio.
- Frank, moram još nešto reći. Znamo da nas Jimmy Weeks želi zaplašiti i
tako spriječiti da nastavimo istragu. Ali on to radi iz jednoga drugoga
razloga, a ne iz onoga koji smo mislili. Saznala sam daje Weeks otkupio
Skipove opcije na vrijedno zemljište u Pennnsvlvaniji, kad ih je Skip
morao prodati da bi namaknuo novac za sudske troškove. Weeks je dobio
obavijesti iznutra, pa je cijela transakcija najvjerojatnije protuzakonita. To
sigurno nije tako težak zločin kao ubojstvo - i, naravno, još uvijek nismo u
to sto posto sigurni. On je možda ubio Suzanne -ali ako porezne vlasti
znaju na koji je način došao do opcija, to će, zajedno s optužbom za utaju
poreza, biti dostatno da ga se zatvori na duže vrijeme.
- Misliš da je zabrinut zbog tvoje istrage u slučaju Reardon iz
jednostavnoga razloga, jer bi na površinu mogli isplivati njegovi prijašnji
nezakoniti poslovi? - zapitao je Green.
- Da, to je lako moguće.
- Ali, jesi li sigurna kako je to dostatan razlog da preko Robin zaprijeti
tebi? To mi se čini malo pretjeranim. Green je odmahnuo glavom.
- Frank, od svoga bivšega muža saznala sam da je Weeks toliko
nemilosrdan i drzak da ne bi prezao ni pred čim kako bi spasio vlastitu
kožu, te da za njega težina optužbe ne igra nikakvu ulogu - to bi moglo biti
ubojstvo, ali i obična krađa novina. Ali, uza sve to, postoji još jedan razlog
zbog kojega nam pretpostavka o ubojstvu ne bi prošla da i dokažemo kako
je imao vezu sa Suzanne - rekla je Kerry. A onda mu je ispričala sve o vezi
Jasona Arnotta i Suzanne i o pretpostavci Grace Hoover po kojoj je Arnott
vješt kradljivac.
- Pa, ako i je kradljivac, povezuješ li ga na osnovi toga s ubojstvom
Suzanne Reardon? - zapitao je Green.
- Nisam sigurna u to - polako je odgovorila Kerry. - Sve ovisi o tome je li
povezan s tim krađama ili nije.
- FBI nam može odmah faksirati svoju okružnicu -rekao je, pritisnuvši
tipku na intercomu. - Saznat ćemo kako napreduje njihova istraga.
Za manje od pet minuta tajnica je donijela okružnicu i Green joj je pokazao
na telefonski broj otipkan na okružnici: - Neka me odmah spoje s glavnim
agentom zaduženim za ovaj slučaj.
Nakon minute, Green je već razgovarao sa Si Mor-ganom. Uključio je
zvučnik na telefonu, kako bi i Kerry čula razgovor.
- Klupko se počinje odmotavati - rekao je Morgan. Arnott u Catskillsu ima
još jednu kuću. Pokušat ćemo pozvoniti na vrata i izvidjeti hoće li
domaćica htjeti s nama razgovarati. Obavještavat ćemo vas o tome kako
napredujemo.
Kerry je čvrsto stisnula rukohvate na stolcu i okrenula se prema zvučnku iz
kojega je dolazio ravnodušan glas:
- Gospodine Morgan, ovo je naročito važno. Ako možete stupiti u vezu s
vašim agentom, recite mu da se raspita za vrlo mali jajoliki okvir za slike,
izrađen od plave gleđi i ukrašen sitnim biserićima. U njemu se može, a i ne
mora, nalaziti slika prekrasne tamnokose žene. Ako ga nađete, onda ćemo
Jasona Arnotta moći povezati s ubojstvom.
- Još uvijek mogu s njim stupiti u vezu. Reći ću mu da se raspita za okvir i
javit ću vam čim nešto saznam, obećao je.
- O čemu se radi? - zapitao je Green, isključivši zvučnik.
- Skip Reardon od početka tvrdi da je, u noći kada je Suzanne ubijena, iz
njihove spavaće sobe nestao sićušni okvir, krivotvorina Fabergea. A isto
tako i starinska igla. Te dvije stvari nisu nikada pronađene. Kao da su
propale u zemlju.
Kerry se nagnula i uzela dijamantnu narukvicu. - Pogledaj je. Dolazi iz
jednoga drugoga svijeta i potpuno se razlikuje od ostaloga nakita. Podigla
je Suzanneinu sliku.
- Čudno, ali čini mi se da sam već vidjela sličnu iglu -veću spojenu s
manjom. Možda mi se to čini zato, jer su je Skip i njegova majka stalno
spominjali tijekom istrage. Dosje o istrazi toliko sam puta čitala da mi se
već počelo vrtjeti u glavi.
Narukvicu je vratila u kutiju. - Jason Arnott i Suzanne provodili su mnogo
vremena zajedno. Možda nije bespolac, iako se trudi da ostavi takav
dojam. Frank, razmisli o tome na ovaj način. Recimo da je i on zaljubljen u
nju i poklanja joj starinsku iglu i narukvicu. To je nakit kakav odgovara
njegovom ukusu i kakav bi on odabrao. A onda shvaća da ga vara s
Jimmvjem Weeksom. Slučajno dolazi kući one večeri i zatječe je s ružama
i karticom i misli da su od Jimmvja.
- Misliš da je ubija i uzima iglu.
- I njenu sliku. Po onome što mi je rekla gospoda Reardon, to je prekrasan
okvir.
- A zašto ne i narukvicu?
- Dok sam te jutros čekala, pregledala sam slike snimljene prije nego je
tijelo odneseno. Na lijevoj je ruci imala tešku pletenu narukvicu od zlata.
Možeš je vidjeti na ovoj slici. Dijamantna se narukvica na drugoj ruci ne
vidi. Provjerila sam zapisnik. Ne vidi se, jer je bila povučena ispod
rukava bluze. Prema izvještaju liječnika, narukvica je imala novu čvrstu
kopču. Možda ju je u posljednjem trenutku odlučila skinuti, ali je kopča
bila tako čvrsta da to nije mogla učiniti. Ili shvaća da je napadač, od koga
ju je vjerojatno dobila, želi uzeti natrag, pa je brzo skriva ispod rukava. Ne
zna se pravi razlog zbog kojega je narukvicu povukla ispod rukava, ali,
bilo kako bilo, napadač je nije pronašao.
Dok su čekali da se Morgan javi, Green i Kerry su počeli pripremati
okružnicu sa slikama svakoga pojedinoga komada nakita koja će se
razaslati draguljarima u New Jersevju.
Frank je u jednom trenutku rekao: - Kerry, shvaćaš li da ćemo, na osnovi
dojave senatorove žene, uloviti ubojicu majke kongresmena Pealea, ako je
točna njena slutnja i pretpostavka. A ako Arnotta uspijemo povezati sa slu-
čajem Reardon...
Frank Green, kandidat za guvernersko mjesto, pomislila je Kerrv. Već sada
pokušava smisliti kako će objasniti činjenicu što je osudio nevinoga
čovjeka! To je politika, pretpostavljam, rekla je u sebi.

88
Maddie Platt nije bila svjesna da ju je auto u stopu pratio do
samoposluživanja gdje je obavila kupnju, brižno odabravši hranu koju je
naručio Arnott. Nije ih primijetila ni dok se vozila do izlaza iz Ellenvillea i
dalje uskom zavojitom cestom sve do velike kuće, čiji je vlasnik bio čovjek
kojega je poznavala pod imenom Nigel Grey.
Ušla je u kuću, iznenadivši se kada je nakon 10 minuta začula zvono na
ulaznim vratima. Nitko nikada nije dolazio u kuću. Štoviše, gospodin Grey
dao je stroge upute da se nikoga ne smije pustiti u kuću. Neće otvoriti
vrata, sve dok ne sazna tko je.
Kad je provirila kroz bočni prozor, na vrhu stuba ugledala je uredno
obučenoga muškarca. Vidio ju je i odmah podigao značku, predstavljajući
se kao agent FBI-a. - FBI, gospođo. Molim vas da otvorite vrata kako
bismo mogli razgovarati.
Maddie je uzrujano otvorila vrata. Sada je stajala samo nekoliko
centimetara od značke koja je imala pravi pečat FBI-a i sliku agenta.
- Dobar dan, gospođo. Ja sam Milton Rose, agent FBI-a. Nisam vas
namjeravao prestrašiti ili uznemiriti, ali je neobično važno da razgovaramo
o Jasonu Arnottu. Vi ste njegova domaćica, zar ne?
- Gospodine, ne poznajem nikakvoga Jasona Arnot-ta. Vlasnik je kuće
gospodin Nigel Grey, za koga radim već nekoliko godina. Očekujem ga
ovo poslije podne, odnosno trebao bi uskoro stići. Odmah vam moram reći
-dao mi je stroge upute da bez njegovog dopuštenja ne mogu nikoga pustiti
u kuću.
- Gospođo, ne namjeravam ući. Nemam nalog za pretres. Ali, bez obzira
na to, moramo razgovarati. Vaš gospodin Grey u stvari je Jason Arnott, za
kojega pretpostavljamo da je izvršio više pljački umjetničkih djela i drugih
dragocjenih predmeta. Možda je odgovoran i za ubojstvo postarije žene,
majke jednoga kongresmena, koja ga je najvjerojatnije iznenadila prilikom
provale u njenu kuću.
- O, moj Bože - rekla je Maddie, uzdahnuvši. - Naravno, gospodin Grey
ovdje uvijek boravi sam, ali pretpostavljala je da u Catskill dolazi kako bi
se sklonio od drugih ljudi i opustio se. Sad je shvatila da se ovdje možda
sklanjao iz drugih razloga.
Agent Rose opisao je mnoga ukradena umjetnička djela i druge predmete,
koji su nestali iz kuća u kojima je Arnott prije toga bio kao gost. Teška je
srca potvrdila da se gotovo svi ti predmeti nalaze u kući. Ah, da, i sićušni
jajoliki okvir od gleđi, ukrašen biserićima, sa slikom lijepe žene, nalazi se
na njegovome noćnom ormariću.
- Gospođo, znamo da će uskoro doći. Moram vas zamoliti da pođete s
nama. Sigurni smo da niste znali što se ovdje događa i nećete imati
nikakvih neprilika. Ali telefonom ćemo zatražiti sudski nalog za pretres
kuće gospodina Arnotta pa ćemo ga uhititi.
Agent Rose oprezno je odveo zbunjenu Maddie do auta. - Jednostavno ne
mogu vjerovati - rekla je. - Nisam imala pojma što se događa.

89
Martha Luče, koja je 20 godina bila knjigovotkinja Jamesa Forresta
Weeksa, u 12 i 30 preplašeno se skrutila u uredu državnoga tužitelja
Brandona Rovcea, stiščući u ruci vlažni rupčić.
Royce joj je upravo pročitao izjavu, koju je prije nekoliko mjeseci dala pod
prisegom.
- Ostajete li još uvijek pri onome što ste rekli onoga dana? - pitao je Royce,
lupkajući po stolu papirima koje je držao u ruci.
- Rekla sam ono što sam smatrala istinitim, odgovorila je jedva čujnim
glasom. Nervozno je ispod oka pogledavala naizmjence u
stenodaktilografkinju i svoga nećaka, mladoga odvjetnika kojega je
nazvala u strahu, kad je saznala za uspješno obavljen pretres Haskellove
vikendice.
Royce se nagnuo prema njoj: - Gospođice Luče, nemam riječi kojima bih
izrazio težinu položaja u kojemu se nalazite. Ako nastavite lagati pod
prisegom, to radite na osobnu odgovornost. Imamo dosta dokaza kojima
ćemo pokopati Jimmvja Weeksa. Otkrit ću svoje karte. Budući da smo na
tako okrutan način ostali bez Barnevja Haskella, jako bi nam pomoglo
kada biste bili naš živi svjedok -naglasio je riječ živi - kako bi bio što
uvjerljiviji. - Ako odbijete svjedočiti protiv Weeksa, mi ćemo ga i bez vas
optužiti, ali u tom ćemo se slučaju, gospođice Luče, nakon njega
pozabaviti s vama. Krivokletstvo i ometanje pravde teški su prekršaji, kao i
poticanje na utaju poreza i pomaganje pri tome.
Uvijek plašljivo lice Marthe Luče snuždilo se i tada je počela jecati. Njene
blijedoplave oči odmah su pocrve-njele od suza koje su počele
nezaustavljivo teći. - Mama je bila tako dugo bolesna, a gospodin Weeks je
platio sve njene bolničke račune.
- Lijepo od njega - rekao je Royce. - Ali to je učinio s novcem poreznih
obveznika.
- Moja klijentica ima pravo na šutnju - piskutljivim je glasom rekao nećak,
odvjetnik.
Royce ga je ošinuo pogledom. - To već znamo, odvjetnice. Vašoj klijentici
možete isto tako reći da baš nismo previše sretni kad u zatvor trpamo
sredovječne žene, koje svoju odanost iskazuju zločincima. Ovoga smo
puta, ali samo ovoga puta, spremni vašoj klijentici ponuditi potpunu
slobodu u zamjenu za njenu bezuvjetnu suradnju. Nakon toga bit će
prepuštena samoj sebi. Ali, svakako podsjetite vašu klijenticu - Rovceov je
glas u tome trenutku postao krajnje podrugljiv - kako je Barnev Haskell
toliko odugovlačio s prihvaćanjem uvjeta nagodbe, daje izgubio priliku da
je konačno sklopi.
- Potpunu slobodu? - zapitao je nećak, odvjetnik.
- Da. Osim toga, gospođicu Luče ćemo odmah staviti pod zaštitu, jer ne
želimo da joj se bilo što dogodi.
- Teta Martha... - mladi je čovjek progovorio slomljenim glasom.
Prestala je šmrcati. - Znam, dragi. Gospodine Royce, vjerojatno sam
oduvijek dvojila da gospodin Weeks...

9O
Vijest da su, u skrivenom sefu u vikendici Barnevja Ha-skella, pronađeni
prijepisi Weeksovih poslovnih knjiga, na Boba je Kinellena djelovala
poput pogrebnoga zvona, jer je s njom pokopana i nada da bi ga mogao
osloboditi.
Čak je i njegov tast, uvijek smireni Anthonv Bartlett, jasno počeo
sagledavati ono neizbježno.
Ovoga utorka ujutro, državni tužitelj Royce zatražio je i dobio jednosatno
produženje stanke za ručak. Bob je pretpostavljao što znači taj postupak.
Martha Luče, zbog svoga plahoga i iskrenoga držanja, bila je jedna od
njihovih najuvjerljivijih svjedokinja, a sad je očito promijenila strane i
pristala svjedočiti u korist optužbe.
Ako je Haskell stvarno imao prijepise poslovnih knjiga, onda su joj sigurno
zaprijetili zbog lažnoga svjedočenja koje joj je visjelo kao mač nad
glavom.
Propali su, ako je Martha Luče stvarno postala svjedokom optužbe u
zamjenu za sigurnost.
Bob Kinellen je šuteći sjedio u sudnici, gledajući oko sebe, samo da
izbjegne pogled svoga klijenta. Osjećao je užasan umor i iscrpljenost, kao
da je danima kopao u rudniku, pitajući se kada je osjetio prve znakove.
Razmišljajući o proteklim danima, odjednom je dobio odgovor. Započelo
je onoga dana kada sam prenio prijetnju, koja se odnosila na moje dijete,
rekao je u sebi. U proteklih 11 godina držao se slova zakona. Jimmy
Weeks, kao svako drugi, imao je pravo na odvjetnika i njegov se posao sa-
stojao u tome da ga brani, što je i radio služeći se zakonskim sredstvima.
Ako su se rabila i druga sredstva, on za njih nije znao, ili nije želio znati.
Ali na ovome suđenju pokušavao se izigrati zakon. Weeks je nedavno
otkrio razlog zbog kojega je tražio da član porote bude gospođa Wagner.
Njen je otac čamio u zatvoru u Kalifomiji, jer je prije 30 godina pobio sve
članove obitelji koja je taborovala u nacionalnom parku Yo-semite. Znao
je, dakle, kako je Weeks namjerno prešutio činjenicu da je otac porotnice
Wagner u zatvoru i iskoristio
to u svoju korist, što se kosilo s moralnim načelima. Sklizanje na ledu je
završilo. Bio je svjestan toga da je prešao granice dozvoljenog. Još uvijek
mu je u ušima odzvanjao ustrašeni krik koji je izletio iz usta njegove kćeri,
dok je gledala kako se on i Kerry bore oko listića s ispisanom porukom.
Osjećao je neizreciv stid, koji je palio njegovu utrobu. Kako joj je Kerry
objasnila taj prizor? Tvoj je otac upravo prenio prijetnju svoga klijenta,
koja se odnosi na tebe. Njegov je klijent prošli tjedan platio čovjeka da ti
onako utjera strah u kosti.
Jimmy Weeks luđački se bojao zatvora. Nepodnošljiva je bila i sama
pomisao na to da ga zatvore između četiri zida, pa je bio pripravan na sve
da izbjegne tu mogućnost.
Jimmy se počeo ponašati poput ranjene zvijeri. Ručali su u odvojenoj
prostoriji restorana koji je bio nekoliko kilometara udaljen od zgrade suda.
Nakon što su naručili jelo, Jimmy je naglo rekao: - Ne želim za ovim
stolom čuti ni jednu riječ o sklapanju nagodbe. Jasno?
Bartlett i Kinellen šuteći su čekali.
- Mislim da ne možemo računati na onoga porotnika-slabića, koji ima
bolesnu ženu. Taj će se sigurno slomiti.
To sam ti mogao odavno reći, pomislio je Bob. Nije želio o tome
razgovarati. Ako je njegov klijent pokušao potkupiti porotnika, to je
učinjeno bez njegovoga znanja, pokušao je umiriti svoju savjest. A Haskell
je bio slučajna žrtva nekoga pljačkaša, začuo je unutrašnji glas, koji se
izrugivao.
- Bobby, iz svojih sam izvora saznao da šerifov službenik, zadužen za
porotu, tebi duguje uslugu - rekao je Weeks.
- O čemu govoriš, Jimmy? - pitao je Kinellen, igrajući se vilicom po
tanjuru.
- Znaš dobro o čemu govorim. Izvukao si njegovoga sina iz gadnoga sosa,
zbog čega ti je on vječno zahvalan.
- I?
- Bobby, mislim da šerifov službenik mora onoj uobraženoj čistunki
Wagnerici dati do znanja kako će priča o njenome ocu ubojici ispuniti
naslovnice najčitanijih novina, ako ne bude kod donošenja odluke dala glas
u moju korist.
Legni sa psima i probudit ćeš se pun buha, upozorila ga je Kerry prije nego
se rodila Robin.
- Jimmy, već imamo osnove za novo suđenje jer nije obznanila tu činjenicu
koja je postala naše najjače sredstvo. Ne moramo tražiti dalje. Bob je bacio
pogled na svoga tasta.
- Anthonv i ja se izlažemo priličnoj opasnosti, ako tu činjenicu ne
iznesemo na sudu. Mogli bismo se izvući tvrdnjom kako smo to saznali tek
nakon suđenja. Čak i ako te osude, izaći ćeš uz jamčevinu, a onda ćemo
beskrajno odlagati.
- Nije dosta dobro, Bobby. Moraš obaviti neke otvorene razgovore. Prvo i
osnovno sa šerifovim službenikom, koji će poslušno učiniti ono što mu
kažeš i obavijestiti našu gospođu da se okršila o zakon, jer je lagala
tijekom ispitivanja. Tako ćemo imati porotu koja neće moći jednoglasno
donijeti presudu a možda me i oslobode. U protivnome beskrajno ćemo
odugovlačiti, dok vas dvojca ne pronađete način da me sljedeći put sigurno
oslobode svih optužbi.
Konobar im je donio predjelo. Bob Kinellen je naručio puževe, posebno
jelo ovoga restorana, a u kojima je uvijek uživao. Tek kada je konobar
došao pokupiti tanjure, Bob je shvatio da nije taknuo ni jednoga puža. Nije
samo Jimmy stjeran u kut, pomislio je.
Tamo se nalazim zajedno s njim.

91
Kerry se vratila u svoj ured nakon telefonskoga razgovora sa Si
Morganom. Sada je bila uvjerena u to da je Jason Arnott neizbježno
povezan sa smrću Suzanne Reardon. Ali kako, zapitala se. Odgovor će
morati pričekati sve dok ga FBI ne stavi u pritvor, što će njoj i Franku
Greenu omogućiti ispitivanje.
Na stolu je ležala hrpa poruka. Na jednoj je pisalo žurno i kada je bolje
pogledala, vidjela je da je od Jona-thana. Ostavio je telefonski broj svoje
osobne linije u mjesnom uredu i Kerry ga je odmah nazvala.
- Hvala, Kerry, što si se javila. Doći ću službeno u Hackensack, pa bih
želio i s tobom razgovarati. Vodim te na ručak.
Prije nekoliko tjedana rekao je: Vodim te na ručak, sutkinjo.
Kerry je znala da danas nije slučajno izostavio sutkinjo. Jonathan je uvijek
igrao otvorenih karata. Ako dosezi njene istrage budu imale loše političke
posljedice, Frank Green će izgubiti imenovanje, a ona se u tom slučaju
može oprostiti sa sudačkim mjestom, bez obzira na opravdane razloge koji
su je vodili u pokretanju istrage. Ali, to je politika. Osim toga, bilo je još
mnogo visokoobrazovanih, stručnih i sposobnih ljudi, koji su umirali od
želje da se dočepaju toga mjesta.
- Baš se veselim, Jonathane.
- Vidimo se u 1 i 30 u Solari'su.
Znala je zbog čega je zvao. Saznao je za ubojstvo doktora Smitha pa se
zabrinuo za nju i Robin.
Geoff je u uredu jeo sendvič kad ga je nazvala.
- Dobro da sjedim - rekao je, nakon što je čuo sve pojedinosti o Arnottu.
- FBI će snimiti i popisati sve što nađu u kući u Cat-skillu. Morgan je rekao
kako još nisu odlučili hoće li sve stvari prenijeti u skladište, ili u kuću
pozvati ljude koji su opljačkani da na licu mjesta obave prepoznavanje
svojih stvari. Reci gospođi Reardon kako, bez obzira na njihovu konačnu
odluku, želim da bude sa mnom i Greenom prilikom ispitivanja Arnotta,
kako bi mogla prepoznati okvir.
- Zamolit ću je da na nekoliko dana odgodi odlazak na angioplastiku.
Kerry, jutros je naš suradnik bio na federalnom sudu. Obavijestio me kako
je Royce zatražio jed-nosatni produžetak stanke za ručak. Govori se kako
je možda ponudio slobodu Weeksovoj knjigovotkinji. Više vjerojatno ne
želi igrati oštro i izložiti se opasnosti da izgubi još jednoga dragocjenoga
svjedoka.
- Klupko se počelo odmotavati, zar ne?
- Točno.
- Jesi li nazvao Skipa i rekao mu za Smithovo pismo?
- Odmah nakon razgovora s tobom.
- Kako se ponašao?
- Počeo je plakati - rekao je Geoff slomljenim glasom. - Ali i ja zajedno s
njim. Konačno će izaći iz zatvora, zahvaljujući tebi, Kerry.
- Ne, griješiš. Samo zahvaljujući tebi i Robin. Ja sam mu željela okrenuti
leđa.
- Tu ćemo stvar istjerati na čistac nekom drugom prigodom. Kerry, Deidre
Reardon na drugoj je liniji, pa moramo prekinuti. Razgovarat ćemo poslije.
Ne želim da ti i Robin večeras budete same u kući.
Prije nego je krenula na sastanak s Jonathanom, Ker-ry je nazvala Joea
Palumboa. Javio se čim je telefon zazvonio: - Palumbo.
- Joe, ovdje Kerry.
- Školski je odmor završio i Robin je na satu. Stao sam ispred glavnoga
ulaza i to su jedina nezaključana vrata na cijeloj školi. Odvest ću je kući i
ostati s njom i Alise. Zastao je. - Ne brini se mama. Pazit ću na tvoju kćer
kao na oči u glavi.
- Znam da hoćeš. Hvala ti, Joe.
Bilo je krajnje vrijeme da krene na sastanak s Jonathanom. Požurila je
hodnikom i uletjela u dizalo na kojem su se vrata već napola zatvorila.
Cijelo je vrijeme razmišljala o nestaloj igli, pitajući se zbog čega je imala
osjećaj da ju je već negdje vidjela. Dvije igle. Cvijet i pupoljak, kao majka
i dijete. Majka i dijete. Zašto joj se to činilo tako poznato?
Jonathan je već sjedio za stolom, pijući gaziranu vodu. Ustao je, čim je
vidio da je ušla. Srdačno ju je zagrlio i Kerry je osjetila kako ta poznata i
prijateljska kretnja na nju djeluje umirujuće. - Izgledaš iscrpljeno, mlada
gospođo - rekao je. - Misliš li da pretjerujem?
Kada god je s njom tako razgovarao, Kerry bi se sjetila topline onih dana
kada je otac bio živ, osjećajući kako je preplavljuje zahvalnost što joj je
Jonathan na tako mnogo načina bio zamjena za oca.
- Kakav dan - rekla je kada je sjela. - Jesi li čuo za doktora Smitha?
- Grace me nazvala. Čula je na vijestima u 10, dok je doručkovala. Čini mi
se da ubojsvo nosi Weeksov potpis. Oboje smo strahovito zabrinuti zbog
Robin.
- I ja. Ali naš istražitelj Joe Palumbo utaborio se ispred njene škole.
Odvest će je kući i ostati s njom dok se ja ne vratim.
Došao je konobar. - Naručimo - predložila je Kerry - a onda ću ti ispričati
sve što sam saznala.
Oboje su naručili juhu od luka, koja je gotovo odmah poslužena. Dok su
jeli, rekla mu je za kutiju s nakitom i pismo, koje je primila od liječnika
Smitha.
- Kerry, stid me je što sam te pokušao odgovoriti od istrage - gotovo je
nečujno rekao Jonathan. - Učinit ću sve što je u mojoj moći, ali ako
guverner bude smatrao da si ugrozila Greenovo imenovanje, znaš da će se
iskaliti na tebi.
- Mislim da ipak postoji nada - rekla je Kerry. - Možemo biti zahvalni
Grace što je FBI-u dojavila za Arnotta. Ispričala mu je sve što je u
međuvremenu saznala o njemu. - Već vidim na koji način Frank Green
kani ublažiti lošu sliku u javnosti, izazvanu otkrićem da je Skip Reardon
osuđen ni kriv ni dužan. Ne može dočekati trenutak kada će objaviti da je
provalnik-mačak, koji je ubio majku kon-gresmena Pealea, uhićen na
osnovi dojave žene senatora Hoovera. Na kraju će ispasti da si mu ti
najbolji prijatelj, ali ne možemo ga kriviti zbog toga. Opće je poznata stvar
da si ti jedan od najuglednijih političara u New Jersevju.
Jonathan se nasmiješio. - Uvijek možemo malo iskriviti istinu i reći kako
se Grace prvo posavjetovala s Gree-nom, koji ju je nakon toga nagovorio
da nazove FBI. Osmijeh mu je iznenada nestao s usnica. - Kerry, kako se
Arnottova moguća krivnja u slučaju Reardon može povezati s Robin?
Postoji li mogućnost da ju je on snimio i poslao ti sliku?
- Ne. Robinin vlastiti otac prenio je upozorenje i u stvari priznao kako je
Weeks nekom naredio da je snimi.
- Koji je tvoj sljedeći korak?
- Najvjerojatnije ćemo Frank Green i ja odmah sutra ujutro povesti Deidre
Reardon u Catskill, kako bi prepoznala sićušni okvir. Arnott je sigurno do
ovoga trenutka već uhićen. Zadržat će ga u mjesnom zatvoru, barem za
sada. Prvo će ustanoviti što je točno ukradeno prilikom pojedinih provala, a
nakon toga će podignuti optužnicu. Mislim da izgaraju od želje da ga prvo
optuže za ubojstvo majke kongresmena Pealea. A, naravno, ako je on ubio
Suzanne Reardon, bit će optužen i za taj zločin.
- Pretpostavimo da ne želi propjevati?
- Poslat ćemo okružnicu svim draguljarima u New Jersevju, mada ćemo
posebnu pozornost obratiti na okrug Bergen, jer i Weeks i Arnott žive
tamo. Pretpostavljam da će netko od draguljara prepoznati nakit modernije
oblikovan i povezati ga s Weeksom, a da će se otkriti kako je starinsku
narukvicu dobila od Arnotta. Kada je nađena na Suzanneinoj ruci, otkrilo
se da ima potpuno novu kopču. Ta je narukvica tako posebna, pa postoji
mogućnost da je se netko od draguljara sjeća. Što više dokaza prikupimo
protiv Arnotta, to ćemo ga lakše nagovoriti da pristane na nagodbu.
- Znači da sutra rano ujutro odlaziš u Catskill?
- Da. Svakako neću ostaviti Robin samu. Ako Frank odluči da krenemo
jako rano, vidjet ću može li Alison ostati s njom.
- Imam bolju zamisao. Neka Robin večeras prespava kod nas. Ujutro ću je
odvesti u školu, ili, ako želiš, neka to učini Palumbo. Naša kuća ima
izvrstan sustav uzbunjivanja, što i sama znaš. Naravno, ja ću biti kod kuće,
a Grace, ne znam jesi li s tim upoznata, u gornjoj ladici svoga noćnoga
ormarića drži pištolj. Osim toga, mislim da bi za Grace bilo dobro da
Robin dođe. U posljednje je vrijeme dosta potištena, a Robin je tako
zabavna.
Kerry se nasmiješila. - Da, tako je vesela i zabavna. Malo je razmislila,
prije nego je rekla: - Jonathan, mislim
da ti je zamisao jako dobra. Znaš, danas se još moram pozabaviti slučajem
koji već ima određeno ročište, a uz to želim još jednom dobro pročešljati
dosje o slučaju Rear-don, jer možda pronađem neki novi dokaz koji
možemo upotrijebiti protiv Arnotta. Nazvat ću Robin čim se vrati iz škole i
reći joj za naš dogovor. Sigurna sam da će se oduševiti. Luda je za tobom i
Grace i obožava ružičastu sobu za goste.
- Nekada je bila tvoja, sjećaš se?
– Naravno. Kako bih to mogla zaboraviti? Uvijek se sjećam kako sam
onda davno rekla Graceinom rođaku vrtlaru da je lopov.

92
Kada je produžena stanka završila, državni tužitelj Royce vratio se u
sudnicu na nastavak suđenja koje je Država vodila protiv Jamesa Forresta
Weeksa. Prije toga bio je čvrsto uvjeren u to kako je plah i skroman izgled
Marthe Luče samo privid ispod koje se krije kompjutorski mozak.
Optužujuće činjenice koje ee konačno uništiti Jimmvja Weeksa, izlazile su
iz njenih usta poput bujice, dok je odgovarala na pitanja dvojice Rovceovih
pomoćnika.
Royce je morao u sebi priznati daje njen nećak, odvjetnik prilično
sposoban. Ustrajao je u tome da, prije nego što Martha propjeva, pismenu
nagodbu sklope u nazočnosti dvaju svjedoka. U zamjenu za njenu iskrenu i
otvorenu suradnju sa sudom, koju kasnije neće opozvati, dogovoreno je da
se protiv nje neće sada, kao ni u budućnosti, podići optužnica.
Međutim, Martha Luče svjedočit će poslije. Tužitelj se držao unaprijed
pripremljenoga redoslijeda svjedočenja.
Danas je svjedočio vlasnik restorana koji je, da bi dobio obnovu zakupa,
morao Weeksovom iznuđivaču svaki mjesec isplaćivati 5000 dolara.
Kad je došao red na obranu da ga unakrsno ispita, Royce se neprestano
dizao i davao prigovor, pokušavajući omesti Boba Kinellena, koji se
svojski trudio da zbuni svjedoka neugodnim pitanjima, hvatajući ga za
svaku riječ, prisilivši ga da na kraju prizna kako nije nikada vidio We-eksa
kako uzima taj novac i kako je iznuđivač mogao raditi na svoju ruku.
Kinellen je dobar, pomislio je Royce, i šteta je da svoju darovitost rasipa na
takav ološ.
Royce nije mogao znati da to isto mšljenje s njim dijeli i Robert Kinellen,
iako je svjestan toga da je postupao protuzakonito prilikom izbora članova
porote.

93
Da nešto nije u redu Jason Arnott je shvatio čim je prošao kroz ulazna
vrata svoje kuće u Catskillsu i vidio da nema Maddie.
Ako je nema i ako nije ostavila poruku, znači da se nešto događa. Gotovo
je, pomislio je. Koliko je još vremena preostalo prije nego ga otkriju? Malo
- u to je bio uvjeren.
Odjednom je osjetio glad. Brzo je otišao do hladnjaka i prvo izvadio
dimljenoga lososa koji je po njegovome nalogu kupila Maddie, a zatim
kapare u octu, sirni namaz, prepečenac i bocu rashlađenoga Pouilly-
Fuissea.
Na tanjur je stavio dimljenoga lososa i natočio čašu vina. Noseći tanjur u
rukama, krenuo je u obilazak kuće. Posljednje putovanje, pomislio je,
stručnim okom procjenjujući bogatstvo koje ga je okruživalo. Prekrasna
tapiserija u blagovaonici; sag Aubusson u dnevnoj sobi - čovjek je osjećao
posebnu čast što može hodati po takvoj ljepoti; Chaim Grossov brončani
kipić vitke žene, koja na dlanu drži malo dijete. Gross je obožavao motiv
majke i djeteta. Arnott se sjetio da su Grossova sestra i majka umrle u na-
cističkom logoru.
Naravno, trebat će odvjetnika. Dobroga odvjetnika. Ali kojega? Nasmiješio
se, napučivši usnice. Na pamet mu je toga trenutka pao onaj pravi: Geoff
Dorso, koji već godinama neumorno radi za Skipa Reardona. Dorso ima
prilično velik ugled i možda bi pristao preuzeti novoga klijenta, a posebno
onoga koji bi mu mogao pružiti ključne dokaze za oslobađanje jadnoga
Reardona.
Kućom se razlijegao zvuk zvona, ali Jason za to nije mario. Zazvonilo je
ponovno, a zatim bez prekida. U usta je stavio posljednji komad
prepečenca, uživajući u blagome okusu dimljenoga lososa, izmiješaniga s
reskim okusom kapara.
Sada se zvono oglasilo na stražnjim vratima. Okružen sam, pomislio je.
Ah, pa dobro. Znao je da će se ovo dogoditi jednoga dana. Da je bar
prošloga tjedna slušao svoj predosjećaj i otputovao iz zemlje. Popio je po-
sljednji gutljaj vina, shvatio da bi mu prijala još jedna čaša, pa se uputio u
kuhinju. Vidio je kako ga kroz sve prozore muškarci gledaju s
neprijateljskim i samozadovoljnim izrazima lica, što je značilo da imaju
pravo upotrijebiti silu.
Arnott je kimnuo glavom i digao čašu, podrugljivo im nazdravljujući.
Pijuckajući vino, polako je krenuo prema stražnjim vratima, otvorio ih i
stao u stranu, propuštajući ih unutra. - FBI, gospodine Arnott - uzviknuli
su. Imamo sudski nalog za pretres vaše kuće.
– Gospodo, gospodo - promrmljao je. Samo pozorno, molim. Ovdje se
nalaze mnogi prelijepi predmeti, od kojih su neki od neprocjenjive
vrijednosti. Niste naviknuti na takve stvari, ali molim vas da se
prema njima odnosite s puno poštovanja. Jesu li vam blatne cipele?

94
Kerry je nazvala Robin u 3 i 30. - Alison i ja upravo igramo jednu
kompjutersku igru, koju sam dobila od strica Jonathana i tete Grace -
obavijestila je majku. Kerry joj je izložila namjere: - Večeras moram dugo
raditi, a sutra već u 7 ujutro krenuti na put. Jonathan i Grace bi voljeli da
dođeš k njima, a meni bi bilo lakše da znam da si na sigurnom.
- Zašto je gospodin Palumbo čekao ispred škole, zašto me dovezao kući i
zašto sada stoji na našem prilazu? Zar sam stvarno u tako velikoj
opasnosti?
Kerry je pokušala djelovati ravnodušno. - Na žalost, moram te razočarati,
jer je to samo jedna mjera predo-strožnosti, Rob. Slučaj se počinje
razjašnjavati.
- Izvrsno. Gospodin Palumbo jako je drag. I, mama, pristajem na to da
odem teti Grace i stricu Jonathanu, jer ih jako volim. A što će biti s tobom?
Hoće li gospodin Palumbo biti ispred kuće i paziti na tebe?
- Vratit ću se jako kasno. Dva mjesna policajca svakih će se 15 minuta
provozati ispred kuće. To će biti dostatno.
- Čuvaj se, mama - rekla je glasom preplašenoga maloga djeteta, izgubivši
u tom trenutku svu hrabrost.
- Ti se čuvaj, zlato. I napiši uradak.
- Hoću. Zamolit ću tetu Grace da mi opet pokaže svoj stari album sa
slikama. Obožavam gledati staromodnu odjeću i frizure i, ako se dobro
sjećam, slike su složene vremenskim slijedom. Možda bih, gledajući ih,
mogla doći na neke zamisli. Na satu fotografije dobili smo novi zadatak.
Moramo načiniti album koji će ispričati obiteljsku priču.
- Da, kod tete Grace možeš naći zanimljivih slika. Dok sam im čuvala
kuću, uživala sam listajući te stare albume - prisjetila se Kerry. -
Pokušavala bih prebrojiti s koliko su različitih sluškinja odrasli teta Grace i
stric Jonathan. Još uvijek ponekad mislim na njih kad usisavam po kući ili
glačam.
Robin se veselo nasmijala. - Drži se, mama. Volim te.
Geoff ju je u 5 i 30 nazvao iz svoga auta. - Nikada nećeš pogoditi gdje
sam. Nije čekao na odgovor. - Poslije podne sam bio na sudu. Jason Arnott
me zvao nekoliko puta i ostavio poruku.
- Jason Arnott! - zapanjeno je uzviknula Kerry.
- Da. Kada sam ga nazvao prije nekoliko minuta, rekao je da odmah mora
sa mnom razgovarati. Želi da preuzmem njegov slučaj.
- Hoćeš li ga zastupati?
- Ne, jer je umiješan u slučaj Reardon. Ali ne bih i da mogu. To sam mu i
rekao, ali on i dalje traži da se vidimo.
- Geoff! Nemoj dopustiti da ti kaže nešto u povjerenju, a što bi se moglo
shvatiti kao povlašteni odnos odv-jetnik-klijent.
Začula je kako se smije. - Hvala ti, Kerry. Nikada mi to ne bi palo na
pamet.
Sad se i Kerry nasmijala, a zatim mu otkrila što namjerava učiniti s Robin.
- Ja ću dugo raditi u uredu, a kada krenem kući obavijestit ću policajce u
Hohokusu. Sve je već dogovoreno.
- Samo pazi da im se stvarno javiš - rekao je odlučno. - Što dulje
razmišljam o tvojoj jučerašnjoj odluci da sama odeš doktoru Smithu, sve
sam svjesniji kako je to bila opasna zamisao. Mogla si se zateći u njegovoj
kući u trenutku kada se pojavio ubojica i zajedno s njime biti ubijena, baš
kao Mark Young s Barnevjem Haskellom.
Geoff je završio razgovor, nakon datoga obećanja da će je odmah
obavijestiti kako je prošao sastanak s Jasonom Arnottom.
Kerry je do 8 sati završila pripreme za novi slučaj, nakon čega je uzela
debeli dosje Reardon.
Pozorno je gledala slike snimljene na mjestu zločina. Liječnik Smith joj je
napisao kako je, došavši te noći u kuću, našao Suzanneino tijelo. Kako bi
se ona osjećala da nađe Robin mrtvu, pitala se. Ta je pomisao bila tako
strašna, da je zatvorila oči pokušavajući je tako odagnati. Smith je rekao
kako je namjerno uzeo karticu s porukom, jer je bio potpuno uvjeren u to
da je Skip ubio Suzanne u napadu ljubomore pa nije želio da se izvuče sa
smanjenom kaznom, već da dobije najveću moguću.
Vjerovala je u ono što joj je Smith napisao - većina ljudi, koji se odluče na
samoubojstvo, nemaju razloga lagati, razmišljala je. A ono što je liječnik
Smith napisao, potvrđuje Skipovu priču. Dakle, ubojica je netko tko je
došao u kuću između 6 i 30, kada je Skip izašao, i 9, kada se pojavio
liječnik.
Jason Amott? Jimmy Weeks? Tko je od njih dvojice ubio Suzanne, pitala
se.
Kerry je u 9 i 30 zatvorila dosje. Nije pronašla ništa novo što bi sutra
mogla upotrijebiti prilikom ispitivanja Ja-sona Arnotta. Da sam na
njegovome mjestu, razmišljala je, ja bih na sudu tvrdila da mi je Suzanne
tog dana dala okvir, jer se bojala da ne ispadne nekoliko biserića, pa me za-
molila da ih dadem pričvrstiti. Okvir sam zadržao zato, jer nisam želio biti
umiješan u istragu o ubojstvu.
Takva bi priča lako mogla proći na sudu, jer je potpuno uvjerljiva. Nakit je,
međutim, bio drugi par rukava. Sve se vraćalo na nakit. Kada bih mogla
dokazati da je Arnott dao Suzannei skupocjeni starinski nakit, nikada se ne
bi izvukao tvrdeći da joj ga je poklonio iz prijateljskih pobuda.
U 10 sati izašla je iz potpuno utihnule zgrade i krenula prema parkiralištu.
Vozeći se, iznenada je osjetila glad pa se zaustavila iza ugla i u malome
lokalu Arena pojela hamburger, pečene krumpiriće i popila kavu.
Da sam umjesto kave popila coca-colu, jelovnik bi odgovarao onome koji
Robin najviše voli, pomislila je i duboko uzdahnula. Moram priznati da mi
moje dijete užasno nedostaje.
Mama i dijete...
Mama i dijete...
Zašto su joj te riječi uporno odzvanjale u ušima, ponovno se zapitala.
Nešto tu nije bilo u redu. Ali što?
Prije nego je izašla iz ureda, trebala je nazvati Robin da joj zaželi laku noć,
odjednom je pomislila. Zašto nije? Kerry je brzo platila račun i vratila se u
auto. Bilo je 20 do 11, prekasno da zove. U trenutku kada je izlazila iz par-
kirališta zazvonio je telefon.
- Kerry - prigušenim glasom govorio je Jonathan, pokušavajući prikriti
uznemirenost. - Robin je s Grace i ne zna da te zovem. Ne želi se da brineš
zbog nje. Ali imala je groznu noćnu moru i mislim da bi trebala doći, jer si
joj potrebna. Toliko je toga proživjela.
- Dolazim odmah. Kerry je isključila lijevi žmigavac i uključila desni,
pritisnula gas i pojurila svome djetetu.
95
Uožnja od New Jersevja do Catskillsa bila je duga i naporna. Ledena kiša
počela je padati na ulazu u Middle-town, pa se promet odvijao puževim
korakom. Prevrnuti traktor na autoputu onesposobio je sve vozne trake i
produžio za još jedan sat taj već ionako mučan put.
Geoff Dorso, iscrpljen i gladan u 15 do 10 stigao je u glavni policijski
stožer u Ellenvilleu, gdje su u pritvoru držali Jasona Arnotta. FBI-ovi
agenti čekali su da dođe Geoff i razgovara s Arnottom, kako bi ga nakon
toga oni mogli ispitati.
- Izgubili ste vrijeme čekajući me - rekao im je Geoff. - Ja ga ne mogu
zastupati. Zar vam to nije rekao?
Arnotta su u lisičinama uveli u sobu za razgovor. Geoff ga nije vidio
gotovo 11 godina, koliko je prošlo od Su-zanneine smrti. U ono se vrijeme
smatralo da je njegova veza sa Suzanneom Reardon prijateljska i poslovna.
Nitko, uključujući i Skipa, nikada nije dvojio u to da je za Suzanne gajio
neke druge osjećaje.
Geoff ga je pomnjivo proučavao. Arnott je sada imao nešto punije lice
nego prije, ali na njemu se još uvijek zadržao onaj izmučeni izraz, kakav
dobivaju ljudi umorni od života. Bore oko očiju naglašavale su njegovo
trenutačno duševno stanje, ali dolčevita od kašmira, koju je nosio ispod
jakne od tvida, usprkos svemu, djelovala je uredno i čisto. Čak i u ovim
okolnostima ostavlja dojam njegovanoga svjetskoga čovjeka i poznavaoca
umjetnosti, pomislio je Geoff.
- Hvala što ste došli, Geoff - prijateljski je rekao Arnott.
- Stvarno ne znam zašto sam došao - odgovorio je Geoff. - Upozorio sam
vas telefonski da ste, na osnovi pronađenih dokaza, sada umiješeni i u
slučaj Reardon, a moj klijent je Skip Reardon. Sve što mi namjeravate reći
bit će neslužbeno. Ja nisam vaš odvjetnik, pa prema tome naš odnos nije
poseban i sve što mi kažete otkrit ću tužitelju, jer vas namjeravam povezati
sa Suzanneinim ubojstvom i dokazati da ste one noći bili u kući.
- O, da, bio sam. Zato sam vas pozvao. Ne brinite se. Ovo nije strogo
povjerljivi podatak. Pozvao sam vas ovamo, jer mogu svjedočiti u Skipovu
korist. Ali za uzvrat, kada Skipa oslobode, želim da me vi zastupate. Skip
tada neće biti vaš klijent, pa više neće postojati sukob interesa, koji vas sad
sprječava da postanete moj odvjetnik.
- Slušajte, ja vas neću zastupati - odlučno je rekao Geoff. - Već 10 godina
zastupam nevinoga čovjeka koji čami u zatvoru. Ako ste ubili Suzanne, ili
znate tko je to učinio, a dopustili ste da Skip cijelo ovo vrijeme trune u
zatvoru, radije ću izgorjeti u paklu nego pomaknuti ijedan prst da vam
pomognem.
- Eto, vidite, želim da me zastupate upravo zbog toga što ste tako odlučni -
rekao je uzdahnuvši. Geoff nije odgovorio pa je Arnott nastavio: - U redu.
Pokušajmo naći zajednički jezik. Vi ste branitelj i stručnjak za krivično
pravo, pa sam uvjeren u to da znate tko su najsposobniji branitelji u New
Jersevju ili negdje drugdje. Obećajte mi da ćete mi naći najboljeg
odvjetnika, a ja ću vam reći sve što
znam o ubojstvu Suzanne Reardon, za čiju smrt, slučajno, ja nisam kriv.
Geoff ga je promatrao, razmišljajući o njegovoj ponudi. - U redu. Ali prije
nego nastavimo razgovor želim da pred svjedocima date izjavu kako će sve
što mi kažete biti neslužbeno i kao takvo neće biti uptrijebljeno kao pov-
jerljivi podatak, pa tako sve što saznam mogu otkriti i iskoristiti u korist
Skipa Reardona.
- Naravno.
Stenografkinja FBI-a zapisala je kratku izjavu Jesona Arnotta, koju je dao
u nazočnosti nekoliko svjedoka. Nakon što su se svi potpisali, Arnott je
rekao: - Kasno je i jako sam umoran. Možete li konačno predložiti nekoga
odvjetnika?
- Da - rekao je Geoff. - Georgea Svmondsa iz Tren-tona. Izvrstan je
odvjetnik i odličan pregovarač.
- Pokušat će me optužiti za ubojstvo s predumišljajem. Ali kunem se da je
smrt gospođe Peale bila slučajna.
- Ako postoji bilo kakav način da se dokaže kako je to bilo ubojstvo iz
nehaja, Svmonds će ga sigurno naći. Tako ćete barem izbjeći smrtnu
kaznu.
- Odmah ga nazovite.
Geoff je znao da Svmonds živi u Princetonu, jer je jednom bio kod njega
na večeri. Sjetio se da je telefonski broj u imeniku bio pod ženinim
imenom. Kada ga je našao, nazvao je Svmondsa preko svoga mobitela, u
Arnottovoj nazočnosti. Bilo je točno 10 i 30.
Deset minuta kasnije, Geoff je odložio telefon. - U redu je. Dobili ste
jednoga od najboljih odvjetnika. A sad počnite govoriti.
- Imao sam tu nesreću da sam se zatekao u Rear-donovoj kući baš u
vrijeme kada je Suzanne ubijena - rekao je Arnott, odjednom se uozbiljivši.
- Suzanne se tako nehajno odnosila prema svome nakitu, a neki su komadi
bili tako prekrasni, da sam došao u napast. Znao sam da je Skip trebao biti
na službenome putu u Pennsvlvaniji, a Suzanne mije rekla da te večeri ima
sastanak s Jimmvjem Weeksom. Znate, čudno iako istinito, ali bila je
stvarno zaljubljena u njega.
- Je li on došao u kuću dok ste vi bili tamo? Arnott je odmahnuo glavom. -
Ne. Dogovorili su se
da se ona doveze do trgovačkoga centra u Pearl Riveru, gdje će je on
pričekati sa svojom limuzinom. Shvatio sam da se s njim trebala sastati
ranije te večeri, ali očito sam pogriješio. Kad sam došao do Suzanneine
kuće, svjetlo je gorjelo u prizemlju, ali to nije bilo ništa neobično, jer se
samo gasilo i palilo. Vidio sam da su prozori spavaće sobe širom otvoreni.
I dijete se moglo popeti do nje, jer je krov te najsuvremenije dvokatnice
bio kos i spuštao se gotovo do zemlje.
- Koliko je bilo sati?
- Točno 8. Išao sam na zabavu u Cresskill. Jedan od razloga moje duge i
uspješne karijere taj je što mogu uvijek osigurati svjedoke, koji će
pouzdano posvjedočiti gdje sam se nalazio u određeno vrijeme.
- Ušli ste u kuću... - Geoff ga je podsticao da nastavi.
- Jesam. Vladala je potpuna tišina, pa sam pretpostavio da nema nikoga,
baš kao što je sam očekivao. Nisam ni pomislio da se Suzanne još uvijek
nalazi u prizemlju. Iz dnevne sam sobe otišao u spavaću i krenuo ravno
prema noćnome ormariću. Maleni sam okvir vidio samo u prolazu i nikada
nisam bio siguran je li izvorni Faberge ili krivotvorina. Znate, uvijek sam
se trudio prikriti svoje zanimanje
za njega. Baš sam ga uzeo u ruku, kad sam začuo Suzannein glas. Vikala je
na nekoga. Potpuno sam se zbunio.
- Što je govorila?
- Nešto kao Dao si mi ga i on je moj. A sada se gubi. Dosađuješ mi.
Dao si mi ga i on je moj. Nakit, pomislio je Geoff.
- To očito znači da se Jimmy Weeks predomislio i došao po Suzanne.
- A, ne. Čuo sam kako muškarac viče Moraš mi ga vratiti. Njegov je glas
bio previše uglađen da bi odgovarao Weeksovom, a nije bio ni Skipov. -
Arnott je uzdahnuo.
- U tome trenutku gotovo sam nesvjesno gurnuo okvir u džep. Grozna
krivotvorina, ali odonda mi predstavlja poseban užitak, jer je u njemu
Suzanneina slika. Bila je tako zabavna. Stvarno mi nedostaje.
- Dakle, gurnuli ste okvir u džep.
- Da. Tada sam shvatio da netko dolazi stubama. Bio sam u spavaćoj sobi,
kao što znate, pa sam strjelovito pojurio prema Suzanneinom spremištu
odjeće i sakrio se iza njenih haljina, ali nisam do kraja zatvorio vrata.
- Jeste li vidjeli muškarca koji je ušao?
- Ne, nisam vidio lice.
- Što je učinio?
- Otišao je ravno do kutije s nakitom, prekapao po njoj i nešto izvadio. Ali,
očito nije našao sve što je tražio, pa je počeo pretraživati ladice. Prestao je
nakon nekoliko minuta, jer je našao ono što je tražio, ili nije pa je odustao.
Na moju sreću, nije se ni približio vratima. Čekao sam neko vrijeme, a
onda, osjećajući da se nešto grozno dogodilo, polako se stubama spustio u
prizemlje. Tada sam je ugledao.
- U kutiji je bilo mnogo nakita. Što je Suzannein ubojica uzeo?
- Po onome što sam saznao tijekom suđenja, uzeo je dijamantnu iglu s
cvijetom i pupoljkom. Znate, bio je to prekrasni i jedinstveni starinski
komad nakita.
- Je li od istoga muškarca dobila iglu i starinsku narukvicu?
- O, da. U stvari, mislim da je tražio i tu narukvicu.
- Znate li od koga ih je dobila?
- Naravno da znam. Suzanne nije gotovo ništa tajila preda mnom. Ali,
upozoravam vas, ne mogu se zakleti da je baš on te noći bio u kući, ali sve
ukazuje na njega, zar ne? Shvaćate što želim reći? Moj će iskaz omogućiti
da se otkrije pravi ubojica. Zato biste svi vi trebali imati bar malo obzira
prema meni. Slažete se sa mnom?
- Gospodine Arnott, tko je Suzannei dao narukvicu i iglu?
Arnott se nasmijao, dobro se zabavljajući. - Nećete mi vjerovati kada vam
kažem.

96
Kerry je bilo potrebno 25 minuta da stigne u Old Tappan, ali to joj se činilo
dugo kao vječnost. Robin, njena hrabra mala Robin, koja je pokušavala
sakriti razočaranje kada god ju je Bob ostavio na cjedilu, danas se tako
trudila da nitko ne primijeti njen strah jer je očito sve to postalo pretežak
teret za njena mala leđa. Nisam smjela pristati na to da večeras bude bez
mene, pomislila je. Makar su s njom Jonathan i Grace.
Iako je s Jonathanom i Grace.
Jonathan je imao tako čudan glas na telefonu.
Od sada ću se sama brinuti za svoje dijete, zaklela se samoj sebi.
Majka i dijete - ta joj se misao stalno javljala u podsvijesti.
Ušla je u Old Tappan. Još samo nekoliko minuta.
Robin se tako veselila što će neko vrijeme provesti s Jonathanom i Grace i
ponovno imati priliku pregledati stare albume.
Albumi.
Kerry je upravo prošla pokraj posljednje kuće i skrenula na prilazni put
koji je vodio do Jonathanove kuće.
Gotovo je nesvjesno primijetila da se senzorna svjetla nisu upalila.
Albumi.
Igla s cvijetom i pupoljkom.
Negdje ju je već vidjela.
Na Grace.
Prije mnogo godina kada je počela raditi za Jonathana.
Grace je u to vrijeme često nosila svoj nakit, što se vidi i po mnogim
slikama u albumu. Uvijek se šalila, kada se Kerry divila igli. Nazvala ju je
majka i dijete.
Na onoj slici iz novina Graceinu iglu imala je Suzanne Reardon! To
sigurno znači...Jonathan? Je li joj on dao tu iglu?
Sjetila se da joj je Grace jednom rekla kako je zamolila Jonathana da sav
njen nakit pohrani u bankovnom sefu. - Više ga ne mogu ni stavljati ni
skidati bez pomoći, a stalno bih se brinula da stoji u kući.
Rekla sam Jonathanu da se sastajem s doktorom Smi-thom, shvatila je.
Kada sam se sinoć vratila kući, rekla sam mu da mislim kako se Smith
počeo slamati, pomislila je. Oh moj Bože! Sigurno je on ubio Smitha.
Kerry je zaustavila auto ispred lijepe kuće od vapnenca. Otvorila je vrata
automobila i stubama pojurila prema ulazu.
Robin je bila s ubojicom.
Kada je pritisnula zvono na vratima, Kerry nije čula prigušenu zvonjavu
telefona u autu.

97
Geoff je nekoliko puta nestrpljivo okretao Kerryn kućni broj, ali budući da
nitko nije dizao slušalicu, pokušao je nazvati na broj koji je imala u autu.
Gdje je, pitao se, dok mu je mozak radio grozničavom brzinom. U trenutku
kada je stražar odvodio Arnotta, počeo je zvati ured Franka Greena.
Ured tužitelja ne radi. Ako je u pitanju nešto hitno, nazovite...
Geoff je prekleo i počeo zvati broj koji je upravo dobio. Robin je bila kod
Hooverovih. A gdje je Kerry? Netko se konačno javio na liniji za hitne
slučajeve.
- Ovdje Geoff Dorso. Moram svakako razgovarati s Frankom Greenom. U
pitanju je ubojstvo. Dajte mi njegov broj.
- On nije ovdje. Pozvali su ga zbog ubojstva u Or-dalleu, gospodine.
- Možete li s njim stupiti u vezu?
- Mogu. Pričekajte.
Prošle su gotovo tri minute dok se Green nije konačno javio. - Geoff,
prekinuo si me usred posla. Nadam se da je u pitanju nešto stvarno važno.
- Da. Jako važno. Radi se o slučaju Reardon. Frank, Robin Kinellen
večeras je kod Hooverovih.
- To mi je rekla i Kerry.
- Frank, upravo sam saznao da je Suzanne Reardon onaj starinski nakit
dobila od Jonathana Hoovera. Bili su ljubavnici. Mislim da je on ubojica
kojega tražimo, a Ro-bin je s njim.
Nastala je duga stanka. A onda je Frank Green rekao razgovijetnim
glasom: - Nalazim se u kući staroga čovjeka, stručnjaka za popravak
starinskoga nakita. Rano jutros on je ubijen. Nema nikakvih tragova koji bi
ukazivali na pljačku, ali njegov mi je sin rekao da je nestao popis s
imenima kupaca. Odmah ću poslati nekoliko mjesnih policajaca u kuću
Hooverovih.

98
Kada je Jonathan otvorio vrata, Kerry je vidjela da su svjetla prigušena.
Posvuda je vladala potpuna tišina. - Smirila se - rekao je. - S njom je sada
sve u redu.
Kerry je od jada i straha stiskala šake u džepovima kaputa. Ipak se uspjela
nasmiješiti. - Oh, Jonathan. Robin i ja smo vam samo na teret. Trebala sam
znati da će se bojati. Gdje je ona?
- U svojoj sobi. Čvrsto spava.
Zar sam poludjela, pitala se Kerry, dok je po stubama slijedila Jonathana.
Je li u pitanju samo moja mašta, koja se tako okrutno sa mnom poigrava?
Jonathan se ponaša sasvim obično.
Došli su do vrata gostinjske sobe koju je Robin prozvala ružičastom zbog
njenih nježno ružičastih zidova, zavjesa i posteljine.
Kada je Kery otvorila vrata, pogled joj je pao na krevet na kojemu je
skvrčena na boku ležala Robin, duge smeđe kose rasute po jastuku. Jedini
izvor svjetla bila je mala noćna svjetiljka. Kerry je u dva koraka došla do
kreveta.
Dlanom je obuhvatila kćerino lice i čula kako Robin ujednačeno diše.
Kerry je podigla pogled prema Jonathanu, koji je stajao uz rub kreveta,
nepomično je gledajući. - Robin se tako uznemirila. Pretpostavio sam da
ćeš je htjeti odvesti kući. Gledaj, njena torba sa školskim knjigama i
odjećom je spremna. Ja ću je ponijeti - rekao je.
- Jonathan, nije bilo nikakve noćne more. Robin se uopće nije probudila,
zar ne? - rekla je mirnim glasom.
- Nije, ravnodušno je odgovorio. A za nju bi bilo najbolje da se sad ni ne
probudi. Iako je svjetlo bilo prigušeno, vidjela je da u ruci drži pištolj.
- Jonathan, što namjeravaš učiniti? Gdje je Grace?
- Grace čvrsto spava, Kerry. Mislio sam da će tako biti bolje. Znaš, ona
ponekad uzima dosta jako sredstvo za umirenje, kako bi smanjila bolove.
Večeras sam joj jedan rastopio u kakau.
- Što želiš, Jonathane?
- Želim nastaviti živjeti obično, kao što smo Grace i ja do sada živjeli.
Želim i dalje ostati predsjednik Senata i guvernerov prijatelj. Želim ostatak
života provesti sa svojom ženom koju iskreno volim. Kerry, muškarci
ponekad dođu u napast i učine gluposti. Dopuste mladim i lijepim ženama
da ih zavedu. Možda sam ja bio posebno pogodan zbog Graceine bolesti.
Znao sam da nije u redu to što radim i da grozno griješim. A onda sam htio
natrag nakit koji sam tako nepromišljeno dao onoj prostakinji Reardonici,
ali ona ga ni pod koju cijenu nije željela vratiti.
Mahnuo je rukom u kojoj je držao pištolj. - Ili probudi Robin, ili je digni iz
kreveta. Više nemamo vremena.
- Jonathan, što ćeš učiniti?
- Samo ono što moram, iako teška srca. Kerry, Kerry, zašto si se morala
upustiti u borbu s vjetrenjačama? Zar je važno to što Reardon sjedi u
zatvoru? Zar je važno to što je Suzannein otac lagao, tvrdeći da joj je on
poklonio narukvicu, koja je mene mogla pokopati? Takve su stvari
predodređene. Moj je obraz morao ostati čist, kako bih i dalje mogao
služiti zemlji koju volim i živjeti sa ženom koju obožavam. Dosta sam bio
kažnjen time što je Grace tako lako otkrila moju prevaru.
Jonathan se nasmiješio. - Ona je divna žena. Pokazala mi je sliku u
novinama i rekla: Zar te ova igla s cvijetom i pupoljkom ne podsjeća na
moju? Ponovno sam dobila želju da je nosim. Daj je, molim te, izvadi iz
bankovnoga sefa, dragi. - Znala je, isto kao što sam i ja znao da sve zna,
Kerry. I odjednom je nestalo luckastoga sred-njovječnog zaljubljenika...
Osjećao sam se grozno prljavo.
- I ubio si Suzanne?
- Ali ne samo zato jer nije htjela vratiti nakit moje žene, već i zato što se
drznula i rekla da ima novoga i tako zabavnoga ljubavnika, Jimmvja
Weeksa. Moj Bože, taj je čovjek zločinac. Mafijaš. Kerry, daj probudi
Robin ili je uzmi u naručaj.
- Mama - Robin se počela micati. Otvorila je oči i sjela. - Mama - rekla je,
nasmiješivši se. - Što radiš ovdje?
- Ustani iz kreveta, Rob. Odlazimo ovoga trena. Ubit će nas, pomislila je
Kerry. Kada ga pitaju, reći će da je Robin imala ncćnu moru i da sam došla
po nju i odvezla ju kući.
Zagrlila je kćer. Osjećajući da se nešto čudno događa, Robin se čvrsto
stisnula uz nju. - Mama?
- Sve je u redu.
- Striče Jonathane? - Robin je ugledala pištolj.
- Nemoj više ništa reći, Rob - upozorila ju je Kerry. Što da radim, zapitala
se. On je potpuno lud. Više ne vlada sobom. Da bar Geoff nije otišao na
razgovor s Jasonom Arnottom. On bi joj pomogao. U to je bila uvjerena.
Dok su silazile stubama, Jonathan je mirno rekao: -Daj mi ključeve svoga
auta, Kerry. Izaći ćemo zajedno, a onda ćete ti i Robin ući u prtljažnik
tvoga auta.
O Bože! Ubit će nas i nekamo odvesti, gdje će ostaviti auto. Izgledat će
kao još jedno naručeno ubojstvo. Sigurno će okriviti Jimmvja Weeksa.
Jonathan je ponovno progovorio tek kada su prolazili predvorjem. -
Stvarno mi je žao, Kerry. A sad polako otvori vrata.
Kerry se sagnula kao da želi poljubiti Robin. - Rob, kada se okrenem,
počni trčati, šapnula je. Otiđi do susjedne kuće i viči što jače možeš.
- Vrata, Kerry - Jonathan je nestrpljivo naredio. Polako ih je otvorila.
Veranda je bila u potpunome
mraku. Jedino svjetlo dolazilo je od svjetiljke koja je gorjela na kraju
prilaznoga puta. - Ključ od auta u mom je džepu - rekla je. Polako se
okrenula i viknula: - Bježi, Robin!
U istom se trenutku bacila prema Jonathanu, začula zvuk ispaljenoga
metka i osjetila žareću bol blizu slje-poočice. Imala je osjećaj da se nalazi
na vrtuljku. Odjednom se počela rušiti prema mramornom podu u
predvorju. Zaglušivali su je neugodni glasovi i zvukovi. Začula je kako je
pištolj ponovno opalio i kako Robin iz petnih žila doziva pomoć. Sve je
nadglasao nadolazeći zvuk sirena.
Svi su se zvukovi odjednom izgubili, osim prodornoga zavijanja sirena i
Graceinog isprekidanoga jecanja:
- Oprosti, Jonathan. Oprosti mi. Nisam ti mogla dopustiti da to učiniš. Ne
Kerry i Robin.
Kerry se nekako uspjela osoviti na noge i rukom dotači bolno mjesto na
glavi. Krv je curila niz lice, ali vrtoglavica je nestala. Podigla je pogled i
vidjela kako je Grace iz kolica spuznula na pod. Bacila je pištolj i
natečenim i izobličenim rukama zagrlila tijelo svoga muža.

Utorak, 6. veljače
99
Sudnica je bila ispunjena do posljednjega mjesta, Ljudi su došli na
polaganje sudačke prisege pomoćne tužiteljice Kerrv McGrath.
Uzbuđeno brujanje glasova utihnulo je u trenutku kada su se otvorila vrata
da bi u sudnicu ušla povorka dostojanstvenih sudaca u crnim haljama, kako
bi novoj kolegici izrazili dobrodošlicu u svoje redove.
Kerrv je ušla iz bočne sudske odaje i sjela na desnu stranu sudačke klupe.
Suci su sjeli na prazna mjesta, ostavljena za njih u prvome redu, ispred
ostalih gostiju.
Kerrv je pogledala u svečani skup ljudi. Njena majka i Sam doputovali su
na svečanost. Sjedili su s Robin, koja se uzbuđeno vrpoljila, širom
otvorenih očiju. Ožiljak na njenome licu, koji je podsjećao na sudbonosni
susret s liječnikom Smithom, bio je jedva vidljiv.
Geoff je sjedio iza njih, zajedno sa svojom majkom i ocem. Kerrv se sjetila
kako je dojurio s FBI-ovim helikopterom dok je ležala u bolnici i kako je
tješio isprepadanu Robin, koju je odveo svojoj obitelji, jer je liječnik
zahtijevao da Kerrv ostane u bolnici preko noći. Sada je
jedva suzdržavala suze, gledajući njegovo lice prepuno ljubavi, dok joj se
smiješio.
Margaret, njena stara prijateljica, najbolja prijateljica, održala je obećanje i
došla da uveliča ovaj dan. Kerry je pomislila na Jonathana i Grace. I oni su
danas trebali biti ovdje.
Grace je poslala pismo.
Vraćam se kući u South Carolinu i tamo ću živjeti sa svojom sestrom.
Okrivljujem samo sebe zbog onoga što se dogodilo. Znala sam da se Jo-
nathan viđao s tom ženom. Ali uvijek sam znala da ta veza neće biti
dugoga vijeka. Da sam bar bacila sliku na kojoj je nosila moju iglu, ovo se
nikada ne bi dogodilo. Za nakit nisam uopće marila. Samo sam tako željela
upozoriti Jonathana da se prestane s njom viđati. Nisam željela da mu
takva bruka uništi političku karijeru. Molim te oprosti mi, kao i Jonathanu,
ako možeš.
Mogu li, pitala se Kerry. Grace mi je spasila život, jer Jonathan bi ubio i
mene i Robin, kako bi spasio sebe. Grace je znala da je Jonathan bio
Suzannem ljubavnik i da ju je možda ubio, ali je ipak dopustila da Skip
Reardon sve te godine trune u zatvoru.
Skip, njegova majka i Beth bili su negdje među gomilom. Skip i Beth će se
vjenčati sljedeći tjedan, a kum će im biti Geoff.
Bio je običaj da prije prisege prijatelji ili suradnici kažu nekoliko riječi o
budućem sucu ili sutkinji. Frank Green prvi je govorio. - Ne mogu
zamisliti, ma koliko god se trudio, ni jednu osobu - muškarca ili ženu -
dostojnu ovoga visokoga položaja, osim Kerry McGrath. Njen osjećaj za
pravdu naveo ju je da me zamoli za ponovno otvaranje jednoga slučaja
ubojstva. Zajedno smo se suočili s groznom činjenicom da je osvetoljubivi
otac osudio kćerinoga muža na zatvor, dok je pravi ubojica uživao na
slobodi. Mi...
To je moj momak, pomislila je Kerry. Na kraju ju je ipak podržao. Osobno
se sastao s guvernerom i nagovorio ga da je ipak predloži.
Frank Green razotkrio je vezu Suzanne Reardon i Jimmvja Weeksa. Jedan
njegov izvor, sitni lopov koji je bio Weeksovo potkalo, dao je odgovor.
Suzanne je stvarno imala vezu s Weeksom i on joj je poklonio nekoliko ko-
mada nakita. On je također one noći poslao ruže i trebao je s njom otići na
večeru. Kada se nije pojavila, podivljao je i pijan u bijesu zaprijetio da će
je ubiti. Budući da Weeks gotovo nikada nije davao isprazne prijetnje, neki
su ljudi bili uvjereni da ju je on ubio. Uvijek se bojao da bi ga, otkrije li se
njihova veza, okrivili za ubojstvo.
Sada je govorio sudac Robert McDonough, prisjećajući se kako je Kerry
prije 11 godina prvi put ušla u ovu sudnicu kao novopečeni pomoćni
tužitelj. Izgledala je tako mlado, da je pomislio kako je ona kći jednoga od
kolega, koja preko ljeta želi zaraditi džeparac.
Tad sam bila tek udata mlada žena, pomislila je podrugljivo. Bob je tada
bio pomoćni tužitelj. Nadam se da će imati toliko pameti da se od sada drži
podalje od Weeksa i njegove mafije. Weeks je bio optužen po svim na-
vodima optužnice. Sada mu predstoji još jedno suđenje, zbog pokušaja
podmićivanja porotnika. Pokušao je krivnju svaliti na Boba, ali nije uspio.
Bob je za dlaku izbjegao da i njega optuže. Weeks, ovako i onako, ne bi
ništa postigao time da se žalio na porotnicu koja je zatajila činjenicu da joj
otac leži u zatvoru, jer je znao da je mogao tijekom suđenja zatražiti da je
se zbog toga zamijeni. Možda je sve ovo Bobu bila dobra škola. Nadala se
da za njega još nije prekasno.
Sudac McDonough joj se smiješio. - Pa, Kerry, mislim da je došlo vrijeme
- rekao je.
Robin je krenula prema njoj, noseći u ruci tešku Bibliju. Margaret je ustala
i krenula iza Kerry, noseći preko ruke crnu halju, koju će predati Kerry
nakon što prisegne. Kerry je podigla desnu ruku, a lijevu položila na
Bibliju i počela ponavljati za sucem McDonoughom: - Ja, Kerry McGrath,
svečano prisežem...

KRAJ