Elektrotehnika

Predavanje 1

doc. dr. Selma GREBOVIĆ, dipl.ing.el.

Sarajevo, Mart 2018.

Uvodne napomene
 Syllabus predmeta
Naziv modula Elektrotehnika
Šifra predmeta ETF - 01
Program MEF I ciklus
Odgovorni nastavnik doc. dr. Selma GREBOVIĆ, dipl.ing.el.
Email: sgrebovic@etf.unsa.ba
Nastavni ansambl Asistent MoE Nermin OPRAŠIĆ, dipl.ing.el.
Email: noprasic@etf.unsa.ba
Asistent MoE Vedran KARAHODŽIĆ, dipl.ing.el.
Email: vedran.karahodzic@etf.unsa.ba
Asistent MoE Vahid HELAĆ, dipl.ing.el.
Email: vhelac1@etf.unsa.ba
Godina/semestar studija I / II (ljetni semestar)
ECTS 3
Broj sati predavanja sedmično 2
Broj sati vježbi sedmično 1
 Syllabus predmeta

Ciljevi i svrha predmeta:

• Upoznavanje s osnovnim pojmovima iz elektrotehnike i elektronike.

Program predavanja:
Elektrostatika
Stalne jednosmjerne struje i naponi
Naizmjenične struje i naponi
Elektromagnetizam
Trofazni sistemi
Osnove elektronike
 Organizacija nastave i ocjenjivanje

• Predavanja:
• Petak, Sala 201, od 8:15 do 10:00 h – linija 1 (grupe od 1 do 4)
• Petak, Sala 201, od 10:15 do 12:00 h – linija 2 (grupe od 5 do 8 i
ponovci)
• Vježbe
• Pogeldati raspored časova na web stranici:
http://www.mef.unsa.ba/opsti/rasporedNastave.aspx

• Način polaganja ispita – pismeni ispit

• Redovno prisustvo na predavanjima i vježbama = 10 poena
• Domaće zadaće ( 4 domaće zadaće po 2,5 poena) = 10 poena
• Prvi parcijalni ispit = 40 poena
• Završni ispit = 40 poena
Organizacija nastave i ocjenjivanje

Poeni Ocjena
55 – 64 šest (6)
65 – 74 sedam (7)
75 – 84 osam (8)
85 – 94 devet (9)
95 – 100 deset (10)
 Preporučena literatura

• Bilješke i slajdovi s predavanja (web stranica Fakulteta).

http://nastava.mef.unsa.ba/nastava/

• B.Milatović, Osnovi elektrotehnike I, SVJETLOST, Sarajevo 1988.

Sadržaj predavanja 1

• Elektrotehnika
• Elektrostatika
• Osnovne čestice
• Električni naboji
• Raspodjela električnih naboja
• Kulonov zakon
• Dielektrična konstanta
• Primjeri za rješavanje
 Elektromagnetska teorija polja

• Elektromagnetska teorija polja je osnovna teorija koja opisuje sve pojave u

elektrotehnici. Temelji se na eksperimentalno utvrđenim zakonima, koji su kasnije
uobličeni u jedinstvenu teoriju elektromagnetskih polja:

 Coulombov zakon za silu izmedu nabijenih tijela (1785. g.)

 Biot-Savartov zakon za magnetsku indukciju proizvedenu strujom (1820. g.)

 Ohmov zakon za vodenje struje kroz vodiče (1826. g.)

 Ampèreov zakon kružnog protjecanja za statička magnetska polja (1820. g.)

 Faradayev zakon elektromagnetske indukcije (1831. g.)

 Kirchhoffovi zakoni za strujno-naponske odnose u strujnim krugovima (1847.

g.)
 Elektromagnetska teorija polja

• Sve ove zakone Maxwell je 1862. g. uobličio u jedinstvenu teoriju

elektromagnetskih polja opisanu u Maxwellovim jednadžbama.

• To je tzv. klasična teorija elektromagnetskih polja koja matematički

opisuje makroskopske elektromagnetske pojave, povezujuci ih s
nabojima i strujama kao izvorima elektromagnetskih polja, potpuno
primjenjiva za rješavanje inženjerskih zadaća.

• Prema tome, teorija elektromagnetskih polja nije hipotetska, već je

utemeljena na prirodnim, eksperimentalno potvrdenim zakonima.
 Elektromagnetska teorija polja

• U okviru klasične elektromagnetske teorije razmatraju se sljedeća

zasebna područja:

 Elektrostatika: razmatraju se električne pojave proizvedene

mirujućim nabojima kao izvorima električnog polja

 Magnetostatika: razmatraju se magnetske pojave proizvedene

istosmjernim strujama nepromjenjivim u vremenu kao izvorima
magnetskog polja.

 Elektromagnetizam: razmatra se jedinstveno vremenski

promjenjivo elektromagnetsko polje.
 Elektricitet i elektrostatika

• Elektricitet je skup električnih naboja koji ili miruju (statički elektricitet)

ili se kreću (električna struja).

• Elektrostatika je područje elektrotehnike koje se bavi proučavanjem:

 naboja u mirovanju (statički elektricitet),
 elektrostatskih sila između električnih naboja i
 svojstava elektrostatskog polja u prostoru oko električnih naboja.
 Osnovne čestice

• Najveći značaj na elektromagnetno ponašanje materije imaju

tri osnovne čestice:
• elektron,
• proton i
• neutron.
 Električni naboj

• Električni naboj Q
• Jedinica [C]=[As]
18
• Jedan kulon je naboj od 6, 25 10 elektrona
19
• Najmanja uspostavljena količina elektriciteta u prirodi Qe  1, 6 10 (C )
• Istoimeni naboji se odbijaju
• Raznoimeni naboji se privlače
 Raspodjela električnog opterećenja

• Raspodjela električnog opterećenja može biti:

• tačkasta (punktualna),
• zapreminska,
• površinska i
• linijska.
 Tačkasto ili punktualno opterećenje
• Tačkasto ili punktualno opterećenje predstavlja naelektrisano tijelo ili
skup kvanta električnog opterećenja čije su dimenzije male i mogu se
zanemariti u odnosu na dimenzije sistema u kome se nalazi.

• Na velikim udaljenostima od prostorno rasporedenog naboja čiji ukupni

iznos je q≠0 polje se može pripisati tačkastom naboju q smještenom u
središte raspodjele naboja r'. Takva idealizacija rezultira u beskonačnoj,
tj. singularnoj gustoći naboja u tački r' pa se pomoću Diracove funkcije
koja je definirana kao:

Ukupni naboj je:

može izraziti kao:

 Zapremisnka gustina naelektrisanja
• Ako je električno opterećenje raspoređenjo kontinualno u dijelu prostroa,
bilo da se radi o oblaku naelektrisanih čestica ili elektronskom snopu,
svaki elementarni dio tog prostora ΔV je nosilac određene količine
elektriciteta ΔQ, pa je moguće uvesti pojam gustine zapreminskog
naelektrisanja ili jednostavno gustine naelektrisanja.
• Gustina naboja u nekoj tački prostora definira se kao:

C 
• Gustina naboja mjeri se u  m3 

Količina naboja u zatvorenom prostoru

zapremine V je:
 Površinska gustina naelektrisanja
• Električno opterećenje može biti kontinualno raspoređeno po površini
vlo male debljine. Stoga se objektivizira mogućnost definicije
površinske gustine naelektrisanja.
• Površinska gustina naelektrisanja u nekoj tački je:

C 
• Površinska gustina naboja mjeri se u  m 2 

• Zamislimo vrlo mali valjak volumena ∆V = ∆ S· ∆ l gdje je ∆ S površina

baze a ∆ l visina u kojem je naboj prostorne gustoce ρ. Ako smanjujemo
visinu valjka ∆ l, valjak ce degenerirati u plošni element površine ∆ S,
zbog cega ce gustina prostornog naboja postati beskonačna
(tj.singularna):

• Ukupna količina naboja na površini S je:

 Linijska gustina naelektrisanja
• Za nabijene vodiče velike duljine a zanemarivog poprecnog presjeka
pogodno je uvesti pojam gustine linijskog naboja. Linijski naboj je
naboj raspodijeljen po presjeku debljine nula, pa je njegova gustina λ na
liniji l:

C
• Linijska gustina naboja mjeri se u  m 

• Zamislimo vrlo mali valjak volumena ∆ V = ∆ S· ∆ l gdje je ∆ S površina

baze a ∆ l visina u kojem je naboj prostorne gustoće ρ. Ako smanjujemo
površinu valjka ∆ S, valjak ce degenerirati u linijski element dužine ∆ l,
zbog čega će gustoća prostornog naboja ρ postati beskonačna (tj.
singularna):

• Ukupna količina naboja na liniji l je:

Jednostavni primjeri

• Količina elektriciteta Q kontinualno i ravnomjerno je raspoređena na:

a) Lopti poluprečnika R1= 10 (cm)
b) Cilindru poluprečnika R2=5(cm) i dužine l=20 (cm)
Odrediti površinsku gustinu naelektrisanja ako je Q= 10(μC).
Rješenje:
a) S1  4 R12 b) S 2  2 R2l
Q C  Q C 
     
S1  m 2  S2  m2 

• Sfera poluprečnika R ravnomjerno je naelektrisana po svojoj zapremini

količinom elektriciteta Q. Odrediti zapreminsku gustinu naelektrisanja.
Q Q 3Q C 
    3
V 4  R 3 4 R 3 m 
3
 Kulonov zakon
• Još su stari Grci, najmanje 600 g. prije nove ere, poznavali djelovanje
statičkog elektriciteta pa i naziv elektricitet potječe iz njihovog naziva za
jantar. Ustanovili su da se trljanjem jantara privlače sitne čestice vune.
Nakon toga tek se 1600. g. engleski fizičar Gilbert ponovno bavio
sličnim eksperminetima.
• Nakon njega, 1785. g. francuski vojni inženjer Charles Coulomb je
proveo niz eksperimenata na posebno konstruiranoj torzionoj vazi u
namjeri da precizno utvrdi silu izmedu tijela nabijenih statičkim
elektricitetom.
• Kulon je ustanovio da je sila izmedu dva vrlo mala nabijena tijela koja se
nalaze u vakuumu (praznom prostoru) na udaljenosti koja je puno veća
od dimenzija tijela proporcionalna naboju na svakom od tijela i obrnuto
proporcionalna kvadratu udaljenosti izmedu tijela. Iznos sile koju je
izmjerio Kulon (Coulombov zakon) je:

Q1  Q2
F k
r2
 Kulonov zakon
• Algebarski izraz Kulonovogn zakona glasi: mehanička sila uzajamnog
djelovanja dva nepokretna punktualna opterećenja Q1 i Q2 u homogenoj
sredini direktno je srazmjerna njihovom proizvodu i obrnuto srazmjerna
kvadratu njihovog međusobnog rastojanja r.
Q1  Q2
F k
r2
gdje je k koeficijent proporcionalnosti, koji po prirodi predstavlja fizičku
veličinu. U SI (Systeme Internationale) konstanta k iznosi:

9Nm 2 9 Nm
2
k  8,98755 10  9 10 .
C2 C2
1
• Uobičajeno je da se konstanta k izražava u obliku: k  .
4
1
• Pomoću prethodnog izraza uvedena je nova konstanta:   4 k

gdje je ε dielektrična konstanta ili permitivnost dielektrika.

 Dielektrična konstanta

• Dielektrična konstanta predstavlja veličinu koja definiše utjecaj sredine

na silu uzajamnog djelovanja.
• Sila uzajamnog djelovanja je obrnuto proporcionalna dielektričnoj
konstanti.
• Pri istim istim količinama naelektrisanja Q1 i Q2 i istom međusobnom
rastojanju r, sila uzajamnog djelovanja je najveća u vakuumu. Približno
istu vrijednost ima i sila ako se opterećenje nalazi u vazduhu.
• Dimenziono dielektrična konstanta (apsolutna dielektrična konstanta) je:
Q1  Q2 C2 C2 C2 C F
                .
4 r 2 F Nm 2 J 2
m VCm Vm m
m

gdje je (F) jedinica električne kapacitivnosti.

 Dielektrična konstanta

Apsoultna dielektrična konstanta se iz praktičnih razloga prikazuje

proizvodom:    r   0 .
gdje ε0 predstavlja dielektričnu konstantu vakuuma i iznosi:
1 109 F
0  9
  8,854 1012  
4 9 10 36 m

A εr relativnu dielektričnu konstantu sredine i pokazuje koliko je puta

dielektrična konstanta neke sredine veća od dielektrične konstante
vakuuma.
Materijal εr Materijal εr
Vazduh 1,006 Parafin 2,3
Transformatosko ulje 2-2,5 Staklo 3,5-10
Vosak 2,8 Porculan 5-7,5
Bakelit 3,8-5 Čista voda 81
 Kulonova sila

• Kulonova sila, kao i ostale sile, po prirodi je vektorska veličina koju

definišu intezizet, pravac i smejr.
• U svojim eksperimentima Kulon je takoder ustanovio da sila djeluje
uzduž spojnice nabijenih tijela i da je privlačna ako su naboji raznoimeni,
a odbojna ako su naboji istoimeni.

Privlačna sila

Odbojna sila
 Kulonova sila

• Da bi se definirao vektorski karakter sile, označimo vektorom položaja

(radijus vektorom) r1 položaj naboja Q1 i vektorom položaja r2 položaj
naboja Q2 u prostoru.
• Vektor udaljenosti izmedu naboja Q1 i Q2 usmjeren od naboja Q1 prema
naboju Q2 je R12 = r2 − r1.
• Sila kojom naboj Q1 djeluje na naboj Q2 je:

gdje je a12 jedinični vektor u smjeru vektora udaljenosti R12:

 Sila kojom naboj Q1 djeluje na naboj Q2

• Sila se može izraziti i kao:

 Sila kojom naboj Q2 djeluje na naboj Q1

• Vektor udaljenosti izmedu naboja Q1 i Q2 usmjeren od naboja Q2 prema

naboju Q1 je R21 = r1 − r2.
Djelovajne više naboja na tačkasti naboj
 Kulonov zakon - zaključci

• Kulonov zakon je linearan: ako n puta uvećamo naboj Q1 sila na naboj Q2

ce se n puta uvećati.
• Za proračun ukupne sile kojom skup naboja djeluje na promatrani naboj
primjenjujemo pravilo superpozicije: ukupna sila na promatrani naboj
vektorski je zbir sila pojedinih naboja na promatrani naboj.
• Kulonov zakon je temeljni zakon elektrostatike, tj. međusobnog
djelovanja naboja koji su u mirovanju.
• Elektrostatička sila definirana Kulonovim zakonom odreduje strukturu
materije. Sila izmedu pozitivnih protona u jezgri i negativnih elektrona u
elektronskim ljuskama je privlačna, ali je uravnotežena centrifugalnom
silom kružnog kretanja elektrona oko jezgre, pa se elektroni ne mogu
„zalijepiti“ za jezgro.
• U jezgru je odbojna sila izmedu pozitivnih protona uravnotežena
snažnim nuklearnim privlačnim silama koje drže jezgro na okupu.
Primjeri za rješavanje
Primjer # 1

Tri nepomične čestice s nabojima Q1=1 (μC), Q2=-2 (μC) i Q3=-3 (μC)
nalaze se na istom pravcu. Zadate su međusobne udaljenosti l1=1 (cm) i
l2=1(cm). Odrediti iznos i smjer sile koja djeluje na črsticu s nabojem Q3.
Primjer #2

Potitivni tačkasti naboj Q1=1 (μC) i negativni naboj Q2=-2 (μC) nalaze se
od pozitivnog tačkastog naboja Q0=1 (μC) na udaljenosti r1=r2=3 (cm) kao
na slici. Odrediti iznos ukupne sile na naboj Q0 i skicirati vektorski
dijagram sila na taj naboj.
Primjer #3

Dva naboja Q1=1 (nC) i Q2=2 (μC) međusobno su udaljeni 15 (cm) i nalaze
se u zraku. Na koje mjesto između njih treba postaviti naboj Q3, a da se
nalazi u ravnoteži?
Važne veličine u statičkom električnom polju