1

NAVARIVANJE
Dr.sc. Marko Dunđer, dipl.ing. EWE/IWE

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 2

DEFINICIJA NAVARIVANJA:

Navarivanje je proces nanošenja

slojeva metala na radne površine
nekih strojnih dijelova radi povećanja
njihove otpornosti na habanje, udarni
pritisak i druge vrste opterećenja.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 3

Abrazija, erozija i korozija izazivaju svake godine štetu od oko

65 milijardi eura u cijelom svijetu. Taj iznos bi se mogao
značajno smanjiti ako bi se poduzele pravilne zaštitne mjere.
Te mjere podrazumijevaju proces revitalizacije opreme,
odnosno popravak i ponovno uključivanje u ekonomski ciklus.

Navarivanje se koristi u najzahtjevnim industrijskim

oblastima, kao:
 Bušotine nafte
 Cementna industrija i ciglane
 Rudnici i površinski kopovi
 Poljoprivredna industrija
 Proizvodnja aluminija i čeličane
 Industrija papira
 I mnoge druge …

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 4

U principu se navaruju samo one površine radnih

dijelova koje su izložene najvećem habanju, pri čemu je
ponekad moguće i višestruko navarivanje prije zamjene
dijelova novim.

Navarivanje se koristi za:

 regeneraciju dijelova i uređaja nanošenjem metala na
površine oštećene trenjem, kavitacijom, korozijom ili
lomljenjem;
 postizanje traženih fizičkih ili kemijskih svojstava na
površinama pojedinih dijelova ili njihovim segmentima.

U ta svojstva ubrajamo tvrdoću, otpornost prema

abraziji, koroziji i slično.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 5

Navari izloženi habanju mogu imati:

jednokomponentnu strukturu: ledeburit, austenit, martenzit, ili
višekomponentnu kod koje su u osnovi, npr. austenitnoj utisnuti
karbidi ili karbonitridi.
Austenitna osnova višekomponentne legure smanjuje tvrdoću
navara, ali dobro “uklinjuje” karbide i smanjuje opasnost od
loma.

Najpogodnija se pokazala austenitno-martenzitna struktura s

20-40% austenita, jer se postiže relativno velika tvrdoća i
otpornost prema lomu.

Potrebnu tvrdoću i otpornost prema habanju daju karbidi

sadržani u osnovi navara, a njihov oblik i količina zavise od
sadržaja ugljika, elemenata koji grade karbide i toplinske
obrade.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 6

Na slikama je vidljiv tipična mikrostuktura navarenog čelika. Kuglasti karbidi,

promjera manjeg od 1 m su ravnomjerno raspoređeni u martenzitnoj
matrici. Vidljive su dvije vrste karbida, svjetliji M6C volfram karbidi (Fe6W6C)
i tamniji MC vanadij karbidi (VC). U matrici je mjestimično uočena
minimalna količina zaostalog austenita. Analiza je provedena na Fakulteti
za strojništvo u Ljubljani na TEM JOEL JEM – 2100 Electron microscope.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 7

Tvrdoća raznih karbida, prema literaturnim podacima:

Fe3C - (840-1150 HV) ,

Cr2C3 - (1000-1150 HV)
Cr23C3  (1650 HV)
WC - (1700-1750 HV),
W2C  3000 HV,
VC - (1900-2700 HV),
Mo2C  1600 HV;
TiC  3200 HV.

Najekonomičnije legure za navare otporne na habanje su sa

Cr kao osnovnim legirajućim elementom, pri čemu mora biti
ispunjen uvjet 9 < Cr/C < 22. Još veća otpornost na habanje
postiže se uvođenjem W, V i B što uvjetuje sniženje sadržaja
Cr. Kada se traži austenitna osnova uvodi se do 9% Ni.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 8

Navari otporni prema koroziji izvode se od dodatnog

materijala koji po kemijskom sastavu odgovara nehrđajućim
čelicima. Pri polaganju navara na podlogu od niskougljičnog i
niskolegiranog čelika može nastati znatno miješanje, te će
se prvi sloj razlikovati po kemijskom sastavu od dodatnog
materijala.

Zbog toga je, za svaki konkretan slučaj navarivanja, prvi

korak izbor postupka i tehnike navarivanja, a zatim slijedi
izbor dodatnog materijala.

Glavna svojstva osnovnog materijala od kojih zavisi izbor

postupka navarivanja su kemijski sastav, temperaturni
interval očvršćivanja, koeficijent linearnog širenja i vezano s
tim naprezanja i deformacije koji nastaju navarivanjem.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 9

Debljina navara je do 3 mm, a kada se traže deblji navari

nanosi se više slojeva; ipak se za tvrde i veoma krhke legure
uvodi ograničenje od najviše dva sloja ukupne debljine do 8
mm. Navari izvedeni plinskim plamenom i TIG postupkom
mogu biti tanji, od 1 mm.

Skupljanje navara pri očvršćivanju i hlađenju može izazvati

velika unutarnja naprezanja i deformacije, jer pri navarivanju
nema mogućnosti za tehnološko uravnoteženje unutarnjih
naprezanja navarivanjem sa suprotne strane. Ipak su na
raspolaganju već spomenute mjere za smanjenje
deformacija, kao npr.savijanje dijelova na suprotnu stranu
od očekivane deformacije ili učvršćivanje navarivanog dijela
stezaljkama.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 10

Pri navarivanju dijelova velike krutosti neophodno je

predgrijvanje do 400°C za elektrolučne postupke navarivanja i
do 600°C pri navarivanju plinskim postupkom.
Kvaliteta površine je pri navarivanju veoma gruba, te se gotovo
uvijek mora računati s naknadnom mehaničkom obradom.
Najkvalitetnija površina iz grupe postupaka elektrolučnog
navarivanja dobiva se primjenom TIG-a (nadvišenje oko 1 mm),
a najgrublja kod REL postupka (nadvišenje oko 2 mm).

Za dijelove kao što su vedrice bagera, čeljusti drobilice za

kamen, radni elementi nekih poljoprivrednih strojeva nije
potrebna naknadna obrada, ali se kod navarivanja zupčastih
vijenaca, sjedišta ventila, blokova motora itd., uvijek mora birati
legura za navarivanje koja se može mehanički obrađivati. Pri
navarivanju alata, npr. kovačkih matrica, prije mehaničke
obrada navar se omekšava žarenjem, a konačna tvrdoća
postiže se naknadnom toplinskom obradom.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 11
POSTUPCI NAVARIVANJA
Gotovo svi klasični postupci zavarivanja mogu biti primijenjeni u svrhu
navarivanja. Najčešće korišteni postupci su:
 plinski postupak: za navarivanje tvrdih metala i karbida
 ručni elektrolučni postupak (REL): za navarivanje manjih površina,
npr. zupčanika ili tvrdih slojeva na zubima utovarivača, čeljustima
drobilica i sl.
 elektrolučni postupak taljivom elektrodom pod zaštitom aktivnog ili
inertnog plina (MIG/MAG): za navarivanje rotacionih dijelova npr.
osovina. Povećana učinkovitost se postiže uz primjenu praškom
punjenih žica
 elektrolučni postupak taljivom elektrodom pod zaštitom praška (EPP):
za navarivanje većih ploha. Učinkovitost se povećava korištenjem
trake kao elektrode
 elektrolučni postupak netaljivom elektrodom pod zaštitom inertnog
plina (TIG), ali uz dodavanje dodatnog materijala u obliku žice u
električni luk tijekom zavarivanja. Ovaj se postupak koristi za manje
popravke, npr. kod navarivanja zupčanika.
Pri izboru postupka navarivanja treba izabrati onaj koji s tehnološkog i
ekonomskog gledišta daje najbolje rezultate.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 12

Plinsko navarivanje

Ovim postupkom veoma se malo tali osnovni materijal, tako da

odnos miješanja može biti niži od 1%, što je posebno važno
kada se koriste skupi dodatni materijali u obliku mješavine
karbida u prahu (steliti). Izvođač veoma lako upravlja
procesom pa se navar može nanijeti i na površine malih
dimenzija. Mogu se navarivati uski kanali i žlijebovi i nanositi
slojevi debljine ispod 1 mm, ali s malom brzinom polaganja
dodatnog materijala koja ne prelazi vrijednost od 1 kg/h.
Za plinsko navarivanje koristi se posebno konstruiran gorionik
s dodatnim sudom u kome se nalazi legura za navarivanje u
obliku praha. Prah se na izlazu iz gorionika tali i u obliku
raspršenih kapljica nanosi na radne površine. Ovo je u suštini
metalizacija jer se osnovni metal ne tali. Debljina nanesenog
sloja iznosi 0,05-3 mm, a brzina polaganja navara 0,5 kg/h.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

Ručno elektrolučno navarivanje obloženim elektrodama 13

REL-postupak navarivanja isplati se samo u slučajevima kada je

količina materijala koji se navarivanjem nanosi mala a vrijeme
efektivnog rada kratko. Proces se odlikuje niskom cijenom opreme,
njenom pokretiljivošću i lakim prilagođavanjem prinudnim položajima
navarivanja. Odnos miešanja iznosi 10-30%, debljina navara iznad 3
mm, a brzina polaganja navara može se dobiti istim jezgrom elektrode
od niskougljičnog čelika ali s različitim sastavima obloge elektrode.
Traženi kemijski sastav navarenog sloja i potrebna tvrdoća postižu se u
trećem sloju navara, jer prvi sloj, a u manjoj mjeri i drugi, sadrži sastojke
podloge. Tvrdoća navara u velikoj mjeri zavisi i od tehnoloških uvjeta
navarivanja. Najveća tvrdoća dobiva se bez predgrevanja podloge i
višeslojnim navarivanjem. Ali u tom slučaju postoji opasnost od pojave
pukotina u prvom navaru, tim veća što je veća tvrdoća nanesenog sloja.
Zbog toga se pri navarivanju dijelova velike mase mora obaviti
predgrevanje.Po pravilu je struja navarivanja manje jačine od struje
zavarivanje, uglavnom radi smanjenja dubine uvarivanja, tj. odnosa
mješanja. Uobičajeno, proizvođači elektroda za navarivanje, uz oznaku
elektrode daju i tvrdoću navara.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 Navarivanje u atmosferi zaštitnih plinova
14

Za navarivanje se mogu primijeniti svi načini zavarivanja u zaštiti

plinova MAG, MIG, TIG s tim što se kod TIG navarivanja uvijek
koristi dodatni materijal čijim se stapanjem obrazuje navar.
Navedeni postupci se mogu izvesti u svim položajima, a mali
volumen taline omogućava polaganje navara malih presjeka na
bilo kojim dijelovima. Navarivanje u zaštiti plinova može se
izvoditi automatski i poluautomatski. Pri poluautomatskom
navarivanju gorionik se vodi ručno a žica dovodi automatski.

Navarivanje u zaštiti CO2 najčešće se izvodi s trenutnim kratkim

spojevima elektrodne žice, pri čemu dodatni materijal prelazi na
osnovni u obliku izduženih kapljica. Dobiveni navar MAG
postupkom je pravilan, a gubici na prskanje su relativno mali. U
takvim uvjetima dodaci za mehaničku obradu nisu veliki, što je
naročito važno s ekonomskog stajališta pri navarivanju sitnih
dijelova.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 15

Postupci navarivanja TIG i MIG gotovo se jedino primjenjuju

za navarivanje visokolegiranih čelika, kao i aluminija i njegovih
legura. Navari dobiveni MIG postupkom debeli su preko 3 mm,
imaju odnos miješanja 10-30%, a ostvaruje se brzina
polaganja 1 do 8 kg/h.
Postupak TIG navarivanja spada u tehnike s malom dubinom
uvarivanja kojom se mogu navariti veoma male površine.
Debljina navara je 2-4 mm, odnos mješanja 2-40%, a brzina
polaganja navara do 2 kg/h. Nije pogodno TIG navarivanje za
izvođenje radova na terenu već samo u radionicama.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 16
Navarivanje plazmom
U principu se uređaj za zavarivanje argonskom plazmom
može iskoristiti i za navarivanje, s tim što se po potrebi može
konstruirati nova mlaznica. Dodatni materijal je u obliku žice ili
praha koji se uvodi slično kao kod plinskog navarivanja ili se
prethodno nanosi na radne površine, a zatim stapa toplinom
plazme. Odnos mješanja pri plazmenom navarivanju iznosi
jedva nekoliko postotaka, što praktično ne utjiče na promjenu
kemijskog sastava dodatnog materijala. To znači da se
potrebna svojstva, a naročito tvrdoća i otpornost prema
koroziji, mogu dobiti već u prvom navarenom sloju. Poznate
teškoće pri nanošenju bakra ili bronze na površine čeličnih
dijelova izbjegavaju se primjenom plazmenog navarivanja.
Ako se kao kriterij za ocjenu pojedinih postupaka navarivanja
uzme najmanji odnos mješanja i minimalna dubina uvarivanja
onda navarivanje plazmom zauzima prvo mjesto.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 17

Navarivanje pod praškom i troskom

Navarivanje pod praškom se u praksi dosta koristi zbog visoke
produktivnosti i visokog kvaliteta izvedenih navara. Pod
praškom se navaruju samo masivni dijelovi postavljeni u
vodoravan položaj, pri čemu dodatni materijal može biti u obliku
žice (jedne ili dvije) ili trake.
EPP navarivanje najviše se primjenjuje u slučaju regeneracije
cilindričnih površina čeličnih valjaka velikog promjera.

Navarivanje se izvodi neprekidnim

procesom uz kružno kretanje valjka
i pravolinijsko kretanje zavarivačke
glave duž osi valjka.

Prikaz navarenog valjka

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 18

Navarivanje trakom EPP postupkom

- Primjena:
Navarivanje valjaka
(industrija proizvodnje
papira, proizvodnja ulja,..)

Navarivanje u kotlogradnji
(oblaganje korozijski
postojanim materijalom)

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 19

Navarivanje pod troskom se izvodi u vertikalnom položaju

korištenjem bakrenih kalupa dvostrukih zidova radi hlađenja
tekućom vodom. U zavisnosti od oblika navara, kalup može biti
nepokretan tako da obuhvaća cio navar ili pokretan u skladu s
rastom navara. Odnos mješanja tj. sadržaj osnovnog materijala
u navaru ne može biti manji od 20%, a debljina navara ne
manja od 12 mm.
Tipičan primjer EPT navarivanja s više elektroda jesu valjci za
hladno valjanje. Elektrode se razmještaju po obodu vertikalno
postavljenog valjka na ravnomjernom rastojanju. Za dobivanje
ravnomjernog uvarivanja po cijelom opsegu valjka, elektroda
mora izvoditi oscilatorno kretanje po lukovima koji odgovaraju
kutu od 120°.
U cilju postizanja potrebnog kvaliteta navarenog sloja potrebne
su posebne mjere pripreme: čišćenje površina, predgrijavanje,
itd. kao i naknadna toplinska i mehanička obrada i najzad
kontrola slično kao i pri zavarivanju.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 20

PRIMJERI
a) Navarivanje prijenosnih valjaka za čeličane
Prijenosni valjci služe pri transportu užarenih ingota od peći do
valjaoničkog stana. Izloženi su složenim naprezanjima u teškim
uvjetima rada, te se od njih zahtjeva velika nosivost uz
minimalno trošenje radne površine.
Obzirom na zahtjeve potrebno je odabrati osnovni materijal koji
ima određenu čvrstoću i žilavost, a nanošenjem tvrdog sloja na
radnu površinu postići otpornost na habanje pri povišenim
temperaturama.
Osnovni materijal
Odabrani materijal je Cr-Mo čelik za poboljšanje 32CrMo4 koji
se koristi za izradu statički i dinamički opterećenih dijelova
vozila, strojeva i za dijelove većih presjeka. Zbog visokog
sadržaja ugljika zavarivanje je moguće uzevši u obzir oprezno
predgrijavanje i hlađenje.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 21

D - nazivni promjer
ln
(dobiven nakon navarivanja i
strojne obrade)
Dp - polazni promjer

Dp
D
(grubo obrađen otkivak
l
pripravan za navarivanje)
ln - duljina navarivanja
l - ukupna duljina.

Iz analize postupaka navarivanja slijedi da su za navarivanje

radnih komada u obliku valjaka, u serijskoj proizvodnji
pogodni postupci MAG i EPP.
Dodatni materijal za navarivanje
Prema tehničkim zahtjevima za izradu valjaka, za navarivanje
u dva sloja i debljinom navarenog sloja nakon strojne obrade
min. 3 mm, odabrana je punjena žica, sastava prema tablici 1,
proizvođača Welding Alloys Ltd. UK.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 22

Tablica 1. Vrsta i kemijski sastav žice za navarivanje kratkih valjaka

Redni Naziv Kemijski sastav % Tvrdoća

broj žice HRC
sloja
C Mn Si Cr Ni Mo S P N

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Chromecore
1 430 – 0 0,043 0,83 0,84 17,99 - - 0,005 0,006 - 18-25

Chromecore
2 414 - N 0,044 1,01 0,74 13,67 4,45 0,51 0,006 0,008 0,1 40-45

Žica je promjera  2,4 mm, pakirana u kartonske bačve u namotaje od

330 kg.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 23

Dodatni materijal za navarivanje valjaka - osovina EPP

postupkom (prikazanih na slici 1.).
Prema zahtjevu za tvrdoću površinskog sloja 45-47 HRC i
minimalnom debljinom nakon strojne obrade 10 mm po
strani za navarivanje EPP postupkom odabrana je
kombinacija žice i praška.
- Punjena žica Chromecore 420 - S  3,2 mm kemijskog
sastava: 0,03 C %, 13 % Cr, 0,73 % Si i 0,86 % Mn

- Prašak WAF 325.

Proizvođač žice i praška je Welding Alloys Ltd. UK. Žica je
pakirana u bačvama u namotajima od 330 kg a prašak u
količine od 25 kg u papirnoj ambalaži.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 24

Slika 1. Pretokareni valjci spremni za navarivanje

Odmašćivanje površina obavljeno je krpom namočenom
acetonom uz okretanje radnog komada.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
Predgrijavanje je provedeno plinskim plamenom, posebnim 25

plamenikom. Gorivi plin je bio propan s kisikom. Predgrijavana

je početna strana navarivanja 200 mm po izvodnici uz
istovremeno okretanje , na 200 °C. Daljnje predgrijavanje nije
bilo potrebno jer se valjak dovoljno zagrijavao navarivanjem.
Navarivanje je izvođeno u dva sloja žicom istog promjera,  2,4
mm, ali značajno različite kvalitete:
- za prvi sloj žica Chromecore 430-0
- za drugi sloj žica Chromecore 414 N-0.
Da bi se dobilo na uštedi radnog vremena potrebnog za
mijenjanje žice i da ne bi došlo do zabune pri odabiru vrste, na
jednom radnom mjestu se radilo samo s jednom vrstom žice.
Nakon obavljenog navarivanja prvog sloja još zagrijan valjak se
prenosi i postavlja na stroj za navarivanje drugog sloja.
Potrebna temperatura predgrijavanja za drugi sloj je 250 °C, i
ukoliko se valjak ohladio ispod temperature ponovno je potrebno
predgrijavanje. Međuslojna temperatura kod prvog i drugog sloja
je 420 °C.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 26

Navarivanje valjaka - 1. sloja

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 27

Uz posmak žice 9-10 mm/o debljina navarenog sloja je bila

2,2-2,5 mm za prvi sloj i 3-3,2 mm za drugi sloj.
Nakon navarivanja valjak je ugrijan na 450-500 °C. Slijedi
čišćenje šljake i otkrivanje, vađenje brušenjem i popuna
mjesta mogućih grešaka. Nakon toga se valjak odlaže u
posebnu posudu obloženu vatrostalnom vunom da bi se
polagano hladio max 50 °C/h do temperature okoline.
Da bi se postigla
odgovarajuća površina
navara, bez udubina i
izbočina između pojedinih
prolaza bilo je potrebno
naći najpovoljniji nagib
glave uređaja u odnosu
na slaganje prolaza te
položaj glave u odnosu
na presjek valjka radi
relativno malog promjera.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 28
3-5 O

8-10
A
Položaj glave
uređaja kod
navarivanja

A
Presjek A - A

Navareni valjci s
popravljenim
površinskim greškama
Ispravnim namještanjem
glave automata i
parametrima navarivanja,
pogreške su svedene na
minimum.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 29
b) Navarivanje panela cijevnih zidova sabirnica materijalom
Inconel prema EN ISO 18274 (NiCr22Mo9Nb)
Komore koje se navaruju slojem Inconel 625 ili INCO-WELD
FM 686 CPT potrebno je prije navarivanja tokariti po cijeloj
dužini koja se navaruje.
Tokarenje se vrši da bi se ovim postupkom uklonio korozijom
nagriženi vanjski sloj cijevi (stanje površine), ovalitet cijevi
(odstupanje promjera) i progib po dužini cijevi.
Navarivanje se izvodilo na cijevi materijala P235GH-TC2,
dimenzija ø57x5,6. Za zaštitnu atmosferu je korišten plin
Cronigon Ni10. Navarivanje je izvršeno s MAG postupkom u
dva sloja. Dodatni materijal za navarivanje je legura Inconel
625 ø1,2 mm. Kut gorionika u odnosu na uzdužnu os cijevi je
bio pod kutom od 90°, a kut gorionika u odnosu na
horizontalnu ravninu je bio pod kutom od oko 30°.
Propisani postupak navarivanja na pojedinačnu cijev je
prikazan na slici 2.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 30

Slika 2. Postupak
kružnog navarivanja
na pojedinačnu cijev

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 31

Nakon navarivanja obavljena su potrebna mjerenja i kontrole

navarenih dijelova. Mjerenje %Fe izvodi se spektralnom
analizom. Mjerenje debljine navarenog sloja „h“ izvodi se
magnetskom metodom pomoću uređaja Elcometer 456. Ovim
metodama se dobivaju najbitniji podaci o uspješnosti
izvedenog navarivanja.
Norma 1166 VdTÜV propisuje da debljina navarenog sloja
mora iznositi minimalno 2 mm a %Fe u navarenom sloju
maksimalno 5%.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 32

Makro uzorak navarenih slojeva

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 33

Metode pregledavanja i ispitivanja navarenih uzoraka

Postupak testiranja Pojas testiranja Napomene

- Vizualni pregled 100 % -
- Ultrazvučni pregled 100 % a
- Površinska detekcija pukotina 100 % b
Navareni - Ispitivanje na bočno savijanje 2 ispitna uzorka c
ispitni - Makroskopski pregled 1 ispitni uzorak -
uzorak - Mikroskopski pregled 1 ispitni uzorak d
- Kemijska analiza 1 ispitni uzorak -
- Sadržaj δ ferita 1 ispitni uzorak -
- Ispitivanje na tvrdoću 1 pregled d

a Ako je potrebno, u sukladnosti s pripadajućom specifikacijom

b Kontrola metodom penetranata ili metodom magnetskih čestica. Kod nemagnetičnih

materijala primijeniti metodu kontrole tekućim penetrantima.

c Ako je uzorak navaren unutrašnjim uzdužnim navarivanjem, ne obavlja se savijanje

već se primjenjuje metoda kontrole ultrazvukom uz dva dodatna makroskopska
pregleda.

d Nije potrebno obaviti na materijalima grupe 1

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 34

Lopatica ventilatora za transport abrazivne prašine.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 35

Velike korpe utovarivača kvarcnog pijeska zaštićena DOMITE

materijalima tvrdoće preko 700 Brinella osiguravaju dugotrajnu
zaštitu i nesmetan rad bez održavanja. Mjesta izložena manjim
udarima i abraziji zaštićena tvrdo navarenim elektrodama.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 36

Plazma navarivanje zuba materijalom tvrdoće preko 3000HV.

Sa slike je vidljiva izuzetno glatka površina koja osigurava
smanjeno trenje, lakši ulazak u materijal i pruža produljenje
trajnosti u odnosu na kaljene materijale od preko 10 puta!
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 37

Pužnim transporterima, vrtložnicima i ostalim abraziji

izloženim dijelovima značajno se navarivanjem produžava
trajnost i smanjuje trošenje.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 38

METALIZACIJA

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 39

DEFINICIJA METALIZACIJE:

Metalizacija (naštrcavanje) je postupak

nanošenja raspršenog materijala u
obliku sitnih čestica na površinu
osnovnog metala, čime se dobije
tanak, veoma otporan površinski sloj.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 40

Svrha naštrcavanja materijala na metalne i nemetalne

konstrukcije je:
 zaštita od mehaničkog trošenja
 postizanje određenih fizikalnih svojstava površine
 povećanje dimenzija istrošenih dijelova
 postizanje estetskog dojma
 zaštita od korozije
Postupci toplinskog naštrcavanja se razlikuju prema:
 načinu zagrijavanja materijala - (izgaranjem ili električnim
lukom)
 vrsti korištenog dodatnog materijala - (prašak ili žica)
 atmosferi u kojoj se rastaljene čestice raspršuju - (zrak),
vakuum ili inertni plin).
 Otpornost na trošenje (W i Cr - karbidi),
 otpornost na koroziju (Zn, Al, Ni - prevlake),
 otpornost na visoke temperature i dekorativna svojstva,
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 41

• Postupci s termičkim mlazom su

novija tehnologija koja se javila zbog
potrebe popravljanja. Zbog
jednostavnosti upotrebe na
popravcima (nije potrebno rastavljati
komade i umakati ih) te ciljanim
dijelovima zaštite uvelike se razvija
kao grana zaštite.

• Postoje 3 osnovna postupka ovisno o

mlaznicama i zaštitnom materijalu.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 42

• a) Sprej sa žicom: vrući plinovi

tale žicu i raspršuju je po predmetu.
Nakon što se sloj ohladi dobijemo
zaštitni sloj toga materijala.
• b) Sprej sa prahom: prah se gura
kroz mlaznicu koja na vrhu gori te
topi sitne čestice praha zaštitnog
materijala te ga raspršuje po
površini kao u prethodnom slučaju.
• c) Plazmeni: prah se zagrijava
zapaljenom plazmom koja se
upuhuje na vrh sapnice te se
raspršuje.

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 43

Bit tehnike toplinskog naštrcavanja materijala sastoji se u

tome da se rastaljeni materijal naštrcava na podlogu na koju
se želi nanijeti prevlaka. Brzom strujom zraka ili drugog plina,
mlaz kapljica udara o podlogu pri čemu se kapljice spljošte,
naglo hlade i skrućuju u kružne pločice promjera do 0,1 mm,
debele do 0,05 mm. Procesom stezanja pločice stisnu
mikroizbočine podloge prianjajući na podlogu tzv. sidrenjem.
U daljnjem procesu na poluskrutnute pločice udaraju nove
kapljice stvarajući prevlaku djelomično zavarivanjem,
djelomično sidrenjem.
Ovim postupkom mogu se nanijeti svi metali. Pri ovom postupku
podloge se slabo griju, obično od 50 do 200 °C, pa se prevlake
mogu nanositi i na metale i na nemetale. Ovim postupkom
mogu se prevlačiti i toplinski osjetljive podloge, odnosno one
podloge koje se grijanjem lako rastale, raspadnu ili zapale (npr.
poliplast, karton, tekstil, drvo, gips, beton, keramika, staklo itd.),
ali se pri tome moraju uvesti posebne mjere opreza.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 44

U odnosu na zavarivanje ima brojne prednosti kao što su:

- tanak sloj nanošenja (0,5 – 1 mm)

- manje deformacije radnog komada (podloge)
- nemiješanje osnovnog s dodatnim materijalom
- mogućnost naštrcavanja nezavarljivih metala i legura
- zahtjevi za obradom površina pri naštrcavanju su mali
- uređaji su jeftiniji i troše se male količine dodatnog
materijala
- veza naštrcanog sloja i površine radnog komada ostvaruje
se mehaničkim sidrenjem rastaljenih čestica zbog
hrapavosti površine, difuzijskim i adhezijskim vezama te
mjestimičnim zavarivanjem
- dodatni materijal može biti u obliku žice ili praška različite
granulacije, a po sastavu mogu biti metali različitih vrsta
(npr. Ni, Cr, tvrdi metali) keramika, te različite vrste oksida
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
Vrsta postupaka i materijala za naštrcavanje
45

Postupak Materijal za naštrcavanje Oblik materijala za naštrcavanje

Plinsko naštrcavanje stlačenim zrakom Plastika, Zn, Al Prašak, pasta, suspenzija

Plinsko naštrcavanje kisikom Ni, Cr, B, Si, keramika Prašak

Plinsko naštrcavanje kisikom i stlačenim

Metali, keramika Žica, prašak
zrakom

Elektrolučno naštrcavanje Metali Žica

Naštrcavanje plazmom Metali, tvrdi metali, keramika Žica, prašak

Indukcijsko naštrcavanje stlačenim

Metali Žica
zrakom

Elektrootporno naštrcavanje stlačenim

Metali Talina
zrakom

Naštrcavanje eksplozijom Tvrdi metali, keramika Prašak, granule

Naštrcavanje kondenzatorskim izbijanjem Metali Tanka žica

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 POSTUPCI TOPLINSKOG NAŠTRCAVANJA
46

a) Naštrcavanje plamenom

b) HVOF (High Velocity Oxygen Fuel Spray) postupak

naštrcavanja)

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 47

c) Elektrolučno naštrcavanje žicom

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 48

d) Naštrcavanje plazmom

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 49

Tehnika naštrcavanja materijala na istrošene dosjede osovina

teretnih vagona, plamenom gorivog plina

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 50

Oštećeni rukavac osovine

Obzirom da su oštećenja na rukavcu osovine veća od 0,5 mm,
kao dodatni materijal za naštrcavanje koristio se:
- METCO 405, "nikl – aluminid", kao sloj za vezivanje
slijedećeg sastava:
- Al 20 %; - Ni 80 %.
SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju
 51

- METCOLOY 2, "crom - čelik", kao završni sloj slijedećeg

sastava:
- Ni 8 - 10 %
-C 0,38 %
- Mn 2%
- Si 0,75 %
-P 0,03 %
-S 0,03 %
- Cr 13,5 %
- Mo 13,5 %

Ostala svojstva: - istezanje 2812 N/mm2

- tvrdoća 40 - 50 HRC
- hrapavost srednja

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 52

Postupak toplinskog naštrcavanja plamenom gorivog plina

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 53

Naštrcani rukavac osovine

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 54

U konkretnom primjeru, kvaliteta naštrcanog sloja na rukavac

osovine ispitivala se:
 vizualnim pregledom
 pregled strugotine nakon obrade naštrcanog sloja
 odvajanjem čestica (tokarenje)
 makrografskom snimkom strugotine
 ispitivanjem kemijskog sastava strugotine
 mjerenjem površinske tvrdoće po Vickersu
 mjerenjem prionljivosti dodatnog materijala na ravnim
pločama od istog osnovnog materijala kao i rukavac
osovine rendgenskim snimanjem

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 55

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 56

Rukavac rotora elektromotora pripremljen za metalizaciju

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju

 57

Rukavac rotora elektromotora nakon metalizaciju

SVEUČILIŠTE U OSIJEKU – STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU Zavod za tehnologiju