Uvod

Sumporni i azotovi oksidi su gasovi koji prirodno nastaju aktivnošću vulkana,

biološkom razgradnjom i od šumskih požara. Međutim, oni nastaju i
čovjekovim dejstvom. Urbanizacija i industrijalizacija uzrokuju zagađenje
vazduha što nastaje zbog upotrebe fosilnih goriva (ugalj, nafta) za grijanje
domaćinstava i radnih prostorija, za proizvodnju energije, za potrebe industrije i
transporta. Sve industrije, elektrane, većina prekookeanskih brodova koji se kao
izvorom energije koriste izgaranjem fosilnih goriva “proizvode” i u atmosferu
ispuštaju sumporne okside (najčešće sumpor-dioksid) i druge otrovne gasove
kao što su azotov oksid, azotov dioksid te ugljen monoksid i ugljen dioksid.
Nošeni vjetrom oni dopiru do velikih udaljenosti. Njihove teže čestice padaju
natrag na tlo, a lakše se čestice dižu u više slojeve atmosfere gdje reaguju sa
kapljicama vode u oblacima te padaju sa kišom, ponekad zbog uticaja vjetra i
vrlo daleko od izvora zagađivača. U reakciji zagađivača i kapljica vode nastaju
jako razrijeđene sulfatna i azotne kiselina. To su tzv. kisele kiše, ali kiseli su i
snijeg, oblaci i magla. Kisele kiše ne padaju uvijek u zemljama gdje nastaju
gasovi koji ih uzrokuju. Zbog toga onečišćenje prelazi državne granice. Najveći
su “proizvođači” kisele kiše zemlje Sjeverne Amerike i Europe. Tako je Velika
Britanija 1983. zakiselila oko dva milijuna tona kiše, od kojih je u njoj palo
samo 600.000 tona. Ostatak je odnio zapadni vjetar prema kontinentalnoj
Evropi, pogotovo u pravcu Skandinavije. Najdrastičnije primjere kiselih kiša
nalazimo u Europi u planinama Češke i Poljske gdje su oštećene velike šumske
površine.

1. Proces nastajanja kiselih kiša

Branko Lazić 8011/08 12 Seminarski rad: Kisele kiše

Prilikom procesa sagorijevanja nastaje sumpor-dioksid, azotovi oksidi i drugi
gasovi koji pospješuju nastajanje kiselina. Takvi slobodni nemetalni oksidi
oksidiraju u vlažnoj atmosferi sa vodenom parom u sumpornu i azotovu
kiselinu. Te materije, otopljene, nalaze se u zraku i zajedno sa padavinama
padaju na zemlju. S obzirom da ti proizvodi sagorijevanja nastaju u povećanoj
količini u gradovima i industrijskim zonama i pH vrijednost je većinom tamo
niža nego na selu. Pod pojmom azot-oksid (NOx) se objedinjuju dva spoja:
azot-monoksid (NO) i azot-dioksid (NO2). Ovi gasovi nastaju prije svega pri
sagorijevanju fosilnih goriva. Pri svakom sagorijevanju nastaju azot-oksidi kao
spoj azota iz vazduha i kiseonika. Pri većoj temperaturi sagorijevanja brže je
nastajanje azotovih oksida. Kod svakog procesa sagorijevanja prije svega
oslobađa se azot- monoksid koji kasnije u zraku oksidira u štetni azot-oksid.
Ukoliko se dnevna vrijednost koncentracije azot-dioksida u zraku nalazi preko
150|jg po m3 nastaju akutna oboljenja disajnih organa. Sumpor-dioksid je daleko
najštetnija supstanca u vazduhu. To je gas bez boje, ali jakog i neugodnog
mirisa koji kod ljudi, prije svega djeluje na disajne organe. Kako je u zimskim
mjesecima koncentracija sumpor-dioksida u zraku visoka, on zajedno sa
prašinom koja se nalazi u vazduhu čini smog. Sagorijevanjem fosilnih
zapaljivih supstanci atmosfera se zagađuje sumpor-dioksidom. On se pretvara u
sumpornu kiselinu i u spoju s vodom čini kiselu kišu, koja je jedan od glavnih
uzroka izumiranja šuma.

2. PH vrijednosti vode

PH vrijednost nam govori koliko je neka supstanca

lužnata ili kisela. Koristi se skala od 0 do 14, gdje je razina pH 7 neutralna (niti
kisela, niti lužnata), vrijednosti manje od 7 su rastuće kisele, a veće od 7 rastuće
lužnate. Raspodijela na skali je eksponencijalna, pa je tako neka supstanca sa

Branko Lazić 8011/08 12 Seminarski rad: Kisele kiše

pH vrijednošću 4 deset puta kiselija od supstanci sa pH vrijednošću 5 i stotinu
puta kiselija od supstanci sa pH vrijednošću 6. Obična voda je pH neutralna
(pH=7.0). Kada miješamo neku hemikaliju sa vodom (uvijek treba lijevati
hemikaliju u vodu, ne obratno!), rezultat je mješavina koja je ili kisela ili
lužnata. Hemikalija koja je izrazito kisela ili lužnata nazivamo reaktivnom. Kiša
je prirodno kisela zbog prisustva ugljen-dioksida (CO2) u atmosferi, te joj pH
vrijednost iznosi 5.6-5.7. Kiša postaje sve kiselija, tj. njezina pH vrijednost sve
manja, što je više ugljenih, azotnih i sumpornih oksida u vazduhu.

3. Dejstvo sumpordioksida na vegetaciju

Sumpor je jedan od važnih hranjivih elemenata za biljke. On preko korijenovog

sistema u obliku sulfata dolazi do lišća, gdje se redukuje uz pomoć enzima i
koristi za izgradnju amino-kiselina. Postoje jasni dokazi da kada je zemljište
siromašno sumporom, tada sumpor iz atmosfere može nadoknaditi deficit.
Sumpor moće u biljke doci i neposredno preko lista. U slučaju sumpodioksida i
ozona glavni put djelovanja na biljne ćelije je preko otvorenih stoma na lišću
(uglavnom danju). Epidermalne ćelije su zaštićene voskastom kutikulom koja
predstavlja otpornu barijeru za većinu gasova. Ako je lišće vlažno, posebno
tokom noći ili u zimskom periodu, brzina depozicije sumpordioksida može biti
značajno uvećana, uprkos činjenici da su stome zatvorene. Ovo ima poseban
značaj za četinarsko drveće. Tokom dana pri povećanoj vlažnosti,
sumpordioksid djeluje tako da se stome još više otvaraju i pristup zagađujućim
gasovima je olakšan. Pošto su kod većine biljaka stome otvorene danju, u toku
dana je i najveće zahvatanje sumpordioksida iz atmosfere. U uslovima suše,
kada su stome manje otvorene da bi se spriječio gubitak vode, deppozicija
sumpordioksida je smanjena. Izgleda da su hloroplasti primarna mjesta na
kojima se izazivaju poremećaju prouzrokovani sumpordioksidom. Prema tome
uticaj na efikasnost fotosinteze treba da je osnovni efekat koji ovaj gas izaziva.
Dejstvo sumpordioksida na biljke je jasno u brojnim obješnjenim
publikacijama, u kojima se pominju jasni vidljivi simptomi kao što su hloroza,
nekroza, prevremeno opadanje lišća itd. Međutim, takođe je dokazano da i u
odsustvu vidljivih simptoma, sumpordioksid smanjuje prinos i rast biljaka.
Značajni efekti za vegetaciju mogu nastati ako je srednja godišnja koncentracija
sumpordioksida 0,03 ppmv, a za neorganske materijale 0,12 ppmv.

Branko Lazić 8011/08 12 Seminarski rad: Kisele kiše

Pri izbacivanju velikih količina sumpordioksida ili kada nema mogućnosti
rasejavanja zagađujućih supstancija može doći do potpunog uništavanja svih
biljaka. U okolini zagađivača koji emituje oko 6000 tona sumpordioksida
dnevno površina u prečniku od 30 km lišena je u potpunosti biljnog pokrivača.
4. Najveći zagađivači vazduha

Rafinerije nafte u atmosferu ispustaju amonijak, različite organske kiseline,

sumporne okside, jedinjenja ugljovodonika. Veliki su zagađivači vazduha i
avioni koji ispuštaju mnogo azotovih oksida, a motorna vozila u atmosferu
ispuštaju velike količine ugljendioksida, ugljenmonoksida i azotove okside. Na
slici broj 2. prikazana je firma koja ispusta velike kolicine štetnih hemikalija u
vazduh.

Slika broj 2. Zagađivanje vazduha u rafinerijam

5. Suho i vlažno taloženje

Suho taloženje se odnosi na kisele plinove i čestice u vazduhu. Otprilike
polovina kiselog taloženja dolazi na Zemlju u suhom obliku. Vjetar tada te
čestice raznosi na kuće, automobile, zgrade, stabla, tj. na sve što nas okružuje.
Taj suhi talog najčešće ispere kiša i on završi u zemlji ili vodi. Vlažno
taloženje je ono koje je uopšte poznato kao kisela kiša. Uticaj na biljni i
životinjski svijet zavisi o mnogim stvarima, kao npr. :

 kiselosti vode

 hemijskom sastavu zemljišta

 vrsti biljnog i životinjskog svijeta

Prema izvještaju Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u 2000.

Godini onečišćenje vazduha štetnim gasovima nalazilo se unutar dopuštenih
granica. Potrebno je naglasiti da se zagađenost vazduha mijenja zavisno od

Branko Lazić 8011/08 12 Seminarski rad: Kisele kiše

godišnjeg doba, atmosferski prilika i dobu dana. Mjerenja Državnog zavoda za
meteorologiju pokazuju da 60% sumpora dolazi iz susjednih industrijski
razvijenih zemalja. Uočljiv je znatan udio kiselih kiša i u urbanim i
industrijskim centrima i u ruralnim područjima. Kisele kiše i tzv. suho
taloženje kiselih supstanci zagađuju rijeke, potoke i jezera, štetno djeluju na
ribe i cijeli ekosistem vodenog staništa te na šume, usjeve i zemljište. Na slici
broj 3 prikazana je emisija i procesi suve i mokre depozicije.

Slika broj 3. Emisija i procesi suve i mokre depozicije

6. DEJSTVO KISELIH KIŠA

6.1.Dejstvo kiselih kiša na ljudsko zdravlje

Sumporni i azotni oksidi su opasni za ljudsko zdravlje. Kada se nađu u

atmosferi, vjetrovima mogu biti nošeni na ogromne udaljenosti. Udisanje
čestica otrovnih gasova dovodi do razvoja bolesti i prerane smrti npr. zbog
astme ili bronhitisa. Ispitivanja su pokazala kako se sve veći broj oboljelih ljudi
od raka i sve veći broj djece koja pate od astme može dovesti u vezu sa
zagađenjem vazduha.
6.2. Dejstvo kiselih kiša na šume i zemljište

Kisele kiše usporavaju rast svih usjeva i uopšte biljaka, te oštećuju šume.
Procjenjuje se da je 60% svih šuma oštećeno dejstvom kiselih kiša. Na zemlju
utiču tako što otapaju, npr. Kalcijum i magnezijum iz tankog sloja humusa koji
su potrebni biljkama za izgradnju njihovih stanica. Kiseline direktno oštećuju
korjenje stabla ili vodom dospijevaju u lišće ili iglice drveća, te oštećuju
njihova tkiva.Posljedica su mrlje smeđkaste boje. Tlo u određenoj mjeri može
neutralizirati kiseline iz kiše. To je vrlo važno svojstvo tla i od njega zavisi
koliko je oštećene biljke koje na njemu raste. Aluminijum je najrašireniji
element u zemljinoj kori i u njoj se nalazi u obliku različitih jedinjenja. Kada je

Branko Lazić 8011/08 12 Seminarski rad: Kisele kiše

u takvom obliku, ne može se otopiti u vodi i štetiti biljkama i životinjama.
Međutim, kiselina iz kiselih kiša rastapa aluminijum iz tih jedinjenja i on tada
dolazi u podzemne vode. Isto vrijedi i za bakar i željezo. Šume u planinskim
predjelima su najugroženije, jer rastu na tankome tlu, imaju relativno niske
prosječne temperature, te ta područja obiluju padavinama, a i okružene su
kiselim oblacima i maglom. Obilježja bolesti koja se pojavljuju su jako
različita. Pojedini simptomi bolesti nastupaju nezavisno jedni o drugima i pri
tome mogu zavisno o regiji u kojoj se pojavljuju biti jako različiti. Kod
igličastog drveća su ustanovljena sljedeća oštećenja:

 oštećenja iglica (požutjele iglice, opadanje iglica)

 oštećenja pupoljaka i mladih klica
 oštećenja kore
 oštećenja drveta
 anomalije rasta
 oštećenja korjena
 slabljenje otpornosti na mraz, infekcije, štetočine itd.

Stručnjaci su izračunali kako jedno stablo s površinom lišća od 150 m 2 za 100

godina proizvede kiseonika koliko je čovjeku potrebno za 20 godina života.
Automobil, najveći zagađivač atmosfere, na relaciji od oko 400 km potroši
kiseonik koji bi čovjeku bio dovoljan za 75 godina njegova života. Zimzeleno
drveće posebno jela je više pogođeno dejstvom kiselih kiša, nego listopadno, od
kojih je najugroženiji hrast. Na slici broj 4. Prikazan je izgled stabala koja su
oštećena zbog kiselih kiša.

Slika broj 4. Ostecena stabla posle padavina kisele kiše

6.3.Dejstvo kiselih kiša na vodu

Branko Lazić 8011/08 12 Seminarski rad: Kisele kiše

Najizrazitiji uticaj kiselih kiša je na vodi (bilo jezera, rijeke, mora ili okeani),
jer sva voda iz kiše mora negdje i završiti. Azotova i sumporna kiselina utiče na
sav život u vodama. Aluminijum i niska pH vrijednost vode smanjuju
reprodukcijsku sposobnost riba, dovodi do stresa koji dovodi do smanjenja
tjelesne mase riba, a kod ekstremnih pH razina kao kod Skandinavskog
primjera, mogu čak i ubiti ribu što rezultuje smanjenjem populacije i biološke
raznolikosti. Otpornost riba i životinja što žive u vodi je različita (npr. pastrmka
ne može živjeti u vodi sa pH ispod 5.5). Neke biljke i životinje mogu bolje
podnijeti kiseline u vodi od drugih. Uglavnom kod pH razine 5, većina ribljih
jajašca nikada se neće izleći, a ako se i izlegu, mlađe ribe su osjetljivije od
starijih. Tako u nekim kiselim jezerima kaskadno nestaju sve životinje, jer čim
nestane jedna vrsta, dolazi i do nestanka neke druge i naglog povećanja
populacije neke treće , koja će vjerojatno izumrijeti dok pojede svu hranu.
Azotne kiseline iz kiselih kiša uzrokuju smajnjenje razine kiseonika u vodi, a
posljedice su:
 bujanje algi
 narušavanje zdravlja riba i školjki
 nestanak morske trave i koraljnih grebena
Još jedan štetan elemenat za ribe je hlor, koji je inače normalan sastojak zemlje
(u malim količinama), ali ako dođe u sredinu riba, može biti smrtonosan.
Kisela jezera su lijepa, jer su vidno čista i imaju sloj zelenih algi na dnu. Razlog
što su toliko naoko čista je u tome što je većina organizama koji vrše razgradnju
supstanci izumrla u toj vodi, pa sve ono što bi se u normalnom jezeru
razgrađivalo (lišće, mrtve životinje), u kiselom padne na dno i raspada se vrlo
sporo.

6.4. Dejstvo kiselih kiša na građevine i materijale

Kisele kiše i suho taloženje sumpora štetno utiče na mnoge materijale. Najčešće
su posljedice :
 oksidacija metala (npr. bronce)

 propadanja boje i kamena (npr. mramora).

Na primjer, samo autoindustrija u SAD-u troši godišnje 61 milijun dolara na
boje koje su otporne na kisele kiše. Dva osnovna tipa kamena su se koristila u
gradnji prije otkrića Portland cementa u 19. vijeku, a to su granit i vapnenac.

Branko Lazić 8011/08 12 Seminarski rad: Kisele kiše

Poznato je da je šteta na građevinama od vapnenca mnogo manja od štete na
građevinama od granita, jer vapnenac neutralizuje kiselinu. Već vijekovima
mnogi stari kulturno-istorijski spomenici nepovratno gube svoj oblik zbog
kiselih kiša. Primjer je i kolosalni kip Budhe u Leshanu ( Kina ) slika broj 5.,
koji je ujedno i najveći kip sjedećeg Budhe na svijetu. Ta 71 metar visoka
skulptura stara 1 200 godina u pokrajini Sečuan dio je svjetske kulturne baštine
UNESCO-a.

Slika Broj 5. Kip Budhe u Leshanu ( Kina ), Pollution Damaged(Atina

7. Rješavanje problema kiselih kiša
Mnoge zemlje pokušavaju smanjiti emisiju sumpornih, azotnih i ugljenih oksida
u atmosferu. Ugradnja automobilskih katalizatora i "čisto" spaljivanje fosilnih
goriva najčešće se primjenjuju. "Čisto" spaljivanje fosilnih goriva koriste
elektroenergetski objekti u Švedskoj, a rezultat je smanjenje ispuštanja sumpora
u atmosferu za 80%. U Njemačkoj se u sumporni dim unosi vapnenac i kao
rezultat nastaje gips, koji se koristi u cestogradnji. Autokatalizatori nam pomažu
u smanjenju emisije gasova uzročnika kiselih kiša u atmosferu. Poznato je da
vozila s ugrađenim katalizatorima ispuštaju u atmosferu i do 90% manje
opasnih gasova od onih bez katalizatora, no potrebno je reći da kod njih dolazi
do ispuštanja nekih teških metala u vazduh. Svaki autokatalizator u sebi sadrži
oko 3 g platine koja se dobiva iz rudnika po čitavom svijetu. Zbog toga što se
platina ne dobiva u čistom obliku već u obliku jedinjenja, potrebno je vršiti
proces izdvajanja platine iz rude. Na primjer, firma platine u Norilsku (Rusija)
ispusti u atmosferu toliku količinu SO2 koja je približno jednaka 1/4
zapremnine ispušnih gasova koju eliminišu katalizatori proizvedeni u toj fabrici.
Ipak, budućnost autokatalizatora vidimo u njihovom recikliranju, tj. ponovnom
korištenju platine iz starih katalizatora u izgradnji novih. Zbog toga što je
prirodni proces obnavljanja rijeka i jezera vrlo spor, smišljena je metoda
dodavanja vapnenca u kiselu vodu da se podigne pH razina. Metoda se najviše

Branko Lazić 8011/08 12 Seminarski rad: Kisele kiše

koristi u Norveškoj i Švedskoj, ali ne i šire jer je to vrlo skupa metoda i
potrebno ju je ponavljati relativno često da se pH razina ponovno ne spusti.
Dodavanje vapnenca je ipak samo kratkotrajno rješenje za specifična područja,
a ne regionalno ili globalno rješenje. Ovakve tehnologije podižu cijenu
proizvodnje, ali spašavaju šume, vode i vazduh, te živote ljudi i životinja.
Važno je reći da vrlo veliki dio cjelokupne svjetske emisije SO2 dolazi iz
termoelektrana koje kao pogonsko gorivo koriste ugalj. Smanjenje emisije SO2
moguće je :
 korištenjem uglja sa manjim udjelom sumpora
 pranjem uglja prije sagorijevanja
 korištenjem različitih hemijskih sredstava
 korištenjem prirodnog plina umjesto uglja
Pristup problemu trebao bi biti individualan, i svako treba rješavati onaj dio
problema na koji može uticati. U Sjedinjenim Američkim Državama vladina
institucija Enviromental Protection Agency (EPA) provodi program pod
nazivom Acid Rain Program (Program kiselih kiša). Cilj programa je postići
značajno poboljšanje u čistoći okoline i zdravlju ljudi pomoću smanjenja
emisije sumpornog dioksida (SO2) i azotnog oksida (NOx) u atmosferu.

8. Zakonske mjere u svijetu

Iako postoje naznake da mnoge europske zemlje odlučno nastoje smanjiti štetne
emisije, najveći zagađivač, SAD, i dalje se slabo odaziva. Konferencija o
klimatskim promjenama, održana 1997. godine u japanskom gradu Kyotu,
pokušala je postaviti pravno obvezujuća ograničenja emisije kako za
industrijalizirane, tako i za zemlje u razvoju. SAD su pokušale zadržati svoju
razinu emisije prijedlogom da se uvedu kvote, na temelju kojih bi zemlje mogle
ispustiti određene količine onečišćujućih supstanci ili takvo svoje pravo prodati
drugim zemljama. Takvi su prijedlozi naišli na oštru kritiku ekologa koji na sve
zemlje vrše pritisak da smanje emisiju.

Branko Lazić 8011/08 12 Seminarski rad: Kisele kiše

 9. ZAKLJUCAK
Mnoge zemlje pokušavaju smanjiti emisiju sumpornih, azotnih i ugljenih oksida
u atmosferu. Ugradnja automobilskih katalizatora i "čisto" spaljivanje fosilnih
goriva najčešce se primjenjuju. "Čisto" spaljivanje fosilnih goriva koriste
elektroenergetski objekti u Švedskoj, a rezultat je smanjenje ispuštanja sumpora
u atmosferu za 80%. U Njemackoj se u sumporni dim unosi vapnenac i kao
rezultat nastaje gips, koji se koristi u cestogradnji. Autokatalizatori nam pomažu
u smanjenju emisije gasova uzročnika kiselih kiša u atmosferi. Poznato je da
vozila s ugrađenim katalizatoroma ispuštaju u atmosferu i do 90% manje
opasnih gasova od onih bez katalizatora, međutim kod njih dolazi do ispuštanja
teških metala u vazduh. Svaki autokatalizator u sebi sadrži oko 3 g platine koja
se dobiva iz rudnika po citavom svijetu. Zbog toga što se platina takoder ne
javlja u cistom obliku vec u obliku jedinjenja, potrebno je vršiti proces
izdvajanja platine iz rude sto dovodi takođe do zagađenja vazduha. Iz razloga
što je prirodni proces obnavljanja rijeka i jezera vrlo spor, smišljena je metoda
dodavanja vapnenca u kiselu vodu da se podigne pH vrijednost. Metoda se
najviše koristi u Norveškoj i Švedskoj, ali ne i šire jer je to vrlo skupa metoda i
potrebno ju je ponavljati relativno cesto da se pH vrijednost ponovno ne spusti.
Dodavanje vapnenca je ipak samo kratkotrajno rješenje za specificna podrucja,
a ne regionalno ili globalno rješenje. Ovakve tehnologije podižu cijenu
proizvodnje, ali spašavaju šume, vode i zrak, te živote ljudi i životinja. U
Sjedinjenim Americkim Državama vladina institucija Enviromental Protection
Agency (EPA) provodi program pod nazivom Acid Rain Program (Program
kiselih kiša). Cilj programa je postici znacajno poboljšanje u čistoći okoline i
zdravlja ljudi pomocu smanjenja emisije sumpornog dioksida (SO2) i azotnih
oksida (NOx) u atmosferu.

Branko Lazić 8011/08 12 Seminarski rad: Kisele kiše

 10. LITERATURA

1. dr Ljiljana Vukić, Upravljanje otpadom (interni material), Banja Luka,

2011.
2. R.Šećerov-Sokolović,S.Sokolović, inženjerstvo u zaštiti okoline, Novi
Sad 2002.
3. "Kisela kiša", iz časopisa Drvo znanja, br. 17., 1998.
4. http://www.hkz.hr
5. www/ekologija.com
6. www/wikipedija.com

Branko Lazić 8011/08 12 Seminarski rad: Kisele kiše