Bernardin Frankopan I Njegovo Doba PDF

Color profile: Generic CMYK printer profile
Composite Default screen
Petar Strèiæ UDK 929 Frankapan, B."653"

HAZU 929.52 Frankapani"653"
Zrinski trg 11, 10000 Zagreb 929.73 Frankapani"653"
94(497.5)"653"
Izvorni znanstveni èlanak
Petar Strèiæ
Bernardin Frankopan i njegovo doba
Prilog za sintezu povijesti o vrhuncu srednjovjekovnoga
razvoja i poèetka borbe za opstanak Frankopana i
hrvatskoga naroda
Jedan od pet najznamenitijih rodova u povijesti Hrvata su knezovi Krèki, potonji

(i) Modruški, Vinodolski, Senjski itd. Dali su i hrvatske potkraljeve/banove,
danskoga kraljevskoga namjesnika u Švedskoj, nadbiskupa u Maðarskoj, gene-
rala Vojne krajine, diplomate, knjievnike, graditelje, itd. Kao potomci antièke
rimske patricijske obitelji, poèetkom 12. st. postaju mletaèki lenski posjednici
veoma bogatoga sjevernojadranskoga o. Krka, a u 15. st. potvrðuje im papa i
srodnici u Rimu da su Frankopani. S o. Krka prikupljaju posjede i po drugim
otocima te u unutrašnjosti Hrvatske, u susjednim i drugim europskim zemlja-
ma. U nekim komponentama postaju i samostalni feudalci. Od 15. st. osobito
stradavaju od napada Mletaèke Republike, Osmanlija, Korvina i Habsburga.
Zadnjega iz Hrvatske pogubili su Habsburzi u 17. st. te zaplijenili posjede.
Meðu njima je osobito vaan/istaknut Bernardin (15/16. st.), no njemu se dugo
u historiografiji nije pridavala zasluena panja, iako ga je veæ 1901. hvalio
najveæi povjesnièar frankopanskoga roda, V. Klaiæ, te je i veliko svoje djelo o
njima završio upravo s Bernardinom, hvaleæi ga. Konaèno, god. 2008. u
Ogulinu je prireðen znanstveni skup o njemu i tadašnjoj Hrvatskoj u borbi za
opstanak1.
1 U bilješkama se samo povremeno nadopunjuje ili iznimno komentira ono što je reèeno u sadraju
èlanka, te se zato — u naèelu — ne donose vrela i literatura; oni se nalaze na kraju èlanka, u popisu (usp.
tamošnju napomenu na poèetku popisa toga uega izbora radova).
7
H:\USLUGE\mh_ogulin\zbornik_modrus2009\zbornik_modrus2009.vp
1. rujan 2009 9:41:07
Modru{ki zbornik 2009. (3)
I.
1.
U ivotu2 svih etnosa i naroda na zemlji ima i poveæi broj pojedinaca, pa tako i
obitelji i rodova koji su najznamenitiji i osobito zasluni i u susjedstvu ili èak daleko
izvan svoje zavièajne sredine3. Takvih ima i meðu Hrvatima u Hrvatskoj i na
hrvatskom prostoru izvan svoje zavièajne sredine. Stoga se redovito u vrelima i
predajama, ali i u povijesnoj i drugoj literaturi na hrvatskim prostorima i izvan njih
redovito kao najznamenitije apostrofira pet obitelji/rodova; to su Trpimiroviæi kao
hrvatski kneevi i kraljevi, Kotromaniæi u Bosni, takoðer kao vladari — oba roda su
dinastije u srednjem vijeku, zatim visoki aristokrati Zrinski i Frankopani, ali i kao
visoki dravnici, ratnici, knjievnici, pa graditelji itd. u srednjem i novom vijeku, te
Mauraniæi kao politièari, prosvjetni djelatnici, umjetnici itd. u novom vijeku. Od tih
pet najznamenitijih hrvatskih obitelji i rodova, èak tri su iz primorskoga dijela
Hrvatske na obali Jadrana — Trpimiroviæi u Dalmaciji, te Frankopani/Frankapani
na o. Krku i Mauraniæi u susjednom Novom Vinodolskom, oba u kvarnerskom
dijelu Hrvatske.
Meðu tih pet najznamenitijih rodova/obitelji, ali i meðu drugima u Hrvatskoj i
na drugim hrvatskim prostorima, Frankopani su ipak najspecifièniji. Naime, nisu —
kako ih se pokatkad smatra — slavenskoga, odnosno hrvatskoga podrijetla; oni su
jedini meðu spomenutima romanskoga podrijetla, i to iz samoga Rima. Zatim,
jedina je obitelj s obje strane obale Jadranskoga mora, koja se odrala èak šest
stoljeæa na tom prostoru, i to na tako visokoj dravnoj, društvenoj i drugoj razini.
2 Ovaj je èlanak ponešto nadopunjeno i prošireno priopæenje koje je pod naslovom »Bernardin Frankopan
i njegovo doba. Vrhunac srednjovjekovnog razvoja i poèetka borbe za opstanak Frankopana i hrvatskoga
naroda uopæe« proèitano na Znanstvenom skupu »Bernardin Frankopan i njegovo doba«. Simpozij su
organizirali Razred za društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, i Katedra
Èakavskoga sabora Modruše u Ogulinu, 4. i 5. rujna 2008. godine; referat je podnesen 4. rujna.
3 Ovdje samo kao jedan od više primjera navodim Johna Owena Dominisa iz obitelji/roda znamenitoga
nadbiskupa i znanstvenika Markantuna Dominisa s o. Raba, koji je bio princ i mu posljednje vladarice
Havajskoga Kraljevstva i do svoje smrti stvarni upravitelj te Monarhije na Pacifiku. Tek kad je Dominis
preminuo, Amerikanci su uskoro kraljicu skinuli s prijestolja, drava izgubila samostalnost i postala
jedna od zvjezdica na dravnoj zastavi SAD–a, kao njezina savezna drava. No npr. zgrada u kojoj se
nalazi sjedište amerièkoga guvernera te savezne drave SAD–a, i danas se zove »Palaèa Dominis«. U nas
se, meðutim, veoma malo zna o tom velikanu, ali dobro poznatom po Tihome oceanu i u SAD–u. Tek
nedavno je u nas objavljena prva knjiga o njemu: Vinko Ribariæ, Rabljanin de Dominis, Njegova
Kraljevska Visost — Prince Consort Havaja, Rijeka, 2008.
8
1. rujan 2009 9:41:07
Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)
Štoviše, taj se rod (obitelj) stigao afirmirati i u drugim podruèjima Europe. I upravo
je njoj sam papa — što je rijedak sluèaj èak i s vladarskim dinastijama/monarsima —
u 15. st. potvrdio veoma visoki, štoviše — patricijski status iz razdoblja antièkoga
staroga Rima. To su im priznali, ukljuèujuæi i srodstvo, još i tada ivuæi rimski
Frangipani/Frangepani4. Ali, ima i onoga u njihovoj povijesti, pa i pojedinaca, što je
od kapitalne vrijednosti èak i danas za Hrvatsku i susjedne zemlje.
2.
U razdoblju definitivnoga propadanja Hrvatskoga Kraljevstva, pa i njegova brzoga
raspada potkraj 12. stoljeæa, sve snanija i ofenzivnija Mletaèka Republika na
hrvatskoj obali Jadrana prisvojila je i najbogatiji otok na Jadranu — o. Krk.5
Mletaèki dudevi Michieli, i sami kao izbjeglice i podrijetlom Frangepani/Fran-
gipani iz Rima, uskoro, u prvoj polovici 12. stoljeæa, u leno su o. Krk predali svojemu
frangipansko/frangepanskom roðaku Dujmu, i to za relativno jeftino novèano poda-
vanje (oèito kao bliskome roðaku), iako je otok najveæi i stoljeæima bio jedno od
najbogatijih podruèja na istoènoj obali Jadrana i meðu otocima.
To se dogodilo ubrzo nakon što su hrvatski benediktinci upravo na o Krku
stvorili grandiozni kameni spomenik — Bašæansku ploèu, koja je postala prvi krsni
list Hrvata na hrvatskom jeziku i pismu/glagoljici6. I ono što je napose zanimljivo, ali
i osobito vano — ti došljaci s Apeninskoga poluotoka, tj. Frangepani/Frangipani
uskoro su se poistovjetili sa svojima apsolutno veæinskim podlonicima, dakle
Hrvatima, a ne i s onom romanskom manjinom, koja je preostala i ivjela uglavnom
samo u gradu Krku7.
4 Na hrvatskome jeziku, na glagoljici i latinici nazivali su se ili su zvani Frankapani i Frankapani (ima naziva
i na latinskom, talijanskom i drugim jezicima). Veæ je prvi, Nikola, koji je dobio papino i srodnièko
priznanje, u samom Rimu zvan Frankapan. Posljednji su se u Hrvatskoj, u 17. stoljeæu, na hrvatskom
jeziku zvali i pisali Frankopani. Tako ih zove i narod, sve do danas.
5 Razdoblje je to kraja i poèetaka 11. i 12. stoljeæa.
6 O tome spomeniku postoji opsena literatura; usp. zbornik radova Bašæanska ploèa, sv. 1. i 2, JAZU,
Povijesno društvo o. Krka, Povijesno društvo Rijeka, Zagreb, Krk, Rijeka, 1988.
7 Otok i ostale susjedne krajeve u poznato povijesno vrijeme nastavali su i ilirski Liburni; njih su u
poèetcima Kristove ere pokorili Rimljani i ukljuèili u svoje Rimsko Carstvo. U razdoblju raspada i
propasti njegova zapadnoga dijela, u velikoj »seobi naroda« ovamo s istoka stiu i prvi Slaveni, potonji
Hrvati u današnjoj Hrvatskoj i na drugom hrvatskom prostoru. Prvi su put zabiljeeni 599. god. u
dokumentu Sv. Stolice; tu prvu pojavu iduæe god. 600. potvrðuje i papa Grgur Veliki, i to u Istri, dakle
nadomak o. Krka. I upotrebu prve stalne staroslavenske/starohrvatske Slube Boje u Katolièkoj crkvi
njezin papa je dopustio u susjednom Senju (1248.), a gotovo odmah i na o. Krku, benediktincima podno
Omišlja (1252. godine).
9
1. rujan 2009 9:41:08
Štoviše — ti su Romani, iz samoga Rima, centra svekolikoga romanstva8, èak

napustili svoje prvo, frangipansko/frangepansko prezime, te su se od dolaska u
Hrvatsku, na o. Krk, dakle od poèetaka 12. do poèetaka 15. st. nazivali knezovi
Krèki, pa i kasnije, kad su se prozvali i Frankopani. Tako ih zovu i drugi, kasnije uz
prezime Frankopani, kada se — veæ i do tada i kasnije — nazivaju i knezovi
Modruški, Vinodolski, Senjski itd., vremenski onako kako su od 13. st. dalje stjecali
nove posjede. Tako su na otoku Krku i drugdje, po drugim otocima i na kopnu
ostale Hrvatske, gdje god im se prostirala velika feudalna dravina ili su imali manje
ili veæe lenske i druge posjede, postali i ostali — upravo — nevjerojatno uporni i
hrabri branitelji staroslavenske/starohrvatske Slube Boje, zatim prvoga hrvat-
skoga jezika opæenito — èakavštine, te prvoga hrvatskoga pisma — glagoljice; a ta
tri fenomena, u to doba i sve do danas najveæe su uporište imali u Istri, Kvarnerskom
primorju i sjevernoj Dalmaciji9. Najèvršæi pak temelj bio im je baš na o. Krku i na
obalnom dijelu Kvarnera, zatim u modruškom i senjskom podruèju. Tako su kne-
zovi neposredno, svojom moæi pomogli stvoriti i razviti najveæu glagoljašku kul-
turnu, pravnu i drugu baštinu, dakako, hrvatsku10. A ta vidljivo èuva i danas naci-
onalnu hrvatsku posebnost nekadašnje dravine knezova Krèkih, potonjih Fran-
kapana/Frankopana11.
Vano je to istaknuti, jer su ti sjevernojadranski prostori povremeno i tee bili
ugroeni od maðarskih, njemaèko/austrijskih, talijanskih i francuskih vladajuæih
struktura12. Ta ugroenost — èak i okupacijama i ratovima kojih je bilo i u naše
8 Petar Strèiæ, Prilog o porijeklu Frankapana/Frankopana, Rijeka, VI, 1, Rijeka, 2001, str. 49–104, i
Rodoslovlje Frankapana/Frankopana, Rodoslovlje, I, 1, Zagreb, 2006, str. 13–22.
9 Literatura je bogata. Bilo je i talijanaško–talijanskih iredentistièkih pa fašistièkih kraljevskih talijanskih
progona od njihovih vladajuæih struktura u 19. i 20. stoljeæu. Usp. o tome jednu od prvih knjiga u samoj
Istri, kojoj je autor sveæenik i narodni preporoditelj Vjekoslav Spinèiæ: Slavensko bogosluje u Istri, Pula,
1913.
10 Usp. Bašæanska, n. dj., te Vjekoslav Štefaniæ, Glagoljski rukopisi o. Krka, Zagreb, 1960, i Glagoljski
rukopisi Jugoslavenske akademije, I. dio, Uvod, biblija, apokrifi i legende, liturgijski tekstovi, egzorcizmi i
zapisi, molitvenici, teologija, crkveni govori (homiletika), pjesme, Zagreb, 1969, II. dio, (...), Zbornici
razlièitog sadraja, regule i statuti, registri, varia, indeksi, album slika. 1970.
11 Napose u 19. st. poèeli su biti ugroeni od silovita talijanaško–talijanskoga iredentizma vladajuæih
struktura u pokrajini austrijskoga dijela Habsburške Monarhije, u Istri s Kvarnerskim otocima; no, na o.
Krku Sv. Slubu i glagoljanje uspio je spasiti Slovenac dr. Anton Mahniè (Mahniæ), krèki biskup. Usp.,
npr., Anton Bozaniæ, Petar Strèiæ, Mahniæ i njegova Staroslavenska akademija. U povodu prijenosa
posmrtnih ostataka krèkog biskupa dr. Antuna Mahniæa iz Zagreba u Krk, 23. studenoga 2002, Krk 2002, i
posebice Izbor literatura na str. 87–96.
12 Evo, kratko, kao primjer zlehude povijesne sudbine frankopanskoga Krka u 19. i 20. stoljeæu. Naime, u
poèetcima 19. st. okupirala ga je Napoleonova Francuska; zatim, do svojega raspada 1918. dri ga
10
1. rujan 2009 9:41:08
dane13 — politièki se osjeæa i danas14. Ali, knezovi su od svojih poèetaka u Hrvatskoj

saèuvali, a upravo su u Bernadinovo doba morali i oštrije nastojati saèuvati svoju
teško ugroenu dravinu i druge posjede, a time i etnièku, hrvatsku zasebnost
tadašnje Hrvatske, Slavonije i Dalmacije; pa èak i u silovitim, ratnim sudarima s
njima veæ poznatim germanstvom, romanstvom i ugarstvom sa sjevera i zapada, ali i
neoèekivanim osmanstvom s istoka.
II.
1.
Nema potrebe ovdje podrobnije podsjeæati na to — što je odavno poznato i iz

objavljenih vrela i literature — da je obitelj dala svoje pripadnike u vrijednosnome
rasponu od više hrvatskih (èak) potkraljeva/banova, pa (èak) i jednoga danskoga
kraljevskog namjesnika u Švedskoj; meðu knezovima se, npr., nalazi i upravitelj
polovice (današnje) Slovenije, nadbiskup u Maðarskoj, general Vojne krajine u
Habsburškoj Monarhiji, itd. Tu su i brojni graditelji, pa knjievnici/umjetnici, diplo-
mati, itd., ali, kako to ivot nosi sa sobom, i utamnièenici, rtve — itd. ene su im
bile i pripadnice vladarskih dinastija.
Habsburška Monarhija. Kratko je u okviru Drave Slovenaca, Hrvata i Srba (sjedište je u Zagrebu).
Okupirala ga je 1918. Kr. Italija. G. D’Annunzio ga nije uspio uklopiti u svoju kratkovremenu prvu
fašistièku »dravu« na svijetu, jer su ga istjerali sami otoèani, pa je to prvi antifašistièki oruani uspjeh
takoðer na svijetu; ali ti su prvi fašisti ipak uspjeli devastirati grobnicu Ane Katarine Frankopan u crkvi
franjevaèkoga samostana na krèkom o. Košljunu. U Kr. SHS/Jugoslaviji je jedini od Kvarnerskih otoka
od 1920. do 1941., kada ga je kratko okupirala fašistièka Kr. Italija, a njezina NDH ga se u korist Rima
odrekla te iste godine. Od 1943. do 1945. god. okupiran je od nacistièkoga Velikonjemaèkoga Reicha.
Usp., npr., Mihovil Boloniæ, Ivan ic, Otok Krk kroz vjekove, 1. izd., Krk, 1977, 2. izd., Zagreb, 2002.
13 Opæe je poznato, ali i ovdje treba podsjetiti: neoiredentistièki/neofašistièki ostatci u prekojadranskoj
Republici Italiji i danas smatraju istoènu obalu Jadrana talijanskom, kao i nekada iredentisti i fašisti, koji
su — rekosmo u prethodnoj bilj. — dijelove drali okupiranima i u 20. stoljeæu. Za nekadašnjim
frankopanskim posjedima u Hrvatskoj takoðer u naše dane ratom su posegnuli velikosrpski/neoèet-
nièki/neofašistièki agresori. Danas i meðunarodnopravno poèeli su se javljati i velikoslovenski nacio-
nalisti iz Republike Slovenije..
14 Osim neposredne velikosrpske oruane agresije potkraj 20. st. i na nekadašnje frankopanske posjede,
upravo sada, u poèetcima 21. stoljeæa — ponavljam namjerno — traje velikonacionalistièko slovensko
posezanje za dijelom Istre i drugoga hrvatskoga prostora, pa èak se i za o. Krk govori da je nekada bio —
slovenski!
11
1. rujan 2009 9:41:08
Nadopunivši sa znatno veæim brojem pripadnika obitelji njezinu rodoslovnu

tablicu, koju je prvi 1901. god. objavio istaknuti hrvatski historiograf Vjekoslav
Klaiæ15, na mojih oko 200, meðu deset najznamenitijih i najzaslunijih jedini sam
donedavno ubrajao Bernardina; tako je moja objavljena studija iz 1999. godine,
naalost, ostala i jedina zasebna o njemu do sada u historiografiji uopæe16. Utoliko
više je vaan spomenuti znanstveni skup u Ogulinu na kojemu se toga kneza s
pravom, ali i s uvaavanjem stavlja na prvo mjesto.17 Postavlja se pitanje: zašto?
2.
Uobièajeno je — napose u publicistici, dakle u brojnih autora opæega zanimanja, da

kad netko ili nešto stradava ili propada — trae toènoga krivca ili odreðene krivce
toj nedaæi ili tragediji. I upravo za Bernardinovih èak osam desetljeæa ivota, a roðen
je oko 1453/4. i preminuo oko 1530. godine, traje ne samo teška nepogoda veæ ona
prava katastrofa, koja je za više sljedeæih stoljeæa i bitnije utjecala na znatno
stagniranje i nazadovanje politièke i gospodarske situacije te etnièko–narodnosnoga
ivota Hrvata, napose u Hrvatskoj poznatoj kao Banska; jer, hrvatski je prostor
stoljeæima raskomadan, a od Bernadinova vremena èak i unutar Habsburške Mo-
narhije (od poèetaka 16. st.) na njezin austrijski i maðarski dio te na Vojnu krajinu;
zatim izvan nje, na dio u Hrvatskoj i drugi hrvatski prostor u okviru Mletaèke
Republike i Osmanlijskoga Carstva. Samo je mali dio na jugu primorskoga dijela
Hrvatske bila Dubrovaèka Republika, èije su vladajuæe strukture stoljeæima gotovo
na èudesan naèin uspijevale odrati koliku/toliku samostalnost. Pa je meðu Hrva-
tima u 15. st. naðen i jedan od glavnih deurnih krivaca za tu katastrofalnu situaciju,
a to je trebao biti upravo — knez Bernardin Frankopan.
Radilo se, zapravo, o jednoj oruanoj bitki, koja nije bila i sasvim presudna u
hrvatskoj povijesti u cjelini, veæ za dio hrvatskoga plemstva uglavnom u Banskoj
15 Tablica — Rodoslovlje krèkih knezova Frankapana (od god. 1118–1671.) — priloena je na kraju knjige
Vjekoslava Klaiæa, Krèki knezovi Frankapani. Knjiga prva. Od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka
(od god. 1118. do 1480.). Sa 41 slikom i rodoslovnom tablom Frankapanâ. Zagreb, 1901. Knjiga je —
takoðer s tom tablicom/rodoslovljem — u Krku i Rijeci pretiskana 1991. godine, i to s mojim pogovorom:
Klaiæev pristup fenomenu krèkih knezova Frankopana. Knjiga je preštampana u 3 izdanja, a nakladnici su
Izdavaèki centar Rijeka, Biblioteka Fluminensia, sv. 3, te Povijesno društvo o. Krka, Krèki zbornik, sv. 25, i
Posebna izdanja toga Društva, sv. 19.
16 Petar Strèiæ, Prilog ivotopisu Bernardina Frankopana (s izborom literature), Sv. Vid, Zbornik, 4. Rijeka,
1999, str. 21–51. Pregledani Izbor literature, str. 21–51, ima 261 bibliografskih jedinica.
17 Usp. bilj. 2.
12
1. rujan 2009 9:41:08
Hrvatskoj, ali je vremenom — kao i toliko toga u Hrvata — postala kultna i simbol
stradanja Hrvata uopæe te poticaj otporu stranim osvajaèima i u iduæim naraštajima
hrvatskoga naroda. A Bernadin, iz ozaljskoga dijela frankopanskoga roda, na
kršæanskoj je strani postao jedan od glavnih krivaca za njezin slom. I to samo zato,
jer je u zaista sudbonosnoj bitki za znatan dio hrvatskoga plemstva i njegovih
podlonika uglavnom iz Banske Hrvatske — na Krbavskom polju s Osmanlijama
rujna 1493. god. knez Bernardin uspio — spasiti ivot!
A nije hrabro poginuo kao jedan drugi Frankopan, Ivan, a èak nije postao ni
(privremeni) rob silovitih »nevjernièkih« osvajaèa, kao treæi Frankopan, Nikola.
Meðutim, u literaturi nije krivac i Franjo Berislaviæ, èiji je odred prvi slomljen;
no, taj se viðeni aristokrat takoðer spasio, nije ni on zarobljen, te je, potom, postao
èak i jajaèki ban u Bosni; ali, nije spominjan kao krivac za nesretan ishod bitke.
A i da se ne govori o hrvatskom banu Imru ili Emeriku Derencsényiu, koji je bio
Maðar. A veæ 1561. god. kronièar Tomašiæ pisao je da je u njega bilo »više smjelosti
kod savjetovanja, negoli snage kod izvedbe stvari (...)«.
Osmanlije su, na kraju pljaèkanja gornjih krajeva, usput, skrenuli na jug, na
Modruš — kneza Bernardina. A kada ga nisu uspjeli slomiti, krenuli su dalje, do
Udbine. Derencsényiu su pravodobno Frankopani — stekavši dobro i krvavo iskus-
tvo u borbama s Osmanlijama — preporuèili i nagovarali ga da se ne ide na frontalni
naèin u bitku. i to na ravnom polju, i k tomu još protiv oèito daleko brojnijih
protivnika na konjima. Ratnièka i vojnièka nesposobnost toga vrhovnoga kršæan-
skoga zapovjednika bitno je pridonijela katastrofi — istièem ponovo — dijela
hrvatskih plemiæa i njihovih podlonika, koje su se našli na zaista krvavom Polju.
No, taj je Maðar u hrvatskoj legendi o tom stvarnome pokolju dijela hrvatskoga
plemstva i drugih ratnika, pa èak i u dijelu ozbiljne povijesne literature, postao ni
više, ni manje, veæ èasni hrvatski i kršæanski heroj, èak i s hrvatskim imenom i
prezimenom — »Mirko Derenèin«! Ali, pri tom ne govori se i rijetko piše u literaturi
kako je Jakub–paša, gotovo netom prije bitke na Krbavskom polju, èak oruanom
borbom nastojao slomiti upravo — Bernardina! Rekoh, njegov Modruš, a tek s
njega, zatim, voða islamske vojske Jakub–paša spustio se do Udbine.
Krbavska je bitka, meðutim, bila samo jedna od bitnih, zaista krvavih tragedija
da zemlja — tadašnja Hrvatska — u sljedeæim desetljeæima nastavlja ivjeti u gotovo
kataklizmièkoj situaciji. A bitka je pretvorena u mitski pojam, na èelu èak i s mitskim
vojskovoðom, u opravdanoj borbi za slobodu i ivot sa silovitim osvajaèem, što je,
dakako, i lijepo i korisno u svakoj legendi. No, ipak je krajnji nonsens da je taj zaista
nesretni, ali i vojnièki nesposoban »vojskovoða«, koji je bio èak i antifrankopanski,
dakle antihrvatski nastrojen, zaista nesretni Imra ili Imre ili Emerik Derencsényi,
13
1. rujan 2009 9:41:08
koji nije bio Hrvat veæ Maðar, u legendi pretvoren — u junaka! K tomu još i u
hrvatskoga heroja, u Hrvata — »Mirka Derenèina«! A da se Bernardina Frankopana
javno krivi, jer je, eto, spasio ivot, a nije poginuo ili postao rob, ali ne krivi se i
Berislaviæa komu je to takoðer uspjelo.
Dakako, mitovi/legende su jedno, oni su i potrebni za oèuvanje nada u iduæih
naraštaja u sliènim i drugim nepogodama i tragiènim situacijama. Ali, znanstvena i
struèna historiografija — sasvim je nešto drugo. Pogotovo zato, jer postoje — vrela,
pa i o Krbavskoj bitki. Stoga nije jasno zašto taj drugi dio hrvatske, dakle znanstvene
i struène historiografije nije ocijenio Krbavsku bitku drukèije, a napose Bernar-
dinovu ulogu u njoj, veæ je prednost dala mitu providnoga sadraja?
Pri tome, poznato je i sljedeæe — napose to mora biti profesionalnim historio-
grafima: voða apsolutnih pobjednika na Krbavskome polju, Jakub–paša, nikako nije
mogao zaboraviti jedino — Bernardina. Jer, taj se jedini odrao boreæi se do kraja
bitke — Bersilaviæ je ranije, doslovce pobjegao, te se knez odrao — na nogama.
Stoga su ga, kao oèito natprosjeèno sposobnoga i hrabroga ratnika, siloviti osvajaèi
nastojali slomiti i u iduæemu razdoblju, èak iako Osmanlije u cjelini od toga nisu
imale koristi. A pogotovo ne sam Jakub–paša, osobno; jer ionako je iz Bosne i
Hrvatske kretao na znatno uglednije mjesto, u daleku Rumeliju.
Svejedno, meðutim, èak i u znanstvenom i struènom dijelu hrvatske historio-
grafije stvorena je svojevrsna negativna ocjena samo povijesne uloge Bernardina. A
takvom stvaranju atmosfere meðu prvima je osobito poèeo pridonositi Ivan Kuku-
ljeviæ Sakcinski, inaèe jedan od najzaslunijih te najplodnijih hrvatskih historiografa
u 19. stoljeæu, te najuglednijih uopæe. Naime, Kukuljeviæ je 1885. god. objavio tekst,
u kojem je za glavnu junakinju toga svoga rada odabrao baš Beatricu, kæerku kneza
Bernardina. Napose je negativnomu stajalištu prema knezu pridonio dalje, u 20. st.
svojim zaista sjajnim umjetnièkim talentom i Milutin Cihlar Nehajev, knjievnik,
koji je kneevu sudbinu u znatnoj mjeri projicirao kao tobonju nesretnu sudbinu u
liku Bernardinova sina Krste; ali ovaj mu je pozitivna osoba.
III.
1.
Bernardin je bio sin Isothe ili Elizabete, pripadnice jedne od najmoænijih tadašnjih
europskih vladarskih kuæa, ferarske vladarske dinastije D’Este na Apeninskom
poluotoku. Otac mu je bio njezin mu Stjepan, hrvatski ban, koji je uspio uèvrstiti
10
14
1. rujan 2009 9:41:08
tada znatno uzdrmane frankopanske redove zbog teških unutrašnjih obiteljskih

razdirajuæih sukoba i komadanja na više loza velike dravine u manje gospoštije i
posjede. To se dogaðalo nakon smrti utjecajnoga oca Nikole, bana i prvoga s
prezimenom Frankapan/Frankopan; teške neprilike poèinju knezovi imati i zbog
stalnih napada Osmanlija, zatim i neprijateljskoga/oruanoga odnosa hrvatsko-
–ugarskih kraljeva igmunda Luksemburškoga i Matije Korvina prema Franko-
panima. Stjepan je pokušao sanirati i prilike u Banskoj Hrvatskoj opæenito, napose
nakon krvavoga igmundova obraèuna sa Stjepanovim bratom i najstarijim tadaš-
njim Frankopanom, banom Ivanom18. Ta se nesreæa odvijala nakon silovita rasta
moæi grofova Celjskih i Talovaca, zatim dolaska Osmanlija 1463., i to veæ u godini
osvajanja Bosne i do ostataka frankopanskoga Senjskoga kneštva. Bilo je to uskoro
nakon što je knezovima kralj Korvin bio oteo Senj, jer je bio veoma bogato
prometno središte na Jadranu i u ostalom Sredozemlju.
U tim iznimno teškim danima za cijeli rod te za svoju obitelj, pa tako i za sebe
samoga, traeæi izlaz u nepogodi i pomoæ, Stjepan se okreæe prema Zapadu, prema
Habsburzima, koji su u usponu. Štoviše, u tom nevremenu — kada lako moe
stradati svatko — spašava jedinoga svojega sina, i to tako da mladoga Bernardina
šalje što dalje od poprišta stalnih nesreæa u Hrvatskoj, ravno tim Habsburzima.
Bernardin kao djeèak, deèko i mladiæ nije se izgubio u mirnoj i raskošnoj
habsburškoj sredini, u Austriji i drugdje; štoviše, kao pa i na druge naèine aktivno
stjeèe razna iskustva, pa tako i vrhunske ratnièke vještine u brojnim viteškim
natjecanjima. K tomu još — nadasve — i prati zakulisne naèine podmetanja i
varanja, dvosmislene govore i razgovore, što æe, potom, pretvoriti u svoja veoma
korisna politièka, politikantska, diplomatska i druga znanja. Mogao je, ali nije htio
ostati u stranome svijetu. Steèena iskustva znatno su mu pomogla kad se vratio u
zavièaj, jer oèito se elio vratiti, a ne ponijemèiti. Osim toga, oèito je s tom odlukom i
kasnijim odnosom prema Habsburgovcima vidljivo da mu se nije svidio njihov naèin
ivota i djelovanja, te isto ponašanje i njihove vladajuæe strukture. Osim toga, veoma
je oèito da je i neposredno, osobno elio pomoæi svomu zavièaju.
2.
Vrativši se u zavièaj, i kao pravi Frankopan nastojeæi se odrati na višoj razini, rano
je ocijenio da je korisno biti u slubi kralja èije je monarhije bila dio i njegova
18 Ivan VI. An, Han, bio je povratnik iz Švedske, gdje je bio namjesnik kralja Danske, inaèe vladara
skandinavske Karlmarske unije.
11
15
1. rujan 2009 9:41:09
dravina. Tako, veæ kao mladiæ vješto se ubacuje èak i u blizinu Korvinu, na njegov
dvor. Moda je ocijenio da æe, npr., uspjeti vratiti Senj. Štoviše, èak s tim silovitim
kraljem ratuje i protiv Habsburga. A toliko je postao osoba monarhova osobita
povjerenja da se nalazi èak u poslanstvu koje je iz Napulja, iz tamošnjega Kraljevstva
dovelo novu kraljevu enu, princezu Beatricu. Štoviše, tu je taj Frankopan upoznao i
kraljièinu sestriènu Louisu, takoðer princezu iz aragonske vladajuæe dinastije u
Španjolskoj, koja æe mu postati èak i ena.
Sve to zaista blisko, èak i korisno razdoblje mladoga kneza s hrvatsko–ugarskim
monarhom, ipak nije pridonijelo da Korvin Frankopanima vrati još uvijek veoma bogati
Senj; naime, kralj æe ga uklopiti u, iz Banske Hrvatske izdvojeno, zasebno podruèje, u
Vojnu krajinu, koja se protee sve do Rumunjske i treba braniti ostali dio Kraljevstva od
Osmanlija. Štoviše, kralj svojom nespretnošæu i lošom politikom svojih politièkih i
vojnih savjetnika znatno je pridonio da Mleèiæi (Mleèani) definitivno (1480.) knezovima
Krèkima otmu isto tako još uvijek veoma bogati o. Krk, njihov patrimonij i prvu
postojbinu na Jadranu19. Ipak, Bernardinova ozaljska obiteljska loza uspijeva dobiti
potvrdu vlasništva još uvijek bogatoga i prostranoga primorskoga posjeda, Grob-
nièke pa i Hreljinske gospoštije s lukom Bakarac, a takoðer i posjede u konti-
nentalnoj Hrvatskoj — Modruš, Tran, Ozalj, Ribnik, Dubovec, itd.
I još nešto. Kao što su se i Bernardinovi predci mudro prilagoðavali situaciji i
udovoljavali podlonicima, o èem govori èak i u europskim razmjerima moderan
Vinodolski zakon iz 1288. (na latinskom jeziku i pismu) i Krèki statut 1388. godine
(na hrvatskom jeziku i pismu/glagoljici20). To èini i Bernardin sa svojim Modruškim
19 Najmlaði Bernardinov stric, Ivan VII., bio je oenjen za pripadnicu obitelji Morosini (Maurocenu) koja
je davala i mletaèke dudeve. Knez je nastojao otok zadrati samo za sebe, pa se oslanja na Mleèiæe i
ratuje s braæom. Prisvajanje pravno nije bilo moguæe, jer je Bodulija obiteljski patrimonij, dakle, posjed
svih Frankopana, i one veoma ugledne obitelji u Hrvatskoj i one manje poznatije, siromašne u slubi
Mleèiæa (pred skorim je izumiranjem) u Mlecima. Korvin je poslao vojsku radi zaposjedanja otoka; a
Ivan VII. je zatraio i dobio pomoæ Mleèiæa, te su Maðari izbaèeni s otoka. No, Mleèiæi su Ivana uskoro
zatoèili u Veneciji, a otok 1480. prisvojili. Ivan je iz Venecije pobjegao Korvinu, sudjelovao u njegovu
ratu s Habsburzima, kralj ga je imenovao naèelnikom Beèa, knez se posvaðao s monarhom i — bjeeæi —
umro na granici izmeðu Austrije i Maðarske. Prema legendi, zadnji Frankopan na Krku pokopan je na
prostoru franjevaèkoga samostana na krèkom o. Košljunu, u kojem se nalazi grobnica njegove kæerke
Ane Katarine. Prigodom preminuæa, prtljaga mu je opljaèkana, ali ostao je jedino, sve do danas saèuvan
»Kloèev glagoljaš«, veoma dragocjena rukopisna knjiga, hrvatski kulturni spomenik. Mletaèka je Repub-
lika zadrala otok sve do svoga raspada 1797. god. pod francuskim vojnim i drugim udarcima. U
meðuvremenu su njezine vladajuæe strukture šæave, šæavune, tj. robove, i bodule, tj. pseta i njihov veoma
bogati otok znatno osiromašili pretjeranom i neracionalnom gospodarskom eksploatacijom. Usp. M.
Boloniæ, I. ic, Otok Krk, n. dj.
20 Npr., silovana krèka Bodulka tako je 1288. god. zaštiæena te obešteæena na takve pravne naèine, o kojima
nema ni traga ni u sadašnjem zakonodavstvu Republike Hrvatske.
12
16
1. rujan 2009 9:41:09
urbarom 1486. godine, dakako, takoðer na hrvatskom jeziku i glagoljici, pa i iz

praktiènih razloga, jer podlonici masovno sa svojih selišta pred Osmanlijama bjee
i na njegove posjede; a one koji ostaju, osvajaèi privlaèe sebi, daju im olakšice,
nastoje ih vojno osposobiti21. Bjegunce, pak, s istoka Frankopani šalju u napade i u
Istru, gdje neki i ostaju22, primaju ih i na o. Krk i u vinodolska i druga susjedna
podruèja23. Poèet æe i masovnije bjeanje pred Osmanlijama, pa tako i egzodus èak
preko Jadrana, na tamošnje planinske prostore Abruzze; ovo je napose zanimljivo,
jer dolaze na posjede tamošnjih i napuljskih Frangipana, koji smatraju za sebe da su
podrijetlom i oni došljaci, hrvatski Frankopani. Seoba ima i drugamo, što dalje od
neposredne opasnosti, u austrijske, maðarske i slovaèke strane, a to su buduæi i
današnji gradišæanski Hrvati. Ali, takvu tešku situaciju praktièno je koristio i Habs-
burg, takoðer nemilosrdan, pa zaposjeda (tadašnju) Rijeku, a kreæe i na istok, preko
tamošnjega potoka Rjeèine, prema susjednoj frankopanskoj, još uvijek bogatoj
Trsatskoj gospoštiji na istoènoj strani utoka Rjeène u Rijeèki zaljev.
Tako i Bernardin, u tim veoma teškim nevremenima za sebe i za cijeli rod, mora
1491. i 1492. god. Habsburgu priznati pravo na nasljedstvo u Hrvatsko–Ugarskome
Kraljevstvu. No, situacija je zaista takva da nema izbora — Osmanlije prodiru i u
Kvarnersko primorje, a Habsburg ne pomae. Na kraju, knez se opet mora opredje-
ljivati tako da je priznao i pojavu nove, èak i kraljevske sile u samome Budimu,
poljske Jageloviæe, koji su postali zadnji hrvatsko–ugarski vladajuæi monarsi.
3.
Sve do sada reèeno odraz je Bernardinova zaista velikoga politièkoga i diplomat-
skoga te vojnoga snalaenja u teškim vremenima, pa i na zaista impresivan naèin; to
se dogaðalo — rekoh veæ — i tako da je sâm bio zet aragonskih vladajuæih dinasta; a
sada i njegovi potomci uspostavljaju enidbene veze, èak npr. i s njemaèkim Hohen-
zolernima i maðarskim Korvinima. Ali, politièki se povezuje i sa Szapolayjima
(Zapoljama) u dalekom Erdelju, na granici Maðarske i Rumunjske. I sâm putuje u
Njemaèku24 i Veneciju25, dolazi pred vrh tamošnjega svijeta, istupa pred vodeæima
21 Opskrbljuju ih èak i konjima, u to doba rjeðim i skupocjenim ivotinjama.

22 To su Æiæi, rumunjskoga podrijetla, i danas u planinskim podruèjima Istre, u brdima Uèke..
23 Meðu njima su takoðer Rumunji, pa Vlasi te Srbi. No, uskoro se svi pohrvaæuju i postaju katolici.
24 Bernardini de Frangipanibus, commitis Segniae, Vegliae, Modrusiique, Oratio pro Croatia Nurenbergae
in senatu principum Germanie habita XIII Cl dec. An Chr. MDXXII, bez mj. izd. i god.
25 U samoj metropoli mediteransko–europske sile, u Veneciji primljen je kao da je vladar. Ocijenjeno je da
je pred vrhom Mleèiæa istupio kao — »Slaven«, dakle — Hrvat.
13
17
1. rujan 2009 9:41:09
u tim zemljama, ali uzalud. Konkretnu pomoæ u borbi za opstanak protiv Osmanlija
i dalje ne dobiva ni on ni ostala teško ugroena Hrvatska.
Meðutim, znamenita Antemurale christianitatis pred Islamom za tadašnju Hr-
vatsku moe se smatrati da je nastala upravo na temelju Bernardinove meðuna-
rodne djelatnosti; i to iz sadraja njegovih javnih istupanja, dakle iz kneeve bogate i
znalaèki intonirane javne retorike.
4.
Kršæanske su europske drave shvaæale da je Bernardin iznimno ne samo zanimljiva

veæ i sposobna liènost; ali ipak mu ne pomau. No, i Osmanlije su odavno dobro
ocijenile i procijenile Bernardina kao dobroga i odluènog ratnika te vještoga diplo-
mata. Ipak, i pored stalnih udaraca sa svih strana, knez je stalno odbijao ponude
Osmanlija o prijelazu na njihovu stranu; dakako, pritom æe dalje ostati veoma
uvaeni pripadnik drave i društva golema Osmanskoga Carstva. Takvih primjera
veæ ima meðu kršæanima, èak i veæi broj, pa i u samoj Hrvatskoj26. Oèito je bio
uvjereni kršæanin te je i zbog vjerskih razloga ostajao onakav kakav je oduvijek bio
— kršæanin i pripadnik hrvatskoga etnosa. Štoviše, smogao je snage da opremi i
odred koji je 1501. god. sudjelovao u pobjedi mladoga Korvina kod dalekoga Jajca.
No, Osmanlije nadiru i dalje, stiu èak do Bernardinova grada/kaštela Grobnika
26 Samo na prvi pogled neobièan je sluèaj, npr., zagrebaèkoga sveæenika, èak i kanonika Franje Filipoviæa,
moda iz Jelkovca kod Zagreba, u 16. stoljeæu. Sudjelovao je, npr., u postupku protiv znamenitoga Franje
Tahija, protiv koga je podignuta Gupèeva buna, sudionik je Sabora u Pounu, prepošt èazmanskoga
Kaptola, itd. Dokazao se kao odlièan ratnik u borbama protiv Osmanlija koji haraju i po zagrebaèkim
kaptolskim i biskupijskim posjedima, te je nazvan Delipop. Osmanlije su sve poduzele da uhvate toga
neobiènoga kanonika i opasnoga ratnika, pa im je to 1573. god. i uspjelo. Odveden je u Istambul. Za
njegovo osloboðenje intervenirali su, npr., i ban/zagrebaèki biskup Draškoviæ, èak i car/kralj Maksi-
milijan II. Kao što je bio obièaj, moguæ je bio njegov novèani otkup ili zamjena za, od kršæanske strane
uhvaæene, istaknutije muslimane; Osmanlije su njegovo ratništvo visoko ocijenile i novèano procijenile. S
obzirom na to da su kanonikov zagrebaèki Kaptol i Biskupija oklijevali da ga otkupe, a Osmanlije su mu
odmah ponudile brojne beneficije i privilegije, oèito veoma uvrijeðeni zagrebaèki kanonik prešao je na
— islam! Odmah je dobio i begovsko zvanje i poloaj te imetak u podruèju Glamoèa. Kao Mehmed–beg
nastavio je ratovati, ali sada protiv svojih dojuèerašnjih sveæenièkih i kanonièkih kolega. Oformio je i
obitelj, s temeljima u Bosanskoj krajini, meðu kojima ima i veoma uglednih pripadnika/potomaka.
Veoma je zanimljiva sudbina, npr. Sulejmana Filipoviæa: bio je, npr. oficir Kr. Jugoslavije, pukovnik
NDH, ministar u prvoj vladi DFJ te predsjednik vlade i Prezidija Narodne skupštine NR BiH. Zatim,
npr., Nedim Filipoviæ u 20. st. bio je historiograf, povjesnièar, akademik Akademije nauka i umjetnosti
BiH. Pejo Æoškoviæ, Filipoviæi, Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb, 1998, str. 222–224; isti, Franjo,
isto, str. 226–227; isti, Nedim, isto, str. 238–239.
14
18
1. rujan 2009 9:41:09
ponad Rijeèkoga zaljeva (1520.). A s morske strane Mleèiæi i dalje sustavno haraju
Bernardinovim posjedima, nastojeæi se doèepati i preostaloga dijela Kvarnera, pa su
neko vrijeme drali i Trsat ponad istoènoga dijela kanjona Rjeèine. No, knez ipak
uspijeva od njih vratiti taj grad/kaštel, sjedište gospoštije i sve uglednijega, èak
kultnoga mjesta Majke Boje27.
U svemu tome, dakako, pogaðaju ga i najui, obiteljski gubitci28. Preostali su
mu bili samo unuci/djeca Stjepan i Katarina, koje je imao njegov sin Ferdinand s
Marijom Brankoviæ, kæerkom srpskoga despota Ðurða. Tako, je na drugi naèin, na
dui rok gubio ranije i sada pokojne sina Krstu, znamenitoga vojskovoðu, koji je bio
utamnièen u Veneciji i drugdje na Apeninskom poluotoku. Štoviše, Toma Bakaè
Erdödy, kao ugarski dravni kancelar, koji je bio i kardinal i primas maðarski, te
ujedno i upravitelj Senjske biskupije, pa èak slubeni odgojitelj malodobnoga kralja
Ludovika II., predloio je Veneciji da ne oslobodi zarobljenoga Krstu. Štoviše,
Mleèiæima predlae da otme i Bernadinovu preostalu dravinu. A to znaèi — izlaz
Banske Hrvatske na Jadran, iako je ova bila u sastavu upravo Hrvatsko–Ugarskoga
Kraljevstva. Pa bi tako Kraljevstvo, èiji je kardinal Bakaè kancelar — osim èesto
blokiranoga Senja u Vojnoj krajini — ostalo bez ikakva izlaza u svijet morskim
putovima.
5.
Iz svega do sada reèenoga, vidljiva je jedna visoko vrijedna karakteristika; naime, ne
samo što je osobno bio hrabar èovjek, knez je uvijek bio i optimist, nièega se nije
bojao i stalno je traio i nalazio izlaz iz zaista brojnih nepogoda i za sebe i za obitelj i
rod, a time i za svu tadašnju Hrvatsku i druge hrvatske prostore. Meðutim, oèito je
da Bernardin sada, u 20–tim godinama 16. st. prvi put u ivotu ne vidi sebi i svojima
buduænost. Tako god. 1522. ide prvi put u ivotu na zaista poniavajuæi put u samu
Veneciju, osvjedoèenu višestoljetnu neprijateljicu Frankopana, eljnu posjeda cijele
hrvatske obale, koja i tada dri o. Krk i veliki dio obale; doduše, ova ga — rekosmo
— prima kao vladara, ali od toga nema konkretne koristi. Iste godine sa svojim
znamenitim govorom istupa i u Nürnbergu pred samim carskim dravnim njemaè-
kim saborom i Ferdinandom Habsburgom. Knez ne trai za sebe pomoæ veæ za
27 U tome je osobito uspješan bio Bernardinov stric Martin, i sam ratnik protiv Osmanlija (sudjelovao je,
npr., u drugoj Kosovskoj bitki). Podravao je franjevce kao èuvare svetišta, odakle je Bogorodica
preletjela Jadran i zauvijek se zadrala u Loretu.
28 Poumirali su mu ili poginuli kæerke Beatrica, Elizabeta, Marija Magdalena i Veronika, te sin Matija I.,
Krsto I. i Ferdinand, umrli su mu i unuci Krsto i Elizabeta.
15
19
1. rujan 2009 9:41:09
(tadašnju) Hrvatsku; jer ukoliko ona padne, a ona je »predziðe kršæanstva«, prirodno
æe se, i to na neposrednom udaru, naæi èak i sama Njemaèka.
Dakako, sve je bilo uzalud. Tada kršæanski europski svijet ne prihvaæa odgovor-
nost, pogotovo u situaciji kad se za njega tako uporno bore Hrvati i Maðari. Ali, i
zato — kako je veæ uobièajeno, za nesreæe treba naæi krivca: kreæe glasina po Europi
da bi Bernandin »htio izdati ili otvoriti èitav kršæanski svijet« Osmanlijama. Objeda je
postala toliko »uvjerljiva« da kneev sin Krsto smatra potrebnim to demantirati èak
pred samim papom, ponavljajuæi i oèeve rijeèi da je upravo »Hrvatska predziðe ili
dver kršæanstva«; ali, uzalud. A Bernardin i dalje ivo svjedoèi ono što je sin Krsto
rekao pred nepovjerljivim papom i njegovim rimskim visokim katolièkim krugom:
praktièno, stalno odbija osmanlijske vojne i pljaèkaške veoma oštre napade i njihove
veoma privlaène ponude knezu za prijelaz na stranu Istambula.
Naime, da nonsens bude veæi — upravo od kraja g. 1523. do poèetka 1525.
Bernardina su Osmanlije napadali èak osam puta; i to gotovo svaki mjesec, pa su g.
1526. stigli èak i do Bakra na moru, inaèe još uvijek materijalno bogatoga grada. No,
u tim veoma teškim ratnim nepogodama, konaèno je knez, strateški raèunajuæi,
morao napustiti dijelove svojih kopnenih posjeda; pa èak i znameniti grad/kaštel
Modruš, dakle drugi poznati posjed knezova Krèkih. Naime, to je bio prvi posjed
koji su knezovi Krèki dobili prelazeæi s matiènoga o. Krka na susjedno hrvatsko
kopno. Iz Modruša se mora ukloniti i tamošnji biskup. No, prelaskom Modruša u
ruke Istambula, cijela tadašnja Hrvatska gubi svoje materijalno veoma unosno
podruèje te dotadašnje èvrsto uporište na najkraæoj prometnici s mora prema
unutrašnjosti (iako veæ bitno ošteæenu Korvinovim otimanjem i prelaskom Senja u
sastav Vojne krajine) te jednu od dokazanih odliènih i uspješnih mjesta otpora
osvajaèima. Ne treba ni podsjeæati na to da je upravo tada došlo i do konaènoga
sloma kršæanske vojske u Hrvatsko–Ugarskom Kraljevstvu, na Mohaèkom polju, do
gubitka ivota i posljednjega kralja. Dakako, i ovdje opet gubi ivot jedan Franko-
pan, i to Matija II., a poginuo je i mu Katarine Frankopan, koja je iz cetinske loze,
dok joj je otac Ivan poginuo veæ u pokolju hrvatskoga plemstva i podlonika na
Krbavskom polju.
6.
Bernardin nema povjerenja u Habsburga — da æe taj stvarno pomoæi u borbama

protiv Osmanlija. Dugo je kao djeèak, deèko i mladiæ ivio u njihovoj najblioj
sredini, uz njih same i meðu njima, na njihovu dvoru i meðu pripadnicima vladajuæe
strukture njihove Monarhije. Dakle, u nastalim teim dinastijskim sukobima, knez
16
20
1. rujan 2009 9:41:09
nije podrao Habsburga na prvom tzv. Cetinskom saboru dijela hrvatskoga plem-
stva koje ga je izabralo za hrvatskoga vladara; a taj je grad/kaštel kao mjesto
kapitalnoga povijesnoga sastanka i — neplanirane odluke — utoliko zanimljiviji što
su i sami posljednji Frankopani iz cetinske loze, a obojica su veoma visoki katolièki
dostojanstvenici/dunosnici — kaloèko–baèki nadbiskupi u Maðarskoj, bili za teško
ugroenoga erdeljskoga Zapolju na prijestolju hrvatsko–ugarskoga kralja, a ne za
Ferdinanda Habsburga; za Zapolju su bili i zagrebaèki biskup Erdödy i senjski
Joefiæ. Takvo je rješenje kao i odluku imao i sabor drugoga dijela hrvatskoga
plemstva, u Dubravi, kojega je pripremio Krsto, Bernardinov sin. Tako je Habsburg
bio prisiljen tek u ratu s hrvatskim i maðarskim kršæanima stvarno postati i hrvat-
sko–ugarski kralj, do èije visoke èasti mu je oèito bilo stalno. I — ništa više od toga.
Od njega nije bilo nikakve koristi, jer i dalje ne sprjeèava haranje istoènjaka, pa tako
ni preko Hrvatske; dakako, ni pustošenje i prolazak preko Bernardinova posjeda,
èak u druge hrvatske krajeve, te u talijansku Furlaniju, pa èak ni u periferna svoja,
austrijska podruèja; a usto, sve su to sasvim kršæanska podruèja. Habsburg i njegovi
ljudi ne reagiraju ni na prosvjede drugoga sabora hrvatskoga plemstva. Ali, zato taj
Habsburg radije, èak i neposredno kreæe na — kneza Bernardina.
Knezu, rekosmo, u meðuvremenu, na ivotu ostaju samo dvoje iz obitelji —
unuci Katarina i Stjepan, i to kao djeca. Tada, napokon, u visokoj starosti, i knez je
diplomatski politièki ocijenio da je ipak povoljnije neposredno se pokoriti Habs-
burgu.
7.
Smatra se da je Bernardin kao starac u visokim godinama ivota ivio u gradu/kaš-

telu Grobniku, ponad Grobnièkoga polja, odnosno iznad Rijeèkoga zaljeva, gdje se
veæ nalazi (na lijevoj obali ušæa Rjeèine u more) grad/kaštel Trsat na èelu Gospoš-
tije, te Rijeka (na desnoj strani potoka Rjeèina). Ali, i u starosti je ostao nevjero-
jatno lucidan politièar. Tako, dobro je znao — kad premine, mnogobrojni domaæi i
strani, stari i novi protivnici krenut æe protiv njegova nasljednika, Stjepana, te æe
pljaèkati, harati ili prisvajati dijelove ili èak i cijeli posjed njegova malodobnoga
unuka. I što je uèinio? Nevjerojatan, sasvim neoèekivan, ali zaista dalekovidan
politièko/diplomatski potez: unukovim skrbnikom imenovao je dugogodišnjega —
osim Osmanlija i Mleèiæa — najgorega protivnika, samoga — Ferdinanda I. Habs-
burga, vladara! Zašto?
I u tom se vidi odraz Bernardinova praktiènoga, velikoga ivotnoga iskustva,
snalaenje u teškim i veoma tegobnim nevremenima, te upravo nevjerojatna politiè-
17
21
1. rujan 2009 9:41:10
ka i diplomatska vještina. Naime, preostala su njegova imanja ipak donosila znatan

materijalni prihod; a usto, bila su — vinodolsko podruèje — i jedini sigurniji izlaz
ugarskoga dijela Hasburške Monarhije u svijet preko mora. Osim toga, geostrateški
su osobito vani, jer su bili i na najkraæem osmanlijskom ratnièkom, pljaèkaškom i
osvajaèkom putu prema drugim habsburškim zemljama, na sjeveru i na zapadu, te
prema i dalje bogatomu Apeninskomu poluotoku. Dakako, oèito još uvijek više
nego mudri starac znao je i to da æe habsburški upravitelji/namjesnici na posjedima
njegova unuka dio prihoda zadrati za sebe, pa i protupravno, uzeti i više od
dogovorene svote, dakako i samo za sebe. Ali, da to zadre — i austrijsko/njemaèki
upravitelji nastojat æe dobro èuvati što bolju cjelinu posjeda i njegove prihode; stoga
æe posjedi ipak doèekati unukovu zrelost, i to njegove Bernardinove, frankopanske
ozaljske loze. To se i dogodilo.
U tim prijelomnim trenutcima nad Bernardinom, pa nad unukom Stjepanom,
nadvila se još jedna opasnost; naime, za posjedima je poèeo posezati novi neprija-
telj, èak roðak, ali silovit u postupcima Nikola Zrinski, poznat kasnije i kao sigetski
junak, naravno, i on mitski a ne i stvarni. Naime, taj je Zrinski postao mu jedine
Bernardinove unuke, Stjepanove sestre Katarine, te je raznim nasilnim i brojnim
drugim neèasnim naèinima došao u posjed znatnoga dijela Stjepanovih imanja.
Ipak, i u toj novoj nevolji, kao i toliko puta sada veæ pokojni djed Bernardin, èak se i
ne baš snalaljivi unuk Stjepan ipak odrao; dakako, ne tako bogat, niti moæan i
ugledan kao djed.
IV.
1.
I na kraju, još samo nešto, ali takoðer od kapitalne vrijednosti.

Naime, gospodarski, politièki, teritorijalni i demografski rasap tadašnje Hrvat-
ske, dakle Banske, u ugarskom dijelu Monarhije, nije, na sreæu, pratio i kulturni
raspad. Na to je bitnije utjecao i Bernardin. On je bio dobro obrazovan u ranom
djetinjstvu u Modrušu, pa na habsburškom dvoru, o èem svjedoèi i spomenuti
odlièno komponirani nirnberški govor na latinskome jeziku. O tome napose svjedo-
èi i njegova produkcija glagoljicom pisanih tekstova; tako Eduard Hercigonja u naše
dane s pravom govori o Bernardinovoj modruškoj, »izvanredno lijepoj glagoljskoj
listini« iz 1497. godine. Tu su i veæ spomenuti Modruški iz 1486. i Trsatski urbar iz
1524. godine, kao i Trsatski statut. A to su povijesni spomenici zaista od iznimne
18
22
1. rujan 2009 9:41:10
kulturne i znanstvene vrijednosti, napose za prouèavanje gospodarskih, socijalnih,

jezikoslovnih i onomastièkih dijelova hrvatske povijesti.
Štoviše, knez je u Grobniku drao èak i zasebni glagoljaški skriptorij. Tako,
tadašnji kulturni i znanstveni djelatnik Primo Trubar kae da je knez upravo u
Grobniku Sv. pismo dao prevesti na hrvatski jezik; a to prevedeno djelo toliko je
kvalitetno, da je korišteno i za objavljivanje tadašnjih sliènih izdanja protestant-
skoga pokreta (koji je u usponu).
I još nešto neobièno za tadašnjega veoma visokoga aristokrata, pa i plemiæa,
dakle feudalca uopæe: kao što su veæ i ranije Frankopani pratili sudbinu svojih
podlonika, slobodnih i neslobodnih, pa smo spomenuli veoma naprednoga sadr-
aja Vinodolski zakon (13. st.) i Krèki statut (14. st.), tako je i ovaj knez znao da
plemstvo i Hrvatska u cjelini ne moe opstati ukoliko se s podlonicima ne postupa
— koliko/toliko — ipak kao s ljudima; dakako, i materijalna korist bit æe ista ili veæa
na dui rok, jer se novac ne æe morati trošiti bune i obnovu uništenih dobara. Tako je
knez Bernardin — samo na prvi pogled nevjerojatno oštrom ocjenom — osuðivao
nasilja Karloviæa, koji se nije libio napadati pravno èak i plemstvo u Turopolju, iako
je ono bilo — samo — seosko; tako se za Bernardina kae da je za Karloviæa kazao
kako »uboge plemenite ljudi, otijuæi je poda se podbiti i sebi uèiniti«, dakle pretvoriti ih
èak i u robove.
Ne smijemo zaboraviti ni to, da je napuštajuæi starodrevni frankopanski i svoj
Modruš, gradeæi i podiuæi iz temelja grad Ogulin kao novi obrambeni kaštel na
novoj obrambenoj liniji u stalnoj borbi protiv Osmanlija, knez pokazao i visoku
kulturnu osobitost — oplemenio ga je obiljejima visokoga stila renesansnoga
aristokratskog dvorca.
2.
Bernardinov je ivot — dug èak oko 80 godina — bitno obiljeio poèetak stogo-
dišnjega hrvatskoga rata s Osmanlijama; a s Mleèiæima ionako nikad nije ni prestao.
To je i doba propasti Bosanskoga Kraljevstva, djelomiènoga raspada ivota tadašnje
Hrvatske (Banske), pa tako i frankopanskoga roda i frankopanskih obitelji29. Ali
upravo je knez bitno pridonio da je taj »ostatak ostataka« Hrvatske postalo zaista
stvarno »predziðe kršæanstva«; pa èak i bez konkretne pomoæi ostaloga kršæanskoga
29 Izumrli su njihovi antièki, rimski–romanski pretci; izumrli su i srodnici, došljaci iz Hrvatske u abruckom i
napuljskom apeninskom podruèju. I hrvatski su Frankopani istrijebljeni u 17. stoljeæu. No, njihovi su se
pripadnici do danas odrali u najistoènijem dijelu Italije, nedaleko Trsta; njihov se grof/voditelj i
najstariji èlan naziva — Doimo, tj. Dujam, kao i prvi njihov pripadnik na istoènoj obali Jadrana, prvi knez
Krèki, znaèi i Frankopan — Dujam.
19
23
1. rujan 2009 9:41:10
svijeta u Europi. Tako su ta Hrvatska, i Bernardin u njoj, bili glavni branitelji i

prepreka daljnjih ratnih kretanja Istambula po Hrvatskoj, pa dalje, u slovenske,
austrijske i talijanske krajeve.
Štoviše, nekadašnji posjedi Bernardina i njegovih predaka i potomaka, i danas
su u cjelini naseljeni potomcima mletaèkih, pa potonjih talijansko–iredentistièkih i
fašistièkih šæavuna, šæava, tj. robova, i bodula, tj. pseta. A razlog tome — nikada
Osmanlije, a pogotovo ivotno zainteresirani i siloviti Mleèiæi nisu uspjeli prisvojiti
osnovni dio Bernardinove primorsko–goranske dravine u zapadnoj Hrvatskoj, niti
odnaroditi kneev oteti matièni o. Krk. Pa su kao glagoljaški, dakle hrvatski prostori
doèekali, eto, i naše dane.
3.
Knez Bernardin Frankopan pripadnik je visokoga aristokratskoga, feudalnoga svi-

jeta i društva u Europi u poèetcima novoga vijeka; toj je Europi pripadala i
Hrvatska, sa svim raskomadanim dijelovima — do pojave Osmanlija s Istoka. Kao
feudalac imao je i kmetove, dakle, znao se ponašati prema tim podlonicima kao i
drugi feudalci, vjerojatno i nasilno. Meðutim, ono što odvaja knezove Krèke,
Modruške, Vinodolske, Senjske, Cetinske, Ozaljske, itd., jesu i pisani dokumenti,
poput više puta spomenutoga Vinodosloga zakona iz 1288. i Krèkoga statuta iz 1388.,
Bernardinova Modruškoga urbara iz 1486., itd. A i sâm se Bernardin na osobit i
osebujan naèin svojih djelom izdvaja iz plejade od oko 200 — do sada — poznatih
Frankopanki i Frankopana. To je osjetio veæ i V. Klaiæ, jedan od najveæih hrvatskih
povijesnih znanstvenika i struènjaka za povijest roda/obitelji Frankopan, pa je svoju
prvu knjigu 1901. g. o Frankopanima završio upravo s Bernardinom; oèito je
namjeravao drugi svezak zapoèeti s tim knezom, ali, naalost, inaèe veoma plodan
historiograf Klaiæ to nije ostvario. Ali vrijedi prenijeti njegovo mišljenje/ocjenu:
»Ostavio je knez Stjepan za sobom jedinca sina B e r n a r d i n a i lijep broj unuèadi
(pulchra nepotum prole). Knez Bernardin bio je ’mu neukrotive hrabrosti i smjelosti’
(Indominatae fortitudinis et audaciae), a takav je i trebao u ona teška vremena, koja su
za Frankopane i èitavu Hrvatsku domala svanula«30.
Tako se i dogodilo, pa je o tom rijeè i u ovome prilogu. A knez Bernardin
Frankopan Ozaljski, vlasni Grobnika, Modruša, Ogulina — itd., bio je jedan od
zaista malobrojnih, veoma istaknutih, umnih, i zaslunih hrvatskih aristokrata/feu-
dalaca, i to kao politièar, diplomat, ratnik, vjernik, gospodarstvenik, kulturnjak,
30 V. Klaiæ, Krèki knezovi Frankapani, n. dj., str. 296.
20
24
1. rujan 2009 9:41:11
graditelj, itd. Bio je èvrsti privrenik hrvatskoga etnosa, staroslavenske/starohrvat-

ske Slube Boje i hrvatske, glagoljaške povijesti svoje dravine i svojih podlonika,
pa je i sam sudjelovao u stvaranju i oèuvanju veoma bogate glagoljaške baštine.
Tomu je rtvovao mnogo toga, ne prodajuæi se za znatne povlastice i materijalna
dobra koje su mu nudili Osmanlije, iako ga kršæanski europski svijet nije pomagao u
borbi protiv njih. Njegovo djelo ima refleksije koje se ivo proteu èak i do naših
dana, u 21. stoljeæu. Stoga njemu osobno i njegovu djelu treba posveæivati i dalje
zasebnu istraivaèku znanstvenu i struènu historiografsku te, naravno, i opæenito,
publicistièku panju. Dakako, koristeæi pri tome vrela.
Najui izbor literature
N a p o m e n a. – Ovdje se ne donose bibliografski podatci o izdanjima — knjigama,

zbornicima, raspravama, èlancima i dr. — koja su objavljena nakon ediranja u
bilješkama spomenute moje rasprave »Prilog ivotopisu Bernardina Frankopana (s
izborom literature)«, Sv. Vid, Zbornik, 4, Rijeka, 1999, str. 21–51, Summary: »A
contribution to the biography of Bernardin Frankopan«, str. 51, koja ima 261 jedinica u
»Izboru literature«, str. 45–51. Ta se nova literatura, objavljena poslije 1999. god.
ionako nalazi navedena u ovom svesku Modruškoga zbornika.
Samu Barabás–Lajos Thallóczy, Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus. A

Frangepán család oklevéltára, sv. 1–2, Budimpešta, 1910. i 1913.
Ivan Beuc, Povijest institucija dravne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Pravnopovijesne studije, Zagreb, 1985.
Mihovil Boloniæ, »Stoljetne veze krèkih i senjskih glagoljaša«, Senjski zbornik 6,
Senj, 1973–75, str. 81–139.
Mile Bogoviæ, »Crkvene prilike u Rijeci i biskupijama senjskoj i modruškoj u
Koièiæevo doba«, u: Zbornik radova o Šimunu Koièiæu Benji, Zagreb, 1991.
Stjepan Brodariæ, Mohaèka bitka 1526, Vinkovci, 1990.
Franjo Buèar, Povijest hrvatske protestantske knjievnosti za vrijeme reformacije,
Zagreb, 1910.
Milutin Cihlar Nehajev, Vuci. O èetiristotoj obljetnici smrti Krste Frankopana, kneza
Krèkog, Senjskog i Modruškog. 27. IX. 1527.–27.IX. 1927., Zagreb, 1928.
Milutin Cihlar Nehajev, Vuci, Zagreb, 1995. Josip Vonèina, Roman Vuci Milutina
Cihlar Nehajeva, str. 347–358 i lit. na str. 379–384.
21
25
1. rujan 2009 9:41:11
Lovorka Èoraliæ, »Iseljavanje stanovnika Modruša i njihov ivot u Veneciji u 15. i u

prvoj polovici 16. stoljeæa«, Senjski zbornik, 21, Senj, 1994, str. 79–100.
Ivan Èrnèiæ, Najstarija poviest Krèkoj, Osorskoj, Rabskoj, Senjskoj i Krbavskoj bisku-
piji, Rim, 1867.
Nedjeljko Fabrio, Uvod u èitanje romana »Vuci« Milutina Cihlara Nehajeva, u: N.
Fabrio, Štavljenje štiva. Eseji i sinteza, Zagreb, 1977, str. 251–268.
Camillo Transmundo–Frangipane, auctore dynasta Camillo Transmundo–Frangi-
pane, ex ducibus Mirabelli, De Frangipanibus Illyricis eorumque consagueneis
commentarium, Rim, 1870.
Vilhelm Fraknòi, Matthias Corvinus König von Ungarn, Freiburg, Breslau, 1891.
Bernardini de Fragepanibus, commitis Segniae, Vegliae, Modrusiique, Oratio pro
Croatia Nurenbergae in senatu principum Germaniae habita XIII Cl Dec. An Chr.
MDXXII, bez mj. izd. i god.
Krsto Frankopan, Oratio et memoriale ad Adrianum Sextum, Pont. Max. Christophori
de Frangepanibus MDXXII Cal. Iulii.
From Hunyadi to Rakoczi: War and Society in Late Medieval and Early Modern
Hungary, Brooklyn, 1982.
Gorski kotar, Delnice, 1981.
Govori protiv Turaka, Split, 1983.
Borislav Grgin, »Senj i Vinodol izmeðu kralja Matijaša Korvina, Frankopana i
Venecije (1465–1471)«, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakul-
teta, 28, Zagreb, 1979, str. 47–61.
Eduard Hercigonja, Nad iskonom hrvatske knjige. Rasprave o hrvatskoglagoljskom
srednjovjekovlju, Zagreb, 1983.
Eduard Hercigonja, Tropismena i trojezièna kultura hrvatskog srednjovjekovlja, u:
Pisana rijeè u Hrvatskoj, Zagreb, 1985. str. 39–79 i 141–142; i posebno, dop. izd.,
Zagreb 1994.
History of Hungary, New York, 1990.
Antal Hodinka–Lajos Thallöczy, Codex diplomaticus partium regno Hungariae
adnexarum, 1, Budimpešta, 1903.
Ivo Horvat, »Thodeov roman o Frankopanovu prstenu«, Vienac, XXXVI, 3,
Zagreb, svibnja 1944, str. 94–96.
Hrvatske povijesne graðevine, Zagreb, 1902.
Stjepan Ivšiæ, »Hrvatska dijaspora u XVI. vijeku«, Ljetopis JAZU za 1936/37, 50,
Zagreb, 1938, str. 99–1001.
22
26
1. rujan 2009 9:41:11
Šime Juriæ, Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Pars I. Opere scriptorum
Latinorum natione Croatorum usque ad annum MDCCCLVIII typis aedita.
Tomus I. Indeks alphabeticis. Fasciculus I. A–E, str. 1–190, 2. F–Pa, str. 191–428,
3.Pa–, str. 429–683. Tomus III. Indeks systematicus, str. XII–380, Zagreb,
1968–71, Additamentum I. ad tomus I. et II., Zagreb, 1982, str. XII+202.
Stanko Jug, Turski napadi na Kranjsko in Primorsko do prve tretjine 16. stoletja.
Kronologija, obseg in upadna pota, Ljubljana, 1943.
Nada Klaiæ, »Bernardin Ozaljski«, Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb, 1958, str.
388.
Nada Klaiæ, »Knezovi Frankapani kao krèka vlastela«, Krèki zbornik, 1, Krk, 1970,
str. 125–187.
Vjekoslav Klaiæ, »Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeæa«, Rad JAZU, 130,
Zagreb, 1897, str. 1–88.
Vjekoslav Klaiæ, Krèki knezovi Frankapani. Knjiga prva. Od najstarijih vremena do
gubitka otoka Krka (od god. 1118. do god. 1480.). Sa 41 slikom i rodoslovnom
tablom Frankapana, Zagreb, 1901; 2. izd., Rijeka, 1991; 3. izd., Krèki zbornik,
25, Krk, 1991; 4. izd., Posebno izdanje Povijesnog društva o. Krka, 19, Krk,
1991. Izd. iz 1991. imaju i pogovor: P. Strèiæ, Klaiæev pristup fenomenu krèkih
knezova Frankopana, str. XIII–XXVIII.
Danilo Klen, »Urbar i popis prihoda Trsata (1524–1601)«, Vjesnik historijskog
arhiva u Rijeci i Pazinu, 16, Rijeka, 1971, str. 7–50.
Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Rijeka, Zagreb, 1988.
Krbavska bitka i njezine posljedice, Zagreb, 1997.
Milan Kruhek–Z. Horvat, »Castrum Thersan et civitas Modrussa. Povijesni i topo-
grafski pregled«. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 16, Zagreb,
1990, str. 89–132.
Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeæa,
Zagreb, 1995.
Ivan Kukuljeviæ Sakcinski, »Beatrica Frankapan i njezin rod«, Vienac, XVII, Za-
greb, 1985, u nizu brojeva.
Ivan Kukuljeviæ Sakcinski, Beatrica Frankapan i njezin rod, Zagreb, 1885.
Ivan Kukuljeviæ Sakcinski, Grad Ozalj. Neke gradine i gradovi u Kraljevini Hrvatskoj,
Zagreb, 1869.
Miroslav Kurelac, »Hrvatski protuturski pisci XV. stoljeæa«, u: Rasprave iz hrvatske
kulturne prošlosti, 1, Zagreb, 1998, str. 77–92.
23
27
1. rujan 2009 9:41:11
Emilij Laszowski, Gorski kotar i Vinodol. Dio dravine knezova Frankopana i Zrin-
skih. Mjestopisne i povijesne crtice, Zagreb, 1923.
Emilij Laszowski, Popis i procjena dobara kneza Stjepana Frankapana Ozaljsko god.
1558, Starine, 30, Zagreb, 1902, str. 177–211.
Simeon Ljubiæ, Commisiones et relationes Venetae, Tomus I, annorum 1433–1527,
Zagreb, 1876, Tomus II, annorum 1525–1553, Zagreb, 1877.
Irvin Lukeiæ, Grobnièki biografski leksikon, Rijeka, 1994.
Mile Magdiæ, Topografija i povijest Ogulina, Zagreb, 1926.
Lujo Margetiæ, »Cetinski sabori u 1527.«, Senjski zbornik, 17, Senj, 1990, str. 35–43.
Lujo Margetiæ, »Dravnopravni poloaj Hrvatske u doba Krbavske bitke«, Rad
HAZU, 33, Zagreb, 1995, str. 5–22.
Lujo Margetiæ, Iz vinodolske prošlosti. Pravni izvori i rasprave, Rijeka, 1980.
Lujo Margetiæ, Rijeka. Vinodol. Istra. Studije. Rijeka, 1990.
Ivo Marochino, Grad Bakar kroz vjekove, Bakar, 1978.
Ivo Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb, 1998.
Matija Mesiæ, »O ivotu i djelih Kneza Krsta Frankapana. Izvod iz rasprave pravoga
èlana M. Mesiæa«, Rad JAZU, 21, Zagreb, 1872, str. 199–202.
Matija Mesiæ, ivot Nikole Zrinskoga Sigetskoga junaka, Zagreb, 1866.
Sonja Miculiniæ, Grad Grobnik, Grobnièki zbornik I., Rijeka, 1988, str. 119–161.
Anica Nazor, »Glagoljski rukopisi s vinodolskog podruèja«, Novljanski zbornik, 3,
Novi Vinodolski, 1995, str. 43–68.
Louis Neustadt, Markgraf Georg von Brandenburg als Erzieher am ungarischen Hofe,
Bresslau, 1883.
Aleksije Olesnicki, »Bezimeni turski ljetopisac o bojevima turaka sa Hrvatima
godine 1491. i 1493.«, Rad JAZU, 245, Zagreb, 1933, str. 210–219.
Aleksije Olesnicki, »Bošnjak Hadum Jakub paša, pobjednik na Krbavskom polju.
(Pokušaj njegova potanjeg ivotopisa)«, Rad JAZU, 264, Zagreb, 1938, str.
123–160.
Aleksije Olesnicki, »Krbavski razboj po Sa’d–ud–dinu« — Nastavni vjesnik, XLIII,
6–10, Zagreb, 1934–1935, str. 85–208.
Makso Peloza, »Razvoj crkvenopokrajinske pripadnosti Senjske i Krbavsko–mo-
druške upanije«, Senjski zbornik, 6, Senj, 1977, str.219–260, p. o.
Posljednji Zrinski i Frankopani, Zagreb, 1908.
Povijest Rijeke, Rijeka, 1988, 1989.
Franjo Raèki, »Izvodi za jugoslavensku poviest iz dnevnika Marina ml. Sanuda za
godinu 1526–1533«, Starine, 15, Zagreb, 1883, str. 177–240.
24
28
1. rujan 2009 9:41:11
Tomislav Raukar, »Grofovi Celjski i hrvatsko kasno srednjovjekovlje«, Historijski

zbornik, 36, Zagreb, 1983, str. 113–140.
Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje, Zagreb, 1997.
Tomislav Raukar, »Krbavska bitka u europskoj povijesti«, Vjesnik HAZU, IV, 6–7,
Zagreb, 1995, str. 17–21.
Marino Sanudo, I diarii di Marino Sanudo (1496–1533), 1–58, Venecija, 1879–1903.
Gyula Schõnherr, Hunyadi Corvin János (1473–1504), Budimpešta, 1894.
Senjski glagoljaški krug 1248–1508. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa odranog u
Zagrebu 21. i 22. studenog 1994. godine u povodu 500. obljetnice senjskoga
glagoljskoga misala iz 1494. godine, Zagreb, 1998.
Vasko Simoniti, Turki so v deeli e. Turški upadi na slovensko ozemlje v 15. in 16.
stoletju, Celje, 1990.
eljko Sirk, »Srednjovjekovni gradovi Gacke i Senjskog primorja«, Grad Otoèac, 5,
Otoèac, 1999, str. 41–54.
Manoilo Sladoviæ, Poviesti Biskupijah Senjske i Modruške ili Krbavske, Trst, 1856.
Petar Strèiæ, »Frankapan (Frankopan)«, Hrvatski biografski leksikon 4, Zagreb,
1998, str. 387–398.
Petar Strèiæ, Frankapan, Beatrica (Corvin, de Frangepanibus, a Frangepan; Beatrice,
Beatrix) isto, str. 399.
Petar Strèiæ, Frankapan, Bernardin Ozaljski (de Frankapanibus; Bernardinus), isto,
str. 399–401.
Petar Strèiæ, Frankapan, Krsto I. Brinjski (Frangapan, de Frangepanibus; Christo-
phorus), isto, str. 414–415.
Petar Strèiæ, Frankapan, Stjepan III. (II.) Modruški (de Frangepan, de Frangepanibus;
Stephan, Stephanus), isto, str. 422–423.
Petar Strèiæ, »Znameniti iz roda Krèkih knezova/Frankopana«, Krèki kalendar,
1994, Krk, 1994, str. 46–52.
Rudolf Strohal, Uz Lujzinsku cestu, Zagreb, 1935.
uro Szabo, Srednjovjeèni gradovi u Hrvatskoj, Zagreb, 1920.
Ferenc Szakáli, »Phase of Turco–Hungarian Warfare before the Battle of Mohacz
(1365–1526)«, Acta orientalia scientiarium Hungariae, XXXIII, 1, Budimpešta,
1979, str. 65–111.
Franjo Šanjek, Crkva i kršæanstvo u Hrvata. Srednji vijek, Zagreb, 1993.
Jaroslav Šidak, Historijska èitanka za Hrvatsku povijest. I. do ukidanja feudalnih
odnosa u Hrvatskoj god. 1848, Zagreb, 1952.
Ferdo Šišiæ, Bitka na Krbavskom polju 1493. Istorijska rasprava, Zagreb, 1893.
25
29
1. rujan 2009 9:41:11
Ferdo Šišiæ, »Izbor Ferdinanda I. Hrvatskim kraljem«, Starohrvatska prosvjeta, n.s.,

1, Knin, Zagreb, 1927, str. 15–44.
Ferdo Šišiæ, »Politika Hasburgovaca spram Hrvata do Leopolda I.«, Rad JAZU, 266,
Zagreb, 1939, str. 93–148.
Ferdo Šišiæ, »Rukovet spomenika o Hercegu Ivanišu Korvinu i o borbama Hrvata s
Turcima (1473–1496)«, Starine, 38, Zagreb, 1937, str. 1–180.
Ðuro Šurmin, Acta Croatica. Hrvatski spomenici, 1., Zagreb, 1898.
Henry Thode, Der Ring des Frangipani. Ein Erlebnis, Frankfurt na Majni, 1895; do
1926., Berlin, objavljeno je devet. izd. na njemaèkom jeziku; na engl. jez.
London, 1901.; Frankopanov prsten. Doivljaj. Zagreb, 1944., Rijeka, 1992.
Ivan Tomašiæ, »Chronicon breve Regni Croatiae. Joannis Tomasich Minoritae.
Kratki ljetopis hrvatski Ivana Tomašiæa malobraæanina«, Arkiv za povjesnicu
Jugoslovensku, 9, Zagreb, 1868, str,1–34.
Vojna krajna. Povijesni pregled – historiografija – rasprave, Zagreb, 1984.
Trsat od davnih do današnjih dana, Rijeka, 1982.
Velika upa Modruš. Sa 51. slikom u tekstu i jednim zemljovidom, Zagreb, 1943.
Vladimir Vratoviæ, Hrvatski latinizam u kontekstu hrvatske i europske knjievnosti, u:
Hrvatska knjievnost u europskom kontekstu, Zagreb, 1978.
Gustav Wenzel, Frangepán Kristóf velenczei fogsága – Budimpešta, 1850, 1851.
Gustav Wenzel, Kritikai tanulmányok a Frangépan czalád történetélez, Budimpešta,
1884.
100. Moritz Wetner, Die Frangepan – Adler, Neu Folge, IV, Beè, 1894, str. 1–46.
Joško Zaninoviæ, »Kako je biskup, ban i vranski prior Petar Berislaviæ pribavio
Hrvatskoj naslov 'Predziðe kršæanstva'«, Croatica Christiana Periodica, XVIII,
33, Zagreb, 1994, str. 109–134.
Zbornik radova o Šimunu Koièiæu Benji, Zagreb, 1991.
Ingrid ic, »U potrazi za Frankopanskim kaštelima«, Rijeka, 1996., 2. izd., Krèki
zbornik, 36,Krk, 1996.
Nikola ic, »Govori Frankopana za obranu Hrvatske od Turaka«, Obzor, LXXIII,
291, Zagreb, 1932, str. 6.
Nikola ic, »Govor Krste Frankopana Papi Hadrijanu VI.«., isto, LXXV, 18–21,
1934, str. 4.
26
30
1. rujan 2009 9:41:11
Summary
One of the most renowned noble families in the history of the Croats are the
Princes of Krk, subsequently also known as Princes of Modruški, Vinodol, Senj
etc. Among them there were Croat viceroys/Bans, a Danish royal governor in
Sweden, the archbishop in Hungary, generals in the Military frontier,
diplomats, men of letters, architects etc. As descendants of the ancient Roman
patrician family, in the early 12th century they became Venetian feudal lords of
the very rich Island of Krk in Northen Adriatics. In the 15th century, their
relatives in Rome and the Pope himself confirmed their Frankopan affiliation.
While residing on Krk, they kept gaining landed properties on other islands and
in Croatian inland, as well as in neighbouring and other European countries. In
certain aspects they even became independent feudal lords. From the 15th
century onwards they suffered utmost damage and losses under the attacks of
the Venetian Republic, the Ottoman Empire, the king Mathias Korvin and the
Habsburgs. The last member of the Frankopan family from Croatia was
executed by the Habsburgs in the 17th century and his lands were confiscated.
Among the members of that noble family Bernardin who lived in the 15th and
16th centuries was particularly important and distinguished figure. However,
the historiography did not pay enough attention to him, although he was
praised by the most distinguished Croatian historian of the Frankopan family
V. Klaiæ as early as the year 1901. Klaiæ has even conluded his work on the
Frankopans by the section in which he praised Bernardin. Finally, in the year
2008 the scientific symposium on Bernardin and on the struggle for survival of
Croatia of his age was organized in Ogulin.
27
31
1. rujan 2009 9:41:12

Bernardin Frankopan I Njegovo Doba PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bernardin Frankopan I Njegovo Doba PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Color profile: Generic CMYK printer profile

Composite Default screen

Petar Strèiæ UDK 929 Frankapan, B."653"

Jedan od pet najznamenitijih rodova u povijesti Hrvata su knezovi Krèki, potonji

Modru{ki zbornik 2009. (3)

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

Modru{ki zbornik 2009. (3)

Štoviše — ti su Romani, iz samoga Rima, centra svekolikoga romanstva8, èak

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

dane13 — politièki se osjeæa i danas14. Ali, knezovi su od svojih poèetaka u Hrvatskoj

Nema potrebe ovdje podrobnije podsjeæati na to — što je odavno poznato i iz

Modru{ki zbornik 2009. (3)

Nadopunivši sa znatno veæim brojem pripadnika obitelji njezinu rodoslovnu

Uobièajeno je — napose u publicistici, dakle u brojnih autora opæega zanimanja, da

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

Modru{ki zbornik 2009. (3)

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

tada znatno uzdrmane frankopanske redove zbog teških unutrašnjih obiteljskih

Modru{ki zbornik 2009. (3)

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

urbarom 1486. godine, dakako, takoðer na hrvatskom jeziku i glagoljici, pa i iz

21 Opskrbljuju ih èak i konjima, u to doba rjeðim i skupocjenim ivotinjama.

Modru{ki zbornik 2009. (3)

Kršæanske su europske drave shvaæale da je Bernardin iznimno ne samo zanimljiva

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

Modru{ki zbornik 2009. (3)

Bernardin nema povjerenja u Habsburga — da æe taj stvarno pomoæi u borbama

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

Smatra se da je Bernardin kao starac u visokim godinama ivota ivio u gradu/kaš-

Modru{ki zbornik 2009. (3)

ka i diplomatska vještina. Naime, preostala su njegova imanja ipak donosila znatan

I na kraju, još samo nešto, ali takoðer od kapitalne vrijednosti.

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

kulturne i znanstvene vrijednosti, napose za prouèavanje gospodarskih, socijalnih,

Modru{ki zbornik 2009. (3)

svijeta u Europi. Tako su ta Hrvatska, i Bernardin u njoj, bili glavni branitelji i

Knez Bernardin Frankopan pripadnik je visokoga aristokratskoga, feudalnoga svi-

30 V. Klaiæ, Krèki knezovi Frankapani, n. dj., str. 296.

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

graditelj, itd. Bio je èvrsti privrenik hrvatskoga etnosa, staroslavenske/starohrvat-

Najui izbor literature

N a p o m e n a. – Ovdje se ne donose bibliografski podatci o izdanjima — knjigama,

Samu Barabás–Lajos Thallóczy, Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus. A

Modru{ki zbornik 2009. (3)

Lovorka Èoraliæ, »Iseljavanje stanovnika Modruša i njihov ivot u Veneciji u 15. i u

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

Modru{ki zbornik 2009. (3)

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

Tomislav Raukar, »Grofovi Celjski i hrvatsko kasno srednjovjekovlje«, Historijski

Modru{ki zbornik 2009. (3)

Ferdo Šišiæ, »Izbor Ferdinanda I. Hrvatskim kraljem«, Starohrvatska prosvjeta, n.s.,

Petar Strèiæ: Bernardin Frankopan i njegovo doba (3–27)

You might also like