MUALLIMOVA TEMA †
KAKO TREBA
DRÆATI HUTBU
Zijad LjevakoviÊ
I
ako æivimo u vremenu kada su sredstva
masovne komunikacije uznapredovala u
razmjerama koje je teπko pratiti, ipak nam
se Ëini da je hutba (govor imama petkom)
pozicija jedinstvena u ukupnoj komunikaciji
meu muslimanima. »injenica da se muslimani
u isto vrijeme okupljaju na jednom mjestu, da
su okupljeni oko iste i, van svake sumnje,
najljepπe ideje, da ih u samom ambijentu veæe
Ëvrsta vezanost za grupu (dæemat), da bi za
sliËnu pripremu grupe trebalo jako puno
vremena i rada, πto sve skupa otkriva i dobru
priliku da se u toj i takvoj komunikaciji dobiju
rezultati vrijedni u svakom pogledu. Meutim,
mi smo danas u situaciji da konstatujemo kako
su govori imama petkom (hutbe) pod istim
problemima koji su prisutni u ukupnom
objaπnjavanju islama. ObraÊanja su uopÊena,
orijentirana na principe ili uËenje islama a malo
na æivot ili provoenje principa u æivot. Tako
imamo naoko lijepe sadræaje ali malo ili nikako
povezane sa æivotom koji ljudi svakodnevno
vode.
Podaci do kojih se doπlo istraæivanjima govore
da se obrazovna struktura dæemata (67% SSS
ili niæa) neznatno razlikuje od obrazovanja
imama (69% SSS). Ovaj podatak kao da ne
obavezuje imame koji vode dæemate ili dræe
hutbe, na stalne i svakodnevne aktivnosti kako
novi †uallim br. 3 • 7. redæep 1421. / 5 .oktobar 2000. 121
bi podigli saznanja dæematlija o islamu kroz
svoje osnovne aktivnosti: svakodnevne vazove,
predavanja, dersove. Jedino dæuma odræala (ne
moæe drugaËije zbog Allahovog propisa) gdje
imami nastoje da sve svoje neaktivnosti provedu
kroz hutbu. RadeÊi tako u toku sedmice hutba
postaje nadoknada za sve propuπteno a samim
tim predmet svaπtarenja i uopÊavanja. Stoga
podvlaËimo da:
- hutba nije, niti po svom sadræaju moæe biti
nadoknada za neodræane vazove;
- hutba nije zamjena za dersove na kojima
se dæematlije poduËavaju islamu;
- hutba nije nadoknada za propuπtanje ostale
vjerske aktivnosti.
Hutba je farz jer je nareena a sunnet jer ju je
vrπio Allahov Poslanik dok je mogao. Ona je
sedmiËno usmjerenje muslimana u duhu uËenja
islama za sve æivotne pojave koje se dogaaju u
zajednicama u kojima æive muslimani. Stoga je
dobro udaljavati se od opÊih i neobavezujuÊih
tema i isam predstavljati kao uËenje kojim ljudi
na najlakπi i najjednostavniji naËin rjeπavaju
svoje probleme i kao vjeru od koje imaju
svakodnevnu korist na ovom svijetu i da je
njihov interes da æive kao muslimani. Pored
toga, u vremenu u kojem æivimo, bremenitom
opasnostima po æivot i zdravlje ljudi, islam
predstavlja nuænu potrebu. Islam u svom uËenju,
† MUALLIMOVA TEMA
viπe od svih, radi na preventivnoj zaπtiti onih
koji æive po islamskim propisima i spreËava
pojavu brojnih opasnosti kojima je danas Ëovjek
izloæen: alkohol, droga, nepravda, rasizam,
nacionalizam, πovinizam... Velikom broju
muslimana vjernika kod nas nerijetko dou
pitanja (a ni stanje ostalih muslimana svijeta
nije drugaËije):
©ta Êe mi islam, vjera ili obredi uopÊe ako od
toga nema praktiËne, konkretne koristi ili mi
niπta ne rjeπavaju u æivotu ili imam tek neku
daleku maglovitu, apstraktnu korist.
Imam mi ne treba kao predlagaË i poznavatelj
islamskih orijentira u æivotu, kao onaj koji mi
islam Ëini praktiËnim, koji mi objaπnjava islam
kao vrijednost i uËenje i kako ga primijeniti u
æivotu, nego mi treba da predvodi neke obrede,
ceremonije koje sam ne znam ili nemam
vremena za njih. Za sve ostalo u æivotu imam
druge uËitelje.
Nije teπko zakljuËiti da u takvim okolnostima
islam kod vjernika dobija periferno mjesto a
uloga imama postaje obrednog karaktera.
U spreËavanju negativnih i afirmaciji pozitivnih
pojava hutba ima znaËajnu ulogu, stoga su
pripreme i naËin izvoenja izuzetno vaæni u
postizanju æeljenog rezultata.
Priprema hutbe
Da bi hutba uspjela neophodno je izvrπiti
temeljite pripreme gdje se akcenat stavlja na:
a) pravilan izbor aktuelne teme prema
sljedeÊim prioritetima: æivot, vjera, rad,
obredi, zakon i moral;
b) hutba mora biti napisana u cjelini ili u
konceptu;
c) obavezni dio hutbe na arapskom jeziku
potrebno je prilagoditi govorom na naπem
jeziku tako da se izbjegne stalno ponavljanje
dijela hutbe na arapskom jeziku koji
dæematlije znaju napamet jer to utjeËe na
njenu svjeæinu i aktuelnost s obziom na stalna
ponavljanja. Imam treba bar ubaciti ajete i
haise o kojima se govori u datoj hutbi u
arapski dio hutbe;
d) obratiti paænju na aktuelnost trenutka u
kojem se govori tema. U trenucima æalosti
122 novi †uallim br. 3 • 7. redæep 1421. / 5 .oktobar 2000.
ili teπkoÊa ne treba govoriti teme koje odiπu
radoπÊu i obratno. Isto tako, nesuvislo je
govoriti o apstraktnim moralnim
vrijednostima u trenutku kada je sama
ljudska egzistencija ugroæena. Ili govoriti o
vrijednostima i krepostima podnoπenja
teπkoÊa kada ih ljudi æive i nuæno se susreÊu
sa njima i kada su teπkoÊe jedini oblik
æivljenja.
Hutba kao ideja nosi se Ëitavu sedmicu a piπe
se u petak od jutra do podne a najranije u
Ëetvrtak poslije podne ili kasno naveËer, jer se u
meuvremenu moæe dogoditi aktuelnost koju
je potrebno na hutbi obraditi. Obavezni dio
hutbe na arapskom jeziku mora funkcionirati
kao cjelina za sebe jer nerijetko ima veliki broj
muslimana koji razumiju samo arapski dio
(Turci ili Arapi, na primjer). Hatib, da bi odræao
hutbu aktuelnom, uspjeπnom i korisnom,
povremeno vrπi ispitivanja dæematlija koji ga
sluπaju.
Duæina hutbe
Hutba kod nas danas ima dva dijela. Obavezni
arapski tekst i govor na naπem jeziku.
Optimalno trajanje obaveznog dijela hutbe na
arapskom jeziku je 3-5 minuta a govornog dijela
5-10 minuta. Optimalan govor koji je osmiπljen
i ciljni (hutba je ciljni govor) traje 5-7 minuta,
alternativno 6-8 minuta, a maksimalno 10
minuta. Duæina trajanja hutbe je vaæan segment,
jer su istraæivanja pokazala da zasiÊenost
govorom poËinje poslije deset minuta. Nakon
petnaest minuta nastaje zamor i nemoguÊnost
daljeg praÊenja da bi se iza dvadeset minuta
poËeli pojavljivati neæeljeni efekti u razliËitim
negativnim reakcijama sluπalaca.
Pripremljena i osmiπljena hutba, napisana u
konceptu ili u cijelosti, prihvatljivog sadræaja i
izloæena u kraÊem vremenskom roku kaæe dosta
i postiæe veÊi efekat. Nepripremljena hutba ili
improviziran govor malo kaæe i traje dugo.
Dæematlije koji su doπli u ime Allaha, dæ.π., jer
je On, u Kur’anu svojim propisom obavezao
sljedbenike Kur’ana da se petkom odazovu kada
budu povezani, nisu to uËinili radi imama pa
im ne bi trebalo Ëiniti nasilje loπim govorom

(hutbom). Ako su veÊ morali doÊi, a radi bilo
kog drugog, sigurno, ne bi doπli da Ëuju ono
πto moraju sluπati, onda im treba valjano
pripremiti hutbu kako bi se osjeÊali zadovoljnim
i da tokom cijele sedmice imaju korist od onoga
zaπto su doπli i πta su Ëuli. U suprotnom, najljepπi
propis i najidealnija prilika bivaju upropaπteni
i pretvaraju se u puki obred ili svakodnevni
formalizam.
NaËin izlaganja (dræanja) hutbe
Pored duæine i pripreme hutbe vaæan je i naËin
njenog izlaganja. Kako se ne bi umanjili efekti
uloæenog truda u gore navedeno, imam koji
govori hutbu, mora stalno imati na umu
slijedeÊe:
- da je u misiji islama, da ga objaπnjava
vjernicima, svojoj braÊi, takoer
sljedbenicima islama;
- vjernike kojima govori hutbu mora
poπtovati i cijeniti, imati stalnu æelju da ih
vodi, informira, obrazuje i unapreuje u
æivotu;
- imati povjerenje u vjernike, sljedbenike
islama, u njihove moguÊnosti koje namjerava
kroz æivot uveÊavati i prouËavati u duhu
uËenja islama, kao πto mora biti svjestan
njihovih slabosti na koje stalno skreÊe paænju
nastojeÊi da ih ukloni iz njihovih æivota;
novi †uallim br. 3 • 7. redæep 1421. / 5 .oktobar 2000. 123
MUALLIMOVA TEMA †
- mora biti uvjeren da je ispravno ono πto
radi i da je to korisno onima kojima govori;
- imam, hatib, mora temeljito poznavati ono
πto govori;
- ne smije govoriti dvosmisleno i nejasno;
- gestovi bi trebali biti prirodni i odraæavati
narav hatiba;
- hatib mora biti obuËen da djeluje kao
povjerenik halife, imama i dostojanstven u
oblaËenju, na nivou uzora za sljedbenike
islama;
- hutba mora sadræavati stavove Kur’ana i
hadisa i potvrena miπljenja velikih
autoriteta islama, a ne vlastita miπljenja ili
sudove hatiba jer hutba je u sluæbi islama i
muslimana;
- hutba mora nositi jednu ili najviπe dvije
poruke podeπene tako da ih vjernici lahko
pamte i dugo nose. Poruke mogu biti od
autoritativnih imama ili izvuËene iz uËenja
islama. Nikako se ne smije otvarati prostor
za njihovu upitnost i moraju biti na nivou
istine.
Svakako da hutba i njen znaËaj i mjesto za-
sluæuju dublju i temeljitiju analizu i uvjerenja
samo da Êe do toga doÊi. No, ove napomene
Ëine nam se svrsishodnim i mogu osvjeæiti znanja
koja imami posjeduju i doprinijeti lakπem
pripremanju njihovih istupa petkom. †