MOJ NACIN PCELARENJA SA LR

NASTAVLJACAMA

Stipan Kovačić
A.G.Matoša 8. 31326-DARDA 031-741-737
stipan.kovacic(&mail.inet.hr

Sadržaj:
1. Uvod
2. Moja nastavljača, moji pčelinjaci
3. Prikaz tehnologije rada tijekom godine 4. Poruka
Vinkovci, 13. i 14. ožujka 2004.

1. UVOD
Na početku srdačan pozdrav iz Baranje svim nazočnim pčelarima. Zahvaljujem se orga-
nizatorima ove manifestacije što su me pozvali da Vam predstavim moj način pčelarenja sa
nastavljačama.
U mojoj obitelji pčelarstvo postaje tradicionalno obiteljsko zanimanje. Odrastao sam uz
zujanje pčela u obližnjem voćnjaku, svoja prva pčelarska umijeća i, što je važnije, Ijubav prema
tim božjim stvorenjima, stekao sam od i uz svog oca pčelara još u gimnazijskim klupama krajem
šezdesetih godina na njegovom pčelinjaku, kojega je činilo desetak pološki.
Nakon što sam se skrasio u braku (a žena mi je rodena Vinkovčanka) i na poslovima liječnika u
Baranji, 1981. godine sam u Pčelarskoj zadruzi u Osijeku kupio svoje prve košnice. Slijedom
dogadaja 1984. godine pčelarim sa 50-tak lisnjača te prvi put selim na repicu i suncokret. Od
1986.-90. godine pčelarim u ortakluku sa kolegom iz Osijeka sa 120 lisnjača na dva pokretna
pčelinjaka i sa još 50 stacioniranih nastavljača. Tada smo selili izmedu ostalog i u Borince na
jabuke, u Otok i Ivankovo na repicu, u Cernu na bagremac. Stipa Turkalj nas je dva puta odveo
na Cerski bagrem, a na lipu smo selili u rodno selo vašeg doktora Vlade Čizmara u Bikić Dol.
Bila su to lijepa pčelarska vremena kada smo bili puni entuzijazma te kao i mnogi mladi danas
relativno puno investirali u pčelarstvo. Tada je u trendu bilo zidati kuće na kredit, a mi smo,
umjesto toga, za cash kupovali košnice i nadali se da ćemo sa njima brzo zaraditi. Sticajem
okolnosti, čemu je najviše kumovala naša prva katastrofa od varoe u jesen 1986. godine, prvu
veću investiciju, a to je bila kupovina nove prikolice sa 66 ugradenih, 11 okvirnih ažejki, vratili
smo tek nakon pet sezona!

Tijekom rata, pčele su mi značile mnogo više od hobija i ljubavi. Uz njih, ali i pomoću njih
smo preživjeli u okupiranoj Baranji. Pčele su nas spasile krajnjeg siromaštva i bijede te mi
omogućile da, uz moj posao liječnika, očuvam dostojanstvo svoje obitelji. Tijekom pet ratnih
godina, uspio sam sačuvati većinu košnica od uništenja, pljačke i otimačine te izvrcati 44 tone
meda.
Razvijeno suvremeno obiteljsko pčelarsko gospodarstvo, stručnost i obiteljska tradicija činili su
osnovu na kojoj smo prije pet godina otpočeli sa uzgojem matica za tržište. Provjerene svjetske
tehnologije prilagodili smo našim uvjetima te našoj originalnoj organizaciji rada.
Naše obiteljsko pčelarstvo činimo supruga i ja, zatim jedan mladi pčelar, koji je već četvrtu
godinu kod nas u radnom odnosu te naš 19. godišnji sin i brucoš, koji se sve više uključuje u
posao.
 Osnovu mog cijelog pčelarskog umijeća čini ogromna ljubav, točnije strast prema pčelama,
koja nikako da me prode već trideset pet godina. U njima i sa njima pronalazim radost življenja,
razonodu, rekreaciju, sredstvo za održavanje psihofizičke kondicije, one su mi često utjeha i bijeg
iz okrutne stvarnosti. Pčele mi ulijevaju životni optimizam i ne mogu zamisliti život bez njih. Uz
njih sam doživio puno lijepih trenutaka, upoznao sam Baranju i širu regiju na jedan osebujan
način te stekao veći broj prijatelja i ljubitelja prirode.
Danas pčelarimo na pet pčelinjaka u Baranji sa cca 300 proizvodnih zajednica. Dva pčelinjaka
su u isključivo] funkciji uzgoja matica, a tri preostala tome služe samo djelomično kod
popunjavanja oplodnjaka.

2. MOJA NASTAVLJAČA - MOJI PČELINJACI

Već godinama, a osobito od kada smo usvojili tehnologiju uzgoja matica za tržište, pčelarim
stacionarno. Nastavljače sam selio (uz pomoć ručnog utovara) samo jedanput na bagrem i lipu na
Bilogoru 1999. Inače, sa standardnim 10 i 11 okvirnim lisnjačama sam pčelario dvadeset godina,
najviše sa 177 takvih košnica. Prije petnaest godina oprobao sam tzv. fararke, u stvari košnicu LR
dimenzija osim što je okvir bio plići, točnije visine 17 cm vanjske mjere, odnosno 2/3 visine LR
okvira. Uskoro sam prihvatio LR košnicu, do koje smo tada došli putem Beljskog kredita.
Pčelariti sam naučio na tatinim pološkama. Znači, oprobao sam većinu naših tipova košnica osim
DB.
Zašto sam prešao na LR, točnije zašto sam napustio lisnjače?
Prvenstveno zato što je znatno povoljnija za uzgoj matica od lisnjače.
Pitanje selidbe LR košnica namjeravam riješiti uz pomoć tzv «Hrkontića», kontejnera,
koji je sticajem okolnosti još u fazi projekta i čiji prototip se trebao u Baranji pojaviti još
prije godinu dana.
Nastavljača je i kod nas najjeftinija košnica, nju je lako i prodati. LR je povoljna za pčelarenje
sa nastavkom, a ja sam tu tehnologiju već davno usvojio. Činjenica da je najpovoljnija i gotovo
idealna za mehanizaciju, koja ozbiljno smanjuje troškove i količinu ljudskog rada, i kao takva je
važna u vaneuropskim zemljama, koje proizvode jeftini med na bazi te mehanizacije («kineske
tačke protiv američkog viljuškarca»), nama malo znači.
Danas pčelarim isključivo LR nastavljačom, od fararki mi je ostalo stotinjak polunastavaka,
koje koristim u medištima. Košnice su mi rasporedene na četiri pčelinjaka. Prvi, na Matinoj
lugarnici u Čemincu, kojih 7 km od stana zovemo baznim pčelinjakom i isključivo služi za uzgoj
matičnjaka. Druga dva su u istom pravcu od Darde prema Belom Manastiru uz tamo postojeće
šume Koha i Haljevo, svaki 7 km sjevernije od prethodnog. To su proizvodni pčelinjaci na
kojima se matice testiraju u proizvodnji i izmedu kojih putem tzv. linijske selekcije odabirem
buduće matice majke. Nakon vadenja pčela i legla za oplodnjake, ovi pčelci su angažirani u
proizvodnji bagremovog i suncokretovog meda, a od svakog nastojim uzgojiti i jedan roj. Četvrti
pčelinjak smješten je u Batini, u neposrednoj blizini oplodne stanice i glavna mu je svrha uzgoj
trutova potrebnih za oplodnju matica.
Na pčelinjacima mi je stacionirano izmedu 40 i 70 košnica sa po jednom ili dvije matice. Jedino
na baznom pčelinjaku za uzgoj matičnjaka imam uzimljeno 140 pčelaca. Pčelarim sa standardnim
desetokvirnim LR nastavljačama. Košnice su postavljene na bagremova postolja (ala Vener), koja
ujedno mogu služiti i kao palete pri utovaru košnica kamionskom dizalicom. Po četiri su
postavljene na jedno postolje. Podnica mi je standardna, no namjeravam prijeći na mrežaste
podnice tijekom sezone. Pčelarim sa žičanom matičnom rešetkom, koja je uokvirena i ima na sebi
leto, a postavljena je uvijek iznad prvog nastavka. Košnice nisu obojene nego ih svake ili svake
druge jeseni zaštićujem lazurom. Pojedini nastavci su mi prilagodeni za pregradnju na četiri, tri
ili dva dijela za što imam odgovarajuće pregradne daske i podnice-poklopne daske sa prikladnim
letima. Prije uzgoja matica pčelario sam za bagrem pa i do suncokreta dvomatično sa tzv.
Snelgrow-ovom daskom ispod gornjeg pčelca. Kao što vidite nastojao sam uvesti što manje
preinaka i novosti i ostati vjeran standardu.
Osnovni princip našeg pčelarenja je tehnologija rada sa jednogodišnjom maticom u pro-
izvodnim pčelcima. To znači da je matica prve godine u roju, a druge godine u intenzivnoj
eksploataciji. Treću godinu dožive samo odabrane matice za reprodukciju. Ovakav način rada
iziskuje zamjenu matice u proizvodnoj zajednici svake sezone formiranjem odvojkaroja sa
mladom maticom, koja će u pomoćnoj zajednici biti testirana do jeseni. Smatram da je
ekonomski neracionalno maticu držati u proizvodnji i treću godinu zbog smanjene potentnosti i,
što je još značajnije, velike sklonosti rojenju.
Svim profesionalnim pčelarima i selećim pčelarima savjetujem da na početku sezone u svim
proizvodnim pčelcima imaju prošlogodišnje matice, koje su provjerene u roju. Za maticu je
najvažnije da je - mlada!
To znači svake godine proizvesti jedan uspješan roj po proizvodnoj zajednici! Njega rojeva
podrazumijeva prihranjivanje, koje je po mom mišljenju najisplativije baš kod rojeva kakvi god
oni bili. Potrebno je iskoristiti radni i životni elan, koji postoji kod nove zajednice. Do kasne
jeseni takav roj bude obično brojniji po pčelama od proizvodne zajednice.
Težim imati uvijek jake zajednice, osobito pri uzimljavanju sa solidnim zalihama meda.
Osnovne zajednice ne prihranjujem izuzev jedne pogače u rano proljeće. Nikada ne vrcam prvi
medišni nastavak, bolje rečeno nikada ne ostavljam košnice bez meda!
Sve su nam matice obilježene. Ovo je neophodno zbog korištenja pčeleca u uzgoju matica
kada se iz njih oduzimaju pčele i leglo, a još više zbog selekcije.
Kada otvaram košnicu znam što ću u njoj i sa njom raditi, nju već davno ne koristim za
spontane eksperimetne i improvizacije. Nastojim raditi u seriji, dakle šablonski i sa nastavkom.
To znači da kod svih zajednica radim ili nastojim uraditi isti posao, a one koje tome ne
odgovaraju ostavljam za kasnije pa se potom detaljno pregledavaju. Na taj način za jedan dan
detaljno pregledam do 100 košnica, a obično 50-100 za samo nekoliko sati. Za takav način rada
potrebno je osigurati minimalno 4, a optimalno 6 nastavaka po jednom proizvodnom pčelcu.
U načinu pčelarenja smatram osobito važnim način kako se pristupa pčelama, kako se otvara
košnica i konačno kako se pregledava. Na nedavno održanom znanstveno-stručnom skupu u
osječkoj Tvrdi dr Salai Laslo iz Madarske je kazao da madarski ekološki pčelari razgovaraju sa
svojim pčelama, da ih pozdravljaju kada im prilaze i osobito kada zaviruju u košnicu te da ih
uopće uzimaju za ravnopravnog partnera i kolegu u poslu, a ne za žive alatke. Bez obzira na
serijski rad na našim pčelinjacima inzistiram uvijek i na svakom mjestu da se prema pčelama
ponašamo kao prema božjim stvorenjima i našim miljenicama.
U vezi mog oplođenja sa pčelama rekao bih i nešto o mom načinu zaštite od uboda. Još od
djetinjstva pčelama pristupam bez dimilice i bez rukavica, nastojim raditi u kratkim hlačama i
bijeloj majici po mogućnosti bez šešira. Umjesto dimilicom pčele smirujem upaljenim
rogozovim batićem, koji mi je sasvim dovoljan u Svim situacijama, bez obzira na vremenske
okolnosti i doba dana. To ukazuje da su nam pčele po prirodi mirnije od prosječnih, ali i na moj
pažljivi rad sa njima.

3. TEHNOLOGIJA RADA TIJEKOM GODINE

3.1. Priprema za zimu

Pripremanje svojih pčelinjaka za zimovanje otpočinjem sa vrcanjem suncokretovog meda.
Tada odredujem koje će zajednice prezimiti i time započinjem sa oblikovanjem pčelinjaka i
pčelinjih zajednica za slijedeću sezonu. Maticama omogućavam što bolji jesenji razvoj uz
pravilno saće u plodištu te dovoljno hrane u košnici (nikada ne izvrcavam sav suncokret) i u
prirodi (zlatošipka). Sredinom kolovoza poslijednji put vrcam, skidam matične rešetke, medište
sa nešto meda spuštam na podnicu i na njega postavljam plodište. U plodište rojeva dodajem
medne okvire. U kolovozu, dok još ima paše, ako ne posjedujem dovoljno rojeva, zamjenjujem
stare matice mladima. Rojeve inače pospajam u rujnu sa osnovnim zajednicama ili ih uzimljujem
u trećem nastavku iznad osnovnog pčelca od kojega bude razdvojen pregradnom daskom.
Početkom rujna slabije zajednice, one sa starom maticama, pa i one sa mladima koje se nisu
pokazale dobrima, pospajam. Ne priluanjujem sirupom, eventualno dodajem u listopadu sirup sa
fumagilinom u pčelce koji su u uzgoju matica. Postavljam češljeve i otrovne mamce za miševe
ispod košnica. Košnice zaštićujem jednim osvježavanjem sa lazurom - bondeksom. U studenom
sam proveo dva tretiranja amitrazom u aerosolu.

3.2. Zimovanje
Oko uzimljavanja i zimovanja napisano je mnogo, a u praksi ima različitih pristupa tom
problemu. Kod nas su zimski gubici postali uobičajna stvar iz godine u godinu. Najčešći njihov
uzrok su nedovoljna zimnica, dakle glad i varoa. Za oba uzroka gotovo uvijek krivicu snosi sam
pčelar i oni se mogu ukloniti pravilnim i pravovremenim mjerama.
Osnovna četiri preduvjeta za pravilno zimovanje su:
- Jake i zdrave pčelinje zajednice
- Solidna zimnica
- Dobra košnica
- Mir na pčelinjaku
Ja ne utopljavam i ničim posebnim ne zaštićujem svoje košnice. Ne stavljam niti foliju iznad
okvira niti izolacione materijale iznad hranilice. Imamo dovoljno posla preko zime u radionici
gdje se čiste i užičavaju okviri i okvirci, a oplodnjaci i čiste i liče. Ostatak vremena provodim
čitajući, pišući, planirajući te obilazeći pčelarske skupove.

3.3. Prva pogača i orjentacioni pregled

Kada dode proljeće i otopli dovoljno da se košnice mogu otvarati, a tada obično cvjetaju
Ijeske, ljubičice i cica mace, dakle kada otpočne redovita peludna paša, vršim orjentacioni
pregled pčelaca i dodajem pogaču. Tada verificiram zimske gubitke, pronalazim bezmatke i
slabiće koje ću pospajati.

3.4. Prvi proljetni pregled

Prvi proljetni pregled nastojim obaviti što detaljnije i kvalitetnije. To se dogada kada su šljive u
cvatu, dakle u sredini voćne paše, kada pčelci produ kritični trenutak u razvoju. Zamjenjujem
podnice, plodište spuštam na podnicu i postavljam matične rešetke. Umećem gradevnjake,
obilježavam matice te okvire sa okvircima postavljam do legla. Pored voća, tada obično već medi
i mrtva kopriva u našim šumama dok ne nestane u dubokom hladu prolistalih hrastova. Osim one
jedne pogače ne prihranjujem proizvodne pčelce. Pri prvom pregledu, tijekom voćne paše,
dodajem i prve satne osnove, ako je to potrebno i, što je važnije, otpočinjem sa uzgojem matica.

3.5. Bagrem
Do bagrema po planu, što najviše ovisi od fenoloških uvjeta, postavljamo sve oplodnjake na
oplodnu stanicu. Za popunu 1200 oplodnjaka potrebno mi je 800 LR okvira zatvorenog legla sa
pčelama. Zato sam prisiljen pčelariti na pčelu, a ne na med. Mnogo mi pomažu u tome uzimljeni
rojevi sa mladim maticama (130). Po završetku popune oplodnjaka formiram proizvodne pčelce
za iskorištavanje bagremove paše. Umjesto izvadenog legla u proizvodne pčelce dodajem okvire
sa satnim osnovama te one sa jesenjim medom iz pričuve. U pravilu na početku bagremove paše
dodajem treći nastavak, dakle drugi medišni. Tada je prvi medišni nastavak već otežao i u njemu
se nalazi većina mednih zaliha, dok je donji pun legla. Ovaj treći medišni nastavak je pun
djevičanskog saća sa ponekom satnom osnovom i u njemu će se naći čisti bagrem.

3.6. Poslije bagrema

Odmah poslije bagremove paše pristupam umjetnom razrojavanju cijelog proizvodnog
pčelinjaka. Pčelci se poslije vrcanja uz pomoć bježalica vraćaju na dva nastavka, dakle plodište-
medište i na taj osnovni pčelac postavljam u treći nastavak roj ili rojeve-oplodnjake. Roj
formiram od četiri okvira zatvorenog legla, dvije satne osnove, dva medna okvira i dva prazna
okvira ili gradevnjaka. U njega sam ranije dodavao zrele rojevne matičnjake ili one iz uzgoja, a
danas dodajem oplodenu maticu iz uzgoja. Druga varijanta je formiranje oplodnjaka sa 2-4 roja u
jednom nastavku, kojima dodajem zatvorene matičnjake radi uzgoja matica. Zahvaljujući radu sa
nastavkom postoji mnoštvo mogućnosti i kombinacija ovisno o načinu pčelarenja, seljenju i
predstojećim pašama. Činjenica jest da na taj način planski oslabim sve pčelce pa sa prirodnim
izrojavanjem nemam nikakvih poteškoća, a do suncokreta pčelci dovoljno ojačaju.

3.7. Suncokret
Suncokret nam obično donese drugo vrcanje. Razrojeni pčelci ne mogu donijeti meda, osim
ako su jači rojevi formirani 40 dana prije suncokretove paše, a to znači odmah poslije bagrema.
Pčelci su ovdje ponovno na tri nastavka, plodište ne smije bili blokirano medom. Više ne
dodajem satne osnove osim u medišta. Na suncokretu povadim gradevnjake. Odmah poslije
vrcanja suncokreta je poslijednji momenat za formiranje zadnje generacije rojeva. Nikada ne
izvrcam sav med, jedno polupuno medište ostavljam za slučaj sušnog ili prekišovitog ljeta.

3.8. Vrcanja
Nekadašnja su vrcanja bagrema i suncokreta na terenu pod šatorom ostala u vrlo lijepom
sjećanju. Bila su to ugodna druženja čak i svojevrsne fešte uz obavezni kotlić. Danas za takve
dogadaje, zbog uzgoja matica, više nemamo vremena. Vrcamo kada stignemo, nekada i sa mjesec
dana zakašnjenja. Medne nastavke skidamo uz pomoć bježalica i skladištimo u garaži u kojoj je
improvizirano vrcalište. Liniju za vrcanje čine Logarov otklapač i elektromotorna samookretna
četverookvirna vrcaljka. Obično se vrca kada padne mrak da se izbjegne grabež.

3.9. Građevnjaci, topljenje voska, užičavanje

LR okvire užičavam sa pet okomitih žica, koje svaki put isječem zajedno sa voštinom. Satne
utapam pomoću ispravljača. Godišnje zamjenim 6 plodišnih okvira, osnove dajem na gradnju od
cvatnje šljive do lipe. Kao predzadnji okvir sa desne strane u svako plodište postavljam gradevnjak, iz
kojega izrezujem zatvoreno trutovsko leglo. Godišnje dobivam oko 1 kg voska po pčelcu ovisno o
količini voštanih mednih poklopaca, stare voštine i gradevnjaka. Samo topljenje voska nam je bio
veliki problem dok nisam kupio Logarov topionik, koji služi kao skladište voštanih otpadaka do
popune. Sada u istoj garaži u kojoj vrcamo stoji topionik u kojem se povremeno uz pomoć plina
topi voština. Tijekom zime i u sezoni skladištim jedino rezervno djevičansko saće. Sve ostalo saće mi
je uvijek na košnicama tako da nemam poteškoća sa čuvanjem saća od moljaca.
 3.10. Liječenje
Od varoe sam katastrofalno propao u jesen 1986. godine (varescens). Ponovno sam imao
značajne zimske gubitke 1998/99 (fluvalinat). U oba dvije te godine varoa se pokazala kao pošast sa
velikim gubicima u cijeloj državi pa i šire. Danas su mi poznati razlozi, koji su sa moje strane
pripomogli odnosno nisu spriječili gubitke. Svejedno, ne bih mogao izjaviti da neću još koji put
stradati od varoe u budućnosti. Od 1999. pa tako ni protekle jeseni nisam imao gubitaka, plaženja
pčela i uopće kliničke manifestacije prisutnosti tog nametnika, a nakon prvog jesenjeg tretiranja
otpalo mi je do najviše 500 varoa. Tijekom cijele sezone od repice do suncokreta izrezivao sam
gradevnjake. Za najbolji biotehnički način zaustavljanja razmnožavanja varoe smatram razrojavanje.
To činim na slijedeći način. Poslije bagrema pa do kraja suncokreta nakon vrcanja razrojavam
kompletne pčelinjake u jednom danu. Iznad osnovnog pčelca formiram roj u koji stavljam sve
zatvoreno leglo iz osnovnog pčelca i dodajem mu mladu maticu u kavezu. Osnovni pčelac istretiram
amitrazom odmah, a roj za 12 dana kada se izlegne sve zatvoreno leglo. U studenom, kada je izašlo i
poslijednje leglo, istretirao sam sve pčelce u dva navrata sa amitrazom u aerosolu. Antibiotike
uključujući i fumagilin koristim samo izuzetno.
Smatram da su pravilne zoohigijenske mjere, koje u sebe uključuju uz standardnu košnicu i što
manje manipulacija sa okvirima iz plodišta osobito sa leglom, zatim jaka zajednica kojoj treba dati sve
što pripada te odgovarajuća izmjena saća, osnova preventive svih pčelinjih bolesti. Ne bi tih bolesti
uostalom niti bilo da nije pčelara koji prenosi bolest iz košnice u košnicu razmjenjujući izmedu njih
okvire, leglo i pčele te suvremenog načina pčelarenja, koji uključuje veliku aglomeraciju pčela i
košnica na jednom mjestu (zaletavanje) i seljenje. Ne preostaje nam ništa drugo nego da sa varoom
naučimo živjeti odnosno pčelariti.

4. PORUKA
Čuli ste ponešto o mojim pčelinjacima i o načinu rada.
Ovdje bih se dodirnuo ekonomike u pčelarstvu kao ipak najvažnijeg motiva zašto se bavimo tim
poslom.
Sa prihodima od prosječnih 200 košnica u minulih desetak godina osigurao sam još jednu plaću.
Nažalost zbog načina rada, položaja pčelinjaka i stacionarnog pčelarenja naša proizvodnja meda je
relativno skupa i u vrijeme niskih cijena meda bila je na granici isplativosti. Radi povećanja
produktivnosti ušli smo u specijaliziranu proizvodnju - uzgoj matica u čemu smo za sada
uspješni, a povremeno sam prihode ostvarivao i od prodaje rojeva odnosno pčelinjih zajednica.
Na bazi sadašnje cijene meda pčelarstvom se isplati baviti više nego bilo kojom drugom granom
poljoprivredne proizvodnje, što je dovelo do veće konjukture u pčelarstvu, do veće potražnje za
košnicama, maticama i rojevima te do osnivanja mnogih novih pčelinjaka. Zbog viška meda,
izvoza meda i globalizacije otkupna cijena našeg meda uvjetovana je kretanjem cijena na
svjetskom tržištu, koje je na tom području vrlo nestabilno. Danas u Hrvatskoj pčelari znatno veći
broj selećih pčelara nego prije nekoliko godina. Obzirom na stanje u privredi i cjelokupnoj
državi, za očekivati jest da pojedini entuzijasti i mladi ljudi i dalje traže izvor prihoda i
egzistencije u pčelarstvu. Smatram da kod nas još ne postoje odgovarajući uvjeti za profesionalni
rad u pčelarstvu. Svejedno, kao za inat tome, mi smo naše obiteljsko pčelarstvo od ove godine
uveli u sustavu PDV-a, a mom sinu i studentu na poljoprivrednom fakultetu u Osijeku savjetujem
da razmišlja i na vrijeme se odluči što će u životu raditi, nadajući se da će ostati vjeran obiteljskoj
tradiciji.
Početnicima i mladima bih savjetovao da oprezno investiraju u košnice, pribor i ostalo, a da
što više urade na izgradivanju samoga sebe, jer tvrdim da je neznanje ipak osnovni uzrok
neuspjeha u pčelarstvu. Naši osnovni problemi u primarnoj proizvodnji ostaju i nadalje varoa,
zimski gubici, slabi pčelci u proljeće, prirodno izrojavanje i nedovoljne zalihe meda.
Svima savjetujem da im pčelinjak bude uredan, uzoran čist i sredene okoline, prijatan oku i u
trenucima odmora.
Ljubav prema pčelama je osnova rada sa njima. Medutim, ljubav i ekonomika ne idu zajedno
ruku pod ruku, dapače, one su u suprotnosti. U proizvodnji, koja mora biti što veća, kvalitetnija i
jeftinija, sve je manje mjesta za ljubav prema tim božjim stvorenjima.
Svima Vama koji ne možete bez pčela i koji ovih dana sa poznatim uzbudenjem i nestrp-
ljenjem iščekujete proljeće i nastanak novog života, želim puno radosti i zadovoljstava na Vašem
pčelarskom putu.
Zahvaljujem Vam na strpljenju!