Za sve konstrukcije valja osigurati njihovu stabilnost i treba
proračunati unutarnje sile na osnovi vanjskog opterećenja i statičkog sustava konstrukcije, a nakon toga slijedi proračun naprezanja u konstrukcijskim elementima. Na osnovi naprezanja određuje se jesu li dimenzije konstrukcije i njenih elemenata pravilno odabrane, a kod armiranih konstrukcija određuje se potrebna armatura.
2.1. PONAŠANJE KONSTRUKCIJE I STABILNOST
2.1.1 Proračunski modeli ponašanja konstrukcije
Građevine koje su izvedene kao zida ne konstrukcije
općenito su složene trodimenzionalne konstrukcije, sastavljene od zidova sa svim elementima koji se odupiru opterećenju. Njihovo detaljno projektiranje obično se pojednostavnjuje. Proračun se može izvesti, promatrajući konstrukciju kao trodimenzionalnu, izvedenu od zidova u oba smjera i od horizontalnih dijafragmi, ili kao dvodimenzionalnu tj. seriju konstrukcijskih okvira tj. zidova s otvorima ili kao konstrukciju sastavljenu od nezavisnih elemenata. Pojedini dijelovi konstrukcije moraju biti povezani u cjelinu.
Prema EC6, dopušta se pogreška (imperfekcija) u zidanju
koja se očituje u dva kriterija:
1) Kut odstupanja od vertikale, tj. nagib konstrukcije, ne
smije biti veći od 1 ν= 100 htot
gdje je ν kut nagiba dan uradijanima, a htot je ukupna visina
građevine u metrima.
2) Najveća dopuštena odstupanja od vertikale pri zidanju
iznose 2 cm po visini kata do ukupno 5 cm na cijelu visinu građevine.
Mjerodavna je manja vrijednost od ta dva kriterija,1) i 2).