2.3.

NEARMIRANI ZIDOVI IZLOŽENI

VERTIKALNOM OPTEREĆENJU

2.3.1. Općenito

Pri proračunu metodom graničnih stanja nosivosti

pretpostavlja se da:
- ravnine ostaju ravnine i nakon opterećenja,
- vlačna čvrstoća ziđa okomito na horizontalne sljubnice
morta ne postoji,
- primjenjuje se pogodan proračunski dijagram naprezanja -
relativna deformacija(σ-ε).

Zidove valja proračunati tako da se uzimaju u obzir:

- dugotrajni učinci opterećenja,
- učinci (efekti) II. reda (deformacije, pukotine, ...)
- ekscentriciteti koji proizlaze iz tlocrtne dispozicije zidova,
te međudjelovanja stropova i ukrućujućih zidova,
- ekscentriciteti koji proizlaze iz grešaka tijekom zidanja i
razlika u svojstvima gradiva (materijala).

Sve navedene pretpostavke uzete su u obzir, u koeficijentu

smanjenja kapaciteta nosivosti zida Ф (vidjeti točke 2.3.2,
2.3.3 i tablicu 2.1).

Metodom graničnih stanja polazi se od toga da proračunska

vrijednost vertikalnog opterećenja ziđa, NSd, treba biti
manja ili jednaka proračunskoj nosivosti, NRd, ziđa na
vertikalne sile, tako da je:

N Sd ≤ N Rd
2.3.2. Proračunska nosivost nearmirmnih zidova

Proračunske nosivosti jednoslojnog zida: NRd,i na vrhu ili

dnu zida i NRd,m na srednjoj petini visine zida, na vertikalne
sile prikazane su izrazima:

Φi ⋅ t ⋅ L ⋅ fk
N Rd ,i = = Φi ⋅ t ⋅ L ⋅ fd
γM

Φm ⋅ t ⋅ L ⋅ fk
N Rd , m = = Φm ⋅ t ⋅ L ⋅ fd
γM

Proračunska čvrstoća zida može biti najmanja: a) na vrhu ili

na dnu zida ili b) na srednjoj petini visine zida.
- Фi - koeficijent smanjenja nosivosti na vrhu ili na dnu zida
zbog vitkosti i ekscentriciteta opterećenja
- Фm - koeficijent smanjenja nosivosti na srednjoj petini
visine zida zbog
vitkosti i ekscentriciteta opterećenja, kako je dano u tablici
2.1
- t - stvarna debljina zida
- L - stvarna duljina. zida
- fk - karakteristična tlačna čvrstoća zida
- fd - proračunska tlačna čvrstoća ziđa
- γM - parcijalni koeficijent sigurnosti za svojstva materijala

Tamo gdje je ploština presjeka zida manja od 0.1 m2,

karakterističnu tlačnu čvrstoću ziđa fk valja množiti s
koeficijentom ploštine kA, tj.:

k A = (0.7 + 3.0 ⋅ A) ≤ 1
gdje je A opterećena horizontalna ploština elementa (m2).

2.3.3. Koeficijent smanjenja nosivosti zbog vitkosti i

ekscentriciteta

Koeficijent smanjenja nosivosti, Ф, ovisi o tome traži li se

nosivost pri vrhu (ili podnožju) ili u sredini visine zida. Pri
vrhu tj. podnožju zida, koeficijent (Фi) ovisi isključivo o
ekscentricitetu. Kada se nosivost traži u sredini visine zida,
onda ona ovisi o ekscentricitetu i o vitkosti, a koeficijent
smanjenja nosivosti označuje se sa Фm. Vrijednosti
koeficijenata smanjenja nosivosti Фi i Фm mogu se odrediti
iz sljedećih izraza:

a) pri vrhu ili podnožju zida

ei
Φ i = 1− 2
t

gdje je t debljina zida, a ei ekscentricitet na vrhu ili

podnožju zida proračunan izrazom:

M di
ei = + ehi + ea ≥ 0.05 ⋅ t
N di

- Mdi - je proračunski moment savijanja pri vrhu ili

podnožju zida, koji zid savija okomito na njegovu ravninu,
uslijed ekscentriciteta opterećenja stropa na ležaju (vidjeti
sliku 2.1),
- Ndi - je proračunsko vertikalno opterećenje pri vrhu ili
podnožju zida,
- ehi - ekscentricitet pri vrhu ili podnožju zida, ako postoji, a
nastaje od horizontalnog opterećenja (npr. vjetar),
- ea - slučajni ekscentricitet zbog netočnosti izvedbe.

hef
ea =
450

Slika 2.1. Momenti savijanja okomito na ravninu zida

b) na srednjoj petini visine zida

Vrijednosti za Фm prikazane su u tablici 2.1, a ovise o

vitkosti (hef/ tef) i o ekscentricitetu emk a ta vrijednost mora
zadovoljiti uvjet: Фm < (1-2emk/ t),
gdje je emk = ekscentricitet na srednjoj visini zida:
emk = em + ek ≥ 0.05 ⋅ t

em = ekscentricitet zbog opterećenja može se dati izrazom:

M dm
em = + ehm ± ea
N dm

gdje su:
- Mdm - najveći proračunski moment savijanja u srednjoj
petini visine zida koji jerezultat gornjega i donjega
momenta savijanja zida okomito na njegovu ravninu (slika
2.1),
- Ndm - proračunska vertikalna sila u srednjoj petini visine
zida,
- ehm - ekscentricitet na sredini visine zbog horizontalnih
sila (npr. vjetra),
- hef - proračunska visina zida za određene rubne uvjete,
.
- tef - proračunska debljina zida,
- ea - izvanredni (slučajni) ekscentricitet.
- ek - ekscentricitet zbog puzanja određuje se prema izzazu:

hef
ek = 0.002 ⋅ φ∞ t ⋅ em
tef

- φ00 - označuje koeficijent puzanja u beskonačnosti. Za

glinene elemente taj koeficijent iznosi 1.00
Ekscentricitet uslijed puzanja, eki može se uzeti jednak nuli
za sve zidove zidane od elemenata od pečene gline ili
prirodnog kamena i za sve zidove od ostalih zidnih
elemenata koji imaju vitkost (hef/ tef) do najviše 15.

Tablica 2.1. Koeficijenti Фm

2.3.4. Proračunska visina zidova

Valja razlikovati ukrućujuće zidove (koje se još naziva:

zidovi za ukrućenje ili poprečni zidovi) i ukrućene zidove.
Proračunska visina, hef, nosivog, ukrućenog zida bit će
određena uzimajući u obzir relativnu krutost elemenata
konstrukcije koji su povezani sa zidom, tj. ukrućuju taj zid,
i učinkovitošću te veze. Pri procjeni proračunske visine
zida, treba razlikovati slobodnostojeće nosive zidove i
nosive zidove poduprte na 2, 3 ili 4 ruba. Horizontalno
poduprte podne ploče i ukrućujući poprečni zidovi, ili bilo
koji drugi slični kruti konstrukcijski elementi, mogu se
smatrati kao ukrućujući elementi. Zid se smatra ukrućenim
na rubu ako:

a) su zid i njegov ukrućujući zid izvedeni od materijala

sličnih deformacijskih svojstava i ponašanja, ako su zidani
u isto vrijeme, približno jednako opterećeni, te ako su
međusobno povezani,
b) se ne očekuju pukotine, u spoju zida i njegova
ukrućujućeg zida, zbog diferencijalnih pomaka, npr. zbog
skupljanja, opterećenja itd.,
c) je povezanost između zida i njegova ukrućujućeg zida,
projektirana tako da se odupre vlačnim i tlačnim
naprezanjima svojim zidnim vezom, armaturnim petljama,
sidrima, zidnim sponama ili nekim drugim sredstvima.

Zidovi za ukrućenje (ukrućujući zidovi) trebaju imati

duljinu najmanje 1/5 visine kata, a debljinu barem 30%
proračunske debljine zida koji treba ukrutiti, ali ne manje
od 8.5 cm. Ako je zid za ukrućenje oslabljen otvorima,
duljina zida između otvora u blizini zida koji se ukrućuje
treba biti najmanje 1/5 svijetle visine otvora, a taj zid se
treba protezati u duljinu iza svakog otvora za barem 1/5
visine kata (vidjeti sliku 2.2).
Slika 2.2. Najmanja duljina ukrućujućeg zida s otvorima

2.3.4.1. Određivanje proračunske visine zida

Proračunska visina, hef, može se uzeti kao

hef = ρ n ⋅ h

- h - visina kata (vidjeti sliku 2.1)

- ρn - redukcijski faktor gdje je n = 2; 3 ili 4, ovisno o tome
je li zid ukrućen na 2,3 ili 4 svoja ruba.

Određivanje redukcijskog faktora, ρ2

Faktor ρ2 primjenjuje se za zidove ukrućene na dva svoja

ruba. tj. Na gornjem i donjem rubu. Redukeijski faktor, ρ2,
može se odrediti:
a) za zidove koji su ukrućeni na vrhu i dnu
armiranobetonskom stropnom ili krovnom konstrukcijom s
obje strane zida na istoj razini ili armiranobetonskom
stropnom konstrukcijom samo s jedne strane zida a koja
ima širinu ležaja od najmanje 2/3 debljine zida ali ne manje
od 8.5 cm:
ρ2 = 0.75, osim ako je ekscentricitet opterećenja na vrhu
zida veći od četvrtine debljina zida (t/4), kada se uzima da
je ρ2 = 1.0.
b) za zidove ukrućene na gornjem rubu i na donjem rubu
drvenom stropnom ili krovnom konstrukcijom s obje strane
zida na istoj razini ili drvenom stropnom konstrukcijom
samo s jedne strane zida a koja ima širinu ležaja od
najmanje 2/3 debljine zida ali ne manje od 8.5 cm:
ρ2= 1 .00
c) ako se radi o zidu koji se ne može smjestiti niti u skupinu
(a) ni u (b), tada valja faktor ρ2 uzeti s vrijednošću ρ2=1.00.

Određivanje redukcijskog faktora, ρ3

Faktor ρ3 primjenjuje se za zidove ukrućene na tri svoja

ruba, tj. na gornjem, donjem i jednom vertikalnom rubu.
Ako je duljina zida L>15t, smatrat će se da je zid pridržan
samo na gornjem i donjem rubu., dakle vrijedi redukcijski
faktor ρ2.
Za zidove ograničene na gornjem i donjem rubu i ukrućene
na jednom vertikalnom rubu (s drugim slobodnim
vertikalnim rubom), kada su promatrani zid i zid za
ukrućenje približno jednako opterećeni i kada je visina kata
h < 3.5L, te kada se ρ2 određuje iz gornjih uvjeta pomoću
(a), (b) ili (c), tada se ρ3 određuje iz izraza:

ρ2
ρ3 = 2
≥ 0.3
⎡ ρ2 ⋅ h ⎤
1+ ⎢
⎣ 3 ⋅ L ⎥⎦
gdje je L udaljenost slobodnog ruba od središta
ukrućujućeg zida.

Kada je h>3.5L, faktor ρ 3 se određuje iz izraza:

1.5 ⋅ L
ρ3 =
h

Određivanje redukcijskog faktora, ρ4

Faktor ρ4 primjenjuje se za zidove ukrućene na četiri svoja

ruba, tj. na gornjem, donjem i na oba vertikalna ruba. Za
takve zidove,
a) ako je visina zida takva da je h<1.15L (gdje je L
udaljenost između središta ukrućujućih zidova), a faktor
redukcije ρ2 se određuje iz (a), (b) ili (c), faktor redukcije ρ4
određuje se iz izraza:

ρ2
ρ4 = 2
⎡ ρ2 ⋅ h ⎤
1+ ⎢
⎣ L ⎥⎦

b) Kada je h > 1,.15 L , faktor redukcije ρ4 se određuje iz

sljedećeg izraza:

0.5 ⋅ L
ρ3 =
h

Ako je L>30t, za zidove ukrućene na 2 vertikalna ruba; gdje

je t, debljina ukrućenog zida, takvi se zidovi smatraju
ograničeni samo na gornjem i donjem rubu, dakle vrijedi
faktor ρ2.
U tablici 2.2 prikazane su vrijednosti faktora ρ3 i ρ4 u
ovisnosti o visini "h", duljini "L", tj. o njihovom omjeru
"h/L" i faktoru ρ2 ziđa.

Tablica 2.2. Koeficijenti ρ3 i ρ4

Niše
Ako je zid oslabljen vertikalnim nišama, reducirana
debljina zida treba biti uzeta kao nova vrijednost debljine
zida t, ili na tom mjestu treba pretpostaviti slobodan rub
zida. Neovisno o položaju vertikalne niše, slobodni rub se
pretpostavlja tamo gdje je'debljina ostatka zida (debljina
zida umanjena za dubinu niše) manja od 1/2 debljine zida
ili manju od 10 cm. Horizontalne ili kose niše smatraju se
otvorima koji prolaze kroz zid.

Otvori u zidovima
Tamo gdje zidovi imaju otvore svijetle visine veće od 1/4
visine kata ili svijetle širine veće od 1/4 duljine zida ili ako
je površina svih otvora veća od 1/10 površine zida, dijelovi
zida između otvora i ukrućujućeg zida trebaju se uzeti kao
da su ukrućeni pri vrhu i u podnožju zida i ukrućeni na
jednom vertikalnom rubu, tj. imaju slobodni rub na mjestu
otvora. Za dijelove zida između otvora pretpostavlja se da
su ukrućeni samo na gornjem i na donjem rubu.

2.3.5. Proračunska debljina zidova

Proračunsku debljinu zida tef , jednoslojnog zida ili dvozida

(bez šupljine), fasadnog zida, obložnog zida i šupljeg zida
ispunjenog betonom, valja uzeti kao stvarnu debljinu zida,
t.

Proračunsku debljinu šupljeg zida tef, (dvoslojnog zida s

neispunjenom šupljinom), ako su oba sloja povezana
zidnim sponama, treba odrediti izrazom:
tef = 3 t13 + t 23

gdje su t1 i t2 debljine slojeva dvoslojnog šupljeg zida.

Ako je samo jedan sloj (zid) dvoslojnog zida opterećen tada

zidne spone moraju biti dovoljno fleksibiIne da mogu
slijediti razliku deformacija oba sloja zida a da ne uzrokuju
oštećenja na bilo kojem sloju. Debljina neopterećenog sloja
tada se u gornjem izrazu ne uzima veća od opterećenog
sloja zida.

Prema EC6, vitkost zidova treba uzeti kao omjer

proračunske visine prema proračunskoj debljini (hef/ tef), a
taj omjer treba biti manji ili jednak 27.

2.3.6. Ekscentricitet izvan ravnine zida

2.3.6.1. Pojednostavnjen postupak za proračun

ekscentriciteta opterećenja izvan ravnine zidova

Za proračun ekscentriciteta opterećenja na zidove

pretpostavit će se da je veza između zida i stropne
konstrukcije neraspucana i da je ponašanje materijala
elastično. Može se primijeniti ili proračun okvirnog
djelovanja ili proračun pojedinih čvorova okvira. Proračun
pojedinih čvorova okvira može se pojednostavniti kako je
prikazano na slici 2.3. Krajeve elemenata udaljene od čvora
treba smatrati upetima, osim ako ne mogu preuzeti nikakve
momente savijanja. Tada ih treba smatrati zglobno
povezanima. Momenti savijanja u elementu 1 (donji zid),
M1 mogu se proračunati pomoću donjeg izraza, a momenti
savijanja u elementu 2 (gornji zid), M2 na sličan način samo
umjesto E1I1/h1 u brojniku, valja uzeti E2I2/h2. Donjim
Izrazom određuju se samo momenti savijanja zidova.
Ekscentricitet se odredi dijeleći moment savijanja
uzdužnom silom.

n ⋅ E1 ⋅ I1
h1 w3 ⋅ l32 w4 ⋅ l42
M1 = ( − )
n ⋅ E1 ⋅ I1 n ⋅ E2 ⋅ I 2 n ⋅ E3 ⋅ I 3 n ⋅ E4 ⋅ I 4 12 12
+ + +
h1 h2 h3 h4

gdje je:
- n - faktor krutosti elementa, uzima se jednak 4 za
elemente koji su upeti na oba kraja, a ako to nije slučaj,
tada se uzima jednak 3,
- Ej - modul elastičnosti elementa j (vidjeti sliku 2.3), gdje j
= 1, 2, 3 ili 4. Zadovoljavajući rezultati se dobivaju ako se
vrijednost za Ej uzme kao Ej = 1000fk za zidove.
- Ij - moment tromosti presjeka elementa, gdje je j = 1, 2, 3
ili 4 (u slučaju šupljeg dvoslojnog zida pri kojem je samo
jedan sloj opterećen, Ij treba uzeti samo od opterećenog
zida).
- h1 - svijetla visina elementa 1 (donji zid),
- h2 -svijetla visina elementa 2 (gornji zid),
- l1 - svijetli raspon elementa 3,
- l2 - svijetli raspon elementa 4,
- w3 - proračunsko jednoIiko raspodijeljeno opterećenje na
element broj 3, primijenivši parcijalne faktore sigurnosti , i
to za nepovoljni učinak.
- w4 - proračunsko jednoIiko raspodijeljeno opterećenje
na element broj 4, primijenivši parcijalne faktore sigurnosti,
i to za nepovoljni učinak.

Slika 2.3. Pojednostavljeni okvirni model za određivanje

momenata savijanja u zidovima

Ako se gornjim proračunom odredi ekscentricitet veći od

0.4 debljine zida, ili ako je proračunsko vertikalno
naprezanje manje ili jednako 0.25 N/mm2, tada se
ekscentricitet opterećenja koji će biti primijenjen u
proračunu može temeljiti na proračunskom opterećenju
kojem se odupire minimalno zahtijevana debljina ležaja.

Ekscentricitet tada treba temeljiti na ležajnoj debljini ne

većoj od petine debljine zida, naprezane do proračunske
čvrstoće materijala (vidjeti sliku 2.4). To će biti posebno
prikladno kod krovnog opterećenja i za drvene stropne
konstrukcije. Valja imati na umu da, zasnivajući
ekscentricitet na ovom prijedlogu, to može dovesti do
rotacije stropa ili grede koja može uzrokovati pukotinu na
suprotnoj strani zida od one na koju djeluje opterećenje.

Slika 2.4. Ekcentricitet

2.3.6.2. Ekscentricitet uslijed netočnosti zidanja

Prema EC6, izvanredni tj. slučaini ekscentricitet. ea, opisuje

se kao nesavršenost izvedbe (odstupanje od vertikale) za
punu visinu zida. Nesavršenost tj. ekscentricitet e2, u EC6
se pretpostavlja s vrijednošću

hef
ea =
450
2.3.7. Koncentrirana opterećenja

Kao kod svih konstrukcija i vrsta opterećenja proračunanih

na granično stanje nosivosti, tako i kod koncentriranog
opterećenja zidanih konstrukcija nosivost same konstrukcije
mora biti veća od proračunskog opterećenja. Sheme
koncentriranih opterećenja prikazane su na slici 2.5. Za
zidne elemente Grupe 1, proračunsko tlačno naprezanje od
koncentriranog opterećenja ne smije prijeći nosivost ziđa
iskazanu izrazom:

fk ⎡ Ab ⎤
σd ≤ ⎢(1 + 0.15 ⋅ x)(1.5 − 1.1 ⎥
γM ⎣ Aef ⎦

ali ne manje od: (fk/γM) i ne veće od: 1.25(fk/γM), za x=0 ili:

1.50(fk/γM) za x=1.0. Za veličine x koje se nalaze izmedu 0
i 1 tj. (0 < x < 1.0) ove vrijednosti nosivosti zida mogu se
linearno interpolirati.
- x - (x = 2a1/H) ali ne veće od 1.0.
- a1 - udaljenost od kraja zida do bližega ruba opterećene
površine kako je prikazano na slici 2.5.
- H - visina zida do mjesta djelovanja opterećenja, što može
biti manje ili jednako visini zida.
- σd - proračunsko naprezanje pod koncentriranim
opterećenjem (=NSd/Ab)
- NSd - proračunska uzdužna tlačna sila
- Ab -opterećena ploština (Ab=ab), ne veća od 0.45 Aef
(slika 2.5 tlocrt)
- a, b - dimenzije opterećene ploštine (slika 2.5 tlocrt)
- Aef - proračunska ploština zida (tLef), kao na skici 4.5.
- Lef - proračunska duljina zida na srednjoj visini (slika 2.5).
 za a1<H/(2 tan60) slijedi Lef = a + a1 +H/(2 tan60)
za a1<H/(2 tan60) slijedi Lef = a + H/(tan60),.
- t - debljina zida, uzimajući u obzir i niše dubine veće od 5
mm, tj. smanjujući debljinu za dubinu niše.

Za zidne elemente Grupe 2a, Grupe 2b, Grupe 3, i ziđe pri

kojem je mort u horizontalnim sljubnicama postavljen samo
u uskim trakama uz oba lica zida (ne preporučuje se za
seizmička područja), valja osigurati da proračunsko tlačno
naprezanje bude manje ili jednako proračunskoj tlačnoj
čvrstoći:

fk
σd ≤ = fd
γM

Ekscentricitet opterećenja od središnje plohe zida ne smije

biti veći od četvrtine debljine zida (t/4), kao što je to
prikazano na slici 2.5.

U svim slučajevima opterećenje po jedinici duljine na

srednjoj visini zida mora biti manje od vrijednosti nosivosti
zida danog izrazom:

Φm ⋅ t ⋅ L ⋅ fk
N Rd , m = = Φm ⋅ t ⋅ L ⋅ fd
γM

Prema EC6 može se pretpostaviti da ako koncentrirano

opterećenje zadovoljava uvjete graničnih stanja nosivosti,
tj. izraze, da su onda zadovoljeni i uvjeti graničnih stanja
uporabljivosti.
Slika 2.5. Zidovi opterećeni koncentriranim zidovima