Professional Documents
Culture Documents
Slatkovodna Riba
Slatkovodna Riba
U ljudskoj ishrani riba ima značajno mesto. Riba i proizvodi od ribljeg mesa spadaju u
istu grupu namirnica u kojoj su jaja i razne vrste mesa životinja za klanje, kao i njihovi
proizvodi, jer imaju dosta sličnosti u pogledu energetske, hranljive i biološke vrednosti.
[to se tiče naše zemlje, potrošnjom ribe ne možemo biti zadovoljni jer je relativno mala.
Prema nekim podacima, prosečna potrošnja ribe po stanovniku, u periodu do uvođenja
sankcija prema našoj zemlji, iznosila je oko 3.5 kg godišnje, što je veoma malo. Mnogo
važnije od podatka o prosečnoj potrošnji ribe je da ta potrošnja nije ravnomerna,
odnosno jednaka u svim krajevima naše zemlje, što je i razumljivo. Stanovništvo koje
živi pored mora, daleko više jede ribu od onog koje živi u kontinentalnom delu.
Međutim, te razlike su toliko velike da se za dobar deo Jugoslavije može reći da ribu
gotovo uopšte ne jede ili je jede vrlo retko.
Ribnjaci su veštački izgrađena ili prilagođena jezera, koja se po želji mogu prazniti ili
puniti vodom. U sistemu kopnenih voda zauzimaju posebno mesto, jer su pod većim
antropogenim uticajem nego bilo koji drugi tip kopnenih voda.
Za klasifikaciju ribnjaka mogu poslužiti razni faktori, no ribnjaci se obično dele na
hladnovodne (uglavnom uzgoj salmonida) i toplovodne ili šaranske ribnjake, u kojima
se uzgaja šaran kao glavna riba. Tip ribnjaka određuju klimatski uslovi i kvalitet vode.
Oni određuju i specifičnost tehnološkog procesa i kompleks ribarsko-tehničkih i
intenzifikacijskih mera, koji osiguravaju postizanje maksimalno mogućih prinosa ribe.
Pri tome je posebno važna mobilizacija svih mogućnosti za povećanje i iskorišćavanje
prirodne prehrambene baze ribnjaka. Neophodno je osigurati optimalnu sreEuu za život
riba povoljnim hidrohemijskim stanjem, regulisanjem i racionalnim iskorišćavanjem
biološkog kružnog toka materije u vodi.
Kvalitet voda u ribnjacima ispituje se u tri pravca, tj. fizičko, hemijsko i biološko stanje
kvaliteta.
Fizička svojstva vode imaju direktan uticaj na tempo i intenzitet rasta ribe u ribnjaku,
odnosno direktno utiču na proizvodnju ribnjaka. Osnovna merenja odnose se na
temperaturu vode, dubinu i prozirnost.
Dubina vode u šaranskim ribnjacima kreće se obično od 1 do 2 m. Zbog male dubine u
hemijskim i biološkim procesima značajnu ulogu ima temperatura vode. Optimalna
temperatura vode kreće se od 20 do 27 oC. Veliko povišenje ili sniženje temperature
vode štetno deluje na razvoj prirodne riblje hrane i njeno iskorišćavanje, što za
posledicu ima poremećaj rasta riba. Visoka temperatura vode naročito u prisustvu veće
količine organske materije i amonijaka uslovljava pojavu različitih bolesti riba.
U hemijskom sastavu vode bitna je količina rastvorenog kiseonika i (pH) reakcija vode,
njihova količina u vodi se stalno meri, dok se merenje količine ostalih hemijskih
elemenata vrši u ciklusima, povremeno. Smatra se da je za život riba i ostalih
organizma koji žive u vodi ribnjaka neophodno 10 važnih i 7 manje važnih hemijski
elemenata. Za osnovne elemente smatraju se: kiseonik, vodonik, ugljenik, azot,
sumpor, fosfor, kalijum, kalcijum, magnezijum i gvožđe, a manje važni su natrijum, hlor,
fluor, silicijum, mangan, jod i arsen. Nedostatak nekih od navedenih elemenata u vodi
može dovesti do negativnih posledica bilo na ribi, bilo na drugim organizmima, pa se
tako može poremetiti životna ravnoteža unutar samog ribnjaka.
Kiseonik bez kojeg nije moguć život vodenih životinja nalazi se u vodi u rastvorenom
obliku i o njegovim količinama i mogućnostima nadoknade ribarski stručnjaci uvek
moraju voditi računa. Deo kiseonika obezbeđuje se iz atmosfere preko vodenog
ogledala ribnjaka, a deo se stvara, odnosno oslobađa asimilacijom vodenih biljaka.
Ako je osigurana ravnoteža, dopuna kiseonika u vodi je neprekidna i dovoljna za
potrebe organizama koji ga koriste. Ako je ravnoteža poremećena, nastaje nestašica
kiseonika koja može biti izazvana truljenjem organskih materija, nestašicom svetlosti,
povećanjem temperature vode ili zagađenjem vode. Dugotrajna nestašica kiseonika
izaziva kod riba smanjenje aktivnosti i iskorišćavanja hrane, time se riba iscrpljuje i
smanjuje joj se opšta otpornost prema drugim nepovoljnim ekološkim faktorima i
uzročnicima bolesti. To stanje poremećene ravnoteže rastvorenog kiseonika izaziva
štete i kod drugih vodenih životinja.
Da bi se sprečio nedostatak kiseonika, treba odmah pristupiti dopuni kiseonika i po
mogućnosti pronaći uzročnike pojave nestašice kiseonika. Dopuna kiseonika osigurava
se proticanjem sveže vode kroz ribnjak, ubacivanjem kiseonika aeracijom,
provetravanjem vode pomoću crpki, a zimi otklanjanjem ledene kore i izrezivanjem
rupa u njoj radi dovoda vazduha. Sadržaj kiseonika u velikoj meri zavisi od temperature
vode, što je voda hladnija sposobnija je da rastvori više kiseonika.
Za uzgoj riba i uopšte životinja u vodi, najviše odgovara voda sa (pH) vrednostima od
7.5 do 8. Aktivna reakcija (pH) vrednost vode menja se po sezonama, zimi i u jesen
ona je uglavnom postojana, dok je leti podvrgnuta velikim dnevnim kolebanjima.
Dnevne promene (pH) vezane su najviše sa razvojem fitoplanktona, to jest potrošnjom
CO2 u asimilacionim procesima i oslobađanjem CO 2 u procesima disanja. Naročito se
velike oscilacije javljaju u vreme razvoja modrozelenih algi.
U vodotoku koji snabdeva ribnjak vodom, mogu se nalaziti otrovne materije, kao hlor,
fenol, amonijak i dr, koje štetno deluju na živi svet u ribnjaku. Te materije mogu doći u
ribnjak prirodnim putem, kao nus proizvod biljnog i životinjskog sveta i kao otpadne
vode industrije, tako da se o njihovoj koncentraciji mora voditi računa.
U tehnološkom uzgoju ribe važnu ulogu ima produktivnost ribnjaka, od koje zavisi
ukupno proizvedena količina ribe po hektaru, i pomoću koje se prati prosečna masa
ribe, kvalitet mesa i procentualni sadržaj masti.
Ribnjaci se prema njihovoj produktivnosti dele na visoko produktivne i ribnjake male
produktivnosti.
U visoko produktivne ribnjake treba unositi toliko veštačkog đubriva da se sadržaj i
sastav organskih i mineralnih materija i biogenih elemenata u njima ne smanjuje, a pod
uslovom da se kiseonički režim održava u optimalnim granicama. Ribnjake male
produktivnosti treba đubriti većim količinama veštačkog đubriva imajući u vidu
poboljšanje fizičko-hemijskog sastava dna i vode ribnjaka, ali tako da kiseonički režim
ostane u optimalnim granicama. Iz toga proizilazi da na lošim zemljištima treba više
ulagati a to znači da će proizvodno finansijski efekat biti manji.
3
Da bi se postigla što veća proizvodnja treba dobro upoznati hemijsko-biološke
parametre u proizvodnom procesu unutar ribnjaka.
Ukoliko se hrana baca iz čamca direktno u ribnjak broj hranilišta se određuje na osnovu
površine ili broja komada šarana u ribnjaku, tako da je na 3 ha površine ribnjaka,
odnosno, na 3000 do 5000 komada šarana potrebno jedno hranilište. Kod automatskih
hranilica računa se na trostruko veći broj riba, odnosno 9000 do 15000 riba po jednoj
automatskoj hranilici.
Da bi se mlade deverike razvile treba izvršiti đubrenje ribnjaka veštačkim đubrivom, što
omogućava pojačano razviće fitoplanktona, a preko njih i zooplanktona. Količina
đubriva koja je potrebna za đubrenje površine iznosi oko 0.46 kg na 1 kg prinosa.
4
Da bi bili ekonomski opravdani šaranski ribnjaci treba da su površine najmanje 0.30 ha.
Prema našim klimatskim uslovima lociraju se u ravničarskim područjima na nadmorskoj
visini do 500 m.
Za planiranje proizvodnje daje se primer za šaranski ribnjak površine 9.5 ha i sportsko-
rekreativni ribnjak površine 1.66 ha (Investicioni program kompleksne valorizacije
ostalih resursa u šumskom području Ibar-Leposavić, AGGIOprojektni biro Novi Sad,
VII 1995. goEue). Poribljavanje se vrši šaranskom mlađi težine 75 - 150 gr, odnosno,
100 gr/komadu kao srednja težina mlađi.
Za ribnjak treba planirati 15.000 komada šaranske mlađi po hektaru, odnosno, 15.000 x
9.5 = 142.500 komada ili 15.000 x 0.1 x 9.5 = 14.250 kg mlađi.
Produkcija konzumnog šarana koji se uzgaja do 1000 gr/komadu, iznosi sa gubicima
15.000 x 1 kg x 9.5 ha x 0.98 = 139.650 kg godišnje.
mlađ 100 gr
utovljeni šaran za 1 goEuu 1000 gr
ukupan prinos 1000 - 100 = 900 gr
prinos (hranjeni + iz biomase) = 139.650 kom. x 0.9 = 125.685 kg.
prinos šarana iz biomase 125.685 kg x 0.25 = 31.421 kg.
prinos hranjenog šarana 125.685 kg - 31.421 kg = 94.264 kg.
hranidbeni koeficijent 2.70 kg hrane po kg prinosa šarana
ukupno utrošena hrana 94.264 kg x 2.7 = 254.513 kg.
Sastav hrane:
40% kukuruza = 101.805 kg
15% pšenica = 38.177 kg
20% soje = 50.903 kg
5% ribljeg brašna = 12.726 kg
20% ječma = 50.903 kg
upotreba veštačkog đubriva
139.650 kg x 0.46 kg = 64.239 kg
azotno đubrivo 50%
fosfor 50%
5
3.2.2. SPORTSKO - REKREATIVNI RIBNJAK
A. Za šaranski ribnjak
Kukuruz 101.805 kg
Pšenica 38.177 kg
Soja 50.903 kg
Ječam 50.903 kg
Veštačko đubrivo
kompleksno NPK 64.239 kg
6
4.6. TROŠKOVI MATERIJALA ZA UGOSTITELJSTVO NA
RIBNJAKU 12.000 Eu.
Stalni radnici
Red. Broj Broj
Naziv radnog mesta Kvalifikacija
broj smena izvršilaca
1 Tehnolog SS 1 1
2 Čuvari ribnjaka NK 4 5
3 Radnici na ribarstvu KV 1 2
UKUPNO 8
6. SPECIFIKACIJA RADOVA
7
m3. Radovi bi se finansirali valorizacijom šljunka.
Betonska rampa za izlov 4000 Eura
Bunari za letnje punjenje ribnjaka 3” dubine 15 m 10 kom 20000 Eura
6.3. Elektrooprema
7. REKAPITULACIJA*
*
Vrednosti predviđenih radova preuzete su iz Investicionog programa kompleksne valorizacije ostalih resursa u
šumskom području Ibar-Leposavić i preračunate na osnovu vrednosti 1 DEM koja je jula 1995. goEue iznosila
2.5 Eura.
8
I God. Dani Koef. Obrtna
Opis
prometa vezivanja obrta sredstva
1. 1.451.32
Zalihe sirovina i materijala 90 4 36283
0
2. 1.451.32
Zalihe nedovršene proizvodnje 90 4 36283
0
3. 1.451.32
Zalihe gotovih proizvoda 10 36.5 3976
0
4. Sredstva na žiro računu 705.308 15 24 2938
5. 6.094.33
Potraživanja od kupaca 15 24 25393
6
Svega: 104874
6.094.336
Ukupni prihod
Eu.
9. TROŠKOVI PROIZVODNJE
9
Ukupno sirovina i materijal 145131 Eu.
10
1999 255960 Eura - - -
2000 255960 Eura 51192 23036 74224
2001 204768 Eura 51192 18291 69621
2002 153576 Eura 51190 13818 65038
2003 102384 Eura 51192 9214 60.06
2004 51192 Eura 51192 4607 55799
Visina kamate u I goEui otplate iznosi 230.364 Eura
11. RENTABILITET
11
11.1 Grafik kritične tačke poslovanja
1.478.067
G.T.R.= 24%
6.094.336
812 .937
M.P.S. = 1.478.067
0.55
2 .736.461
K= 0.45
6.094.336
G R A N I^ N A T A ^ K A R E N T A B IL N O S T I P R O IZ V O D N J E
S L A T K O V O D N E R IB E U R IB N JA C IM A
(% ) 1 0 0
90
80
D o b it
70
T r o {k o v i p r o izv o d n je
60
ita
42
ob
D
50
V a r ija b iln i tr o {k o v i
40
30
20 G TR
13
k
ita
10
ub
F ik s n i tr o { k o v i
G
24
10 20 30 40 50 60 70 80 90 1 0 0 (% )
O b im p r o iz v o d n je
12
Za pokriće fiksnih troškova i obezbeđenje praga rentabilnosti (proizvodnje i plasmana
bez gubitaka i bez dobitaka) potrebno je proizvesti i prodati
- 33.516 kg šarana I klase
- 542 kg deverike
i obezbediti prihod od ugostiteljstva od 9600 Eura u prvoj godini poslovanja.
13