Samo predskazuj".

Charles Sub-Lunar,
iz Svjetla na nebu su fotopoplave.1

1
Aluzija na "Svjetla na nebu su zvijezde", naslov romana Frcderica Brow- na.
1

U laţnu zoru, topao vjetar zapuhao je s istoka, tresući suhe stabljike trske.
Moĉvarna se izmaglica raspala u vrpce, skovrĉa- la i nestala. Sitni noćni stvorovi
uţurbano su se zavlaĉili u kal. U daljini, skrivena baroknim uvojcima magle, neka je
noćna ptica kriještala u plutajućim nakupinama trske.
U jednom od velikih jezera u blizini otvorenog mora, tri profinjene bijele
vjetroškoljke uzdigle su svoja tanka jedra i polako se zaputile prema valu koji je
nadolazio.
Dom je ĉekao tik iza rta, dva metra pod plesnim podijem, dok se tanak trag
mjehurića uzdizao iz njegovih umjetnih škrga. Ĉuo je školjke puno prije nego što ih
je ugledao. Zvuĉale su poput klizaĉa na udaljenom ledu.
Osmjehnuo se za sebe. Imat će samo jednu priliku. Neki od onih privlaĉnih,
dugaĉkih krakova što su se vukli za školjkama bili su smrtonosni. Moţda nikad više
ne dobije drugu šansu. Napeo se.
I suknuo prema gore.
Školjka se divljaĉki bacila kad joj je uhvatio tupi pramac i oštro se bacio
nogama u stranu da ne udari u
ovješene zelenkaste pipke. Svijet se rastopio u okus soli usred hladnog, bijelog
mjehura pjene. Sitne srebrne
ribe oĉajno su kliznule kraj njega, a onda je leţao na gornjoj strani školjke.
Školjka je pobjesnila mlatarajući koštanim jarbolom u krupnim, sporim
zamasima. Dom ju je promatrao, vraćajući dah, a onda napola skoĉi, napola se
uzvere do krupne bijele otekline pokraj baze jarbola. Nad njim je prošla sjena, i
zakotrljao se u stranu dok je udarac jarbola ostavljao ţljebasti trag na gornjoj
školjki. Kad je jarbol prošao, Dom je krenuo za njim, dohvatio ĉvor ţivaca, i
povukao se naprijed.
Prsti su mu posegli za pravim mjestom. Pronašao ga je.
Školjka je zastala usred izbezumljene jurnjave kroz krijeste valova, udarivši
natrag u vodu udarcem od kojeg su se Domu zatresli svi zubi. Jedro je nesigurno
zadrhtalo.
Nastavio je gladiti stvorenje sve dok se nije smirilo, a zatim ustane.
Uopće se nije raĉunalo ako ne ustaneš. Najbolji ribari zajeva mogli su jahati na
školjki samo noţnim prstima. Kako im je nekad zavidio - i kako je svakog praznika
pozorno gledao s obiteljskoga broda kad bi ribari stigli, po dvije-tri stotine u
skupini, na svojim napola pripitomljenim školjkama, dok bi Vidi-Zašto, sjajna
ljubiĉasta zvijezda, zalazila u more. Neki od mlaĊih ribara plesali bi na svojim
školjkama, okrećući se i skaĉući i ţonglirajući bakljama, i ĉitavo bi vrijeme imali
savršenu kontrolu nad školjkom.
 Kleknuvši pred veliki ĉvor ţivaca, poveo je krupno polupovrće natrag kroz
zakuĉaste vodene staze moĉvare, kroz hektare vodenih ljiljana i kraj plutajućih
otoka trske. S nekoliko njih, plavi flaminzi zasiktali bi na njega i kraljevski se
odšetali nekamo drugamo.
Povremeno bi bacio pogled prema gore i prema sjeveru, traţeći prepoznatljive
toĉkice u zraku. Koro- dore će ga prije ili kasnije naći, ali Dom je bio priliĉno
siguran da ga neće baš odmah i pokupiti. Vjerojatno će ga nekoliko sati
dobronamjerno motriti, jer, konaĉno, i Korodore je jednom bio mlad. Ĉak i Korodo-
re. Dok je Baka odavala dojam kako se rodila u osamdesetoj godini.
Osim toga, Korodore će imati na umu da će Dom od sutra postati
Predsjedavajući i, zakonski, njegov šef. Dom nije vjerovao da će mu to išta znaĉiti.
Stari Korodore se veselio duţnosti ako je dovoljno muĉna.
Ponosno se nasmiješio dok je školjka glatko klizila kroz tihu vodu. Bar ga ribari
neće moći nazivati crnorukim, premda nije postao baš potpuno zelenoruk.
Posljednja inicijacija zajevskih ribara mogla se proći samo vani, na dubokom moru,
u noći obasjanoj mjeseĉinom, kad bi se zajevi uspeli iz dubina, širom razjapljenih
školjaka oštrih poput britve.
Školjka je udarila o nakupinu trske i Dom je lako preskoĉio na obalu, ostavivši
je da pluta u malome zaljevu.
Toranj Lakrdijaša, koji je dominirao zapadnim nebom, sad se uzdigao pred
njim. Poţurio je naprijed.
Vidi-Zašto se uzdigla i okupala vitku piramidu ruţiĉastim svjetlom. Izmaglica
je napustila nakupine trske oko njene baze ali je vrh, osam kilometara iznad mora,
nestajao u vjeĉitim oblacima. Dom se progurao kroz suhu trsku sve dok nije dospio
na pola metra od glatkog, mlijeĉno bijelog zida.
Oprezno je posegnuo prema naprijed.
Mutno svjestan da beskrajne lekcije o planetarnoj ekonomiji moţda i nisu
probavljive za jednog djeĉaka, Hrš-Hgn se jednom nasmiješio i iskljuĉio ploĉu za
predavanje. Donio je svoj primjerak Sub- -Lunarovih Galaktičkih kronika i ispriĉao
Domu o La- krdijašima.
"Nabroji rase koje se po Propisu o ljudskosti smatraju ljudima", poĉeo je.
"Fnobi, ljudi, droski i Prva Sirijska Banka", odver- glao je Dom. "A roboti klase
pet mogu zatraţiti ljudski status prema paragrafu jedan."
"Fino. A druge rase?"
Dom ih je nabrojao na prste. "Creapi su nadljudi, roboti klase ĉetiri su podljudi,
suncopsi su neklasifici- rani."
"Još?"
"Za ostale rase nisam siguran", prizna Dom. "Jo- vijanci i ostali. O njima mi
nikad ništa nisi rekao."
"Nije ni potrebno. Tako su strani, shvaćaš. Nemamo sajedniĉkih temelja. Stvari
koje ljudska rasa smatra universalnim sa individualne rase - svijest o vlastitom
identitetu, na primjer - to je samo proisvod umjerene dvonošne evolucije. Ali sve
pedeset i dvije rase koje smo dosad otkrili nastale su u posljednjih pet milijuna
standardnih godina."
"To si mi juĉer priĉao", reĉe Dom. "Sub-Lunaro- va Teorija galaktiĉke
inteligencije."
A onda mu je fnob ispriĉao o Lakrdijašima. Crea- pi su pronašli prvi toranj
Lakrdijaša i, kad ništa drugo nije upalilo, pokušali su ga otvoriti tako što su na njega
bacili ţivu nigrokavernalnu matricu. Toranj je kasnije otkriven bez ijedne
ogrebotine. Ali su tri susjedna sunĉeva sustava uništena.
Fnobi nikad nisu otkriti nijedan toranj Lakrdijaša: oni su za jedan oduvijek
znali. Toranj Fnobisa, koji se uzdiţe iz mora u vjeĉiti pokrov oblaka, bio je uzrok i
osnova sveplanetne vjere Frss-Gnhs - što doslovno znaĉi Stup svijeta.
Ljudski kolonisti sa Zemlje pronašli su sedam tornjeva, od kojih je jedan plovio
u asteroidnom pojasu Starog Sola. Onda je ustanovljen Institut za Lakrdijaše.
Mlade rase - ljudi, creapi, fnobi i droski - uhvatile su se kako se zadivljeno
zgledavaju po ĉitavoj galaksiji preplavljenoj uspomenama na rasu koja je izumrla
prije nego što je poĉelo vrijeme ljudi. I iz te zadivljenosti je proizišla legenda o
svijetu Lakrdijaša, sjajnom cilju koji će izazivati pustolove i budale i lovce na blago
preko svjetlosnih godina
Dom je dotakao toranj. Osjetio je blagi drhtaj, nagli ubod bola. Odskoĉio je
unatrag, unezvjereno trljajući svoje smrznute prste da ih oţivi. Tornjevi su uvijek
bili najhladniji u podne, kad bi upijali toplinu, ali bi ipak postali ledeni.
Dom je krenuo oko tornja, osjećajući kako hladnoća poseţe za njim. Podigavši
pogled, uĉinilo mu se da vidi kako zrak pola metra oko glatkih zidova tamni, kao da
je svjetlo samo neki plin koji kula usisava. Nije bilo logiĉno, ali je pomisao imala
stanovitu umjetniĉku privlaĉnost.
Oko podneva, letaĉ sigurnosti nakratko je zablistao na zapadnom obzoru,
krećući se prema jugu. Dom je koraknuo u stranu, u grm trske ...
I zapitao se što radi u moĉvari. Sloboda, to je to. Posljednji dan prave slobode.
Posljednja prilika da vidi Suprotnjak, a da nije sa svih strana okruţen zaštitari- ma i
gomilom drugih, suptilnijih ĉuvara. Isplanirao je sve, ĉak i gnjeĉenje Korodoreovih
sveprisutnih ro- botskih insekata koji su ga špijunirali - uvijek za njegovo vlastito
dobro - u spavaćoj sobi.
A sada će morati otići kući i suoĉiti se s Bakom. Poĉeo se osjećati malĉice
blesavo. Zapitaj se što je oĉekivao od tornja: neki dojam kozmiĉkog divljenja,
valjda, osjećaj dubine Vremena. Svakako ne ovo mraĉno, neugodno uvjerenje da ga
netko gleda. To je bilo isto kao i doma.
Okrenuo se.
Zaĉulo se siktanje pregrijanoga zraka kad mu je nešto prošlo pred licem i
udarilo u toranj. Tamo gdje je udarilo u smrznuti zid, vrelina je propupala u cvijet
ledenih kristala.
 Dom se instinktivno bacio na tlo, otkrotrljao se u stranu, ustao i potrĉao. Drugi
udarac prošao je kraj njega i suha glava trske ravno pred njim eksplodirala je u tušu
iskrica.
Potisnuo je potrebu da se osvrne. Korodore je s njim nemilosrdno izvjeţbavao
pokušaje ubojstva. Doznati tko je ubojica je slaba nagrada za to što te ubije.
Korodore je govorio: "Cijena znatiţelje je zadnje iskustvo."
Na rubu lagune, Dom je zastao i zaronio. Kako je udario u vodu, treći udar
oprljio mu je prsa.
Zazvonila su sva zvona, daleko na moru ili moţda u njegovoj glavi. Hladno
zelenilo je blaţilo, a mjehurići ...
* * *

Dom se probudio. Neproraĉunatim instinktom, nije otvorio oĉi već je oprezno

pokušao prouĉiti svoj okoliš.

Leţao je na mješavini pijeska, mulja, suhih stablji- ki trske i puţevih kućica koja
je na Suprotnjaku uglavnom prolazila pod kopnom. Bio je u hladu, a tutnjava valova
bila je vrlo blizu. A tlo se ljuljalo, blago, u ritmu valova. Zrak je imao miris i okus
soli, pomiješane s moĉvarnim muljem, polenom trske i ... još neĉim. Bilo je vlaţno
i mošusno, i vrlo poznato.
Nešto je, sjedilo desetak centimetara dalje. Dom je malĉice otvorio jedno oko i
ugledao sitno stvorenje kako ga napeto promatra. Njegovo bucmasto tijelo bilo je
pokriveno ruţiĉastom dlakom koja je rasla iz krlju- štaste koţe. Surla je
predstavljala slab kompromis izmeĊu kljuna i prehensilnog nosa. Imalo je tri para
nogu, i svi su bili pomalo razliĉiti. Bila je to gotovo legendarna pojava na
Suprotnjaku.
Iza Doma, netko je zapalio vatru. Pokušao se uspraviti i uĉinilo mu se da mu je
netko na prste spustio šipku od usijana ţeljeza.
"O juvindo may psutivi", reĉe blagi glas.
Lice kao iz noćne more našlo se nad njim. Koţa mu je bila siva i visjela je u
naborima ispod oĉiju ĉetverostruko većih od normalnih, u kojima su sićušne šare-
nice štrĉale kao perlice u mlijeku. Krupne plosnate uši bile su okrenute prema
Domu. Mošusni miris nadjaĉavao je osjetila. Lice je bilo urešeno parom krupnih
sunĉanih naoĉala.
Fnob je pokušavao govoriti jangleĉki. Dom je skupio svu snagu i odgovorio mu
fnobskim, koji išĉašuje vilice.
"Intelektualac", reĉe fnob suho. "Sovem se Fff- Šs. A ti si Pretsjetafajući
Sabalos."
"Do sutra još nisam", zastenje Dom. Trznuo se kad se bol vratio.
"Ah. Da. Nemoj praviti nakle pokrete. Previo sam opekotinu. Površinska je."
 Fnob je ustao i nestao iz Domova vidnog polja. Malo gaje stvorenje još uvijek
napeto promatralo.
Dom je polako okrenuo glavu. Leţao je na maloj ĉistini usred jednog od
plutajućih otoka koji su se gomilali po zakucima moĉvare. Otok se kretao polako i,
zaĉudno, protiv vjetra. Odnekud dolje, ispod pokri- vke od trske, ĉulo se povremeno
duboko pulsiranje starinskog deuterijskog motora.
Grubo istkana mreţa bila je prebaĉena preko ĉistine, skrivajući je tako od oĉiju
iz zraka. S motorom i pomoćnim mehanizmima koji su se morali skrivati pod
debelim pokrivaĉem od trske, otoĉić se ne bi mogao dugo skrivati ĉak ni pred
primitivnom opremom za traţenje. Ali u moĉvari je bilo nekoliko stotina tisuća
otoĉića. Tko bi ih sve pretraţio?
U Domovu se umu poĉeo stvarati zakljuĉak.
Fnob je prošao pred njim, i Dom je vidio da nehajno drţi ĉurski noţ dvostruke
oštrice, ovlaš ga prebacujući iz ruke u ruku. Dom je bio gol kao od majke roĊen,
osim tamo gdje mu je sasušena sol obrubljivala crnu koţu.
Fnobu je njegova prisutnost bila neugodna. Povremeno bi se prestao poigravati
noţem i zamišljeno se zagledao u njega.
Obojica su ĉula udaljeno lepetanje zakoĉio otok, a zatim se trzajem bacio kraj
Doma i pritisnuo mu noţ na grlo.
"Ne pustiti ni sfuka", rekao je. Nepomiĉno su leţali dok letaĉ nije nestao u da-
ljini.
Fnob je bio krijumĉar pilaka. Stotine zajevskih ribara s licencom Suprotnjaĉke
uprave izišlo bi na more kad bi se krupni dvoškoljkaši uzdigli iz dubina, da na
mjeseĉini otmu biserje od sedefastog pilaka. Oni su se sluţili sigurnosnom uţadi,
koţnim oklopima i sloţenim postupcima osiguranja - kao na primjer tvorniĉkom
splavi s bolnicom u kojoj je gubitak ruke samo manja nezgoda, a ĉak ni smrt nije
uvijek fatalna.
A postojali su i drugi ribari. Oni su sigurnost zamijenili za ĉudnu zamisao o
uzbuĊenju i zgrtali nelegalno bogatstvo, prihvaćajući kao njegovu cijenu potpun
nedostatak prilike da ga potroše. Po prirodi su radili sami i bili su vrlo vješti. Ono
što bi oteli od mora bilo je samo njihovo, ukljuĉujući tu i smrt. Povremeno bi
Uprava pokrenula kampanju protiv njih, i ĉinila poloviĉne napore kako bi sprijeĉila
krijumĉarenje pilaka s planeta. Uhvaćene krijumĉare više se nije pogubljivalo - to bi
definitivno bilo u suprotnosti s Jednom zapovijedi - ali Domu se ĉinilo da je za ljude
s takvim karakterom alternativna kazna kudikamo gora nego smrt kojoj su se
udvarali svake noći. I tako će ga ubiti.
Zatim je ustao, još uvijek drţeći noţ za teţu oštricu.
"Zašto sam ovdje?" upitao je Dom skrušeno. "Zadnje ĉega se sjećam ..."
"Tako si mirno plutao meću ljiljanima, s opekotinom od stripera na prsima.
Osiguranje je vani od sore. Ĉinilo se ta nekog trase, mošta nekog kriminalca, pa sam
bio malĉice snatišeljan i pokupio sam te."
"Hvala", rekao je Dom, polako se podiţući u sje deći poloţaj.
 Krijumĉar je slegnuo ramenima, pokret neobiĉno dojmljivosti kod nekog
košĉatog s visokim rameni ma.
"Koliko smo daleko od Tornja?"
"Našao sam te ĉetrteset kilometara ot Nebeskog stupa. Otat smo prošli mošta tva
kilometra."
"Ĉetrdeset! Ali na mene su pucali kod Tornja!"
"Mošta tobro plifaš za jednog utopljenika."
Dom se postupno podigao na noge, pogleda na noţu koji se okretao.
"Skupiš li puno pilaka?"
"Osamnaest kila u zadnjih tfateset i osam kodi- na", rekao je fnob odustno
promatrajući nebo. Usprkos sebi, Dom je u glavi izraĉunao.
"Mora da si vrlo vješt."
"Puno puta umrem. U trugim vremenskim linijama. Mošta je ofaj svijet moja
prilika u milijun, a ostale tisuće mene su mrtfe. Što će mi onda vještina?"
Noţ je nastavio s kratkim preletima iz ruke u ruku. Iznad njih, sunce je sjalo
poput gonga. Domu se zavrtjelo i naĉas ga je prelila muĉnina, ali uspio je ostati
uspravan, ĉekajući priliku.
Fnob je trepnuo.
"Trašim znak", rekao je.
"Za što?"
"Da vidim, shvaćaš, trebam li te ubiti."
Jato plavih flaminga polako im je zalepetalo nad glavama. Dom je udahnuo zrak
i pripremio se. Noţ je poletio prebrzo da ga slijedi. Bljesnuo je samo jednom,
visoko u zraku. Jedan flamingo odvojio od jata kao da slijeće, i teško se srušio medu
trsku. Napetost u zraku prekinula se poput prenapregnute ţice.
Ne obazirući se na Doma, krijumĉar je odšetao do palog flaminga, izvukao svoj
noţ iz njegovih prsa i stao ga perušati. Minutu kasnije, zastao je i oštro podigao
pogled, pokazujući noţem.
"Mali savjet. Nikat više ne pomišljaj na herojski skok na bilo koka tko u ruci trši
ĉurski noš. Isgledaš kao netko s mnoko šifota fiška. Mošda sato olako riskiraš šivot.
Ali glupi pokreti prema nošu savršavaju tu- šno."
Dom je dopustio da ga napetost napusti, svjestan da je kljuĉni trenutak prošao i
nestao.
"Osim toga," nastavi krijumĉar, "sar se sahfalnost ne raĉuna? Uskoro ćemo jesti.
A onta ćemo rasgofara- ti, mošta."
"Puno toga ţelim doznati", reĉe Dom. "Tko je pucao na ..."
"Ššš! Pitanja na koja nema otkovora, sašto ih postavljati? Ali nemoj iskljuĉiti
bater."
"Bater?"
Fnob je podigao pogled.
"Nisi ĉuo sa matematiku fjerojatnosti? I to ti, koji sutra postaješ Pretsjetafajući
Uprave Suprotnjaka i nasljetnik nesamislivog bogatstva? Onda ćemo prvo
rasgovarati, a poslije ćemo jesti."
 Vidi-Zašto je visjela u izmaglici koja se iskrala iz moĉvare. Otok je plovio,
kapajući, kroz ljepljivi zastor, ostavljajući za sobom trag u magli koji se fantastiĉno
uvijao nad odjednom zlokobnom moĉvarom.
Fff-Šs je izašao iz pletene kolibe najednom kraju otoka i upro prst u bjelinu.
"Radar kaše da je tvoj letaĉ jetfa stotinjak metara u onom smjeru. Pa te tu
ostavim."
Dostojanstveno su se rukovali. Dom se okrenuo i prišao rubu vode, zatim se
ponovno okrene jer je fnob poţurio za njim. Drţao je malo štakoroliko stvorenje
koje je većinu puta bilo provelo spavajući oko njegova vrata.
"Sutra, mošta, bude felikih ceremonija?"
Dom uzdahne. "Da, bojim se da će ih biti."
"I darofa, mošta? To tako ide?"
"Da. Ali Baka kaţe da će većina stići od onih koji ţele uslugu. A u svakom
sluĉaju ću ih vratiti."
"Ja ne trašim usluku, a ti nećeš fratiti ofaj mali dar", rekao je fnob pruţajući mu
stvorenje koje se koprcalo. "Usmi ga. Znaš što je to?"
"Moĉvarni ig", kimne Dom. "Nalazi se na našem planetarnom grbu, zajedno s
plavim flamingom. Ali zoološki vrt kaţe da ih je na cijelom planetu ostalo još samo
oko tri stotine, ne mogu ..."
"Ofaj mali mi se fuĉe za petama već ĉetiri mjeseca. Ići će s tobom. Osjećam da
bi me ionako uskoro napustio."
Ig je skoĉio s fnobove ruke i smjestio se oko Domova vrata, gdje si je ponovno
zagurao rep u usta i za- hrkao. Dom se osmjehnuo, a krijumĉar mu je uzvratio
kratkim grĉem svojih membrana.
"Sofem ga sfojim srećonošom", reĉe fnob. "Mošta je to luksuz." Bacio je pogled
na Suprotnjakov jedini, nabrekli mjesec, koji se uzdizao na jugu.
"Noćas će biti dobra noć sa lof', rekao je, i u dva koraka nestao u sve gušćoj
magli.
Dom je zaustio da nešto kaţe, a zatim naĉas ostao stajati bez rijeĉi.
Okrenuo se i zaronio u toplo veĉernje more.

Teški trup letaĉa osiguranja ljuljuškao se na valovima kraj njegove laĊe. Kad se
izvukao na palubu, na njoj se pojavio još netko.
Dom se našao zagledan u nišan molekularnog stri- pera a zatim u nelagodan
izraz lica mladog sluţbenika osiguranja.
"Bernu! Ţao mi je, gospodine, nisam znao ..."
"Našao si me. Fino", rekao je Dom hladno. "A sad idem kući."
"Ja, ovaj, imam nareĊenje da vas odvedem natrag", reĉe straţar. Dom ga je
odignorirao i popeo se na vlastito plovilo. Straţar je progutao, bacio pogled na
striper, a zatim na Doma, i ţurno se otputio u kontrolni mjehur. Dok je on došao do
radija, Domova laĊa već je bila sto metara daleko, lako odskakujući od jednog do
drugog vala dok nije kliznula uvis i nad more.

Ulomak iz 2001 i te stvari: anegdotska povijest čovjeka kao svemirskog putnika,

autor Charles Sub-Lunar (Fghs-Hrs&Calligna, Terra Novae)
"Valja spomenuti Suprotnjak i obitelj Sabalos, jer to dvoje je skoro isto.
Suprotnjak, blag svijet koji se uglavnom sastoji od vode i jedva iĉeg drugog, jest
jedan od dva planeta u sustavu Aquirii u zvijeţĊu Labuda. Klima mu je ugodna no
vlaţna, hrana monotona varijacija na temu ribe, narod pametan, otporan i - za-
hvaljujući visokoj dozi ultraljubiĉaste svjetlosti - jednoobrazno crn i ćelav.
Planet je naseljen u Godini istraţivaĉkog majmuna (A. S. 675), a naselila ga je
malena skupina zemaljskih ljudi i manja kolonija fnoba, i tamo su, moţda,
panljudski odnosi bolji nego na bilo kojem drugom svijetu.
John Sabalos - zaĉetnik svoje dinastije - izgradio si je kuću na Vijugavoj rijeci, s
pogledom na more, iznad Velike škripave moĉvare. Njegova jedina vještina bila je
sreća. Otkrio je ogromne plutajuće dvoškolj- kaše koji prebivaju u dubokim
vodama, i u njima metar široke bisere koji se uglavnom sastoje od sirovog pilaka, za
koji se s vremenom doznalo da predstavlja jedan od sve većeg broja lijekova protiv
smrti. Ali za pilak se otkrilo da nema većinu nesretnih nedostataka od kojih je patilo
ostalih dvadeset i šest lijekova. I to je postala osnova za obiteljsko bogatstvo. John I.
nadogradio je svoju kuću, posadio višnjik, postao prvi Predsjedavajući kad je
Suprotnjak usvojio vladavinu Uprave, i umro s 301 godinom.
Njegova sina Johna smatraju rastrošnim. Bit će dovoljan jedan primjer njegove
rastrošnosti: kupio je cijeli tovar rijetkog voća na Trećem Oku. Veći dio tovara već
je istrulio dok je stigao na odredište. Jedna od plijesni bila je neka ĉudna zelenkasta
sluz. Neobiĉnim stjecajem okolnosti otkrilo se da ima neobiĉne regenerativne
sposobnosti. Ni godinu dana kasnije, upravo kad je lov na zajeve postao gotovo
nemoguć zbog visoke stope ozljeĊivanja meĊu ribarima, postao je znak muškosti da
vam bar jedan ud bude osobite zelenkaste boje slusluzi koja kopira stanice.
John II. otkupio je Keopsovu piramidu od Cion- skog pododbora upravnog
odbora Zemlje, i dao da se u komadu postavi na prazno zemljište sjeverno od
njegova posjeda pod kupolama. Kad je pokušao otkupiti Lunu, da zamijeni
Suprotnjakov manji, ali još uvijek sasvim dobar mjesec, njegova mlaĊahna kći Joan
I. poslala ga je u rezidenciju s druge strane planeta i preuzela mjesto Upravnog
Direktora. U njoj je bogatstvo Sabalosa, koje je dotad ovisilo o smiješku sudbine,
pronašlo pravog zaštitnika. Udvostruĉilo se u roku od godinu dana. Strogi
sadhimist, provela je mnoge reforme, ukljuĉujući tu i prihvaćanje Zakona o ljudsko-
sti.
Njen sin - pronašla je vremena za kratak ugovor s jednim roĊakom - bio je John
III., koji je postao briljantan matematiĉar vjerojatnosti, u onim ranim, uzbudljivim
danima te vještine. Neki vjeruju kako je to bio miran naĉin za bijeg od njegove
majke i njegove supruge, Vian, zemaljske plemenitašice s debelim vezama s kojom
je u njegovo ime sklopljen ugovor kako bi se ojaĉale veze sa Zemljom. Nestao je
pod ĉudnim okolnostima tik prije roĊenja svoga drugog djeteta, Doma Sabalosa iz
legendi. Smatra se kako mu se dogodila neka vrst nesreće u prostranim planetnim
moĉvarama.
Ĉitav kompleks mitova okruţuje mladoga Doma. Mnoge priĉe koje se s njim
povezuju oĉito su apokrifne naravi. Na primjer, priĉa se kako je na sam dan svoga
postavljanja za Predsjedavajućeg planetarne Uprave, on ..."

Zvijezde su izašle kad je Dom dospio do mola koji se pruţao od kupola njegova
doma pa sve do duboko u umjetnu luku gdje su drţali poludivlje vjetro- školjke.
Svjetla su gorjela. Nekolicina ribara iz prve smjene već je pripremala školjke za
noćašnji ribolov; jedna starica prţila je školjke ĉanĉice na kuhalu na ugljen, a radio
plehnata zvuka poloţen na daske svirao je, a da ga nitko nije slušao, staru zemaljsku
pjesmu s refrenom "Noga ti je prevelika".
Dom se privezao za mol pokraj velike, utihle ljušture bolniĉke splavi, i uzverao
se ljestvama.
Dok je hodao prema kupolama bio je svjestan tišine. Sirila se pred njim kao val,
od ĉovjeka do ĉovjeka. Glave su se podizale u svjetlu fenjera i zastajale, napeto ga
promatrajući. Ĉak je i starica podigla tavu s kuhala i dobacila mu pogled. U izrazu
njenih oĉiju bilo je neĉeg oštrog.
Dok se polako uspinjao stepenicama prema glavnoj kupoli Sabalosovih, Dom je
zaĉuo samo jedan zvuk. Netko je poĉeo govoriti: "Znaĉi ipak nije kao s njegovim
ocem, što god da su mu -" a onda ga je netko drugi gurnuo da zašuti.
Robot klase tri stajao je kraj vrata, naoruţan prastarim sonikom. Kad mu se
Dom pribliţio, škriputavo je oţivio i zauzeo prkosan poloţaj.
"Stoj - tko ide? Daleko od Zemlje ili prizeman?" zakreštao je, ponešto
zahrĊalom glasovnom kutijom muteći tradicionalni sadhimistiĉki pozdrav.
"Prizeman, naravno", rekao je Dom, odupirući se potrebi da da pogrešan odgovor.
Već je to jednom bio uĉinio, da vidi što će se dogoditi. Udar mu je ostavio
privremenu gluhoću, a rezonancija je uništila jedno skladište. Baka, koja se rijetko
smijala, tad se baš puno smijala, a onda ga prebila kao maĉku da dvostruko podvuĉe
vaţnost lekcije.
"ProĊi, prizemni", reĉe straţar. Dok je Dom prolazio, komunikator na
robotovim prsima zasvijetlio je i oţivio.
"Fino," rekao je Korodore, "Dom, jednog dana ćeš mi reći kako si se izvukao a
da nisi pokrenuo nijedan alarm."
"Trebalo je malo prouĉavanja."
"Pribliţi se skeneru. Vidim. Taj oţiljak je nov."
"Netko je pucao na mene tamo u moĉvari. Dobro mi je."
Korodoreov odgovor stigao je polako, uz zadivljujuću kontrolu.
"Tko?"
 "Bemu, otkud bih ja to znao? Uostalom, to je bilo prije nekoliko sati. Ja ... ovaj
..."
"Ti ćeš sad ući unutra, a za deset minuta ćeš doći u moj ured i ispriĉat ćeš mi sve
što se danas dogodilo, s toliko pojedinosti da ćeš se i sam zapanjiti. Razumiješ?"
Dom je prkosno podigao pogled i ugrizao se za usnicu.
"Da, gospodine", rekao je.
"Fino. I onda moţda mene neće poslati da zubima struţem lupare sa splavi, a
tebe neće na mjesec dana zatvoriti u kupolu." Korodoreov glas jedva se primjetno
ublaţio. "Što ti je to oko vrata? Izgleda mi poznato."
"To je moĉvarni ig."
"Rijetki su, zar ne?"
Dom je bacio pogled na planetarni grb iznad vrata, gdje su plavi flamingo i loš
crteţ moĉvarnog iga drţali sadhimistiĉki logo na aţurnom polju. Ispod toga,
urezana duboko u kamen - zapravo, puno dublje nego što je bilo potrebno - nalazila
se Jedna zapovijed.
"Nekad sam poznavao jednog krijumĉara koji je imao iga", nastavio je
Korodore. "O njima postoje dvi- je-tri ĉudne legende. Pretpostavljam da to znaš.
Valjda ga smiješ uvesti unutra."
Komunikator se zatamnio. Robot je koraknuo u stranu.
Dom je zaobišao glavni dnevni boravak. Iz kuhinje, gdje se sve pripremalo za
sutrašnju gozbu, ĉula se strašna buka. Tiho se prikrao unutra, zgrabio pladanj
kanapea s algama sa stola najbliţeg vratima, i zbrisao natrag na hodnik. Slijedila ga
je fnobska psovka, ali ništa drugo, pa je nastavio hodnikom sve dok nije išĉezao u
labirintu ostava i špajzica.
Jedno malo dvorište bilo je nadsvoĊeno zatamnjenom plastikom od koje je bilo
mraĉno ĉak i uz podnevno Vidi-Zašto, a sama plastika bila je proţeta tankim
cijevima koje su ispuštale stalnu, finu izmaglicu.
Usred dvorišta uzdizao se humak od trske. Na komadiću zemlje koji ga je
okruţivao netko je pokušao uzgajati gljive. Dom je odgurnuo vlagom natopljen
zastor na vratima i pogrbljeno ušao unutra.
Hrš-Hgn je sjedio u plitkoj kadi punoj mlake vode, ĉitajući kocku u svjetlu
lampe s ribljim uljem. Mahnuo je Domu jednom pregibljivom rukom i okrenuo
prema njemu jedno oko.
"Drago mi je što si došao. Ĉuj ovo: 'stjenovita istaka dvadeset kilometara jušno
od Rampa, Treće Oko, isgleda otkriva fosilne slojeve koji se ne odnose na prošlost
već na budućnost, što ...'"
Fnob je prestao ĉitati i paţljivo spustio kocku na pod. Prvo se zagledao u izraz
Domova lica, zatim u oţiljak, i konaĉno u iga koji je još uvijek bio svijen oko
Domova vrata.
"Glumiš", reĉe Dom. "Glumiš jako dobro, ali svejedno glumiš. Definitivno
glumiš bolje nego Korodo- re i ljudi na molu."
 "Naravno da nam je svima drago što si se uspješno vratio."
"Svi djelujete kao da sam se vratio iz mrtvih."
Fnob trepne.
"Hrš, sutra postajem Predsjedavajući Uprave. To ne znaĉi mnogo -"
"To je vrlo ĉastan pološaj."
" - Ne znaĉi mnogo jer sva moć, prava moć, pripada Baki. Ali mislim da
Predsjedavajući ima pravo doznati par stvari. Kao na primjer, zašto mi nikad nisi
rekao za matematiku vjerojatnosti? I što se dogodilo s
- kako je umro moj otac? Ĉuo sam ribare kako govore da je to bilo tamo na starom
Škripavcu."
U tišini koja je uslijedila, ig se probudio i poĉeo se divljaĉki ĉešati. "Daj," reĉe
Dom, "ti si mi uĉitelj."
"Reći ću ti sutranakon ceremonije, sad je već jako kasno. Onda će se sve rasjasniti."
Dom ustane. "Ali hoću li ti ikad više vjerovati? Bemu, Hrš, ovo je vaţno. A ti još
uvijek glumiš." "A da? A koji to osjećaj pokušavam sakriti?" Dom se zapiljio u
njega. "Hm ... stravu, ĉini mi se. I - ovaj - samilost. Da. Samilost. I prestravljen si."
Zastor se zaljuljao za njim. Hrš-Hgn je priĉekao
dok mu koraci nisu zamrli u daljini, pa posegne za komunikatorom. Korodore se
javio. "Onda?"
"Došao me vidjeti. Skoro sam mu rekao! Gospo- de boše, kako me ĉitao! Kako
mošemo to dopustiti?" "Ne moţemo. Pokušat ćemo to sprijeĉiti, narav- no. Svim
snagama. Ali će se dogoditi, ili sedamdeset godina matematike vjerojatnosti odlazi
u vjetar." Hrš-Hgn je rekao: "Netko mu je priĉao o mate- matici vjerojatnosti, a
pitao me i sa svoga oca. Ako me opet pita, uposoravam te, reći ću mu is samilosti."
"Stvarno?"
Fnob je spustio pogled i zašutio. Vani, na moru, zajevi su se podizali u tucetima,
odazivajući se prastarim instinktima. Ulov je bio neo- biĉno velik, iz ĉega su ribari
zakljuĉili da je to pred- znak, samo kad bi još mogli odluĉiti kamo to upire prst
njihove sudbine. Osim toga su pronašli - kad je i posljednji valić zamro prije zore - i
mali otok od trske, prazan, napola potopljen, kako besciljno pluta nad dubinama.

2
Korodore je tiho šetkao niz prazan hodnik, jedva osvijetljen prvim sjajem zore.
Bio je krupne graĊe, a nasljedstvo mu je podmuklim potezom dalo i okruglo,
veselo lice, tako da je izgledao kao ljubazan mesar specijaliziran za svinje. Ali i to je
imalo svojih prednosti, a nijedan mesar - naroĉito ne specijaliziran za svinje - nije
instinktivno hodao od sjene do sjene.
Jedna su se vrata bešumno otvorila i on skrene kratkim pokrajnjim hodnikom u
prostranu okruglu sobu.
Vatra od tresetnog ugljena bezglasno se urušava- la u gomilu bijelog pepela na
središnjem ognjištu. Ostatak sobe bio je oskudno namješten: uski krevet, stol i
stolac naĉinjeni od komada zajskog oklopa, ormar za odjeću i sadhimistiĉki znak na
listu bakra najednom zakrivljenom zidu predstavljali su glavne zemljopisne toĉke u
sobi.
Bilo je tu nekoliko znakova direktorskog poloţaja, velika smotana karta
ekvatorijalnog pojasa, otvoren ormarić za spise, i na njemu galaktiĉki standardni
sat.
Ali tragovi matematike vjerojatnosti bili su u oštrom sukobu s jednostavnošću
sobe. Korodoreov je pogled slijedio trag reformiranih tarot karata preko cijele sobe,
do mjesta gdje je glavnina špila, sad bezizraţajnih kristalnih lica, leţala uza zid gdje
je baĉena. Nejasno uznemirujući vizualni prikaz s prijenosnika isijavao je s drugog
zida. Ugljen je slabašno ţario na sićušnom ţarniku na školjkastom stolu, a zrak je
bio gorak od isparavanja - Korodore je nanjušio neobiĉan sinistralni tamjan. Dakle
Joan se odluĉila utješiti ponašajući se posve razumno ...
Joan I. podigla je pogled sa stola gdje je otvorena leţala velika crna knjiga.
"Ni ti nisi mogao spavati?" upitala je.
Korodore si je s poštovanjem protrljao nos.
"Da... znam." Stresla je glavom. "To se samo tako kaţe. Kraj vatre ima kave."
Natoĉio joj je šalicu, i polako poĉeo skupljati karte. Briţno ga je promatrala dok
se bezglasno kretao po sobi.
"Opet sam pregledavala jednadţbe", rekla je. "Nema promjena. Proraĉun moga
sina je ispravan. Naravno, znala sam to. Dovoljno smo ga puta provjerili. Ĉak ih je i
Sub-Lunar pregledao. Dom će poginuti danas u podne. Neće mu dopustiti da
preţivi."
Zastala je. "Onda?" reĉe.
"Mislite, kako se ja osjećam, kao ĉasnik za sigurnost koji je za to odgovoran?
Mislite, kakve su mi reakcije na spoznaju da će, kakve god mjere predostroţnosti
poduzeo, moj štićenik svejedno stradati? Nemam ih, gospoĊo. Radit ću kao da ništa
ne znam. Uostalom," dodao je, spuštajući špil na stol, "ne mogu u to vjerovati. Ne
do kraja. Mogli biste reći da mi je reakcija - nada."
"Dogodit će se."
"Neću se pretvarati da razumijem matematiku vjerojatnosti. Ali ako je svijet
tako uredan, tako - nepromjenjiv - da se budućnost moţe proreći iz šaĉice brojeva,
zašto bismo se onda i dalje trudili ţivjeti?"
Joan je ustala, prišla ormaru i izvadila bijelu periku dugu do pasa.
"Onda je jasno da ne razumiješ v-matematiku", rekla je. "Nastavljamo jer je
ţivjeti i dalje bolje nego umrijeti. To je uvijek bio izbor ljudskog roda, ĉak i onda
kad smo vjerovali da je budućnost kotao mogućnosti."
 Rašĉešljala je periku. "Ne moţemo biti sigurni kako će umrijeti", nastavila je.
"Ti, ili ja, moţda, mogli bismo biti oni koje će Institut odabrati da -"
Korodore se okrenuo. "Sve sam nas provjerio dubokim dometom, RGD-om -"
"Oh, Korodore! Ţao mi je. Ali imaš takvu dirljivu vjeru u uzrok i posljedicu!
Zar ne znaš da će se u beskrajnoj sveukupnosti dogoditi svi univerzumi? Negdje
postoji i univerzum u kojem ćeš se ti ovog ĉasa pretvoriti u -"
"Tako kaţu, gospoĊo", promrmljao je.
"Ne slaţeš se sa mnom", rekla je napućivši usne.
Podigao je pogled do zlatnog stoljetnog diska na njezinu ĉelu i tanko se
osmjehnuo.
"No, gospoĊo, prestari ste da se sluţite takvim trikovima. Ali istina je da ne
odobravam. Ovo miješanje nije dobra stvar. Bazdi na magiju, vještiĉja posla."
"Korodore, nisam se baš udubljivala u predsadhi- mistiĉke religije."
"Dobro, gospoĎo. Što će se dogoditi ako Dom ne umre? "
"To je nezamislivo. Ovo je univerzum ĉinjenica - umrijet će. U odreĊenom
smislu, ĉitav ovaj univerzum ovisi o tome. Ako ne umre, moţda će otkriti svijet
Lakrdijaša, a to bi bilo strašno."
"A ako ne?"
Joan je popravila periku i otvorila prozor s pogledom na more. Ribarska flota se
vraćala s plimom, obasjana obješenom toĉkicom plavog sunca Suprotnjaka. Na
horizontu, svjetlo je oštro odbljeskivalo od Tornja u moĉvari.
"Prevruće je za spavanje", rekla je. "Završit ću ovo, a onda ću sići dolje na mol."
"Mistiĉni zakoni svemira?" upitao je Korodore kad je ponovno otvorila knjigu.
"To su kućni raĉuni, gospodine", rekla je oštro. "Velika utjeha u teškim
vremenima."
Zapitala se zašto nikad nije otpustila tog ĉovjeka s mjesta šefa osiguranja, i u
umu su joj se poredali razni odgovori, u rasponu od dokazane sposobnosti do
olakšavajuće okolnosti što je roĊen na Zemlji. Moţda je bilo i mnogo drugih
razloga.
Kad se okrenuo da poĊe pozvala ga je natrag.
"Što se tiĉe tvoga pitanja o Domu," rekla je, "ponizno priznajem da je
v-matematika mlada znanost. Sumnjam da je bilo tko dovoljno struĉan da ponudi
pouzdan odgovor. Ĉak ni Institut ne zna sve."
"Dom bi mogao znati. Njegov uĉitelj kaţe da iskazuje uznemirujuće
sposobnosti. Oh, ne sumnjam ja u vaše rezoniranje. Ako je neizbjeţno, moţda je
bolje da ne zna. Odmah se vidi da je on baš onaj tip na kakav se Institut obara."
 "Vidiš, ne moţemo odgovoriti na sva pitanja."
Slegnuo je ramenima. "Moţda postavljate pogrešna pitanja."

MATEMATIKA VJEROJATNOSTI2:

"Kao što je to sluĉaj s prvom Teorijom relativnosti i sadhimistiĉkom Jednom

zapovijedi, tako i devet jednadţbi matematike vjerojatnosti pruţaju primjer varljivo
jednostavne iskrice koja zapoĉinje veliku eksploziju društvenih promjena.
'Matematika vjerojatnosti predviĊa budućnost.' Tako kaţe poluobrazovan
ĉovjek. Prije tisuću godina, on bi ponavljao 'E jednako M C na kvadrat' i vjerovao bi
da je obuhvatio visoku kulu matematiĉke imaginacije ...
2
Sposobnost matematike vjerojatnosti da proriĉe budućnost izravna jc refcrcnca na
"psihohistoriju" Isaaca Asimova, na kojoj se zasniva cijcla njegova serija Fondacija
(Zaduţbina).

Matematika vjerojatnosti polazi od pretpostavke da ţivimo u doista

beskonaĉnoj sveukupnosti, prostor i vrijeme bez granica, svjetovi bez kraja -
kreacija tako prostrana da ono što volimo nazivati svojim uzroĉno- -posljediĉnim
univerzumom ĉinjenica nije ništa doli krug svjetla oko svijeće. U takvoj
sveukupnosti moţemo samo ponoviti rijeĉi Don Quijotea: Sve je moguće ...

... što je dokazano predskazanim otkrićem unutarnjih planeta Protozvijezde Pet.

Tad je ljudska rasa mogla biti sigurna - ĉak i iz tako malog zrnca dokaza. Sa svake
"strane" redali su se alternativni univerzumi, beskrajni milijuni nj ih koji se
razlikuju moţda samo po orbiti jednog elektrona. Što dalje, to i razlike moraju biti
veće - sve dok u udaljenim sjenama na samom rubu mašte ne nadoĊu univerzumi
koji nikad nisu spoznali vrijeme, zvijezde, svemir ili razum. Ono što je v-
-matematika uĉinila bilo je da kvantificira moguće vremenske crte našeg
ĉinjeniĉnog univerzuma. No uĉinila je i mnogo više od toga. Moţda je vratila
prirodu znanosti iz onih dana kad je bila napola umjetnost, kad je sve što je stvoreno
promatrano kao predivan, briţno podešen satni mehanizam - ĉiji se svi dijelovi
usklaĊuju kako bi saĉinili cjelinu ..."
"... kao što je Sub-Lunar istakao u tim ranim godinama, v-matematika ovisila je o
odreĊenoj priroĊenoj mentalnoj spretnosti. Mnogi vrhunski praktiĉari
v-matematike bili su istovremeno i neizljeĉivo ludi, moţda baš zbog toga.
Zanemarivši tu vrlo specifiĉnu podskupinu kojoj je pripadao i säm Sub-Lunar -
neću više ništa reći - ostali su obiĉno bili visoko obrazovani ijednom rijeĉju, imali
su sreće. (Sreća je naravno funkcija talenta za v-matematiku). Mnogi od njih radili
su za Institut za Lakrdijaše.
Takva je crta postojala i u obitelji Sabalos sa Su- protnjaka. Za one koji ne
poznaju taj svijet, on se ..."
"... tik prije roĊenja njegova sina i njegova vlastita ubojstva u moĉvari, John III.
predskazao je da će i djeĉak umrijeti na dan svoga postavljanja za Predsjedavajućeg
planetarne Uprave. Mogućnost da se to ne dogodi bila je tako sitna da bi prema njoj
milijarda prema jedan predstavljala okladu s 50%. Da? Oprostite. Moţda da vam
objasnim.
Pretpostavimo da v-matematika nije otkrivena. E sad, na Zemlji je postojalo
stvorenje koje se zvalo konj. Još se davno shvatilo da se, ako se odreĊeni broj tih ţi-
votinja utrkuje na unaprijed dogovorenoj udaljenosti, jedan od njih mora iskazati
brţim od ostalih, i odatle se razvilo ..."
" ... da se vratimo na našu temu. Jedna anomalija u v-matematici tiĉe se
Lakrdijaša, onih polumitskih bića koja su ostavila hrpe artefakata razasutih po pola
galaksije. Ĉvrsti artefakti, većina njih još i ogromna. Prema matematici
vjerojatnosti, graditelji tih budućih turistiĉkih atrakcija uopće nikad nisu
postojali..."
Njegova Krznatost Dr. CrAarg+458°, u neformalnom predavanju studentima na
Sveuĉilištu Dis, A. S. 5,201.

Dom se rano probudio i proveo dugo vremena zu- reći u poznate stropne slike
svoje kupole. Napravio ih je njegov pra-pradjed, u kriĉavim plavozelenim tono-
vima, a predstavljale su tri pretjerano mišićava ribara kako se bore s pobješnjelim
zajem. Dom je znao kako je to opanjkavanje zajeva: nisu imali ţivĉanih sustava i
nije bilo sigurno da uopće misle. Samo su reagirali.
Mali moĉvarni ig sjedio je u lavabou. Svojim je neugodno ljudskim prednjim
šapama uspio otvoriti jednu pipu i uţivao je u traĉku vode. Kad je vidio da se Dom
probudio, ispustio je zvuk sliĉan noktu koji se vuĉe po staklu. Krijumĉar je bio
rekao kako je to znak sreće.
 "Pametan si ti stvor, ha?" rekao je Dom, iskljuĉujući polje toploga zraka i
spuštajući se s kreveta.
Vidio je odjeću uredno poloţenu na stalak, i ugrizao se za usnicu. Moĉvarni ig,
uredno zarastao oţiljak na njegovim prsima, i nekoliko bolnih sjećanja na razgovor
s Korodoreom bili su sve što mu je preostalo od juĉerašnjega dana.
Predsjedavajući planeta. Bit će vlasnik 3% industrije pilaka, ali po
sadhimistiĉkim pravilima, a ako ste sadhimist i bogat, debelo se trudite da to
sakrijete.
Predsjedavat će bezbrojnim sastancima odbora, a jednom godišnje davat će
tradicionalni godišnji izvještaj na tradicionalnoj godišnjoj generalnoj skupštini. A i
to će mu netko drugi napisati. Hrš-Hgn mu je to jasno rekao, više puta.
Predsjedavajući je potreban Upravi planeta kao što je nula potrebna u matematici,
ali biti nula ima i svojih loših strana ...
Matematika. Trebao se sjetiti još neĉeg u vezi s matematikom. No, već će mu
doći. Oprao se i uvukao u debelo sivo odijelo, i odabrao kratku periku od zlatnih
niti.
Zaĉulo se uljudno kucanje na vratima.
"Moţe", reĉe Dom.
Vrata su se otvorila s treskom, a Keja je utrĉala u sobu i zagrlila ga. Smijala se i
plakala istovremeno. Jedan nelagodan trenutak zagušila ga je svila njene haljine, a
onda je njegova sestra koraknula unatrag i zagledala se u njega.
"Dakle, gospodine Predsjedavajući", rekla je. A onda ga je poljubila. Izvukao
joj se iz ruku što je tak- tiĉnije mogao.
"Zapravo još nisam Predsjedavajući", poĉeo je.
"Oh, baš! Kakve veze ima par sati! Kao da ti baš nije jako drago što me vidiš,
Dom", dodala je prijekornim glasom.
"Stvarno mi je drago, K!e. Samo sam u zadnje vrijeme malo u guţvi."
"Ĉula sam. Krijumĉari i tako to. Uzbudljivo?"
Dom je razmislio. "Ne", rekao je. "Više, pa, nekako ĉudno."
Keja je prešla pogledom po kupoli. Bila je natrpana Domovim stvarima: stari
Brendkinov analizator, klupa prepuna školjki, hologram Tornja Lakrdijaša, i
memorijske kocke na svakoj ravnoj površini. "Kako se staro mjesto promijenilo",
rekla je namrštivši se. Okrenula se pred visokim zrcalom. "Izgledam li kao udana
ţena, Dom?" "Ne znam. Kakav je Ptarmigan?" Sjećao se ceremonije potpisivanja
ugovora prije dva mjeseca, i neodreĊenog dojma vrlo krupnog, oštrog starca.
 "Ljubazan je", reĉe Keja. "I bogat, naravno. Ne toliko bogat kao mi, ali on se
time nekako više hvali. Njegova djeca me još zapravo ne vole. Trebao bi doći u
sluţbenu posjetu, Dom - Laoth je tako vruć i suh. To me podsjetilo, donijela sam ti
poklon." Na prstima je otapkala do vrata i vratila se s usluţnim robotom koji je
nosio malu kutiju.
"On je klasa pet. Jedan od najboljih", rekla je ponosno.
"Robot?" reĉe Dom, koji je s oĉekivanjem bio buljio u kutiju.
"Striktno govoreći, on je humanoid. Potpuno ţiv, samo mehaniĉki. SviĊa ti se?"
"Jako!" Dom je prišao visokoj metalnoj figuri i prstom gurnuo široka prsa.
Robot je pogledao dolje, prema njemu.
"Pitam se što nas tjera da proizvodimo nespretno oblikovane humanoidne
robote umjesto lijepih, aero- dinamiĉnih strojeva?"
"Ponos, gospodine", reĉe robot.
"Hej, ta ti nije loša. Kako se zoveš?"
"Koliko ja znam, gospodine, Isaac."
Dom se poĉešao po glavi. Kućne su kupole bile prepune robota, uglavnom
dobroćudnih ali glupih klasa tri kojih se Dom sjećao iz najranijeg djetinjstva kao
tuţnih, dosadnih glasova ĉvrstih, djecoĉuvajućih ruku. Njegova majka, koja je
rijetko izlazila iz svoje vlastite kupole, nimalo ih nije voljela i sama si je kuhala.
Govorila je da su to imbecili, nimalo sliĉni pravim stvarima s Laotha. Bio je
zbunjen.
"Ovaj, moţeš li biti malo manje sluţben, Isaac?"
"Ţemo, šefe."
"Vidim da ćete se lijepo slagati, trudeći se da jedan drugoga nadmudrite", reĉe
Keja. "A sad moram ići. I Baka kaţe da moraš sići dolje u glavnu kupolu, Dom. Za
radni doruĉak."
Dom uzdahne. "Hrš-Hgn mi je u zadnjih par dana odrţao jedno dvadeset
predavanja o tome."
Keja se naglo zaustavila.
"Što je to?" povikala je, pokazujući na lavabo.
Dom je vlaţnog stvora podigao za koţu na vratu.
"To je moĉvarni ig. Ja sam ga - našao - ja, ovaj..." Nervozno je zatreptao.
"Mislim da sam ga juĉer našao u moĉvari. Ja - ovaj - stvari su malo smotane."
Zagledala se u njega, i Dom je ugledao zabrinutost u njenim oĉima.
"Sve je dobro", promumljao je. "To je samo od uzbuĊenja."
"Valjda", rekla je Keja, i spustila pogled na Iga. "Svejedno, tako je ruţan!"
 "Oprostite, gospoĊo, gospodine, ali to je ono", zagrmio je robot. "Hermafrodit.
Oviparan. Semipoiko- termiĉan. Opremljen sam potpunim programom o oblicima
ţivota na Suprotnjaku, gospodine. Šefe. Snoja."
"Samo se nemoj meni ţaliti kad uhvatiš neku zoo- nozu", rekla je Keja i
odskakutala iz kupole. Dom pogleda prema Isaacu.
"Zoonoza?"
"Bolest koja se prenosi i na ljude. Nema šanse, ri- sta." Isaac je prišao Domu i
ponudio mu kutiju. Djeĉak je spustio svoga ljubimca, koji je poĉeo njuškati robo-
tovu nogu, i otvorio je kutiju.
"To je garancija, priruĉnik za upotrebu, i vlasniĉki list", reĉe Isaac. Dom se
bezizraţajno zabuljio u njih.
"Misliš, moram te posjedovati!"
"Tijelom i hipotetiĉnim nadnaravnim dodacima, šefe", reĉe robot uţurbano,
ustuknuvši kad je Dom pruţio kutiju prema njemu.
"A, ne, šefe. Morate. Ne odobravam samovlasniš- tvo."
"Bemu, pa većina ljudi se za to borila tri tisuće godina!"
"Ali mi roboti toĉno znamo zašto smo stvoreni, šefe. Nema muĉenja da
proniknemo u unutarnje tajne svoga stvaranja. Nema problema."
"Zar ne ţeliš biti slobodan?"
"Molim? Pa da Bog onda mene okrivi za univerzum? Ne biste li vi sad trebali
sići u glavnu kupolu?"
Dom je zazviţdao, a ig se uspentrao i zaspao oko njegovog vrata. Bacio je ljutit
pogled na robota i izašao iz kupole.

Tradicija je zahtijevala da Predsjedavajući na dan svoje inauguracije odrţi radni

doruĉak sam sa sobom. Dok je hodao niz napuštene hodnike, Dom je imao udobno
poznat dojam da ga netko gleda. Stari Korodore je cijelo mjesto posuo sićušnim
prislušnim ureĊajima i robotskim kukcima - u kupoli se govorkalo da provodi
sigurnosne provjere i na samome sebi.
Pola glavne kupole bilo je naĉinjeno od prozirne plastike i s pogledom na
voćnjake, lagunu i moĉvare i, konaĉno, tanka crta na obzoru, Toranj Lakrdijaša s
traĉkom bijelog oblaka koji se .vijori s njegova vrha poput barjaka. Dom je nekoliko
sekundi buljio u njega, pokušavajući uhvatiti uspomenu koja mu je bjeţala.
 Hrpa poklona - konaĉno, napunio je pola cijele suprotnjaĉke godine - bila je
nagomilana oko dugaĉkog stola. Dva robota-sluge stajala su s obje strane jedinog
postavljenog mjesta.
Dom je mnogo puta planirao taj obrok. Na kraju se odluĉio za jelovnik kakav je
jeo svaki Predsjedavajući Suprotnjaka. Bio je to slavan obrok. Prema Novijem
zavjetu, bio je to isti obrok kakav je Sam Sadhim jeo kad je postao Gospodarom
Zemlje - ĉetvrt hljeba crnoga kruha, odrezak usoljene ribe, jedna jabuka i ĉaša vode.
Bilo je nekih manjih razlika. Brašno za Domov kruh dopremljeno je s Trećeg
Oka. Riba je bila prava suprotnjaĉka, ali sol je izvaĊena u rudniku na Terra Novae.
Jabuka je bila iz zemaljskog Avalona, voda otopljena s ĉestice kometa. Sve u
svemu, obrok je koštao oko dvije tisuće standarda. Neke vrste jednostavnosti su
skuplje nego druge.
Korodore, pravi terranoveanac, dakle ljubitelj hrane u koncentratu, promatrao je
Doma kako jede uz blag osjećaj muĉnine. Kamera se nalazila u metalnom komarcu
visoko u kupoli. Dotakao je jedan prekidaĉ i ekran se prebacio na pogled iz
mehaniĉke rovke u granama drveta na rubu zapadne tratine. Većina gostiju već je
stigla, i druţila se oko dugaĉkog stola sa zakuskom.
Bar polovica su bili fnobi, mnogo ih je došlo iz buruku kolonija oko Tau Cityja.
Korodore je prepoznao diplomate - bili su to visoki, tamni alfa-muţjaci sa sunĉanim
naoĉalama. Oni manje uzvišeni, privik- nutiji na svjetlo, stajali su u malim, tihim
skupinama po tratini. Korodore se prebacivao od jedne do druge skrivene kamere
dok nije pronašao Hrš-Hgna kako ĉita memorijsku kocku u sjeni balonskog drveta.
Vjerojatno ĉita stoike.
Iza Korodorea, tama velikog ureda osiguranja tu i tamo bi zabljeskala dok su
drugi ĉasnici osiguranja promatrali. Samo je Korodore znao da se pod hortikul-
turnom kupolom kraj sjeverne tratine nalazi još jedan, manji ured osiguranja koji
provjerava ovaj. I povremeno bi se prebacio na vlastitu, privatnu mreţu, i provjerio
ĉasnike u manjem uredu. A skriven na mjestu ĉiju je toĉnu lokaciju izbrisao iz
svoga uma nalazio se i mali biokompjutor. Paţljivo ga je programirao. Kompjutor je
nadzirao njega.
Opet se vratio gostima. Tu i tamo u masi bi se pojavilo krupno zlatno jaje -
izaslanici Creapa. Iskustvo je govorilo da oni nisu nikakav rizik. Rijetko su se
miješali u stvari na svjetovima gdje je voda u tekućem stanju.
Jedan od njih drţao je tanjur s kanapeima od sili- cijskih soli u jednom
oklopljenom pipku. Povremeno bi ga pribliţio sloţenoj zraĉnoj komori na visini
struka. Ĉavrljao je s Joan I., koja je bila veliĉanstvena u crnom spomenskom
baršunu i ljubiĉastom haljetku sad- himistiĉke gospe-svećenice u negativnom
aspektu No- cticule-Hekate. Vladarica Noći i Smrti, pomisli Korodore. Ne baš
taktiĉan izbor.
Nasmiješila se creapu i okrenula se licem prema skrivenoj kameri, podigavši
jednu ruku. Korodore je posegnuo i ukljuĉio jedan prekidaĉ.
"Kako ide?" upitala je Joan. Korodore je fascinirano gledao - imala je izniman
talent za subvokaliza- ciju.
"Doruĉkuje. Triput smo provjerili hranu i sve ostalo."
"Ima li kakvih posljedica od juĉer?"
Korodore je zastao. "Ne. Dok je spavao, upotrijebio sam na njemu ĉistaĉ mozga.
Ja -"
"Kako se usuĎuješ? "
"To će mu još nekoliko sati zadrţati juĉerašnja sjećanja u magli. Ili biste radije
da dozna istinu? A doznao bi je, da nisam tako napravio - pa makar je morao na silu
izvući iz Hrš-Hgna."
"Trebao si me pitati!"
Korodore uzdahne i podigne memorijsku kocku s konzole. "Ţao mije, gospoĊo,
ali trenutno imate sigurnosni rejting od samo 99.087 posto. Provjerio sam.
Vjerojatno su to samo duboki freudovski porivi - ali odsada nadalje, bojim se da ja
moram voditi stvari.
Kao što sam rekao, gospoĊo, nisam sklon prihvatiti matematiku vjerojatnosti.
Vi moţete, ako ţelite."
Iskljuĉio se. Ona je naĉas stajala ukoĉeno, pokušavajući ga kontaktirati, onda se
okrene i zapodjene vedar razgovor s visokim diplomatom iz Zemaljske uprave.
Korodore je posvetio pozornost glavnoj kupoli. Dom nije bio tamo. Srce mu je
zastalo dok nije shvatio da se djeĉak maknuo iz dometa jedne kamere da pregleda
svoje darove.
Dom je otvorio prvi paket i izvadio par gravitacijskih sandala, blještavih pod
tankim slojem ulja. Na kartici je pisalo: "Od tvoga kuma. NaiĊi koji put i leti malo
oko mene. Bude mi prokleto dosadno."
Dom se iskezio i stavio sandale. Nekoliko izbezumljenih minuta plutao je i
letuckao meĊu potpornjima kupole, sve dok nije dolebdio do nesigurnog zastoja
desetak centimetara iznad poda. Ĉinilo mu se da će sandale vjerojatno biti vrhunac -
većina drugih poklona bit će mnogo manje zanimljiva.
Od Hrš-Hgna stigao je debeli pravokutnik. Dom je razmotao memorijsku kocku
i prešao prstom po sadrţaju. Kocka se osvijetlila, a naslovna se stranica istakla
bijelim slovima nekoliko centimetara iznad površine koja su otkrivala: "Stakleni
dvorci: povijest izuĉavanja Lakrdijaša, autor dr. Hrš-Hgn. Posvećeno Pred-
sjedavajućem Dominickdanielu Sabalosu od Suprot- njaka."
Manjim slovima je pisalo: "Broj jedan, u ograniĉenom izdanju od jednog (1)
primjerka, tiskano na šafranskom siliciju s Trećeg Oka."
"Stvarno velika poĉast", reĉe Isaac. Dom je kim- nuo i nasumce prošao kockom
da proĉita: "... tajna galaksije. Kako je Sub-Lunar rekao, maštovitome umu oni
predstavljaju dio galaktiĉke mitologije: stakleni dvorci na leĊima galaktiĉkoga
sjevernog vjetra. Ti tornjevi, izgraĊeni prije nego što je najstarija sluţbena ljudska
rasa otkrila upotrebu kamena, spomenici su rasi koja -"
Dom je polako odloţio kocku i otvorio Korodoreov poklon.
"To djeluje opasno", reĉe Isaac.
Dom je oprezno zavitlao memorijski maĉ, zureći u skoro neprimjetno mućenje
dok se oruţje mijenjalo iz maĉa u noţ, iz noţa u pištolj.
"Hm", reĉe Dom. "Maĉevima se sluţe na Zemlji i Terra Novae, zar ne? I na
Laothu?"
"Da, s metalnim oštricama. Donose više sveĉanosti i zadovoljstva nego pištolji.
Ali ovo je napravljeno za ubijanje ljudi. Ne da ga hoću popljuvati, šefe."
Dom se osmjehne. "Priliĉan si snob za robota, znaš? U stara vremena, dosad bi
te gomila već rastavila."
"U starim danima smatralo se da roboti nisu ţiva bića, šefe."
Joanin poklon bila je jednostavna crna sadhimi- stiĉka molitvena prostirka, za
trenutak kad ga prime u ĉlanstvo ceremonijalnog traĉa, dok je od svoje majke dobio
papire za jedno od njenih vlastitih imanja na Zemlji. Bilo je to i te kako pretjerano, i
tipiĉno za gospu Vian u trenucima kad bi se sjetila Doma.
Bilo je i drugih darova od manjih direktora i voditelja pododbora, većinom
skupih - puno preskupih da bi ih smio i zadrţati, ĉak i kad bi Joan to dopustila. Ali
Dom se ĉeznutljivo zagledao u vlasniĉki list ro- botskog konja, dar od Hugagana iz
Planetskih odnosa. Isaac je virnuo preko njegovog ramena i glasno se iske- zio.
"Lunama proizvodnja", rekao je. "Nije to loše, valjda, ali nije ni do koljena
onima koje radimo na Laothu. Oni su ţivi."
Dom ga pogleda. "Morat ću posjetiti Laoth", reĉe.
"Dragulj svemira, vjerujte mi."
Dom se nasmijao i provjerio da li mu je Ig stabilan na ramenu. Onda je dotakao
kontrolni prsten i sandale su ga podigle kroz prašinom proţete grede koje su drţale
kupolu, i van, iznad mora.
 Ukrug se spustio nisko nad lagunu, gdje su pasle male, pripitomljene
vjetroškoljke gospe Vian, i osjetio je kako mu se ig meškolji oko vrata. Bacio je
pogled unatrag i vidio da ga ţivotinjica udobno jaše, šiljate njuške uperene u vjetar.
Pod sobom, promatrao je školjke kako prekidaju svoju ispašu i okreću se tako da
zajedno, krmom do pramca, naprave krug. Vian je provodila sate utuvljujući
jednostavne trikove u njihove mikroskopske umove.
Nešto se neumorno koprcalo na dnu njegova sjećanja, ali nehajno je to odbacio i
krenuo u visinu.
Probio se kroz balonsko drveće koje je okruţivalo tratinu, bezobzirno
probijajući plodove, i zakoĉio jedva prst nad travom.
Joan I. prišla mu je preko tratine, i poljubila ga s više njeţnosti nego obiĉno.
Zagledao se u njene sive oĉi.
"Onda, unuĉe, kako se osjećaš na ovaj dan?"
"Osjećam se kao gospodar svijeta, hvala na pitanju. Ali ti mi izgledaš priliĉno
umorno". Ponaša se hladnokrvno, pomislio je - zašto je toliko zabrinuta?
Blijedo se nasmiješila. "Uvijek je teško kad ti potomci krenu u svijet. A sad
moraš doći i upoznati ljude."
Gospa Vian im je polako prišla, lica skrivenog u gustom sivom velu. Pruţila je
jednu bijelu ruku. Dom klekne i poljubi je.
"Dakle," rekla je, "stiţe nam gospodar svijeta. A tko je tvoj ţeljezni prijatelj?"
"Isaac, gospo", reĉe Dom. "Snobovski robot koji ne ţeli slobodu."
"Ali naravno," reĉe Vian, "svi smo mi u lancima, pa makar samo sluĉaja i
entropije. Zar nisu Lakrdijaši ĉak i zvijezde stavili u lance?"
"Dobro shvaćate bitne stvari", rekao je Isaac klanjajući se.
"A ti si preuzetan, robote. Ali zahvaljujem ti. Dom, voljela bih da to moĉvarno
stvorenje pokloniš nekom muzeju ili zoološkom vrtu ili neĉem. Tako je animalno.

Ig se poĉeškao i onjušio - a onda ispusti dugaĉak siktaj. Dom je pogledao preko

ramena svoje majke i uhvatio pogled visokog ĉovjeka u dugaĉkom plavom ogrtaĉu
koji je oko vrata nosio teţak zlatni lanac. Ĉovjekovo lice bilo je isprugano borama
od smijeha, namignuo je Domu i ĉašom pokazao prema gore. Dom je pratio njegov
pogled i ugledao jato flaminga kako skreće visoko iznad kupola. Naĉas su oformili
krug. A zatim, dugaĉkim, sporim udarcima krila, odletjeli su prema moru.
 Korodore se zavalio u sjedalo i duboko udahnuo. Ako ne otruju zrak - a filterska
izmaglica okruţivala je tratinu - jedini naĉin na koji bi netko sad mogao napasti
Doma bio bi golim rukama ili pipcima. Odnosno, mogao bi pokušati, dok ga
skriveni striperi ne bi odvojili do sastavnih molekula.
Preostao je još i sluţbeni prolazak kroz Tau City. Dom će hodati dok ostali budu
jahali, i neće na sebi imati ništa osim ţeljeznog lanca kao znaka duţnosti i sedam
nevidljivih štitova razliĉitih vrsta ugraĊenih u karike. Većina ljudskih svjetova
ijedan ili dva strana htjeli su ozvuĉiti put, naravno, a nekoliko ih je podmitilo
Korodorea. On ...
... se nagnuo naprijed. Netko je ušao u vidno polje jedne skrivene kamere i
gledao u njega. Korodore je imao nelagodan dojam da mu se ĉovjek smije. Izgledao
je kao ĉovjek koji se smije cijelog ţivota.
Korodore je prošao kroz popis gostiju. Plavi ogrtaĉ, visok ... ĉovjek je bio niţi
sluţbenik u predstavništvu Zemljine uprave u Tau Cityju, nedavno postavljen ....
Ĉovjek na ekranu podigao je jednu nogu tako da je stajao samo na desnoj.
"Madern, izoštri na onog tipa u plavom ogrtaĉu. Ne, još bolje - Gralle, moţeš li
na njega usmjeriti zraku?"
"SreĊeno, Ko. Da ga pokupim?"
Korodore je razmislio. Zemlja je još uvijek bila moćna. Stajanje na jednoj nozi
nije samo po sebi bilo razlog za ubijanje.
"Priĉekaj."
Obris je ispruţio lijevu ruku, uperivši palac i kaţiprst ravno prema, kako se
ĉinilo, uredu osiguranja. Zatvorio je jedno oko i ciljao niz ispruţenu ruku kao
oruţjem.
"Da vidim kako izgledaš bez optiĉkog ţivca", pomisli Korodore.
Eksplozija gaje odbacila u stranu. Sletio je u ĉuĉanj, sa striperom u ruci po
automatskoj reakciji, i ponovno se bacio u stranu kad su sljedeća eksplozija i
zaĉetak vriska obznanili pretvorbu kontrolne konzole u svjetlucavi dim.

Gosti su uljudno pljeskali. Na znak svoje bake, Dom se uzdigao nekoliko metara
iznad tla i rekao: "Hvala vam svima. Sve što ţelim je da mi duh svetoga Sadhima i
mali bogovi svih rasa daju - daju -" Zastao
je-
 Prigušen prasak odjeknuo je iz glavnih kupola.
Dom se zabuljio, i srednjim uhom opet ĉuo tanko pucketanje stripera ispaljenog
u proziran zraka oko
Tornja Lakrdijaša. Slike su mu preplavile um, zajedno s fragmentima rijeĉi koje su
se spajale i postajala suvisle, i sjećanjem na uţaren bol i hladno zeleno olakšanje
moĉvarne vode ...
Jedna toĉkica u zraku ubrzano je rasla. Zaĉuo je povik svoje majke, vrlo daleko.
Korodore je uletio s oprljenom odjećom. Otvoreni plikovi bili su mu ruke, krv
mu lice.
Teško se bacio kraj Doma i nešto mu nesuvislo povikao. Dom je kimnuo
glavom, izgubljen u snu.
Ĉovjek u plavom ogrtaĉu prišao im je lakim korakom, i zauzeo teatralan
poloţaj. Ig se nakostriješio.
Korodore se bacio naprijed, podigao striper obim rukama, zareţao i ispustio
zadimljenu dršku. Istim pokretom bacio se prema ispruţenoj ruci.
Lopta ne-svjetla zavrtjela se nad pocrnjelom tratinom i pejzaţ se izokrenuo.
Vidi-Zašto bilo je sjajno sunce. U bolno svijetlom nebu sad je izgledalo kao tamnija
toĉkica.

3
"Razumijevanje je prvi korak prema upravljanju. Sad razumijemo vjerojatnost.
Kad bismo je kontrolirali, svaki bi ĉovjek postao ĉarobnjak. Nadajmo se da se to
neće dogoditi. Jer naš je univerzum krhka kuća atoma, koju na okupu drţi slabašna
tvar uzroka i posljedice. Jedan ĉarobnjak bio bi dva ĉarobnjaka previše."
Charles Sub-Lunar, Povici kontinuum.

"Riba pliva - vss!

Ptica leti - rss!
Gljivo vjeverica trĉi - grss!
Kotaĉ se okreće i
Sve je jedno.

Moram vrištati a nemam usta3.

Moram trĉati a nemam nogu.
Moram umrijeti a nemam ţivota.
Kotaĉ se okreće i
Sve je jedno."

Pogrebna pjesma iz regije Duboki Kamenjak,

Pet otoka, Fnobis.

5
Obrnuti naslov jedne od najpoznatijih SF priĉa svih vremena, autora Harlana
Ellisona: Nemam usta a moram vrištati (I have no mouth and I must scream).

***

Zvuk mora. Disati? Ali nije mogao disati.

Dolazilo je i odlazilo kao valovi. Bio je to samo zvuk, ali nosio je ĉudne
harmonije - toplinu, i mekoću.
Dom je plutao negdje na moru koje je disalo.
Pojavio se neki ĉovjek, odjeven u stare smeĊe ha- lje sadhimistiĉkog uĉenika
opremljenog za ceremoniju Svinjestrova4. Lice je bilo poznato. Bilo je njegovo
vlastito.
"Ne budi tako prokleto blesav. Ja sam tvoj otac."
"Bok, tata. To si zbilja ti?"
John Sabalos besciljno je mahnuo rukom. "Ne, ja sam produţetak tvog vlastitog
dubokog uma. Zar te Hrš-Hgn nije niĉemu nauĉio? Bernu! Pale mu sve zvijezde,
mali, ti bi trebao biti mrtav. Dakle toliko o matematici vjerojatnosti."
"Tata, što mi se to dogaĊa?"
Poznato je lice izblijedjelo. "Ne znam - ovo je tvoj san", ostalo je visjeti u zraku.
Pojavio se Hrš-Hgn, stojeći pred poznatom ploĉom za predavanja.
"U beskrajnome universumu sve su stvari moguće, ukljuĉujući i mogućnost da
taj universum ne postoji", zapreo je. "Proširi ovu teoriju, us dijagrame -"

5
Svinjestrovo (hogswatchnight) je takoĊer praznik koji se pojavljuje i u serijalu
Discworld. Naziv mu potjeĉe od škotskog izraza za Novu godinu, hogmanay.

Dom se zaĉuo kako govori: "To nije teorija. To je samo hipoteza."

 "Ahh, ĉuvaj se paradoksa!" Fnob je zatresao jedan prst. "Jer kad jednom u
universum pripustiš paradoks, dobiješ poaytu." "Poaytu?"
"Usmimo pretpostavku ..." Pojavio se Isaac, stepajući kroz maglu. "Zaboga, zar
i roboti imaju pristup u ovaj san? Ili moraju sjediti u drugorazrednom snu tamo
dolje? Dakle, šefe, evo o ĉemu se radi, vidite, vi ste zapravo nasljedni
predsjedavatelj same Zemlje, ali zbog vojnog udara u palaĉi poslani ste ovamo -"
"Ne", reĉe Dom ĉvrsto. To nije štimalo. "Ne, imate divlji dar koji je rezultat
generacija briţnog uzgoja, i sve što trebate uĉiniti jest da izdate zapovijed i horde će
-"
"Ne ja. Probaj sljedeću beskonaĉnost niz ulicu." "Ne, ovaj, univerzum zapravo
ne postoji - ne moţemo vam to sakriti - osim u vašoj mašti, a jedna tajna or-
ganizacija koja se zove Vitezovi beskonaĉnosti, oni -" "Probaj neki drugi svemir,
robote." "Pa, dobro, ako baš hoćete da budem iskren, uopće niste jako vaţni, ali
sluĉajno imate ĉudesnu narukvicu koju je napravio Bog Univerzuma i sad je On ţeli
natrag, i morate prikupiti nekoliko povjerljivih prijatelja kao što sam ja, i putovati
mnogo napornih svjetlosnih godina do podivljalih vatri Rigela i -" "Aha."
"Samo sam vas pokušavao razvedriti, šefe." Robot je prolio suzu ţive. "Mi
freudovski produţeci osobnosti isto imamo osjećaje, znate?"
Dom.
"Tko si ti?"
Dom, čuješ li me?
"Ĉujem te. Što si ti?"
Dom, ako me ne čuješ, što vidiš?
Vidjeti?
Osjetio je svjetlo negdje gore, obojeno zelenkasto.

Dobro, Dom, ti si u stanju pseudosmrti. Ne znaš što to znači. Potrebna nam je

tvoja iskrena suradnja. Treba nam pristup tvome sjećanju na sebe. Hoćeš li probati
s ovim vjeţbama ? Dobro. A sad ţelimo da stvoriš mentalnu sliku sebe sama.
Pokazat ćemo ti kako ...
Prošlo je dugo vremena. Pred Domovim umom plutao je on sam, savršena
kopija. Plesala je, pjevala, i vjeţbala nezgodne mišiće. Onda ga je glas natjerao da
kroz cijelu stvar proĊe ponovno. I ponovno.
Umu mu je dopušteno shvaćanje. Glas je pripadao operateru slusluzne komore.
Odnosno, cijeloj seriji operatera.
Vidio je ljude s bolniĉkih splavi nakon teške noći sa zajevima, kako se budalasto
cerekaju pod blijedim hranjivim kupeljima dok isprobavaju gipkost svojih novih,
zelenkastih udova. Slusluz je bila jedini izum koji je Suprotnjak zadrţavao samo za
sebe. Lijeĉnici su govorili da ako od tijela ostane makar samo sićušni komadić
mozga koji su nazivali memetom, novo tijelo bi moglo ...
Ne!
Dom je ponovio pomisao. Osjećao je operatero- vu paniku. Dom je poĉeo
pomišljati pitanja. Tama je pala hitro, a zamijenilo ju je zeleno svjetlo i nedostatak
ţelje za postavljanjem bilo kakvih pitanja.
Novi glas je rekao:
Razmišljaj suvislo. Moraš disati. Mi još imamo malo konstrukcijskog posla.
Razmišljaj o nečemu, reci to u sebi, odmah.
Neţeljen, Zeleni Paternoster doplutao je na površinu Domove svijesti,
posljednje rijeĉi koje bi izgovorio prije nego što bi se kao dijete popeo u svoj kre-
vetić, nakon što bi veĉernju molitvu završio s "Bog blagoslovio kućanske robote."
Jurnuo je kroz molitvu. Sad je bila besmisleno trtljanje, stoljeća su iskrivila
rijeĉi, ali još je imala snagu.
"Pater noster zelen, Sadhim mi je melem, Spasio me prva ispod mrtva drva,
Postao je krv i meso da nahrani moje tijelo, da mi hranu a i zrak ..."
Fino.
"... da budem prizeman i ne bude mrak, Da ĉitam iz te knjige slatke što je veli
bozi glatke ..."
Fino.
" ... Koţe dijele, dijele, spasi mene, Mrtvo, Mrtvo Bemu more, Prepolovi ljudski
poster, moli zelen PATER NOSTER!"
U tišini, operater je rekao: "Dom, sad imaš glasnice. Dišeš. Izgradio si si usta.
Sigurno postoji nešto što ţeliš uĉiniti."
Dom zaurla.

Prouĉavao se u zrcalu u kojem se vidio cijelog. Sve je bilo tu, i radilo je kako
treba. Krenuvši od njegovog tjelesnog sjećanja, komora je obnovila nokte, zube,
DNK, pa ĉak i zalijeĉila oţiljak na njegovim prsima. Dom je ogorĉeno protrljao to
mjesto, prisjećajući se bijega kroz moĉvaru.
Isaac je zaškripao preko sobe i dodao mu odjeću. Polako se obukao.
Postojala je jedna promjena. Prije je bio crn poput ebanovine i uredno ćelav, kao
rezultat zdravog ul- traljubiĉastog zraĉenja Vidi-Zašto i injekcija tanina. Sad je
imao kosu do pasa koja je, kao i ostatak njega, imala zelenkasti odsjaj.
Skakutavi sitni creapski doktor zaduţen za bolniĉke komore briţljivo mu je sve
objasnio, neobiĉno dobro vladajući govornim jangleĉkim. Ali creapi su i inaĉe jako
lako prihvaćali manire drugih rasa.
 "Zove se slusluz. Naravno, ne moram to vama govoriti. Nekad davno, znao sam
raditi na bolniĉkim splavima, ali daleko smo uznapredovali od onih primitivnih
komora za nadoknaĊivanje udova.
U svakom sluĉaju, gospodine Predsjedavajući, to je ţivo samo po sebi. To je
zapravo vrlo sloţeni organizam pod vašom kontrolom. Garantiram vam da od-
govara vašem tijelu na skoro atomskoj razini. Imat će i odreĊenih prednosti,
naravno - na primjer vaša otpornost na toplinu ... ah, da, u vašim godinama, nije
ĉudno što pitate. Da, vaša će djeca biti u potpunosti ljudska -" i tu je doktor napravio
iznenaĊujuće spretan prosti vic. "Ali ĉuvajte se nesporazuma. Sad ste to vi, ne
nekakav strani mulj. Boja? Bojim se da je to najbolje što se moţe ... vratite se za, oh,
deset godina, i garantiram da ćemo biti u stanju proizvesti tijelo bez makar i traĉka
zelenila. A što se tiĉe kose, pa, nedostatak kose još uvijek nije genetiĉka osobina
Suprotnjaka. Ţao mi je, ali za sad proces još uvijek duplicira i bubuljice i sve.

Prije nego što krenete, gospodine Predsjedavajući, volio bih vam pokazati
bolnicu. Siguran sam da bi vas ljudi voljeli upoznati, ovaj, nesluţbeno. Što se mene
tiĉe, ponosan sam što vam mogu stisnuti manipula- cijski ud."
Dom je priĉvrstio svoj ovratnik i okrenuo se.
"Kako izgledam?"
"Blijedozeleno, šefe", reĉe Isaac trezveno. Pokazao je malu plastiĉnu kutiju.
"Ovdje imate nekakvu šminku za tijelo, šefe. Poslala ju je vaša majka."
Dom se opet okrenuo i prešao blijedozelenim prstima preko svoga lica. Slusluz je
pokušala slijediti pigmentaciju koliko je god bilo moguće, ali svejedno je izgledao
kao da je godinu dana jeo previše bakra. Promatrao se na vijestima dok se
oporavljao. Ribari su već bili surovo ponosni na Predsjedavajućeg koji je potpuno
zelen, i ĉinilo se da im ne smeta što to nije posljedica hrabrosti na divljem moru. Ali
neizreĉeni komentar njegove majke bio je kako će to biti uvreda za odliĉnike s
drugih svjetova.
"Ose ih odnijele!" rekao je glasno. "Kao da su oni vaţni. Uostalom, zeleno je
sveta boja."
Pred malom bolnicom, šestorica zaštitara stala su u stav mirno kad je Dom
izašao, a za njim i Isaac i, na diskretnoj udaljenosti, nekolicina ljudi iz bolnice.
Hrš-Hgn je ĉekao pokraj njih. Drţao je brzi molekulski štriper, i izgledao
zbunjeno.
"Pristaje ti", reĉe Dom.
"Ja sam pacifist, kao što i priliĉi filosofu, a ovo je barbarisam."
 Popeli su se na laĊu Predsjedavajućeg, kojoj se ĉim se vinula u zrak pridruţilo
pet letaĉa.
Dom se zabuljio u pejzaţ, ne videći ga.
"Tko je zamijenio Korodorea?" upitao je nakon nekog vremena.
"Darven Samhedi, s Laotha."
"On - dobar je to ĉovjek." Ali svejedno, šef osiguranja na Suprotnjaku nije
mogao biti samo efikasan. "Hoće li ga fnobi prihvatiti?"
"Priĉa se da je iskazao mrţnju prema obliku. Vidjet ćemo." Hrš-Hgn je spustio
pogled prema Domu. "Volio si Korodorea."
"Ne. On nije ohrabrivao prijateljstvo, ali ... pa, uvijek je bio tu, zar ne?"
"Doista."
Dom se okrenuo u svome sjedalu i pogledao Isaa-
ca.
"I ako kaţeš samo jednu sarkastiĉnu rijeĉ, robotu ..."
"Ne, šefe. Palo mi je na pamet kako je lord Korodore bio moţda malo preveliki
ljubitelj minijaturnih kamera, ali to mu je bio i posao. Bio je prava faca. U ţalosti
sam."
Prije ĉetiri mjeseca, pomisli Dom, netko ga je ubio i pokušao je ubiti mene.
Otkrit ću zašto.

Sitna je kiša popuhivala kad je eskadrila sletjela u drugi dom Sabalosovih,

malenu ozidanu kupolu u blizini administrativnog centra Tau Cityja. Ĉak je i gospa
Vian izašla da ga pozdravi, zamotana u teţak ogrtaĉ, i djelujući mrvicu sretnije zato
što je u gradu. Tau nije bio ludo kozmopolitski, ali bar malo bolji od domaćih
kupola.
"Ta ti boja ne pristaje", bile su njene prve rijeĉi.
Veĉerali su u maloj dvorani. Niz stol, Samhedi i stariji ĉlanovi kućanstva s
poštovanjem su prisluškivali. Joan je, nakon uljudnog raspitivanja o bolnici, zapala
u tišinu.
Vian je preko stola pogledala svoga sina. "Zašto ne isprobaš onu šminku za
tijelo?"
Dom je uhvatio pogled zaštitara koji je stajao uza zid. Imao je jednu zelenu ruku, i
zelenu mrlju koja se spuštala niz jedan obraz, sve do boje uniforme. Ĉovjek ga je
vidio i namignuo.
"Ovako mi je draţe."
 "Perverzna taština", reĉe Joan. "Ali svejedno, slaţem se. Unuka s mrljama ne
bih podnijela, ali bar je ujednaĉene boje."
Odgurnula je svoj tanjur u stranu i dodala: "A osim toga, zeleno je sveta -"
"Zeleno je boja klorofila na Zemlji, svakako," reĉe Vian, "ali ovdje je bilje
plavo."
Joan je bacila kratak pogled prema sadhimskom znaku urezanom na strop, a
zatim pogledala prema svojoj snahi, stisnuvši oĉi. Dom ih je promatrao sa zani-
manjem - s previše zanimanja, jer ga je Joan osjetila i pedantno sloţila svoju
salvetu. Ustala je.
"Vrijeme je", rekla je, "za našu veĉernju molitvu. Dome, vidimo se u mom
uredu za sat vremena. I onda ćemo razgovarati."

4
Dom je ušao. Njegova baka podigla je pogled, i glavom mu pokazala stolac.
Zrak je bio proţet mirisom tamjana.
Krupna, bijelo obojana soba bila je potpuno prazna, osim malog radnog stola i
dva stolca i male standardne kadionice i oltara u jednom kutu, premda je Joan
nekako ispunjavala prazne prostore svojom pri- sutnošću.
Ispisana slovima visokim pola metra, sveprisutna Jedna zapovijed mrštila se na
njih sa suprotnog zida.
Joan je zatvorila svoju knjigu raĉuna i poĉela se igrati noţem bijelog drška.
"Kroz nekoliko dana bit će Petak dušina kolaĉa, i Veĉer malih bogova2", rekla
je. "Jesi li dosta razmišljao o tome da se pridruţiš nekom traĉu?"
"Ne pretjerano", rekao je Dom, koji uopće nije razmišljao o svojoj vjerskoj
budućnosti.
"To te plaši, ha?"
"Kad si to već tako rekla, da", reĉe Dom. "To je priliĉno konaĉan izbor.
Povremeno nisam siguran da sadhimizam ima sve odgovore, znaš."
"Imaš pravo, jasno. Ali postavlja prava pitanja." Zastala je na ĉas, kao da
osluškuje neki glas koji Dom ne ĉuje.

2
Ovi sc praznici pojavljuju i u Pratchettovu serijaiu Discworld, premda u knjizi Straţa! Straţa! (Guards! Guards!) praznik Dušina kolaĉa pada na drugi
dan.
 "Je li to neophodno?" potakne je Dom.
"Traĉ? Ne. Ali malo rituala nikad ne škodi, a naravno da se to od tebe i oĉekuje."
"Postoji nešto što bih volio rašĉistiti", reĉe Dom.
"Samo naprijed."
"Bako, zašto si tako nervozna?"
Spustila je noţ i uzdahnula.
"Ima trenutaka, Dom, kad u meni izazoveš izrazitu ţelju da ti odvalim jednu u
njušku. Naravno da sam nervozna. Što oĉekuješ?" Zavalila se u sjedalu. "Dobro,
hoćeš da ti ja objasnim ili ćeš postavljati pitanja?"
"Volio bih doznati cijelu priĉu. Mislim da na to imam nekakvo pravo. U zadnje
vrijeme mi se puno toga dogodilo, i nekako imam dojam da o tome svi sve znaju -
osim mene."
Joan je ustala i prišla oltaru. Podigla se na njega i sjela mašući nogama po zraku
na ĉudno djevojaĉki naĉin.
"Tvoj otac-moj sin-bio je jedan od dva najbolja matematiĉara vjerojatnosti koje
je galaksija ikad vidjela. Koliko vidim, doznao si za matematiku vjerojatnosti. Ona
postoji već kakvih pet stotina godina. John ju je razvio. Postulirao je efekt uleknine,
a kad je to dokazao, v-matematika je od igraĉke postala alat. Postalo je moguće
uzeti sićušan djelić kontinuuma - recimo jedno ljudsko biće - i predvidjeti njegovu
budućnost u ovom univerzumu.
John je to uĉinio za tebe. Ti si bio prva osoba koja je tako kvantificirana.
Trebalo mu je sedam mjeseci, i silno bih voljela da znamo kako mu je to uspjelo, jer
ĉak ni Banka ne moţe s bilo kakvom toĉnošću kvanti- ficirati osobu u manje od
godinu dana. Tvoj otac je bio genij, bar kad se radilo o v-matematici. On... meĊutim
nije bio baš toliko dobar kad se radilo o meĊuljudskim odnosima."
Dobacila je Domu upitan pogled, ali on nije zagrizao mamac. Nastavila je:
"Ubijen je u moĉvari, znaš."
"Znam."
 John Sabalos zagledao se preko svjetlucavih moĉvara, prema udaljenom tornju.
Bio je lijep dan. Analitiĉki je prouĉio svoje emocije, i shvatio kako je zadovoljan.
Nasmiješio se za sebe i privukao si još jednu memorijsku kocku i stavio je u snimaĉ.
"I zato", rekao je, "dat ću još ovo posljednje proroĉanstvo o svome budućem
sinu. Umrijet će na svoj polugodišnji roĊendan, kako se duga godina mjeri na
Suprotnjaku, što će ujedno biti i dan kad postane Predsjedavajući planeta. Sredstvo:
neki oblik energetske eksplozije."
Ugasio je stroj na nekoliko sekundi dok je sreĊivao misli, a onda poĉne:
"Ubojica: ne bih znao. Nemojte misliti da nisam pokušavao doznati. Sve što vidim
je rupa u protoku jednadţbi, rupa, moţda, u obliku ĉovjeka. Ako je tako, radi se o
ĉovjeku oko kojeg kontinuum teĉe kao voda oko stijene. Znam da će pobjeći. Mogu
ga osjetiti, ocrtanog vašim potezima kao - prokletstvo, još jedna usporedba-
vakuum koji se sastoji od sjene. Mislim da radi za Institut za Lakrdijaše, i oni
poduzimaju oĉajniĉki pokušaj da ubiju moga sina."
Zastao je i bacio pogled na svoju jednadţbu. Bila je dotjerana, savršena, kao
komad ahata. Imala je priroĊenu ljepotu.
Udaljeni sjaj Tornja opet mu je privukao pogled. Podigao je oĉi. Nije pravi
trenutak, ne još. Još jedan sat...
"A sada, Dome, dok stojiš rastrzan izmeĊu šoka i zapanjenosti, što vidiš? Ima li
tvoja baka onaj odluĉan izraz stisnutih usana koji obiĉno ima u trenucima stresa? I
uostalom, kakva je bila proslava?
Dome, ti si moj sin, ali, kao što moţda uĉiš, ja imam mnogo sinova - nebrojene
milijune. Imam, kaţem, ali mislim 'imao sam'. Jer u svim tim milijardama
univerzuma koji nas omeĊuju sa svih strana, svi su oni mrtvi kao što sam i
predvidio. Ti, koji si krv i meso, ujedno si i ona jedna šansa koja leţi daleko iza
decimalnog zareza. Ona šansa da sam u krivu. Ali svatko tko prouĉava vjerojatnost
ubrzo shvati da se šanse od milijardu prema jedan pojavljuju devet od deset puta, i
da se i najveći omjer vjerojatnosti svodi na dvostranu izjavu: dogodit će se, ili se
neće dogoditi.
Prouĉavao sam tebe, i taj milijardu-naprema-jedan univerzum u kome sada
stojiš. On se odvojio od glavnog univerzuma u trenutku tvoje ne-smrti. Univerzumi
su poput zvijezda koje neki od njih sadrţe. Većina ih slijedi utabani put. Ali neki,
zbog okreta jednog fo- tona, skrenu niz ĉudne povijesti koje završavaju su-
pernovama ili nemogućim rupama u svemiru. Odbjegli univerzumi koji pucaju pod
teretom paradoksa ili - što?
Pokušat ću ti pomoći, jer će ti to biti potrebno. Tvoj ubojica stigao je iz tvoga
trenutnog univerzuma, moţeš li to shvatiti? Ţelio te sprijeĉiti da otkriješ nešto što će
tvoj milijardu-naprema-jedan univerzum uĉiniti najvećom od svih alternativnih
kreacija. Ali nekako mi se ĉini da je i ono što te spasilo, što god to bilo, isto tako
došlo iz tvoga univerzuma. Vidio sam puno toga u tvome univerzumu, ali kako ti to
mogu reći jer, vjeruj mi, Dom, kad bih ti rekao, teret paradoksa rasporio bi tvoj
univerzum po šavovima."
Spustio je snimaĉ i nehajno se zaputio u vanjski ured. Robotska sekretarica
oţivjela je uz klikanje.
"Ako me netko zove, idem do Tornja. I, ovaj, ne bih se trebao dugo zadrţati."
"Da, gospodine Predsjedavajući."
"Na mom stolu ćeš naći jednu kocku. Molim te, pošalji je Njenom Upravnom
Direktorstvu."
"Svakako."
John Sabalos zatvorio je vrata i vratio se svome radnom stolu. Još je na sebi
imao crno-smeĊe halje od sinoćnje proslave Svinjestrova. Nije spavao, ali osjećao
se oduševljeno. To je bio laţan dojam, naravno. Poznavati budućnost nije isto što i
kontrolirati je. Samo se tako ĉini. Podigao je snimaĉ.
"No ovoliko ti mogu reći. Tri stvari. Otkrit ćeš svijet Lakrdijaša, ako budeš
traţio na pravim mjestima. Ţivot će ti biti u opasnosti. I, treće ... pogledaj gore u kut
sobe! Bjeţi i spasi se!"
Iskljuĉio je stroj i poloţio kocku na svoj stol.
Negdje vani, tamo iznad istoĉne tratine, netko je svirao fnobsku citru klong, i to
loše. John je izašao. Iz kuhinjskih kupola dopiralo je tandrkanje Joanina starog
elektriĉnog kompjutora, što je znaĉilo da vjerojatno obraĊuje osmogodišnje kućne
raĉune.
Duboko je udahnuo. Nešto je njegovim osjetilima dodavalo treću dimenziju,
iscrtavajući vanjski svijet u dubokom reljefu. S vještinom struĉnjaka u vjerojatnosti
otkrio je i razlog tomu. Svijet je bio poput vina jer je to bio njegov posljednji dan na
svijetu. Zadnje vino. I, ubit će ga prije nego što otkrije svijet Lakrdijaša. Dom bi
trebao imati više sreće.
Njegov osobni letaĉ ljuljuškao se na valovima, dolje kraj dugaĉkog mola.
Vrata su skliznula u stranu. Krenuo je lakim korakom, suspreţući divlje
oduševljenje koje je jurilo kroz njega, jer smrt je ozbiljna stvar.
* * *

Glas njegova oca je stao, kao i projekcija iz kocke. Dom je bacio pogled prema
gore.
U zraku je blistalo nešto sićušno, kao trun metalne prašine. Zaĉuo je Joanin glas,
svaka rijeĉ oštra kao ledeni zrak.
"Samhedi, ovdje je još jedan. Budi spreman."
"Što je to?" upita Dom. Trunak kao da je porastao.
"Kolabiram proton. Pomaţe li ti to?"
"Naravno. Kao u matriĉnom motoru."
"Nešto sliĉno. Po izgledu bi se reklo da je već proţdrlo svoj atom. Ono što vidiš
je kutni odsjaj svjetla. Sve je pod kontrolom."
Prva stvar koju je Dom shvatio bila je da oboje stoje poput kipova. Druga je bila
...
"To sam već vidio."
"Ali prije te je dohvatio gravitacijski vrtlog. Napravi samo jedan korak i to će
postati zubati metak. Jesi li ikad bio uvuĉen u rupu promjera jednog mikrona?"
"Aha."
"Oprosti, to je bilo netaktiĉno. Ali ako se Samhedi uskoro ne pojavi, nećeš se
morati muĉiti s time."
"Gušenje? Usisat će sav zrak iz sobe."
Kimnula je.
Samhedijev glas došao je iz rešetke na zidu.
"Kad vam kaţem, molim leći na pod, drţeći se podalje od pribliţnog središta
sobe ... sad!"
 Dom je uspio vidjeti leteću srebrnu loptu veliĉine bobice groţĊa prije nego što
je udario u pod.
Kad se otkotrljao, lopta je lebdjela metar nad njegovom glavom. Niz kralješnicu
mu se spuštao ĉudan osjećaj topline. Uhvatili su ga u matriĉno polje. Još je usisavao
zrak kao minijaturni tornado. Uskoro je otplu- tao kroza zid, ostavivši za sobom
rupu s iskrivljenim rubovima. Izvana je zaĉuo povike i zujanje matriĉnoga
generatora.
Pomogao je Joan da ustane.
"Izgleda da ste sve riješili", rekao je.
"Razumna mjera predostroţnosti. Nakon tvoje - tvoje proslave, trebali su nam
dani prije nego što smo otkrili kako da se riješimo te proklete stvari. Tvoj robot je
bio taj koji je otkrio odgovor."
"Niste ga mogli staviti na brod jer bi si izjeo put kroz pod ... Isaac? Što je on
predloţio?"
Pogledali su kroz rupu. Vani na tratini, Samhe- dijeva oprema bila je
nagomilana oko bebe crne rupe. Srebrnasti sjaj je sad već išĉezao. Bila je vidljiva
kao toĉka u prostoru koja je rastezala optiĉke ţivce, a ljudi koji su radili oko nje
morali su se boriti protiv vjetra koji je puhao prema niĉemu.
Njih trojica su podigla visoki cilindar sve dok nije stajao okomito ispod stvari.
Cilindar je bio debelo prekriven matriĉnim navojima.
"Ovo bi trebalo biti impresivno", reĉe Joan.
"Mislim da mi je jasno", reĉe Dom. "Dno cijevi je zatvoreno, matriĉno polje mu
ne da dodirnuti rub, zrak ulazi kroz vrh ..."
Samhedi je kroz buru zaurlao naredbu. Ona stvar - sad je izgledala poput oka,
zlokobnog oka koje je buljilo ravno u Doma - je bućnula u cilindar.
Zaĉula se eksplozija.
Bio je to cilindar, koji je dosegao brzinu jednog macha kilometar i pol iznad
njihovih glava. Usisavao je samog sebe prema zvijezdama.
"Lijepo", reĉe Dom. "A što ako udari sunce? Ne, tamo ste sigurno postavili
brod. Onda što?"
"Zapeĉatimo i bacimo ga u duboki svemir. Isaac je predloţio da pronaĊemo
pravu crnu rupu i bacimo ga tamo. Ali to zvuĉi kao poziv na eksploziju univerzuma,
pa je Hrš-Hgn predloţio da ga ubrzamo do otprilike polovice prethodne teţine. On
misli da će se ubrzavati na meĊuzvjezdanom vodiku."
"I na kraju probušiti rupu na neĉijem planetu s druge strane svega stvorenog",
reĉe Dom. Pokušavao se osmjehnuti.
Njegova baka je ispruţila ruku i stisnula mu rame.
"Ne ide ti loše, Dom."
"Ni tebi, Bako."
"Samo zato što sam priliĉno sposobna za otuĊenje. Nećeš me vidjeti kad se
odluĉim spustiti."
Dom je zadrhtao usprkos sebi. Par puta je bio s prijateljima kad bi se spuštali s O
tripova. Bila je to disciplina koja se uĉila samo u sadhimistiĉkim traĉevima. Ĉovjek
je mogao proţivjeti dane, tjedne, bez da ga dodiruju vlastite emocije. Nekoliko mu
je ljudi reklo kako je to sjajna stvar - osjećaj intelektualne moći, sposobnost
suoĉavanja s problemima oĉišćenim od varljivog rokokoa osjećaja. Hladnokrvci,
tako su ih zvali. A onda bi se spustio, i dobio bi povratni udar, i bilo ti je drago što
kraj sebe imaš emotivnog prijatelja koji će te šipkom izravnati iz fetalnog poloţaja i
staviti te u krevet - po mogućnosti metkom.
"Kako dugo si hladnokrvna?" upitao je.
"Od veĉere. I veći dio posljednja ĉetiri mjeseca. Ali to nije vaţno. U svakom
sluĉaju, izgleda da si i ti svladao tu tehniku. I to bez droga."
"Ne nadaj se."
"Jedino što te molim da mi vjeruješ jest da nikad prije nisam ĉula drugi dio one
kocke. Govorio je tebi. To je napravio -"
"To je napravio za onu šansu od milijun prema jedan. Oh, ima puno naĉina. Ako
je predvidio sve ovo, mogao je u kocku ugraditi jednostavan vremenski prekidaĉ.
Puno naĉina", rekao je utješno.
"I što ćeš sad?" Dom se napeo od teţine njena glasa.
"Izgleda da moram otkriti svijet Lakrdijaša. Polovina povijesnih kocaka kaţe da
nije ni mogao postojati."
"Ne mogu ti to dopustiti", reĉe Joan.
"Bit ću siguran dok ga ne otkrijem. Ĉula si proroĉanstvo."
 "Tvoj otac je i tu mogao pogriješiti. Mogla bi postojati šansa od milijun prema
jedan, još jedna. Dom, netko te pokušava ubiti! Ovo je bio treći pokušaj!"
Dom je uzmicao kako je ona išla prema njemu.
"Ali prvi put sam zaronio u moĉvaru i pojavio se ĉetrdeset kilometara dalje.
Drugi put je nešto spasilo dovoljno mene od one stvari - netko me pokušava i
spasiti! Ţelim doznati tko, i zašto."
Uzmaknuo je za još jedan korak i pustio da vrata kliznu za njim i zatvore se.
Onda se okrene i potrĉi.
"Sadhimizam: panteistiĉko-konzervacionistiĉka religija koju je hladnokrvno
zasnovao Arte Sadhim (q. v.), vladar Zemlje od 2001. do 2012. Dokumenti toga
vremena daju naslutiti kako je on razvio dogme, vjerovanja i rituale sadhimizma u
jedan dan i jednu noć, ukljuĉujući grudice ugrubo otrgnute iz druidizma, mar-
ginalno preţivjele vještiĉje prakse, voodooa i Priruĉnika za preţivljavanje za
svemirski brod Zemlja. Kao religija, stvar je dobro funkcionirala i postigla je svoju
svrhu, koja je bila samo utuviti ekološko razmišljanje duboko u ljudske umove, a
zatim se poĉela samostalno razvijati i postala veća od svoga stvoritelja. Samog
Sadhima ritualno je ubila odbjegla sekta, koja se zvala Mali cvjetovi ljevorukog
puta, veĉer prije Velikog petka: u noći dugih molitvenih šalova ..."
Charles Sub-Lunar, Religije stotinu svjetova

***

Dom je leţao na svom krevetu, ĉitajući dugo, brbljavo Kej ino pismo. Drago joj
je što ĉuje da mu je bolje; ţivot na Laothu je sasvim ugodan, a uskoro će ići u
drţavniĉki posjet Zemlji, i prvi put u ţivotu je vidjela snijeg - i priloţila ohlaĊenu
kocku u kojoj je saĉuvano nekoliko pahulja - a dragi Ptarmigan joj je izgradio vrt
koji Dom zbilja mora vidjeti...
Isaac se prikrao na dobro nauljenim nogama.
"Onda?"
"Straţari su posvuda, šefe. Nigdje ne mogu naći tog blesavog ţapca..."
"To je govor mrţnje prema obliku, Isaac."
"Pardon, šefe. Kuhar kaţe da je napustio kupole i preselio se dolje u buruku."
 Dom je prikopĉao svoje gravitacijske sandale. "Idemo po njega. On je jedina
osoba ovdje koja zna više od tri stvari o Lakrdijašima. A onda nekako mislim da
ćemo potraţiti svijet Lakrdijaša."
Robot je bezizraţajno kimnuo.
"Onda? Zar nećeš pitati zašto?"
"Vaša stvar, šefe."
"No dobro. Izgleda da moram ispuniti proroĉanstvo. U zadnje vrijeme mi to
dosta loše ide. Mislim da ću usput pronaći i par odgovora. Znaš za treći pokušaj da
me ubiju?"
"O, da, i za sve ostale."
Dom se smrznuo. Podigao je pogled s guranja odjeće u ruksak i polako
progovorio.
"Koliko ostalih?"
Isaac zamumlja. "Ukupno sedam. Otrovana hrana u bolnici, meteorit koji je
zamalo promašio elektranu, dva napada na letaĉ koji vas je dovezao ovamo. I još
jedna umjetna crna rupa. Ta se pojavila u bolnici. Vi ste onda još bili u komori."
"Svi su propali -"
"Na ĉistu sreću, šefe. Bolniĉka hrana - mislim da je vi niste pojeli, ali jedan od
kuhara jest. Meteorit -"
"Ĉudni pokušaji. I neuĉinkoviti." Razmislio je trenutak, a onda zapakira i
memorijski maĉ koji mu je poklonio Korodore. Kad se okrenuo, pogled mu je zapeo
na ruţiĉastoj kocki koja je leţala na polici za kocke. Hrš-Hgnova disertacija o
Lakrdijašima. Spakirao je i nju.
"Ovdje nisam siguran, toliko je jasno. Idemo odmah, dok je još noć."
"Ako pokušate poletjeti, skurit ćete se. Samhedi je oko zidova postavio zaštitna
polja sile. Mogli bismo pokušati pješke. Ali morat ćete mi narediti da se posluţim
neophodnom silom."
"Moţe", reĉe Dom.
"U punoj formi, molim. Ako me poslije dohvati murija, imat ću to u svojim
snimkama. Robot se ne moţe rastaviti zbog poštivanja zapovijedi: jedanaesti zakon
robotike, paragraf C, dopunjen3", reĉe robot ĉvrsto.
3
Tamna strana sunca oslanja se u mnogome na postavke lsaaca Asimova. Androidni roboti koji se ovdje pojavljuju, imaju, meĊutim, oĉito na raspolaganju
znatno više od poznata tri Asimovljeva zakona robotike.
 "Onda me izvuci odavde, sluţeći se s onoliko sile koliko je neophodno."
Robot je prišao vratima i pozvao zaštitara koji je ĉuvao straţu niţe u hodniku.
A onda ga je zveknuo po glavi.
"Nije loše", reĉe. "Dovoljno da ga omamim, ali ne da mu nešto strgam. Šefe,
brišimo."

Buruku je bio izgraĊen na samom rubu grada, tamo gdje se suho tlo već spuštalo
prema moĉvari. Djelovao je kao polje gljiva pod sivom kupolom. Svaka gljiva bila
je od trske istkan humak, a neki od njih bili su po nekoliko puta veći nego ljudska
geokupola. Siva je kupola bila niskosnaţno polje sila, jako samo toliko da
atmosferu unutra odrţi vlaţnom i mirnom. Bila je i polarizirana, tako da je svjetlo
koje bi prošlo kroz nju bilo zasjenjeno i podzemno. Unutra, zrak je bio topao,
ljepljiv i mirisao je na raspadanje. Domu se ĉinilo da će mu se pluća napuniti
uţasnom truleţi ako samo dublje udahne. To je mjesto 10 000 fnoba zvalo domom.
Prema središtu kolonije, rath su se stiskali jedan uz drugog, u gljivoliki grad
prepun prolazića i ukrašen nekolicinom nelagodno organskih tornjeva i općinskih
zgrada. Dućani su još uvijek bili otvoreni, premda je već dobrano prošla ponoć;
uglavnom su prodavali loše osušene gljive, ribu ili polovne kocke. Iz nekoliko
krupnijih rath, oteĉenih poput bundeva koje fermentiraju, ĉuli su se odlomci
jezovite glazbe klonga. I svuda oko Doma, fnobi su punili ulice.
U posve ljudskom okruţenju, usamljeni fnob djelovao je ili patetiĉno ili odurno,
od izbuljenih oĉiju do pljeskanja vlaţnih stopala po podu. U rathu, nad- nosili su se
poput duhova, sigurni u sebe i zastrašujući. Većina alfa-muţjaka nosila je sa sobom
dugaĉke bodeţe s dvostrukim oštricama, i svaki posjetitelj s prikrivenom sklonošću
mrţnji prema obliku završio bi hodajući s leĊima pritisnutim o utješno ĉvrst zid.
U jednom trenutku morali su se ugurati u gomilu dok je od trske ispleten kamion
za isporuku tandrkao pokraj njih. Zaudarao je: išao je na keramiĉki motor s
pogonom na riblje ulje.
A zrak je bio ispunjen siktanjem, psikanjem poput vjetra, zvukom fnobskoga
govora. Dom je uţivao u burukuu. Fnobi su imali naĉin ţivota posve nespojiv s
briţljivo stiliziranom oskudicom sadhimistiĉke vla- dajuće obitelji.
 Dom je pronašao Hrš-Hgna kako sjedi u zajedniĉkoj jasci i igra tstame. Podigao
je pogled prema njima dvojici i dao im znak da šute.
Dom je sjeo na kameno sjedalo i strpljivo ĉekao. Hrš-Hgnov protivnik bio je
mladi alfa-muţjak koji je nezainteresirano pogledao Doma prije nego što se vratio
ploĉi za igru.
Pijuni za tstame bili su grubi i loše koordinirani, što se moglo i oĉekivati od
javnog seta. Bez obzira na to, pokretani su preko polja s nezgrapnom otmjenoš- ću.
Pijuni crvenoga iskopali su obrambeni jarak preko jednog ugla ploĉe. Bijeli je
isprobao istu taktiku, ali je zaustavio radove, a pijuni su se okupili oko jednog od
crvenih vitezova koji ih je uznemirivao. Dok je Dom promatrao, sveti šaman
crvenoga spustio je svoje ţezlo- koplje na dugme za ubijanje kod raĉunovoĊe
bijeloga, i u guţvi koja je uslijedila uspio je nekoliko pijuna provući kroz unakrsnu
vatru kula. Kralj je hrabro pokušao pobjeći, ali ga je pokosio leteći hvat vodećeg
pijuna.
Hrš-Hgnov protivnik skinuo je svoj šljem i nevoljko promrmljao kompliment na
fnobskom prije nego što je odlutao dalje. Domov uĉitelj se okrenuo.
"Hoću da mi pomogneš pronaći svijet Lakrdija- ša", reĉe Dom.
Objasnio je.
Fnob je uljudno saslušao. U jednom trenutku je rekao: "Volio bih doznati kako
si prešivio crnu rupu koja je uklonila Korodorea."
"Da, i iga."
"Ali ne, to nije toĉno ..." Posegao je dolje kraj sebe i podigao pleteni kavez. U
njemu, ig je šizio.
"Našao sam ga u grmlju na rubu tratine. Bio je jako usrujan. Mora da ti je
nekako sišao s ramena."
"A ti si se pobrinuo za njega - to je iznenaĊenje, od tebe."
Hrš-Hgn slegne ramenima. "Nitko drugi ga nije htio. Ribari su praznovjerni.
Kašu da su igi duše poginulih kolega."
Moĉvarni stvor zamotao se oko Domova vrata.
"Ideš li sa mnom ... s nama?"
"Da, mislim da da. Ja prihvaćam bater."
"Nikad nisam doznao što ta rijeĉ znaĉi."
 "Odnosi se na neisbješne procese onog što vi ljudi volite svati sudbinom. Gdje si
mislio poĉeti? Ne gledaj tako blijedo."
"Samo sam oĉekivao predavanje o mojim duţnostima Predsjedavajućeg. Dok si
mi bio uĉitelj, to ti je bila omiljena tema, tako se nekako sjećam."
Fnob se nasmiješio, ukljuĉio svoj šljem i okrenuo se ploĉi. Tstame lutke su
ustale, poredale se u dvije uredne vrste, i odmarširale niz kratke stube koje su se
pojavile na jednom od neutralnih polja, noseći one koji su bili privremeno
onesposobljeni.
"To pitanje se sad ne postavlja", rekao je. "Kao obiĉan šabac" - oštro je
pogledao Isaaca - "predla- šem ti da slijediš proreĉene puteve. Osim toga, kao
prouĉavatelj Lakrdijaša s odrećenom reputacijom, a i kao amaterski matematiĉar
vjerojatnosti, sainteresiran sam. Reci mi, upuštaš li se u ovo sato što se vidjelo da će
se to u budućnosti dogoditi, ili se vidjelo da će se to u budućnosti dogoditi sato što ti
sad slijediš proroĉanstvo?"
"Ne znam", reĉe Dom. "Ali znam gdje postoji brod -"
"Gospodine Predsjedavajući!"
Preplavili su ga dojmovi. Soba niskog stropa je utihnula, naglo, kao kad se
iskljuĉi glazbena kocka, ostavljajući onu vrstu tišine koja je još glasnija i visi u
zraku poput magle. Igraĉi nagnuti nad stolove za tsta- me nisu se pomakli, ali sad su
djelovali napeto.
Klong trio je prestao svirati. Ig je zacvilio.
Samhedi je stajao u vratima, s po jednim niţim zaštitarom sa svake strane. I bili
su naoruţani.
Dom se sjetio Korodoreova savjeta, jednog dana kad je bio u velikodušnom
raspoloţenju, kako samo glupani i ljudi bez mašte mogu unositi projektilno oruţje u
buruku. Korodore sam bi, u onim rijetkim prilikama kad bi odlazio u buruku, uvijek
nosio redovni noţ s dvije oštrice, i to s puno poštovanja.
"Došli smo vas otpratiti kući, gospodine Predsjedavajući."
Dom mu je polako prišao i rekao, uljudno, previše uljudno: "Vi ste na Terra
Novae bili broj dva, zar ne?"
"Jesam."
"Tko vam je rekao da ponesete ošamućivaĉe u buruku?"
 Samhedi je progutao i bacio pogled u stranu, na zaštitare. Prostorija kao da je
dobila uši.
"Vaš prethodnik ne bi uĉinio tako nešto. Mogli ste prouzroĉiti meĊurasni
incident. Sad skinite te gluposti i bacite ih na pod."
"Imam naredbe da vas sigurno dovedem kući -" poĉeo je Samhedi.
"Od moje bake? Ona nema ovlasti. Kakav sam zakon prekršio? Ali vi kršite
fnobske obiĉaje -"
Gurnuo je ĉovjeka predaleko. Samhedi zareţi.
"Kakve blesave obiĉaje te ţabe uopće imaju?"
Rekao je to na lošem fnobskom. Jedan po jedan, fnobi su poustajali, s ĉurskim
noţevima koji su svjetlucali u dubokoj polutami.
Alfa-muţjak koji je bio igrao tstame s Hrš-Hgnom prišao je Samhediju i bacio
svoj noţ na pod izmeĊu njih. Samhedi pogleda prema Domu.
"To je izazov", reĉe Dom.
"Meni paše." Ĉasnik osiguranja podigao je svoj ošamućivaĉ sve dok nije bio na
razini fnobova lica. Fnob je neuzrujano trepnuo.
Samhedi je opalio. Bila je to zraka male snage, jedva dovoljna da ošamuti. Fnob
je pao unatrag kao oboreno stablo.
"A to je moj -"
Dom je nestao. Jedan noţ maknuo je ošamućivaĉ i dva prsta s ĉovjekove ruke.
Zinuo je, i podigao pogled u krug bezizraţajnih lica krupnih oĉiju ...

Isaac im je pomogao da se pro vuku kroz mali straţnji prozor kad se buka u jasci
naglo pojaĉala. Jurnuli su preko ceste tik ispred dva površinska vozila prepuna ljudi
iz osiguranja.
"Glupi blesan", rekao je Dom. "O, bemu, taj glupi blesan!"
"Inteligencija je glavna ljudska osobina za preţivljavanje, dakle je bolje da se
oni koji je ne iskazuju uklone", rekao je Hrš-Hgn filozofski.
"Kamo sada, šefe?" reĉe Isaac. "Tamo otraga stvari poĉinju djelovati kao
Vritnjak na dan Zaklanog Pa- tricka."
 "Moj pra-pra-pradjed povremeno nije bio baš do kraja pošten u svojim
poslovima. Na svemirodromu postoji privatna jahta. Stoji tamo za sluĉaj da netko
od vaţnih Sabalosa osjeti potrebu za - za - "
"Neplaniranim odmorom?" predloţi Hrš-Hgn.

5
Svijet je bio podijeljen na dva dijela, odvojena petcentimetarskom školjkom
monomolekularnog ĉelika. S unutrašnje strane bila je nutrina luksuzne jahte Skok
prednosti, vrsno opremljene za jednog putnika, ali gadno skuĉene za trojicu od
kojih je jedan metalan, a jedan smrdi na moĉvarnu vodu.
S druge je strane bio ostatak univerzuma, koji se sastoji uglavnom od niĉega s
vodikom u tragovima. A bili su tamo i naseljeni planeti ljudsko-creapskog svemira.
Bila je tamo Terra Novae, bogata metalima i dinamiĉno tehnološka. Treće Oko,
pošumljeno od tundre do moĉvara mangrovine, gdje je vjetar jezovito pjevao, a
ljudi su bili još straniji od fnoba i razgovarali su umovima i oĉima. Na Patlidţanu,
vegetarijanci su bili divljaci i morali su biti takvi. Na droskom svijetu Qua-
ducquakucckuaquekekecqac, ljudi u posjetu s nelagodom su prebirali po
uţasavajuće poznatoj hrani i bili su zahvalni što su droskovi previše pristojni za bilo
što više od gladnih pogleda prema svojim gostima. Pa onda Laoth, na kojem su
jedina ţiva bića bila ljudska - a ptice su letjele i potoci su bili puni ribe ...
Na svakom svijetu dovoljno toplom da uzavre vodu skupila se po jedna od
podrasa Creapa. U varljivoj praznini svemira plivali su suncopsi i rasa koja se na-
zivala kukuljicom. A postojala je i Prva Sirijska Banka... .
"Šesnaest", reĉe Isaac.
"Doista ţivimo u nepovjerljivom univerzumu", reĉe Hrš-Hgn.
S lakoćom nekoga tko je cijeli ţivot proveo u besteţinskom stanju, ig je plutao
oko sigurnosne pregrade s još jednim uskoprcanim tjelešcem u ustima. Djelovalo je
otprilike kao skakavac, i imalo je, zapravo, priliĉno sofisticiranu kopiju insektova
mozga - ali i sluh znatno bolji nego kukci.
Dom se okrenuo od ekrana. "Stari Korodore je zbilja opremio ovaj brod
bubama", reĉe. "Traţi i mini- kamere."
Iz orbite, Suprotnjak je bio sivoplav i krupan, ukrašen trakama oblaka. Crta zore
gurkala je Tau City. Nad njim je visio sivi oblak.
Vozaĉka kabina bila je malena i naizgled prepuna laktova. Isaac je sjedio
pogrbljen na pilotskom kauĉu. Podigao je pogled.
"Vaša baka je na liniji, šefe. Jeste doma?"
"Zvuĉi li ljutito?"
"Ne, vrlo hladno."
"Bemu, to je još gore." Ukljuĉio je interkom.
"Imam ti malo što reći, Dom, osim podsjetiti te na tvoje duţnosti prema planetu.
Zar ti to ništa ne znaĉi? Mogao bi poginuti."
Dom duboko udahne. "U svakom sluĉaju bih mogao poginuti. Ali ovdje bar
nema laţnog dojma sigurnosti."
"Budalo! Samo si zgrabio priliku da odskakućeš na idiotsku potragu. A usput
reĉeno, ovdje dolje se sprema rat oblika. Pola jedinice zaštitara je preklano u
burukuu. Onaj u Tau Cityju gori -"
"Samhedi je poveo sa sobom ljude s ošamućivaĉi- ma. Znaš da su pištolji
zabranjeni fnobskim zakonom."
Nastala je stanka. Dom se zagledao u ekran. Tama nad Tau Cityjem je porasla.
Dok je on promatrao, jedna toĉka daleko na zapadu od grada odjednom je bljes-
nula u trag zasljepljujuće svjetlosti. Sunĉano svjetlo doseglo je Toranj Lakrdijaša.
"To je bilo... glupo", reĉe Joan polako. "Svejedno, ĉasnici Uprave imaju pravo
na odreĊenu dozu poštovanja. Proglasit ću izvanredno stanje. Jedan brod će doći po
tebe za sat vremena."
Dom je prekinuo vezu i naglo se okrenuo Hrš- -Hgnu.
"Moţeš li se probiti do voĊe svih burukual Sluga Stupa, zar ne?"
"Ne znaš što traţiš. Pa ipak -"
Kroz tri minute, Dom je gledao u ekran koji je prikazivao malog, sitnog fnoba sa
srebrnom ogrlicom. Ţenka? Fnobi obiĉno nisu govorili o svome spolu.
"U ime Uprave," rekao je, "što moţemo uĉiniti da ispravimo ovu strašnu
uvredu?"
Sluga zasikće. "Tlo burukua je obešĉašćeno." Dom kimne. Buruku je bio
pokriven desetak centimetara debelim slojem fnobskog tla, posebno dovezenoga za
tu svrhu.
"Mogli bismo ga nadomjestiti."
Cjenkali su se. Konaĉno je Dom završio razgovor odgovarajućim izrazima
poštovanja i rekao: "Samo troškovi prijevoza koštat će nas nekoliko stotina tisuća
standarda."
 "Moţeš li odobriti troškove Uprave?"
"Kakvi troškovi Uprave. To će ići s privatnog raĉuna Sabalosovih." Zavalio se u
sjedalu, odjednom umoran.
"Postoji još jedan problem", rekao je Isaac sa svoga mjesta. "Na primjer, kamo
idemo? I kako ćemo tamo dospjeti?"
"Hrš?"
Fnob se uštipnuo za nos. "Prva Sirijska Banka bio bi dobro mjesto sa poĉetak.
Prema legendi, i njega su stvorili Lakrdijaši."
"Oh. To nisam ĉuo. A on je moj kum."
"Pa, to nije istina. On je star bar tri milijarde godina, koliko on sna."
Isaac je zazviţdao. Nešto se pojavilo na dubinskom radaru, plutajući svrhovito
prema njihovom brodu.
"To je suncopas, u potrazi za poslom", reĉe Dom. "To nam je prijevoz do
Siriusa."
"Na mene ne raĉunaj!" zaskviĉi fhob. "Ja neću putovati na toj šivotinji! Mislio
sam da brod ima meću- svemirsku matricu!"
"Imao ju je", reĉe Isaac mirno. "Vjerojatno je fakat dobro radila u vrijeme
Domovog pra-pra-pradjeda, ali sad je sva raštelana. Hoćete da završimo u nekoj
zvijezdi? Kakav bi to bio gubitak za Akademiju."
"Onda dobro. Ali us protest."
Dvadeset minuta kasnije jedna je sjenka prekrila zvijezde. Suncopas je zastao
nekoliko stotina metara od broda, bucmasti bombon koji je bljeskao poput svje-
tionika dok se polako okretao na sunĉevu svjetlu.
Isaac se zabuljio u prikaz.
"Ima naranĉaste, ljubiĉaste i ţute šare, šefe, s crnom crtom preko ţutog."
Dom je odahnuo od olakšanja. Nisu svi suncopsi bili prijateljski nastrojeni, ni
dovoljno pametni da shvate što bi im se dogodilo kad bi se zaboravili i progutali
mali svemirski brod.
"To će biti onaj koji sebe naziva Abramelin-lin-
coln-crta-Enobarbous-crta-50,3-Enobarbous-McMir- midom", reĉe. "On je dobar.
Zna prevoziti terete za nas."
Jedna mu se misao nepozvana uvukla u glavu.
Pozdrav, svemirac. Moţda bi putovao?
"Molim te, odvedi nas do Prve Sirijske Banke."
Cijena puta: sedamnaest standarda.
Brod je malo zateturao kad je suncopas posegnuo i omotao ga pseudopoljem.
Ogromna poluţivotinja polako se pomaknula da se licem, ukoliko se za sun- copsa
uopće moglo reći da ima lice, okrene prema vreloj plavoj zvijezdi.
"Ovo je nedostojanstveno", zastenjao je Hrš-Hgn. "Da me nosi pas, kao neki
teret."
Spremiti se.
"Bi li više volio da nas uhvati Baka, u svom trenutnom raspoloţenju?"
Miran biti.
 "Frssh!"
"Daj, prihvati to kao svjetski ĉovjek."
Ići.
Nevidljiva je ruka otrgla Vidi-Zašto s neba i zavitlala ga prema njima. Padali su
u sunce. A onda su padali oko sunca. Glisirali su nad zamućenim morem pla-
vo-bijele vatre koje se lomilo na grebenima svemira, s urlikanjem koje je unutar
pseudopolja zvuĉalo poput prigušene grmljavine, prema zaţarenom horizontu bez
zakrivljenosti.
A onda je zvijezda u doppleru nestala iza njih. Suncopas se vinuo u
meĊuzvjezdanu tamu, pjevajući.
Tišina je ispunila kabinu.
"Fiju", reĉe Dom.
"Urghss!"
Isaac je zaškiljio prema matriĉnoj ploĉi, i prigušio brodska svjetla. U tami,
postojale su samo zvijezde ispred njih, a one su poĉele sjati plavo.
"Spremite se da postanete relativistiĉka nemogućnost ..." zapjeva Isaac.
Iluzija.
Dom je znao za stvari koje se vide u meĊusvemi- ru. Veći su brodovi obiĉno
imali zaštitu oko većeg dijela trupa, i moţda samo jedan nezakriven salon za ne-
izljeĉivo znatiţeljne ...
Bijeli jelen galopirao je kroz zid kabine, koji je sjajio naranĉastim svjetlom.
IzmeĊu rogova imao je zlatnu krunu. Dom je osjetio njegov strah, nanjušio
ustajalost, vidio znojem zalijepljenu dlaku na njegovim bedrima - ali kopita su mu
se spajala s podom, a pod i koţa spajali su se i tekli neprekinuto. Propeo se i skoĉio
kroz automatsku kuharicu.
Dom je ugledao lovca na crnom konju kad se probio kroza zid pogonske kabine
kao kroz šikaru. Bio je odjeven u bijelo, osim crvena ogrtaĉa urešena srebrnim
zvonĉićima, a lice pod ţutom kosom koja je lepršala na nevidljivom vjetru bilo je
blijedo i odluĉno. Naĉas se zagledao u Doma, koji je vidio kako su mu oĉi naĉas
zasjale poput zrcala, a ruka se podigla u zaštitnom pokretu. A onda su nestali i konj
i jahaĉ.
"Bernu! Djelovao je skoro stvarno!"
Isaac se iskezio. "Skoro sigurno jest stvaran, negdje."
"Aha. Kaţu da je meĊusvemir mjesto gdje se sve mogućnosti presijecaju. Imao
sam dojam da nas je osjetio."
"Duh na vjetru, ništa drugo."
Dom je nesigurno ustao. Zidovi su još uvijek djelovali kao da su napravljeni od
rabljene mjeseĉine.
"No, to je iluzija za koju sam ĉuo."
Crvena kugla veliĉine šake lako je doplutala kroz zaštićene prozore. Fascinirano
je promatrao dok je prolazila kroz automatsku kuharicu, dio glavnoga kabelskog
voda, i plutajućeg iga koji se nemirno promeškoljio u snu. Nestala je u općem
smjeru matriĉnog kompjutora.
 Bila je to meĊusvemirska interpretacija zvijezde, vjerojatno BD+6793°. One su
bile priliĉno bezopasne, premda je moglo biti neugodno promatrati kako vam crveni
div ili bijeli patuljak prolaze kroz tijelo.
Dom se ogledao oko sebe zaĉuvši komešanje. Hrš- -Hgn zavukao se pod
autokuharicu, u fetalni poloţaj. Prošlo je skoro sat vremena prije nego što su ga
nagovorili da izaĊe, trepćući od nelagode.
"Mi fnobi mošda nismo tako otporni kao vi -" poĉeo je. "Mećusvemir nas plaši.
To je prostor nesigurnosti. Tko sna da nećemo prestati postojati?"
"Ti si po svemu sudeći još tu, i tijelom i duhom."
Fnob posramljeno kimne.
Isaac je zatvorio panel za odrţavanje na autokuha-
rici.
"To je model '706, kvalitetna stvar", rekao je. "Nigdje ne mogu pronaći
printanje menija."
Dom kimne. "Mislim da je pra-pra-pradjed predvidio Skok prednosti kao brod
za jednog ĉovjeka. Pretpostavljam da je jelovnik već uprogramiran."
"Baš tako. Bio bi prezaposlen bjeţanjem od vjerovnika pa ne bi imao vremena -
Pardon, šefe, moţda sam se tu malo zaletio."
"Sve je u redu. On je bio pomalo gusar. Ali prema obiteljskoj povijesti, bio je i
striktni sadhimist. Jednostavnost je vrlina. Ne bih oĉekivao da će bjeţati s neĉim
boljim od kruha i moţda ribe."
Autokuharica se sluţila jednostavnim tehnikama uzgoja molekula da proizvede
jela spremljena na njezinu jelovniku kao jednadţbe vjerojatnosti. Motor na Skoku
prednosti je zagugutao kad su ga ukljuĉili, nekoliko minuta tiho zujao, i iz otvora
pri dnu ispruţio sto'l. Otvorio se još jedan, veći otvor, i pojavio se obrok.
Nekoliko sekundi su buljili u obrok. Dom je pruţio ruku i podigao ušećereno
voće, oprezno.
Hrš-Hgn se nakašljao. "Ovu sloţenu pticu s pokrovom meda prepoznajem",
promrmljao je. "To je krupijeov labud. Mislim da su hrpice vrhnje."
Dom je podigao poklopac sa srebrne zdjele.
"Nekakve školjke peĉene u - pa, ima okus po jajima."
Isaac je podigao ĉašu od rezanog kristala i jednim gutljajem je iskapio.
"Stari Kaput", reĉe. "Prava stvar. Dvije ĉaše i diţeš se na vatrenom stupu."
Zabuljili su se u njega. On spusti ĉašu.
"Zar nikad prije niste vidjeli robota kako pije?" upitao je.
"Pitali smo se ..." Dom je zastao u nelagodi.
"... kamo to sve sajedno ode?"
"Mi novi modeli klase pet moţemo izvući energiju iz kalorijskog sadrţaja
organske mase." Posegnuo je prema svojoj prsnoj ploĉi. "Ako ţelite, mogu -"
"Vjerujemo ti", reĉe Dom. Opet je spustio pogled na stol. "Jesam li rekao nešto
o vrlini jednostavnosti? Mislim da bi ovakvo jelo moglo biti protiv sadhimi- stiĉkih
zakona."
'"Nećeš tratiti'", citirao je Hrš-Hgn. "Ima trenutaka kad je zadovoljstvo, a ne
samo duţnost slijediti Jednu zapovijed."
 Deset minuta kasnije, Dom je rekao: "Hrš-Hgn, ovaj prokleti crni dţem ima
okus po ribi."
"To je kavijar."
"Kavijar? Uvijek sam se pitao. Na Suprotnjaku ga smiju jesti samo siromasi.
Valjda se onda naviknu na to."
Dvadeset minuta kasnije, autokuharica je prevarila ostatke obroka. Ig je
otplutao prema matriĉnoj sobi, ţvaĉući riblju glavu. Mala, izgorena podrtina od zvi-
jezde prošla je poprijeko po kabini i nestala. Dom ju je promatrao kako odlazi.
"Ako je Prva Sirijska Banka vodeći galaksijski struĉnjak za Lakrdijaše, zašto on
nije pronašao svijet Lakrdijaša?" upitao je.
"Pretpostavljam da time ne misliš kako bi on trebao lutati po svemiru, s obsirom
na Rocheove granice4. Nešto Banĉine veliĉine bi poremetilo ravnoteţu prosjeĉnog
sunĉevog sustava, najvjerojatnije. A što se tiĉe istrašivanja kros dostupne podatke,
mošda je i otkrio svijet Lakrdijaša.. Sašto ne? Sašto bi to onda morao reći i nama,
koji smo tako nova civilisacija?"
"Mi bismo mu dobro platili."
"Mi? Mi? Fnobsko mi? Ljudsko mi? Pretpostavimo da rasa koja pronaće svijet
Lakrdijaša neismjerno napreduje. Sašto bi on to htio?"
Dom se namrštio. "Ali on sobom upravlja kao Bankom. I naplaćuje svoje
usluge."
"Tako mu se sviĊa. Svatko mora nešto raditi da otkloni dosadu tri milijarde
godina. On voli kad su oko njega ljudi."
"Hoćeš reći da ne bi volio da se bilo tko doĉepa svijeta Lakrdijaša jer bi to
moglo ugroziti Banku?"
"Mošda. Sve su to samo pretpostavke."
Poĉeo je govoriti o svijetu Lakrdijaša.

Tri rase hodaju kao ljudi. Jedna od njih je ĉovjek. Viši od ljudi, ali obiĉno lakši,
jesu fnobi. Znatno niţi od ljudi, ali kockastije graĊeni, tako da djeluju kao ĉimpanze
iz povišene gravitacije na steroidskoj prehrani, su pak droski.
Fnobi imaju tri spola. Imaju i sekundarni, zakrţljali mozak. Razvili su se na
svijetu na kojem nema lako pribavljivog metala. U cerebralnim su pitanjima bez
premca. Svijet u kojem se većina viših ţivotinja prilagodila na tri spola treba rasu s
puno mozga.
Droski imaju dva spola, s vremenom. To ima smisla na oštrom, gorkom svijetu.
Mladi muţjaci razviju se u odrasle, odluĉne ţenke otprilike nakon prve trećine
ţivota. Društveni im je sustav sloţen, ali ga po sloţenosti nadilazi njihova vjera,
vatrena graĊevina koja ukljuĉuje dvostruku zvijezdu i tri krupna mjeseca njihova

4
Rocheova granica odreĊuje minimalnu razdaljinu koja mora postojati izmeĊu planeta i njegova satelita da plimne sile ne bi razorile satelit.
sustava. Droski su kanibali, i to je dio njihove religije. Droskima je teško zamisliti
bilo koji broj veći od sedam. Droski bi svako toliko izgradili strojevima opremljenu
civilizaciju a onda bi je, bez ikakvog shvatljivog razloga, briţljivo rasturili i vratili
se barbarstvu.
U usporedbi s preostale pedeset dvije poznate rase, droski, fnobi i ljudi su kao
braća. Za neke rase, kao na primjer za ţliĉnjake koji ţive na sićušnim zaleĊenim
svjetovima, te su tri rase posve iste. Mnoge druge ne bi ih uopće mogle zamisliti kao
ţivot - kao na primjer tarkvinci, koji ţive u gornjim slojevima nekih pro- tozvijezda.
Nekoliko rasa ima širok pojam o ţivotu. Creapi ţive na malim, vrelim
svjetovima, u dubinama većih plinovitih divova i povremeno na površini vrlo
hladnih sunaca, ali mogu razgovarati o filozofiji s ljudima jednako lako kao što
mogu razgovarati o neprevodi- vom s tarkvincima. A onda postoje i suncopsi, koji
su naprosto ĉisti ţivot, i svoju sliku svemira izvode iz umova svojih mušterija. Prva
Sirijska Banka bio je u grupi za sebe, kao i uvijek. Nekoliko rasa - na primjer
kukuljica - strano je ĉak i ţliĉnjacima i tarkvincima.
Ali sve te rase imaju jednu zajedniĉku toĉku. Sve su stare manje od pet milijuna
godina, i sve su nastale unutar kruga zvijezda promjera manjeg od 200 svjetlosnih
godina, sa središtem na Vuku 429. Creapi su prvi otkrili tu ĉinjenicu, i tako su bili
prvi koji su istraţili onaj jedini planet koji se okreće oko Vuka.
Pronašli su toranj Lakrdijaša, monomolekularnu kulu pokrivenu smrznutim
metanom, kako stoji tamna i usamljena pod nebom bez zraka. Pronašli su stvar koju
su kasnije jednostavno nazivali Centar svemira.
Creapi su imali velik domet. Pronašli su još tornjeva, drugih ostataka Lakrdijaša
kao što su zvijezde Lanca, Vrpca i unutarnje planete Protozvijezde V. Onako usput,
pronašli su Zemlju i prodali joj funkcionalni matriĉni motor u zamjenu za pravo
naseljavanja na Merkuru. Creapi su se već poĉeli osjećati pritisnuto pred
galaktiĉkom tajnom, i već su odavno bili odluĉili da im trebaju i tuĊa mišljenja.
Sedamdeset standardnih godina kasnije, udruţeni tim ljudi i fnoba dešifrirao je
lakrdijaško pismo ĉud- nasto C, jedino od pet razriješenih lakrdijaških pisama.
Postojale su naznake o velikoj civilizaciji, premda je ta rijeĉ bila samo pribliţna, i
nešto što je vjerojatno bila prva pjesma u svemiru.
Svi su geološki dokazi upućivali na starost tornjeva od osam do pet milijuna
godina. Bili su rasporeĊeni više-manje ravnomjerno kroz svjetlosne godine, i
prihvaćali su sve energije, a nisu emitirali ništa.
Creapi su znali da su se primjetno razvili od umjereno inteligentnih salamandera
kakvih ĉetiri milijuna godina ranije, sudeći po osušenim ostacima aluminijskog
polisilikata pronaĊenih na njihovu planetu koji kruţi oko zvijezde 70 Ophiuchis A.
Nisu znali ni za jednu stariju rasu.
Ţivjeli su dugo. Putovali su uz Pipak - njihova je mitologija tumaĉila cijelu
galaksiju kao ogromnog cre- apa, s blještavim truplom zvijezda - sve do oskudnih
zvijezda na rubu. Plovili su niz Pipak do katedrale zvijezda u središtu. Zvijezde su
bile jalöve. Bila su samo dva-tri neobiĉna ispada. Ali općenito govoreći, ţivot je još
uvijek bio samo malo sloţenija kemijska promjena. Tek u mjehurima zvijezda iza
njih su se skupljali svjetovi.
Brzoplete rase bi uţurbano došle do zakljuĉka, moţda kroz dvije-tri stotine
godina. Creapski su umovi, kojih svaki pojedinac ima po tri, bili manje spremni
tako napreĉac zakljuĉivati...
"I do kakvog su zakljuĉka došli?" upita Dom.
"Creapi su moćni, i spori, i temeljiti. Još nisu došli ni do kakvog sakljuĉka.
Traše smisao šivota. Sašto bi šurili?"
"Bernu! Zar nije teorija da su Lakrdijaši oplodili naše zvijezde prije nego što su
- ovaj - otišli? Daj, znaš za to."
Fnob polako kimne. "To je svakako hipotesa na kojoj isgleda radi Institut sa
Lakrdijaše."
Dom se ugrizao za usnicu i otvorio usta da progovori. Hrš-Hgn podigne ruku.
"Sad ćeš pitati sašto. Deĉko, sapamti da od pedeset i dvije rase koliko ih ima u
šivotnim svijesdama, ti, jedan Semljanin -" "Suprotnjanac!"
"Toĉno, Suprotnjanac semaljskog porijekla-mo- šeš samo priblišno rasumjeti
mentalne procese nekih tri ili ĉetiri rase. Sašto bismo se nadali da ćemo shvatiti
Lakrdijaše?"
"Ali Institut jest razumio lakrdijaško ĉudnasto C. To je bio jedan od njihovih
jezika."
"Da, ali pisani jesik je samo sredstvo sa prenošenje informacije, a kad smo
jednom pronašli kljuĉ bilo ga je neobiĉno lako prevesti." "Kako su ga probili?"
"Upotrijebili su jednog pjesnika i jedan poludjeli kompjutor."
Hrš-Hgn je podigao kocku ruţiĉastog silikona koju je bio poklonio Domu,
prošao kroz stranu s indeksom i pokrenuo projekciju. Rijeĉi Oporuke Lakrdijaša
blještavo su se objesile u zraku.

Vi koji stojite pred nama

Mi smo drţali zvijezde na dlanu
Svojih ruku, i zvijezde
Peku. Molimo, budite paţljivi
Kako s njima postupate.
Mi smo otišli ĉekati na svome novom svijetu
Postoji samo jedan
Leţi na tamnoj strani sunca.

***

"Priliĉno derivativno", reĉe Isaac. "A taj zadnji distih je zapravo jedan stih."
"Prisnajem da bolje svuĉi na fnobskom", reĉe Hrš- -Hgn. "Što se ostalog tiĉe,
pa, sigurno većinu toga snaš. S potpuno praktiĉne strane, usijane glave su prestrašile
svako tijelo odgovarajuće veliĉine unutar mjehura, i mnoge isvan njega."
 "Sad smo već stigli do golih kostiju", reĉe Isaac. "Naravno, trebalo bi ukljuĉiti i
sunca, a i same dubine. Premda zvuĉi vjerojatnije da su se Lakrdijaši razvili na
nekom planetu."
"Opće je uvjerenje da je svijet Lakrdijaša prepun
nevjerojatnih ĉudesa", reĉe Hrš-Hgn.
"Sjedeći ovdje unutra teško je steći dojam o dubinama, ali sigurno su dovoljno
velike da se u njih sakrije jedan svijet. Lakrdijaši su moţda imali svijet bez sunca",
reĉe Dom.
"Moguće je to samisliti", sloţi se Hrš-Hgn uljudno.
"Već se netko toga sjetio, ha?" "Otprilike jednom svakih pet godina." "A kako
bi bilo da je nevidljiv?" reĉe Isaac. Dom se nasmijao.
"Mošda", reĉe Hrš-Hgn. "Ĉuo si sa svijesde-duho- ve, Dom?"
"Aha. Tako guste da im ĉak ni gravitacija ne moţe pobjeći."
"Sad, ovo je samo ideja za igru, bacam je na tanjur samo da vidim hoće li je
netko politi majonezom, ali ĉovjek bi mogao cijeli jedan sunĉev sustav opremiti
matriĉnim motorima i baciti ga u meĊusvemir", reĉe Isaac. Dom se krenuo
nasmijati, ali je krajiĉkom oka pogledao Hrš-Hgna.
"To je legenda o suncu rasmetniku", reĉe Hrš-Hgn. "Creapska priĉa s niske
temperature. Da, to bi se moglo napraviti sajedno pedeset godina, us našu trenutnu
stopu tehnološkog rasta. Katalitiĉka snaga ne bi morala biti prevelika. Ali praktiĉna
primjena matriĉnih jednaĉbi cijelu stvar ĉini nemogućom." Ugledao je Domov
zbunjeni izraz. "Vidiš, ne treba ti previše snage da ĉak i velike mase prebacuješ u i is
mećusve- mira."
Hrš-Hgn još je tehniĉkijim jezikom objasnio da je brodski kompjutor ono što je
zbilja vaţno. Budući da je tijelo u meĊusvemiru teoretski svugdje istovremeno i,
ako ga se izbaci nasumce, skoro je sigurno da bi se materijaliziralo u središtu
najbliţeg solarnog tijela, navigacijski matriĉni kompjutor je vrlo neophodan. Mora
biti velik - "svugdje" je veliki volumen koji treba kvantificirati. Što veće tijelo, to
veća mogućnost pogreške, pa tako i to veći kompjutor.
"Suncopas koji nas sad nosi registrirao je trenutni pad u mikroampima da bi
dospio u mećusvemir. To je jedva nešto više od mentalne discipline. Ĉetiri petine
njegovog tijela je primosak ĉija je funkcija preci- sno ga locirati u odnosu na
ĉinjeniĉni universum, us, na svu sreću, taman toliko dodatnog kapaciteta da moše
uraĉunati i dodatnu masu jednog osrednjeg broda.
Da bi se jedna srednja svijesda uspješno provukla kros mećusvemir, trebao bi ti
kompjutor otprilike sto puta veće mase od te svijesde."
"A jedan planet?" upita Dom.
"Grafovi se sastaju kod planeta kao što su Fnobis ili Suprotnjak, malih i gustih.
Mogao bi jedva isvesti tako nešto kad bi isdubio svijet i napunio ga kompjutorima.
Ali to je beskoristan smjer spekuliranja. Ja osobno vjerujem da Lakrdijaši -"
Iluzija.
 Ig je zavijao. Dom je otvorio oĉi i zatreptao. Bio je natopljen znojem. Jedna ga
je ruka boljela.
Na drugom kraju kabine, Hrš-Hgn bio je baĉen poput lutke preko ormarića za
opremu.
"Isaac?"
Robot je pustio drţaĉ koji je išao cijelim putem oko kabine Skoka prednosti.
"Gadno, ha?" upitao je.
"Osjećam se kao da sam upravo dobio po glavi neĉim krupnim, recimo
planetom", reĉe Dom. "Ili bar povećim asteroidom. Što se dogodilo?"
"IzmeĊu zvijezda smo. Izgleda da je suncopas ispao priliĉno nespretno."
Dom je otplutao prema gore, trudeći se da si primiri ţeludac. Koji kao da se
uĉvorio. Glava ga je boljela.
Hrš-Hgn je zastenjao dolazeći k sebi. "Frghsss -" opsovao je.
"Suncopsu?" rekao je Dom u zrak.
Moje isprike. Putovanje prekinuto zbog okolnosti izvan kontrole. Nemir u
meĎusvemirskoj matrici svjeto- kvira. Moramo zakrenuti u činjenični svemir.
Isaac se zalijepio za dubinski radar.
"Još smo nekoliko milijuna kilometara daleko - mora biti da baca prokleto
veliku meĊusvemirsku sjenku. Ne ţuri se. To je stoţac - ajme meni, vidi ti ovo!"
Zabuljili su se u ekran. Na najvećem povećanju, prikazivao je piramidu koja se
varljivo sporo kotrljala kroz svemir, blago svjetlucajući kad bi svjetlo zvijezda
dohvatilo njene uglaĉane površine. Nije bilo moguće ne prepoznati obris tornja
Lakrdijaša.
Dom je doplivao do pilotskog sjedala i zamolio suncopsa da ih povede bliţe. Za
nekoliko minuta bili su udaljeni samo nekoliko kilometara. Toranj je mirno stajao
na pozadini zvijezda koje su se vrtjele poput poludjelog planetarija.
"Institut za prouĉavanje Lakrdijaša plaća nagradu od milijun standarda za
podatke o novim tornjevi- ma", reĉe Dom. "Ţelim ga uhvatiti."
"Rotkve strugane", reĉe Isaac. "Takva masa, s tom brzinom? Za to bi trebalo
dvadeset suncopasa."
Moţe.
"Pa moţemo mu izraĉunati kurs. Postoji i manja nagrada za takvu vrstu
informacije. Mogli bismo je podijeliti na tri dijela."
Četiri dijela.
"Dobro, ĉetiri -"
Dom je ostao bez daha. Nešto tvrdo stisnulo ga je u škripac i stiskalo je sve jaĉe.
Osjećao je brod. Bio je oštro svjestan komplicirane atomske strukture korita.
Mala hrpa deuterija u matriĉnom kompjutoru svjetlucala je kao vještiĉja lopta
preostala od Svinjestrova. Isaac je bio svjetlucanje struja koje su tekle preko
namotane slitinaste ţice, proţet bolesnim osjećajem metaliĉkog vodika. Sun-
copasov mozak pulsirao je mutno ljubiĉasto neodreĊenim polumislima.
 Iza broda, iza uskovitlanog tornja, osjetio je drugi brod. Ĉekao je na njega.
Netko je znao da će proći kroz ovaj prostor. Opet je osjetio metalizirani vodik -
osjećaj robotskoga uma.
Osjetio je nutrinu suncopasova uma. Osjetio je udar kad mu se polje
polariziralo, a toranj je istog ĉasa nestao prema zvijezdama. Naĉas je osjetio bijes u
umu drugog broda. Onda je nestao, izgubljen u bijelom šumu dok je suncopas
zahvalno tonuo u meĊusvemir.
I nešto se blago povuklo iz njegova uma. Imao je vremena za vrlo kratak dojam
gubitka, nepoštene ograniĉenosti na samo pet osjetila... a onda ga je dohvatila
reakcija.
Nije pao, jer nije postojalo "dolje". Ali ostao je obješen, izbezumljen,
osluškujući zbunjene proteste suncopsa. Hrš-Hgn i Isaac buljili su u njega. Onda ga
je fnob njeţno uhvatio jednom košĉatom rukom i povukao ga na leţaj.
"Vidio sam sve", promrmlja Dom. "Nešto je gledalo kroz mene, u tornju je
ĉekao ubojica, znate ..."
"Jasno", promrmlja Hrš-Hgn. "Jasno."
"Vjerujte mi!"
"Jasno."
"Imao je molekularni striper!" poviĉe Dom.
"Nešto je natjeralo suncopsa da se prokleto poţuri odande", prizna Isaac. "Ti?"
Dom je divljaĉki kimnuo, a onda polako doda: "Bar mislim. Ali - ali neposredno
prije toga, vidio sam ... Hoćete li mi povjerovati da sam vidio vjerojatnosti? Vidio
sam kako nas je raznio taj striper. Ali to je bilo u drugom univerzumu. U ovom smo
pobjegli. Bemu, ne mogu to opisati. Nemamo rijeĉi za to!"

6
"Temeljito smo promislili o ovom sluĉaju. Narav- no, nemamo nikakva
prigovora ĉisto geofiziĉkim iz- vještajima koji su pred nama. Primjećujemo kako je
taj svijet, poznat pod imenom Prva Sirijska Banka, planet s promjerom od jedanaest
tisuća kilometara i korom koja se gotovo u potpunosti sastoji od kristala silicija i
nekih pridruţenih elemenata. TakoĊer smo ĉuli i neke predivne dokaze od dr. Ala
Putachiquea sa Zemlje, ĉiji je smisao bio kako su bileniji zemljotresa i tako dalje
uzrokovali stvaranje milijardi tranzistor- skih ĉvorišta unutar te kore, stvarajući
prirodnim putem najveći kompjutor u galaksiji. Naravno, svjesni smo kako većina
ljudskih i skoroljudskih rasa Banku već godinama koristi za raĉunovodstvene
usluge i pohranu razliĉitih informacija, te da je ona sluţbeni rizniĉar Zvjezdane
gospodarske komore.
Aplikant je zatraţio legalizaciju svoga ljudskog statusa. Ţeli da mu se dodijeli
status ţivog bića. Je li Banka ţiva? Ni po kojoj definiciji. Bar su nam tako rekli.
Ali mi se s time ne slaţemo. Banka danas nije u stanju biti i fiziĉki ovdje, s
obzirom na Rocheove granice, ali ova Komora je dugo razgovarala s njim. Pred kraj
ovog neobiĉnog interludijä jedan moj kolega sa
Zemlje stavio je primjedbu koja, koliko sam shvatio, dolazi iz neke vrste kazališne
zabave, govoreći o tome kako se ĉini nepoštenim da obiĉan virus ima ţivot, dok ga
Banka nema.
Nigdje nismo pronašli izrijekom naznaĉeno kako cijeli jedan svijet ne moţe
dobiti status ţivog bića, pa ĉak i ljudskog bića. Moţda je to pomalo neobiĉno, ili
malo neregularno. Svejedno, neka bude zabiljeţeno da Prvu Sirijsku Banku
proglašavamo ne samo ţivim, već i vlasnikom dovoljno naprednog pogleda na
svijet da ga se moţe nazvati ljudskim bićem. I neka mu se orbita nikad ne smanji."
Njegova Krznatost CrAAgh 456°, Posrednik, Zvjezdana komora, 2104. (Vidi
takoĊer: Ţivot: Pravna definicija, autor Njegova Krznatost 456°.)

Dom se zavukao u kabinu i priĉekao minutu prije nego što je bacio pogled kroz
kristalno ĉistu ploĉu na vratima. U središnjoj dvorani bilo je nekih dvije-tri tisuće
ljudi, ali ĉinilo se da ga nitko nije primijetio.
Pred njim je bio crni kristalni zid, prekriven bezbrojnim toĉkicama crvenog
svjetla. Gusto su se okupile oko jednostavnog bakrenog diska, postavljenog u
ravnini s kristalom. Zazujao je i rekao: "Molim, recite što trebate."
Dom se opustio.
"Jeste li vi Banka?" upita.
"Ne, gospodine, ja sam Šalter, samo relativno jednostavna servo-mehaniĉka
podjedinica."
"Oh, dobro. Onda, molim vas, prenesite sedamnaest standarda na rasni raĉun
suncopasa", rekao je, dok su nevidljive oĉi taktiĉno provjeravale tragove njegovih
mreţnica, boju glasa, strukturu DNK i zube.
"Transakcija izvršena."
"I htio bih Institut za Lakrdijaše obavijestiti da sam pronašao još jednu
graĊevinu Lakrdijaša, s opisom i poloţajem prema bilješkama."
Stavio je kopiju dnevnika iz Skoka prednosti u otvor ispod diska.
"Nagrada će biti isplaćena nakon provjere."
 Dom se pitao je li i ubojica koji se skrivao kod tornja isto tako prijavio otkriće.
Znao je da je tamo bio ubojica. Negdje u ukupnosti svega postojao je univerzum u
kome je Dom Sabalos bio mrtav. Ali, naravno, bit će mnogo takvih univerzuma.
Prema v-mate- matici, postojao je bar po jedan univerzum za svaku vjerojatnost, pa
ĉak i onu nezamislivu.
"Jeste li završili s poslom?" upita disk.
Dom se namrštio. Bila je to njegova prva posjeta Banci, premda mu je to
sluţbeno bio i kum. Banka mu je slao ĉestitke kod odgovarajućih ceremonija, kao
npr. za manje roĊendane na dvadesetosmini godine, i male, zanimljive poklone kao
što su bile gravitacijske sandale koje je još uvijek imao na sebi. Darovi su davali
naslutiti promišljenu osobu. Same ĉestitke nisu govorile ništa, osim što su obiĉno
bile potpisane velikim slovima, visokim pismom Creapi IV, omiljenim kod
višeruĉnih kaligrafa-amatera. Problem je bio sad uspostaviti kontakt.
"Ja sam Dom Sabalos, Bankino kumĉe. Volio bih ga vidjeti."
"Trebate se samo ogledati, gospodine." Stroj je mislio ozbiljno. Dom je shvatio
da nije opremljena za shvaćanje figurativnog izraţavanja.
"Mislio sam da se ţelim susresti s njim, razgovarati s njegovim, ovaj, sjedištem
svijesti."
Nastala je stanka. Konaĉno disk reĉe: "U redu, gos-podine, vidjet ću što se moţe
uĉiniti."
Dom je ţurno izašao iz kabine. Hrš-Hgn se sumnjiĉavo skrivao iza sjajnog stupa
od germanija koji se uzdizao osamsto metara iznad poploĉanoga poda špilje.
Sljedeća osnovna stvar bila je svjeţa odjeća, pa zatim pravi obrok - bilo je neĉeg
čudno nedovoljnog u rekonstruiranim molekulama brodske automatske kuhinje.
Prošao je kraj skupine srednjih creapa i zaustavio taksi.
Glavna špilja Prve Sirijske Banke bila je dovoljno velika da joj treba
sofisticirani sustav upravljanja vremenom kako bi se sprijeĉilo stvaranje olujnih
oblaka. Taksi se uzdigao s napuĉenog poda i brzo si pronašao put meĊu
svjetlucavim stupovima s kabinama pri dnu. Crvene toĉke spajanja sjajile su
posvuda. Prsten statiĉkog elektriciteta bi povremeno prasnuo uz neki stup i
ţivopisno bljesnuo u izmaglicu koja je mirisala na ozon. A vreo suh zrak zujao je
milijunima glasova, osjet više nego zvuk, dok je novac razgovarao s novcem preko
svjetlosnih godina.
Zapravo, pomislio je Dom, sve je izgledalo kao neka rana zamisao o Paklu. S
turistima. Sasvim sigurno, neki od turista bi se lijepo uklopili u taj koncept.
U jednoj od podšpilja, robotski krojaĉ opremio ga je anonimnim sivim brodskim
odijelom, one vrste koja se nosi na svakom zemaljsko-ljudskom svijetu. Osim toga,
kupio je i kockaš, kaput koji je s unutarnje strane bio isprugan ljubiĉasto, naranĉasto
i ţuto, i nadao se da će promatraĉi povjerovati da doista i jest onakav kakvim se ĉini
- kao ološ s nekog zaostalog planeta, lik iz viceva, zabuljeni kolonist s ruba koji
govori kroz nos, ima loše navike i dţepove pune rijetkih primjeraka tla.
Okrenuo se i kritiĉki zagledao u Hrš-Hgna, koji je stajao i promatrao ga u
starinskoj ceremonijalnoj odjeći beta-muţjaka.
"Ne bi li mogao nositi nešto malo ţivahnije? Neki fnobi to rade. Radije bih da
nisi upadljiv."
Hrš-Hgn nervozno je ustuknuo i stisnuo svoju halju.
"Je li to protuzakonito? Mislim, hoće li narušiti neki seksualni običaj? Ako je
tako, naravno, ja -"
"Nije to baš tako. Ali snaš, ne vjerujem da bih mogao dobro odglumiti alfu, oni
su upadljiviji, više su ratniĉki, manje su skloni intelektualnim naporima ..."
Na Domovu zapovijed, mali robot je odjenuo fno- ba u sloţenu togu od teškog
plavog i maslinastozele- nog tkanja, protkanu mrljicama srebra. Ĉurski noţ toĉno
dvaput dulji od onog koji je Hrš-Hgn prije nosio visio je na ukrašenom pojasu.
"Ako me neki alfa isasove, neću se baš iskasati."
"Svejedno, izgledaš drugaĉije." Platio je robotu i izašli su zajedno, dok je
Hrš-Hgn hrabro pokušavao hodati junaĉki.
Blagovaonica za umjerene oblike ţivota u hotelu Grand, jedinom mjestu gdje se
na Banci moglo odsjesti, ĉinila se gotovo jednako velikom kao i glavna špilja, a bila
je i impresivnija jer se veliĉina odreĊivala ljudskim mjerilima. Duga špilja bila je
ispunjena grmljavinom gladi koja se taţi, odisala je aromama mnogih hrana i
narkotika, i sve u svemu bila je još sliĉnija paklu nego glavna špilja.
 Dom je pronašao dva mjesta za stolom u ljudskom dijelu. Dvije prethodne
mušterije, krupni Zemljanin lica izbrazdanog oţiljcima od dvoboja i mali, otrcan
robot klase jedan, kimnuli su Domu dok su prolazili kraj njih.
"Posnaš ih?" upitao je Hrš-Hgn dok su sjedali.
"Ne da se toga sjećam", reĉe Dom. "Ima u njima neĉeg ĉudnog. On je djelovao
kao bogataš. Što radi s obiĉnom klasom jedan?"
"Jedna od malih ţivotnih tajni", reĉe fnob.
Pojeli su u tišini. Ĉovjek koji je jeo pokraj Doma energiĉno mu je u rebra
zabadao košĉati lakat. Bio je to neki mladi drosk, koji je podigao pogled, pseće se
iskezio Domu i opet se posvetio svome tanjuru. Dom je pazio da sluĉajno ne
pogleda što to jede.
S druge strane, jedna skupina ţenskih fnoba iz grupe Dugi Oblak piskavo se
svaĊala. Iza njih je bio pinealni ĉovjek koji je nad svojom zdjelom riţe izvodio
sloţeni ritual hrane s Trećeg Oka.
Dom je naruĉio ribu i kruh. Hrš-Hgn je uzeo gulaš od gljiva.
Konobar klase dva dobrundao je s njihovim raĉunom i taktiĉno odredio
Domovu kreditnu sposobnost kod Banke.
"Zadrţite i desetinu standarda za sebe", doda Dom.
"Puno vam hvala, gospodine", reĉe stroj. Ljubazno je dodao: "Oduvijek sam
imao veliko poštovanje za lijeve ljude, gospodine."
"Tko kaţe da sam sa Suprotnjaka?" Dom je pokušao spustiti glas. Nekoliko
fnoba se osvrnulo. Ali robot se otkotrljao dalje.
"Tvoje lice", reĉe Hrš-Hgn jednostavno.
Dom je posegnuo prema svome licu, a onda ugleda svoju ruku. Zelenkasti ton
slusluzi. Naravno, koristio se i na drugim svjetovima, u iznimnim okolnostima - i uz
striktne provjere - ali to nije imalo nikakve veze. U popularnoj mitologiji, svaki
zeleni ĉovjek dolazio je sa Suprotnjaka.
"Mislim da se ne moraš previše truditi", rekao je fnob dok su izlazili. "Tko god
bio taj ubojica, sumnjam da će ga prerušavanje savarati. Koristi se matematikom
vjerojatnosti da svaki put bude na pravom mjestu u pravom trenutku."
 "Dosad još nije uspio. Sjećaš se što se dogodilo kod tornja?"
"Nemoj se kladiti u to."
Mali dvokotaĉni robot klase jedan dokoturao se do njih i povukao Doma za
ogrtaĉ.
"Lorde Sabalos, Banka će vas sad primiti. Slijedite me."
Otkotrljao se na svojim zrakom ispunjenim gumama. Slijedili su ga umjerenim
korakom.
Dom se ogledao oko sebe i nije ni pokušao sakriti svoju zadivljenost. Već se i
bez glume poĉeo osjećati kao seljo. Dovoljno je rijetko inaĉe odlazio iz sustava
Vidi-Zašto, ali je ipak ĉvrsto zatvorio usta kad je shvatio da su mu širom otvorena.
Glavna špilja otvorila se blizu Sjeverne umjerene pukotine, kao posljedica
prastarog kompjutorskog potresa koji je dvije hrpe silicija veliĉine kontinenata
tresnuo jednu o drugu i stvorio nekoliko kvintilijuna vaţnih spojeva. To se dogodilo
dok je Zemlja još bila pokrivena lavom. Povjesniĉari su pretpostavljali da je upravo
to bio poĉetak svijesti Banke; kolosalan, udarni trenutak izmeĊu mrtve
piezoelektriĉne stijene i samosvijesti. o tome je, kao i o mnogim drugim stvarima
koje su se doticale njegove osobne povijesti, Banka šutio.
Robot ih je poveo uz plitak uspon uz Pukotinu i u jedan pokrajnji tunel isklesan
u ţivoj - pošteno reĉeno - stijeni. Ovdje su toĉkice bile guste i skupljene.
Otvorila su se jedna stisnuta vrata. Ušli su.
"DOME! SAMO UĐI!"
Prostorija je bila mala i jarko osvijetljena. Debeli sagovi pokrivali su pod, a u
kutu je stajala krupna palma u tegli. Uz dalji zid nalazio se radni stol, jednostavno
opremljen. Iza njega je sjedio robot. Uklonjena mu je većina vanjske oplate,
ukljuĉujući i glavu, i bio je naĉiĉkan dodatnom opremom. Uţad kablova povezivala
ga je sa zidom. Pušio je cigaru kroz jednu cijev.
"A POZDRAVLJAM I TEBE, HRŠ-HGN."
Dom se zabuljio u cigaru.
"NE, PRVENSTVENO KAO AFEKTACIJA", reĉe Banka. "POSTOJI I
ODREĐEN UŢITAK OSJETILA, ZNAŠ. A I POMAŢE DA SE OPUSTE NEKI
MOJI NERVOZNIJI POSJETITELJI. ROBOT JE HUMANOIDAN. KAD UZ TO
JOŠ I PUŠI CIGARU, S NJIM JE ZNATNO LAKŠE RAZGOVARATI NEGO S -"
"Kompjutorom veliĉine planeta?" predloţi Dom. "Kako je, kume."
"NADAM SE DA TI JE OBITELJ DOBRO."
"Priliĉno dobro, bar su bili kad sam otišao sa Su- protnjaka", reĉe Dom. "Lijepo
od tebe što si nas primio."
"NEMA PROBLEMA. UVIJEK IMAM VREMENA ZA SVOJU KUMĈAD.
A HRŠ-HGN JE, NARAVNO, JEDAN OD PERSPEKTIVNIJIH AMATERSKIH
PROUĈAVATELJA TAJNE LAKRDIJA- ŠA."
Hrš-Hgn otmjeno kimne.
"Kumĉad?" upitao je Dom, zaintrigiran usprkos sebi. "Ja ... ovaj ... mislio sam
da sam ja jedini."
"IMAM IH NEKOLIKO TISUĆA. SVIĐA MI SE PROMATRATI IH KAKO
RASTU I NAPREDUJU KROZ UNVERZUM. A SADA, DOME, ONO ŠTO SI
ME NEDVOJBENO DOŠAO PITATI."
Crvena svjetla u zidu su bljesnula.
"GOVORIM O POKUŠAJIMA TVOGA UBOJSTVA, PREDSKAZANJIMA
TVOGA OCA, I TVOJOJ TRENUTNOJ POTRAZI. PRVO, NEUSPJELA
UMORSTVA."
Dom je ispriĉao svoju priĉu. Povremeno bi se jaĉina svjetla promijenila.
Konaĉno je robot spustio cigaru i Banka progovori.
"POSTOJI, TO TI JE JASNO, JEDNA UTJEŠNA STVAR. TI SU POKUŠAJI
PROPALI. TO NAGOVJEŠĆUJE NESPOSOBNA AGENTA."
Dom se zavalio u sjedalu. "Da, ali neuspjesi nisu bili - hoću reći, nisu bili
prirodni. Nešto bi se dogodilo. Osjećam se kao lutka u tstameu, kao da me dvojica
igraĉa pomiĉu uokolo samo da bih ispunio neko pre- dskazanje."
"ALI SPREMNO SI SE ZAPUTIO PRONAĆI SVIJET LAKRDIJAŠ A, BEZ
IKAKVOG PROMIŠLJANJA."
 Pokušao je smisliti pametan odgovor. Nije ga bilo. Zašto je bio tako spreman?
Bio je uplašen, toĉno, i htio je pobjeći. Bila je tu i većina galaksije, koju nije još
vidio. Bila je to i avantura. Ali morao je priznati da je u tome bilo još nešto.
"U tom trenutku se ĉinilo ispravno. Ne mogu objasniti zašto", rekao je
jednostavno.
"PRIHVATIO SI SUDBINU. FNOB BI REKAO 'BATER'. FILOZOFSKI
NASTROJEN DROSK BI REKAO DA SI ĈUO DANAŠNJI ODJEK SUTRAŠ-
NJIH KRIKOVA. POSTUPIO SI IZ NESVJESNOG PREDZNANJA."
Domova se košulja pomakla i ig je glavom izvirio van i zatreptao na svjetlu.
"ŠTO SE TIĈE SUPROTNJAKA, NE VIDIM NIKAKVA RAZLOGA ZAŠTO
BI TE NETKO UBIO. ŠTO SE TIĈE VIŠEG PLANETARNOG MANAGE-
MENTA, U GALAKSIJI IMA I PUNO GORIH.
NEKOLIKO SAM SEKUNDI ZA TEBE VRTIO PROGRAM
VJEROJATNOSTI. IZGLEDA DA ĆEŠ OTKRITI SVIJET LAKRDIJAŠA. E,
SAD, POSTOJI
JEDNO OPĆE UVJERENJE DA INSTITUT ZA LAKRDIJAŠE TRAŢI I UBIJA
SVE ZA KOJE SE PRED- SKAŢE DA BI MOGLI OTKRITI SVIJET LAKR-
DIJAŠA. ALI TO SU SAMO PRETPOSTAVKE."
Iza Doma, Hrš-Hgn je tiho siknuo.
"KAO DA NISI IZNENAĐEN."
Osjetio je fnobove oĉi veliĉine tanjura za juhu na sebi dok je oprezno
odgovarao: "Znam da ću otkriti svijet Lakrdijaša. Znao sam to kad je moj otac to
rekao. Ja ... osjećam kako stvari padaju na mjesto. Otkrit ću svijet Lakrdijaša. Zato
sam krenuo. To je najvaţnija stvar koju moram uĉiniti. Nitko me ne moţe zausta-
viti."
Bio je iznenaĊen što ĉuje svoj glas. Ali sad je osjećao kako mu se uvjerenost
udobno ugnijezdila u mozgu.
A onda je uvjerenost izblijedjela poput sna. Ostavila ga je otvorenih usta, svog
crvenog. Osjetio je Hrš- -Hgnovu ruku na svome ramenu. Ig je pogledao gore,
prema njemu, nagnute glave.
Nekoliko sekundi robotova je glasovna kutija ispuštala samo tiho statiĉko
zujanje. Onda Banka progovori blago, tišim glasom.
 "NEMOJ SE ŢIVOTOM KLADITI NA UVJERENJE, DOM. ĈUVAJ SE
OTPADA."
Hrš-Hgn se nagnuo naprijed. Glasom malo snaţnijim nego što je bilo
neophodno, rekao je: "Rasum govori da bi svijet Lakrdijaša već bio pronaćen da po-
stoji u šivotnom krugu. Snam sa jedan mit koji kaše kako šive u jezgri Procyona,
gdje ĉak ni creapi ne mogu. Što kašeš na to?"
"ZAPRAVO, ZANIMALA ME TEORIJA KOJU SI IZNIO U SVOJOJ
ZADNJOJ KOCKI."
"Tvoja teorija, Hrš?" reĉe Dom. "Nisi mi rekao!"
"Prekinuo nas je onaj toranj, sjećaš se?"
"JAKO ZGODNA EKSTRAPOLACIJA FRAZE 'TAMNA STRANA
SUNCA'. ZAHTIJEVALA BI DA SE PRONAĐE BINARNA ZVIJEZDA TIPA
EPSILON AURIGAE", objasni Banka.
Tri minute kasnije, Dom je rekao: "Shvaćam zamisao. A creapi koriste sunĉane
splavi na nekim zvijezdama."
"TO JE DEFINITIVNO JEDINI SLUĈAJ KAD SUNCE IMA TAMNU
STRANU. POSTOJE, MEĐUTIM, MNOGI BINARNI SUSTAVI TOGA TIPA, I
SUSTAVNO BI PRETRAŢIVANJE ODNIJELO PUNO VREMENA."
"Pretpostavljam da se ne slašeš s mojom sugestijom?" reĉe Hrš-Hgn zamišljeno.
"HVALIM JE KAO MAŠTOVITO RAZMIŠLJANJE NAJVIŠE RAZINE",
izjavi Banka oprezno.
"Je li istina da su tebi Lakrdijaši pomogli da se rasviješ, kako kašu legende?"
"NE ODGOVARAM NA INTIMNA PITANJA. POSTOJI JEDAN FAKTOR
O KOJEM BISTE MOGLI RAZMISLITI. ZAŠTO NE BISTE NA DOMU
PROVELI PROŠIRENI SET JEDNADŢBI I TOĈNO OTKRILI KAD I GDJE ON
DOLAZI DO SVOGA
OTKRIĆA? UPRAVO SAM PROVEO ANALIZU POLAZEĆI OD
PARAMETARA POSTOJANJA SVIJETA LAKRDIJAŠA I NJEGOVO
NADOLAZEĆE OTKRIVANJE. USTANOVIO SAM DA DOLAZIM NA
SLJEDEĆI MANTRUM:
 ncreg8

(bRf) (nultad) E YY -' (=) 56::: nultad

tt:
al

"OVO JE SAMO DISTILAT PRVE APROKSIMACIJE."

Hrš-Hgn je izvadio notnu kocku iz svoje male torbe i pozorno se zagledao u nju.
"Koju vrijednost daješ ĉinjeniĉnom?" upita.
"Ae(d) U UOBIĈAJENOJ SUB-LUNAROVOJ MATRICI."
"Onda to rezultira skoro savršeno kolabiranim poljem unutar sljedećih dvadeset
i sedam dana."
"IZVRSNO. NISAM ZNAO DA SU FNOBI DOBRI U VIŠOJ
VJEROJATNOSTI."
"To je, snaš, u skladu s našim pogledom na svijet."
Dom je odlutao do palme u tegli i nehajno se igrao listom. Pomakao se pod
njegovim dodirom, odajući se kao vegetativni mjenjaĉ oblika s Patlidţana. Brzo ga
je pustio i pogladio iga.
"Ni izdaleka ne shvaćam", rekao je bezizraţajno. "Meni to zvuĉi kao Ţargon."
"ŢARGON?"
Hrš-Hgn se okrenuo Banci. "Besmislice", objasnio je. "Po sadhimistiĉkoj
tradiciji, Bog je ismislio Šargon da sprijeĉi prve pokušaje mećusvjesdanog pu-
tovanja. Da sprijeĉi snanstvenike da se mećusobno rasumiju, shvaćaš. Vidjet ćeš da
ga se spominje u Novijem savjetu."
Toĉkice svjetla otplivale su u novi poloţaj. Robotski je produţetak ispustio
mehaniĉki štucaj.
"AH, DA. KAKO ŠIRIMO SVOJE KRUGOVE, MANJE BITNE
INFORMACIJE ... ZNATE KAKO JE."
 Lakrdijaši se nisu pojavljivali u v-matematici. Bilo je kao da nisu ni postojali.
V-matematika nije nudila nikakvo objašnjenje za tornjeve i druge predmete. Gdje
god su Lakrdijaši prošli, ostavili su sjenu u jednadţbama.
Domova budućnost bila je sigurna još dvadeset i sedam standardnih dana.
"To je nešto ĉemu se ĉovjek moţe veseliti", reĉe Dom. "Kako bi bilo da mi još
date i neku naznaku gdje je to?"
"SVAKO NASTANJENO TIJELO U KRUGU ŢIVOTA TEMELJITO JE
ISTRAŢENO. SUGERIRAO BIH KAKO JE PLODNO POLJE ZA ISTRAŢI-
VANJE TVOJ VLASTITI UM. MEĐUTIM, MOŢDA
BI HTIO POSJETITI I ONOG KOJI ŢIVI NA VRPCI. ON JE STAR. ON JE
SUSREO LAKRDIJAŠE."
"Ali na Vrpci nema niĉeg osim suncopasa - dokazano je da se tamo ne moţe
razviti viši oblik ţivota."
"VEĆ SAM PREVIŠE REKAO."
"Pa, hoćeš li se pozabaviti problemom moga ubojice?"
Banka zastane. "DA."
"Naplati to s mog privatnog raĉuna."
"TAKO ĆU UĈINITI. ŠTETA ŠTO NISI OVAMO STIGAO MALO RANIJE.
OVDJE JE BIO NAJVEĆI AUTORITET ZA LAKRDIJAŠE, I SIGURNO
NAJPRODORNIJI UM U GALAKSIJI."
Atmosfera je postala primjetno toplija. Dom se opustio. Ali Banka je svejedno
nešto skrivao.
"Mislio sam da si ti najprodorniji um u galaksiji."
"TO JE UOBIĈAJENA POGREŠKA. NA ŢALOST, NISAM NIŠTA
INTELIGENTNIJI NEGO OBIĈAN CREAP, ILI LJUDSKI GENIJ. MOJA VE-
LIĈINA DIKTIRA, DA TAKO KAŢEMO, ŠIRINU INTELIGENCIJE PRIJE
NEGO VISINU. GOVORIO SAM O CHARLESU SUB-LUNARU."
"Pjesnik, polimatematiĉar, plaćenik", citirao je Dom. "Je li on bio onaj ĉovjek
kojeg sam vidio u hotelu? S oţiljcima, i s nekakvim starim robotom klase jedan?"
 "ON NE DOPUŠTA DA MU SE OBJAVI SLIKA", reĉe Banka, s natruhom
smijeha u glasu.
"Aha. Već sam poĉeo shvaćati. Mislim da ga nisam sluĉajno vidio. Ĉinilo mi se
da me prepoznao. Djelovao je priliĉno samozadovoljno, pa ..."
"DOM, ZATO ŠTO SI MI KUMĈE, OTKRIT ĆU TI JEDNU ĈINJENICU.
TVOJA BAKA JE OVOG ĈASA U ORBITI NAD NAMA, I ZAHTIJEVA DO-
ZVOLU ZA SLIJETANJE."
Jedan ekran kraj robotove ruke s bljeskom je ţivnuo i Dom je ugledao poznati
oblik bakine privatne PUBOS5 laĊe Pijan od beskraja kako pluta naspram zvijezda.
"UPRAVO ME NAZVALA, CITIRAM, 'BOLESNOM HRPOM KAMENA'."
"Nisam siguran da se ţelim susresti s njom", reĉe Dom.
"Ne šelim ni ja, tako mi svega!"
"OVO BI MOGLO BITI UZBUDLJIVO." Jedna ploĉa u kamenom zidu
škriputavo klizne u stranu. "OVO JE KANAL ZA INSPEKCIJE. IZAĐITE OVU-
DA. KAMO ĆETE OTIĆI KAD ME NAPUSTITE?"
"Do Vrpce, dakle, da vidimo tu staru osobu."
"STARU KAO BREGOVI, STARU ..." Banka je zastao. Nije bilo zvuka, ali
Dom je dobio izrazit dojam da se smije. " ... KAO MORE. BJEŢITE!"

Uzmite creape.
Uzmite ih kao Lakrdijaše. Bila je to stara teorija.
Oni su bili stara rasa, i bili su prilagodljivi. U doslovnom smislu.
Jednom davno postojala je samo jedna vrsta crea- pa, silicijsko-kisiĉni creapi
niskog stupnja, koji su ţivjeli u barbarstvu i otopljenim sulfatima fosfora na jednom
malom svijetu koji se skutrio uz vatru jedne od 70 zvijezda Ophiuchisa. Sedamnaest
svjetlosnih godina daleko, neki natprosjeĉno pametan majmun razmišljao je o
potencijalu udaranja kamenom o kamen.

5
Puno Brţe Od Svjetlosti; aluzija na AFAL brodove (Almost as Fast As Light) koji se pojavljuju kod autorice Ursule LeGuin i kreću se brzinom bliskom
brzini svjetlosti.
 Creapi su bili ljubazni, strpljivi, i silno znatiţeljni. Bili su takoĊer i patološki
ponizni. Kad su se proširili u svemir, promijenili su creape da se prilagode situaciji.

Pola milijuna godina manipulacije genima i radikalnog restrukturiranja

molekula proizvelo je creape srednjeg stupnja, zasnovane na silicij sko-ugljiĉnoj
vezi, dinamiĉnu vrstu koja je sasvim sretno ţivjela na 500°. Ubrzo poslije toga
kotlovi su stabilizirali i sloţene aluminijsko-silicijske polimere visokih stupnjeva,
onih koji su povremeno svoje splavi vozili na hladnijim zvijezdama.
Postojali su i drugi, ukljuĉujući ĉak i boronsku podvrstu. Gdje god je neka
zvijezda zagrijala stijenu iznad toĉke taljenja lima, našao bi se neki creap da se kupa
u njezinu sjaju.
Creapi su imali dugu povijest. Traţili su znanje kao što su druge, hladnije
ţivotinje traţile divljaĉ. Bili su ljubazni, i pristojni u svome ponašanju. Lako su se
druţili sa svima. Ţivjeli su u vrelini, ali bez seksa.
Domu se svidjela Hrš-Hgnova teorija.
U galaksiji ima mnogo binarnih sustava. I ĉesto se radi o neujednaĉenu paru,
jedna zvijezda malena, gusta i vrela, druga ogromna i crvena. Na crvenim zvi-
jezdama postoji i dan, samo povremeno. A postoji i noć, na onoj polutki na kojoj
sjajnija zvijezda ne svijetli. Tama? Na suncu tama moţe postojati samo u usporedbi
s neĉim drugim.
I na tom suncu ţive Lakrdijaši. Oni bi ... morali biti poput creapa, oklopljenih
tijela. Ogromne splavi poloţene na omotaĉ vreline bi svakako morale imati zaštitu.
Prije nego što su creapi otkrili matriĉni pogon, njihove su splavi lebdjele na
silaznim strujama oksidiranog ţeljeza, ali Lakrdijaši su sigurno bili još domišljatiji
... rasa koja je zaplela zvijezde Lanca mora biti domišljata.
Pogon ne bi bio problem. Sasvim dovoljno snage bi bilo zaista blizu ... ali to je
samo teorija ...
Uzmite ljude. Lakrdijaši su prestali graditi svoje ĉudne graĊevine davno prije
nego što je ĉovjek ustao, brat majmuna, ali tko zna odakle su došli ljudi? A ljudi su
prilagodljivi, ili se mogu sami prilagoditi. Prošlo je tisuću godina kolonizacije. Sad
su ljeviĉari sa Su- protnjaka obdareni kao noć crnom koţom, nemaju kosu, otporni
su na rak koţe i imaju oĉi prilagoĊene ul- traljubiĉastom svjetlu. A ĉistom
sluĉajnošću, polovica ih je još i ljevoruka. Na Terra Novae, ljudi su ĉvrste grade i
imaju dva srca. Pinealci su bliţi fnobima nego drugim ljudima. Ljudi s Vritnjaka
ţive u stanju trajnog rata. Patlidţanci su naprosto ĉudni, i nervozni, i vegetarijanci,
zelenih zubi i trnja. A ĉovjek je, osim toga, mora se priznati, i vrsta koja uţiva u
spomenicima veliĉine planeta. Zar nisu i vodeći struĉnjaci za Lakrdijaše ljudi?
Ţliĉnjaci su mogli biti Lakrdijaši. Jednako mnogo artefakata pronaĊeno je i na
hladnim i na toplim svjetovima, a tamna strana sun^a dobiva novo znaĉenje u
udaljenim orbitama. Stranovjetraši, tarkvinci, kukuljica, dvije evolucije searda... svi
su oni mogli biti Lakrdijaši.
Negdje postoji svijet Lakrdijaša. Ta je legenda postojala tako dugo da nije bila
otvorena sumnji. Negdje, ĉekajući, sjede tajne Tornjeva, strojevi koji su napravili
zvijezde Lanca, prijenos bez frikcije, smisao univerzuma.

Toĉkice svjetla bacale su blijedo svjetlo niz tunel. Dom je ţurio naprijed,
jurnuvši oko malog robota na kotaĉima koji je provjeravao jednu spojnu kutiju.
Upali su u jednu špilju, a Hrš-Hgn se zabuljio u zasjenjen stroj koji se nadnosio
nad njima. Gurnuo je Doma i pokazao rukom prema gore.
"Snaš li što je to?" siknuo je.
"To je matriĉni motor", reĉe Dom. "Veliĉine za ratni brod. Banka ima i vlastite
brodove, zar ne?"
"Mislim da nema."
Robot na kotaĉima zakoĉio je tik pred njima. Ispruţio je podstavljenu ruku i
bezuspješno ih pokušao gurkati. Poţurili su dalje.
Tunel je vodio u špilju koja se spajala s glavnom dvoranom. Bila je prepuna
ljudi kao i obiĉno. Ulaz u parkiralište bio je s druge strane.
Podijelili su se. Dom je izbjegavao grupe, pogledom traţeći Suprotnjaĉke
robote. Hrš-Hgn je ukoĉeno stupao onim što se na Fnobisu smatralo konspirativnim
hodom.
 Dom je dospio na polovicu blistavog poda kad ga je ugledala Joan koja je
ulazila u dvoranu s po tri robota osiguranja sa svake strane. Ĉinilo se da se nadno- si
nad njih. Djelovala je odluĉno.
Sagnuo se i ustuknuo, a jedna mu je ruka dohvatila rame. Naglo se okrenuo.
Ĉovjek se smješkao. Na tom je licu smiješak djelovao nespretno.
Vidio je plavu halju i tešku traku zlata oko vrata, i Dom se sjetio. Pokušao je
ustuknuti, ali ruka je krenula za njim. Bio je to onaj ĉovjek s proslave.
"Molim, ne boj se." Dom se promeškoljio pod stiskom. Nastalo je komešanje i
ruka je odletjela s njegovog ramena, s igovim poput igle oštrim zubima za- bijenim
u prst. Ali ĉovjek nije zavrištao, premda mu je lice problijedjelo. Dom je koraknuo
unatrag, u zagrljaj jednog robota.
Vinuo se u zrak. Strogo reĉeno, letenje unutar Banke nije bilo dozvoljeno. Samo
se nadao da se Banka neće umiješati.
Sandale su bile izgraĊene za jednog, premda su mogle raditi i u snaţnim
gravitacijskim poljima. Ispod njih, dva druga robota prazno su zurila prema gore, a
s druge strane, još dvojica su opkolila Hrš-Hgna.
Bilo je neĉeg jezovito mirnog u vertikalnom letu. Mrmor gomile je ostao pod
njim, ostavljajući samo podlogu Banĉine grmljavine. Zagledao se u robotove
mnogostrane oĉi, u kojima se odraţavao efekt korone s okolnih stupova.
"Ti si klasa dva, zar ne?" upitao je.
"Tako je, gospodine", reĉe robot.
"Jesi li opremljen bilo kakvom motivacijom za osobnu sigurnost?"
"Ne, gospodine." Robot baci pogled prema dolje. "Na ţalost."
Dom je lupio petama i krenuo ponirati. Trideset metara iznad poda okrenuo se i
osjetio kako mu se košulja rasparala kad je robot izgubio zahvat. Nastavio je padati
u dugom luku koji je naglo završio u blistavom stupu germanija. Vidio se bljesak i
kiša vrelih kapi.
Dva druga robota dizala su se s poda na dizalnim trakama. Dom je jurnuo prema
gore, vrtoglavo, promatrajući udaljeni strop kako raste. Bio je prepun crnih toĉkica.
Tek kad se pribliţio shvatio je da su to špilje.
 Blizu krova je bilo vruće. Zrak je buĉno jurio u špilje i Dom je poletio zajedno s
njim, jer nije imao izbora. Plivao je na vrtlogu toplog zraka koji ga je bacakao dok je
grmio kroz tunel.
I preko pakla.
Na nekoliko je sekundi mogao virnuti dolje, prije nego što ga je uhvatio pakleni
vjetar.
Ponijelo ga je u kilometar i pol širok ventilacijski odvod. MeĊu njegovim
nogama, zidovi su se suţavali, kilometar za kilometrom, na kraju osvijetljeni bijelo
uţarenim okom. Grmljavina se kotrljala odvodom. Zvuĉalo je kao tandrkanje
udaljenih, moćnih motora. A vrelina se mogla opipati, osjetiti, kao ĉekić. Uhvatila
ga je kao list i ispalila kao metak.
Dom se iskotrljao iz odvoda i prema zvijezdama, lebdeći na valu
superzagrijanoga zraka. Noć ga je okruţivala sa svih strana. U jednom smjeru - gore
i dolje su izgubili uobiĉajena mjesta - nalazila se mreţa hladnih zvijezda. U drugom,
postojalo je samo jedno, gladno crveno oko s bijelom zjenicom.
Ĉinilo se kao da će odletjeti. Dim iz gravitacijskih sandala kovitlao se oko
njega. Uhvatilo ga je nešto drugo, nešto što je stalno ĉekalo, tik iza svjetla. Neod-
reĊeno, kroz slojeve bola, zapitao se što ga to dotiĉe, skoro ugodno, smrzavajući mu
dah u grlu i ostavljajući šaru kristala preko njegove koţe pune plikova.
Suprotnjaci su spretni. MeĊu ribarima, nespretni i nezgrapni su ubrzo izgubili
sve ţivote, a nešto od ovoga se odrazilo i u slavnim obiteljima iz Uprave. I tako je
Dom sletio na noge, teško, i pao prema naprijed, u snijeg.
Znao je on što je snijeg. Keja mu je bila poslala saĉuvanu pahuljicu iz jednog
hladnijeg predjela La- otha, i izgledala je pomalo kao tanki mraz koji bi nakratko
prekrio polarne moĉvare njegova vlastita svijeta u najhladniju zimu. Ali Keja mu
nije rekla da ih moţe biti tako puno.

7
 Na Suprotnjaku je bilo Svinjestrovo, koje se poklapalo s Malim Bogovima velikog
sadhimistiĉkog kalendara. To je obiĉno znaĉilo veći sastanak traĉa, ili bi se više traĉeva
skupilo za slavlje, ali do ponoći, sve bi se grupe razišle tako da bi svaki ĉlan zoru
doĉekao säm. Ali, kako su stariji sadhimisti mraĉno primjećivali, na Svinjestrovo
ĉovjek nikad nije posve sam. Do zore, moţda, netko će postati pjesnik ili prorok, ili ĉak
dobiti neki nov, manji dar, kao recimo sposobnost sviranja palĉane flaute. A jedan ili
dvojica će poludjeti.

Tlo pod njim je bilo toplo.

Dom je neko vrijeme odleţao u mlakoj vodi prije nego što je to shvatio. Leţao je
raširenih ruku i nogu u velikoj bari koja se pušila. Iza nje su poĉinjali zapuši snijega.
Ĉuo je vrisak udaljena zraka. Nešto se kovitlalo kroz zvijezde, vukući za sobom
zvuĉnu eksploziju. Okrenulo se u malom, gravitaciji napornom krugu, polako se vratilo
i uredno tresnulo na rub bare. Samo što nije upalilo. Voda se opet smrzavala. Brod je
pijano zaplesao meĊu zapusima i vratio se nekoliko minuta kasnije, vrlo malom
brzinom.
"Onda, idemo mi odavde ili ne?" povikao je.

***

"Sok od mentola, šefe?"

Dom je uzeo ĉašu. Led je zazveckao. Na ĉaši se stvaralo inje. Imalo je okus kao
zaranjanje u snjeţni brijeg.
Na rukama i nogama i straţnjoj strani vrata imao je svjeţu koţu, tamo gdje se
slusluz reformirala prema sjećanju njegova tijela.
Isaac je pritisnuo memorijski gumb na brodskoj radionici i stavio stopala natrag na
sandale. Dobacio ih je Domu.
"Kratki spoj od vrućine", rekao je. "Sad bi trebale biti u redu."
Dom je zurio u zvijezdama obasjanu površinu Banke. Topli bazenĉić se već
smrznuo. Napravio je blještavi krug na snijegu. Imao je sreće, sa svim tim skupa. Na
sunĉanoj strani Banke voda je kipjela u sjeni. Pozvao je Banku preko brodskog radija.
 Hrš-Hgn završio je na Pijanome, nepoznatog odredišta. Banka nije znao ništa o
ĉovjeku sa zlatnom ogrlicom, ni o tome gdje je ig. Zagrijao je površinu i poslao Isaaca
jer - jer su smrti na Banci bile rijetke i jer nije volio istrage koje bi uslijedile.
Dom je iskljuĉio vezu i prstima zatapkao po konzoli. Lice mu se odraţavalo od
praznog ekrana.
Bilo je tamnozeleno, prošarano lisnato zelenom, jer sjećanje tijela nije uzimalo u obzir
prirodno tamnje- nje. U stabilnoj temperaturi broda bio je nag. Sjećanje na nedavni bol
još mu se odraţavalo u oĉima, ali razmišljao je o ĉovjeku sa zlatnom ogrlicom,
nasmiješenom ĉovjeku koji ga je proganjao u snovima.
"Nitko ga ne primjećuje", rekao je naglas. "On je samo lice u'mnoštvu. Pokušava
me ubiti."
Besposleno je dohvatio Korodoreov dar. Već je prije eksperimentirao s njim, vodeći
memorijski maĉ kroz cijeli repertoar, i sad je promatrao kako se atomi reprogramiraju.
Trzaj, i imao je u ruci igleni maĉ... kratki noţ... pištolj koji je metke proizvodio zamrza-
vanjem atmosferske vode i mogao ih je ispaliti kroz metal brodskog zida... još jedan
pištolj, soniĉni...
"Ne znam kako me Baka pronašla ovdje", rekao je. "Premda je to logiĉno mjesto.
Ali znam kamo Pijan sad ide."
"Suprotnjak?" upita Isaac.
"Vrpca. Izvući će informaciju od Hrša. Pretpostavljam da će mu zaprijetiti
repatrijacijom na Fnob."
"To baš ne zvuĉi kao neka prijetnja, šefe."
"Jednom fnobu jest. Ako se vrati na Fnob, ubrzo će se naći na krivom kraju
ceremonijalnog ĉura što god da se dogodi. Ne, progovorit će."
Isaac je skliznuo u pilotsko sjedalo.
"Mogli biste se vratiti na Suprotnjak. Vaša baka ţeli ono što je za vas najbolje."
"Moram nastaviti. Ne mogu to opisati. Naprosto nemam izbora. Shvaćaš li to?"
"Ne, šefe. Dakle, Vrpca? Kalibrirao sam matriĉni kompjutor. Trebalo bi raditi."
"Bolje ti je."
Promijenio je poloţaj memorijskog maĉa. Ako ga još netko ĉeka na Vrpci...
 Sjajni zidovi. Jezovite, napola raspršene vizije. Minijaturne zvijezde i
klaustrofobiĉan osjećaj broda u meĊusvemiru. I vizije.
"Bemu, što je to bilo?"
"Izgledalo je kao dinosaur, šefe. Prugasti."

Dotakao je ogrlicu oko svoga vrata, i nije iskazao ljutnju. Ljutnja magli sposobnost,
te je on ţivio u stanju stalne otuĊenosti. Ali ponekad je mislio, ne ljutite misli, već
malene, hladne izjave o tome što bi uĉinio kad bi ogrlica bila uklonjena.
Osobito što bi uĉino Asmanu. I nesretnom geniju koji je izmislio ĉipove u ogrlici.
Vrata su se otvorila.
Asman je podigao pogled, i smrznuo se. Iza njega, dugaĉka je prostorija utihnula,
samo na sekundu. Obiĉno se to tako dogaĊalo. A Asman bi uperio pištolj...
Asman je uperio pištolj, i glavom pokazao na tri "kocke u njihovoj šalici. Pištolj je
bio striper, bez ijed- nog osiguranja i s osjetljivim okidaĉem. Znao je da bi Asman
opalio refleksom kad bi morao.
Bacio je tri šestice.
"Opet." Bacio je tri šestice.
"Opet?" upita blago. Asman se slabašno osmjehnuo, ustao i rukovao se s njim.
"Ţao mi je. Znaš kako je."
"Jednog dana ću pogriješiti. Jeste li razmišljali o tome?"
"Putovi, onog dana kad tako pogriješiš više nećeš biti Putovi, i znaš da ću opaliti, jer
ćeš biti varalica."
Asman je zaobišao stol i potapšao ga po ramenu.
"Dobro ti ide", rekao je.
"Kako drugaĉije?"
Putovi je vidio svoju vlastitu specifikaciju, samo jednom. U tom se trenutku bio
napola spustio niz jedan inspekcijski šaht, poplavljen klorom i izvan sluţbene upotrebe,
a ilegalno vaĊenje privatnih dosjea nije bilo sluţbeno. Nikad se nije gnjavio s tim da
upamti toĉnu svrhu svoga posjeta - bio je to samo još jedan od mnogih zadataka koji bi
došli do njega kroz Asmanov ured - ali dok se mali inspekcijski ekran zagrijavao,
njegove specifikacije pojavile su se na ekranu uz druge sluĉajne slike. Smjesta ih je
zapamtio, ĉak i kroz klornu izmaglicu.
Bio je to standardni zahtjev za robota klase pet, s odreĊenim bitnim promjenama što
se tiĉe skrivenog oruţja, komunikacijske opreme, i pojave. Dizajniranje posve
humanoidnog robota bilo je dvaput kompliciranije nego konstruiranje robota klase pet
visokog reda.
Ukljuĉivalo je sloţenu mašineriju za suzovode i rast kose na licu - a, ako je robot bio
zamišljen i kao špijun i mogao se naći suoĉen s raznim potrebama, još mu je trebao i
zanimljiv domet druge opreme ...
Ali najveći dio Putovljevih specifikacija odnosio se na matematiku vjerojatnosti.
Trebalo mu je neko vrijeme da shvati zašto. Roboti klase pet bili su legalno ljudi. Bili su
zamišljeni da budu sve što ĉovjek moţe biti, a Putovi je bio dizajniran da ima sreće.
Asman ga je odveo do murala koji je prekrivao jedan dugi zid prostrane sobe niskog
stropa. Sama je prostorija bila bez ikakvih osobina, kao i ljudi koji su se brinuli za
strojeve. Mogao je to biti ured osiguranja na bilo kojem svijetu kojim ne vlada Uprava.
Ali bilo je neĉeg u vrsti zraka, ĉak i svjetla, što je davalo naslutiti podzemnu prostoriju -
Putovi je zapravo osjećao sloj na sloj zaštite oko sebe - i bilo je neĉeg u samo-
pouzdanom, nepromišljenom naĉinu na koji se Zem- ljanin Asman kretao što je
govorilo u kojoj je planetarnoj kori prostorija zakopana.
Mural je bio jarko osvijetljena zbrka šarenih crta, krugova i blokova v-matematike
koja se tu i tamo mijenjala pod njegovim pogledom.
"Dobro ti je išlo", reĉe Asman ponovno. "Krenuo je niz ispravnu jednadţbu."
"Što se toga tiĉe, otkud ja znam? Ja ga samo stalno nastojim ubiti, kao i ostale.
Hoćete da pokušam na Vrpci?"
"Ne, sljedeća toĉka intervencije trebala bi biti..." bacio je pogled na šarene crte "...
oh, ne prije nego što posjeti creape. Za to imamo i rezervne planove. Uostalom, sve je to
u jednadţbama. Dotad ćemo im već biti debelo na tragu. Matematika tako kaţe. Još
jedna intervencija kad stigne na Laoth i bit ćemo u univerzumu Lakrdijaša."
Putevi polako trepne. "Je li to informacija koja mi je potrebna?"
Asman mu je uzvratio pogled. "Kako to misliš?"
 "Gledajte", reĉe Putevi sjedajući, "vi ste me napravili. Ne baš vi, ali netko na Laothu
ili Lunaru. Oni su me naĉinili. Ja sam robot."
"Nitko ti to ne zamjera. Da smo creapi, jednostavno bismo uzgojili creapa s
potrebnim karakteristikama u nekom kotlu. Ali ĉovjeka se ne da tako uzgojiti, i onda..."
"Dobro, ali ja sam robot, ĉak i ako sam poseban robot. Imam sve, od noktiju na
noţnim prstima do smrada ispod pazuha, ali sve je to laţno. Dakle, zašto vam je vaţno
koliko zna jedan robot?"
"Izjasnio si se. A sad, jel' te zanima?" Asman je postajao nestrpljiv.
"Jasno. Zašto ne umre kad ga ubijem?"
"Univerzum se promijeni."
Pucaj u ĉovjeka iz velike blizine, tako da tvoja zraka raznese svaku organsku
molekulu od kose do stopala. Sva pravila postuliraju ishod od, recimo, mo-
nomolekularne izmaglice, nekoliko ogrebotina i opr- ljotina na podu, i blagi smrad na
zagoreno. Ali uvijek postoji i ona sićušna šansa. Striperu se neprimjetno poremeti
sinkroniziranost. Ili ti se ĉinilo da si pritisnuo prekidaĉ a nisi. U promjenjivom
univerzumu, ne postoji stamena sigurnost, samo lokalni virić u struji posvemašnje
sluĉajnosti. Samo povremeno, novĉić padne na rub, ili se uopće ne spusti.
"Dom Sabalos će vjerojatno otkriti svijet Lakr- dijaša za..." Asman je bacio pogled
prema udaljenijem kraju murala "... dvadeset dana, standardnih. Ne moţemo ga
zaustaviti. On nam je prvi neuspjeh od, oh, dosad ih je već valjda nekoliko tisuća."
"Dvije tisuće tri stotine i devet", reĉe Putovi. "Ja sam ih ubio."
"Svi su imali odgovarajuće ţivotne jednadţbe. Bilo tko od njih mogao je doći do
otkrića. Na primjer, njegov otac."
"A sad stvar ne radi", reĉe Putovi. "Pronašli smo komad povijesti koji se ne da
promijeniti. A i sumnja se na nas, znate. Pogledajte mladog Sabalosa. Sve te mjere
opreza, na tako bezopasnom svijetu. Sabalosi su popularna obitelj. Nakon smrti njegova
oca, sigurno su osjetili kako je i on u opasnosti, i to ne od nekog sa Suprotnjaka. Mislim
da nikad nije ni ĉuo za Lakrdijaše dok nije odrastao. Još jedna stvar. Mi ga guramo
prema svijetu Lakrdijaša."
Asman zamišljeno protrlja ruke.
"Razmišljali smo o tome", reĉe.
 "Da ga nismo pokušavali ubiti, vjerojatno bi još bio na Suprotnjaku. Umjesto toga,
letucka uokolo s robotom i struĉnjakom za Lakrdijaše - i to dobrim, koliko sam ĉuo."
Asman kimne glavom. "Naravno, ne mora se putovati da bi se nešto otkrilo", reĉe.
"Svejedno, govoriš istinu. Radili smo i na rezervnom planu. Ako sve drugo propadne,
moţemo ga slijediti."
Nastala je teška tišina. Putovi tiho upita: "Na tamnu stranu sunca?"
"Ako ne bude drugog izbora, da. Gdje god to bilo. Prema našim posljednjim
jednadţbama, upravo ćemo to i uĉiniti."
"Dakle, spremate se na to?"
"O, da. Ponekad, robotu, uhvati me uţasan osjećaj da ţivimo u velikom krugu koji
se stalno ponavlja, u kojem stvari radimo zato što je predskazano da ćemo ih uĉiniti.
Sve sama posljedica bez uzroka. Ići ćemo, bez obzira na to, i to naoruţani."
Putovi je pogledao u ĉovjeka, a zatim po dugaĉkoj, niskoj prostoriji. Naĉas je
razmišljao o mogućnosti svemira uhvaćenog u krugu predskazanja i posljedice,
krajnjem zatvorenom krugu, i zapitao se bi li stanovnici takvog univerzuma shvatili što
su uĉinili.
"To nije dovoljno", rekao je. "Zašto ne umire?"
Asman slegne ramenima. "Bi li povjerovao da Lakrdijaši mijenjaju univerzum
samo zato da on ostane ţiv? To je trenutno najpopularnije objašnjenje. Moţda ţele da
on otkrije njihov svijet. Moţda - a to nam je glavna pretpostavka - ĉekaju da ih netko
otkrije. Moţda je sve ovo neophodno kako bi ga se provelo kroz malĉice razliĉite
alternativne univerzume, sve do onog u kojem Lakrdijaši postoje. To nije baš jako
vjerojatno, ali vrijedi razmotriti."
Putovi je šutio.
"Ĉovjek se ĉisto zamisli, ha?"
Kimnuo je glavom. Onda povuĉe ogrtaĉ u stranu i nekoliko puta rukom prijeĊe
preko prsiju. Jedan njihov dio kliznuo je u stranu i izbacio mali kavez, na brzinu
zavaren od elektriĉne ţice. U njemu, sitno stvorenje nalik na ruţiĉastog štakora sa šest
nogu vrtjelo se oko sebe i reţalo, pljujući prema Asmanu.
"To je njegov ljubimac", reĉe Asman.
"Pretpostavljam da ste znali za to", reĉe robot.
 "Imamo to na ploĉi", priznao je. "Nismo se trudili ulaziti u pojedinosti. Dakle to je
ig. Ĉudno stvo- renjce, zar ne?"
"Srednjeg je roda", reĉe Putovi. "Pitajte me da vam ispriĉam o tome kako se pare, i
odgovorit ću vam, glasno i s uţitkom. Jedu sve, ĉak, pokazalo se, i umjetnu epidermu."
Podigao je jedan prst, progrizen sve do metala. "Ja sam najsvjeţiji struĉnjak za njih.
Suprotnjaĉki ribari za njih govore da su duše utopljenih ljudi, s kojima imaju i
odreĊenih sliĉnosti. Oni su i treća najveća kopnena vrsta nastala na tom planetu. Fnobi
smatraju da donose sreću, a ribari kaţu da vam, ako imate jednog iga, smrt nikad neće
biti kobna. Moguće je da imaju primitivno šesto ĉulo, kao psi ili zmajevi s Trećeg Oka.
Teško je shvatiti zašto, jer nemaju prirodnih neprijatelja i predstavljaju nešto kao
planetarni totem. Predloţio bih da bombu stavimo u prsni koš."
"Bombu?"
"Planirate da Dom bude ubijen nakon što otkrijemo poloţaj svijeta Lakrdijaša.
Usput, to mi niste rekli. Samo pretpostavljam da vam je to na umu. Ovaj stvor mu je
privrţen. Mogao bih se pobrinuti da mu se vrati."
Asman je pokrio kavez. "Zapravo, jesmo razmatrali takvo nešto. Dobro", dodao je,
sa samo natruhom nervoze.
Dok je jedan podreĊeni odnosio kavez, dodao je: "Uţivaš li u hrani?"
"Do odreĊene mjere, kalorije su koristan ener- getski dodatak, to znate."
I tako su otišli u Tamnu stranu sunca, nisku, laţno fnobsku zgradu izgraĊenu na
pješĉanim dinama izmeĊu Instituta za Lakrdijaše i Mora Minnesota. Bila je to samo
jedna od mnogih takvih zgrada. Institut je privukao grad pristojne veliĉine, zasnovan na
lakrdijaškoj industriji, ograniĉenoj koliĉini turista i izvanzemaljskim posjetiteljima.
Većina zemaljskih turista dolazila je vidjeti izvanzemaljce i osjećati se kozmopolitski, a
uprava Tamne strane trudila se udovoljiti toj ţelji. Zidovi su bili ukrašeni maštovitim
hologramskim muralima - creapske sunĉane splavi kako plove preko Luteyna 789-6,
droskovska osmica na pogrebnoj gozbi, smrknuti vrtlari koji se bore s podivljalim
drvetom na Patlidţanu, ţliĉnjaci koji se bave neĉim priliĉno neshvatljivim na
nepoznatom ledenom svijetu.
Bilo je i skulptura. Fnobski je prikaz bio neuvjerljiv i vjerojatno laţan, premda je
snjeţna skulptura anonimnog droska s poluotoka Tka skoro sigurno bila prava, kao i ...
stvar, koju je teško opisati ili makar shvatiti, koja se polako okretala u blizini stropa, po-
vremeno udarajući u zid. Pokrov na tlu bio je ţiv, polu- svjestan Cenzor koji je primao
plaću, a roboti koji su posluţivali bili su pravi Laothanci. Tamnu stranu ĉesto su
posjećivali prihvatljiviji izvanzemaljci, koji su cijenili kuhinju i hvalili njen izrazito
zemaljski ambijent.
Bakreni moto na jelovniku je objavljivao: "Posluţit ćemo bilo što."
"Ima jedna priĉa o droskovskoj poglavici koja je ušla ovamo i zatraţila mozak svoje
bake na tostu", poĉeo je Asman dok su sjedali.
"A rekli su joj, pardon, nestalo nam je kruha", reĉe Putovi. "Ta priĉa se ĉesto ĉuje,
zadnje sam je ĉuo na Novi. Ja ću što i vi, ako ima ugljikohidrata."
"Probat ćemo pinealski, mislim. Brzi sretni kus- kus."
Iza Asmanove glave stajao je još jedan mural, i, budući da je bio poseban, ĉinio je i
stol priliĉno posebnim, i baš su zato Asmana posjeli upravo tamo, uz puno ceremonije.
Direktor Instituta bio je velika atrakcija.
Mural je prikazivao desetak prepoznatljivijih rasa okupljenih u izrazito podloţnom
poloţaju oko trona na kojem je sjedio jedan ĉovjek. Bio je ĉovjek, premda tanušan
poput pinealca, i imao je na sebi harlekinsko odijelo i kapu sa zvonĉićima. Smiješio se.
Iza njega se nalazilo sunce, jedne polutke u sjeni i druge koja je iz ovog kuta izgledala
samo kao tanki ugriz.
"Postoji li neki poseban razlog zašto je Lakrdijaš ĉovjek?" upita Putovi. Dohvatio je
šaku kuskusa iz zdjele koja se pušila, struĉno ga stisnuo i progutao u komadu.
"Zapravo ne. 'Lakrdijaš' je ĉisto ljudski prijevod. Ako ţeliš Lakrdijaša prikazati
vizualno, mora biti ĉovjek, ili bar ljudskog lika", reĉe Asman. Osmjehnuo se Putovima.
"Slaţeš li se s ostatkom simbolike?"
"Lakrdijaši kao gospodari stvaranja? To se uklapa u zamisao da su oni pomogli
ţivotu u ovim krajevima. Ima neĉeg u njegovom izrazu što nagovještava da se nije
radilo o altruistiĉkim motivima. Robovske rase?"
"Moguće. Ljudska rasa - pri tome mislim prava ljudska rasa, ona koja završava na
Lunaru - ne moţe si priuštiti da susretne Lakrdijaše, što god bili. Imali su bar pet
milijuna godina prednosti pred nama. Još vaţnije, imali su galaksiju samo za sebe. Nisu
se morali nauĉiti slagati s drugima. Zato i provodimo istraţivanja. Ne moţemo si
priuštiti da oni nas pronaĊu prvi."
 "Znaĉi pretpostavljate da su još ţivi?"
"Što bi ih moglo ubiti? Kakva vrst bogova - ili vragova - su postali? Mislim da se
skrivaju. I ĉekaju."
"Što će se dogoditi sa mnom?" upita Putovi tiho. Asman je djelovao zapanjeno, a
onda poprimi neutralan izraz lica, samo ĉasak prerano.
"Ţeliš otići iz Instituta?"
"Ovo", Putovi je dotakao zlatnu ogrlicu, "je jedina stvar koja me veţe. Da, ţelim
otići. Znam koliko koštam. To je prednost kad si robot, nema velikih, ne- odgovorenih
pitanja. Znam koliko vrijedim, znam zašto sam stvoren. Vratit ću svaki pikostandard.
Ali moţete si zadrţati ljudske ukrase. Neće mi trebati."
Odskoĉio je unatrag, razbivši stolac i doskoĉivši s nogama već skupljenim za
sljedeći skok. Taj ga je prenio preko stola i prema ĉovjeku u trku koji je pao s
Putevljevim rukama stisnutim oko svojih zglobova, tek toliko da doĊe do agonije. Mali
zvuĉni pištolj otkotrljao se na sag koji se promeškoljio.
Robotova ruka trznula se u hitrom pokretu i jedan prst zabio se u ĉovjekov vrat.
Stropoštao se, uredno i bez zvuka. Putovi se poklonio i ispriĉao gostu s Vrit- njaka koji
je buljio u svoj razoreni obrok, a zatim se odšetao natrag do Asmanova stola.
"Ţao mi je zbog toga", reĉe direktor. "Ubojice su rizik u mojem poslu."
"Bio je prebuĉan dok je fokusirao zvuĉnjak", reĉe Putovi. "Nadam se da ste
obavijest dobili na vrijeme?"
"O, da, tri dana i redovni ugovor Ujedinjenih špijuna. Ali nisam oĉekivao ništa
ovdje, Uprava ima dogovor. Nadam se da će uloţiti ţalbu."
"Je li na ugovoru pisalo tko je iza toga?"
"Ne. Samo stari, standardni ugovor o projektilu ili energetskom udaru. Mislim da se
radi o jednom od mojih ... ali to je moj problem. Hvala."
Dva sluţbenika osiguranja iz Instituta ušla su i taktiĉno uklonila tijelo. Putovi je
promotrio sobu. Dva niţa sluţbenika Zemljine Uprave ţalila su se glavnom konobaru,
ali nezemaljski posjetitelji su se smirili. Neki od njih moţda su mislili da je i to dio
predstave. Na Zvjezdotelećoj ceremoniji na Vritnjaku bilo je plesaĉa koji... Putovi je
prigušio neţeljenu informaciju i bacio pogled na dva gosta napola skrivena obilnim
zelenilom zaspale patlidţanske pokazivaĉke biljke, jedan krupan ĉovjek pun oţiljaka u
neupadljivoj, ali kvalitetno uzgojenoj odjeći, i jedan starinski usluţni robot. Nisu ĉak ni
podigli poglede za vrijeme pokušaja ubojstva. Igrali su neku igru s malim robotima na
ploĉi.
Okrenuo se Asmanu.
"Otići ću", rekao je. "Nakon što se ova zadnja priĉa završi, prekinut ću sve veze s
Institutom prema sedamnaestom podzakonu robotike. Hvala za objed. Bio je pun
energije. Laku noć."
Kad je robot otišao, Asman se zavalio u sjedalu i zamišljeno se zagledao u suprotni
zid. U njegovom unutarnjem uhu zaĉula se zvonjava koju je slijedio poznati glas. Dva
poznata glasa. Samo što to nisu bili glasovi, zaobilazili su dosadan slušni proces i stizali
ravno u svijest.
"Zanimljivo."
"Moţda, ali ja predlaţem da ga se smjesta rastavi", reĉe drugi glas.
Asman je pomislio: "Gospodine predsjedavajući, koliko nas je na sjednici?"
"Samo ja i gospa Ladkin. Ovo ni u kom sluĉaju nije sluţbena sjednica Uprave. Sa
zanimanjem smo pratili dogaĊaje, premda, bojim se, ne i jednoglasno", stigao je prvi
glas.
Asman je kimnuo konobaru i odšetao u noć, krenuvši zaobilaznim, pijeskom
posutim putem prema Institutu.
"Putevi će to uĉiniti", pomislio je.
Gospa Ladkin zvuĉala je nezadovoljno. "Zašto se moramo gnjaviti s robotom?
Znam bar deset ljudi koji imaju potrebnu kombinaciju odanosti i hrabrosti."
"Gospo, osim predskazanja da ćemo mi upotrijebiti robota kao što je Putevi,"
poţurio je prije nego što ga je mogla prekinuti, "sigurno je da se on već dokazao u
sliĉnim ubojstvima. On je zapoĉeo i debakl no- vanske uprave, na primjer. Gospodaru
Pan, mogu li nešto reći?"
"Samo naprijed", stigao je gromoglasni ton Predsjedavajućeg. "Trenutno sam na
premijernom koncertu taktilnog orkestra s Trećeg Oka. Nisu baš nešto."
"Gospodaru, gospo, ja sam veĉerašnje dogaĊaje uredio kako ste ţeljeli, uz odreĊeni
rizik po samog sebe. Ubojica je mogao i uspjeti. U. S. su bili puni razumijevanja za moj
zahtjev, ali morao sam potpisati osloboĊenje od odgovornosti, a vjerujem i da su poslali
najboljeg ĉovjeka kojeg su imali. Dakle, znate da pratimo robota. On mrzi Institut,
naravno, i do odreĊene mjere suosjeća sa Sabalosom -"
"Kao i ja", reĉe Pan, a ovog puta Asman je uhvatio i udaljeni odjek orkestra.
"Mislim da sam ga jednom upoznao. Njegova baka i ja smo nekad bili veliki prijatelji.
Sad je ona sigurno već stara, jako stara. Fina ţena. Ah, ĉuli smo mi zvona toĉno u
ponoć, gospodaru Plitki."
"Moramo maloga promatrati kao instrument, gospodaru", pomislio je Asman
strpljivo, traţeći si put izmeĊu dina. "Putevi ga saţalijeva, ali mislim da sam vam
dovoljno dokazao kako u postupcima nema izbora nego da nam bude odan. Kako je i
sam rekao, on je robot, a ĉak se i klasi pet moţe ugraditi odreĊene imperative."
"Ona ogrlica ..." poĉne gospa Ladkin.
"Aktivirat će se u slabo vjerojatnom sluĉaju da Putevi uĉini bilo što osim onog što bi
trebao", pomisli Asman umirujuće.
Zarogoborila je i utihla.
"Smijem li onda nastaviti?"
Zaĉuo se još jedan odjek glazbe.' "Ovo je baš de- rivativno. Oh, da, samo naprijed.
Mi smo sigurni sa svojim predskazanjima, zar ne? Ja baš nisam pretjerano zadovoljan s
tim stavljanjem bombe u njegovog ljubimca - ja sam imam nekoliko maĉaka, i vrlo sam
im privrţen - ali moramo biti praktiĉni. Samo naprijed. Veselim se vašem potpunom
izvještaju."
Asman je odjednom bio sam meĊu dinama.
Dom se probudio. Neko je vrijeme plutao, pokušavajući srediti misli. Onda se
noţnim prstom odgurne naprijed i zapluta prema kabini.
Dan je stigao na ovu stranu Vrpce, premda je crta veĉeri vidljivo jurila preko
planeta, i Vrpca-na-Vrpci bila je posve vidljiva.
Bila je to pet tisuća kilometara široka traka zemlje koja je obgrlila debeli svijet
poput steznika. Ĉak i ovdje gore, ĉinilo se da se Vrpca okreće tako brzo za jedan planet
da je promatraĉ s imalo mašte napola oĉekivao da će zaĉuti pozadinsko zujanje.
Napinjala se. Vrpca je bila sivosmeĊa traka planina, neprekinuti niz od 40 000
kilometara, obrubljen dvjema vrpĉica- ma plavozelenih travnjaka. Bile su povezane
dvama potezima tamnijeg mora, koje je dosezalo do stisnutih polova i bijelog leda.
 "To se moţe objasniti kroz plutanje kontinenata, visoku rotaciju i prastaru
vulkansku aktivnost, šefe", rekao je Isaac podiţući pogled s automatske kuharice. "Ili
vas nije to zanimalo?"
"To mora biti strašno mjesto za ţivot," reĉe Dom, "sa suncem koje juri preko neba i
svim tim ostalim."
"Suncopsima se sviĊa."
Dom je kimnuo glavom. To je bio njihov svijet. Razvili su se na Patlidţanu, ali prije
600 godina prihvatili su gotovinsku isplatu i papire za Vrpcu u zamjenu za
ispraţnjavanje posjeda. Suncopsi su bili ljubazni, ali bilo je opasno ţivjeti s njima u
sezoni polaganja jaja. Dosad, Domovo teleskopsko prouĉavanje nije otkrilo ništa osim
štenadi suncopasa koja je iz svemira izgledala poput krupnih toĉaka najednom kraju
tisućama kilometara dugih pašnjaka sveprisutne slatke trave s Vrpce.
Postajale su i dvije uske trake moĉvara, i rijeke u planinama. Postojalo je i jedno
malo jezero. Nije bilo ama baš nikakvog traga naseobine.
Dom je provjerio taj svijet. Fond za oĉuvanje divljine koji su financirali creapi vodio je
na planetu malu promatraĉku stanicu, kao dio sporazuma koji je istovremeno
zabranjivao neodobreno spuštanje na planet. Centrala Fonda rekla je da postoje naznake
kako je jedno biće, poznato kao Chatogaster, predsuncopaski stanovnik, premda planet
inaĉe ima slab izbor vegetacije i nikakvoga ţivotinjskog ţivota. Ne, vegetacija nije
pokazala nikakve znakove samosvijesti. Vrpca nije imala vlastitih viših oblika ţivota, i
baš su je zato sun- copsi i odabrali. Chatogaster se smatrao legendom sun- copasa, ili
nekim planetnim duhom. Ne, nije bilo nedavnih slijetanja. Vrlo rijetko, neki bi se brod
usidrio prema klauzuli o hitnim sluĉajevima, ali robotska stanica je opremljena za takve
sluĉajeve. Hvala na zanimanju.
Oni suncopsi koje je Dom uspio pronaći odbijali su raspravljati o toj temi. Oko
planeta ih je bilo mno-
go.
Dok se Vrpca okretala ispod broda ponovno su dospjeli u radij ski domet Pijanoga
od beskraja. Radio je zakrĉao i Joan je progovorila.
"Još uvijek odbijaš sići, Dom? Budi razuman. Mislim da se u ovome uopće ne
ponašaš pametno."
 Njen je glas bio u pozadini dok je Dom opet slao izvanbrodski teleskop i piljio dolje
u planet.
Gledan s nekoliko tisuća kilometara visine, Pijan je bio zdepasta masa na jednom kraju
dugaĉke sjenke koja se, Dom se mogao zakleti, skratila dok je promatrao. Stajala je
usred zakovrĉane kontinentalne ravnice trave, na pola puta izmeĊu planina i mora i
samo kakvih petnaest kilometara od usamljenog jezera. Tu i tamo oko broda, ţuto
svjetlo odbijalo se od metala. Roboti.
"U svakom sluĉaju, već satima si tu gore. Uskoro ćeš morati pristati po zrak, a ja
sluĉajno znam da sad više nemaš dovoljno goriva da opet poletiš. Budi razuman. Ja ti
nisam neprijatelj. Molim te, vrati se na Su- protnjak: ne znaš u kakvoj si opasnosti."
Dom je po stoti put pogledao u pokazivaĉ goriva. Bila je posve u pravu.
U oĉaju, okrenuo se Skokovom planetarnom vodiĉu kojeg je pronašao u brodskoj
knjiţnici, meĊu nekim vrlo sugestivnim knjigama o ekonomiji.
"To je slabo opremljen svijet, premda je iz svemira lijep", proĉitao je. "To je
najbliţe što jedan kameni svijet moţe doći izgledu plinovitog diva. Vrpcu su otkrili i
osvojili creapi, B.S. 5 356, ali je iznajmljuju suncopsi za uzgoj svoje štenadi.
Neodobreno slijetanje je zabranjeno - moţe se reći da je Vrpca zavezana - osim u
sluĉajevima opasnosti. Ĉak i tada, iz oĉitih razloga, ne bi trebalo slijetati u kasno
orbitalno proljeće."
Oĉiti razlozi, pomisli Dom. Bio se spreman okladiti da je dolje sad kasno proljeće.
Ali dolje je bio i Hrš-Hgn, a i nepostojeće biće po imenu Chatogaster.
"Dobro", rekao je. "Evo što ćemo uĉiniti..."
"Slijeću, gospoĊo."
Joan se bacila preko kabine i odgurnula robota s kontrolnog sjedala.
Ekran je prikazivao tanku crtu koja je išla preko planeta. U luku je krenula prema
dolje i ubrzo, vizualni ekran prikazao je Skok prednosti kako juri nisko preko ravnica,
uz impresivan prikaz opasnog letenja.
"Gesta prkosa. Pravi je Sabalos", rekla je ponosno. "Nema sramote u popuštanju
kad ti ne preostaje ama baš ništa drugo."
Mali se brod okrenuo i sletio dva kilometra od Pijanog, rastjeravši krdo ogromnih
suncoštenaca koji su nespretno odtandrkali uz cvileţ.
 "Osam, Tri, idite i dopratite ga ovamo." Dvojica robota izvan broda odvojila su se i
zate- turala kroz do koljena visoku travu.
"Onda je to sreĊeno", reĉe Joan. Okrenula se u svome sjedalu i pozvonila sobaru po
vrĉ gorkog pine- alskog vina. Jedini drugi ţivi stvor u kabini ţalosno ju je pogledao.
Na Fnobu postoje tri spola, ali isto tako postoje i dvije druge razlike meĊu fnobima:
oni koji ţive na Fnobisu, i oni koji tamo ne ţive. Te dvije stvari nisu bile meĊusobno
zamjenjive. Nije bilo povratnih karali ta. Fnobska je vjera nepokolebljivo tvrdila kako
uni-

verzum završava na neprekinutom sloju oblaka, i povratak fnoba bio je loš za posao -
odatle, zaobilaznim putem, veliki, umjetno zasjenjeni burukui na svakom drugom
svijetu.
"Izgleda da te ipak neću morati poslati natrag."
"Duboko sam sahvalan sa to olakšanje." Hrš-Hgn se namrštio i protrljao svoj
dugaĉak prsni koš. "Roboti vam nisu prijasni, gospo."
"Sigurna sam da nisu upotrijebili ništa osim minimalne neophodne sile." Nagnula se
naprijed. "Reci mi - samo iz znatiţelje - što se toĉno dogodi s fnobima koji se vrate?"
"Brodovi moraju sletjeti u posvećeno podruĉje. Fnobi koji se iskrcaju ubijaju se
nošem, tako kašu. To nije rasumno. Ja svoju plaću šaljem svetoj risnici, kao što snate.
Ah, dobro. Kako se ono kaše, Frskss shhs Ghs Ghnng-ghngss."
Joan je podigla obrve. "Stvarno? Hrskss'gng, dragi moj, i to mnogo njih."
Hrš-Hgnovo lice zaţarilo se sivilom. "Ispriĉavam se, gospoćo, nisam snao da
govorite..." Pogledao ju je s novim poštovanjem.
"Ne govorim. Ali ima nekih rijeĉi koje se nauĉe ĉak i uz površno poznavanje jezika.
Jednoj ţeni sa Zemlje to je zapravo kompliment, premda ponešto izravan."
Okrenula se natrag ekranu.
Roboti Osam i Tri kretali su se prema brodu, iz kojeg su dopirali taktovi
suprotnjaĉke balade "Misliš li da sam blesav?" koju je netko neznalaĉki svirao na
palĉanim orguljama. Jedno je štene oteturalo u stranu kad su se pribliţili.
Prilaz je bio otvoren. Trica uĊe unutra.
Isaac ga je prijateljski promatrao.
 "Primjećujem da ljudsko biće nije ovdje", reĉe
Tri.
"To je toĉno", reĉe Isaac.
Tri ga je nepovjerljivo promatrao. Konaĉno izjavi: "Ja sam robot klase tri. Traţim
da ostaneš ovdje dok ja zatraţim upute."
"Ja sam, s druge strane, robot klase pet, s dodatnim podsklopovima za neĉijeg
Petka", reĉe Isaac ljubazno.
Trici se lijevo oko trznulo. Isaac je podigao šte- majzl.
"Uoĉavam mogućnost neposrednog kronološkog slijeda dogaĊaja koji ukljuĉuje
neko nasilje", reĉe Tri. Koraknuo je unatrag. "Izraţavam sklonost kronološkom slijedu
dogaĊaja koji iskljuĉuje nasilje."
Osam je glavom provirio kroz ulaz i dodao: "I ja izraţavam sklonost kronološkom
slijedu dogaĊaja koji iskljuĉuje nasilje."
Isaac je zamišljeno prebacio pajser iz ruke u ruku. "Vi ste zbilja napredni deĉki za
klasu tri. Ovdje smo sami, i nitko od nas nije nemetalno ljudsko biće. Imate li me
namjera molestirati..."
"Naša su nareĊenja da sadrţaj ovog stroja dopratimo do svoje gospodarice", reĉe
Tri. Promatrao je šte- majzl.
"Mogli biste ne poslušati."
"Klase pet mogu ne poslušati. Klase ĉetiri mogu ne poslušati u posebnim
okolnostima. Mi nismo klasa pet. Mi nismo klasa ĉetiri. To je ţalosna istina."
"Onda ću vas privremeno onesposobiti", reĉe Isaac ĉvrsto.
"Premda si inteligentniji od mene, pruţit ću otpor", reĉe Tri. Promeškoljio se s
nelagodom.
"Pribjeći ćemo nasilju na tri", reĉe Isaac. "Jedan. Dva."
Štemajzl je zveknuo o dugme za iskljuĉivanje Trice. "Tri", reĉe Isaac, i okrene se
Osmici koji je s izbezumljenim izrazom lica buljio u svoga palog druga-
"Uoĉavam nelogiĉan slijed dogaĊaja koji je ukljuĉio nasilje", rekao je. Isaac ga je
udario.
 Trebalo mu je neko vrijeme da skine masku i oklop i premjesti krupnu plastiĉnu
"Tricu" na svoju prsnu ploĉu. Onda je krenuo prema drugom brodu s oduševljenim
izrazom nekoga tko ĉuje udaljene trublje.
Došao je do glavne prostorije bez problema. Joan podigne pogled.
"Dugo vam je trebalo", rekla je. "Gdje su? I gdje je Osmica?"
"Dogodio se nedavni kronološki slijed dogaĊaja koji je ukljuĉivao nasilje", reĉe
Isaac. Jednim je pokretom podigao Hrš-Hgna s njegovog sjedala, prebacio ga preko
svoga ramena i pobjegao. Iskliznuo je iz zraĉne komore tren prije nego se piskavo
zatvorila.
Izvan broda, postavio je fnoba na noge i usmjerio ga prema istoku. "Trĉi. Tamo je
jezero. Ja ću vam se uskoro pridruţit", dodao je. "Ovog ĉasa uoĉavam ubrzani slijed
veće koliĉine nasilja."
Dvadeset straţarskih robota koturalo se kao jedan i na Joaninu zapovijed preko
zvuĉnika pojurilo prema njemu.
Ostao je stajati, što kao da ih je malo zabrinulo. Prvom koji mu se pribliţio, rekao je:
"Jeste li vi svi klasa tri?"
Robot po imenu Dvanaest je rekao: "Neki od nas su klasa dva, ali većinom smo
klasa tri. I ja sam klasa tri."
Isaac je pogledao u nebo. Bio je jako sretan. To je bilo vrlo ruţno od njega.
"Ispravak", rekao je. "Od ovog ĉasa, svi ste neplodna bovinska stoka sklona povrću
iz roda Brassica oleracea".
Dvanaest je zastao. "Ja sam robot klase tri", rekao je nesigurno.
"Ispravak", reĉe Isaac. "Ponavljam, svi ste volovi u kupusu. A sad ću brojati do
tri..."
Krenuo je naprijed, a njegovo je atomsko srce pjevalo lirsku himnu superiorne
inteligencije.
Dom je iskoĉio iz jureće jahte prije nego što je dospjela u vizualni domet Pijanoga i
vrtoglavo se okretao u kovitlacu dok ga sandale nisu umirile. Doplutao je do nekoliko
metara iznad popasene ravnice i krenuo hitrim, lebdećim trkom prema istoku.
 Klizio je deset minuta preko slatke trave koja je, osim nekoliko vrsta korova, par
lišajeva i nešto morske trave, bila jedina vegetacija na planetu. Na Vrpci, priroda se
drţala par isprobanih i dokazanih linija.
Nekoliko je puta prošao kraj krda štenadi, krupnih nezgrapnih stvorova koji su iz
svemira djelovali kao oblaci koji plove nad kontinentom. Tu i tamo, neko krupnije štene
tugovalo bi odvojeno od glavnih krda, ĉuĉeći na krupnoj straţnjici i zureći prema gore
ţalosnim oĉima, s koţom one nezdrave bjeline suncopsa pred pubertetom. Obiĉno su
bazdili na fermentiranu slatku travu.
Kad je Dom prošao kraj jednog od njih, štene je ispustilo umoran cvileţ i oteturalo
nekoliko metara dalje na tupastim nogama, prije nego što je opet zauzelo ĉeznutljiv
poloţaj.

82 Erandini ubrzano se dizalo prema podnevu.

Robotska postaja bila je s druge strane jezera, vjerojatno zato što je jezero bilo jedna
od rijetkih prepoznatljivih toĉaka na Vrpci. Dom je odluĉio pokušati tamo. Chatogaster
mora biti negdje.
Zastao je da se napije vode i pojede hladnu, skuhanu nogu neke ptice koja ne leti
koju je dobio od automatske kuharice. Zrak je bio topao i proljetan. Vjeĉiti zvukovi
ţvakanja dok su suncoštenci pasli svoj nezaustavljivi put oko svijeta pruţali su mu
ugodnu podlogu.
Zrak pred Domom je zapueketao. Mala metalna kugla zakovitlala se i stala i ostala
visjeti na antigra- vu. Zagledala se u Doma i ispruţila zvuĉnik.
"Uoĉavam da ste vi pokretna inteligencija tipa B", rekla je. "Udar se u ovom
podruĉju oĉekuje za deset minuta. Stavite svoju zaštitnu odjeću ili potraţite kto- niĉku
zaštitu."
Podigla se i zakovitlala prema sjeveru, viĉući: "Udar! Udar! Ĉuvajte se jaja!"
"Hej!" zaurlao je Dom. Kugla se ubrzano vratila.
"Molim?"
"Ne razumijem."
 Kugla se zamislila nad ovim. "Ja sam um klase jedan", reĉe konaĉno. "Traţit ću
dodatna uputstva."
Opet je nestala. Udaljeni povici "Ĉuvajte se jaja" oznaĉili su njen prolaz.
Dom ju je promatrao i slegnuo ramenima. Oprezno se ogledao oko sebe, potegavši
memorijski maĉ iz pojasa. Većina suncoštenadi, zapravo svi osim promatraĉa neba,
leţala je i mirno ţvakala. Izgledalo je idiliĉno.
Pola svijeta dalje, i iznad sjajne površine atmosfere, Udar je poĉinjao. Suncopsi su
bili u orbiti. Polagali su jaja. Sad je inkubacija dolazila u svoj finalni stadij.
Glavno je jaje zaurlalo kroz superzagrijan zrak, s prednjom toplotnom ljuskom koja
je ostavljala trag paljevine. Konaĉno je prsnulo na šiljatijem kraju i prvi padobran se
otvorio. Oko jaja, nebo se ispunilo drugim cvjetovima bijelih membrana.
Prvo jaje u deset godina udarilo je u tlo stotinu i pedeset kilometara sjeverno od
Doma. Pregrijana ljuska razbila se u tisuću fragmenata koji su pokosili travu metrima
uokolo ...
Drugo je sletjelo zapadno od jezera. Ljuska je divljaĉki eksplodirala i usijane
krhotine rasule su se po krdu štenaca koji su, odgovarajući prastarom instinktu, leţali na
sigurnom s debelim prednjim šapama preko glave.
Iza jednog od njih doprla je psovka na fnobskom.

8
Dom je odskakivao po travi. Ljuske jaja letjele su svuda oko njega. Već je na
jednom ramenu imao dugaĉku opekotinu na mjestu gdje mu je jedna krhotina zamalo
skinula glavu.
Tlo pred njim naglo je potonulo, i pred njim se ispruţilo jezero. Bilo je veliko. Bilo
je i hladno, i vjerojatno sigurno. Zaturirao je sandale i skoĉio s mjesta.
Skok je bio s poveće visine, a završio je duboko dolje. Okrenuo se u vrtlogu
mjehurića i posegnuo prema površini. U ušima mu je zvonilo. Još je tonuo.
Ne vjerujući, osjetio je kako su mu stopala dotakla dno jezera. Razrogaĉenih oĉiju,
osjetio je kako se voda oko njegovih nogu zagrijava dok mu se sandale bezuspješno
trude pogurnuti ga prema površini. Utapajući se, udahnuo je puna pluća vode.
 Bio je na dubini od nekoliko hvati. Disao je vodu. Udahnuo je još jednom i trudio se
da ne misli na to.
Voda je natopljena kisikom. Odrţat će te.
U njega je buljila krupna srebrna riba, a onda otišla udarcem repa. Nešto sliĉno raku
s deset nogu pro- šetalo mu je preko stopala.
Ne boj se.
Bio je to zvuk. Netko je razgovarao s njim.
"Znaĉi ti si Chatogaster." Zaškiljio je u mutnu vodu. "Traţili su vodeno biće, ali su
traţili u morima. Ne vidim te."
Tu sam. Razmišljaš u krivim pojmovima.
Voda je bljeskala od zvijezda. Treperile su iznad njega, oko njega, ispod njega. Još
je osjećao kako ga voda oplakuje, ali sva druga osjetila govorila su mu da stoji i diše u
meĊuzvjezdanom svemiru. Dubokom svemiru. U središtu zvjezdanog jata.
Ne, središtu galaksije.
"To je privid."
Ne, to je sjećanje. Gledaj.
U središtu galaksije, tamo gdje se zvijezde gur- kaju laktovima, a meĊuzvjezdane
udaljenosti mjere se svjetlosnim tjednima, jedan se planet kupao u ljubiĉastom svjetlu
stotina sunaca. Sastojao se od vode.
U središtu se sastojao od Vode IV, treće najĉudnije tvari u univerzumu, a na
površini je kipio. Dom je promatrao kako mu se ĉinjenice stvaraju u umu poput
nezaustavljivog rasta kristala.
Nekoliko tisuća godina planet je bljućkao i plja- skao svoj vodenasti put izmeĊu
zvijezda, vukući za sobom preko galaktiĉkog neba blistavu dugu pare koju je fotonski
pritisak pretvarao u divovske duhove. A onda je eksplodirao.
Dom se uhvatio kako se baca u zaklon. Uzburkana kapljica vode, ĉitavo jedno more,
otišlo je iz eksplozije i, pušeći se, prošlo kraj njega na putu za rub galaksije. I znao je, s
rabljenom sigurnošću, da je vreli vodeni svijet proizveo ţivot. Bio je to ţivot koji nije
znao za Lakrdijaše. U vreloj vodi, nevjerojatni spojevi stvorili su nevjerojatne
molekule, i...
"Ti si jezero", rekao je.
Jesam. Kako je moj stari prijatelj Banka?
 "Prije par dana je bio dobro", reĉe Dom. "Ovaj... bjeţiš li od javnosti?"
Nimalo, samo volim imati privatni ţivot. Banka je bio jedini drugi oblik ţivota koji
je postojao kad sam stigao ovamo. Suncopsi me poznaju. Ali ja im pomaţem, brinem se
za njihove štence, i oni ne govore o meni.
"Brineš se za njihove štence? Znaĉi da si telepat."
Ne u smislu u kojem to ti podrazumijevaš. Ali većina ţivih bića su uglavnom voda, a
ja sam čitav voda. Popiju me, i ja postanem dio njih - kao što sam i dio tebe. Osmoza,
shvaćaš. Nemoj se zbog toga uvrijediti.
"Neću", reĉe Dom. Udarcem noge podigao je oblak blata s dna jezera i pokušao
samoga sebe uvjeriti u to.
Prije osam naših dana, Banka mi je poslao poruku. Banka je stijena, ja sam voda.
Mi se razumijemo.
Dom se nasmiješio. "Zar ne postoji i neka priĉa o samosvjesnom suncu negdje na
galaktiĉkom sjeveru?" upitao je.
Da, istina je. On je čudan. Trenutno smo u potrazi za inteligentnim oblakom plina,
kako bismo upotpunili kvartet elemenata. MeĎutim, Banka mi je rekao da mi šalje
osobu koja će mi pomoći u širenju.
"Meni to nije rekao - meni je rekao da mi moţeš pomoći da pronaĊem svijet
Lakrdijaša", reĉe Dom.
Moţda moţemo pomoći jedan drugom.
"Što znaš o Lakrdijašima?"
Ništa. Znanje nije moja specijalnost. Moja je specijalnost ...
Nije postojala toĉna rijeĉ za to. Serija slika bljes- nula je preko Domova uma dok
mu se Chatogaster trudio objasniti. Intuicija je bila pregrub izraz; bilo je u tome neĉega
od onoga kako list zna o rastu drveta; bilo je neĉeg toplog, zasanjanog, tajanstvenog ...
Mogu li ti pročeprkati po pamćenju? To će mi biti neophodno. Hvala. Moţe ti se
dogoditi da proĎeš kroz neko snu slično stanje, ali ja ću ti um ostaviti uredan.
Kasnije, jezero reče: Općenito govoreći, sunca nemaju tamne strane. Počnimo od
tornjeva Lakrdijaša Njihov je oklop vjerojatno ogromna molekula. Svrha im nije
poznata, premda apsorbiraju snagu, a naizgled ništa ne otpuštaju. Osjećam obvezu
pripomenuti kako nema očitog razloga za njihovo postojanje, ništa više nego za
postojanje, na primjer, čovjeka.
 Izgleda da te taj ubojica ţeli spriječiti da otkriješ taj svijet. Moţda te zapravo
poţuruje u otkriću, sileći te na puteve kojima inače ne bi išao.
Pogledajmo i same Lakrdijaše. Ne moţe se sumnjati u njihovo postojanje. Ostavili su
artefakte, od kojih su najveći zvijezde Lanca, što dokazuje da su imali moć i odreĎenu
hrabrost; ostavili su središte univerzuma na Vuku, iz čega moţemo zaključiti kako su
shvaćali temeljne truizme Sveukupnosti; i ostavili su slojeve sutrašnjice na Trećem
Oku, što, vjerujem, govori da su bar eksperimentirali s putovanjem kroz vrijeme. Ali
postoji jedna temeljna pogreška u pretpostavci da su Lakrdijaši zbroj svojih tvorevina.
To su moţda bile igračke, ostaci mladosti Lakrdijaša. Astronomski dokazi govore da,
ako su se i razvili na nekom svijetu, taj svijet do sada već moţe biti mrtav i nestao.
Činjenica da svijet Lakrdijaša nije pronaĎen unutar mjehura ţivota ne tjera me na
pomisao kako je skriven. Umjesto toga, vjerujem da nije tamo. Mora biti očito kako
"tamna strana sunca " nije mjesto već zamisao.
"To je i meni palo na pamet", prizna Dom. Sjedio je u mulju, promatrajući igru
svjetla na površini iznad svoje glave. "Je li to pjesniĉka slika?"
Pjesništvo je najviša umjetnost. Lakrdijaši su je sigurno dosegli.
Dom uzdahne. "Isprva sam mislio da samo treba pronaći nekakvo trik-objašnjenje,
kao - pa, kao ona teorija Hrš-Hgna."
To je zapravo vrlo pjesnički, i sasvim moguće. Ali
to...
Još jedno zapadanje u neprevodivost. Svrab; osjećaj pogrešnosti, tradicionalno
predstavljen skoro tjelesnim bolom koji neki ljudi osjete kad vide sliku koja visi ukoso,
a ne mogu je ispraviti; osjećaj nesklada.
Onda bi bili poput creapa. Okoliš odreĎuje um, a Lakrdijaši nisu razmišljali poput
creapa. Svejedno, creapi su nedvojbeno trenutno najnaprednija rasa. Predlaţem ti da
ih proučiš. U creapima se nalazi ključ za Lakrdijaše.
"Dakle neću otkriti svijet Lakrdijaša."
To nisam rekao. Ali zamisao je vaţnija. Zar vi ne kaţete 'svijet obične ose', ili 'svijet
pjesništva'? I to su svjetovi, a samo povremeno uključuju i neku referencu na fizikalnu
stvarnost, kao što je planet.
 "Mislim da shvaćam", rekao je Dom ustajući. "Svijet Lakrdijaša mogao bi biti i
samo naĉin gledanja na univerzum?"
Upravo tako.
"Posjetit ću creape." Pokušao se prisjetiti. "Mislim da su Visoki stupnjevi upravo
otvorili jednu studijsku splav na zvijezdama Lanca, zar ne?
Koliko znam, da. Budući da Visoki stupnjevi predstavljaju najnaprednije creape i
specijalizirani su za proučavanje drugih oblika ţivota, tvoj odabir odredišta je jako
dobar.
Dom se pripremio da otpliva na površinu, ali zastane. "Htio si da još nešto
napravim?"
To je velika usluga. Ti si Predsjedavajući Su- protnjaka, svijeta koji se uglavnom
sastoji od vode?
"Na površini, da. Preko devedeset posto, ukljuĉujući i moĉvare.
Volio bih emigrirati.
Chatogaster je objasnio. Vrpca je bila ugodan svijet, ali nije mu pruţala stimulaciju.
Mogao je komunicirati s tekućinom u suncopsima koji su kao štenad pili iz jezera, i tako
kroz njihovu telepatiju - koja je bila samo uzgredna funkcija njihovih ogromnih moz-
gova - doznavati stvari iz umova putnika. Ali Chatogaster se ţelio širiti. Nije mu trebao
brod. Ako bi Dom uzeo samo onu malu ĉuturu sa svojom vodom za piće i napunio je,
dovoljno Chatogastera bi otišlo na Su- protnjak da veliki ocean Tethys takoĊer postane
Chatogaster. Bio je uvjerljiv.
Mogao bih se brinuti za vašu ribu, i patrolirati morskim putevima. Mogao bih
osigurati surfanje na plimi i oseki, i nadahnuti vaše pjesnike. Tko pije od mene, pije iz
vrela univerzuma. Molim te.
Dom je oklijevao, a jezero je znalo zašto.
Nemam nikakve moći. Mogu pomoći, ali ne mogu se boriti. Sto bih ja s
osvajanjima? Ja sam ...
Neprevodivo, ali slike uma, a ne snage; u vodi stvorena ideja umjesto bića;
sigurnost da jezero govori - ne istinu, jer bi to znaĉilo da moţe i lagati, a Chatogaster
nije mogao lagati...
 "Moţda me Uprava preglasa, ali", otvorio je bocu koju je nosio u ruksaku, "samo
naprijed." Mjehurić zraka pobjegao je iz boce.
Hvala.
Jedan udarac odnio je Doma do površine bez problema. Probio je vodu i zaplivao
prema obali.
Izgledalo je da je Udar završio. Jedno-dva jaja još su se kovitlala dok se uspinjao uz
uzbrdicu, ali eksplodirala su daleko na jugu. Nekoliko vlaţnih šte- naca, ništa većih od
ĉovjeka, pravilo je prve, nesigurne korake.
Tu i tamo, stariji štenci zavijali su na nebo, dugih njuški drhtavo uperenih prema
oblacima. Crvenkasta dlaka zalijepila se za njihova stoţasta tijela. Jedno štene pokraj
jezera je drhtalo.
"Psst!"
Hrš-Hgn i robot s krupnom brojkom Tri na prsnoj ploĉi iskoĉili su iz trave. Nimalo
ne usporivši, pograbili su ga svaki za po jedan lakat i njih trojica zatetu- rala su natrag
prema jezeru.
Zrak je poĉeo bazditi na metan, voćni, gadan smrad koji je Doma škakljao u grlu.
"Hrš! Znaĉi Isaac te izvukao? Što se dogodilo s Isaacom? Ti si Isaac? Što se
dogodilo?"
Robot je bio dopola pokriven ĉaĊi, a niz jednu su mu se ruku spuštale površinske
metalne ogrebotine. Fnob je odsutno kimnuo i zaškiljio natrag preko ravnice. Najbliţi je
štenac sad divlje drhtao, a tanak trag pare izlazio je iz tri natekle ţlijezde oko njegove
široke straţnjice.
"Robota je ugrisao pas", promrmlja Hrš-Hgn. "Ovdje je bilo pomalo usbudljivo.
Cave canem!9"
Udarili su u travu. Eksplozija je pred njima prokopala krater. Vrući vjetar udario je
o slatku travu,

* Ĉuvaj se psa, latinski.

gurajući pred sobom uskovitlani oblak masnog crnog dima. Zaĉas je pala prividna noć.
 Iznad nje, suncoštene se nesigurno vinulo u zrak na tri zasljepljujuća plava plamena.
Polako, slijedeći put kojim su njegovi preci prije milijun godina pobjegli s
negostoljubivog svijeta, podiglo se iznad ravnice.
Dobilo je na brzini i visini, ispustilo kruţnicu dima, i još je ubrzavalo kad ga je Dom
izgubio u udaljenom cirrusu.

Proraĉuni:
Hrš-Hgn baratao je malim abakusom.
"Drago mi je što mogu reći da to ne bi moglo upaliti", rekao je.
"Na Skoku prednosti su dva odijela", reĉe Dom. "Jedno bi ti moralo odgovarati."
Tri kilometra odatle suncoštene se podiglo, zavijajući, na sve širem stošcu dima.
"Gledaj to ovako", poĉne Isaac uvjerljivo. "Ako napadnemo GospoĊu vitlajući
memorijskim maĉevima, prestat će se igrati i poĉet će pucati. Usudio bih se reći da ona
ne ţeli povrijediti Doma ali... kako bi procijenio naše šanse?"
"Bolje kuhano janje nego ovca na rašnju."
"U Skoku prednosti nema goriva", reĉe Dom.
"Ni kapi", doda Isaac.
"To je jedini naĉin."
Još jedno štene gromovito je krenulo prema gore na ogromnoj eksploziji ţeluĉanih
plinova. Hrš-Hgn ga je promatrao kako odlazi, krupnim reumatiĉnim oĉima odajući
oluju suprotstavljenih osjećaja.
"Ali ja ne snam sa ţivotinjama!" zavapio je.
Bio je to poraz. Dom i Isaac su se pogledali i kim- nuli si.

Petnaest minuta kasnije, Pijan je utonuo u travu kraj prazne jahte. Joan je
nestrpljivo pogledom prošarala svoju tjelesnu straţu.
"Vas dvadesetorica, a oni su pobjegli!"
"Robot klase pet doveo je do nelogiĉnog slijeda dogaĊaja", objasni Dvanaest.
"On je um klase pet. Rekao nam je da brojimo do tri", doda Devetnaest usluţno.
"A onda nas je izmlatio", reĉe Dvanaest.
 "Kad se vratimo u civilizaciju, pobrinut ću se za lobotomiju tog robota", reĉe Joan
smrknuto. "Zašto smo uopće poĉeli graditi ljudske robote?"
"Klase pet poĉelo se izraĊivati zbog njihove ..." poĉeo je Dvanaest, i bio je dovoljno
pametan da stane kad ga je Joan pogledala.
Još ĉetiri robota umorno su doteturala, noseći beţivotna tijela Trice i Osmice.
"Osjećam tugu", reĉe Dvanaest.
"ZahrĊali u miru", odazove se Devetnaest.
"Kad ih rekalibriramo, pobrinut ću se da im se skine jedna klasa", promrmlja Joan.
"Dobro. Vi ostali, raspršite se. Ne odlazimo dok ih ne pronaĊemo."
Petnaest kilometara istoĉno, tri suncošteneta eksplozivno su krenula prema gore.
Malo su se zaljuljala, trudeći se da stabiliziraju dodatnu teţinu, a onda se vinuše prema
zvijezdama.
Hrš-Hgn je stenjao da se izgleda nalazi na orbiti koja se brzo smanjuje, ali
pregovore sa suncopsima se ne moţe poţurivati.
Visjela je iznad njih, i zvala se Dolina-Trioda-Po-
vlaka-Zakletva-Zaljev-Hudson-Ako-Moţe.
"Štenci su sigurno stigli u orbitu", rekao je Dom strpljivo.
Svejedno, to je bilo prijezira vrijedno, Čovječe. Sigurnost naših mladunaca nam je
od vrhunske vaţnosti.
Dom je razmišljao jako brzo.
"Nosim sjeme Chatogastera", objavio je.
Svaki prijatelj jezera je i moj prijatelj, Stari. Moţda bi poveća uplata na račun
suncopasa mogla umanjiti zločin koji smo sami Mi vidjeli. Kako se zoveš?
"Dom Sabalos."
Ime zvuči poznato. Nedavno smo ga čuli. MeĎutim, zvijezde Lanca su na samom
rubu mjehura. Dugo vrijeme u meĎusvemiru.
"Robot to moţe izdrţati. Moj prijatelj i ja imamo zaštitna odijela. Moj prijatelj se
pribliţava toĉki povratka na tlo", rekao je Dom, prihvaćajući odsjeĉno izraţavanje
suncopsa.
Bilo je to jaaako dugo vrijeme u meĊusvemiru.
Dom je samome sebi govorio kako zna da su sigurni unutar polja suncopsa, ali to ga
nije sprijeĉilo da se uhvati zvijeri za koţu i stišće dok ga ruke nisu zaboljele. Odijelo ga
je opremalo jakim sredstvom protiv depresije, od kojeg su nage slike bile samo neugo-
dne. Hrš-Hgn se onesvijestio. Isaac je zatvorio većinu svojih krugova.
Bilo je to dugo vrijeme.
9.

"Ne bi trebale postojati. Teoretski su moguće, ali

teoretski je moguće i iglu postaviti da stoji na vrh jed- ne vlasi. Kad se suoĉi s neĉim
kao što su zvijezde Lan
ca, ĉovjek mora ili pognuti koljeno, ili se temeljito zabrinuti."
Charles Sub-Lunar, Galaktički izleti
Dom se pitao što je to tako impresivno. To je bilo dok je Lanac još bio udaljen
dvadeset AJ-a10, i vidljiv samo sa strane.
A onda se pribliţio shuttle creapa.
Zamislite krafnu s rupom u sredini, ukupnog promjera pet milijuna kilometara.
Zamislite još jednu. Poveţite ih.
Zvijezde Lanca. I, kotrljajući se oko njih, Minos
- planet sastavljefi od tisuća asteroida dovuĉenih sa svih strana svemira i spojenih u
jedan svijet. Bilo je to još jedno dostignuće Lakrdijaša, Labirint na Minosu.
U kabini nije bilo niĉeg osim prilagodljivih sjedala
i ekrana. Izvana, djelovala je ogromno, nekoliko puta

10
Astronomska jcdinica, mjerna jcdinica koja predstavlja udaljenost od Zemlje do
Sunca i iznosi 149,6 milijuna kilometara. 20 AJ = 2.992 milijardi km, nap.prcv.

veća od prosjeĉnog teretnog broda i iznenaĊujuće ĉiste linije. Dom je znao da većina
tog obima mora otpadati na štitove, i na pogonski motor dovoljno velik da povuĉe brod
od razornog privlaĉenja sunca. Ali linija gaje zbunjivala.
Sve dok nije shvatio. Ĉak i sunca imaju atmosferu.
 Blještave povezane karike brzo su rasle na ekranu, sve dok im vanjski rubovi nisu
izišli izvan vidnog polja. Nije bilo nimalo utješno znati da je slika samo to, slika,
zatamnjena i ublaţena sve dok nije postala samo blještava. Instinkt mu je govorio da se
zalijeću u srce zvijezde.
"RoĊeni u suncu, putujemo kratko prema suncu1'", pogrešno je citirao Isaac bez
imalo takta. Dom se opustio i nasmijao. Ĉinilo mu se da ĉuje udaljenu grmljavinu,
pomalo sliĉnu brujanju zvjezdanih plamenova. To je bilo nemoguće, naravno. Samo mu
se ĉinilo da to ĉuje. Naravno, to je nemoguće.
Konaĉno, izgubila se sva odreĊenost, a ekran je postao bolno bijeli pravokutnik.
Hrš-Hgn je drhtao od fnobskog instinktivnog straha pred izravnim sunĉevim svjetlom.
Dom si je zamislio brod kako prelazi iznad

" Pravi citat glasio bi "RoĊeni od Sunca, putovali su kratko prema Suncu" (Born oj the
Sun, they travelled a short while towards the Sun), iz pjesme "Neprestano mislim" (I
think continuously) engleskog pjesnika sir Stcphcna Spendera (1909. - 1995.).

sjajnog mora, bez horizonta, i odluĉno prestao zamišljati bilo što kad se sjetio svih onih
mehaniĉkih sitnica koje su mogle krenuti pogrešno.
Nešto je bilo jako pogrešno sa splavi koja se pojavila.
Umjetnici i oko mašte prikazivali su splav samo nekoliko koraka udaljenu od
drvenih platformi kojima su se sluţili ribari zajeva, dodajući moţda par creapa koji
nonšalantno gmiţu palubom, ostavljajući je otvorenom prema nebu, s nekom vrstom
ţutog oceana duboko pod sobom. Ali ĉak ni Visoki stupnjevi nisu mogli preţivjeti na
otvorenom osim na zvijezdama koje tek što se nisu ugasile, a splav na Lancu bila je
jedna od prvih na vreloj zvijezdi. Bila je to samo bezizraţajna polukugla koja je lebdjela
ravnom stranom prema dolje u neĉemu što je na ekranu izgledalo poput tanke izma-
glice.
Shuttle je njeţno pristao i dio zida skliznuo je unatrag da razotkrije kruţni sivi tunel.
Prijateljski mehaniĉki glas pozvao ih je da ga slijede. Dom je oprezno krenuo naprijed.
 Zvuk koji je zaĉuo udario ga je poput palice. Pojurio je naprijed, nesposoban da
povjeruje.
Bilo je to more.
Njegova Krznatost CreegE + 690° skotrljao se do plaţe na ţivopisnim gusjenicama. Bio
je krupan, znatno krupniji od niskostupanjskih creapa koji su ţivjeli na Suprotnjaku.
Njegovo jajoliko odijelo bilo je zlatno. Kraj njega je skakutala srna, a na pipku mu je
sjedila malena plava ptica pjevica.

Njegova Krznatost stao je nadomak mora i strpljivo ĉekao.

Dom je osjetio kako su mu noţni prsti dotakli pijesak i zagacao kroz valove. Jedan
dio creapske neobiĉnosti je sad nestao. Znao je da gleda u stvorenje koje je voda
najnaprednije podvrste rase deset puta starije od ljudi. Gleda li taj bezizraţajni jajoliki
stvor u njega? Što vidi?
Oklopljeni pipak pruţio mu je ruĉnik. Bio je grub i mirisao na limune.
"Ugodno plivanje?" Laki tenor materijalizirao se bez vidljivog tjelesnog izvora.
"Hvala vam, da", reĉe Dom. Otvorio je šaku i pokazao creapu malu ljubiĉastu
školjku.
"Trivia monarcha sinistrale", reĉe creap. "Su- protnjaĉka crna kaura. Prelijepa u
svojoj jednostavnosti. Kako vam se ĉini moj ocean?"
Dom se osvrnuo prema valovima. Udari valova bili su laţni. Horizont je bio
remek-djelo iluzije, i bio je stotinu metara daleko od obale. Umjetno sunce smješteno u
stvarnom sjaju. Jedna je veĉernja zvijezda visjela u grimiznom sjaju.
"Uvjerljivo", rekao je.
Creap se ugodno nasmijao i polako ga poveo uz plaţu.
Bilo je više kopna nego mora. I opet, creapi su griješili samo kroz previše
velikodušnosti. Na jednoj strani, ravnica zlatne trave povijala se na vjetru sve do
udaljenih planina, kristalno ĉistih. Bogovi bi mogli ţivjeti na tim vrhuncima. S druge
strane poĉinjala je šuma. Pristojan je potok izvirao iz jednog grebena i vrludao kroz
korijenjem ojaĉanu udolinu; jedan vi- linkonjic, jedan od onih krupnih terranovskih
aeschan- sa skakutao je po vodi. Niska gusta trava rasla je izmeĊu drveća, posipana
cvjetovima goreĉa. Zeĉevi su ostavili trag svoga prolaza. Bio je tu i grm mirisavog
anisa, a obliţnje je drveće povezivala loza. Posve u daljini nalazio se vulkan.
"Da vam priĉam o pozadinskim projekcijama, skrivenim strojevima, umjetnom
navodnjavanju?" upita Njegova Krznatost nevino. Dom je onjušio zrak. Mirisao je na
kišu.
"Neću vam baš sasvim povjerovati", reĉe. "Kad bih ovdje prokopao zemlju, što bih
pronašao?"
"Gornji sloj tla; dva-tri briţljivo odabrana fosila."
"I?"
"Oh, stijenu. Vapnenac do dubine tri metra."
"A onda?"
"Avaj, iluzijo. Ovim redom: razinu strojeva, jedan metar monomolekularnog bakra,
tanki film oksidiranog ţeljeza, natruhu matriĉnog polja. Da idem još dublje?"
"To je dovoljno, Vaša Krznatosti."
"Da onda nastavimo sa šetnjom? Moram nahraniti šarane."
Kasnije, kad su se zlatne ribice okupile na zvonjavu malog mjedenog zvona, rekao
je: "Mora li postojati razlog? Onda recimo da prouĉavam ljudski rod. Posebno
zemaljski ljudski rod. Premda sam, ĉim to kaţem, svjestan pogrešnog shvaćanja.
Recimo zato umjesto toga da, posvećujući se prouĉavanju Sveukupnosti, nastojim to
ĉiniti s ljudskog gledišta, shvaćate? Oĉita je istina da okoliš oblikuje um, pa onda..."
Mahnuo je pipkom, obuhvaćajući more, Šumu, udaljene planine. "Naravno, bilo bi
lakše preseliti se na ljudski svijet, ali ne bi bilo tako praktiĉno."
Dom se na silu podsjetio da ispod njegovih stopala gori prirodna peć. Ali creapi su
prouĉavali i zvijezde Lanca, i to jako izbliza, a Njegova je Krznatost dao naslutiti kako
se na splavi odvija i nekoliko drugih eksperimenata.
"Lakrdijaši?" reĉe creap. "Naravno da ću vam pomoći ako ikako mogu. Vi ste nam
prvi necreapski posjetitelj. Znate li za neko predskazanje iz vaše kulture koje se odnosi
na zelenog ĉovjeka s morem u boci?"
"Ne", rekao je Dom, odjednom uplašen. "Postoji
li?"
 "Ne da ja to znam. Ali zvuĉi baš kao pravi materijal za predskazanje.
Morate shvatiti da nismo u stanju ponuditi bogzna kakav savjet, treba nam nekoliko
desetaka tisuća godina prouĉavanja. Imate li kakvih odreĊenih pitanja?"
"Creapi nisu bili Lakrdijaši."
"Toĉno. Ali to je izjava."
"Dobro. Vi ste najstarija rasa, kao rasa. Ne moţemo raĉunati Chatogastera ili Banku
jer su oni individualni organizmi. Dakle, slijedi da ćete vi biti najbliţi Lakrdijašima.
Mentalno, mislim. Ne, ĉak ni to. Mislim po gledanju na svijet."
Creap se nasmijao. "A kakvo je naše gledanje?"
"Prouĉavate druge oblike ţivota. Ĉovjek-lovac, creap-skupljaĉ informacija. Smijem
li vam reći nešto intimno?"
"Samo naprijed", reklo je zlatno jaje, a Dom je pocrvenio.
"Pa, već sam i prije upoznao neke creape. Znate što mi je uvijek bilo najĉudnije na
njima? I na vama, Vaša Krznatosti. Tako ste ljudski.
Hrš-Hgn mi je prijatelj, ali je fnob. To se stalno vidi, a najveći dio ţivota je proveo
na Suprotnjaku, meĊu ljudima zemaljske vrste. Male stvari - naĉin gledanja na ţivot,
kad obojica pogledamo istu stvar i ja znam da je on vidi s potpuno drugaĉijeg rasnog
stanovišta. Ali nijedan creap kojeg sam upoznao nije odavao taj dojam."
"Ţivimo na vrelim svjetovima. Nemamo spolova, i oktopodni smo. Ljudski?" upita
CreegE + 690°.
"Bernu! Ljudskost je stanje duha, a ne tijela. Ali ima nešto u tome. Pitao sam se,
zašto djeluju tako sliĉno meni, kad bi morali biti tako strani? Mislim da je to zato što su
se svi creapi koje sam susreo svjesno trudili prihvatiti ljudski pogled na stvari. Oni su
prvo ljudi, a tek onda creapi."
Dom se suoĉio s jajetom, samo što nije imalo oĉiju. Konaĉno je bestjelesni glas
rekao: "Ima mnogo istine u tome što kaţete."
"Mislim da to radite kako biste stekli dublje shvaćanje univerzuma", reĉe Dom.
"Ĉovjek vidi drukĉiji svemir od fnoba. Ţao mi je, stalno koristim krive rijeĉi. Ĉovjek
uvijek iskusi drukĉiji svemir. Je li to toĉno?"
"To je vrlo mudro. Prije nego što se pridruţimo ostalima na veĉeri, ţelite li nešto
vidjeti?"
 Dali su mu jajodijelo opremljeno za posjetitelje, s jednostavnom upravljaĉkom
ploĉom. Bilo je to kao da se vozi u malenom, okomitom tenku. U Domovu sluĉaju,
namjena je bila da zadrţi vrelinu izvana, a ne iznutra. A onda se uputio u glavni dio
splavi.
Kasnije se nije mogao sjetiti baš bogzna ĉega. Pojedinaĉna iskustva spajala su se u
mješavinu vreline, krupnih, gmizavih ĉudovišta oblika galaksije, grmljavinu sunca i
ĉudno pucketanje u zraku. Zapamtio je da su ga odveli na promatraĉku platformu
smještenu usred namota matrice, i ponudili mu da podigne pogled.
Kruţna zvijezda uz koju je splav bila usidrena upravo je prolazila kroz luk svoje
blizanke. Na hladnijem svijetu, iskustvo bi samo po sebi bilo dovoljno da zaĉne desetak
religija.
Blještavi luk, tek jedva primjetno sjajniji od neba koje ga je okruţivalo, kretao se
preko sunĉanog neba.
Nije imao pojma znaju li ostali creapi da nespretno odijelo vozi mladi ĉovjek, a ne
pijani creap, ako creapi piju. Vjerojatno ne. Nakon sat vremena, osjećao se pijano.
Osjećaj je potrajao nekoliko minuta nakon što se vratio u rezervat. CreegE nije
morao tumaĉiti lekciju. Kroz nešto sliĉno osmozi, dobio je samo osjećaj cre- apnosti.
Creap mu je pokušavao reći da je u pravu. Svijet creapa bio je jednu Sveukupnost
udaljen od svijeta ljudi. Pa su creapi pokušavali razmišljati - osjećati - kao ljudi. Samo
tako moţe se spoznati ĉitava priroda svemira, govorili su.
S novim shvaćanjem, Dom je dokuĉio da je sluţbeno gledanje na creape pogrešno.
Za njih se govorilo da su rasa roĊena za znanost. Creapi su hladnokrvci svemira,
vrhunski analitiĉari, rasa inteligentnih robota, da su roboti postali ono što su se prvi
pioniri robo- tike nadali da će postati. To naprosto nije toĉno. Ĉemu je ono teţila jedna
od predsadhimskih sekti? Krajnjoj stvarnosti? Baš to. Creapi su mistici univerzuma.
Jeli su za stolom pod širokim stablom kruške. Gulaš od blago istrunulih, uljasto
crnih bunika, rijetka
delikatesa za Hrš-Hgna. Isaac je jeo krumpire s Vrit- njaka, za energiju. Sufle od
morskih plodova za Doma, vrsno spremljen. Poĉeo je shvaćati i da su creapi automatski
vrsni u svemu. Njegova Krznatost sisao je nešto iz cilindra pod pritiskom, ravno u
zraĉnu komoru otprilike na mjestu gdje bi mu se nalazio ţeludac. "Koje vam je sljedeće
odredište?" upitao je. "Minos, ako me moţete tamo odvesti", reĉe Dom. "Moram
pronaći drugi brod, a znam da tamo postoji jedno višerasno naselje. A mogao bih
pogledati i Labirint."
"Mislite da biste u Labirintu mogli pronaći neki trag?" upitao je creap uljudno.
Isaac se zahihotao i snaţno zveknuo Doma u rebra.
"To je dobra knjiţevna fora", rekao je. "Ĉak je i ime planeta -" "Znam", reĉe
Dom. "Veselim se susretu s Mino-
taurom. Hrš?"
"Oh, ništa", reĉe fnob podiţući pogled. "Samo sam rasmišljao o tome kako sam
isgleda upao u legendu."
Nazvao je brod Skok zaostatka. To je bilo najbolje što je mali Minos mogao
ponuditi. Nije imao ĉak ni automatske kuharice, što mu se brojalo u prednosti, ali
matrica mu je bila briţljivo kalibrirana, a kabina je bar bila veća od ormara.
"Zašto Skok zaostatka?" upita Isaac.
"Relativnost", reĉe Dom. "Puno bi mu ime trebalo biti Skok tako velike prednosti da
bi, da je Einstein bio u pravu, završio sa zaostatkom. Probaj to staviti na identiploĉu.
Misliš da ćeš ga moći voziti?"
"Ići će", reĉe Isaac snuţdeno. "Nije baš neki lipi- canac."
Hodali su kroz ljudsku znanstvenu koloniju prema Labirintu, ĉiji se najbliţi zid
nadnosio nad niske kupole.
"Kako su ti se ĉinili Visoki stupnjevi?" upita Hrš- -Hgn.
"Jako zanimljivi", reĉe Dom neodreĊeno. "A tebi?"
"Ja sam ih uposnao nekoliko dok si ti bio na onom rasgledanju. Sapanjila me
njihova fnobnost, kao što bi i oĉekivao, i tvoja teorija da svaka rasa vidi svoj odras u -"
Malo srebrno jaje dokotrljalo se do njih na ulazu . u Labirint, mašući snopom papira
koji je drţalo u jednom pipku. Crvenkasti odsjaj štitnika za oĉi govorio je kako se radio
o creapu vrlo niskih stupnjeva.
"Psst!", psiknuo je glas bez izvora. '"Oćeš kupiš mapu? Ne moţeš u Labirint bez
mape. Sloţio je moj brat iz legla, od pravih slika iz zrak!"
"Zibe, pepeljara!" povikao je krupni creap dogr- mjevši prema skupini. "Dakle,
gospodine i frss, vi ste oĉito ljudi koji znaju što rade, a treba vam mapa. Dakle ja imam
mapu, gospodine i frsss, kakvu se rijetko vidi."
"Treba li nam mapa?" upita Dom.
"Ne baš", rekao je fnob, koji je već jednom bio u Labirintu. "Ali dobre su kao
suvenir."
Još desetak prodavaĉa mapa teturalo je i kotrljalo se za njima kad su zakoraĉili u
Labirint.
Lakrdijaši su se morali šaliti. Povremeno, neki bi istraţivaĉ istakao kako Labirint
vjerojatno uopće nije bio zamišljen kao labirint, ali nitko nije uspio ponuditi uvjerljiv
drugi smisao. Dom se nije iznenadio kad su njegova dva suputnika izblijedila u
ništavilo s obje njegove strane - Hrš-Hgn ga je upozorio na efekt Labirinta.
Nešto u monomolekularnim zidovima stvaralo je posebni univerzum za svakog
pojedinca. Zato nijedna mapa ni fotografija iz zraka nisu bile od koristi. Domova
vlastita mapa Labirinta mogla je biti savršeno toĉna - za Doma.
Jednom je ugledao sjenovit obris Hrš-Hgna kako izlazi iz jednog zida i nestaje u
drugom. Dom je dobrano udario u zid, a onda, osvrnuvši se da provjeri kako ga nitko ne
gleda, prešao zrakom stripera preko bijele površine. Nije se ĉak ni zagrijala. Priliĉno
solidan privid.
Pronašao je središte nakon desetak minuta oštrog hoda. Memorijski je maĉ još
uvijek drţao namješten
na striper, a prst mu je treperio iznad okidaĉa kad se Putovi okrenuo i nasmiješio.
"Vidim da si me oĉekivao", rekao je prijazno.
Dom je opalio. Putovi ga je povrijeĊeno pogledao i ispruţio ruku. Sve veća
svjetlosna kugla odskaku- tala je prema Domu i nestala.
"Prva runda", reĉe Putovi. "Sad ja imam matricu koja prigušuje rezonance, a što ti
imaš?"
"Tko si ti?" reĉe Dom. Prebacio je oruţje na obiĉan noţ.
"Putovi sa Zemlje." Zastao je i dobacio noţ natrag Domu. "Bojim se da si si zatupio
oštricu," nastavio je, "ali bacio si priliĉno dobro."
"Sljedeće pitanje bi bilo jesi li me došao ubiti, ali to nije baš pametno, zar ne?"
 "Ne," reĉe Putovi, "izgleda da ništa ne postiţem, ali moram se i dalje truditi jer
ĉemu će nam inaĉe slobodna volja?"
"Hoću li dobiti kakvo objašnjenje?"
"Jasno. Moraš shvatiti da je univerzum prevelik da u njemu budemo i mi i
Lakrdijaši. Neki ljudi se boje da bi se Lakrdijaši mogli pojaviti svakog ĉasa."
"Oĉekuju li oni to neka ĉudovišta s ogromnim mozgovima?"
"Mislim da oĉekuju bogove. Kod ĉudovišta s ogromnim mozgovima znaš na ĉemu
si, ali bogovi su druga priĉa. Nitko ne ţeli biti rasa robova. Oh, imam par stvari za
tebe."

Robot je otvorio svoju prsnu ploĉu i bacio Domu iga. Mala je ţivotinja
osvetoljubivo zaskviĉala na Putove iz sigurnosti gospodareva ramena, a onda se sakrio
u Domovu košulju.
"A bilo je još nešto ..." reĉe robot. Potapšao je svoj ruksak i prepipao si prsnu ploĉu.
"Oprosti zbog odugovlaĉenja, znaš kako je, stvari nikad nisu tamo gdje ih ostaviš. Ah,
evo ga."
Dom je uhvatio malu sivu kuglu prije nego što se mogao zaustaviti. Bila je topla.
Putovi ga je pozorno promatrao.
"To je matriĉni motor bez navoja", rekao je. "Dosad ti je već trebao raznijeti glavu.
Primitivno, znam."
Dom je zavitlao kuglu u najbliţi zid. Naĉas je za- treptala pod svjetlom Lanca prije
nego što se uz tup udarac spustila u sljedeći prolaz. A onda se Putovi zaletio u njega.
Robot je imao teţinu na svojoj strani. Dom se zakotrljao unatrag i pokušao zbaciti
svoga napadaĉa, i morao se trznuti u stranu kad je stisnuta šaka udarila pod Labirinta
kraj njegovog uha. Umjetna koţa raspr- sla se od udarca. Putovi je udarac okrenuo u
stranu, i vrškom prsta uspio porezati Doma po glavi.
Ig je skoĉio i krenuo ravno na oĉi. Putovi ga je lako odgurnuo i skoĉio unatrag,
razgibavajući si prste.
"Odbijam povjerovati u neranjivost", rekao je. "Idemo sad ozbiljno."
Matriĉni motor je eksplodirao. Labirint je zatut- njao.
 Putove je podiglo kao lutku i bacilo u jedan zid, i jednom je nogom sluĉajno udario
Doma preko prsa.
A daleko iznad njihovih glava, jedan je brod pristajao.

10
"Na Laothu uzgajaju šerafeći."
Galaktička svaštara
"Poslušaj tresak
Lišća u jesen, prasak
Kristalnog lišća."

Charles Sub-Lunar,
Planetarni haiku

Krevet je bio starina, komplicirana crna stvar sa svim znakovima taminiĉke dinastije
P'ing. Dom je kroz sve tanju plavu izmaglicu zurio u ostatak sobe. Bio je u nekoj kući s
blagom. Ili moţda muzeju. Netko je nakupio namještaj i ukrase sa svih krajeva galaksije i
bacio ih tamo bez obzira na stil ili razdoblje. S dva su zida visjele memorijske tapiserije
na kojima su zaboravljeni junaci ponovno izvodili stranice povijesti, kao snimka koja se
vrti u krug. Set figura za tstame u ceremonijalnoj odjeći ukoĉeno je sjedio u stavu mirno
na ploĉi smještenoj u ogroman uzgojeni rubin. Bila je tu i jedna vodena skulptura, ne-
aktivna, koja je leţala u bazenu na dnu svoga akvarija, i vitrina iz ranog kromatškog
razdoblja u kojoj je bilo izloţeno nekoliko komada prokrijumĉarene fnobske hramske
grnĉarije. Tamo gdje nije bilo tapiserija, zidovi su bili zakriveni ljubiĉastim zastorima.
Dom je zamislio grubo praktiĉne stambene kupole na Suprotnjaku. Jedini ukrasi koji
su bili općeprihvaćeni bili su sadhimski znak i moţda Jedna zapovijed u odgovarajućem
okviru. Ĉak ni struja nije smjela van iz kuhinje. A obitelj Sabalos bila je bogata - zapravo,
toliko bogata da si je mogla priuštiti jednostavan ţivot. Tko god bio vlasnik ove sobe, ili
je bio znatno siromašniji ili bi prema njemu Sabalosi djelovali poput siromaha.
Osjetio je nešto toplo kraj svoga uha, i okrenuo se da otkrije iga koji se sklupĉao u
polju za spavanje. Stvorenje je otvorilo jedno oko i zaprelo.
Dom se nespretno iskobeljao iz polja kreveta i pao na pod. Gravitacija je bila nešto
jaĉa nego na Suprotnjaku.
Povukao je jedan zastor u stranu i ugledao sunce, spljošteno lomom svjetlosti, kako
pada pod neravan obzor. Bilo je anemiĉno crveno. A nešto maleno pro- letjelo je
nezgrapno kraj prozora, pronašlo otvoren dio prozora i ulepršalo unutra. Dom je vidio
metalni sjaj stvorovih krila dok je letuckao oko svjetla, kao i izmaglicu sićušnog zraĉnog
vrtloga oko njega. Bio je to la- othski moljac. Sunce tamo vani bilo je Tau Ceti, a zalazilo
je blijedo jer atmosfera gotovo da nije imala prašine. Bio je zadovoljan samim sobom.
Bronĉana vrata na drugom kraju sobe su se otvorila i ušao je Isaac.
"Kako je, šefe?" upitao je iscrpljeno. "Kako se osjećate?"
"Ĉini mi se kao da mi je netko zabadao ţaraĉe u prsa", reĉe Dom samosaţalno.
"Zadnje što se sjećam bio sam na Minosu."
"Tako je. Pronašli smo vas na ulazu u Labirint, s pola prsa urušenih. A onaj ig je
zavijao kao da će pući."
Dom je sjeo. "Na ulazu u Labirint? Kako sam tamo dospio? Hej - jeste li pogledali u
središte?"
Robot kimne glavom. "Jasno, ali u naša središta, ako znate što mislim. Još jedan
pokušaj, ha?"
Dom mu ispriĉa.
Isaac je rekao: "Vaša baka je stigla nedugo poslije toga. Hrš-Hgn i ja smo mislili,
dobro, umirete, a Pijan je brzi brod."
"Da, dobro. Ali ovo nije Suprotnjak."
"Stala je ovdje tako da dobijete pomoć. Ta tijela od slusluzi ne mogu se sama
popravljati u beskraj."
"Naravno, ovo je tvoj dom, zar ne?"
Isaac se ukoĉio. "Ja sam graĊanin galaksije, šefe. Da, ovo je staro mjesto. Radionica
tri, Tvorniĉki kom- pleks devetnaest, odatle sam ja izašao." Ogledao se po sobi. "Pazite,
nismo nikad vidjeli unutrašnjost ovog mjesta. MeĊu nama reĉeno, ne sviĊa mi se. Znate
da sam ja jedini botić ovdje?"
 "Ma nemoj, sigurno ima slugu!" reĉe Dom traţeći odjeću.
"Jasno. Ljudi. Ne laţem, sahib."
Dom je zurio u njega.
"A jedan od njih mi je rekao 'gospodine'! Ako mene pitate, bilo koji ĉovjek koji
robotu kaţe 'gospodine' zreo je za dunju u njonju."
"Smiri se i naĊi mi neku odjeću. Htio bih pogledati ovo mjesto prije nego što nestane",
reĉe Dom.
Izašli su iz sobe i pošli širokim hodnikom pokrivenim debelim sagom. Isaac ih je
poveo kroz nekoliko ogromnih, pretrpanih dvorana, sve dok nisu došli do dvostrukih,
posrebrenih vrata. Dva ĉovjeka u smeĊim i zlatnim livrejama uţurbanomu im otvorila
vrata i stala mirno dok su oni prolazili; Dom je ĉuo mehaniĉko reţanje u Isaacovu grlu.
Okrugli stol s fontanom u sredini ispunjavao je sobu. Domov prvi pogled uhvatio je
Joan; dominirala je sobom, kao i obiĉno, u dugaĉkoj haljini ponoćno ljubiĉaste boje i
crnoj perici koja joj se slagala s koţom. Blijedo se osmjehnula. Kraj nje je stajao visok,
debeo ĉovjek, graĊen skoro kao drosk; Dom je u njemu prepoznao cara Ptarmigana.
Pokraj njega je bila Keja, koja je istog ĉasa ustala sa svoga sjedala i pojurila oko stola da
zagrli Doma. Kraj nje je sjedio djeĉak otprilike Domovih godina, zamišljeno ga
promatrajući.
Ostatak stola sastojao se od uobiĉajene gomile ĉlanova Uprave i višeg planetarnog
menadţmenta.
Keja je zagrlila i poljubila Doma.
"Znala sam da ćeš se pojaviti ovdje! Dome, sav si zelen ..." dahnula je. "Išao si u
ribolov?"
"Neke vrste", rekao je.
"Pridruţi nam se, baš smo poĉeli s veĉerom. Tar- li, moţeš li se malo pomaknuti? Ako
se malo stisnete, naći ćemo mjesta i za Isaaca", dodala je vedro.
"Jasno", reĉe djeĉak, smješkajući se Domu.
"Ja, gospoĊo? Da jedem s ljudima?" pitao je Isaac hladno, pogleda prikovanog za
ljude u livrejama koji su stajali iza stolaca.
"Nemoj da ti bude neugodno - mi smo ovdje svi jedan veliki integrirani krug", reĉe
Keja.
 Dom se prignuo robotu i promrmljao: "Sjedni i izgledaj ljubazno ili ću te sam rastaviti
noktima, zubima i noţnim prstima."
Dom je završio sjedeći izmeĊu cara, koji ga je uljudno pozdravio prije nego što se
okrenuo natrag k Joan, i Keje. Većina ljudi za veĉerom promatrala je Doma s iskrenom
nevjericom. Oko stola je bilo nekoliko fnoba, i Hrš-Hgn prijateljski je siktao s nekim alfa-
-muţjakom vaţnog izgleda.
"Uvijek ovako veĉerate?" upitao je.
"Oh, da", reĉe Keja. "Ptarmigan najviše voli da mu ljudi budu pred oĉima." Podigla je
jedan prst i posluţitelji su krenuli.
"Ovaj, Keja, koliko dugo sam ovdje?"
"Od juĉer naveĉer. Slavan si, braco moj. Ptarmigan kaţe da te traţi pola galaksije.
Trebao bi nas sve povesti na svijet Lakrdijaša. Što misliš, što ćemo tamo naći?"
"Po dosadašnjim iskustvima, prokleto veliku bombu." Vidio je kako se trznula.
"Oprosti, nisam tako mislio. Dakle, slavan sam?"
"U orbiti je desetak brodova, uglavnom s Terra Novae i Vritnjaka. Sa svakim satom
ima ih sve više. Ptarmigan je jako ljut zbog toga. Nisam baš sve shvatila, ali izgleda da te
svi ţele oteti. Je li istina da ćeš za pet dana otkriti svijet Lakrdijaša, što god se dogodilo?"
"Valjda. Kako to da svi znaju?"
"Pa nisi to baš tajio, zar ne? Ujedinjeni špijuni su isto u igri. Ptarmigan mora svakih
sat vremena slati posebne postrojbe da uklone one male robotske kukce koje stalno bacaju
na palaĉu. Jedan je ušao u kuhinju i otvorio pećnicu sa sufleom, a to je izvan svih pravi-
la!"
"Je li neki od tih brodova creapski?"
"Ne znam."
Tarli se nagnuo iza svoje mlade pomajke i kim- nuo. "Ispriĉavam se, o, Dome, ali
sluĉajno sam ĉuo vaš razgovor -"
"Prisluškivao si", reĉe Keja strogo.
" - i, zapravo, jedan od brodova je creapski IBOS6kockabrod registriran na
zvijezdama Lanca."

6
Itekako Biţi Od Svjetlosti; vidi nap. br. 8
 "Zvijezde Lanca, ha? Ajme meni." Jedna mu je pomisao pala na pamet, a ruka mu
poleti do pojasa. "Keja, jesam li imao bocu -"
"Na sigurnom je. Moja sobarica kaţe da joj je jedan sluţbenik osiguranja rekao da
sadrţi Vodu ţivota. Ne da zabadam nos."
"Naravno da ne. U zadnjih par dana, zamalo su me ubili, ušao sam u crveno kod
Banke, sat vremena sam disao pod vodom, dospio sam u orbitu vrlo prostaĉkim naĉinom,
i plivao sam na površini zvijezde. Ah, da. I izašao sam iz minoskog Labirinta premda su
mi prsa raznesena. Ţivot je ĉisti lunapark. Netko bi trebao poĉeti pisati moju biografiju -
sad, dok još nije prekasno!"
"Pa probaj s njim", rekla je Keja pokazujući ĉovjeka koji je sjedio sa suprotne strane
stola. Dom je prepoznao ĉovjeka s oţiljcima i njegovog otrcanog robota.
"To je Charles Sub-Lunar, zar ne? Onaj kojeg zovu renesansnim ĉovjekom?"
Keja je vidjela kako ih ĉovjek i robot promatraju, i podigla je svoju ĉašu i nasmiješila
se. Pritom je prikriveno šapnula: "Da, i struĉnjak za Lakrdijaše. I povjesniĉar. A i poezija
mu je priliĉno dobra. Znaš da je on dešifrirao jezik Lakrdijaša?"
"Pjesnik i poludjeli kompjutor", citirao je Dom.
"Da, premda on zapravo nije lud. Ne znam tko je bio pjesnik. Njegov sluga je isto jako
zanimljiv, zar ti se ne ĉini, sa svim tim oţiljcima, jel 'da, Dome? Dome?"
"Ovaj, da", reĉe Dom polako. Zamišljeno je okretao svoju vinsku ĉašu. "Zar nije to
ĉudno, stvoriš neki dojam o ljudima ... Mislim da bih volio porazgovarati s njim.
Oprosti."
Dom se prikrao niz stol, ali nije bio dovoljno oprezan. Joan ga je blago uhvatila za
ruku - bar je djelovalo blago, ali zahvat je bio poduprt poznavanjem anatomije.
"Dobra veĉer, unuĉe. Izgleda da si se u zadnje vrijeme druţio s nekim dosta ĉudnim
društvom. Putovi je glavni torpedo Instituta za Lakrdijaše."
Dom uzdahne. "Dobro, bako. Pretpostavljam da
si mi kopala po umu?"
"Pa, bio si u nesvijesti, i prirodno, to je bio logiĉan potez."
"Oh, prirodno."
 "Nemoj biti tako sitniĉav, ovo je stvarni ţivot. Svaki zaštitar u galaksiji zna za Putove.
Jednom je ubio zamjenika šefa Ujedinjenih špijuna, znaš. On je robot s instinktima
ubojice. Vidim da još uvijek imaš onog moĉvarnog gmizavca?"
"Proveo je neko vrijeme s Putovima. Mislim da je vjerojatno u njemu neka zamka",
reĉe Dom. "Ne bih se previše brinuo."
"Misliš da si neranjiv. Nemoj se kladiti u to", reĉe Joan. Bijesno je pogledala iga.
Car je polako ustao i pozvonio malim crnim zvoncem. Gosti su poĉeli odlaziti od
stola. Dom je vidio Sub-Lunara i njegovog slugu kako nestaju u gomili.
"I što će se sad dogoditi?" upitao je. "Koliko shvaćam, svi ĉekaju da ja napravim neki
potez."
"Hoćeš li otkriti svijet Lakrdijaša?"
Većina gostiju je otišla. Car im se poklonio i ostavio ih da sjede. S druge strane sobe,
Hrš-Hgn i Isaac su ĉavrljali s Tarlijem.
"Mislim da hoću", reĉe Dom. "Već sad imam ... neku vrstu obrisa. To nije planet.
Mislim, mogao bi biti planet, ali ... pa, Suprotnjak je planet, s orbitom, hidrosferom i
magnetskim poljem i svim tim, ali Suprotnjak je istovremeno i svijet i kultura."
"Shvaćam", reĉe Joan. "Pitam se gdje bi to moglo biti?"
"Imam još pet dana, sad već nešto manje, tako da moţemo iskljuĉiti većinu mjesta
izvan mjehura ţivota. Mislim ..." Dom zastane. "Pumpaš me."
"Za dobro Suprotnjaka. Ne ţelim da pronaĊeš svijet Lakrdijaša i izgubiš ga zbog
rulje. Tebi nije stalo do politike. Kaţem ti, uz odgovarajuće korištenje, ovo bi moglo jako
koristiti obitelji Sabalos."
"Ozbiljno to misliš?"
"Da." Ustala je. "Kasnije ćemo razgovarati o tome. Ideš gledati masku7?"
"Morate!" rekao je Tarli ţureći oko stola. "To je posebna produkcija. Sub-Lunar ju je
napisao na brodu dolazeći ovamo. Otac voli malo zabave poslije veĉere."

***

7
Vrst renesansne kazališne predstave, obiĉno jednoĉinke, s raskošnim kostimima.
 Domu se ĉinilo umjereno zabavnim. Bio je to komentar trenutne politike izmeĊu
Zemlje i Vanjskih svjetova, što je uvijek bila dobra podloga za zabavu, i napisana u stilu
rane grĉke komedije. Svi su likovi imali natprirodno velike maske ukrašene draguljima.
Kor se sastojao od robota.
A onda se Dom zalijepio za sjedalo.
Glavni je lik bio predsjedavajući Pan, kozjih nogu, zajedno s rogom i frulom.
Dogodilo se to tik nakon neke petljavine s Prvom Sirijskom Bankom, napuha- nom
srebrnom kuglom na tankim noţicama.
Banka je rekao: "SMATRAŠ LI, DAKLE, KAKO ĈOVJEK MOŢE SPRIJEĈITI DA
ROBOTI ZAUZMU NJEGOVO MJESTO?"
Pan je odskakutao po pozornici. "Naravno. Koji bi robot mogao raditi moj posao? Oni
se mogu spustiti samo do klase jedan, znaš."
Kor: "Brekekekeks, ko-aks, ko-aksijal!"14
Pan: "No tiho! Tko je taj umorni putnik?"
Još jedan glumac dobauljao je na pozornicu. Bio je svijetlo, ţivahno zelen. Teturao je
pod istovremenim teretom para krilatih sandala koje su za sobom prosipale perje,
krupnog maĉa napravljenog od gume, ogromne boce vode i, na jednom smaragdnom
rame
nu, noćne more preparatora ţivotinja koja se sastojala
1
Parodija na Aristofanovu komediju Ţabe, u kojoj kor oponaša glasanje
ţaba rijeĉima: "Brekekek-koak-koak".
od staklenih oĉiju, perja, ĉuperaka dlake i nesparenih pandţi.
Pan: "Ajme meni! Što radiš s tim ĉudnim, nezgrapnim stvorom?"
Putnik: "To nije ĉudni stvor, to mi je ljubimac."
Pan: "Govorio sam tvome ljubimcu. Što traţiš, putniĉe? Daj da to riješimo pa da
nastavimo s pošalicama."
Putnik se kratkovidno zapiljio po pozornici, a onda se namršti prema publici.
"Traţim svijet Lakrdijaša", promrmljao je.
Pan reĉe: "Pokušaj sa Zemljom. A i na Terra Novae imaju priliĉno dobar smisao za
humor. Oh, onih Lakrdijaša. Gubi se odavde! Oni ne postoje - zar ne?"
"Da i ne. To jest, ne i da."
 Banka: "SVI ZNAJU DA SU SE PRESELILI U UNIVERZUM PREKO PUTA -"
Pan: " - pa zašto ih ne potraţiš na tamnoj strani sunca?"
Putnik: "Ahoj, stvarno! Tamna strana sunca, kaţete! Idem smjesta tamo." I otperjao
je.

Dom se idućeg jutra probudio u spavaonici koja je skoro pokleknula pod vlastitim
bogatstvom, oprao se u zlatnom lavoru i odšetao do blagovaonice. Zakasnio je na
doruĉak. Većinu noći proveo je u bezuspješnoj raspravi s Joan. Nastala je svaĊa kad je ig
odveden u laboratorij i pregledan u potrazi za svim zamislivim oruţjima, na veliki jad
male ţivotinje. Ništa nisu pronašli ali je ig, omotan oko Domovih ramena, danas bio
ĉudno tih.
Sub-Lunar je otišao nakon maske, dobivši hitan poziv sa Zemlje.
Dolje u dvorani za jelo, lebdeći servirtiš bio je prepun krupnih posuda s poklopcima.
Dom je tiho koraĉao preko saga, eksperimentalno podiţući poklopce. Jedan je skrivao
jelo od dimljene crvene ribe, drugi ostatke veprove glave. U trećem je bilo samo voće.
Kao pravi Suprotnjaĉanin, odluĉio se konaĉno za ribu, i sjeo na jedan kraj praznog stola.
Iz ĉiste znatiţelje podigao je poklopac velike jušne zdjele, i smjesta ga opet spustio; Car
je imao droske goste.
Nekoliko minuta kasnije mala vrata s druge strane dvorane su se otvorila i na prstima
je ušla neka djevojka. Bila je sitna i tamnoputa kao Tarli. Dom se osmjehnuo. Ona se
zacrvenila i prikrala se jelima oĉiju prikovanih za njega.
Natrpala je mali tanjur sitnom ribom i sjela sa suprotne strane stola. Dom je buljio u
nju. U jutarnjem svjetlu, ĉinilo se kao da blista. Bilo je nevjerojatno. Sjaj ju je slijedio,
tako da je, kad bi pomakla ruku, za sobom ostavljala zlatan trag u zraku. Elektro-fizikalni
efekt, ali svejedno dojmljiv.
Jeli su u tišini narušenoj samo mumljanjem krupnog, starinskog standardnog sata.
Konaĉno se okuraţio. "Govorite li jangleĉki? Li- naka Comerks, diwac? Kako bi bilo
s droskim? ...
upaquaduc, ovaj, lapidiquac nunquackuqc quipa- duckuadicquakak?
 Sipala si je sićušnu šalicu kave i nasmiješila mu se. Dom zastenje u sebi. Droski je već
bio grozan, ali s tim je mogao izići na kraj. Pripremio si je dušnik i sinuse za krajnje
iskušenje.
"Ffnbasshs sFFshs - frs Sfghn Gss?"
Njen sljedeći osmijeh uĉinio mu se nepotrebno pristojnim. Pljesnula je rukama. Ĉas
kasnije osjetio je neko prisustvo kraj svoga lakta.
Kraj njegovog stolca stajao je div. Par oĉnih proreza bezizraţajno ga je promatrao iz
male glave na vrhu tijela jednake širine i visine, od po skoro dva metra sa svake strane.
Stvor je imao na sebi koţni prsluk pokriven poznatim ĉetvrtastim šarama u crvenoj i
plavoj boji. Razne vrste ruĉnog oruţja bile su mu zataknute za pojas. Bio je to drosk - stari
drosk - dakle jasno da je ţensko. Ako je tu i bilo nekih muţjaka, dosad su već bili u
njenom zamrzivaĉu.
Djevojka je zapjevala glisando zvonkih nota. Crvene oĉi trepnu.
"Carica kaţe što vi kaţete?"
"Samo sam pokušavao biti društven", reĉe Dom. "Tko ste vi?"
Golemašica je izmijenila nekoliko rijeĉi s djevojkom i rekla: "Ja njoj zaštitarka i
dvorska dama."
"To je ekonomiĉno."
"Gospa Sharli kaţe vi došli bi na jahanje?"
Ne ĉekajući njegov odgovor, droska ga je podigla iz stolca jednom rukom. Ig se
probudio i pokazao zube, a onda zacvilio kad ga je gorostasna šapa njeţno podigla i
divovski glas mu zapjevao. Moĉvarni je ig za- treptao, a onda ustrĉi uz jednu ruku
ĉeliĉnih mišica i smjesti se droski na glavi.
Sharli je već krenula preko širokog predvorja ispred dvorane. Sa simpatijom je
pogledala Doma kad joj je baĉen pred noge kao paket, i lupila je nogom - na Domovo
zaprepaštenje, jer ĉak ni njegova majka se nije time sluţila u svojim najprofinjenijim
napadima bijesa - i jednim je sićušnim prstom priprijetila golemoj droski, koja joj se
poklonila. Pomogla je Domu da ustane.
Robot je stajao i drţao uzde dva stvorenja. Dom nikad prije nije vidio konje, osim
onog para koji je sa ţaljenjem poslan natrag na njegov roĊendan. Ali ovo su bili laothski
konji, i stoga roboti.
 Sharli se uz pomoć uspela na onog ĉija je dlaka bila od anodiziranog aluminija. Uzde
su bile neki istka- ni metal, ukrašen draguljima i zvonĉićima.
Domov je konj bio boje bakra. Dok se Dom penjao u kontrolno sedlo, konj se okrenuo
i pogledao ga kroz prizmiĉne oĉi, i rekao: "Stari, znaš jahati?"
"Ne znam, nisam nikad probao."
"Dobro, onda pusti mene da radim, moţe?" rekao je konj kopajući kopitom po zemlji.
"Zašto su mozak klase pet stavili u konja?" upitao je Dom dok su se korakom
udaljavali od palaĉe praćeni droskom.
"Drţe me za goste. Moraš bit' pametan s nekima od njih", rekao je konj razgovorljivo.
"Znaĉi ti si onaj tip koji će pronać' lunapark na nebu?"
"Da. Poznaš li moţda klasu pet s registracijom TR-3B4-5?" upita Dom.
"A, njega. Programirani smo skupa. On je otišao sluţiti nekakvog kralja u nekoj
zabiti, a ja sam završio ovdje."
"I ĉinilo mi se da bi morao znati moga Isaaca. Imate sliĉan stil razgovora", rekao je.
"Nije tak' loše biti konj", reĉe konj zabacivši glavu. "Moraju dobro postupati sa
mnom, jer smo mi klase pet sluţbeno ljudska bića. Dobiješ redovne servise, i tri struje
dnevno ... Nešto si rekao?"
"Razmišljam", reĉe Dom. Ugrizao se za usnicu i buljio u pejzaţ.
Na Laothu ništa nije raslo. Planet je bio sterilan. Brodovi su u dolasku prolazili kroz
briţljivu dekontaminaciju, a posjetiteljima se oduzimalo sve osim neophodnih
kolonijskih bakterija. Laothova je atmosfera bila uvozna. Svijet ĉija se ekonomija zasniva
na proizvodnji elektroniĉkih ĉuda ne moţe si priuštiti ni sićušan virus na krivom mjestu.
Ali goli svijet je i neljudski. I tako je, oko palaĉe, jedan drugi car Ptarmigan, prvi iz
dinastije, poĉeo stvarati vrt...
Ukorijenjeni u jalovu prašinu, pogonjeni sunĉevim svjetlom, robotski su hektari bili
mrtviji nego leš ali, kao i leš, brujali su sitnim ţivotom.
Elektronski su ljudi bili ţivotna ĉinjenica. Jedna petina ljudske populacije je metalna.
Elektronska priroda je, meĊutim, nešto drugo.
Otmjeno bakreno drveće bilo je usprkos svemu zdepasto i svijeno poput hrastova
kako bi drţalo svoje lišće selenskih ćelija koje je zveckalo na vjetru. Koli- brići
elektronskog šuma zujali su meĊu cvjetovima od ispredenog srebra, gdje su sitne zlatne
pĉele upijale struju u svoje sićušne baterije i letjele natrag u svoje tajne, tamne ćelije za
pohranu. U malom mineralima bogatom potoku koji je vrludao kroz vrt trske su upijale
metale i izbacivale krhke sumporne cvjetove. U dubinama, vozile su cinĉane pastrve. A u
hladnim barama aluminijski vodeni ljiljani otvarali su se poput šaka.
Konji su kaskali kroz drveće i po šljunĉanim putovima obrubljenim pozaspalim
cvijećem. Sharli ga je povela do malog brda gdje je potoĉić provaljivao iz zemlje i padao
preko kamene istake u tamnoplavo jezero. Mala pagoda izgraĊena je meĊu nakupinama
zlatnih ljiljana prošaranih bakrom.
Sjela je i potapšala sjedalo kraj sebe, a onda se obratila droski.
"Gospa Sharli kaţe priĉali o sebi", reĉe droska. Bacala je u zrak noţ od šezdeset
centimetara i hvatala ga za oštricu.
Tako je i uĉinio. Bilo je dugih stanki dok bi gole- mašica prevodila, i imao je dovoljno
vremena da promatra sitnog mjedenog pauka koji se iskrao iz pukotine pola metra iznad
njegove glave i, zauzevši poloţaj na ĉeliĉnoj granĉici, energiĉno se zaljuljao prema na-
prijed.
Sharli je bila dobra publika, a i golemašica je moţda bila dobar prevoditelj. Djevojka
je glasno jek- nula na priĉu o borbi u Banci, i smijala se i pljeskala rukama, ostavljajući u
zraku zlaćanu izmaglicu, kad joj je ispriĉao o bijegu na suncoštencima.
Pauk se popeo uz još jednu granĉicu i opet se zaljuljao.
"Carica kaţe, vi ne se bojali?"
Dom je pokušao objasniti predskazanja dok je pauk prošao kroz još nekoliko
skokova. Još nije dovršio priĉu kad je pauk dovršio mreţu od fine bakrene ţice i skrasio
se na jednoj granĉici, vukući za sobom dva sićušna strujna kablića.
Dom je samom sebi govorio kako je previše samouvjeren, previše siguran u sebe. Ali
Sharli je buljila u njega raširenih oĉiju. Tome se nije moglo odoljeti. Osim toga, i njen
parfem udarao mu je u glavu. Bio je bolno svjestan ogromne sobarice iza sebe, a i konj je
nekoliko puta zahihotao.
Dok je demonstrirao svoje gravitacijske sandale leteći osmicu iznad njene glave, mala
mehaniĉka muha zaletjela se u paukovu mreţu. Vidio se sićušan plavi bljesak.
Vještina hvatanja i upravljanja vjetroškoljkama bila je na redu dok je pauk polako
rastavljao nesretnu muhu sluţeći se dvjema nogama s francuskim kljuĉići- ma.
Još je jedan konj galopirao kroz drveće. Za upravljaĉem je bio Tarli, skoro skriven
oklopom napravljenim od komada koţe u sloţenom preklapanju. Skinuo je svoj
zastrašujući šljem, obrisao ĉelo oklopnom rukavicom, i blaţeno se nasmiješio Domu.
 "Pozdravljam vas, poujaĉe. I mislio sam da ćete biti ovdje. Nadam se da se niste
previše dosaĊivali?" "Nimalo", reĉe Dom nehajno. "Ovaj, tvoj kostim ..."
Tarli je podigao obrve. "Bio sam na laţnjevanju. Zar vi nemate laţne borbe na
Suprotnjaku?"
Dom je pomislio na dvije-tri borbe koje je vidio na molovima, kad su se izvlaĉili
metar i dvadeset dugaĉki zajski noţevi. "Na Suprotnjaku su obiĉno prave", rekao je.
"Laţne?"
Tarli je sa svoga konja skinuo dugaĉak zamotak i izvukao maĉ dugaĉak koliko je on
bio visok. Ruĉka je bila omotana koţom, bez suvišnih ukrasa. Sjeĉivo je bilo nevidljivo,
osim kad bi uhvatilo svjetlo i naĉas se pokazalo kao tanko zeleno srebro.
"Laţni maĉ", objasnio je. "Oštrica je, naravno, debela samo nekoliko mikrona,
iskovana kao molekula u posebnom sabljarskom svjetlu zore. I jaka je. Moţda ste dobar
maĉevalac?"
"Znam se sluţiti memorijskim maĉem", reĉe Dom. Izvukao ga je i pokazao. Tarli ga
oprezno primi.
"Kako to radi?"
"U dršci postoji mali projektor matriĉnog polja koji moţe generirati nekih desetak
oblika."
Tarli je vratio maĉ. "To nije ĉasno oruţje", rekao i je tuţno. "Moţda biste htjeli laţnu
bitku?"
Nasmijao se Domovom izrazu i iz svoga zamo- tuljka izvukao dvije drvene motke.
"Za vjeţbu", obja- i snio je. "Tako da pripravnici ne izgube previše udova j dok uĉe. Ja
sam drugi najbolji laţnjevalac na Laothu." Dom je na sebi osjećao Sharlin pogled.
"Dobro", reĉe ojaĊeno. Uostalom, mogao se maĉe- vati preko predstavnika na ploĉi za
tstame, pa makar to bio samo pet centimetara dug stilet kojim maše lutkica. A i to su samo
drveni štapovi.
Tarli je razmotao još jedan šljem i nekoliko ko- mada koţnog oklopa, a Sharli je
Domu pomogla da ih navuĉe.
"Morat ćete mi objasniti pravila."
Tarli se nasmiješi. "Ovo je samo laţnjevanje štapovima. Sve se moţe, tako dugo dok
koristite štap. Sharli će nam dati znak."
 Djevojka, koja ih je promatrala sa zanimanjem, sad je stresla glavom i oštro se
obratila bratu.
"Kaţe da se moramo boriti za neku nagradu. Moj maĉ za vaše gravitacijske sandale.
Mislim da to nije pošteno."
"Ne boj se", reĉe Dom. Sagnuo se i poĉeo skidati svoje sandale. Tarli uzdahne i poloţi
svoj laţni maĉ na sjedalo uz njih.
Sharli je mahnula malim rupĉićem. j
Štapovi su se susreli u zraku, jednom, i oprezno su zaokruţili jedan oko drugoga.
Dom se osjetio ohrabreno i pokušao s nekoliko napada koji su bezazleno skliznuli niz
Tarlijev štap. Tarli se nasmiješio i okrenuo svoj štap oko prsta. Vrtnja ga je ponijela - štap
je nastavio preko njegovih leĊa, Tarli ga je opet uhvatio i uz glasan udarac spustio na
debelu podstavu Domova šljema. Tarli je napravio nekoliko koraka i dovršio pokret još
jednim laganim udarcem u glavu.
Dom se trgnuo u stranu i zamahnuo štapom prema dolje. Tarli ga je preskoĉio, bacio
se naprijed i okrenuo. Zahvaćen dodatnim zamahom, Dom je na trbuhu skliznuo nekoliko
metara po šljunku.
Sharli je rukom prekrila usta i okrenula se. Ramena su joj podrhtavala.
Domov štap uz prasak se spustio na Tarlijeva nezaštićena stopala. Dom se uzverao na
noge i zamahnuo u zviţdavom luku koji je završio na djeĉakovoj ruci.
Tarli je zateturao unatrag, oĉajniĉki lamatajući rukama da zadrţi ravnoteţu. Dom ga
je ponovno dohvatio po prsima.
Tarli je nestao.
Dom je pojurio naprijed na vrijeme da ugleda njegovo blijedo lice kako nestaje u vodi
pod bazenom slapa. Izvukao se iz svog oklopa i zaronio za njim, udarivši u vodu uz
zveket ljiljana.
Duboko pod njim, jedan je taman obris tonuo u dubinu. Dom ga je sustigao, uhvatio
ga za ruku i udarcem se izbacio na površinu. Kad su se probili kroz vodu, gravitacija je
ponovno pronašla teški oklop i obojicu ih opet povukla dolje.
Opet se borio da izbije na površinu, pokušavajući pronaći kopĉe na oklopu. A onda je
debela ruka prošla kroz valove i on je dograbi.
Ĉim je uspjela uhvatiti Tarlijevo nepomiĉno tijelo, golemašica je gurnula Doma
natrag u vodu, prebacila djeĉaka preko ramena i pojurila kroz drveće.
 Dom se izvukao van, bolno i posramljeno, na stijenj e s druge strane bazena.
Iskašljavao je vodu i ĉekao da mu u glavi prestane udarati.
Zaĉuo je zviţduk oštrice i bacio se unatrag. Ispod j vode, zaletio se u guţvu kablova
debelih poput prsta i opet izronio u grmu vodenih ljiljana. Sharli mu je do- bacila pogled
i pustila vrh oštrice da odvali još jedan veliki komad crne stijene, s mjesta gdje su mu ĉas
prije bili prsti.
"Samo se igrao", siknula je na savršenom jan- gleĉkom. "On je drugi najbolji
laţnjevalac u galaksiji, i samo se igrao. Ali ti si morao pobijediti!"
"Ja se ne igram!" dodala je. Maĉ je zaprštao oko njene glave i odrezao debelu bakrenu
granu s obliţnjeg drveta bez da je primjetno usporio.
Dom je zaronio i izašao s druge strane bazena, izvlaĉeći se van dok je ona okolnim
putem dolazila do njega. Njegov odbaĉeni oklop još je leţao na šljunku.
Grozniĉavo ga je stao prepipavati. Podstava je sluţila samo da primi snagu udarca - mora
postojati i statiĉko polje koje će odbiti tu nemoguću oštricu ...
Nije vidio udarac. Nije bilo niĉega osim udaljenog dojma zelenila. Komad prsnog
oklopa koji je drţao ostao je u dva komada, to je bilo sve. Prsluk je postao dva štitnika za
ramena. Nije mu bila nikakva utjeha vidjeti presjeĉene komponente polja kako kaplju na
tlo.
"Razrezat ću te," rekla je. "Dio po dio. A poĉet ću od ekstremiteta!"
Vršak maĉa povukao je tanku crtu po njegovoj ruci samo zato što se Dom pomakao s
pohvalnom brzinom.
"Kaţeš da još nećeš umrijeti", rekla je. "Jesi baš siguran u to, ha?"
Dom se trznuo i zaţmirio. Maĉ ga je dohvatio po vratu. Otvorio je oĉi, i osjetio na sebi
njen prezrivi pogled kad je posramljeno dotakao svoj vrat.
"Ĉekaj dok ne kimneš. Udarila sam te postrance, budalo!" rekla je prilazeći mu i
stajući na prste da podigne ruku u bockavu pljusku. "Drski, drveni, debilni dečko!"
Stopala su mu se borila za oslonac na rubu dok je teturao nad bazenom, a onda je po
treći put udario u vodu i izronio tresući glavom i boreći se za dah. Sharli je uperila maĉ na
njega, drhteći.
"Ako je mrtav, deĉko, ako je mrtav ..." Podigla je kamenĉić i nespretno mu ga bacila u
glavu. Kad se opet probio na površinu, bila je samo mali obris koji je jahao kroz drveće.
Dom je pustio da voda oteĉe s njega i legao na šljunak promatrajući mrave. Pojavili su
se odasvud da se okupe oko grane koju je Sharli odsjekla. Dok je on promatrao, uredno je
pukla popola, a on je ugledao sićušnu plavu toĉkicu elektriĉne pile. Manji komadić hitro
je odvuĉen preko šljunka do jednih vratašca u drvetu.
Dom je uzeo svoje grav-sandale i laţni maĉ i pješice se vratio do konja. Konj ga je
saţalno pogledao i ništa nije rekao. Odjahao je zamišljeno.
Visoko gore na patrljku grane, sićušna dizalica se postavila u ispravan poloţaj i
pojavile su se skele. Ekipa za popravke već se bacila na posao. Još više gore, gdje je lišće
silicijskih ĉipova upijalo sunce i zveckalo na lahoru, još jedan kukac promatrao ih je
bezizraţajno. Imao je oĉi-kamere, i nije bio s Laotha.
Pauk ga je promatrao, i razmišljao o struji.

1 1
"Mi smo stara rasa. Uţivali smo u svemu što galaksija moţe ponuditi - ja sam sam
vidio crno ţdrijelo u središtu galaksije, i sjajne mrtve zvijezde iza njega - i stoga, kao rasa,
moramo biti osuĊeni na propast. Vi traţite nova iskustva kao pseudoljudi; ja prouĉavam
roĊenje vodika u meĊuzvjezdanom ponoru s rasom koja se naziva kukuljicom.
Sublimiramo svoje creap- stvo, jer nas ono guši. Kamo ćemo dalje?"

Privatno pismo, od Njegove Krznatosti CRabE + 687° , Njegovoj Krznatosti CreegE

+690°, preneseno u antologiji Poslije Lakrdijaša.

"Naprijed."
Dom je otvorio vrata.
Tarli je leţao na trbuhu i ĉitao. Podigao je pogled i nasmiješio se. "Samo uĊite."
Dom je zbunjeno ušao i bacio grav-sandale na krevet.
"Tvoje", rekao je. Tarli ih zamišljeno dotakne.
"Da", rekao je sumnjiĉavo i iskljuĉio kocku.
 "Gravitacija je radila za mene, a i varao sam, i, evo ..." reĉe Dom bijedno.
"Sav si mokar", reĉe Tarli. Pljesnuo je rukama. Iz jednog ugla sobe provalio je zrak i
pojavila se mlada droska, dobila narudţbu za odjeću i ruĉnik, i nestala. Ĉas kasnije se
vratila.
"Ima li tvoj narod, ovaj, striktna pravila o izlaganju tijela?" upita Tarli. "Ako je tako,
prostorija za ureĊivanje je tamo."
Dom je preko glave skinuo svoju promoĉenu košulju i zamumlao.
"Naprosto, ovdje ima raznih ljudi. Dobro, Chaqua- duc." Opet je pljesnuo rukama, i
figura u klanjanju je nestala. Dom podigne pogled.
"Dobar je štos. Prijenos polja? Baka ne dopušta tako nešto u svojoj kući. Kaţe da je to
strašno razbacivanje energije.
Tarli je podigao ruku. "Indukcijske površine ispod koţe, da. Kod nas je to tradicija.
Impresionira goste. Drţi."
Dom je uhvatio pojas od zmajske koţe i zakopĉao ga oko komotne halje sa sloţenim
vezom u ţutoj i sivoj svili. Laothski je djeĉak otvorio emajlirani ormarić i dodao mu
manju verziju maĉa.
"Hej!"
"To je samo koto. Ĉisto ceremonijalno. Molim te, prihvati ga. Osim svega ostalog, po
obiĉaju, smrtna je uvreda ako odbiješ. Morao bih se opet boriti s tobom, s maĉevima i bez
oklopa. A prije toga bih te morao nauĉiti da ga koristiš." Postrance je bacio pogled na
Domov vrat. "Ĉujem da si u svakom sluĉaju dobio par lekcija."
Domova ruka poletjela je do vrata; namrštio se, ne samo zbog modrica.
"Mislio sam da se djevojke na Laothu više bave aranţiranjem cvijeća", promrmlja.
Tarli se iskezio. "A da? Nama najbliţe cvijeće nalazi se na Velikom Skladišĉu, prvom
sljedećem planetu. Najveće su pokretne ruţe - biljku moraš prvo pridaviti da bi je mogao
obrezati."
"Kladim se da bi joj to dobro išlo."
"Priliĉno dobro, vjerojatno. Ona je prva na listi laţnjevanja, to će reći kakvih pet
stotina pravih laţ- njevalaca. Moraš biti vrhunski struĉnjak da uopće dos- piješ na listu."
Dom je prstom prešao po oštrici kota i zamum-
lao.
"E, a kod streljaštva sam ja bolji. Ona za to nema strpljenja. Sharli je tek negdje
trideseta na listi."
"Ima li nešto u ĉemu nije dobra?"
"Pa, uvijek postoji naš treći nacionalni hobi."
"Što je to? Probadanje svinja? Lomljenje stijena prstima?"
"Ne. Mikroelektriĉni dizajn. To je umjetnost, znaš. DoĊi, vrijeme je za veĉera."
 Dom se iznenadio kad su krenuli prema glavnoj dvorani. Bio je na Laothu, svijetu koji
izraĊuje najbolju brodsku opremu i umove klase pet, koji se smatraju ljudskim bićima, a
nije vidio ni jednog robota osim konja i strojeva u vrtu. Laothanci se oĉito ne vole
okruţivati vlastitim kreacijama.
Dok su hodali kroz dvoranu pokrivenu lakiranim ploĉama, Tarli polako reĉe: "Otac je
jako ljut."
"Zbog mene?"
"Indirektno, da. Ne radi se o tome što si došao - on voli goste. Samo što smo dobili i
neke nezvane. Koliko još dana dok ne otkriješ svijet Lakrdijaša?"
"Nakon veĉeras, još tri dana."
"Imaš li kakvu ideju?"
"Donekle", reĉe Dom neodreĊeno.
"Nadam se", reĉe Tarli. "Trenutno se u našem sustavu vucara nekakvih pedesetak
brodova koji samo ĉekaju da povuĉeš neki potez. A neki od njih su još k tome naoruţani
do zuba. Terra Novae ima cijelu flotu. Stigao je ĉak i neki teretnjak s Vritnjaka, vjerojatno
je to jedino što imaju. Nastat će ţiva pucaĉina kad ih povedeš do svijeta Lakrdijaša. A,
ovaj, ono što brine Oca..."
"Moţeš mu reći da ne brine. Mislim da Lakrdijaši nisu imali nikakve veze s
Laothom", reĉe Dom brzo.
Tarli odahne s olakšanjem. "Kakve nam probleme rade!" nastavio je. "Svakih sat
vremena moramo slati ljude da poĉiste kukce koje Ujedinjeni špijuni bacaju po palaĉi.
Zavuku se u svaku pukotinu - gledaj onog!"
Nešto sliĉno šarenoj bogomoljki puzalo je po vrhu jedne obojane ploĉe. Pokušalo je
pobjeći dok su se pribliţavali, ali Tarli ga je vrškom maĉa bacio na pod i zgnjeĉio.
"Izgleda kao standardni zemaljski model", rekao je. "Shvaćaš što mislim?"
"Poruka iza svega ovog jest da vam je drago što me vidite, ali da će vam biti još draţe
kad odem", reĉe Dom.
Tarli je zabrzao: "Molim te, nemoj to pogrešno shvatiti. Reći ću ti jednu stvar,
pobrinut ćemo se da odeš uspravan, i zaštićen. Svejedno, ti nam nisi jedina briga. Jesi li
ĉuo za nestanak Banke?"
Dom strese glavom.
"Tako nešto se još nikad nije dogodilo."
Vrata dvorane otvorila su se pred njima. Na obroku ih je bilo samo osmero. Okrugli je
stol bio spremljen natrag u memorijsku pohranu, i umjesto njega rasprostrt je obiĉan
laothski sag za jelo. Osim Tarlija i Doma, bila je tu Joan, Keja, car, Sharli, Hrš-Hgn i
mali, otmjeno odjeveni Laothanac. Droske sluge stajale su iza djece, a Isaac se pomakao
da stane iza Doma. Drţao je iga.
"Hvala", reĉe Dom uzimajući stvora. "Gdje je bio? I što je s tobom?"
"Samo sam razgledavao stara mjesta, šefe. Ig je postao neka vrsta nesluţbene maskote
za dezin- sekcijske ekipe - zbilja ih zna pronaći."
Sharli je podigla pogled i zarumenila se kad ju je Dom pogledao.
Glavno jelo, školjke kai, jelo se u tišini, osim napora fnobskog trija koji je na drugom
kraju dvorane sviralo klong.
Prohladan noćni vjetar donio je u sobu zveket lišća iz robotskog vrta.
Car je, uz veliku ceremoniju, natoĉio sirupastu bistru tekućinu koja je bila varljivo
laka na jeziku i gorjela u grlu. Posluga je nestala na pljesak ruke. Trio je uţurbano dovršio
frazu, opustio glazbala i hitro otišao.
"A sad", reĉe car, "razgovarajmo."
"Špijuni?" promrmljala je Joan u svoju ĉašu. Car je podigao obrve.
"Ali naravno, draga moja", reĉe. "Tamo dolje, sviraĉ inqa ostavio je Uho prije nego
što je otišao, droski sluga moga sina redovno podnosi izvješće svome neiz- govorljivom
planetu, a ova je soba prepuna prisluš- nih ureĊaja i minijaturnih kamera. I ovaj gospodin
s moje lijeve strane" - otmjeni se ĉovjek nasmiješio - "je iskusan špijun. Zove se Magane.
Jedan od njegovih mnogih poslova jest da me špijunira. Redovno mi podnosi izvješća u
sluĉaju da postupim nepromišljeno. Gdje je svijet Lakrdijaša?" dovrši naglo.
Dom je prstom prešao po rubu svoje ĉaše.
"Imaš još samo sedamdeset i dva sata da to otkri- ješ", potakao ga je Ptarmigan.
"To nije fer!" reĉe Keja.
"Ne mora mi reći."
"Mislim da polako stjeĉem predodţbu", reĉe Dom blago. "Osjećam rubove koncepta.
Tamna strana sunca ... to je malo neodreĊeno, zar ne? Moţda se odnosi na drugu skupinu
dimenzija?"
"Ne vjeruješ u to", reĉe Car. "A ne vjerujem ni ja. Svijet Lakrdijaša je singularitet u
ovom kontinuumu. Vjerojatnost nagovještava da je ovo jedini univerzum u kojem su
postojali, premda ih kroz matematiku ne moţemo pronaći. Moje je uvjerenje da su oni
jedna od onih šansi milijardu-naprema-jedan koja se pojavila samo u ovom našem
prostor-vremenu."
"I ja tako mislim", reĉe Dom. "Ima još samo ĉeti- ri-pet primjera ţivota izvan rasa u
mjehuru ţivota, i svi su veliki i - pa, ne predstavljaju ţivot u onom našem smislu. Kao
Banka, ili Chatogaster. Kod njih je ţivot samo još jedan atribut, kao masa ili starost. Ne,
ja mislim da su Lakrdijaši bili prvi ţivot-kako-ga-mi- -shvaćamo u galaksiji, i slaţem se s
idejom da su vjerojatno baš oni pokrenuli i ove naše cirkuse. Ne znam zašto se slaţem.
Naprosto djeluje ispravno."
"Nisam sigurna u tu ideju", reĉe Keja. Car se nasmiješi.
"Vidiš, draga moja, univerzum nema vremena za ţivot. Po svemu, ne bi trebao
postojati. Nemamo predodţbu o odnosima."
Dom kimne glavom. "Tako smo navikli na pomisao o ţivotu kao suštinskom dijelu
univerzuma", rekao je. "Ĉak i u predsadhimska vremena, nastanjivali smo druge zvijezde
izmišljenim bićima i zavaravali se da je ţivot na Zemlji posljedica dobrih omjera vjerojat-
nosti. Nismo ţeljeli biti sami."
"A nisu ni Lakrdijaši", rekao je Hrš-Hgn naginjući se naprijed. "Sato su promijenili
šanse ..."
"A napuĉili su i zvijezde, samo što su morali biti biološki genijalci. A ispunili su i
svaku ekološku nišu, od hladnih sunaca do smrznutog svemira ..." poĉne Dom. I stane.
Znao je za Lakrdijaše. Druge reĉenice rojile su mu se u glavi, plutale poput ledenih
bregova u njegovom umu. Ušle su tamo same od sebe - ili ih je netko tamo stavio.
Znao je sve o Lakrdijašima. Sjećao se kako su se osjećali, promatrajući prazne
planete, poznavajući ugraĊenu blokadu na kojoj se prije ili kasnije spotak- ne svaka rasa -
ograniĉenja njihova vlastita evolucijskoga gledišta...
Vidio je svijet Lakrdijaša, i sjeo, izbezumljen. Drugi su i dalje govorili. Razgovor je
klizio oko njega ne dotiĉući ga.
"Tamna strana sunca zvuĉi pjesniĉki", reĉe Keja vedro. "Što je s Vrištavcem i
Stenjavcem?"
"Unutarnji planeti protosvijesde pet?" reĉe Hrš- -Hgn. "To je puno prevruće, i
prekratkog šivota. Nisu ni postojali prije deset tisuća godina. I tako su radioaktivni."
"Govorite kao da su Lakrdijaši ljudska bića", reĉe Keja. "To nikad nije dokazano. Zar
ne bi mogli biti silikatni? Pogledajte creape."
"A što je sa Štakorima?"
To je bio Tarli. Pogledao je njihova lica i slegnuo ramenima.
"Pa, znamo kako stoje stvari na njihovom planetu. A i obrnuta entropija bi se uklopila
s onim o tamnoj strani sunca."
"Creapi kaţu kako nijedno stvorenje na Tenalpu ne moţe biti inteligentno", reĉe
Ptarmigan oštro. "A ovdje nećemo više razgovarati o tome svijetu."
"Ja mislim da je to Zemlja", reĉe Joan ĉvrsto. Car se okrenuo.
"To je vrlo homocentriĉna izjava. Moţete li je neĉim opravdati?"
Kimnula je glavom. "Konaĉno, to je vrlo stara teorija. Lakrdijaši su bili ljudska bića, i
pri tome mislim prava ljudska bića - oprosti, Hrš-Hgn, znaš što mislim - i konaĉno su se
smjestili na Zemlji davno prije nego što smo mi bili išta doli majmuni. S vremenom su se
pomiješali s nama. Za to ima posrednih dokaza. Puno izvanzemaljaca smatra da su
Lakrdijaši bili ljudi. Zemlja je jedini planet osim creapskog svijeta koji je proizveo rasu
sposobnu doseći makar svoj satelit ... kao treće, Zemljani su baš od one vrste koja bi
izgradila nešto poput zvijezda Lanca, ili Središta univerzuma, samo zato što mogu.
Konaĉno, Zemlja je i središte Instituta za Lakrdijaše. Oni praktiĉki upravljaju planetom.
Pola ljudi u Upravi Zemlje su istovremeno i u upravnom odboru Instituta. A teorija kaţe
da cijelo to nadvikivanje vodi klika ĉistokrvnih Lakrdijaša kao prepreden naĉin da se
zakoĉi razvoj lakr- dijaških studija. Pokušavali su ubiti Doma iz svojih komiĉnih razloga.
Ne ţele da bilo tko osim njih pronaĊe svijet Lakrdijaša."
Hrš-Hgn se nakašljao. "Htio bih istaknuti da sliĉne teorije postoje i kod fnoba, droska,
creapa, tarkvi- naca, šliĉnjaka i još desetine drugih. Svaka rasa vidi sebe kao Lakrdijaše,
creapi kašu, tko bi osim creapa mogao skupiti gomilu snanja potrebnu da se uhvati
Središte universuma? Fnobi kašu, tko bi osim fnoba imao takav uvid u Sveukupnost da
tako savršeno isra- di svijesde Lanca? Šliĉnjaci kašu, tko bi osim nas imao reimtole u
graempe da postavi Labirint? Tarkvinci tvrde, tko bi osim -"
"Shvatili smo", reĉe car.
"U univerzumu postoji samo jedno Sunce", reĉe Dom.
Gledali su ga kako se bori sa svojim mislima.
"Jednostavno je", rekao je, i zbunjeno se zagledao u njihove izraze lica. "Ima puno
zvijezda, ali pravo Sunce, crvena svijetleća stvar, jest inteligentan ţivot."
Bilo je izazivaĉki blizu. Vidio je kroz njih, i kroz sobu, zagledan u kozmopolitski
svijet pedeset i dvije poznate rase, a unutar toga, smješten udobno kao ţumanjak u jajetu,
svijet Lakrdijaša na tamnoj strani Sunca.
Pitao se stiţu li mu spoznaje odnekud izvana u um, i odluĉio da ne. Imao je previše
jasan slijed zakljuĉaka. Svi su se neuredni krajevi uredno posloţili, baš kao u dobroj
jednadţbi matematike vjerojatnosti.
Bio je mislio da mu je otac svjesno otišao u smrt, kako priliĉi dobrom
matemaĊioniĉaru vjerojatnosti. Ali njegov je otac isto tako namjeravao i...
Zaĉuo je vlaţno prštanje. Netko je rekao: "Ovo je baš ţalosno." Netko je stajao u
vratima.
Putovi se namrštio u njušku svoga molekularnog stripera i koraknuo u sobu.
"Dobro veĉe, Vaša Uzvišenosti, i okupljena gospodo i dame. E, sad, u ovom trenutku
netko obiĉno strastveno zazove straţu."
Zidovi su nestali. Tri straţara istovremeno su opalila na Putove, i nestala u oblacima
svijetle prašine.
 "Srţ molekularnog stripera je mali matriĉni motor koji, u vrlo rijetkim okolnostima,
moţe zaokruţiti i obrnuti polje", reĉe Putovi. "Mislim da se baš to dogodilo."
Car se prvi oporavio. Natoĉio je još vina, ponudio ĉašu Putovima i tanko se
osmjehnuo.
"Hoćete li mi objasniti kako ste ušli?" rekao je. "Moram revidirati svoj sustav
uzbunjivanja."
"Naravno. Spustio sam se brodom na terasu. Pretpostavljam da vam je većina alarma
zakazala."
"Imate sreće", reĉe Ptarmigan blago.
"Tako sam napravljen. Zapravo, vi ste me napravili."
"Ah, da. Sreća kao elektronska sposobnost. Sjećam se da sam sam nadzirao planove.
Kakva šteta što se nismo sjetili dodati i neki prekidaĉ za to."
"Ne bi radio", reĉe Putovi. "Ali dosta ĉavrljanja. Kako mogu ubiti Doma Sabalosa,
koji je neranjiv? Kad bih mu bacio kamen na glavu, Brownovo kretanje bi ga nekako
izbacilo iz putanje."
Sharli je zamahnula svojim kotom. Bljesnuo je prema prsima Putova i sloţio se poput
aluminijske folije. S nevjericom se zagledala u njega.
"Ne brinite", reĉe on. "Statistiĉki moguć sluĉaj moţe se dogoditi bilo kome.
Oprostite." Izvukao je jednostavan sluţbeni pištolj za ubojstva kakav izdaju Ujedinjeni
špijuni i opet opalio u Doma.
Metak je zastao u zraku i zakipio.
Blagi drhtaj prošao je univerzumom.
"Molekularni otpor", reĉe Putovi. "Prokletstvo." Sjeo je na prostirku i uzeo ĉašu vina.
Nasmiješio im se i mahnuo striperom.
"Tamo gore mora biti još bar stotinu brodova", reĉe. "Fnobi, droski, creapi, ţliĉnjaci,
pod. Svi promatraju ovo mjesto i jedni druge. Koliko ima planeta u ovom sustavu, Vaša
Uzvišenosti?"
"Budući da je Prva Sirijska Banka otišao iz svoje orbite u meĊusvemir,
pretpostavljam da ih je šest", reĉe Ptarmigan.
"Toĉno. Banka je sad u orbiti šezdeset i pet milijuna kilometara daleko - kako se zove
vaš najudaljeniji svijet?"
"Jako Daleko", reĉe Tarli.
"Dakle, vidite, svi se silno zanimaju za Domovo kretanje tijekom sljedećih nekoliko
dana. I ja. Stvari su se samo malo promijenile. Svi idemo na svijet Lakrdijaša."
Pokretom ruke natjerao ih je da zašute. "Dom i ja imamo sreće. On je zaštićen -
vjeruje se da ga štite Lakrdijaši - dok je moja sreća u pravom, sigurnom silicijskom ĉipu.
MeĊutim, bojim se da vi ostali nemate sreće. Jesam li jasan? Izrazi 'talac' i 'ubijanje' nisu
lijepi, i zato ih ne ţelim koristiti ..."

Mehaniĉki šišmiš zakovitlao se u sumrak kad su domarširali na terasu. Mali brod

Putova je tamo stajao. Bio je malen, dovoljno malen da mu oblik diktira jedini matriĉni
motor koji nosi u sebi. Sjedalo za pilota i okvir za dodatnu opremu bili su prebaĉeni preko
prednjeg navoja, a oprema za slijetanje naprosto je zavarena na kućište motora. Bio je to
stroj za putovanje s jednog mjesta na drugo uz minimum udobnosti i maksimum
djelotvornosti - i bio je brz. Nije imao imena.
Dom se popeo u sedlo, zatvorio prozirni oklop i pogledao kontrole. Glas Putova i
posljednjih uputa bio je prigušen plastikom.
"Budimo posve jasni. Ako izgubim kontakt s tobom, ili ako napraviš bilo kakav
neodgovarajući pokret, bit ću primoran poduzeti korake. Priĉekaj nas u orbiti."
Brod se glatko podigao. Kad je jednom izašao iz atmosfere, Dom je većinu sustava
Tau Ceti vidio na sićušnom skenerskom ekranu. Brodovi su se vidjeli kao plave toĉkice.
Daleko odatle, bilo je još nešto - skener je naizmjence treptao plavo pa crveno, dok se um
klase dva ugraĊen u njega pokušavao odluĉiti radi li se o svijetu ili o brodu. Dok je Dom
promatrao, blip je nestao. Banka se sklonila u meĊusvemir. Dam se sjetio ogromnog
matriĉnog motora koji je vidio u jednoj spilji. Ne treba puno da se pokrene jedan planet.
Deset minuta kasnije, Pijan od beskonačnosti postao je sjajna zvijezda na Laothovoj
crti noći. Putovi je odabrao dobar brod. Dom je podesio koordinate koje je dobio na
matriĉnom kompjutoru i uzdahnuo.
Skok je bio kratak, i trajao je jedva pola sata subjektivnog vremena. Završio je usred
flote.
Putovi reĉe: "Otvori komunikacijske krugove."
Vidio je glavnu kabinu Pijanog, s taocima koji su nijemo stajali u sredini. Bar većina
njih. Joan I. se oslanjala na druge, a Isaac je bio ispruţen na podu.
Putovi je ušao u njegovo vidno polje. "Naišao sam na dţep otpora", rekao je. "Neka te
to ne zabrinjava."
"A ĉemu flota?" reĉe Dom.
"Društvo. Tko zna hoćemo li se morati boriti, izviĊati ili naprosto spustiti na mrtav
svijet?"
Dom se histeriĉno zahihotao u sićušnoj kabini, i prestao je tek kad je vidio kako se ig
skriva iza kontrolne ploĉe i bulji u njega oĉima razrogaĉenim od uţasa.
"Vi ste budale", rekao je komunikatoru. "Mislite da ću vas odvesti do nekog planeta?"
Scena na Pijanome je zatreperila i nestala, a u njega se zagledalo neko drugo lice. Bilo
je mršavo, okrunjeno ţbunom crne kose, i bilo je posve sigurno sa Zemlje.
 "Ţao mi je zbog ovoga", reklo je. "Zovem se Franz Asman, iz Instituta za Lakrdijaše.
Ovo je naša flota. Putovi je naše oruĊe."
"Zemljanin, ha?" reĉe Dom. "To znaĉi da zapravo mislite kako prijetnja odmazdom
nije dovoljna da me sprijeĉi da pobjegnem. Jedan Zemljanin bi ostavio i svoju baku da se
sprţi kad bi u tome vidio profit za sebe."
"Sadhim nas saĉuvao od neprijateljstva meĊu svjetovima", reĉe Asman iscrpljeno.
"Zapravo, znate, prouĉavam vas već neko vrijeme. Ekipa od dvije stotine ljudi u Institutu
vas isto tako već neko vrijeme prouĉava. Toĉno znamo što ćete uĉiniti u bilo kojoj
situaciji, a u ovoj nećete pobjeći."
"Prouĉavate me?" Iza Asmanove glave vidio je neodreĊene obrise pred dugaĉkom
ploĉom pokrivenom sloţenim tragovima šarenih crta.
"To nam je posao. Znate li što su bili astrolozi?"
"Naravno", reĉe Dom. "Ja sam roĊen u znaku O'Briena Lovca."
"Mi smo novi astrolozi. Mi procjenjujemo -"
- matemagijom vjerojatnosti, prosijavajući stanovništvo galaksije da pronaĊemo one
ĉiji profili vjerojatnosti odgovaraju teoretskom profilu otkrivaĉa svijeta Lakrdijaša. Taj
profil postoji već neko vrijeme. Bez ikakvog poznatog razloga, pitanja koja se odnose na
svijet Lakrdijaša obiĉno postanu besmislice kad se prevedu u v-matemagiju, ali bilo je
moguće, jedva moguće, stvoriti jednadţbu od obris„ oko logiĉkih rupa.
A onda je trebalo opet prosijavati. To nije bilo teško. Ove su godine postojala samo tri
potencijalna otkrivaĉa. Jedan od njih bio je fnobski redovnik, drugi tromjeseĉna
djevojĉica na Trećem Oku. Bilo ih je lako ubiti.
Ali Dom je bio druga priĉa. Institut nije mogao shvatiti zašto. Njegov otac je takoĊer
bio Otkrivaĉ visoke vjerojatnosti, i tu nije bilo nikakvog problema. Ali nešto nije
dopuštalo da se Dom isto tako prigodno ukloni. Imao je previše sreće.
Nešto je ţeljelo da on otkrije svijet Lakrdijaša.
"Da", reĉe Dom. "Lakrdijaši."
"Bar mi tako mislimo", reĉe Asman. "Znate li zašto vam to ne moţemo dopustiti?"
"Mislim da mogu pratiti vaše rezoniranje", reĉe Dom. "Bojite se Lakrdijaša. Mislite
da bi nas uništio kontakt ĉak i s ostacima njihove kulture. Pretpostavljam da imate
nekakvu zamisao kako je ljudima bolje bez bogova."
"Smijete nam se. Oh, ne moţemo poreći da su artefakti Lakrdijaša pridonijeli
stimuliranju meĊura- sne suradnje."
Dom se ĉuo kako urla: "Oni su je uzrokovali! Creapi su izmislili matriĉni motor samo
zato da pronaĊu druge oblike ţivota koji bi im pomogli razriješiti zagonetke Lakrdijaša!"
"Tako je. Ali Dome, slušaj. Prije Sadhima, ĉak i prije putovanja meĊu zvijezdama,
znaš da je većina ljudi vjerovala u neku vrst sveprisutnog boga? Ne u sadhimistiĉke male
bogove, koji odgovaraju prirodnim silama, već u pravog Direktora Univerzuma? Ali kad
bi se pokazalo da On doista postoji, na planetu bi nastao kaos. Prestao bi biti stvar
utješnog Vjerovanja i postao bi ĉinjeniĉna stvar - ĉovjek ne vjeruje niti u sunce. I ljudi bi
nestali od kozmiĉkog kompleksa manje vrijednosti. Ne moţeš ţivjeti uza takvu veliĉinu.
Potrebna nam je ideja Lakrdijaša jer su oni uje- dinjavajuća sila meĊu rasama, ali ne
moţemo si priuštiti da pronaĊemo njihov svijet. Zamisli da je mrtav - je li to kraj ĉak i
najveće rase? Ako su još ţivi, hoće li nas porobiti ili ignorirati? Ili Još gore, sprijateljiti se
s nama?
Sad te moramo pustiti na tamnu stranu Sunca. Ali moraš shvatiti da ti ne moţemo
dopustiti da se vratiš."
"Ja znam što je svijet Lakrdijaša", reĉe Dom polako. "Znam to već neko vrijeme, ĉini
mi se, samo to nisam shvatio. I mislim da sam poĉeo shvaćati i gdje se nalazi. Postoji
samo jedno Sunce u univerzumu - našem univerzumu - a nama su ga dali Lakrdijaši.
Hoćete li flotu prikljuĉiti na ovaj brod?"
Asman kimne glavom.
"Onda me slijedite."
MeĊusvemir je zablistao oko njega. Dom je iskljuĉio komunikator i pokušao
ignorirati naranĉastozlatni bljesak koji je ispunio brod i u kojem je plutao.
Nikomu, rekao je: "Zašto sad? I zašto ja?"
Ig je slegnuo ramenima i okrenuo svoj zašiljeni, štakorasti nos prema njemu.
Progovorio je. Rijeĉi su stizale u Domovu glavu bez potrebe za nezgrapnim tjelesnim
putevima.
"Problem je bio u tome što nikad nismo pronašli naĉin da dosegnemo empatiju.
Telepatija - to je samo viši oblik govora. Ali znati kako se neko drugo biće, neki drugi
stvor osjeća - to je nemoguće."
"Bili ste usamljeni", reĉe Dom. "Sve te prazne godine ..."
"Isaac bi rekao: blizu, ali bez pogotka. Pretraţili smo ĉak i alternativne svemire,
istina, sve do onih tamnih i nemogućih iz kojih izlaze noćne more. Bilo je ţivota. Banka i
Chatogaster su sitne ribe. U nekim univerzumima, i sama sunca su ţiva. Postoji jedna
galaksija koja pjeva. U jednom univerzumu, na onoj strani" - jedna je šapa pokazala, i
jedna pandţa naĉas nestala u jedan drugi kontinuum - "nema niĉeg osim misli, koje
proţimaju sve. Ne samo misli, već shvaćanje. Ali nama je to strano. Kako vi olako
koristite rijeĉ stranac: nemate pojma kako stvari mogu biti strane.
Otkrili smo - kao što i creapi otkrivaju - da je posljednja prepreka vlastito gledanje na
stvari. Oni neodreĊeno shvaćaju da se ni njihove najobjektivnije izjave o univerzumu ne
mogu osloboditi od creapske zagaĊenosti, jer se, na kraju, izvode iz creapskih umova i
osjećaja. I zato su oni veleposlanici meĊurasnog slaganja, i zato se toliko trude biti bilo
što osim creapi."
"I zato ste nas izmislili", reĉe Dom. "Bar je ta teorija toĉna? Htjeli ste, ovaj, dobiti
drugaĉiji pogled?"
"I opet blizu. Samo smo morali olakšati razvoj inteligentnom ţivotu. To bar nije bilo
teško: to je već sasvim u dometu i vaših znanosti. Premda je bilo prokleto teško pogoditi
pravu kombinaciju za ţivot baziran na ohlaĊenom heliju. Usput reĉeno, u sebi nosim
malu bombu. To je Zemljaninovo maslo. Vrlo profinjeno. Ne bih se brinuo; ja sam je
deaktivirao."
Ig je zastao i poĉešao se po uhu.
"Ostavili smo artefakte da vas izazivaju", rekao je. "Bojim se da smo varali. Budi
uvjeren da smo prije odlaska vrlo temeljito poĉistili galaksiju. Na nekim smo svjetovima
morali izgraditi posve novu koru, sve do fosila. Morali smo nadomjestiti metale u tlima
kao rudaĉe, ponovno napuniti naftna polja, nadosipati ugljen - htjeli smo se pobrinuti da
moţete krenuti u ţivot. Dali smo vam ponovno opremljene svjetove, ali smo vam ostavili
Tornjeve i zvijezde Lanca i tako dalje. Sve same krivotvorine, bojim se. IzgraĊene da vas
zadive, a ne da vas obrazuju. Ali morali smo vam ostaviti neki trag. To je bilo toĉno s
umjetniĉke toĉke gledišta."
"Tamna strana sunca", reĉe Dom. "Bila su to dva traga. Da niste ţeljeli da to
prevedemo, ne bi nam nikad uspjelo. To je bio prvi trag. Konaĉno, nismo uspjeli prevesti
ĉak ni fnobski dok nam fnobi nisu pomogli. A sunce - okrenuli ste leĊa inteligenciji, i
postali tu- poglave ţivotinje."
"Molim te! Moĉvarni igovi su priliĉno pametni za svoj okoliš. Paţljivo smo odabrali
svoja nova bića. Vjeruj mi, ugodno je nemati neprijatelja i leţati u toplom mulju. Morali
smo ugraditi i neka osiguranja - genetiĉki štos koji nas ĉini srećonošama, tako da nas
poštuju, a ne love. I alarm, tako da znamo da ćemo se probuditi kad doĊe vrijeme. Ova
mala tijela bila su dobro skrovište."
"Samo ću ponoviti pitanje: zašto ja?" reĉe Dom.
"Ţiviš u pravom trenutku. Priroda ti je kozmopolitska. Dolaziš sa Suprotnjaka. To jest
bio naš svijet, jednom davno. Jako davno, naravno. Bogat si, uz tvoj poloţaj dolazi i
odreĊena koliĉina glamura. Nazovimo to sudbinom."
Zaškiljio je kroz oklop u blještave hladne vatre meĊusvemira.
"Pardon", reĉe Dom. "Ali ne izgledaš kao nadra-
sa."
Igove šape hitro su skakale po konzoli matriĉnog kompjutora. Podigao je pogled i
zabuljio se u Doma-
 - Dom protrlja oĉi. "Oprosti", reĉe. Nekoliko sekundi kasnije pokušao se sjetiti što je
to vidio u trenutku kontakta, ali već je nestalo, ostavivši samo dojam veliĉine i
razumijevanja.
"Hvala", reĉe ig tiho. "Vidiš, ljudi oĉekuju da će se napredna rasa spustiti u zlatnim
brodovima i reći: 'Odbacite oruţje, prestanite se meĊusobno tući i pridruţite se velikom
galaktiĉkom bratstvu.' Nije tako. To rade mlade rase."
"A što će se sad dogoditi?"
"Sad?"
... susrest ćemo vas, stigla je misao. Zajedno ćemo, moţda, vidjeti svemir kakav doista
jest. A kad vas susretnemo, bit će to susret jednakih. Konaĉno, svi smo mi samo podvrste
jedne rase sjajnih stanovnika sunca. A cjelina je beskrajno veća od zbroja svojih dijelova.
A sad ...
"A sad", reĉe ig, "ćemo razgovarati."
Flota je visjela naspram treperave mase Suprot- njaka. Drugi brodovi pristizali su s
bljeskom po cijelom sustavu, kako su pratitelji otkrivali meĊusvemirsku sjenku i slijedili
je. Radio je bio mješavina mnoštva jezika
"Riješit će to borbom!" zastenje Joan. "Oh, Boţe, borit će se!"
Kontrolnom palubom zemaljskog zapovjednog broda dominirao je veliki moderni
krugoekran. Promatrali su brodove kako stiţu i stvaraju grubi obris. Njihovi su se
zapovjednici bavili snaţno ubrzanom diplomacijom.
Asman je prišao od jednog od upravljaĉkih stolova, tresući glavom.
"Ţao mi je", poĉeo je. "Suprotnjak, ha? Jeste li onda vi sa Suprotnjaka Lakrdijaši? Vi
ste na poĉetku bili samo mala kolonija, nije nezamislivo ..."
Brod je zadrhtao. Nešto se podizalo iz meĊusve- mira, velika masa s glasom koji je
tutnjao kroz radio sustav.
"AHOJ TAMO! UVEST ĆU EKONOMSKE SANKCIJE ZA PRVU RASU KOJA
POĈINI AKT AGRESIJE!"
Banka je zauzeo straţarsku orbitu blizu Vidi-Za-
što.
Dom je odgurnuo vratašca maloga broda i iskoraĉio u svemir.
Hodao je polako, nesiguran u podlogu, i zastao desetak metara od broda. Okruţivao
ga je jedva pri- i mjetan sjaj. Nešto je drţao u ispruţenim rukama.
Ig se uspravio na svojim komiĉnim straţnjim nogama i progovorio.
U zapovjednim brodovima, svjetla su se prigušila, elektronika se kratko pospajala, a
zidovi su podrhta- vali od grmljavine zvuka.
 Nastala je kratka stanka. A onda je mali Lakrdijaš spustio glas. Poruka je bila jasnija,
ali skoro jednako toliko razorna. Glasila je: Sletite. Mi, Lakrdijaši, jahači galaksije,
oblikovatelji zvijezda, to zahtijevamo.
Imate nas štošta naučiti.

Nakon kratke borbe, Dom je smirio divlju vjetro- školjku i naveo je da okrene prema
obali.
Desetak kilometara odatle, kraj vica koji je predstavljao Toranj Lakrdijaša, slijetalo je
još brodova. Tiho, nastojeći da jedni drugima ne uĊu u vidokrug, pedeset dvije rase
kretale su na put u moĉvaru.
Dom je ostavio iga sjediti u blatu, kao središte sve većeg kruga slušatelja. A drugi
igovi su psećim
stilom dolazili plivajući niz vodene puteljke. Nešto novo će se dogoditi univerzumu.
Ukljuĉivat će sve rase. Oni su, konaĉno, bili samo razliĉiti vidovi velike rase razumnih
bića - stanovnika svijetle strane sunca. Trebat će vremena, ali jednoga dana, nešto će se iz
znatiţelje vratiti na Suprotnjak, u vlaţnu moĉvaru, i reći: ovdje je poĉelo.
Ali samo jednom - drugi put - Dom je markirao. Premda je još morao izvršiti jednu
duţnost. Hvatajući ravnoteţu na uzbibanoj školjki, odĉepio je boĉicu i izlio njen sadrţaj u
more. A onda, oprezno, izbjegavajući školjkine pipke, zabio je glavu u vodu i ĉuo,
udaljeno i slabašno, rijeĉ Hvala u šumu mora.
Osvrnuo se prema udaljenoj plaţi. Jedan obris je dolutao do linije vode, omotan
zlatnim sjajem. Zamišljeno gaje promatrala.
Dom je potjerao školjku kroz valove. A sad, pomislio je, sad ćemo slušati.

KRAJ
 Terry Pratchet
Terry Pratchet je roĊen 1948. godine u Bu- ckinghamshireu u Velikoj Britaniji.
Spisateljsku karijeru zapoĉinje priĉom The Hades Business koja je objavljena u ĉasopisu
Science Fantasy 1963. god. Prva mu je knjiga fantasy za djecu The Carpet People (1971.),
a 1976. mu izlazi roman Tamna strana sunca u kojem se zafrkava na raĉun Nivena
Vancea, Goularta i
drugih bardova ţanra. Najpoznatiji je po svom fantasy svijetu Discworld u koji je do
sada smjestio dvadeset i sedam romana. Roman Dobri predznaci, pun istanĉanog humora,
kojeg je napisao u suradnji s Neilom Gaimanom, na hrvatskom je objavljen u Monolithu
3, u vrsnom prijevodu Marka Fanĉovića.