Materijali 1

Vježba 1

KRIVULJA GRIJANJA I HLAĐENJA ČISTOG

METALA
Poput većine materijala (mnoge keramike, neki polimeri) metali su kristalni materijali. Kristali
su strukture kod kojih su atomi odnosno ioni pravilno raspoređeni. Kod kristala su granične
plohe pravilne i glatke, za razliku od kristalita ili zrna, koji imaju nepravilan raspored iona po
granicama. Malo je materijala koji nemaju kristalnu strukturu. To su tzv. amorfni materijali,
kod kojih su u strukturi atomi na svakom mjestu u drugačijem međusobnom položaju (npr.
staklo).
Kristal se može predočiti tako da se u njegovoj unutrašnjosti zamisli koordinatni sustav (ne
mora biti pravokutni) a duž svake koordinatne osi periodički nanizane ione. Ovakve osi se
nazivaju kristalografskim osima. Međusobna udaljenost iona na kristalografskim osima se
naziva parametrom. Red veličine parametra je 10-7 mm (1Å). Parametri su konstantni duž
pojedine osi ali ne moraju biti za svaku os međusobno jednaki. Spajajući linijama sva središta
iona unutar kristala dobiva se prostorna mreža (sl.1.1).

Slika 1.1. Kristalografski sustav i prostorne mreže

U sjecištima prostornih mreža nalaze se ioni koji se crtaju kao male kružnice ili točke. Pravilnije
bih ih bilo crtati kao veće krugove, tj. prostorno kao kugle, koje bi se duž nekih kristalografskih
osi čak i dodirivale. Zbog preglednosti prikaza to se ne radi nego se crta samo jedan element
koji se dobije tako da se spoje međusobno najbliži ioni. Takav se element zove stanica kristalne
rešetke. Zavisno o kutovima među kristalografskim osima, broju osi i veličini parametara
postoji nekoliko tipova kristalnih rešetki a najčešće se susreću kubne i heksagonske. Kubna
rešetka se najčešće sreće kod metala. Ista ima tri kristalografske osi te je udaljenost parametara
na svakoj osi jednaka. Takva rešetka se naziva jednostavnom kubnom rešetkom. Najčešće ima
dodatne atome pa u tom slučaju rešetka može biti površinski centrirana kubna rešetka, slika
1.2a (atomi na središtima stranica) ili prostorno centrirana kubna, slika 1.2b (jedan atom u
središtu kuba).

Vježba br. 1 – Krivulja grijanja i hlađenja čistog metala 1

 Materijali 1

a) b)

Slika 1.2. Površinski (a) i prostorno (b) centrirana kubna rešetka

Prethodno označena mjesta iona u rešetkama su zapravo srednji položaji iona oko kojih oni,
radi sadržane kinetičke energije neprestano titraju. Pri normalnoj temperaturi amplituda titraja
je 1/10 parametara a frekvencija oko 1013 Hz. Promjenom toplinskog stanja mijenja se energija
atoma, pa se tako hlađenjem smanjuje frekvencija i amplituda titranja. Pri zagrijavanju se
povećava amplituda i frekvencija sve dok kinetička energija titraja ne nadjača kohezijske sile
koje djeluju između iona. Tada se raskida veza među ionima te se bez posebnog reda počinju
gibati, mijenjajući svakog trenutka svoj položaj. Metal je tada u rastaljenom stanju. Ako se
talini i dalje dovodi toplina tj. povećava njena unutarnja energija, gibanje atoma se povećava i
temperatura taline raste.
Ako se talina hladi konstantnim oduzimanjem topline (s time i energije) nakon izvjesnog
vremena termometar bilježi pad temperature. Ovo se može prikazati u dijagramu ovisnosti
temperature o vremenu. U dijagramu na krivulji koja prikazuje hlađenje može se ovom trenutku
primijetiti nastajanje horizontalnog dijela krivulje, tzv. stojišta. Temperatura neće padati sve
dok se sva talina ne pretvori u krutninu.
U stvarnim uvjetima temperature skrutišta i tališta mogu se neznatno razlikovati zbog utjecaja
brzine hlađenja, odnosno grijanja. Ako je prilikom skrućivanja brzina nastajanja novih klica
velika dobiva se sitnozrnata struktura. Skrućivanje započinje na više mjesta, pa ne mogu nastati
velika zrna.

Vježba br. 1 – Krivulja grijanja i hlađenja čistog metala 2

 Materijali 1

ZADATAK:

Potrebno je plinskim plamenikom (4) s bocom propan-butana (1) zagrijavati u loncu olovo (2)
na stalku (3). Termometrom (5) u vremenskim razmacima od 30 (s) bilježiti prirast temperature.
Zagrijavanje se izvodi do 400 °C nakon čega se plamen ugasi. Isti postupak bilježenja promjene
temperature u funkciji vremena provodi se i pri hlađenju olova do temperature 200 °C.

Slika 1.3. Shematski prikaz postavljanja vježbe

Rezultati pokusa:

Dobiveni podaci unose se u dijagram koji pokazuje promjenu temperature u funkciji vremena
𝑡 = 𝑓(𝜏) .

Tablica 1.1. Rezultati mjerenja temperature

Vrijeme τ, s 0 30 60 90 120 150 180 210 240 270 300 330 360 390 420 450

Grijanje T,°C
Hlađenje T,°C

Vrijeme τ, s 480 510 540 570 600 630 660 690 720 750 780 810 840 870 900 930
Grijanje T,°C
Hlađenje T,°C

Vježba br. 1 – Krivulja grijanja i hlađenja čistog metala 3

 Materijali 1

Dijagram ovisnosti temperature o vremenu

Odgovorite na sljedeća pitanja:

1. Zašto prilikom grijanja taljenje započinje uz bridove lonca?

2. Zašto nakon određenog vremena krutnina potone u talini?
3. Zbog čega dolazi do pojave stojišta?
4. Zašto prve klice kristalizacije obično nastaju uz rubove lonca?
5. Objasnite razlog nastanka usahlina u sredini lonca!
6. Obrazložite uzrok postojanja razlike u temperaturi tališta i skrutišta!

REFERENCE

[1] Romeo Deželić, Materijali 1, Sveučilište u Splitu, FESB, 2005.

[2] Boris Anzulović, Igor Duplančić, Ljubomir Jurić, Nikša Krnić, Vojko Majce, Nedjeljko
Mišina, Dražen Živković, Praktikum za vježbe iz predmeta Materijali 1, Sveučilište u Splitu,
FESB, 1992.

Vježba br. 1 – Krivulja grijanja i hlađenja čistog metala 4