Ustavni sud Crne Gore u sastavu: predsjednik Dragoljub Draškovići sudije - Milorad

Gogić, Miodrag Iličković, Desanka Lopičić, Mevlida Muratović, Hamdija Šarkinović i Budimir
Šćepanović, na osnovu odredaba člana 149. stav 1. tačka 7. Ustava Crne Gore i člana 48.
tač. 10. Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (»Službeni list Crne Gore«, broj 11/15.), na
sjednici od 26. aprila 2018. godine, većinom glasova, donio je

ODLUKU

I ODBIJA SE žalba Mladena Bojanića, kandidata za Predsjednika Crne Gore,

izjavljena protiv Rješenja Državne izborne komisije, broj 561/2, od 19. aprila 2018. godine,
kao neosnovana.

II Ova odluka objaviće se u „Službenom listu Crne Gore“.

O b r a z l o ž e nj e

I1. Mladen Bojanić, kandidat za Predsjednika Crne Gore, podnio je Ustavnom sudu
Crne Gore blagovremenu i dozvoljenu žalbu protiv Rješena Državne izborne komisije,
označenog u izreci, koje je podnosiocu žalbe dostavljeno 20. aprila 2018. godine, u 15
časova i 5 minuta.

1.1. U žalbi je navedeno: da je osporeno rješenje nezakonito, jer Državna izborna

komisija, prilikom odlučivanja o Prigovoru podnosioca žalbe, broj 561/2, od 19. aprila 2018.
godine, na regularnost izbornog procesa u cijelini i rad Državne izborne komisije nije imala
većinu glasova članova potrebnu za odlučivanje, što je u suprotnosti s odredbama čl. 17.,
18., 21., 22., člana 30. stav 1, čl. 31., 32. i 109. Zakona o izboru odbornika i poslanika i
Poslovnika o radu Državne izborne komisije; da je Državna izborna komisija imala pravo i
obavezu da odluči u meritumu po datom prigovoru, jer se prigovor odnosio na nezakonitost
u sprovođenju izbora i nejedinstvenu primjenu zakonskih odredaba; da je, u konkretnom
slučaju, prilikom odlučivanja o prigovoru podnosioca, na sjednici Državne izborne komisije
od 19. aprila 2018. godine, bilo prisutno šest od ukupno 17 članova, od kojih 10 članova
čine stalni sastav, a sedam prošireni sastav Državne izborne komisije, pa, u smislu zakona
i podzakonskih akata, nije postojao kvorum za rad i odlučivanje Državne izborne komisije;
da je u Prigovoru Državnoj izbornoj komisiji ukazao na zloupotrebu državnih resursa, koja
je prethodila izboru za Predsjednika Crne Gore o čemu svjedoče tekstovi objavljeni u
sredstvima javnog informisanja („Predstavnici državnih institucija na sastanku u DPS-u“;
„Afera zalutali maill: Demos: Direktorica Centra vodila evidenciju glasača DPS-a“;
„Đukanović: Projekti poput autoputa otvaraju neslućene mogućnosti za razvoj“; „Đukanović
obišao radove:Crna Gora sljedeće godine dobija prvu dionicu auto-puta“; „Dječjoj bolnici
novi aparat za magnetnu rezonancu“; „Subnor Crne Gore podržao kandidaturu
Đukanovića“; „Milo ne mari za zakon: Promotivni skup u školskoj sali“ i “Šef policije na
Milovom skupu); da su, pored Ustava i Zakona, u ovom izbornom procesu prekršeni i brojni
međunarodni akti (Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i slobodama, Opšta
deklaracija o pravima čovjeka i član 3. Protokola broj 1. uz Konvenciju). Predlaže da
Ustavni sud Crne Gore obustavi izvršenje osporenog akta i time spriječi utvrđivanje
konačnih rezultata izbora za Predsjednika Crne Gore i poništi cio izborni postupak.

1
 1.1.2. U dopuni žalbe, podnijetoj 25. aprila 2018. godine, u 13 časova i 35 minuta,
podnosilac žalbe je ukazao na nejednako postupanje i nezakonit način organizovanja
sjednice i odlučivanja Državne izborne komisije i priložio Rješenje Državne izborne
komisije, broj 206/2, od 15. marta 2018. godine, kojim je odbijen prigovor podnosilaca, kao
neosnovan. Predlaže da Ustavni sud po službenoj dužnosti pribavi Zapisnik sa sjednice
Državne izborne komisije, broj 206/2, od 15. marta 2018. godine. Takođe je zatražio da mu
se odobri prisustvo sjednici Ustavnog suda, na kojoj će se razmatrati žalba.

2. Državna izborna komisija, na zahtjev Ustavnog suda, dostavila je sljedeću

dokumentaciju: odgovor Državne izborne komisije, broj 561/4, od 24. aprila 2018. godine,
osporeno rješenje, koje sadrži vrijeme uručenja i dokaz o danu i času dostavljanja
osporenog rješenja podnosiocu žalbe; Prigovor podnosioca žalbe, broj 561/2, od 18. aprila
2018. godine; Zapisnik sa 71. sjednice Državne izborne komisije, od 19. aprila 2018.
godine; odgovor Crnogorskog Telekoma Državnoj izbornoj komisiji, broj 574/4, od 24. aprila
2018. godine, sa korisničkim listingom za broj 020242523, koji sadrži podatke o pozivanim
brojevima u slučaju uspješno uspostavljenih poziva; spisak članova stalnog sastava
Državne izborne komisije i spisak Proširenog sastava Državne izborne komisije, sa kontakt
telefonima svih članova i Etički kodeks za sprovođenje izbora („Službeni list Crne Gore“,
broj 76/10.).

2.1. U odgovoru Državne izborne komisije, pored ostalog, navedeno je: da je

Državna izborna komisija utvrdila da predmet prigovora o kojem odlučuje Državna izborna
komisija, zbog eventualnih povreda prava u toku izbora, može biti podnijet samo protiv
rješenja opštinske izborne komisije kojim je odbačen ili odbijen prigovor; da je na početku
sjednice predsjednik Državne izborne komisije obavijestio prisutne članove stalnog sastava
da zakazanoj sjednici, i pored urednog obavještenja prethodnog dana i više puta u toku
dana o vremenu i času održavanja sjednice, ne prisustvuje dio stalnog sastava Državne
izborne komisije, kao ni opunomoćeni predstavnici predsjedničkih kandidata, o čemu kao
dokaz postoji Listing poziva Državne izborne komisije, koji sadrži podatke o pozivanim
brojevima stalnih i članova Državne izborne komisije u proširenom sastavu; da je većina
članova stalnog sastava Državne izborne komisije odlučila da održi sjednicu kako bi odlučili
o podnesenim prigovorima i omogućili donošenje odluke u Zakonom propisanom roku; da
se, u konkretnom slučaju, očigledno radi o opstrukciji rada Državne izborne komisije, koji bi,
zbog nedonošenje odluke o prigovoru u Zakonom propisanom roku, za posljedicu imao
usvajanje prigovora, saglasno odredbi člana 109. stav 3. Zakona, kojim se traži poništenje
rezultata izbora; da je Državna izborna komsija, na sjednici od 16. aprila 2018. godine,
utvrdila Privremene rezultate izbora za Predsjednika Crne Gore, koji su održani 15. aprila
2018. godine, za koje je glasalo 11 članova komisije, dok su četiri člana bila uzdržana; da
su na nivou države podnijeta samo tri prigovora, od kojih je jedan podnijela Demokratska
partija socijalista, što govori da su izbori sprovedeni u zakonom propisanoj procedure i bez
bitnih povreda biračkog prava; da su, održavanjem sjednice u navedenim okolnostima,
prisutni članovi stalnog sastava postupili u skladu sa principima Etičkog kodeksta organa za
sprovođenje izbornog procesa; da za razmatranje predmetnog prigovora nijesu bili
ispunjene procesne pretpostavke i da ne postoji ni jedan na Zakonu zasnovan razlog za
poništenje izbornog postupka za izbor Predsjednika Crne Gore.

2
 2.1.1. Osporenim rješenjem Državne izborne komisije odbačen je Prigovor
Mladena Bojanića, kandidata za Predsjednika Crne Gore, broj 561/18, od 18.aprila 2018.
godine, kao nedopušten.

2.1.2. U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je: da je Mladen Bojanić,

kandidat za Predsjednika Crne Gore, 18. aprila 2018. godine, Državnoj izbornoj komisiji
podnio Prigovor na regularnost izbornog procesa u cjelini i na rad Državne izborne
komisije; da se, prema odredbi člana 110. stav 1. Zakona o izboru odbornika i poslanika,
prigovor Državnoj izbornoj komisiji može izjaviti samo protiv rješenja opštinske izborne
komisije kojim je odbačen ili odbijen prigovor i da je, stoga, Državna izborna komisija
Prigovor podnosioca odbacila, kao nedopušten.

3. Ustavni sud je, nakon razmatranja sadržine osporenog rješenja i dostavljene

relevantne dokumentacije, utvrdio da žalba nije osnovana.

4. Za odlučivanje u konkretnom predmetu pravno relevantne su odredbe sljedećih

propisa:

Ustava Crne Gore:

„Član 16. tačka 1.

Zakonom se, u skladu sa Ustavom, uređuju:
1) način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje;
Član 149.stav 1.tačka 7.
Ustavni sud odlučuje:
7) o izbornim sporovima i sporovima u vezi sa referendumom koji nijesu u nadležnosti drugih
sudova.”

Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore(„Službeni list Crne Gore“, broj 11/15.):
„Član 97. stav 1.
Postupak odlučivanja o povredi prava u toku izbora poslanika i odbornika pokreće se podnošenjem
žalbe na rješenje nadležne izborne komisije kojim je odbačen ili odbijen prigovor protiv odluke, radnje ili
propusta biračkog odbora, odnosno opštinske izborne komisije.
Član 98.
Žalbu može podnijeti birač koji smatra da mu je biračko pravo povrijeđeno, kandidat za poslanika i
odbornika i podnosilac izborne liste.
Žalba sadrži razloge i dokaze o povredi biračkog prava u toku izbora.
Član 100.
Ustavni sud dostavlja primjerak žalbe nadležnoj izbornoj komisiji sa zahtjevom da u određenom
roku, koji ne može biti duži od 24 časa od časa prijema zahtjeva, dostavi odgovor i potrebne izborne akte,
odnosno dokumentaciju.
Član 101.
Ustavni sud odlučuje o žalbi iz člana 97.ovog zakona, u roku od 48 časova od časa prijema
odgovora iz člana 100. ovog zakona.
Član 104.
Postupak odlučivanja o povredi prava u toku izbora Predsjednika Crne Gore pokreće se žalbom
koju mogu podnijeti kandidat, predlagač kandidata i birač koji smatra da mu je povrijeđeno biračko pravo.
Žalba iz stava 1. ovog člana sadrži razloge i dokaze o povredi biračkog prava u toku izbora.
Na postupak iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na
postupak odlučivanja o povredi prava u toku izbora poslanika i odbornika.”

3
 Zakon o izboru predsjednika Crne Gore ("Službeni list Crne Gore", broj 17/07.):

“Član 9.
Odredbe Zakona o izboru odbornika i poslanika koje se odnose na: biračko pravo; utvrđivanje i
oglašavanje liste kandidata; predstavljanje kandidata; način organizovanja izbora; oblik i sadržinu glasačkog
listića; glasanje na biračkom mjestu i van biračkog mjesta i zaštitu biračkog prava shodno se primjenjuju na
izbor Predsjednika, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.”

Zakona o izboru odbornika i poslanika („Službeni list Republike Crne Gore“, br.
4/98., 17/98., 14/00., 9/01., 41/02., 46/02., 48/06. i „Službeni list Crne Gore“, br. 46/11. i
14/14.):
“Član 7.
Organi za sprovođenje izbora su birački odbori i izborne komisije.
Član 8.
Zaštitu biračkog prava obezbjeđuju izborne komisije, Ustavni sud Crne Gore i nadležni sudovi.
Član 18.
Organi za sprovođenje izbora rade u stalnom sastavu (imenovani članovi), odnosno u proširenom
sastavu (opunomoćeni članovi).
Pravo da odredi opunomoćenog člana za rad u organima za sprovođenje izbora ima svaki
podnosilac potvrđene i proglašene izborne liste.
Dva ili više podnosilaca izborne liste mogu odrediti zajedničkog opunomoćenog člana za rad u
organu za sprovođenje izbora.
Član 19.
Izborne komisije imenuju se nakon konstituisanja novoizabrane skupštine, na vrijeme od četiri
godine, a birački odbori imenuju se za svaki izbor odbornika, odnosno poslanika.
Član 21.
Organi za sprovođenje izbora odlučuju većinom glasova svojih članova.
Član 30 stav 1., 14. i 15.
Državnu izbornu komisiju čine: predsjednik i deset članova u stalnom sastavu i po jedan
opunomoćeni predstavnik podnosioca izborne liste.
Opunomoćeni predstavnik podnosioca izborne liste može imati zamjenika.
Članove Državne izborne komisije i opunomoćene predstavnike podnosioca izbornih lista, u slučaju
njihove odsutnosti ili spriječenosti, u vršenju poslova i zadataka u Državnoj izbornoj komisiji zamjenjuju
njihovi zamjenici.
Član 31. st. 1., 3., 4. i 5.
Državna izborna komisija, danom donošenja rješenja o proglašenju izborne liste, zaključkom
utvrđuje koji podnosilac izborne liste ispunjava uslove za određivanje svojih predstavnika u prošireni sastav
ovog organa.
Podnosilac izborne liste odrediće svog opunomoćenog predstavnika u prošireni sastav Državne
izborne komisije i o tome obavijesti Državnu izbornu komisiju koja, najkasnije 24 časa od dostavljanja
obavještenja, zaključkom poimenično utvrđuje lica koja postaju njeni članovi.
Opunomoćeni predstavnici učestvuju u radu i punovažno odlučuju 20 dana prije dana određenog
za održavanje izbora.
Mandat opunomoćenih predstavnika u Državnoj izbornoj komisiji prestaje danom utvrđivanja
konačnih rezultata izbora.
Član 32. stav 1. tačka 15.a
Državna izborna komisija:
15.a) donosi poslovnik o svom radu.
Član 35.a
Rješenje koje političke partije imaju pravo da predlože predstavnike u stalni sastav biračkog odbora
opštinska izborna komisija dužna je donijeti najkasnije 15 dana prije dana održavanja izbora.
Rješenje iz stava 1. ovog člana opštinska izborna komisija dostavlja svim podnosiocima potvrđenih
izbornih lista, u roku od 24 časa od časa donošenja.
Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana ima se pravo prigovora, odnosno žalbe, po postupku za
zaštitu izbornog prava utvrđenog ovim zakonom.

4
 Član 107.
Svaki birač, kandidat i podnosilac izborne liste ima pravo da podnese prigovor nadležnoj izbornoj
komisiji zbog povrede biračkog prava u toku izbora.
Prigovor iz stava 1. ovog člana podnosi se u roku od 72 časa od časa kada je donešena odluka,
odnosno izvršena radnja.
Prigovor iz stava 1. ovog člana podnosi se neposredno nadležnoj izbornoj komisiji.
Član 108. stav 2.
Prigovor protiv odluke, radnje ili propusta opštinske izborne komisije podnosi se Državnoj izbornoj
komisiji.
Član 109.
Nadležna izborna komisija donosi rješenje u roku od 24 časa od časa prijema prigovora i dostavlja
ga podnosiocu prigovora.
Ako nadležna izborna komisija usvoji prigovor, poništiće tu odluku ili radnju.
Ako nadležna izborna komisija po prigovoru ne donese rješenje u rokovima predviđenim ovim
zakonom, smatraće se da je prigovor usvojen.
Član 110.
Protiv rješenja opštinske izborne komisije kojim je odbačen ili odbijen prigovor može se izjaviti
prigovor Državnoj izbornoj komisiji.
Protiv rješenja Državne izborne komisije kojim je odbačen ili odbijen prigovor može se izjaviti žalba
Ustavnom sudu Crne Gore.”

Poslovnika o radu Državne izborne komisije („Službeni list Crne Gore“, broj 1/15.):

“Član 5. stav 1.
Predsjednik Komisije predstavlja i zastupa Komisiju, rukovodi radom Komisije, saziva sjednice
Komisije, predlaže dnevni red i predsjedava sjednicama, stara se o pravilnoj primjeni ovog poslovnika,
potpisuje odluke i druge akte Komisije, priprema i podnosi zahtjev za obezbjeđenje budžetskih sredstava za
rad Komisije, odgovara za finansijsko i materijalno poslovanje Komisije i podnosi izvještaj o korišćenju
sredstava Komisije, obavlja i druge poslove utvrđene ovim poslovnikom.
Član 8. st. 1. i 3.
Komisija radi i odlučuje na sjednici.
Komisija se saziva i materijal za sjednicu dostavlja članovima Komisije najkasnije 24 sata prije
vremena održavanja sjednice, a po potrebi Komisija se može sazvati telefonskim putem ili na drugi
odgovarajući način, a saziv i materijal dostaviti na samoj sjednici.
Član 9.
Komisija može da radi i odlučuje ako sjednici prisustvuje više od polovine članova, odnosno
zamjenika članova Komisije u stalnom, odnosno proširenom sastavu.
Član 10. stav 1.
Predsjednik Komisije otvara sjednicu i utvrđuje da li postoji potrebna većina za rad i odlučivanje.
Član 14.
Komisija odlučuje većinom glasova ukupnog broja članova u stalnom, odnosno proširenom
sastavu.”

Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda („Službeni list SCG - Međunarodni ugovori“, br. 9/03. i 5/05.):
„Član 3.
Pravo na slobodne izbore
Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenim vremenskim razmacima održavaju
slobodne izbore s tajnim glasanjem, pod uslovima koji obezbjeđuju slobodno izražavanje mišljenja naroda
pri izboru zakonodavnih tijela.”

5. Iz citiranih odredaba Ustava proizilazi da se zakonom, u skladu s Ustavom,

uređuje način ostvarivanja sloboda i prava građana, pa i biračkog prava, koje se ostvaruje
na izborima i, s tim u vezi, zaštita tog prava. Zakonom o izboru odbornika i poslanika, koji je
5
lex specialis u oblasti ostvarivanja biračkog prava, pored ostalog, propisan je način
ostvarivanja zaštite biračkog prava u postupku izbora odbornika i poslanika, koji, zbog
načela koncentracije pojedinih izbornih radnji, podliježe strogim formalnim pravilima
izbornog postupka. Izborni spor se, u tom smislu, odnosi na odlučivanje nadležnih organa o
svim povredama pravila izbornog postupka, od trenutka raspisivanja izbora do utvrđivanja
konačnih rezultata. Zaštitu biračkog prava, u svim fazama izbornog procesa, s aspekta
institucionalnih garancija, saglasno odredbi člana 8. Zakona, obezbjeđuju izborne komisije,
Ustavni sud Crne Gore i nadležni sudovi.

5.1. Odredbom člana 97. stav 1.Zakona o Ustavnom sudu propisano je da se

postupak o povredi prava u toku izbora poslanika i odbornika pokreće podnošenjem žalbe
na rješenje nadležne izborne komisije kojim je odbačen ili odbijen prigovor protiv odluke,
radnje ili propusta biračkog odbora, odnosno opštinske izborne komisije, a odredbom člana
110. stav 2. Zakona o izboru odbornika i poslanika da se žalba Ustavnom sudu Crne Gore
može izjaviti protiv rješenja Državne izborne komisije kojim je odbačen ili odbijen prigovor.
Iz citiranih odredabačlana 97.stav 1. Zakona o Ustavnom sudu i člana 110. stav 2. Zakona
o izboru odbornika i poslanika, po ocjeni Ustavnog suda, proizilazi da se žalba zbog
povrede prava u toku izbora odbornika i poslanika pokreće podnošenjem žalbe na rješenje
nadležne izborne komisije, kojim je odbačen ili odbijen prigovor,odnosno, da predmet žalbe
izjavljene Ustavnom sudu, zbog eventualnih povreda prava u toku izbora, može biti samo
rješenje Državne izborne komisije kojim je prigovor odbačen ili odbijen.

6. Neposrednim uvidom u dokumentaciju koju je Ustavnom sudu dostavila Državna

izborna komisija, Ustavni sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je sjednici Državne izborne komisije, koja je održana 19. aprila 2018. godine,
prisustvovao predsjednik Državne izborne komisije i pet stalnih članova (ukupno 6);

- da je Državna izborna komisija, saglasno odredbi člana 8. stav 3. Poslovnika o

radu Državne izborne komisije, telefonom kontaktirala, odnosno obavijestila o vremenu i
času održavanja sjednice članove stalnog i proširenog sastava Državne izborne komisije
dan prije ili na sam dan održavanja sjednice

- da korisnički listing za broj 020242523 Državne izborne komisije, za period 18. i

19. april 2018. godine, sadrži podatke o pozivanim brojevima stalnih i članova Državne
izborne komisije u proširenom sastavu o uspješno uspostavljenim pozivima, kao i
informaciju da neuspješni pozivi na koje se pozivani korisnik nije javio i čije trajanje je 0s
nijesu evidentirani u korisničkom listingu i

- da je Državna izborna komisija sa šest glasova članova stalnog sastava donijela

Rješenje broj 561/2, od 19. aprila 2018. godine, kojim je odbacila Prigovor podnosioca
žalbe broj 561, od 18. aprila 2018. godine, kao nedopušten.

6.1. Ustavni sud je ocijenio da su za ocjenu navoda podnosioca žalbe „da nije
postojao kvorum za rad i odlučivanje Državne izborne komisije” o njegovom prigovoru,
neposredno mjerodavne odredbe člana 21.,člana30 stav 1., člana 31. st 1., 3.,4. i 5.Zakona
o izboru odbornika i poslanika, člana 9., člana 10. stav 1. i člana 14. Poslovnika o radu

6
Državne izborne komisije. Iz navedenih odredaba Zakona, po ocjeni Ustavnog suda,
proizilazi, da organi za sprovođenje izbora odlučuju većinom glasova svojih (svih) članova;
da Državnu izbornu komisiju čine predsjednik i deset članova u stalnom sastavu i po jedan
opunomoćeni predstavnik podnosioca izborne liste;da Državna izborna komisija, danom
donošenja rješenja o proglašenju izborne liste, zaključkom utvrđuje koji podnosilac izborne
liste ispunjava uslove za određivanje svojih predstavnika u prošireni sastav ovog organa;da
podnosilac izborne liste određuje svog opunomoćenog predstavnika u prošireni sastav
Državne izborne komisije i o tome obaviještava Državnu izbornu komisiju koja, najkasnije
24 časa od dostavljanja obavještenja, zaključkom poimenično utvrđuje lica koja postaju
njeni članovi; da opunomoćeni predstavnici učestvuju u radu i punovažno odlučuju 20 dana
prije dana određenog za održavanje izbora i da im mandat prestaje danom utvrđivanja
konačnih rezultata izbora. Iz navedenih odredaba Poslovnika proizilazi, da Državna
izborna komisija može da radi i odlučuje ako sjednici prisustvuje više od polovine članova,
odnosno zamjenika članova Komisije u stalnom,odnosno proširenom sastavu; da tu
činjenicu utvrđuje predsjednik Komisije i da Komisija odlučuje većinom glasova ukupnog
broja članova u stalnom, odnosno proširenom sastavu.

6.1.1. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je utvrdio da Državnu izbornu komisiju,

saglasno odredbama člana 30. stav 1. i člana 31. stav 4. Zakona o izboru odbornika i
poslanika, čine predsjednik i 10 članova u stalnom sastavu i po jedan opunomoćeni
predstavnik podnosioca izborne liste, odnosno da su kandidati za Predsjednika Crne Gore
imenovali sedam opunomoćenih predstavnika koji učestvuju u radu i punovažno
odlučuju 20 dana prije dana određenog za održavanje izbora, pa sve do dana utvrđivanja
konačnih rezultata izbora. Saglasno tome, Državna izborna komisija u proširenom sastavu
za izbor Predsjednika Crne Gore broji ukupno 18 članova, bez obzira na činjenicu što jedan
član stalnog sastava Državne izborne komisije nije izabran. Ustavni sud je, takođe, utvrdio
da je na sjednici Državne izborne komisije, od 19. aprila 2018. godine, prisustvovalo šest
od 11 članova stalnog sastava Državne izborne komisije i da sjednici nije prisustvovao ni
jedan od sedam opunomoćenih predstavnika kandidata za izbor Predsjednika Crne Gore.
Za eventualno odlučivanje o prigovoru, u smislu odredbe člana 21. Zakona i člana 14.
Poslovnika, po nalaženju Ustavnog suda, bilo bi potrebno da sjednici prisustvuje najmanje
10 od ukupno 18 članova Državne izborne komisije u proširenom sastavu i da za usvajanje,
odbijanje ili odbacivanje prigovora podnosioca žalbe glasa svih 10 članova Državne izborne
komisije, odnosno većina članova Državne izborne komisije. S obzirom na to da je za
odbacivanje Prigovora podnosioca žalbe glasalo šest prisutnih članova stalnog sastava
Državne izborne komisije, a da je Zakonom i Poslovnikom propisana potrebna većina
članova u proširenom sastavu koji broji ukupno 18 članova (11 članova stalnog sastava i
sedam opunomoćenih predstavnika kandidata za izbor Predsjednika Crne Gore), Ustavni
sud je ocijenio da Državna izborna komisija nije imala potrebnu većinu (10 članova) za rad i
odlučivanje o prigovoru podnosioca žalbe.

7. Ustavni sud ukazuje na činjenicu da Zakonom o izboru odbornika i poslanika, kao

i drugim zakonima koji se primjenjuju u izbornom procesu, nije uređen postupak odlučivanja
nadležnih izbornih komisija u slučaju kada nema kvoruma, odnosno, kada se zbog hitnosti
odlučivanja o izbornom sporu ne može obezbijediti potrebna većina za rad i odlučivanje
nadležne izborne komisije a samim tim ni pravo na pravnu zaštitu biračkog prava,
zajemčeno Ustavom. Zаkonom propisаnа zаštitа izbornog-biračkog prava, po ocjeni

7
Ustavnog suda, sаstoji se u prаvu podnošenjа prigovorа i žаlbi nаdležnim izbornim
orgаnimа i sudu i obuhvаtа sve fаze postupkа izborа i pravo podnosioca prigovora,
odnosno žalbe da se o njegovom prigovoru odluči, kao i da dobije odluku.

7.1. Ustavni sud je, kao najviše ustavno tijelo sui generis za zaštitu supremacije
Ustava, odnosno ustavno-pravnog poretka i ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom,
ocijenio da se ukidanjem osporenog Rješenja Državne izborne komisije, zbog nedostatka
potrebne većine za rad i odlučivanje te komisije, u konkretnom izbornom sporu, ne bi mogla
postići djelotvorna zaštita izbornog prava podnosioca žalbe, a u širem smislu ni zaštita
izbornog prava svih birača koji su glasali na izborima za Predsjednika Crne Gore, održanim
15. maja 2018. godine. Naime, ukidnom odlukom, po nalaženju Ustavnog suda, podnosilac
prigovora bi, zbog načela koncentracije pojedinih izbornih radnji u postupku zaštite biračkog
prava, koji, takođe, podliježe strogim formalnim pravilima izbornog postupka, bio spriječen
da na način i u rokovima propisanim zakonom ostvari zaštitu svog prava, s jedne strane,
kao i da se na način i u rokovima propisanim zakonom utvrde konačni rezultati izbora za
Predsjednika Crne Gore, s druge strane. Stoga je Ustavni sud navode iz podnijete žalbe,
koji su u suštini navedeni i u prigovoru podnijetom Državnoj izbornoj komisiji, razmatrao u
meritumu.

7.1.1. Ustavni sud na takav stav obavezuje i praksa Evropskog suda, prema kojoj je
se i u post-izbornoj fazi mora obezbijediti proceduralna zaštita prava svih učesnika,
uključujući i predstavnike opozicije u tom postupku. Prema načelnom pravnom stavu
Evropskog suda, država uživa široko polje slobode procjene u organizovanju njihove
izborne administracije, ali taj sud naglašava da je „razlog postojanja“ izborne komisije da
obezbijedi djelotovorno sprovođenje slobodnih i poštenih izbora na nepristrastan način koji
bi bilo nemoguće postići, ako bi ta komisija postala drugi forum za političku borbu među
kandidatima na izborima.

7.1.1.1. U tom smislu u predmetu1 Gruzijska radnička partija (Goergian Labour

Party) protiv Gruzije Evropski sud se bavio i sastavom i imenovanjem izbornih tijela i izrazio
stav:

„101. (...). Podsjećajući da su prava koja garantuje član 3.Protokola broj 1. krucijalna za
ustanovljavanje i očuvanje temelja smislene demokratije (...). Sud nalazi posebno važnim da
agencija zadužena za izbornu administraciju funkcioniše na transparentan način i sačuva
nepristrasnost i nezavisnost od političkih manipulacija.“

7.1.1.2. . U predmetu Uspaskich protiv Litvanije2 Evropski sud je izrazio stav da bi

formalna obaveza države prema članu 3. Protokola broj 1., i individualna prava
garantovana tom odredbom bila iluzorna ako u toku izbornog procesa, ukoliko pojedini
primjeri koji ukazuju na neuspjeh da se obezbijede demokratski izbori, ne bi bili otvoreni za
osporavanje od strane pojedinaca pred nadležnim organom sposobnim za efikasno
rješavanje ovog pitanja:

“93. Imajući u vidu principe razvijene u sudskoj praksi u vezi sa članom 3. Protokola broj 1., Sud je
zaključio da je postojanje domaćeg sistema za efikasno ispitivanje pojedinačnih pritužbi i žalbi u

1 2008. godine.
2
Presuda, od 20. decembra 2016. godine, predstvaka broj 14737/08.
8
 vezi sa izbornim pravima jedna od suštinskih garancija za slobodne i poštene izbore. Ovakav
sistem osigurava djelotvorno ostvarivanje individualnih prava glasa i prava na kandidovanje za
izbor, održava opšte povjerenje u državnu upravu izbornog procesa i predstavlja važan mehanizam
na raspolaganju državi u ispunjenju svoje pozitivne obaveze prema članu 3. Protokola broj 1, da
održava demokratske izbore. Zaista, formalna obaveza države prema članu 3. Protokola broj 1. i
individualna prava garantovana tom odredbom bila bi iluzorna ako u toku izbornog procesa, ukoliko
pojedini primjeri koji ukazuju na neuspjeh da se obezbijede demokratski izbori, ne bi bili otvoreni za
osporavanje od strane pojedinaca pred nadležnim organom sposobnim za efikasno rješavanje
ovog pitanja (vidi Namat Alijev, gore citiran, stav 81.). Sud stoga mora ispitati da li su odluke
domaćih sudova u ovom predmetu kompatibilne s pravom podnosioca predstavke da se kandiduje
za izbor (vidi Melnichenko protiv Ukrajine, broj 17707/02, stav 60., ECHR 2004-Ks i sudsku praksu
koji se pominje u njemu).

7.1.1.3. U predmetu Davidov i drugi protiv Rusije3 Evropski sud je izrazio stav da bi
države trebale da obezbijede takav pristup sistemu žalbi koji bi bio dovoljan da garancije, u
smislu člana 3. Protokola broj 1. budu efikasne tokom cijelog izbornog ciklusa:

“287. Koncept slobodnih izbora bi bio ugrožen samo ako (i) postoje dokazi o proceduralnim
propustima koji bi bili u stanju da spriječe slobodno izražavanje mišljenja naroda, na primjer kroz
grubo izvrtanje volje birača; i (ii) kada takve žalbe ne budu efikasno razmatrane na domaćem nivou
(iako bi Sud prihvatio razumna ograničenja mogućnosti individualnih birača da ospore rezultate,
kao što je kvorum birača). Štaviše Sud bi trebao biti oprezan oko davanja neograničene
mogućnosti osporavanja ovoj fazi izbora individualnih učesnika izbornog procesa.Ovo je posebno
tako gdje domaće zakonodavstvo sadrži razumna ograničenja mogućnosti individualnih glasača da
osporavaju rezultate u njihovim izbornim jedinicama, kao što je zahtjev za postojanje kvoruma
glasača. (vidi dio II 3.3. (f) Kodeks dobre prakse u izbornim stvarima, paragraf 196. gore). Ipak,
Države bi trebale da obezbijede takav pristup sistemu žalbi , koji bi bio dovoljan, da garancije u
smislu člana 3. Protokola broj 1., budu efikasne tokom cijelog izbornog ciklusa. U ruskom
kontekstu, Odluka Ustavnog suda od 22. aprila 2013. godine, potvrdila je pravo individualnih
glasača da osporavaju rezultat u izbornim jedinicama gdje su glasali; naknadne zakonske izmjene
osigurale su to pravo. (vidi parafagraf 188. gore).
288. Sud stoga potvrđuje da su samo ozbiljne nepravilnosti u procesu brojanja i utvrđivanja
glasova, koje nijesu efikasno razmotrene na domaćem nivou, mogu predstavljati kršenje
individualnog prava na slobodne izbore zagarantovane članom 3. Protokola broj 1. uz Konvenciju, i
u svom aktivnom i pasivnom aspektu. Zadatak Suda je, u skladu sa svojom supsidijernom ulogom
ograničen na osiguranje da razmatranje na domaćem nivou daje minimalne procesne garancije i da
ocjena domaćih vlasti nije bila proizvoljna ili očigledno nerazumna (vidi Komunistička partija Rusije i
drugi, navedeno gore, §§ 116.-17.).”

7.1.1.4. Iz navedene prakse Evropskog suda proizilazi da je postojanje domaćeg

sistema za efikasno ispitivanje pojedinačnih pritužbi i žalbi u vezi sa izbornim pravima,
jedna od suštinskih garancija za slobodne i poštene izbore, odnosno djelotvorno
ostvarivanje individualnih prava glasa i prava na kandidovanje za izbor. Prema shvatanju
Evropskog suda države bi trebale da obezbijede takav pristup sistemu žalbi, koji bi bio
dovoljan, da garancije u smislu člana 3. Protokola broj 1., budu efikasne tokom cijelog
izbornog procesa i da samo ozbiljne nepravilnosti u procesu brojanja i utvrđivanja glasova,
koje nijesu efikasno razmotrene na domaćem nivou, mogu predstavljati kršenje
individualnog prava na slobodne izbore zagarantovane odredbom člana 3. Protokola broj 1.
uz Evropsku konvenciju i u svom aktivnom i pasivnom aspektu.

3
Presuda, od 30. maja 2017. godine, predstavka broj 75947/11.
9
 8. Polazeći od navedenih stavova Evropskog suda, a uvažavajući značaj načela
materijalne istine u konkretnom izbornom sporu, Ustavni sud je razmatrao i ostale navode
podnosioca žalbe o eventualnim nepravilnostima u toku izbora za Predsjednika Crne Gore.

8.1. Navod podnosioca žalbe da je Državna izborna komisija imala „pravo i

obavezu da odluči u meritumu po datom prigovoru“, Ustavni sud je ocijenio neosnovanim.
Naime, podnosilac žalbe, saglasno odredbama člana 107. i člana 108. stav 1. Zakona o
izboru odbornika i poslanika imao je mogućnost da protiv odluke, radnje ili propusta
biračkog odbora podnese prigovor Opštinskoj izbornoj komisiji, u roku od 72 časa od časa
kada je donesena odluka, odnosno izvršena radnja, u kojem slučaju bi ova komisija bila
dužna da odluči o tom prigovoru, u roku od 24 časa, čime bi se stekle pretpostavke za
ulaganje prigovora Državnoj izbornoj komisiji na rješenje Opštinske izborne komisije.
Ovakvu mogućnost podnosilac žalbe nije koristio, u Zakonom predviđenom roku, pa je,
stoga, prigovor podnijet Državnoj izbornoj komisiji nedopušten4.

8.2. U odnosu na navode podnosioca žalbe, kojima se ukazuje na navodne

zloupotrebe državnih resursa, koje su prethodile izborima za Predsjednika Crne Gore,
održanih 15. aprila 2018. godine, o čemu je podnosilac dostavio tekstove objavljene u
sredstvima javnog informisanja („Predstavnici državnih institucija na sastanku u DPS-u“;
„Afera zalutali maill: Demos: Direktorica Centra vodila evidenciju glasača DPS-a“;
„Đukanović: Projekti poput autoputa otvaraju neslućene mogućnosti za razvoj“; „Đukanović
obišao radove: Crna Gora sljedeće godine dobija prvu dionicu auto-puta“; „Dječjoj bolnici
novi aparat za magnetnu rezonancu“; „Subnor Crne Gore podržao kandidaturu
Đukanovića“; „Milo ne mari za zakon: Promotivni skup u školskoj sali“ i “Šef policije na
Milovom skupu”) Ustavni sud ukazuje da, saglasno odredbama člana 149. stav 1. tačka 7.
Ustava, nije nadležan da u postupku zaštite biračkog prava vrši ocjenu tih navoda, već je
takva ocjena u nadležnosti drugih državnih organa5.

9. Ustavni sud, takođe, nije cijenio navode iz dopune žalbe, kojima se ukazuje na
Rješenje Državne izborne komisije, broj 206/2, od 15. marta 2018. godine, jer se predmet
tog rješenja Državne izborne komsije ne može dovesti u pravnu vezu sa izbornim sporom u
ovom predmetu.

10. Na osnovu iznijetih razloga, odlučeno je kao u izreci.

II1. Odluka o objavljivanju ove Odluke zasnovana je na odredbama člana 151. stav
2. Ustava i člana 51. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore.

U-VII br. 15/18 PREDSJEDNIK,

26. april 2018. godine dr Dragoljub Drašković,s.r.
Podgorica

4
Ovakav stav Ustavni sud Crne Gore zauzeo je u predmetu U-VI br. 4., 5.,6., 7. ,8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 16.,
17., 18., 19. i 20/10., od 2. juna 2010. godine.
5
Ovakav stav Ustavni sud Crne Gore zauzeo je u predmetu 8/13., od 19. maja 2013. godine.
10