S A M O P O U Z D A N O ,

Ž E N O !

Sluša-Lica
Blog za osobni razvoj, mentalno zdravlje i
partnerske odnose

slusa-lica.com
 Ima jedna priča J. Bucaya o cirkuskom slonu.

Kao dijete, volio je odlaziti u cirkus. Fascinirali su ga slonovi i uvijek se

pitao kako to da su vezani tako tankim lancem s kojeg se lako mogu
osloboditi kad god požele.

Zašto to ne učine?
Pitao je mnoge odrasle, ali nitko mu nije znao odgovoriti sve dok nije
upoznao jednog mudraca.

„Ne oslobađa se jer ne zna da može."

Kao mali pokušao je mnogo puta, ali nije uspio - tada je lanac bio jači
od njega.
A sada? Sada više ni ne pokušava jer je naučio da ne može.

Nekako me ova priča podsjeća na suvremenu ženu. Nekada se

podrazumjevalo da muškarci zarađuju za obitelj, dok žene vode
kućanstvo i odgajaju djecu.
U međuvremenu su se stvari promjenile – žene se obrazuju,
zapošljavaju, grade karijere... Istina, mnogi još uvijek
podrazumijevaju da je čišćenje i kuhanje „ženski posao“, da je
„normalnije“ da majke idu po djecu u vrtić i s njima pišu zadaće...

No, sad ne govorim o tome, o očekivanjima drugih. Govorim o

očekivanjima žena od samih sebe. Čini se da se, poput
cirkuskog slona, ne preispitujemo iznova.
Odrasle smo, lanac više nije jači od nas. Ali, mi i dalje ostajemo
vezane.
„Pusti, nemoj ti, ja ću“, „Red je, kako ću bez kolača dočekati goste“,
„Moram, što ću“, „Samo se neće“, „Ma mogu, mogu, malo križa
bole, al dobro je.“

Kad si zadnji put omjerila snage s lancem?

 PRIJE SVEGA TI ŽELIM REĆI ZAŠTO OVO IZRAĐUJEM

Ukratko – zato što se osjećam zadovoljno i ispunjeno, i želim da se

tako osjećaš i ti.

Udugo – zato što sam radom na sebi uz, unatoč i zahvaljujući teškim
trenucima zadržala i pronašla način da iznova gradim pozitivnu sliku
o sebi i svom životu. I zato što sam nakon sati i sati edukacija i tisuća
stranica knjiga shvatila da se ljudsko ponašanje i osjećaji svode na
nekoliko osnovnih (ne jednostavnih!) lekcija.

Oduvijek me zanimalo ljudsko ponašanje, a roditelji su mi pričali da sam

se još kao sasvim mala borila za pravdu. U srednjoj školi sam prvi puta
osjetila snažan poriv da nešto napravim po pitanju suicidalnosti mladih.
Činilo mi se nepravednim da društvo ne čini dovoljno po pitanju
prevencije.

Počela sam učiti o mentalnom zdravlju i upisala fakultet za poremećaje

u ponašanju. Umjesto serija i filmova redovito sam slušala TedTalks i
ostale edukativne platforme. To ne znači da nisam bila društvena, ali
sam koristila svaki slobodan trenutak za naučiti nešto novo. Uz to sam
redovito išla na razne edukacije, predavanja i čitala stručnu literaturu.
Volontirala sam s raznim skupinama djece i mladih, s naglaskom na
poremećaje hranjenja i izgradnju pozitivne slike o sebi u posljednjih 5
godina.

Konačno sam pronašla psihoterapijsku školu i kroz nju povezala sve

dijelove slagalice u cjelinu. Ti dijelovi slagalice, termini koji su se
neprestano ponavljali su: samopouzdanje, slika o sebi,
samopoštovanje.

Vjerujem u ljudski potencijal i u to da svaka osoba može naučiti

živjeti zadovoljno i ispunjeno.
 ZA KOGA (NI)JE OVAJ VODIČ

Ovaj vodič kao i cijeli Sluša-Lica blog je za ljude koji žele raditi na
sebi. Pod tim pojmom smatram suočavanje sa svim aspektima sebe, pa
i onim najlošijima. Iz tog razloga vjerujem da rad na sebi često nije ni
ugodan ni jednostavan.

Vodič nije za one koji žele brzu promjenu, koji očekuju da im netko
kaže što da rade (koji se žele riješiti vlastite odgovornosti) i one koji žele
nastaviti kriviti druge ili životne okolnosti za to gdje će biti sutra.

Vodič je za one koji žele živjeti zadovoljnije, koji žele unaprijediti

svoje odnose i sliku o sebi, ali ne znaju kako.

Za one koji ne žele zadržavati negativne obrasce razmišljanja i

ponašanja, koji možda i zavide optimistima. Za one koji su prošli teške
faze u životu i osjećaju da ih to na neki način koči. Za one koji ne znaju
kako steći sigurnost u sebe.

Ono što ti je potrebno za primjenu ovog vodiča su hrabrost (za suočiti

se s dijelovima sebe koji ti se baš i ne sviđaju), strpljenje (za
propitivanje svega što si do sada smatrala neupitnim) i želja (da
ustraješ u promjeni).

Osjećam želju i odgovornost da sreću, ljubav i znanje koje imam dijelim

dalje. Nadam se da ćeš i ti osjetiti isto. Svijet ne mijenjamo velikim
revolucijama, nego malim promjenama unutar sebe, svatko od nas -
jer unutar nas i je svijet u kojem živimo - mi ga sami kreiramo.
Na svom instagram profilu slusa_lica_blog provela sam anketu o
samopouzdanju, samopoštovanju i slici o sebi, a ovo su rezultati:

Temeljem njih odlučila sam izraditi ovaj vodič.

Prije nego krenemo, želim da zamisliš da se sada nalaziš u Indiji (jer

mi zapadnjaci jako vjerujemo da se velike mudrosti nalaze daleko na
istoku, i da za pravu promjenu moramo otići na drugi kraj svijeta).

Nakon toga te molim da zamisliš da si ovaj vodič platila 1000kn (jer

smo odgajani u konzumerističkom društvu u kojem jednostavno više
cijenimo nešto nakon što nam isprazni novčanik).
VELIKA SVJETSKA ISTRAŽIVANJA O SREĆI I ZADOVOLJSTVU ŽIVOTOM

ISTRAŽIVANJE 1: Pitali su ljude pred kraj njihovog života za čime

najviše žale (što bi napravili drugačije):

-   Nisam dovoljno vremena proveo s ljudima koje volim (ili misle da nisu
prema njima bili dovoljno dobri)
-   Previše sam radio/-la (propuštanje važnih trenutaka u djetetovom
odrastanju zbog posla)
-   Volio bih da sam se manje brinuo, manje stvari uzimao za ozbiljno
-   Previše sam strahovao/-la (premalo riskiranja)
-   Da sam barem više uživao/-la u životu
-   Da sam slijedio/-la svoje snove, a ne tuđa očekivanja (previše pažnje
na tuđe mišljenje)

ISTRAŽIVANJE 2: Što određuje sreću u životu?

1. Kvaliteta odnosa.
Zadovoljstvo svojim odnosima (prvo partnerskim, onda s djecom,
a zatim i svi drugi odnosi) je najveći prediktor sreće u životu.

Ovakvih istraživanja ima gomilu, kako to da i dalje previše vremena

provodimo radeći, a premalo s ljudima koje volimo, da i dalje slijedimo
tuđa očekivanja, a ne svoje snove, da smo i dalje ljubazniji prema osobi
koju tek upoznajemo nego prema ukućanima, da se toliko želimo
pobijediti partnera u svađi, a toliko nam je važan...?

Jedan od razloga je da ljudi ne uče na tuđim greškama, a drugi da smo

vrlo vješti u izbjegavanju suočavanja sa samima sobom.
Ako se pretrpam poslom/stvarima/opijatima/lajkovima - neću stići
razmišljati jesam li sretna – tako se ne moram suočiti s odgovorom
kojeg ne želim čuti. (Da, ali tako se ne suočavaš niti s prilikom da
postaneš sretna).
Vježba br.1

Da imam još mjesec dana života, posvetila bih se:

Razmišljala bih o ______________, a nikako o ________________.

Pokušala bih ________ i sigurno ne bih trošila vrijeme na

_____________.

Sve što si napisala na ove crte su tvoji prioriteti. Usporedi to sa

svojom svakodnevicom.

Vjerujemo da moramo obaviti x,y,z, a onda, ako ostane vremena

za nas i naše odnose, onda se tu i tamo pozabavimo time.

Ovdje kreće rad na tebi 😊

 SAMOPOUZDANJE I SAMOPOŠTOVANJE

Samopouzdanje i samopoštovanje nisu ekskluziva

-  dostupni su svima.

Osobni razvoj za mene je proces u kojem taman kad misliš da si jedan

"level" prešla, otkriješ 3 nova - i u tom napretku vidim smisao života.

Samopoštovanje i samopouzdanje su skupina misli - uvjerenja o sebi (a

uvjerenja možemo mijenjati).

U pozadini su stepenice jer tako doživljavam rad na sebi - uspon nije

lagan, ali što se više uspinješ, pogled je ljepši i širi. Put prema tome sastoji
se od koraka koje nitko ne može prohodati umjesto tebe.
Samopoštovanje je procjena vlastite vrijednosti (nastaje temeljem našeg
poimanja sebe, ali i onoga što drugi govore o nama*).
Samopouzdanje je vjerovanje u svoje sposobnosti.

Preduvjet razvoju samopoštovanja je samosvijest (sposobnost da sebe

vidimo onakvima kakvi jesmo). Tu dolazimo do prve prepreke – mi sebe
procjenjujemo kroz ono što želimo biti (i temeljem usporedbe s drugima).
Druga je prepreka vidjeti sebe u cijelosti (a to znači i svoju "lošiju" stranu) -
svatko od nas ima potisnute dijelove koje dok ne osvijesti, ne može se
spoznati u potpunosti (ako ti sada nije jasno, kroz opise kasnije će postati).

Što sada misliš, s čime imaš problema – samopouzdanjem,

samopoštovanjem, ili oboje?

*Što se tiče samopoštovanja, važno je naglasiti da svaka osoba vrijedi

jednako, ali ne razmišljamo na taj način. Mi zaključujemo o tome vrijedimo
li temeljem onoga što nama važne osobe u djetinjstvu govore o nama. Tu
sliku s vremenom razvijamo (neki ne razviju nego i dalje čekaju potvrdu
drugoga da bi spoznali vrijednost), no o tome više kasnije.

Samopouzdanje i samopoštovanje su UVJERENJA:

Uvjerenja su misli koje skupljamo od djetinjstva tijekom čitavog života, a

čine nam se kao potpune istine (univerzalne), iako su to zapravo samo
naše "istine".
Postoji jedno važno pravilo o usvajanju uvjerenja, a glasi: uvjerenja ne
stječemo temeljem iskustava koje proživimo, nego temeljem značenja
koja im pridajemo.
Dobra je vijest da njima možemo upravljati (mijenjati ih). To je proces.
Zašto? Zato što mi svoja uvjerenja (o sebi i svijetu) ne propitkujemo ih već
im vjerujemo.
Kao malo dijete nemamo kognitivne sposobnosti kritičkog razmišljanja, no
danas imamo.
 UVJERENJA

Ovdje započinjemo s propitivanjem svojih uvjerenja. Evo nekoliko primjera:

- Ako kažem svoje planove na glas, veća je šansa da propadnu. (Jesam li nekada
rekla plan na glas, a da nije propao? Je li mi nekada propao plan a da nikome
nisam za njega rekla?)
- Siromašno dijete ima manje šanse uspjeti u životu. (Poznajem li ljude koji su
odrasli u siromaštvu, a da su danas uspješni, obrazovani i bogati?)
- Opasno je pokazati tugu. (Jesam li nekada vidjela da je netko pokazao tugu, a
da je dobio nazad suosjećanje? Jesam li pokušala? Stručnjaci kažu kako je
opasno zadržavati tugu u sebi, kako mi to zvuči?)
- Ljudi koji se smiju su sretni. (Jesu li baš svi? Ponekad se smijem kad sam
nervozna...)
...

Vježba br.2
Napiši 10 uvjerenja koja prepoznaješ kod sebe (o sebi i svijetu) i
pokušaj ih propitati prema gornjem primjeru.
Vjerujem da ti je prethodna vježba bila zahtjevna, zato što su uvjerenja
toliko duboko utkana u našu svijest da smo sigurni da se tu nema što
propitivati.

S vremenom i radom možeš postići to da se pitaš je li uvjerenje "Ja ne

vrijedim" istina ili ipak nije. Ako GOVORIŠ da vrijediš, provjeri pokazuješ li to
svojim izborima PONAŠANJA.

Jednom kad savladamo propitivanje uvjerenja dobivamo mogućnost

da unaprijedimo svoje odnose, a time i svoj život. Zamisli situaciju kad se
ljutiš na partnera jer "mu nije stalo" (dok on tvrdi da je). U tom trenutku
možeš potražiti koja uvjerenja imaš o tome što je ljubav i kako se ona
pokazuje. Svatko od nas ima drugačiju ideju kako se ljubav "treba"
pokazivati.

Uvjerenja o sebi i svijetu stvaramo od djetinjstva, no tu ne trebamo stati!

Rodiš se kao mala beba i roditelji te bezuvjetno vole jer postojiš, jer si
ljudsko biće. S vremenom kako odrastaš krene odgoj. Sasvim malo dijete
ne razumije razliku između sebe, ponašanja i želja, pa tako neodobravanje
nekog ponašanja ili neispunjavanje želje može doživjeti kao osobno
odbijanje i neodobravanje. Nisu svi roditelji educirani ni vješti u izgradnji
samopoštovanja kod djeteta. Tako dijete odrasta u osobu koja vjeruje ili
ne vjeruje u sebe.

Još se nešto događa tijekom odrastanja, a to je da roditelji nagrađuju i

kažnjavaju određena ponašanja i osobine. Primjerice, roditelj pokaže
snažno neodobravanje kada dijete ne želi dati svoju igračku drugom
djetetu ili ne želi zagrliti susjedu na odlasku. Dijete ovdje može (i ne mora!)
usaditi uvjerenje "važno je udovoljavati tuđim željama". S vremenom se
to dijete osjeća dobro i vrijedno samo onda kada su svi oko njega
zadovoljni - a ako nisu, znači da ono nešto nije učinilo dobro (nisam
dovoljno dobra).

Svaka osoba vrijedi jednako samim svojim postojanjem.

Budući da nam je važno odobravanje drugih, a posebice naših roditelja u
djetinjstvu, mi ta ponašanja i osobine koje roditelji ne odobravaju
potiskujemo. No, oni su i dalje dio nas. U procesu samorazvoja važno je
pronaći te dijelove sebe koje smo "sakrili".

Zakonitosti ne postoje.

Što to znači? Znači da ne postoji garancija da će dijete koje je dobivalo

mnogo ljubavi izrasti u samopouzdanu osobu koja je svjesna svoje
vrijednosti, niti obrnuto.
Roditeljski odgoj, kao i sva druga iskustva povećavaju ili snižavaju
vjerojatnost da ćemo nešto razviti ili ne. To se događa zato što nisu
iskustva ta koja nas oblikuju, nego naša interpretacija tih događaja -  a
svatko gleda kroz svoje naočale.

Dakle, ako misliš da ne vjeruješ u sebe jer su te roditelji ponižavali, nisu

odobravali tvoje ambicije ili si imala mnogo loših iskustava – dobra je vijest
da danas možeš promijeniti način kako gledaš na sva ta iskustva, a
tako promijeniti i ishod.

Primjer: „U školi su mi se uvijek rugali. Od tada sam se povukla u sebe i ne

želim se izlagati da ne bih ponovno bila izrugana.“

Gdje živi ova osoba u sadašnjosti ili u školi? Je li ona samo bivša
učenica, ili ima i ostale uloge trenutno u životu?
Kakva iskustva ima u tim ostalim ulogama?
Odakle dolaze ta ruganja sada – iz učionice ili iz njezine glave (njenog
načina razmišljanja)?
Je li od škole do danas učinila nešto dobro? Kako to da se nije
„zalijepila“ za taj događaj?
Je li ona jedina kojoj su se rugali? Imaju li svi nisko samopouzdanje?
Je li onda „uzrok“ niskog samopouzdanja događaj ili interpretacija
događaja kojeg se ova djevojka drži u svojim mislima?
Ako već sada nema pouzdanja u sebe, što je najgore što se može
dogoditi ako pokuša nešto? Da izgubi samopouzdanje kojeg ionako
nema? Vrijedi li onda pokušati?
 Vježba br.3

Kad govorimo o propitivanju uvjerenja, onda moramo provjeriti i kako

razumijemo samopouzdanje.

Što samopouzdanje za tebe znači, kako izgleda?

Što bi se moralo dogoditi se osjetiš samopouzdano?
Pod kojim „uvjetima“ bi počela vjerovati u sebe?
Što bi ti bilo važno?
Kako bi se osjećala?
Što bi očekivala?

Za mene imati samopouzdanja znači:

Mislim da sada nemam samopouzdanja zato što:

 Pogledaj prethodni odgovor (razloge niskog samopouzdanja). Misliš li
da osoba koja je proživjela iskustva koja si navela ne može imati
samopouzdanja? 
Nabroji 3 osobe za koje vjeruješ da imaju samopouzdanja. Misliš li da
te osobe nisu prošle ništa slično ili nekada razmišljale kao ti sada?

Mi ljudi često smo skloni ovakvom razmišljanju: „Pa ne, nije da mislim da
sam jedino ja proživjela te i te događaje. Sigurno ih je prošao još netko tko
sada ima samopouzdanja. "ALI JA...OVO JE DRUGAČIJE...“

Po čemu si iznimka? Ne postoji iznimka kad je u pitanju samoouzdanje –

postoji želiš li ili ne pokušati pronaći drugi način da gledaš na svoja
iskustva.

(Pritom uvijek možeš potražiti pomoć u tome. Ne želim zvučati kao da

nemam razumijevanja za tvoju priču! Razumijem, samo vjerujem da ti
takav način razmišljanja koji te drži sputanom ne donosi ništa dobroga i
pozivam te da pokušaš drugačije)

Samopouzdanje nije garancija uspjeha.

SAMOPOUZDANJE SE GRADI

Samopouzdanje se gradi temeljem rezultata koje postignemo. Ako

sjedim na kauču i gledam maraton filmova, mala je šansa da mi
samopouzdanje dođe kroz kokice koje pritom jedem. Dakle, rješenje se
nalazi u izlaganju. (Neće doći ni ako radim nešto i ponavljam da nikad
ništa od mene, da nisam na toj razini...)

Izložiti se nije jednostavno, ali je nužno. Ako misliš „izložit ću se kad

budem imao/-la samopouzdanje“, teško da ćeš ga ikada i imati. Izloži
se prije nego se osjećaš spremno – ponavljanjem toga gradit ćeš
samopouzdanje.
 Vježba br.4

Prisjeti se barem 5 stvari za koje si vjerovala da ne možeš, a

ipak si ih uspješno napravila (sjeti se što ti je pritom pomoglo):

Želiš li podići samopouzdanje, učini nešto što misliš da ne možeš.

Problem sa samopouzdanjem je što je ono kao i samoispunjavajuće

proročanstvo:

Osoba ne vjeruje da je sposobna nešto ostvariti, pa si ni ne zadaje visoke

ciljeve. A kako ne dostiže visoke ciljeve, nema na čemu graditi
samopouzdanje.
 Vježba br.5

Sastavi popis stvari koje ti nije ugodno raditi i koje izbjegavaš.

Od toga izradi tjedne izazove:

Primjeri: izbori se za sebe, reci što misliš, prihvati kompliment, zatraži

nešto što želiš, odbij neki zahtjev...

*Ovakvi zadaci lakše idu u paru ili grupi. Na slusa_lica_blog profilu imat ćemo
mjesečne izazove!

U tablicu upiši i jesi li uspjela i na koji način. Kad pronađeš način, nastavi to raditi.

Treniranje samopouzdanja je kao vježbanje mišića u teretani. Hoćeš li reći „

ne mogu vježbati jer nemam mišiće?“ Ne, nego će ti zbog toga samo biti teže,
ali s vremenom ćeš ih izgraditi!
Evo nekih od vaših odgovora na pitanje "Što je za tebe samopouzdanje" u
anketi na slusa_lica_blog:

„Ne osjećati se ugroženo od strane druge žene.“ – Samo bih dodala da

osjećamo li se ugroženo od nekoga ili ne ovisi o našoj percepciji, ne o
tome što druga osoba misli. Ako ja mislim da ne radim dobar posao,
onda ću vjerojatno pretpostavljati da me kolege smatraju manje
sposobnom i stručnom. Sve ide iz nas.

„Živjeti hrabro bez obzira na padove“ – Da, hrabrost ne znači odsutstvo

straha, nego ustrajati unatoč strahu. Čak bih rekla zahvaljujući
padovima, a ne bez obzira na padove, zato što nam upravo to ustajanje
nakon pada jača samopouzdanje.

„Birati ja-to-mogu i kada stvari nisu kakve želim“ – Upravo tako, vanjske
okolnosti ne određuju možemo li mi nešto ili ne. Na neke situacije ne
možemo utjecati, ali možemo utjecati na svoje ponašanje u njima.

„Znati svoju vrijednost“ – ovo bi se više odnosilo na samopoštovanje.

Svako ljudsko biće vrijedi samim svojim postojanjem. Upitno je samo je
li toga svijesno ili još nije. A smatra li se sposobnim za ostvarivanje
nekih ciljeva – to je samopouzdanje.

„...odlučnost“ – da, istraživanja pokazuju kako osobe nižeg

samopouzdanja odgađaju zadatke sve do zadnjeg trenutka jer
sumnjaju da će ih dobro izvršiti. Time si stvaraju dodatnu anksioznost
što svakako ometa njihovo završavanje.

„Reći nešto i stajati iza toga da te nitko ne može pokolebati“ – odlično, i

ovdje je opet preklapanje sa samopoštovanjem, vjerujem li da je moje
mišljenje jednako važno kao i tuđa? Osjećam li se ugodno izraziti svoje
mišljenje i time se izložiti potencijalnoj kritici?  

„Voljeti i prihvatiti sebe u potpunosti sa svim vrlinama i manama“ – tu

dolazimo do ključne stvari, a to je da mnogi sebe ne mogu prihvatiti sa
svojim manama.
 MOJE MANE SU "PREMANE"

Ljudi su nesavršena bića. Mane kao da dozvoljavamo svima osim sebi.

Osobe koje nikako ne mogu prihvatiti svoju cjelovitost (a to znači oba pola
– i dobro i loše) često su kritične prema drugima, upravo zato što u
drugima vide svoje nesavršenosti koje si ne mogu oprostiti.

„Nema dobrog čovjeka bez grijeha niti lošeg čovjeka bez vrline.“

Pitanje je koliko možemo biti iskreni sami sa sobom i prihvatiti da

nismo savršeni. Skinuti maske lažnog samopouzdanja, prestati spuštati
druge kako bismo podignuli sebe, prestati izbjegavati izložiti se kako
bismo izbjegli mogućnost da nas se kritizira... – prihvatiti da smo ljudsko
biće.

Carl Jung, čuveni psihoanalitičar kaže: „Drvo ne može uzrasti do neba, ako
mu korijenje ne seže do pakla“.

Što time želi reći? Da koliko god empatični bili, nosimo u sebi dozu
sebičnosti (i to je u redu – ne treba od toga bježati). Da koliko god se
smatrali darežljivima imamo i dozu škrtosti (svatko posjeduje drugačije
omjere osobina, ali svi ih imamo i to je ljudski i normalno).

Vježba br.6
Napiši svoje mane:

Misliš li da osoba s gore navedenim manama ne vrijedi? Ili da vrijedi

manje od drugih? Da osobe koje vjeruju u sebe nemaju niti jednu
manu s tvog popisa?
 Tek kad prihvatimo svoju cjelinu, možemo rasti kao osobe.

Primjer: Zamisli osobu koja se ponosi svojom asertivnošću (aktivno

zalaganje za sebe bez ugrožavanja drugih) do te mjere da si priječi ikada
iskazati ljutnju (jer misli da će time nekoga povrijediti). Korijen ljutnje
nosimo u sebi, ako je ne izbacimo (pritom pazimo na način) ona ostaje u
našem tijelu i koči našu životnu energiju.
Ona osjeti da nešto "ne štima", ali ni za živu glavu ne želi pokazati ljutnju,
pa se zatvara u sebe ili koristi druga ponašanja koja joj dugoročno ne
pomažu.

Tko zna što bi bilo kad bi si dozvolila ispoljiti ljutnju i propitati svoje uvjerenje
"zabranjeno je pokazati da sam ljuta".

Ne zadržavaj emocije kako bi održao/-la neku sliku o sebi.

Ako malo razmisliš, bojimo se izložiti da ne bismo pokazali svoju

nesavršenost, koju pokušavamo prikriti sami od sebe. Nema baš smisla.

Ja vjerujem u sebe upravo zato što sam prihvatila svoje nesavršenosti i na

njima radim. To je rad na sebi – oprostiti si kad pogriješiš, imati
razumijevanja kad odustaneš, ponovno pokušati, potražiti izgubljene
dijelove sebe. Rad na sebi je prevrijedan da bi bio prelagan. Ali, u tom
procesu pronađeš pravo zadovoljstvo.

Kupka, opuštanje uz knjigu, kupiti si poklon, priuštiti omiljen desert – to su

usputna zadovoljstva koja si treba priuštiti, ali tu „rad na sebi“ ne staje.

Svaka osoba ima 4 pola: ono što ja znam o meni – i drugi znaju o meni,
ono što ja znam – drugi ne znaju, ono što ja ne znam – drugi znaju i ono
što ja neznam – i drugi ne znaju. 

Osvještavanjem tih dijelova postajemo ono što jesmo.

 Vježba br.7

Kakvo je tvoje samopoštovanje? Odgovori s DA/NE:

1.  Teško izražavam svoje mišljenje

2.  Mislim da je većina drugih ljudi pametnija od mene
3.  Smatram se lijepom i privlačnom osobom
4. Smatram se inteligentnom osobom
5.  Mislim da vrijedim manje od nekih ljudi
6.  Rijetko govorim što mislim jer drugi imaju nešto pametnije za reći
7. Kad bih mogla, bila bih netko drugi
8.  Svoje osjećaje iskazujem ovisno o procjeni tuđe reakcije
9.  U razgovoru s drugima mislim da sam im dosadna
10. Više vjerujem drugim ljudima nego sebi

Osobe s niskim samopouzdanjem odgovaraju s DA na sljedeća pitanja:

1, 2, 5, 6, 7, 8, 9, 10.

Napomena: nisko samopoštovanje jedna je od karakteristika osoba

koje imaju socijalnu fobiju. Vrlo je važna razlika između toga osjećaš li
se ugodnije u samoći jer si introvert ili jer se osjećaš inferiorno u
odnosu na druge.

Introvert je osoba koja se uglavnom osjeća ugodnije u manjim

društvima (ili u samoći) te nema potrebu za javnim govorenjem - to ne
znači da ima nisko samopoštovanje i samopouzdanje!

Istraživanja su pokazala da su osobe s visokim samopoštovanjem

boljeg fizičkog i mentalnog zdravlja. Otpornije su na stres, manje
depresivne i bolje raspoložene. Procjenjuju se sretnijima i
zadovoljnijima. Nizak stupanj samopoštovanja obilježava osjećaj
nesigurnosti, samokritičnost i osjećaj krivnje.

Što ako okreneš proces i kreneš voditi računa o mentalnom i fizičkom

zdravlju? - Samopoštovanje kreće rasti!
 Vježba br.8

Iskustva (kojih se sjećam) zbog kojih ne vjerujem u sebe su:

Osjećala bih se vrijednom kada:

Koje osobine ili ponašanja sebi ne dozvoljavaš?

 Vježba br.9

20 SPECIFIČNIH stvari u kojima sam dobra (dobra prijateljica

NIJE specifično :)
 Fizički izgled

O ovoj temi neću duljiti iako nam da je vrlo važna iz jednog razloga:
nitko ne može umjesto tebe presložiti vrijednosti u glavi. Okružena si
društvenim mrežama na kojoj nam razne industrije prodaju ideju
savršenog izgleda. Jednom kada to osvijestiš, na tebi je hoćeš li
nastaviti kupovati tu ideju ili ne.

Živimo u društvu u kojem je fizički izgled često u fokusu, ali na nama je

kako ćemo se s time nositi. Koliko vremena scrollaš društvene mreže?

Scrollanjem se dokazano automatski događaju 2 stvari:

- nesvjesno se uspoređuješ pa tvoje samopouzdanje pada
- usmjeravaš se na sve ono što nemaš

Kao "lijek" za to predlažem ti:

da smanjiš scrollanje (ili barem sadržaj na društvenim mrežama - ja

pratim samo stranice sa zanimljivim edukativnim sadržajem, i ako
baš poželim scrollati to je sve na što nailazim. Jednom kad
pronađeš svoje interese i izvore tih interesa (stranice, e knjige,
podcaste, newslettere...) jednostavno nećeš imati vremena ni želje
za scrollanje)

da se svjesno usmjeriš u danu na sve što imaš (Dnevnik zahvalnosti

je odlična, jednostavna i dokazano jako korisna navika - na kraju
dana napiši 3-5 stvari na kojima si zahvalna i s vremenom je to ono
na što se fokusiraš).

da poslušaš radionicu Dozvola za nesavršenost na mom you tube

kanalu Sluša-Lica blog u kojoj sam sažela projekt za izgradnju
pozitivne slike o sebi (tamo govorim sve o ovoj temi što mislim da ti
može koristiti).
 Vježba br.10

Ponekad se toliko usmjerimo na jednu ulogu u kojoj trenutno nismo

uspješni da zanemarimo sve ostale aspekte svog života i nalijepimo na
sebe etiketu "neuspješne i manje vrijedne".

Ako sam loša u odbojci, nisam nesposobna - samo još nisam dovoljno
trenirala odbojku. No, i dalje mogu biti uspješna u tisuću drugih stvari.

Moje životne uloge su:

Ako je loš dan ili mjesec, ne znači da je život loš.

Ako nisi uspjela u jednom ili 10 polja, ne znači da nisi sposobna i
vrijedna osoba.
 Dozvoljavam li sebi pogriješiti?

Svatko od nas ima sliku o sebi. Kad napravimo nešto što nije u skladu s
time kako sebe doživljavamo (kada pogriješimo) osjećamo se
krivima. Tim osjećajem zapravo pokušavamo sačuvati tu sliku o sebi.

Primjer:

Imaš sliku o sebi kao dobroj prijateljici. Prijateljica te zamoli uslugu, ali tebi
sada nije zgodno. Odlično je ako možeš reći ne bez osjećaja grižnje savjesti.
No, često se zbog odbijanja nekoga osjećamo krivima. „Baš mi je krivo, joj
stvarno sori, evo znaš da bi, znaš da ja stvarno uvijek...ali baš evo sad ne
mogu....“ – nesvjesno navlačimo na sebe krivnju kako bismo „ispravili“
dojam o sebi. 

Zašto? Opet UVJERENJA: vjerujemo da bi ljude koji nisu tako dobri

prijatelji kao što smo mi bilo baš briga što sada ne mogu uskočiti.

Prepoznaješ li ovdje uvjerenje: "Dobar prijatelj UVIJEK mora

pomoći"?

Je li baš samo to mjerilo dobrog prijateljstva? Dobar prijatelj ne znači

uvijek sve ostaviti i ispuniti tuđe zahtjeve.

Naš stari mozak boji se biti ono što jesmo, jer pamti one trenutke
kada je za to bio kažnjavan. No, osim njega imamo i „novi“ mozak
kojemu MI dajemo upute.
 Upute za tvoj "novi mozak"

1.      Svaka osoba vrijedi samim svojim postojanjem

2.      Ja vrijedim jednako koliko i svaki drugi čovjek, ni manje, ni više
3.      Kao ljudsko biće imam mane i prihvaćam ih – nisam savršena
4.      Ne moraju me svi voljeti, ali ja sebe moram
5.      Moja vrijednost ne ovisi o drugome
6.      Ako se dovoljno potrudim mogu ostvariti svoje ciljeve
7.      Vrijedim i kada kažem ne
8.      Nije sebično brinuti o sebi, upravo suprotno

Važno je što izgovaraš, obrati pažnju na sitnice:

Ne usudim se pokušati jer se Pokušat ću unatoč strahu.

bojim da neću uspjeti.

Nema na čemu.  I drugi put.

Ma nije to ništa. Hvala ti, baš sam se potrudila!

Ma posrećilo mi se, ni sama ne

vjerujem. Hvala što primjećuješ moj uspjeh.
O kome je tuđe mišljenje o tebi?

Iako kad je u pitanju samopouzdanje i samopoštovanje ne volim

spominjati tuđe mišljenje (jer je sve stvar TVOJE percepcije), ajmo
kratko i o tome.
Koliko ljudi poznaješ? Ajmo uzeti za primjer 1000. Imaju li svi isto
mišljenje o tebi? Ne, imaju ih 1000. A ti si jedna! Dakle, tuđe mišljenje
ovisi o drugome, ne o tebi!
Jednako tako i tvoja percepcija drugih ovisi o tebi.

Bi li sumnjala u sebe i kada ne bi bilo drugih ljudi oko tebe?

Tvoje pretpostavke o tome što drugi misle o tebi idu iz tebe. Dakle,
ako misliš da te drugi dovoljno ne cijene, budi prva osoba koja hoće, i
za sobom ćeš povesti ostale.

Ne čekaj odobrenje, da netko u tebi prepozna vrijednost i sposobnosti da

bi zasjala. Prvo moraš zasjati da bi i drugi primjetili sjaj.

 Nitko ti ne može oduzeti ni vratiti tvoju vrijednost osim tebe same.

Sjećaš li se priče s početka? Provjeri sada svoje "lance".

PS. Ako odlučiš da ne želiš primijeniti ništa od ovoga, i to je skroz ok.

Ne moramo svi raditi na sebi. No, ono što je važno je da razumijemo
da je i to izbor i samim time pozicija u kojoj jesmo postaje lakša (ili
barem malo manje teška) - jer znamo da smo odabrali ostati u njoj.

Želim naglasiti da ovakav vid rada na sebi nije zamjena za

psihoterapiju i savjetovanje, i da ako želiš, a ne znaš kako sama, uvijek
postoji opcija da pronađeš terapeuta koji će ti na tom putu pomoći.
 Za kraj ti želim reći što meni pomaže da vjerujem u sebe
(svoju vrijednost i sposobnosti)

BITI SA SOBOM – jako su mi važni jutarnji rituali (čitanje, čaj,

zapisivanje misli ili mantra, trening) - jer mi pomažu da se
povežem sa sobom i onim što je meni važno. Kad se ne naspavam
ili nemam vrijeme u danu za sebe niti mogu kreativno raditi niti
sam svjesna kako sam.

KONSTANTNO EDUCIRANJE - sigurna sam da si barem 80% stvari

koje sam ovdje navela već čula. Ali, nismo spremni u svakom
trenutku života prihvatiti ili razumijeti nešto što čujemo. Zato
vjerujem da mi navika čitanja i slušanja podcasta pomaže - jer ako
nešto i ne čujem prvi put, nakon 50 puta će mi zazvoniti u glavi, a
vrlo često kad čitam različite psihoterapeute dolazim do sličnih
informacija (rečenih različitim jezicima).

IZAZOVI - ovo mi je treća najdraža navika, iako se na početku

svakog izazova pitam "što mi je ovo trebalo". Mislim da smo
previše naviknuti na zonu ugode (u kojoj zna se, ne rastemo). Tako
da si postavljam godišnje, mjesečne i tjedne izazove kojima se
stalno guram naprijed u odnosu na samu sebe jučer. U tome
pronalazim radost življenja :)
 Hvala što si imala povjerenja sa mnom putovati do
ovdje. Sada je vrijeme da putovanje nastaviš sama, s
punim povjerenjem u sebe!

Pozivam te da se pridružiš izazovima na Sluša-Lici, i da pratiš

sadržaj u kojem te svakodnevno podsjećam na rad na sebi i svojim
odnosima.

Za sva pitanja, piši mi na sara.peranic@gmail.com

Gdje se slušamo?
web: www.slusa-lica.com (tekstovi četvrtkom)
newsletteri svakog ponedjeljka
instagram: slusa_lica_blog
youtube podacst: sluša-lica blog
facebook: slusa-lica.com

Sara Peranić
©Copyright 2020 Sluša-Lica
Sva prava zadržana