RABITI PAROLU: ''NE DAMO SVETINJE'' -

ZANAGO JE NEMORALAN ČIN

(III)

Napisao: Miodrag D. BAJKOVID, arhitekt

1
Na jednobrodnoj grobnoj Crkvi Presvete Bogorodice, izgrađenoj 1439. godine,
zadužbini Jelene Balšid, koja je sastavni dio manastirskog kompleksa,
improvizovano su i bez stručnog oslonca na materijalne ostatke, dokumentaciju
i tradicionalna iskustva, dograđeni bočni paraklisi(5.) sa apsidama na ostacima
bočnih brodova negdanje trobrodne, troapsidalne bazilike, izgrađene koncem 7.
stoljeda, ka' i priprata(6.) na temeljima trijema na zapadnom dijelu crkve
(njezinom pročelju), sa začetka druge polovice 15. stoljeda, tj. ved iz doba
Stefana-Stefanice Crnojevida.
Ovijema dogradnjama uništeni su stariji slojevi arhitekture-kulture, koji su bili
izvor podataka o izgledu crkve, tehnikama zidanja i genezi građevine.

Izgradnjom svoje zadužbine na ostacima trobrodne, troapsidalne bazilike, jasno

je da Jelena Balšid nije imala namjeru da prvobitnu baziliku obnovi, odnosno
rekonstruiše njezin izvorni izgled.
O tome sve očito śedoči, a ponajviše to što se gabarit Jelenine crkve u tlocrtu
ne poklapa sa starijom građevinom u dijelu oltarske apside (apsida negdanjeg
centralnog-središnjeg broda bazilike bila je veda od Jelenine).
Takođe, dograđene strukture iz sredine 15. stoljeda na mjestu bočnih brodova
bazilike (južnog i śevernog) i u zapadnom dijelu - nemaju odlike djelova bazilike.

Zato je SPC, nad vaskolikom postojedom-zatečenom arhitekturom, obavila

''restauraciju'', ''rekonstrukciju'', ''adaptaciju'', ''sanaciju'' i ''konsolidaciju'' na
svoj način, tj. anticivilizacijski prekrojila negdanje graditeljske strukture i,
čerečedi ih, stvorila građevinsko ruglo i skalameriju u smislu: ukupnog
kompozicionog sklopa, oblikovanja dograđenih volumena, proporcija i uopšte
same ''nove'' arhitekture (krovnih ravni, elemenata na fasadi, materijalizacije
(krov od olova, ...) itd.); dok, ''stručnjak'' koji je gradio-dozidao dva spomenuta
paraklisa i pripratu, zarad - izvedenog sloga, kvaliteta ili nivoa preciznosti
zidanja, može biti angažovan isključivo za gradnju što zabačenijih suvomeđa po
tijeh čuka(h).

U unutrašnjosti crkve pod je urađen od mašinski rezanih kamenih ploča.

Dalje, novoformirani kameni ikonostas svojim oblikom i dekoracijom nema
uporište u istorijskom-kulturnom-umjetničkom nasljeđu.

2
Fotografija br. 7.

Crkva Presvete Bogorodice - na otoku Beška

Lijevo - nakon arheoloških istraživanja i konzervatorskih radova izvedenih 1966.
i 1986. godine. Bočno (posebice desno) od crkve i ispred crkve vide se ostaci
starih slojeva arhitekture.
Desno - nakon ove ''divne'' dogradnje priprate i paraklisa.
Znači: na evropskom kontinentu i u 21. stoljedu, ostaci trobrodne, troapsidalne
bazilike stari preko 1300 godina su ovako - ''na-do-gra-đe-ni''!

Naglašavam - sve ovđe učinjeno što je dovelo do razaranja slojeva

arhitekture-kulture i uništenja ostataka koji su śedočili o genezi ove
građevine i dobra kulture, ka' i u primjeru kampanjela i portala manastirske
crkve Svetog Đorđa - učinjeno je u mirnodopskom periodu, a ne u ratnim
okolnostima i predstavlja neviđeni i prosto nevjerovatni zločin nad našom
kulturom ili kulturocid!

Drugi (civilizovani) narodi, ka' zjenicu oka svojega, čuvaju i štite svakoji krš na krš
iz svoje prošlosti i dobro paze, ka' da vrše operaciju te zjenice, kako de, ako je
potrebito - skinuti kaltu (malter) sa nekojega od tijeh krša, koji čine ugrađeni
djeličak njihovog dobra kulture, i/ili - kako de odgovorno pripraviti i ugraditi
novu kaltu u kojoj dominira klak (kreč), da bi i sastavom i bojom bila u skladu sa
nagda ugrađenim materijalom.

Mnim da je potrebito naglasiti:

Kultura, odnosno u konkretnom slučaju - naša tradicionalna sakralna (i
vernakularna(7.)) arhitektura, je - današnji odraz nas samih u zrcalu prošlosti!

3
Otkrito rečeno - bestraganje Manastira Beška me najviše boli, zarad toga:

- što se na otoku Beška počelo graditi još o koncu 7. stoljeda

(trobrodna, troapsidalna bazilika (iako znatno manjih dimenzija) građena
je po uzoru na nešto stariju trobrodnu, troapsidalnu baziliku sa
Martinidke gradine, što znači - 150-200 godina prije vladavine kralja
Svetopeleka (vladao od cca 850. do cca 890.), koji je najvjerovatnije
ukopan na Martinidkoj gradini (Lontodokla), biskupskom centru još od
konca 7. stoljeda);

- što je ova trobrodna, troapsidalna bazilika sa Beške bila najstarija

sakralna građevina na Skadarskom jezeru (poslije nje je izgrađena Prečista
Krajinska i trokonhos sa Tophale (viđeti prvi dio ovoga teksta));

- što se na ovom mjestu gradilo i obnavljalo u doba sve četiri crnogorske

dinastije;

- što je mudri ktitor crkve Svetog Đorđa, Đurđe II Stracimirovid Balšid,

vaskoliki jun mjesec 1389. godine, preśedio doma u svoje dvore u Ulcinju
i u Godinje, i nije šiljao svoju vojsku na tamo-njihovo Kosovo(8.) da bije
tuđe bitke i vodi tuđe bojeve (teke da je kralj Nikola pođešto naučio od
Đurđa (Bregalnica - priđe 100 i kusur godina) i savremena crnogorska
vlast (Dubrovnik - priđe nešto više od kvarta od vijeka));

- što je ovi manastirski kompleks śedočio i pričao višeslojnu, značajnu i

osobitu priču iz naše crnogorske povjesnice u doba Balšida, i -
jednomašice (u isti mah ili jedanak) sporad:

- negdanje prekrasne slike u prostoru i mentalnog orjentira, tj. danas, uz

izgradnju, bez reda i poretka raspoređnih-prosutih više konaka i
pomodnih kuda u okolici manastirskih crkava - apsolutno preinačenog-
uništenog kulturnog pejzaža, logike građenja i davno stvorene
kompozicije, koju je ovi kompleks imao i tvorio u prostoru;

- ka' i (naravno, po značaju ne na potonjem mjestu) izuzetno vrijedne

arhitekture njegovih crkava(9.)!

Hronološki poređano, na otoku Beška građeno je i obnavljano ovijem redom:

4
- koncem 7. stoljeda izgrađena je trobrodna, troapsidalna bazilika;

- koncem 11. st. (oko 1090.) ''veleslavni kralj'' ili ''najslavniji kralj
Slavena/Slovjena'' (i car) Bodin Vojislavljevid u stilu romanike,
pretpostavlja se - djelimično oplemenjuje dvornji izgled i unutrašnjost-
interijer ove tada ved stare bazilike (dosadašnjom, a prije moje, jedinom
hipotezom se pretpostavlja/lo da je i njezin graditelj bio kralj Bodin);

- 300 godina potom, što znači koncem 14. st. (oko 1390.) svoju zadužbinu
manastirsku Crkvu Svetog Đorđa (jedanak ka' i konake) gradi Đurđe II
Stracimirovid Balšid;

- 1439. Đurđeva žena Jelena Balšid gradi njezinu zadužbinu grobnu Crkvu
Presvete Bogorodice;

- 15-ak godina kasnije (začetkom druge polovice 15. stoljeda), pretpostavlja

se u doba Stefana-Stefanice Crnojevida, Jeleninoj zadužbini dograđen je
trijem na zapadnom dijelu (pred ulazom u crkvu), trijem na južnom dijelu
i paraklis na śevernom dijelu (ka Jezeru);

- 1901. knjaz Nikola je obnovio ovu manju grobnu crkvu, kada je izveden
zvonik na preslicu;

- 1966. u doba socijalizma, urađena je rekonstrukcija vrha preslice sa

oknima kampanjela manastirske Crkve Svetog Đorđa i kupole, i
konstruktivno je saniran i prezidan dio śevernoga zida i krov poviše toga
dijela zida;

- 1966. nakon arheološko-istraživačkih radova, obavljeni konzervatorski

radovi na Crkvi Presvete Bogorodice sa ostacima (podosta) starije
trobrodne, troapsidalne bazilike i uređen je prostor oko crkve i pristup od
jezera;

- 1986. izvršena su obimna arheoloka istraživanja, koja su definisala

manastirski kompleks: prilazni put sa stepeništem, ostatke trijema ispred
crkve Svetog Đorđa, tragove ograde i značajne ostatke manastirskih
konaka sa śeverozapadne strane. Rezultati arheoloških istraživanja
omogudili su da Zavod za zaštititu spomenika kulture sa Cetinja, 1991.
sačini projekat sanacije manastirskog kompleksa. Projektom su
obuhvadene obije crkve, prilazni put i manastirska porta, dok su ostaci

5
 manastirskih konaka predviđeni za djelimičnu nadogradnju i restauraciju,
odnosno konzervaciju.

- 2004. na manjoj, grobnoj crkvi, shodno projektnoj dokumentaciji RZZSK

(Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture) sa Cetinja, obnovljen
je zvonik na preslicu i postavljen krst navrh ovoga obnovljenog
kampanjela.

Fotografija br. 8.

Lijevo - uzor za krst na vrhu kampanjela Crkve Presvete Bogorodice postavljen

2004. godine, osmišljen-nacrtan od strane arhitekata iz RZZSK, sa Cetinja - bio
je malteški krst iz rozete sa pročelja iste crkve (fotografija br. 6.).
Desno - crkva nakon dogradnje paraklisa na ostacima bočnih brodova negdanje
trobrodne, troapsidalne bazilike, a tokom zamjene krsta na vrhu kampanjela
prije 10-ak godina. Siguran sam da je postojedi krst zamijenjen, sporad toga što
im nije bio dovoljno - pravoslavni, što de redi - ''srpski''.

Međutijem, sve originalno, vrijedno i važno dukljansko-zetsko-crnogorsko,

što je, počev oko 690. (a to je taman neđe 800 godina prije otkrida Amerike),
pa tokom narednih preko 1300 godina, bilo stvoreno i sačuvano-opstalo na
otoku Beška, tvoredi osoben kulturni pejzaž - u potonjih 15-ak godina,
bestragao ili unišio je buljuk (skup) rđavih i hudih ljudi, tj. zbojna (grupa)
agresivnih, bahatih i oholih ljudi iz Srpske pravoslavne crkve, na čelu sa
njihovijem predvodnikom i, na komociju u figurativnom smislu mogu redi,
rodonačelnikom - Ristom I Dirovi(de)m Radovidem.

6
Fotografija br. 9.

Lijevo - ostaci južnog broda trobrodne, troapsidalne bazilike izgrađene o koncu

7. stoljeda, sa stupcima ili, preciznije - komadima zida na njima, koji su
podupirali trijem na južnoj fasadi sa začetka druge polovice 15. stoljeda.
Desno - izgled Crkve Presvete Bogorodice danas, nakon izgradnje priprate
(naprijed - pred ulazom) i paraklisa (bočno), tj. ovog rugla i skalamerije.
Dograđenim i djelimično nadograđenim bočnim (južnim i śevernim) paraklisima
i trijemom na ulaznoj-zapadnoj fasadi, proizvoljnih formi, bez uporišta u
materijalnim ostacima negdanje bazilike - u potpunosti su uništeni do prije 15-
ak godina postojedi materijalni ostaci. Više nije mogude ni viđeti, a teke ne dalje
proučavati genezu građevine. Mimogred rečeno, u graditeljskoj tradiciji u
basenu Skadarskog jezera, krova od olova - nikad bilo nije!

Više nikad ostatke ove bazilike - one njezine krše koje je mediteransko sunce
peklo i kiša plakala preko 1300 godina: nedemo modi viđeti; niti ih dodirnuti
rukom; niti śesti na tijema ostacima negdanjih zidova (pa neka, vala, oni bili
taman zididi koliko pižuni ili kolomati obodom voltova) i zamisliti vrijeme
slavnih Vojislavljevida, Balšida i Crnojevida; niti sa toga mjesta pomisliti na
svoje pretke iz davnih vremena (đe gođ da su u ta doba živjeli na prostoru
današnje Crne Gore - od Pljevalja do Ulcinja i od Rožaja do Igala); niti na tom
mjestu čuti onaj huuuk minulih vremena i na taj način ośetiti dubinu i
izmjeriti dužinu svojih/naših crnogorskih korijena!

________________

7
5. Paraklis - manja crkva prislonjena-dozidana pri glavnoj crkvi.

6. Priprata - prednji-ulazni dio u crkvu (koje na ovom konkretnom mjestu

nikad prije bilo nije).

7. Vernakularno - lokalno, domade, autohtono graditeljsko nasljeđe ili

tradicionalna aritektura.

8. Đurđa II Stracimirovida Balšida je očito sudbina njegovog strica Balše II

naučila oprezu i brizi za bududnost i odbranu svoje države u smislu
neposredne opasnosti od Turaka koja mu je realno prijetila, zarad česa je
i šparao živote svojih podanika, naših predaka. Naime, naš vladar-
gospodar Balša II 18. septembra 1385. godine gine u boju sa Turcima na
Saurskom polju, kod grada Berata u današnjoj Albaniji.
O tom boju malo ko u Crnoj Gori iđe išta zna, tj. viši dio postojbnika Crne
Gore nikad nije ni čuo za taj boj, ali zato o boju na Kosovu polju znamo
podosta, sporad toga što cijeli svoj vijek: slušamo mitove i bajke o,
naravno - izmišljenim (nikad postojedim) Milošu Kobilidu, Pavlu Orlovidu
(skupa sa Kosovkom đevojkom) i Jug Bogdanu (su devet đetidah),
slušamo silna đekanja i neprestana lelekanja nad pogibijom srbskijeh
vitezovah na čelu s knezom Laz(ar)om. Upoznati-naučeni smo svim
mogudim pjesničkim ciklusima okolo-naokolo Kosovskoga boja, koji se
(sami taj boj) nas Crnogoraca (u suštini) nimalo i ne do-tiče, ali, opetujem
- o našem zetskom boju na Saurskom polju niđe ništa ne slušamo niti
znamo, nako što sami saznamo, a u njemu (i nakon njega) posmrtni
ostaci (i) našeg gospodara dočekali su tužnu sudbinu.
Poslije toga boja je značajno promijenjen tok naše povjesnice: Zeta-Crna
Gora nikad više nije za svoj teritorijalni pośed imala zanago velji i
naravnim (prirodnim) bogatstvom važan prostor južno od rijeke Bojane, a
za bududu svoju (našu negdanju) prijestolnicu Đurđe II odabrao je grad
Ulcinj.
Da uđenem još i ovo: prvih dana julija mjeseca 1389. god., a to znači ni
cijelu neđelju dana potlje boja na Kosovu polju, naš gospodar Đurđe II
Stracimirovid Balšid boravi u Budvi, a na poziv dubrovačke vlastele,
nastavlja dalje primorjem i, ide u pośetu i biva im gost tokom avgusta
mjeseca te godine, tj. ljetuje u Dubrovniku.
Ma, što redi, nako - gospodin čovjek onoga doba i pravi evropski vladar;
a, ovizi današnji ovdašnji Srbalji skapaše za zanavijek izgubljenijem
Kosovom - (njima) tuđom ''kolevkom''.

8
9. Naravno, naši stari majstori nijesu završavali škole za arhitekturu ni u
Beču, ni u Parizu, ni u Rimu, ... (ako je tijeh škola tada tamo i bilo) - oni su
''samo'' osluškivali onaj jedva čujni unutrašnji glas, koji je bio talog
pozitivnog iskustva i odraz graditeljskog znanja minulih vremena, i pravog
ośedaja za prostor - a koji (ka' da) im je zborio:
''Arhitektura je nadogradnja prirode, koja uz njezino poštovanje i
usklađenost sa prirodom - ostvaruje ljepotu ili - uzvišenu estetiku.''