KAZALO

UVODNIK

Ivan SIVRIĆ
Nove dobre knjige još nisu napisane..............................................11

Poezija

Mile PEŠORDA
Bijela pjesma..................................................................................15
Fabijan LOVRIĆ
Quo vadis, domine?........................................................................17
Strah................................................................................................18
Vino................................................................................................19
Život vječni.....................................................................................19
Josip PALADA
Prolaze dani....................................................................................20
Do...................................................................................................21
Uz obalu rijeke................................................................................22
Ružica SOLDO
Vjetar i lišće....................................................................................23
Vjetar i šuma...................................................................................23
Livadama moje duše.......................................................................24
Mome brijegu..................................................................................24
4 OSVIT 83–84/2015.

Nikola ŠIMIĆ TONIN

Ljudi od pera...................................................................................25
Zvonko ČULINA
Dok more šumi...............................................................................26
Pozdrav domovini...........................................................................27
Danica BARTULOVIĆ
Svjedoci..........................................................................................28
Božić...............................................................................................29
Mario Knežević – M. Kei
Doživljaj čudesni............................................................................30
Moja luka .......................................................................................30
Iva NUIĆ
Ja.....................................................................................................31
Kada pjesnik piše............................................................................31
Zdenka BILOBRK
Hrvatski vojnik...............................................................................32
Joso ŽIVKOVIĆ
Kolijevka.........................................................................................33
Tišina raspadanja............................................................................33
Uznik...............................................................................................34
Čežnja jednog otoka.......................................................................34
Seljenje...........................................................................................34

Dječja književnost

Sonja JURIĆ
Svijeća u prozoru............................................................................35
KAZALO 5

Sok od borovnica............................................................................36
Biti dijete........................................................................................37
Najbolji radovi natječaja
za učenike osnovnih i srednjih škola
za neobjavljeni literarni rad 2015. godine
Obitelj.............................................................................................39
Cvati tamo gdje si posijan...............................................................40

NOVI PJESNICI

Stipe ODAK
Epifanije 3.......................................................................................41
Epifanije 60.....................................................................................41
Tomislav MENALO
Rastanak .........................................................................................42
Ruke ...............................................................................................42
Snježana LOVRIĆ
Šušanj..............................................................................................43
nedjeljna sv. misa, pučka................................................................44
Mirjana VLAŠIĆ
U kapima ljetne kiše.......................................................................45
Buri.................................................................................................45
Paula ĆAĆIĆ
Uz put..............................................................................................46
Željka PANDŽA
Noć i inje.........................................................................................47
6 OSVIT 83–84/2015.

Zatočenik........................................................................................47
Nijemi svjedoci ..............................................................................48

PRIJEVODI

Bajram SEFAJ
Iseljenik...........................................................................................49
Ibrahim KADRIU
Kad stigneš na Kosovo...................................................................52
Dolazak u Prekaze..........................................................................53
Lovački psi......................................................................................53
Sjedeći i čekajući autobus gradskog prometa.................................54
Narod je kriv...................................................................................54
Ilire ZAJMI
ovo je kraj ......................................................................................57
prištini ............................................................................................57
jedva kava ......................................................................................58
balada o zavičaju.............................................................................58
Mila Vlašić
Neretvin ratni poj............................................................................60
Neretvin vojni spev.........................................................................60

Proza

Mate GRBAVAC
Svijetla strana sunca.......................................................................67
KAZALO 7

Anamarija ALPEZA
Ti si moj anđeo...............................................................................74
Alojz PAVLOVIĆ
Željko..............................................................................................79
Tvrtko GAVRAN
Velika dvojba..................................................................................88
Vrijeme...........................................................................................90
Jaki Jakić.........................................................................................92

ESEJ

Ivana CRNJAC
Utjecaj kulture na oblikovanje jezika:
Kategorija futura u svijesti engleskog naroda i jezika
i praktično poučavanje u nastavi............................................. 95
Danica BARTULOVIĆ
Bože, otvori nam vrata raja.............................................................99

Znanstveno područje

Sanja NIKČEVIĆ
Kako kazalište slijedi smjene svjetonazora ili
zašto više ne volimo afirmativne priče!........................................103
Fabijan LOVRIĆ
Tomislav Marijan Bilosnić – jedinstvena pjesnička partitura
ili o istom s mnogo različitosti......................................................116
8 OSVIT 83–84/2015.

Ana PAPIĆ
Fra Lovro Karaula u predajama i
legendama 140 godina nakon mučeničke smrti.................................139

INTERVJU

Pisati istinu svoga srca (Dražen STOJANOVIĆ)..............................167

Ogledi i kritike

Marko DRAGIĆ
Zanimljiva zbirka suvremene poezije...........................................171
Vlado VLADIĆ
Promašeni prikaz preuzetnoga potraživanja.................................177
Ivan SIVRIĆ
Lakoća stila i jasnoća misli...........................................................183
Medaljon iz zadžepka...................................................................187
Marina KLJAJO-RADIĆ
Tiha melankolija vriska................................................................191
Zdravko KORDIĆ
Moć spoznaje riječi.......................................................................195
Sonja JURIĆ
Junakinje i junaci naših djetinjstava.............................................205
Djetinjstva naša davna..................................................................209
Ljubo KRMEK
Vjera sije ljubav............................................................................212
KAZALO 9

Male velike pjesme.......................................................................215

Mato NEDIĆ
Iskušenik u vremenu.....................................................................218
Ilija DRMIĆ
O poetici i pjesništvu fra Mladena Rozića....................................221
Đuro MARIČIĆ
Poetičnost eseja.............................................................................232
Stjepan GALIĆ
Život na tri kontinenta sa srcem zavičaja.....................................243
Marko TOKIĆ
Mali prinos potrebnoj hrvatskoj zahvalnosti................................248

Aforizmi

Silvestar IŠTUK
Aforizmi........................................................................................255
Zvonko ČULINA
Iskre i iskrice.................................................................................258
Danko IVŠINOVIĆ
Aforizmi........................................................................................262

IN MEMORIAM

O Petru Milošu (Marko TOKIĆ)..................................................269

Admiral Mahić (1948. – 2015.)...................................................276
(U)bojnička (Ljubo KRMEK)......................................................277
10 OSVIT 83–84/2015.

Dokumenti

Izvješće o radu
Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne...............................279
uvodnik OSVIT
uvodnik 11

NOVE DOBRE KNJIGE

JOŠ NISU NAPISANE

Naše nam vrijeme izgleda tako umorno od teorija i ideologija.

Čini se sve više kako još malo tko vjeruje da današnja učenja
rješavaju sutrašnje probleme pa nam logika postaje sve više mr-
zovoljna i sve manje precizna dok eventualna britka kritika ne
primjećuje kako nas stvari i pojave i dalje napadaju. Ne postaje li
nam nekako i na neki način – sve svejedno? Što preostaje? „Biti
glup i imati posao“ ili „biti inteligentan i unatoč tomu obavljati
svoj posao“ i napokon, iduća obrnutost: „Biti inteligentan i ne-
mati posla“?! Kako stvari stoje, s već tisuću maraka mjesečno
započinje odreknuće od „nacionalne stvari“.
Kako su se zalihe nezadovoljstva poprilično iscrpile i ofen-
ziva političkih smjerova zasjela u apokaliptičnu ravninu, ostaje
nam pitanje je li doista vrtlog aktualne propagande pridonio našoj
otpornosti na humanizam. I dok se strana propaganda ruga doma-
ćem ponosu i dok se da primijetiti kako odsustvo sluha kod naših
protivnika za naše argumente, najprije začuđuje, a potom sve to
ustupa mjesto realističkom buđenju, vidi se kako laž zataškava
vlastitu odgovornost, a zabluda i dalje zadržava relativnu nevi-
nost. Odgovorni gotovo sve znaju o mukama što nas prate, ali ne
će da znaju ništa o terapijama, jer to redovito ne spada u njihovu
dužnost. Njih je najbolje usporediti s korumpiranim liječnicima
koje ne zanimaju pacijenti, nego bolesti. A „kad je diskrecija osi-
gurana, onda akcija može biti čudesno časna“.

Znadem, oni potajno piju vino

A javno propovijedaju vodu.
(Heine)
12 OSVIT 83–84/2015.

I tako bogati nevoljama i nepovjerenjem protiv političke poli-

tike mnogi su se topili od milja u pravdoljubivoj lektiri. A pribor
kojim bi se osiguralo bolje znanje za bolji život, nije baš korišten.
Tek se držao u pripravnosti. Ali to nije moglo i ne može potaknuti
gotovo ništa. Zapravo može, bijes, nadu, čežnju, častohleplje… ,
ali ne ono odlučujuće – radost biti ono što jesi!
Hoće li danas u traženju pravog puta pomoći umjetnost? Da!
Ali visoka se umjetnost povukla u ono teško i bolno, u „profinje-
nu ružnoću, rafiniranu brutalnost, kalkuliranu nerazumljivost“.
Koliko li je samo svježih ništavnosti ispljunuto u modernoj um-
jetnosti, da je obične ljude davno ostavila svaka pomisao da bi u
tome mogli uživati. I ostavimo li po strani moderne knjigoidne
subjekte ovisne o javnoj pažnji, kojima kad se uklone rogovi i
papci, od njih ne ostane ništa do deprimirani roker, aktivist za
zaštitu okoliša i ljudska prava … može se pitati, za što uopće
umjetnost može preuzeti odgovornost? Je li nužno kad metafizika
zakaže u tumačenju zla u svijetu da treba uskočiti književnost?
Ne će ići s odgovorom kako je moglo u ranijim stoljećima, jer
danas nije dovoljno reći kako je to kažnjavajući zahvat Boga u
ljudsku povijest. Ne će ići ni s revoltom i negacijom svega po-
stojećega, posebno duhovnoga, intelektualnog i civilizacijskoga
naslijeđa, kako nas još svježe sjećanje upućuje na iskustva pro-
mašenih utopija.
Pa ipak, nada najduže živi, iako suvremeni Odisej ne bi mo-
gao pronaći svoju Itaku niti bi ga njegova Penelopa prepoznala.
Još je i danas vrijedno čitanja mnogo toga što je davno napisa-
no. Također smo uvjereni kako sve pjesme, drame, novele… nisu
napisane. Stoga još vjerujemo u mogućnost rađanja nove dobre
knjige. Ne bi suvremenoga čitatelja trebala smesti bezumna i ruž-
na društvena (životna) praksa koja svojim mahnitanjem za do-
bitkom, za uspjehom, nepravednostima i okrutnostima, taštinama
i pristranostima te svakovrsnim zaslijepljenostima, nagurava ga
uvodnik 13

u obrazac prepobožne djevice. On se ne bi trebao oboružavati

nepovjerenjem, nego se mora vježbati u umjetnosti mogućega u
svijetu nužnosti.
Zapravo, književnost je bila i može još uvijek biti ono što čo-
vjeku u životu pomaže da nastavi.

Ivan Sivrić, gl. urednik

POEZIJA OSVIT
poezija 15

Mile PEŠORDA 

Bijela pjesma1

Memento mučenicima i Ubijaju kamen, njivu

Srebrenicama našim  Ubijaju zemlju, zrak

Bijela pjesma, sunčani mir Ubijaju djecu živu

Živ od patnje spomenvir: Kao luč im dajući mrak

U sve kraje, u sve žice Usred dana, ili tmuše

Uvukli se ubojice Mladost radost oni guše

Ubijaju dan i noć Od gradova prave greb

Ubojstvo je sva im moć Otimaju selu hljeb

Kad su mrki, kad se smiju Ubijaju duh i kruh

Ubijanja samo sniju Ubijaju pjesmu, sluh

S jednim, dva-tri, ili bez roga, Jasenova krše snove

Ubojice to su Boga
Croatiu razapinju
Božju kuću, ljudski dom Rugaju se moru sinju
Ubijača cilja grom

1
Na blagdan svetoga Antuna Padovanskoga, u subotu, 13. lipnja 2015., u
Hudoj jami, izpred Barbarina rova, na svečanosti obilježavanja 70. obljet-
nice genocida nad hrvatskim narodom i slovenskim, koje je središnjim di-
jelom bila koncelebrirana sveta misa, pročitao je hrvatski književnik Mile
Pešorda svoju „Bijelu pjesmu“.

Copyright (c) sva prava pridržava autor.
16 OSVIT 83–84/2015.

Rugaju se Knjizi, Slovu Rane vida Buna, Vuka

Nazaretskom mirozovu Spasitelja je li ruka

Sa pet kraka po Širokom Oj maslinsko zelen-more

Udarili svakim zlom U biligu sunca gore

Hudojamski ubijači: U riječi nam gorja zore

Dovom, zovom, sestro, plači Kraljice Naša, bili dvore

Ubiše nas, al ne dosti Behar bjelina, uskrsni pir

Ustanite, svete kosti Oprosta prepun spomenvir

Dižite se, fratri, otci

Zbori kamen, vidioci Zagreb, na Blagovijest 2009.
poezija 17

Fabijan LOVRIĆ

QUO VADIS, DOMINE?

Slučajno sam čuo razgovor, a razgovore treba slušati tako da

onaj drugi, niti u sumnji, ne dokuči kako si ga čuo, ali, ja sam
čuo samo nekoliko riječi, samo jednu misao, možda dvije, ako
se uzme i pitanje koje gospodin okrenut leđima mome licu upita:
„Kuda ideš, gospodine?“ Drugi, koji je meni bio okrenut licem
odgovori: „Tamo ću te čekati!“, na što nisam mogao ne skrenuti
pogled k njemu, njegovim očima koje su prošle kroz moju svijest,
moju dušu, ostavile prostrijelnu rupu po sredini moje znatižel-
je i spoznaje o nakupljenoj filozofiji, psihologiji i tko zna sve
kakvom životnom iskustvu. Tko li je taj koji izreče istinu? Ali
kako? Smijem li i pomisliti da je to bio On?
Taj pogled, glas, smisao riječi: da, to je On govorio kroz usta
čovjekova.
Putnici na brodu tumarali su palubom, mladi se grlili i ljubili
naočigled i ne skrivajući strast, a ja sam tražio onoga koji mi je
bio okrenut leđima. Istina je na njegovom licu. I baš kada je brod
uplovljavao u luku, ugledah ga u mnoštvu. Okrenuo se, pogledao
u mom smjeru, čak se nasmiješio. Ništa više nisam vidio. Nestao
je u mnoštvu, a ja sam još uvijek stajao sam kao vlat trave u pus-
tinji, sve dok nisam začuo glas: „Gospodine, stigli smo.“
„Da“, rekoh; ali nisam znao gdje? Ti ljudi, te riječi, sasvim su
me smeli.
Dobri moj, koliko malo treba da se izgubimo?
18 OSVIT 83–84/2015.

STRAH

Nikada ne ću doznati jesam li mogao. Strah je bio toliko

snažan da nisam niti pokušao. Poslije sam analizirao događaj i što
bi sve bilo kad bi bilo, kad ne bi bilo straha. Strah određuje, a onaj
koji nema straha, izgubljen je unaprijed. Kako se onda odrediti
spram svoje uloge i svog djelovanja, ili treba pustiti da sve pored
prolazi kao klinovi ptica preko čelične ploče neba? Ptice znaju
put i odredište, ali mnoge umru u zraku. Neke poput krupnih kapi
kiše padnu u široke vode i tiho se utapaju. Neke imaju sreću krat-
kih muka pa ih u trenu progutaju gladne ribe. Takav je život ptica.
Blago onima čija se krila sklope na molitvu i sunovrate se
mrtve majci zemlji s koje ih je ponio vjetar s mirisima juga.
Svakoga nosi vjetar njegovoga puta. Sve dok ga služi snaga
slabo kada pomisli na Boga, ali kada neumitno sklapa krila nad
olovom dubokih voda Bog je prva riječ na modrim usnama. Eto,
takav je čovjek. Kao ptica. Put kojim ide beskrajan je, samo čov-
jek na tom putu traje u strahu od debelih voda i nemoći krila.
Um čovjeku postaje strašan teret, jer je uvijek na kušnji između
onoga što je učinio i onoga što misli da je mogao učiniti, a nije.
Tako strah ima svoje stalno mjesto u čovjeku. Ponekad strah čini
čuda. Prelazi u očaj i nagoni čovjeka činiti nezamisliva djela.
Junačka. Pothvate koji zavrjeđuju divljenje. I dok se svi ponose
njegovom hrabrošću, on sam drhti u samoći svog straha.
To razumiju samo oni koji su na svom putu osjetili umor krila
nad indigom mora, i kada su nade umrle sa snom sunca, otvorila
se meka širina nepoznate zemlje.
Tko zna taj strah, brat je moj.
Samo se iz zemlje može početi.
poezija 19

VINO

Polako sine, govorio sam mladiću do sebe. Sutra smo treba-

li putovati zajedno, ali on nije vidio ništa osim njezinog stasa i
plamena u očima. Ništa nije čuo, dok je vino vatrenom stihijom
palilo snagu u njemu. Zaspao je za stolom. Došla je, provukla
prste kroz njegovu gustu kosu. Čak ga poljubila u čelo i nešto
rekla, kao: šteta! Uistinu je bilo šteta. Otpio sam još jedan gut-
ljaj viškog bijelog vina i zagledao se u naljepnicu na boci što
je imenovala ovaj blaženi napitak kao Vugava. Pomislih, moglo
je biti bilo koje vino. Sine moj, pomalo u životu. Strast kojoj se
daješ dok si trijezan, uzima moć u pijanstvu, ali, tko je taj da joj
oduzme moć? Zanosna ljepotica je svoju strast odnijela u noć s
drugim. Pomalo? Nisi čuo, sine moj, ali si spoznao kako se i od
bijelog vina, crni svjetovi zatvaraju pred očima.

ŽIVOT VJEČNI

Ulažeš silan napor kako bi ostvario svoj san i u tom snu vidiš
sebe, ali to nisi ti, i ono što gradiš nije tvoje. Tvoje nije niti crno
ispod nokta, i ono će nestati s tvojim nestankom. Zato, traži za-
dovoljstvo u radu. Samo to ako ostvariš, sretan si čovjek. Među-
tim, ako tvoj rad zadivi neku novu dušu, zadrhti srce osupnuto
kreacijom koju si ostavio iza sebe; to si ti. To je tvoj potpuni mir i
nitko ne će razumjeti tvoj zadovoljni osmijeh na oznojenom licu.
Svijet je spreman na lagodan život i laku zaradu. Iza njihovih
života ostaje lagan, nevidljiv i neosjetan vjetar, a tvoja sreća će
neuništivom snagom i protokom energije pretočiti se u život
vječni.
20 OSVIT 83–84/2015.

Josip PALADA

Prolaze dani

(Oprosti mi gospodaru…)

Oprosti mi gospodaru!
Mladost je uvijek brzopleta.
Ali nisam ni skrušen, ni pokajnik, ni molitelj!
Začuđen sam: jer, ne nisam znao,
a ni pretpostavljao da si i ti nečija lutka.
Smatrao sam da si netko koga treba ubiti!
Nisi čak ni taj!
A osuđeni smo na zajednički život.
Beznačajnost u istom izlogu beskraja.
Pa, ili me ubi gospodaru, ili, molim te:
prestani bar na tren da mi čerečiš nutrinu.
Zabavi se ljubavlju, ako možeš!?
Kažem ti, nisam od piljevine i kartona,
iako sam lutka.
Kunem ti se ranjiv sam, pa, ili predahni,
ili mi se ukaži, ili mi se ukaži! –  ovim rukama,
gadnog ti, podlog i odurnog gospoda!
poezija 21

Do

potopa vodo
vodo uništenja
velika vodo
vodo bijesna
morska vodo
vodo tajnovita
a nad uništenjem čovjek
brza vodo
vodo duboka
zlokobna vodo
vodo strahotna
mrtva vodo
vodo otrovna
a nad uništenjem čovjek
ženo vodo
vodo dobra
pitka vodo
vodo života
slugo vodo
vodo umilna
ne utopi nas vodo
vodo ne utopi nas
a nad uništenjem čovjek
22 OSVIT 83–84/2015.

Uz obalu rijeke

Svečana katedrala smrti treperi!

Noć je kao u grobu, jedino u vodi rijeke
svjetlosni stupovi do dna, čine orgulje.
Kroz tišine
sablasno se kotrlja ponoć brecajima s tornja
nekad nam je taj zvon zakazivao sudbinske sastanke.
Danas, na dvadeset i petu godišnjicu mature,
kao da su nam potrošene sve sudbine.
Mene nigdje nema!
Oblaci su pojeli zvijezde.
U staroj luci, čamci se ogledaju u totalno mutnoj, mrtvoj vodi.
Počela je kiša u gradu, koji smo voljeli.
Sad bez ljudi, zjapi prazan i snatri.
Neka žena stružući, mete korzo.
Ni smeće, ni smeće od nas
neke bilješke, ocjene, cedulje, nostalgija.
Mrtvi profesori, mrtva imena!
Što ja jaučući po praznini lutam?
Zar tražim mladost, koju nisam volio,
jer je bila okovana siromaštvom i poniženjima?
Sad sa slobodom obilja ne znam, što ću?
Vratite mi zvijezde i one djevojke!
Evo vam rijeku svu do dna, i još ponešto!
Pijem, pijem, pijem,
a i dalje ne znam,
je li mrtvo ono što je bilo,
ili ono što će biti.
poezija 23

Ružica SOLDO

Vjetar i lišće Vjetar i šuma

Vjetar kovitla lišće Vjetar raščupao šumu

a dolje na drumu
Pod prozorom jesenje lišće
drhti lipa stara u humus trune

Ljeto jesen vara Crna kiša umiva

pramenovima sunca prozore
a strune violine
U susjednom dvorištu tužno jecaju
pas laje do osvita zore
staza pusta i prazna
Svijeća treperi
Je li to kazna lagano gasne
meni plašim se mraka
jedinom šetaču
ili to sudba Igraju sjene
tek koloplet svoj tkaje? i svaka me dahom
ledenim dodiruje

Opet samoća jesenja

u kutu moje sobe
utočište našla
miruje
24 OSVIT 83–84/2015.

Livadama moje duše Mome brijegu

Livadama Oblaci se uobličuju

moje duše u fontane kiše
teku potoci bola dok gore, iznad grada
ubiše me, raspeše osamljeni brijeg
skinuše do gola nečujno diše
On nikad ne spava
Sad se jutra moja nad gradom bdije
rađaju bez sunca i kad ga sunce prži
i sude meni žrtvi i dok ga oluja bije
bez porote i suca On trpi i šuti
on sluti
U toj gadnoj zbrci tišinu glasnu i moćnu
i tuge i smijeha on pamti noćnu
ja prozivam one igru mjesečine i snova
koji su bez grijeha u krošnji stoljetnog hrasta
i gnijezda lasta
Nitko se ne javlja što čekaju proljeća nova
samo šutnje zvone
klaunovi vrijedni
lažne suze rone

I tako to ide
sve se u krug vrti
hvalospjeve pišu
nakon naše smrti
poezija
Nikola ŠIMIĆ TONIN
Ljudi od pera
Ruja rujan mjesec.
Godina 1911.
Poznati zagrebački restoran.
U njemu Miroslav Krleža
za stolom sjedi sam.
Zlatni se konča dan.
U nišu pod svod
starinski krov
stare drvene hiže
uz prozor
s pogledom niz Ilicu
uđe i sjede
pod starinske grede
u isto vrijeme
kao i svaki
Bogom dan
točan kao ura
u svome svijetu sav
Matoš, Antun Gustav.
Pod istim krovom
dva
čovjeka od pera.
25
Sa snopom pjesama u džepu
na Matoša u lovu
na skok mu do stola:
Svladan bontonom
zagrebačkim odgojem
dobrim starim
gospodskoga kova
manjkom samopouzdanja.
Mladošću.
Tremom.
Strahom.
Da bi uzeo riječ
pribilježio se sa štovanjem
prelomio preko usana riječi
prvom prigodnom prigodom
odvaži se
uteći.
Što ne stupi pred lice tog čovjeka
teško si oprosti ikada
Miroslav Krleža.
1911. rujan.
26 OSVIT 83–84/2015.

Zvonko ČULINA

Dok more šumi

dok more šumi mjesta uvijek ima

vjetar grane njiše tek čovjek Božji
Pridragu, Boga i Hrvatsku ljubim i prijatelj drag
snagom duha
što u vjeri diše ovo je naše
Svetog križa znamen
opet pjevam ovdje je pjesma
narodu i svijetu ratara, težaka
blagoslivljam drage, bližnje svoje ovdje je plavet
slobodu, mir i tišinu snenu i temeljac – kamen
i sve koji im
na braniku stoje ovdje su ljepote
koje vjerom dišu
vjerom u život
jer koga ljubit
u Isusa Krista
do svojega brata
ovdje sunce sjaji se i blista
oca i majku
povijest i trudi
ljude dobre volje… pradjedova pišu
ja nikad ne ću skrnaviti tuđe
neka nitko ovdje je istina
ne skrnavi moje priče pamtivijeka
gdje se duša
neka nitko odmara posvema…
u svetinje ne dira pod kapom nebeskom
Luzaricu i svetog Martina dok vrijeme tiho teče
Mihovila od korijena
i moj sveti prag… većeg lijeka
jer, u Pridragi nema
poezija 27

Pozdrav domovini

pozdravljam te zemljo pozdravljam tvoj kamen

zemljo južna, krasna tvoje sveto postojanje…
zemljo Hrvatska…
pozdravljam te zemljo
pozdravljam te kao majku, prijate- od krvi i sunca
lja zemljo – relikvijo
kao simbol nadanja prkosna i moćna
i smisao života zemljo zemaljska
zemljo lijepa
pozdravljam te zemljo zemljo božja
od suza i smijeha zemljo
od ljubavi moja
tebe rodiljo
od tisuću rana
i tisuću života…

pozdravljam te zemljo – feniksu

i sve tvoje sjeme, sve plodove
tvoje nebo i more
neuništivog goluba slobode
brata i oca
galeba i vuka
i ubogo drvo graba
u tvojim njedrima
28 OSVIT 83–84/2015.

Danica BARTULOVIĆ

Svjedoci

Isuse dragi, što se to jednoć na zemlji ovoj zbilo

um dokučiti ne može
Ti kome pripada nebesko prostranstvo cijelo
smion i hrabar nama ubogima u pohode dođe
obučen u smrtno ljudsko tijelo

čekali te tisućljećima mudraci i sveci

pratili znamenja i u svicima knjiga tražili tajne skrivene
mislili bit će to čudo golemo
zatrest će se nebo i zemlja
zanjihati šuma i more
zgromiti snažne planine
iz dna duše puni radosti klicat će svi ljudi
a ti se rodi kao dijete maleno
sred hladne zimske noći
u zvjezdanoj tišini

tek umorni ljudi dobrih i priprostih srca

što uz vatru se grijahu čuvajući stada svoja
bijahu tom čudu svjedoci
poezija 29

Božić

Čekali smo Božić ko dan sviju dana

pun svtila i milosti i veseja
kajanjen i pomirbon od grija čistili se
molitvon duša se prala

čekali smo ga u siromaštvu bez bora i blišćavi ukrasa

baba bi slamu po tlevu razastrla
splela vinac od kitica masline i bršćana i obisila o vrata
upalila blagosovjenu sviću o čelinjega voska
kuća bi ko raj vonjala
mater bi nan po šaku suvi oskruša i smokava dala
po koji orij i bajamu
dikad grozd suvoga grožđa
skinila bi za tu prigodu i zgrišpanu dunju s armara

svi smo držali da je Isus k nami doša

sijo na čelo našega blagdanskoga stola
blagosovijo nas i živinčad našu
suzan našin i znojon natopjene njive i poja
dilijo s namin kruv o crnoga brašna na žrvnju samlivena
dušan pokojnika udilijo obilje mira i pokoja

i pozva nas ka dušu ispustimo

neka dođemo k Njemu i budemo gosti kod Njegova nebeskog stola
30
Mario Knežević – M. Kei
Doživljaj čudesni
Bog prosipa milost s neba
Između Bijeloga Polja i Mostara.
Bura prenosi ljubav.
Neretva šumi milozvučnu
melodiju.
Kamen uporno prkosi vremenu.
Između Neretve i kamena čuje se
graja djece
Razigrane, vesele i nevine.
Sunce iznad njih
Ogleda se u šarenilu cvijeća
Grozdovima loze
Plodovima povrća, smokve, nara
Rupicama između grana drveća.
Sve je nekako čarobno, bajkovito,
dojmljivo.
Čak i znoj seljaka miriše.
Marina
Jesi li to ti?!
OSVIT 83–84/2015.
Moja luka
Eh, da sam ptica!
Da imam krila pa da odletim
Tamo gore u Gorjane
Gdje mi mis’o uporno bježi
Tijelo svoje baterije napaja
Mozak smiruje, pluća se rašire!
Oj, Hercegovino, zemljo moja
predivna!
Ne zamjeri što Slavonija druga
moja mati jest
Što me šorom vodi
Žitom obasjava
Hrastom uzvisuje
Milom pjesmom tješi!
Što Đakovo je luka moja
Ali ne ona na koju brodovi pristaju
Nego luka, gdje srce se odmara
A ja miran i siguran
Puštam svoga života sidro i
kažem:
„Bećarine, evo mene, evo vašeg
brata!“
poezija 31

Iva NUIĆ

Ja Kada pjesnik piše

Tko sam ja? Nitko to ne razumje

Ne znam. kada
To drugi znaju kako
i prosuđuju. ali piše,
Negdje sam u minusu, piše noću u mozgu
negdje u plusu. danju na papiru,
Tko sam? piše u vrtu i voćnjaku
Ne znam. i trči kući
Netko će da napiše na papiru.
na kraju Piše za ručkom
pravu prosudbu dati, u šetnji, u društvu,
a ja tada a žuri
ne ću živjeti. da napiše na papiru.
Njegov mozak
stalno radi
ako ne zapiše
brzo zaboravi.
32 OSVIT 83–84/2015.

Zdenka BILOBRK

Hrvatski vojnik

Poklanjam svoje srce, kad već neimah zlata;

Za Dom i Djedovinu – uzdarje vjernih Hrvata!
Vežeš nas, rođena grudo, zavjetom slavnih pređa;
Moj grobak pod Tvojim stijegom – stanac je zadnji! I međa!
Devedeset i prve sam znao, da došlo je vrijeme Tvoje,
I spremno, prvi sam stao, srce Ti darujuć svoje.

Posljednji je pogled, obrise bliskih tražio slika;

rodnoga Otoka, polja na Cetini, dragog materinog lika...
Toga Gospodnjeg ljeta, svelo nestajali, traci su zlati;
ponad poznatog dijela svijeta; moje zamiralo selo i tužna mi žalila
mati.
Prešavši tamnu stranu straha i po svoju ošao do kraja,
noseći u očima snove; Za Boga i Hrvatsku – do vrata beskraja!
poezija
Joso ŽIVKOVIĆ
Kolijevka
Tuga izgorjele šume
ne plodi se u pepelu,
a usahle ljubavi opet cvatu
u kolijevci.
S koljena na koljeno
stalno se ljulja,
a samo jednom gori!
33
Tišina raspadanja
Čim sam uvidio
kako u venama
sigurno sane krv
i kako sjaju rane,
sve sam na zemlji zatomio
i dugo ništa nisam rekao.
Sakate riječi
i pomaknute misli
silne su samo u tjeskobi
i okrutne u dobroti,
kao razorna ljepota
u putenom plesu mladosti.
Sve u jednom danu osvane,
samo su trenutci raspadanja
puni godina zrenja.
34
Uznik
U tamnici porozne duše
uznik svojih želja
sjedi na dnu
i češlja misli kojih nema.
Bez drage i dragosti
gleda u prozor i zimu,
koja u pahuljama sije samoću.
Lakši od svjetla,
nježniji od daha
samo je mir kojeg nema
tamo gdje živi previše želja.
OSVIT 83–84/2015.
Čežnja jednog otoka
U vrijeme kad je more mirno
i milosno,
pitomije i mekše od usana,
gledam u daljinu,
oči su mi pune vode i neba.
Vidim samotni otok daleko
u tjemenu punog oceana.
Za čim čezne
njegovo pusto kopno?
Seljenje
Jesen ulazi u kuće i ljude,
u polja i oblake.
Ptice nebom u klinu lete,
sele se.
Vlakovi odvoze strance
i kofere.
Miriše nevrijeme.
Ostaju samo rođeni ovdje.
 KNJIŽEVNOST
DJEČJA KNJIŽEVNOST OSVIT
35

Sonja JURIĆ

SVIJEĆA U PROZORU

Jedne večeri baka Mara je upalila svijeću i stavila je u prozor.

Onda je sjela na svoj dio kreveta i uzela krunicu. Prekrižila se i
počela moliti. To je radila svake večeri: jednu krunicu bi izmolila
za svog pokojnog muža, tj. mog djeda, drugu za svoje roditelje,
treću za brata koji je mlad poginuo, četvrtu za sve umrle u našoj
obitelji… Nikad nisam znala koliko krunica pred spavanje izmoli
moja baka jer bih najčešće zaspala nakon prve. Te večeri sam
odlučila ostati budna i pitati ju zašto je upalila svijeću. Kad je
odložila krunicu blago je rekla:
– Pa ti još nisi zaspala! Da te nešto ne boli?
– Dobro sam, bako – odgovorila sam. – Nego, zanima me za-
što si upalila svijeću.
– Danas je dan Svih svetih, a sutra Dušni dan. Znaš da nas dvi-
je svake godine palimo svijeće u groblju i molimo se za sve one
koji više nisu među nama živima. Bojim se da sutra ne ću moći do
groblja, koljena me bole, jedva ti hodam. A i godine se nabrojile,
osamdeset i sedam nije malo – nasmiješila se moja baka. I doda-
la: – Zato sam upalila svijeću za sve naše pokojne, a posebno za
tvoga djeda. Dok sam se večeras molila sjetila sam se svih godina
koje smo proveli zajedno. Život nam nije bio lak, ali bio je jako
lijep. Hajdemo sad na spavanje.
Baka je legla, poljubila me i zaželjela laku noć. Nije primijeti-
la dvije suze koje su skliznule s mog lica na jastuk. Ujutro sam se
36 OSVIT 83–84/2015.

rano digla, ubrala krizanteme koje je moja baka njegovala ispred

kuće i s pregršti cvijeća i nekoliko svijeća otišla na groblje. Ovog
puta sama. Prvo sam upalila svijeću djedu, pa onda ostalima iz
obitelji, onim redom kako me baka prethodnih godina učila. Ne
možete zamisliti koliku sam radost te godine priuštila svojoj baki.
Nedugo zatim preminula je i moja baka Mara. A ja već godina-
ma u našem groblju palim svijeće po onom redoslijedu kako me
ona naučila. I svake godine me Dušni dan, baš kao ona svijeća u
bakinom prozoru, podsjeti na sve godine koje smo provele skupa.
Godine koje su bile jako lijepe, iako nisu bile lake. Tako je znala
reći moja baka Mara.

SOK OD BOROVNICA

Luka obožava sok od borovnica. Zato u njegovoj kuhinji uvijek

možete naći sokove različitih proizvođača, one koji se miješaju s
vodom, ali i tetrapake koje on iskapi čim ih spazi. Jednoga dana
mama je donijela novi sok od borovnica, kakav još nisu probali.
Luka je sav nestrpljiv zgrabio bocu, one je skliznula, pala na pod,
čep je odletio na jednu stranu, a staklenka na drugu. Crni, gusti
sok je završio na bijelom tepihu. Da šteta bude još veća poprskan
je i zid, dvije stolice u blagovaonici, zavjesa i dio bijelog kauča u
dnevnome boravku. Sve se odigralo za nekoliko sekundi.
– Baš si šeprtlja Luka!!! Uvijek ti nešto ispada iz ruku!!! Ma ti
si hodajuća nevolja! Baš kad pomislim da si se popravio ti napra-
viš novi nered! – mama je bila ljuta kao ris.
DJEČJA KNJIŽEVNOST 37

Odmah je počela brisati tamne mrlje sa zida, galameći na Luku

i kritizirajući njegovo ponašanje. Luka je šutke krpom čistio par-
ket, a sestra je iznosila tepih na balkon da ga oriba. Cijela kuća se
u sekundi pretvorila u radilište. Luka je smatrao da je on glavni
uzrok problema i da mora čistiti više od ostalih, te je počeo ski-
dati zavjesu. Popeo se na stolicu koja mu se klimala pod nogama
te se u jednom trenu smeo, umotao u zavjesu koja se otkvačila i
zajedno s njim završila na podu.
Mama je dobila živčani slom. Bar je tako izgledalo. Dok ga je
odmotavala iz zavjese izgovarala je takve riječi da ih ne smijemo
ponoviti. Luka je zatim dobio kuhačom po zadnjici, te je plakao
tako glasno da nam se činilo da nikad ne će prestati. Ukratko,
kuća je izgledala kao da je kroz nju prošao uragan. Sjećam se
da je mama govorila da će ga odvesti liječniku na pregled i da
nema pojma od koga je naslijedio svoje šeprtljavo ponašanje. Tek
sutradan se situacija u kući smirila, a mama je svima svečano
objavila vijest da se u našoj kući više NE ĆE KUPOVATI SOK
OD BOROVNICA.

Biti dijete

Biti dijete može osoba svaka

pa čak i moj djed i moja baka.

Baka se smije dok gleda crtiće

i kad zbraja broji na prstiće.
Voli colu, sladoled i čokoladu,
i često se izležava u hladu.
38 OSVIT 83–84/2015.

Djed na biciklu posvuda kruži

i ne mari tko se na njega tuži.
On ispod tuša uvijek glasno pjeva
i u svakom društvu bezbrižno zijeva.

Mama obožava pse i mačke,

a u parku isproba sve ljuljačke.
Nakon slasnog objeda obliže prste
i ne brine kad se na nju mršte.

Tata voli hodati bos po travi

i često se pita otkud toliki mravi.
Zato jedva čeka da stigne zima
da se valja po snijegu dok god ga ima.

Ja sam, kažu, dijete jako živo

jer radim sve naopako i krivo.
Razbacujem cipele po hodniku,
skačem po lokvama na pločniku.

I onda kada sam mokar do kože

dokažem im da se pjevati može.
Ako treba mogu i zaplakati
i dugo, dugo po krevetu skakati.
DJEČJA KNJIŽEVNOST 39

Hrvatska kulturna zajednica Troplet

Najbolji radovi natječaja

za učenike osnovnih i srednjih škola
za neobjavljeni literarni rad
2015. godine

Teme natječaja bile su: za osnovnu školu „Moja obitelj“, za sred-

nju školu „Cvati tamo gdje si posijan“

Prvo mjesto – osnovne škole

Tea Vincetić
4. razred Osnovne škole Antuna Gustava Matoša, Vidovice

Obitelj
 
Ne trebam zlatnu svilu,
ne trebam veliku vilu,
samo da u toplom krilu
zagrlim majku milu.
 
Ne trebam brdo zlata,
ne trebam bajna vrata,
samo da me brižnom rukom
pogladi moj dragi tata.
40 OSVIT 83–84/2015.

Prvo mjesto – srednje škole

Ivona Baković
2. razred Gimnazije Marka Marulića, Tomislavgrad

Cvati tamo gdje si posijan

 
Gdje su oci kosili
Tamo, sinko, ostani!
Gdje su majke sijale,
Tamo, kćeri, žanji!
 
Gradi, brate, na tvrdom kamenu!
Baština je tvoja znojem očuvana,
Čuvaju je zeleni starješine
Šutke promatrajući s gora.
 
Budi, sestro, smilja pupoljak
Što nježno cvate na suhoj stijeni,
A iščupati se ne da
I zavazda će tamo ukorijenjeno sjediti.
 
Pij, vuče, iz mrzla potoka!
Bježi, srno, od dušmanina ljuta!
Ispruži, lozo, vitice svoje
Nek se krš vina tvog napije!
 
 PJESNICI
NOVI PJESNICI OSVIT
41

Stipe ODAK

Epifanije 3 Epifanije 60

Kada se moj otac vratio iz rata Bilo je vrijeme korizme

ništa nije rekao I taj dan ništa nismo jeli.
samo je spustio svoje hladne ruke Tvoja koža miriše na kruh, rekla
na moj vrat. je,
I u zaklon jedno drugog sklonit
U džepu njegove košulje ćemo se.
našao sam praznu čahuru od metka
prislonio sam ju na usne Stajali smo ispruženi u tihoj sobi
kao panovu frulu Kao dva mirisna štapića
nesiguran kao sva djeca koja uče na otvorenom zraku
svirati prvi instrument. čiji trag polako blijedi.
Ništa se nije čulo iznutra.
„U njima je umro zvuk“, rekao mi
je.

Podigao sam ruke visoko

kao na predaju
i želio zahvati prstima u zvijezde
da ispletem tople rukavice od
svjetla
za njegove tamne ruke.
42
Tomislav MENALO
Rastanak
Na peronu,
Alberto šuti
Jer zna da ponekad je
Teško naći riječi,
I dok kišobran žuti
Odmiče polako,
Glas u njemu raste,
No nešto ga priječi.
A prigušeno, tiho,
Snijeg počinje da pada
On stoji sam i puši
I kao da se nada
Da uspjet’ reć’ će nešto.
No,u zimi
Svaka riječ se guši
I sve ostaje na tome:
Vlak polako kreće,
Sve je sada jasno –
Čudan mir u sebi
Alberto sad ćuti,
Za riječ koju možda nije kasno,
Sigurno bi htio, no i dalje šuti.
OSVIT 83–84/2015.
Ruke
Koščate su i suhe,
Ruke moje majke,
Umivene vremenom
I njegovane radom,
No nježnošću k’o bremenom
Još mi uvijek kradom
Tiho šapću bajke
Sred ove noći gluhe.
Tvrd je i grub
Njihov topli dlan,
No za mene nosi
I sunčanu stranu.
Ja ih ćutim sad u kosi
Kako milo klizit’ stanu,
Pa polako zamičem u san,
Jer njene ruke ljubavi su stup.
NOVI PJESNICI 43

Snježana LOVRIĆ

Šušanj
baba i ja s vrićom u šušnju.
baba je glavna.
šuška šušanj pod batama moje babe.
u korak pratim njezin hod...
gdje stane ona, stanem i ja...
jer to je sigurnije...

da ne skoči što iz šušnja na me...

krupnim šakama,
nakupi baba punu vriću šušnja.
rado bih i ja...
al, ubode me nešto u prst,
pa ne mogu.
i dok promatram prstić svoj,
baba već uprtila vriću na leđa i vuče mene.
a ja... polako za babom
po stopama njenih bata,
jer to je sigurnije...

da ne skoči što iz šušnja na me...

44 OSVIT 83–84/2015.

Nedjeljna sv. misa, pučka

idu svi.
baš svi. tišina.
baba je obukla košuljak na crne
tufne. (košuljak, govorila baba) misa počinje.
(to je u novije vrijeme). livo žene, desno ljudi. (kao da
takvih prije nije bilo. žene nisu ljudi)
crni vuštan i priko njega pregljača pratar pridika...
sija. kakva propovid!
nova. „ovo je najbolji pratar!“ govori did
misna. moj.
ružaš zavezala priko čela, i malo bolje nakrivi kapu
pa na potiljak. i krene s ljudima u gostionu
mesliđan za uvom.
tu su i crne cipale. (baba govorila- žene kući!
cipale)
i to je u novije vrijeme.
did je u crnim gaćam
i bila košulja.
zavrnuti rukavi i
kačket na glavi.
nakrivljen.
društvo već čeka na dvoru
(kolovozu)
galama, dozivanje, brže bolje.
svi žure.
ni’ko ne kasni
nikad.
NOVI PJESNICI 45

Mirjana VLAŠIĆ

U kapima ljetne kiše Buri

Zreli mirisi njegovanih cvjetova Voljela bih te

U kapima ljetne kiše Vjetre
Poznati i dragi
Predvečerje sipi Pročišćeni, plameni
Žudnjama Zaustaviti
Uhvatiti
Užareni dlanovi U torbu spremiti
Ptice iz kaveza puštene Sa sobom na put ponijeti
Divlje i hrabro
Posegnut će Molim te, vjetre
Za ljetom i mirisima Ako, kad odem, zaboravim
Za strašću i obećanjima Ti mi preleti i prileti
Otpuhni
I bol i ljubav Ponesi
I strah i život Donesi
Ciknut će u jednom
Savršenom zvuku Uđi u moje poglede
Posebnom trenutku Oči mi zatreperi
Dodirni me svuda
I ruke će klonuti
Cvjetovi oronuti I opet povedi
Svim mojim
Kiša će sve saprati Početnim oblicima
46 OSVIT 83–84/2015.

Paula ĆAĆIĆ

Uz put

Svakoga dana ista slika; ***

srednjovjekovna crkva
na blagoj uzvisini Da l’ se to vrijeme koleba
uz rijeku. dok prolazim domaćim krajem?
Možda hoće lola da se skrasi!
Ostaju okrnjene zidine
jednoga vremena
kao upitna povijest, ***
tihi svjedok.
Nekome bih mogla pričati
Danju rasipa se paleta o piramidastom tornju crkve,
zelenila i smeđeg granja, utvrđivanju gotičkih obilježja
đeram ne pjeva, i zašto mi se više sviđa
nitko nije na bunaru. Pejzaž II. iz Vidrićeva
Dva pejzaža.
A večer...
divna, razmetljiva No, đeram ne pjeva,
u jednostavnoj ljepoti nitko nije na bunaru.
tmurnoga mraka,
pobija jasnoću dana,
priziva poljupce mladih
i prve pjesme već su u povoju.
NOVI PJESNICI 47

Željka PANDŽA

Noć i inje Zatočenik

(pokojnom bratu Željku)
Da usnula pričam Proganjaju li te
reći ne mogu iza sklopljenih očiju
Čudili bi se, meni crne sjene…
sunčanoj stijeni
Tjeraš li ih od sebe
A riječi teku, uviru silinom svoje tuge
u očevo vrelo vatrom sjetnoga srca
ponad napuštene kuće
Vremenom u kojem si bio,
Mirisnom kaduljom vizionar, lutalica
obmanjuju zatočenik samoga sebe,
koji kistom, misao crtaše
I usnula,
rosu na licu ćutim Ili ih ozaren
očima koje gore,
Ruke pružam grliš kao najmilije.
ne bih li treptajem oka
zavarala Auroru Ej, ti melankoliku,
sirovi dijamantu,
A sućuti niotkud… plavi različku…
samo u maramici Ne umijem te
Zaspale mi majke riječima oslikati.

Prerano si spoznao tajnu,

dan ti je Znak.

Znao si! Ne ćeš sjajiti dugo.

48 OSVIT 83–84/2015.

Nijemi svjedoci

Pred zoru sam Tražila sam utjehu

pretrčavajući jaruge i bare
potoke i jezera,
stigla na mjesto
koje u bunilu sanjam
Obgrlila sam jablan
svijajući ruke oko
njegova struka
Potom sam vrbu
duboko u noć
suzama umivala
u granama jablana
Tražila sam utjehu
u granama vrbe
Zamišljajući da su ruke
najmilijih kojih više nema
Jesam li na pravomu mjestu?
Ili pogriješih?
Hrleći kao bez očnoga vida,
niz poznati sužanjski put

Tražila sam znak

u njihovu blagom šuštanju,
al' spotaknuh se o muk...

Jesam li na pravomu mjestu?

Ili su vode promijenile
svoj tok
Jesu li livade
koje poznam nestale,
il' ih zamijeniše druge
koje zemlja pomaknu,
da zavara, iskuša
Pamtim li...
poznam li bez vida i sluha
tišinom okovani put
PRIJEVODI OSVIT
PRIJEVODI 49

Bajram SEFAJ

ISELJENIK
(početak romana)

„Kada na rijeci Seni iz urne prosuše pepeo kremiranog tijela

ubrzanim ritmom, kao pod dirigentskom palicom najpoznatijeg
suvremenog dirigenta, odjednom se začuše glasovita zvona okol-
nih crkava.
Šutite zvona!
Niste zvona naših crkava!
Kao da buntovnički  reagiraše čestice njegovoga kremiranog
tijela, sada pretvorenog u prah i pepeo, kada ih, nemilosrdno i
zauvijek, proguta i poždera nečista voda mutne rijeke…!“

***
Ovo nije ništa drugo, već zamišljen svršetak i konac. Dugo
priželjkivan. Bijaše to jedan od mogućih svršetaka jednog puto-
vanja, kada neočekivano i iznenada, kao kad poleti ptica plavet-
nilom neba, kao kad kaplje suza žalosti na bijeloj marami, procuri
prva rečenica kazivanja na bijeloj stranici netaknutog papira. Do-
godilo se to sasvim slučajno, u nepoznatoj bolnici, među bolni-
čarkama koje upućivahu pozive pacijentima da se pripreme bilo
da se radilo o nekoj posjeti ili analizi…
Ne!
Ovaj bi bio varljiv početak.
50 OSVIT 83–84/2015.

Buntovničko zaokruživanje i naopačke izokrenuto kazivanja,

koje, od početka do kraja, jeste tužno i žalosno, da se ne bi kazalo
– grozno!
Kazivanje počinje negdje sasvim drugdje.
Prije mnogo godina.
Zapravo, iznenadan početak, posve slučajnog putovanja Ndre-
cija, koji ne ponese sa sobom ništa naročito.

***
Vlasnik jedne lokalne turističke agencije, u znak zahvalnosti
i uvažavanja, jednog proljetnog dana u lipnju mjesecu, nudio je
Ndreciju besplatno, nagradno putovanje. Na jednom od dale-
kih  pohoda, u jedinom pravcu kamo krenuše njegovi luksuzni
autobusi, ali i zrakoplovi, visokim zračnim koridorima leta, an-
gažiranih pod zakup.
Prije toga Ndrec, budući emigrant, realizirao je dokumentarnu
emisiju za Televiziju Priština, koja je sada već zatvorena i napu-
štena za informiranje albanskog naroda. Ubrzo je, međutim, napi-
sao zapaženu reportažu o uspješnom poslovanju, od nacionalnog
značenja i interesa, ove agencije, o dinamičnom razvoju i njezinoj
odličnoj perspektivi. Reportaža je bila objavljena u najpoznati-
jem ovdašnjem tjedniku, koji u uvjetima okupacije i informativne
blokade odigra i ulogu dnevnih listova. Bijaše to jedina njihova
nadoknada!
– Trenutno nemamo u prometu nijedan autobus!
– Ni u jednom pravcu, ali imamo jednu zračnu liniju za Brisel.
– Svake subote!
– Javit ću Vam kada uputim prvi autobus u bilo kojem pravcu.
– Dajte mi broj telefona – poručio je vlasnik putničke agencije.
Ndrec gorko stisnu među zube svoj bolni gnjev i zaključa ga
duboko u unutrašnjosti svog bića. U svojoj duši! Ispada da kao
PRIJEVODI 51

istaknuti novinar, reporter i dugogodišnji komentator Televizije

Priština, inače autor tisuća i tisuća dokumentarnih emisija širokog
spektra tema, motiva i reportaža iz svih sredina ove zemlje, nije
dostojan ni jednog sjedala u njegovom zrakoplovu!

Prijevod s albanskog:
Smajl Smaka
.
52 OSVIT 83–84/2015.

Ibrahim KADRIU

Kad stigneš na Kosovo

Sviknut da čekaju te vrata otvorena bivaš neumoran

tražiš susrete s bulevarima poljima i gorama
na prostorima zauzetim rezolucijama i uniformama
na Kosovo kad dođeš raspačao si povijest
hodiš najprije ulicama popločanim
dok padaju kiša i snijeg i vjetrovi klate vrata
grmljavina je jaka i gromovi
kao kad kandžija puca za konjima na vršidbi
prolamaju i svrdlaju duboko u nutrini
na prostorima zauzetim rezolucijama i uniformama
Kad stigneš na Kosovo
trgovi su danonoćno puni i otvoreni
s pogledima mačevima ukrštenim
grozničave ispovijesti počinju dnevnim ilustracijama
predstave se grade na žeđima i vučjim gladima
ispovjedači kazuju iste uspavanke
unoseći nas u snove dugotrajne
do drugih ispovijesti
Kad stignem na Kosovo
ostajem samcat i očajan
ne znam kakva mi odjeća za sutra treba
ključevi srca su izgubljeni
plašljivost prihvaćam kao klonulu prirodu svoju
čas uz snijeg i kišu čas uz tuču
i grmljavinu
Kad na Kosovo dođem
naviknut da čekaju me vrata otvorena
ostajem jedino sam sa sobom
PRIJEVODI 53

Dolazak u Prekaze Lovački psi

Bezvremeno sam stigao u Prekaze Stigla je sezona

u nemogućnosti da se osvrnem i dozvola toliko očekivana
unazad za lov pasa
doživotno se smjestih tu koji lavež prodaju za lavež
uz ugrize do kostiju
Dolazak u Prištinu, Tiranu, Pariz Lakomci na putovima bez puta
i gdje sve ne drugo miris za zagađivanje ambijenta
bez mene je plaše se lova
ostao u Prekazu lavež hoće da uzdignu
Tamo samo jednom u životu se do umjetnosti glume
stiže u aplauzima
potom u doživotnom zatvoru slika Lovcima nije kasno produžit će
preseliš se da bi tu ostao sezonu
Tu sam zauzeo mjesto dok se lov pasa ne završi
naspram njihova sna
spustio sam sidro da budem čelo
vala
U Prekazu su valovi
pretvoreni u jeku
dajući život bregovima i poljima
u ovo moje vrijeme koje uzalud
pazim
od ujeda pasa pobjesnjelih
ne znam od koga
ne znam dokle
54 OSVIT 83–84/2015.

Sjedeći i čekajući autobus gradskog prometa

Ja gledam
On gleda
Između gusta magla
Ne znam što krije
Ne zna što krijem
Stojimo na odstojanju
Jedan od drugoga ne dobivamo
Ništa osim umora
On čeka
Ja čekam
Povod da se pokrenemo
Zajedničko nam je
Autobus gradskog prometa
I pogledi
On ne zna gdje idem
Ja ne znam gdje ide
Nalazimo se na istom putu
Koji vodi na jed(i)nu adresu
Grob(ište)

Narod je kriv

Vidim kako korake pružaju da negdje stignu

Na adresu opterećenu obećanjima
Siluete koje kreću u pravcu jadanja
Narod u naselju mojem
Čudan narod
PRIJEVODI 55

S toliko mnogo krivica

Nikad s dušom u slozi
On mnogo vidi
Čuje što mu do ušiju dođe
Rob dana
Zalud noć iščekuje da u snu odmori
I da zatraži oprost za krivice
Jedino zato što zrak udiše.
Narod je kriv
Nikad slobodan od tereta:
Krivac što treba hraniti djecu
Zato što vjeruje da će sutra biti bolje,
Zato što gleda i vidi crno i crnje,
Zato što prati večernji dnevnik televizijski,
Zato što mu nitko ne vjeruje
I ne zna što sutra činiti
S tim svojim umornim tijelom.
Narod je kriv
Jer je ime svoje poklonio drugima
Da u gomili odobravaju obećanja;
Narod je kriv
Jer hoće krov nad glavom…
Nikad se krivice ne će osloboditi
Uvijek optuživan
Za krivice što tako jako želi živjeti
Narod je kriv
Iznenadit će se krivicom svojom.

Odabrao i priredio: Bajram Sefaj

56 OSVIT 83–84/2015.

Ibrahim Kadriu je rođen 1945. u selu

Zzegra (Kosovo). Završio je Filozofski fa-
kultet (Albanologiju) u Prištini, gdje je od
1967. radio u dnevnome listu Rilidja, kao
novinar i urednik rubrike za kulturu. Po-
čeo je pisati početkom šezdesetih godina.
Piše poeziju i prozu. Do mirovine, točno
pedeset godina neprekidno, bavio se novi-
narstvom i književnošću. Objavio je preko
šezdeset književnih djela, od kojih više od
dvadeset romana. Dobitnik je više književ-
nih nagrada među kojima i Albanski romansijer godine, nagrada
koju dodjeljuje PEN centar Albanije. Dobio je također i nagradu
Ministarstva kulture Kosova, za životno djelo. Njegova djela pre-
vedena su na engleski, francuski, njemački, arapski, rumunjski,
hrvatski, srpski, crnogorski i turski jezik.
PRIJEVODI
Ilire ZAJMI
ovo je kraj
Ovo je kraj, druže moj
Kraj sna o rađanju sunca
Ovo je kraj priče
Koja počela još nije
Ovo je kraj iskušenja
Neprijatnog
Ovo je kraj propalih
Noći bez svjedoka
Ovo je kraj erotičnih
I odloženih poljubaca
Ovo je kraj ljubavi
Koja još došla nije
Ovo je kraj, druže moj
Beskrajnog rađanje – smrt kraja
A ti još čekaš otvorenih očiju
Kraj igre.
57
prištini
U zamagljenim jutrima
Sličiš mi na djevojčicu
Koja je svu noć
Čekala dragog da joj dođe
Pucnjevi siluju tišinu
Na rubu dana, na rubu sive noći
Dok ljubavnici kradomice
Utole strasti po magičnim
krevetima
 
Prištino,
Čujem ti disanje na grudima
jecaj večernjih koraka
Kada ti se slaže na ramena crni
veladon
Osjećam tvoju bol porodilje
žilama moje krvi
Leži ranjena, povlači se potrbuške
Domu Štampe, Ulpiani, Sunčevom
Brijegu
Dardaniji
I strahujem, Prištino
Za jutra, noći, strasti
I strahujem, Prištino
Za Slobodu.
58
jedva kava  balada o zavičaju
Crnu kavu u bijeloj šalici
Polupospanu za jedan sretni dan
Jednu kavu bez šećera da bi
zasladila
Jutra koja strašna sviću u dane
siječnja
Kave s prijateljima u podne
Da bi podrugovali cijeli tvrdoglavi
svijet
Kavu crnu praćenu duhanom
Da bi svladali brige i da bi se
zabavljali
Do ludosti.
Jednu kavu, dvije kave, tri kave
Da bi poubijali žudnju
Crnu kavu, makiato, espresso
Pirove pobjede da bi slavili.
OSVIT 83–84/2015.
Izdaleka tvoj glas čujem
Osjećam miris zemlje tvoje.
Među prstima
Tvoju zemlju stežem
Prizori pretvaraju se u tugu
Sjećanja prekidaju mi dah
Pamtim gdje sam rođena
U staroj kući
Pokrivenoj kamenim pločama
Znam, zemljo moja!
Ti nikada ne moraš se mijenjati
A arheolozi u tebi otkrivat će
Tragove dinosaura.
PRIJEVODI 59

Ilire Zajmi je spisateljica i novinarka iz

Prištine, Kosovo. Autorica je devet knjiga.
Potpisala je dosad, pet zbirka pjesama, tri
objavljene na albanskom jeziku, jedna na
engleskom. Amnesia je objavljena u Por-
tugalu, jedna na francuskom pod naslo-
vom C’est la fin, u izdanju l’Harmattan.
Jedan joj je roman objavljen u Italiji, Un
treno per Blace, izdavač je Edizioni la
meridiana. Knjiga TV slike i stvarnosti
obavljena je u Prištini, dva romana Fas-
hitja e endrrave rebele i Era, obavljenji su u Tirani, Albanija.
Ilirine pjesme prevedene su na engleski, francuski, talijanski, por-
tugalski, turski, crnogorski, bošnjački, itd. Ona je predstavljena
pjesmama u mnogim književnim antologijama u Europi i SAD-u.
60 OSVIT 83–84/2015.

Mila VLAŠIĆ

Neretvin Neretvin
ratni vojni
poj spev

1. 1.
Mjesto pšenice Ne snopi pšenice
prvi otkos bijaše mladost je
otkos mladosti tu obležala

2. 2.
Krvava zora Zora krvava
krvav sunčev izlazak sonce vzhaja krvavo
i dan je krvav tudi dan krvav

3. 3.
Sunce poleglo Sonce je leglo
krvari bez prestanka krvavi in krvavi
u zalazu svom ob zahajanju

4. 4.
Ljutiti kamen Jezna je skala
strmoglave klisure vrtoglavi prepadi
zajaukaše zastokajo

5. 5.
Što to sada čujem? Kaj neki slišim?
Preko brda dozivlju se Trte se kličejo
loze vinove s hriba na hrib
PRIJEVODI 61

6. 6.
Uz svu nesreću Ob vsej tej zmedi
siguran je moj korak je moj korak uden
s valovima uglašen z valovi

7. 7.
Žižo svjetlosti Svetlo žarišče
nedostižnih putanja nedosegljivih tirnic
pojavi nam se prikaži se nam

8. 8.
Trešnjo cvjetna Cvetoča češnja
grlice ognjevita razvneta grlica
ljubav dočaraj odtajaj nam srce

9. 9.
Krvniče, znaš li Mogoče slutiš,
da će savjest susresti kdo ti sledi, krvnik,
k tebi doći tvoja lastna vest

10. 10.
Zemljo pokolja Dežela klanja
Bosna, Hercegovina Bosna, Hercegovina
sva užasnuta v grozi otrpla

11. 11.
Stihovlje ratno Stihovlje vojne
kamenovi sapleću kamenje si prepleta
Jad na jad, vapaj žalosti in krik
62 OSVIT 83–84/2015.

12. 12.
Brda bosanska Hribi bosanski
izmučena pokoljem od klanja izmučeni
zlo izdržite premagajte zlo

13. 13.
Merdani lijepi Brajde žlahtnih trt
brda hercegovačka hercegovske gorice
pripomozite pomagajte nam

14. 14.
Grmlje kupine Grmi robidnic
zaštiti branitelja varujte nam branilca
što prag svoj brani ki nam čuva dom

15. 15.
Lipa umire Lipa umira
oblaci nad Mostarom nad Mostarjem se je
prolomiše se. utrgal oblak

16. 16.
Vrijeme zastade Čas se je ustavil
prebrojava mrtvace zdaj mrliče prešteva
jedan, dva, tisuće… eden,dva, tisoče…

17. 17.
Vir se crveni Pordel tolmun
u valovima mojim sinovi umirajo
sinovi ginu v teh valovih
PRIJEVODI 63

18. 18.
Krv krvovanja Kri se na kri izliva
brže od mog pogleda bežnejša kot pogled
mladost mi nesta gine mladost

19. 19.
Koliko god mogu Kolikor morem
osmišljavam ljepotu dajem smisel lepoti
uzalud mi sad a vse je zaman

20. 20.
Opet trešnjev cvat Spet češnja v cvetju
nagrnuše nevolje zgrnile so se ujme
pa ga ne vidjeh ne vidim je

21. 21.
Dječji smijeh zamro Kje si, smeh otrok
mostovi mi srušeni moji mostovi podrti
svuda grobovi povsod grobovi

22. 22.
U tihoj noći Vtej tihi noči
čuh stravične glasove: slišim srhljive glasove:
– Potražite nas – Poriščite nas

23. 23.
Topla zemlja zna Ve topla prst
kako smo tu dospjeli kako smo sem prišli
mi smo nevini nedolžni smo
64 OSVIT 83–84/2015.

24. 24.
Raskomadani Iz naših trupel
novi humak stvorismo in udov je zrasel holm
na zemlji Humskoj v Humski deželi

25. 25.
Iz naše tmine Iz svoje temé
razgovaramo s nebom se pogovarajmo z nebom
spavači tvrdi trdi zaspanci

26. 26.
Stani, Neretvo Ustavi se, Neretva
usta su mi ostala še imam usta
pa mogu reći da govorijo

27. 27.
U našem domu Prepletena telesa
prepletena tijela v domačiji ležijo
sva isječena vsarazrezana

28. 28.
Sveta Neretvo Sveta Neretva
naša rijeko ljubavi naša reka ljubezni
nek’ za nas se zna naj vedo za nas

29. 29.
Trešnjevi cvati Cvetovi češenj
svi mirisi behara vse pomladne dišave
posjetite nas obiščite nas –
PRIJEVODI 65

30. 30.
Kud ću i što ću Le kod in kam
teći naprijed moram hitim, hitim, moram se
Svijetu sve reći svetu razkriti

31. 31.
Val moj ponavlja Nov hrib je zrasel,
poraslo neko brdo – se mi oglaša mal, –
grobnica nova – novo grobišče

32. 32.
Ostade za mnom Ob meni le še
zborovska pjesma le še pesem grobov
tulećeg groba v zboru tulijo

33. 33.
Trešnjevi cvati – Cvetovi češenj
svi mirisi behara vse pomladne dišave
posjetite nas – obiščite nas –

Na slovenski preveo:
Marko Hudnik
PROZA OSVIT
PROZA 67

Mate GRBAVAC

SVIJETLA STRANA SUNCA

(ulomak iz romana)

=38=
Moja sposobnost ulaženja u osjećanja ljudi, čitanja njihovih
misli, bilo je sve samo ne običnost i rutina. Znala sam dugo i bez
naročitog razloga promatrati ljude, znala sam čime se bave, koji
su im strahovi, što ih progoni. Jednog dana, vozeći se u tramva-
ju, promatrala sam čovjeka ispred sebe. Osjećala sam njegovu
nervozu. Lomio je prste, na čelu mu je pulsiralo bilo. Grizao je
unutrašnjost usne i… najednom… bljesne u meni slika… njegove
ruke stišću nekoga oko vrata, nekoga pokušava zadaviti. Mene
znoj obli, srce mi poče luđački udarati! Želim vani, van iz tog
prostora i na prvoj postaji sam izletjela vanka kao oparena. U
tramvaj ulazi nekoliko mladića. Vidim, jedan nešto šapće vozaču.
Tramvaj stoji, vrata se zatvaraju, ali tramvaj ne polazi. Vidim da
sva trojica prilaze čovjeku, bacaju se na njega. On iznenađen nije
mogao ni reagirati i već je bio svezan. Izvode ga vanka, odnekud
se pojavi marica, ubaciše ga unutra i opet nastade mir, neka neu-
običajena tišina da si mogao čuti samo svoje srce kako lupa. Sve
se ovo odigralo takvom brzinom da sam se poslije pitala je li se to
doista i odigralo ili sam sve to sanjala u onom kratkom snu koji
68 OSVIT 83–84/2015.

može zadesiti umornog čovjeka dok se vozi u tramvaju punom

kojekakvih znojnih isparavanja.
Dugo sam vremena izbjegavala poslije toga gledati ljude oko
sebe zato i kažem da ne zamjećujem ljude oko sebe i gleda li me
netko pohotnim očima. Jedna moja dugogodišnja prijateljica nije
mogla ostati trudna. Imala je spontani i poslije nikako zanijeti.
Obilazili su bolnice i liječnike, ali ništa. Bila je zatvorena i ne-
pristupačna kad je u pitanju ta tema. Zaista su željeli dijete i tko
zna što bi učinili da ga dobiju. Jednom prilikom, kad su bili s
nama na izletu u nekoj klijeti u brdima iznad Zagreba, promatrala
sam je kako čavrlja s kolegicama, a bilo nas je nekoliko parova, i
tada meni bljesnu pred očima… stojim na Trgu, a ona mi prilazi
– stomak joj do zuba, što kažu. Kako je naglo došla slika tako i
nestade. Zovnem je i šapnem joj na uho: – Draga moja, ubrzo ćeš
biti trudna! Ona me gleda iznenađeno. Totalno je zatekoh nepri-
premljenu. Šuti i samo me gleda. – Uskoro, uskoro! I ja nastavih
peći krumpir jer je vani roštilj uvelike dimio. Ona se udaljava od
mene, ali kriomice stalno baca pogled na mene.
Prošlo je skoro pola godine, a o tome nas dvije, ali ni oni oko
nas, nisu ni riječi progovorili. Jednog dana sretnem ih, nju i muža,
a mene obuze neka čudna toplina. I čuh malo dijete kako gagolji
i smije se. Zagrlila sam je i tiho joj na uho rekla: – Draga moja,
vidim da si trudna. Bit će muško! Ona se odmače od mene.
– Draga moja, otkud ti to? Je li, otkad i otkud znaš? Mužiću,
jesi li joj to ti rekao? Jesmo li se dogovorili da o tome nikome ni
riječi?
On se stao pravdati i kleti da nije glasa progovorio o tome, da
je šutio kao zaliven. Ja se počela smijati.
– Ženska glavo, nitko mi nije ništa rekao, ali ja ti imam nos za
to.
– Nemoguće! – ona će ti. – Trudna sam tek nekih mjesec dana
pa kako onda možeš znati? A nikome nismo ni riječ rekli!
PROZA 69

– Sjećaš li se što sam ti rekla na onom izletu gore u brdima

prije godinu dana?
Svratili smo u kafić, popili piće, čavrljali o koječemu, ali je
ona ostala u uvjerenju da je njezin mužić, u nekom trenutku odu-
ševljenja, meni to usput šapnuo. Ništa je nije moglo razuvjeriti.
Jedne noći, bilo je oko dva sata po ponoći, zazvoni telefon.
Čim se to dogodi tako kasno čovjek pomisli na ono najgore: do-
godilo se neko zlo, netko je umro ili gadno nastradao. S druge
strane čujem kako sestra jauče, kuka. Teško mogu razumjeti što
je uzrok tome. Traži pomoć, a nikako ne mogu razumjeti kakvu i
kada i što se to tamo dogodi.
– Reci konačno što je!
Sve mi je čudno! Zadnja sam osoba od koje bi ona zatražila ka-
kvu pomoć. Radi se o njezinom sinu. Normalno zaspalo dijete, ali
se oko ponoći probudilo vrišteći, zatvorilo u ormar, goni sve od
sebe, nitko mu se ne smije približiti i što da radi? Glupo joj zvati
policiju, hitnu! Tko će na sebe navući toliko bruku da te poslije
ismijavaju. Malo je mjesto, ujutro će svi znati što se događalo
kod njih noćas. Nije pametna što raditi. Počet će pričati ovo-ono,
a istina je tko zna gdje! Rekao im je da ga ništa ne boli, nikoga ne
želi vidjeti, a vrišti li, vrišti!
– Ostani u sobi sama s njim, uzmi krunicu i počni moliti, a on
neka vrišti! – kažem joj. – Ne diraj ga, samo moli!
Zaklopim mobitel. Te riječi su jednostavno izišle iz mene. Za
sat vremena šalje mi poruku da je sve u redu. Nije izmolila ni
prvu deseticu, a on izišao iz ormara, legao pored nje i zaspao
snom pravednika.
„Hvala ti do neba, seko!“ – bile su zadnje riječi poruke.
Početkom proljeća išla sam u Šurkovac. Tamo sam za vrijeme
mise dobila neodoljivu želju i neopisivu potrebu zagrliti jednu
ženu. Lijepa žena, četrdesetak godina. Prišla sam joj poslije mise
i upitala je:
70 OSVIT 83–84/2015.

– Mogu li vas zagrliti, molim Vas?

– Naravno da možeš! – rekla mi je nasmiješeno.
Nas smo se dvije zagrlile i srcem i rukama. Samo sam joj tiho
šapnula: – Neka Vas dragi Bog blagoslovi i Vas i Vašu obitelj!
Ona će meni: – Tebi i tvojima svako dobro!
Okrenula sam se i otišla. Vraćajući se s hodočašća svi smo bili
u svom svijetu pod dojmom događaja kojima smo bili nazočni i
osjećajima i mislima koje su nas tamo zapljusnule. Postaju prije
nego ću napustiti autobus prilazi mi žena i pita: – Dušo, radiš li
gdje?
Podignem glavu i vidim ženu koju sam danas grlila u Šurkov-
cu, u Bosni.
– Da, radim! Zašto pitate?
– Ja sam V. M. Nađi me na FB i svakako mi se javi. Molim te,
ne zaboravi!
Prošlo je neko vrijeme, ali mi tažena nije nikako izlazila iz
glave. Pošaljem joj zahtjev za prijateljstvo i napišem nešto o sebi.
Ona odmah prihvati prijateljstvo. Kaže mi da ćemo se čuti kasnije
jer sada putuje u inozemstvo.
Prošlo je nekih četrdesetak dana i ja jedne noći sanjam san. U
tom sam snu samo promatrač i slušač. Ne sudjelujem kao aktivni
sudionik. Sjedi moja mama ispred kuće i gleda pred sebe. Pred
njom se talasa zlatno žito, a izdaleka tim poljem plovi barka. U
barci dva muškarca. Ne vidim im lik jer su još uvijek daleko, a
i odsjaj zlatnog žita zamućuje pogled. Kako se barka približava
moja majka govori: – Jesi li mi to došao? Lipoto moja, dođi majci
svojoj da te zagrli! Ja i dalje promatram i šutim jer me nitko ne
primjećuje.
„Sine moj, a tko ti je to?“
On progovara s osmijehom:
„Jesam, majo, jesam! A tko bi drugi mogao biti? A ovo je moj
prijatelj.“
PROZA 71

Mladić uz njega bio je visok, lijep, crne kose, imao je izbrijanu

bradu i brkove. Samo je mahnuo rukom i nasmiješio se.
„A sine moj, lip ti je prijatelj. Odakle je i otkud se znate?“
„On ti je B. B. i došao je autom do mene. Stao je kad sam sto-
pirao i tako me povezao i, evo, od tada smo nerazdvojni.“
„Mlad je, sine. Koliko godina ima?“
„Dvadeset, koliko i ja.“
„Pa, sine moj lipi, oćeš li ostat koliko da ti mama raspremi
sobu?“
„Ne ću, mama, ostavat, već smo došli po jednog našeg prijate-
lja. Došao sam ti se samo javit dok se on ne doveze.“
U tom trenutku se budim. San se rasplinu i ja ponovno utonuh
u mrtvilo noći. Ujutro sam skuhala kavu, a bila sam još uvijek
pod dubokim dojmom sna kojeg sanjah, sjedim pred kućom još
bunovna i priključuje mi se majka. Pita me kako sam spavala.
– Dobro, a ti?
– Rajnog sam noćas sanjala. Čudan san, Bože dragi!
Ništa je nisam pitala jer sam znala koji je san sanjala. Pa bila
sam nazočna tom snu. Navečer smo otišli posjetiti prijatelja i
tamo nam rekoše kako je, pred zoru tog jutra, poginuo mladić iz
njihovog sela. Nedugo iza toga vratila sam se u Zagreb. Ubrzo mi
se javi V.
„Bog, draga! Bila sam vanka pa ti se nisam mogla javiti. Često
razmišljam o tebi. Da samo znaš kako si mi postala draga! Imam
stalnu potrebu razgovarati s tobom. Pa, kako si? Jesi li udana?
Imaš li djece?“
Ja joj odgovorim:
„Često i ja razmišljam o tebi i o mojoj potrebi da te zagrlim.
Jesam, udana sam. Već dugo sam u Zagrebu. Imam curicu, rodom
sam iz Slavonije. Radim kao knjižničarka.“
„Uh, baš mi je drago! Nikad ne bih rekla da imaš tako veliku
curu. Super mi izgledaš! Tako si mlada i lijepa!“
72 OSVIT 83–84/2015.

„Hvala, hvala! Shvatit ću to kao kompliment!“

Pitala me je dalje o mužu, majci, braći i sestrama i ja joj sve
ispričam. Znam kakva je prokleta ženska znatiželja. Ispričam joj
i o bratovoj smrti, tragediji koja zadesi našu obitelj i čije tragove
svatko u obitelji nosi na neki sebi specifičan način. A ona će:
„Imala sam i ja brata, ali je poginuo u prometnoj nezgodi prije
deset godina. Imao je dvadeset godina.“
„I moj je imao dvadeset godina. Bili su, znači, vršnjaci.“
Meni u tom trenutku bljesnu ona slika iz sna: barka izdan zlat-
nog žita i u njoj plovi moj brat i prijatelj mu.
„Odakle si ti?“ – pitam je.
„Ja sam iz B. B., to je Posavina, znaš, dušo.“
Šutjela sam, a znala sam prije nego je izustila ijednu riječ. Onaj
mladić koji je bio u barci s mojim bratom bio je njezin brat. To
sam znala, a da je nisam ništa pitala. Toliko sliči njezinom sinu s
kojim sam postala FB prijatelj. A prijatelj kojeg su čekali bio je
onaj mladić koji je poginuo baš te noći dok sam sanjala onaj san.
Čudno, ali istinito! Ništa od ovoga nije proizvod moje mašte, već
realnost, puka, surova realnost! Nisam vještica, vračara niti vi-
dovnjakinja, niti nešto slično. Običan sam čovjek koji osjeća neke
stvari više nego drugi ljudi. Vidim buduće događaje, ne mogu ih
mijenjati, ali se mogu barem pripremiti za njih. Čitam tuđe misli i
daleko bih lakše živjela da ih ne čitam, u to sam sigurna.
Bila je nedjelja, dan za opuštanje, pokušaj da se čovjek iskop-
ča iz glupih svakodnevnih obveza, obveza koje te udaljavaju
od onoga što jesi, što bi želio biti. Čeka me posao u knjižnici,
nije dosadan, ali sama pomisao da si tu, nasmiješen i kad ti se
ne smiješi, unosi tugu u tebe, neku dozu promašenosti i zaluta-
losti. Tamo si gdje su te drugi doveli, a ne tvoja volja. Cijeli dan
nisam s njim komunicirala. Njegov način ophođenja prema meni
i kćeri je krajnje neukusan, neotesan, sirov, i prostački. Svakim
se danom u meni srozava tako da se često uhvatim u razmišljanju
PROZA 73

da sve to napustim i povedem dijete sa sobom. Svoju nesigurnost

i nedostatak samopoštovanja pokušava nadomjestiti sirovošću i
prostaklukom kao da će ponižavajući nas narasti u vlastitim i tu-
đim očima. Pala je noć, a u meni se budi želja za nježnošću, milo-
vanjem, želja da uz mene bude osoba koju volim, da se milujemo,
i vodimo ljubav cijelu noć, da me poplavi i odnese bujica strasti,
da ne znam ni tko sam ni odakle sam, ali da sam puna i potpuna.
Čujem ga kako se pozdravlja s djetetom koje još gleda televiziju.
Znam da će navaliti na mene bez riječi, a ja već vlažna od snova.
Bilo je životinjski, bez strasti, bez imalo onoga što bi vođenje
ljubavi trebalo biti. Okrenuo je leđa, a u meni raste osjećaj da sam
dio onog nečasnog što ne bih smjela činiti. Zar je ovakva nježnost
vrijedna svih ovih muka koje me uništavaju…
74 OSVIT 83–84/2015.

Anamarija ALPEZA

TI SI MOJ ANĐEO
(ulomak iz romana)

Ušao sam u auto, i razmišljao gdje otići. Malo sam se vozikao

gradom i gledao gdje bih mogao, onda sam ugledao crkvu. Mje-
sto gdje nikad nisam zalazio sad mi se učinilo privlačnim i morao
sam ući. Parkirao sam auto i izišao iz njega. Na ulazu u crkvu
stajao je dječak. Mogao je imati tek četiri godine, bio je sav odr-
pan i prljav i molio je za novac. Dao sam mu novac i osjetio sam
sažaljenje nad njim. To dosad nisam osjetio. U osamnaest godina
života nikada nisam primjećivao ljude oko sebe. Družio sam se s
bogatim tatinim sinovima i jednostavno nisam ni znao što je to si-
romaštvo. Kako je samo teško bilo tom dječaku? Ušao sam zatim
u crkvu i sjeo u klupu pomoliti se. Odavno nisam bio na ovome
mjestu i gotovo sam zaboravio kako izgleda. Nije bilo mnogo
ljudi. Jedna starica bila je ispred mene i klečala je na svojim sta-
račkim koljenima. Bilo je još nekoliko žena, a ja sam sjedio na
dnu, u zadnjoj klupi i sve promatrao. Gledao sam kipove, slike na
zidovima i divio se velikom stropu i kristalnim lusterima. Onda
sam se malo pribrao i opet počeo moliti. Molio sam za Fabiana i
tražio od Boga oprost i snagu da mogu nastaviti ovaj svoj, sada
isprazni, život. Pomolio sam se tako i krenuo prema izlazu. Kle-
knuo sam, prekrstio se i krenuo, no, nešto mi je zapalo za oko. Na
oglasnoj ploči kraj izlaza stajao je natpis. Pisalo je: „Hodočašće u
Međugorje“ i to me podsjetilo na majku i njezin rodni kraj. Palo
PROZA 75

mi je na pamet da bih mogao i ja otići. Uzeo sam broj s oglasa i

krenuo natrag kući. Kući kao i obično nije bilo oca. Zatekao sam
samo Magdu. Čistila je nešto u dnevnom boravku i lijepo me po-
zdravila upitavši jesam li gladan. Odgovorio sam da nisam i da
ću kasnije jesti.
Otišao sam zatim u sobu i sjeo za kompjutor. Na Googlu sam
tražio sve vezano za Međugorje. Gledao sam slike, čitao razne
tekstove i članke i sve mi se to učinilo veoma zanimljivim. Uzeo
sam mobitel i nazvao broj koji sam vidio na oglasu:
– Dobar dan, dobili ste župni ured! – javio je se ljubazni ženski
glas.
– Dobar dan, zovem u vezi s hodočašćem u Međugorje. Zanima
me imate li još slobodnih mjesta – rekao sam.
– Mladiću, mislim da imamo, ali bih vas zamolila da dođete k
nama gdje će vam naša sestra Lorena sve objasniti. Ako možete
doći, recite mi.
– Ok, hvala vam, doći ću što prije. Puno vam hvala.
– Nema na čemu, doviđenja.
– Doviđenja – rekao sam i prekinuo.
Laknulo mi je kad je rekla da im je ostalo još slobodnih mjesta.
Odmah sam žurno krenuo. Pozdravio sam Magdu, sjeo u auto i
odvezao se natrag u crkvu. Na ulazu sam opet zapazio onog istog
dječaka. Prišao sam mu i ponovno mu dao novac. Pogledao me i
zahvalio mi osmijehom. Pitao sam ga gdje su mu roditelji. Samo
je šutio i otrčao niz ulicu. Nisam ga htio slijediti, to bi bilo suludo.
Ušao sam u crkvu i odmah spazio časnu sestru.
– Oprostite, mogu li Vas nešto pitati? – rekao sam.
– Da, mladiću, izvolite! Pitajte!
– Možete li mi reći gdje je župni ured? Došao sam radi hodo-
čašća u Međugorje.
– Ja ću vas odvesti, za to je zadužena naša glavna sestra Lore-
na. Ona će vam sve objasniti.
76 OSVIT 83–84/2015.

– Hvala vam – rekao sam.

Časna me je ljubazno dopratila do ureda sestre Lorene.
Pokucao sam i ušao.
– Hvaljen Isus! – rekao sam. Mislim da to nikad u životu nisam
izgovorio. Čuo sam to na tv pa mi je bilo malo čudno i gotovo da
nisam bio siguran jesam li rekao ispravan pozdrav. Uzvratila je: –
Uvijek hvaljen, mladiću. Uđi, sjedni!
Ured je bio malen, ali lijepo uređen. Sestra je sjedila za drve-
nim smeđim stolom, a uokolo su bile police s knjigama i jedan
prozor. Sjeo sam na stolicu i predstavio se. Rekao sam joj razlog
mog posjeta, a ona mi je sve ljubazno objasnila. Polazak je za
tjedan dana, a do tada će biti sastanak tako da ćemo na njemu sa-
znati čitav plan i program putovanja i sve detalje. Sestra je uzela
moje podatke, sve je zapisala u računalo. Rekla mi je i iznos koji
trebam uplatiti. Imao sam taj iznos kod sebe i odmah sam joj ga
dao te potpisao. Ljubazno me je otpratila i krenuo sam opet doma.
Doma po običaju nije bilo oca. Pozdravio sam Magdu i otišao
u sobu, obukao trenirku i odlučio zovnuti prijatelja Eduarda da
odemo zajedno u teretanu. Uzeo sam potrebne stvari za teretanu,
dogovorio se s Eduardom i krenuo prema autu.
Eduardo je bio jedan od mojih prijatelja. Živio je blizu moje
kuće, oko pet minuta autom. Pokupio sam ga i krenuli smo. Ne
želim vas sad zamarati s tim što je bilo u teretani. Uglavnom,
ništa posebno, vježbali smo, pričali o curama i to je to. Kasnije
smo odlučili otići na nogometnu utakmicu. Igrali su Real Madrid
i Barcelona i sjećam se da je atmosfera bila fenomenalna. Narav-
no – pobijedila je Barcelona! Poslije utakmice odlučili smo otići
doma. Ostavio sam Eduarda kraj njegove kuće i krenuo lagano k
svojoj. Zvao me da ostanem kod njega, ali sam ga morao odbiti
jer sam već bio pospan.
Doma sam, začudo, zatekao oca. Bio je u svom uredu i čitao
je nešto. Pozdravio sam ga i otišao na spavanje. Ujutro sam ustao
PROZA 77

dosta rano. Probudio me očev glas. Mobitelom je razgovarao s

nekim. Ustao sam, obavio sve u kupaonici, obukao se i izašao na
doručak. Bio sam užasno gladan.
– Dobro jutro, sine! – rekao je otac.
– Jutro, tata! Odakle ti doma?
– Danas sam uzeo slobodan dan pa ako hoćeš možemo otići
na doručak negdje van. (Ponekad bi znao uzeti slobodno, ali to bi
dosad provodio s ljubavnicom. Vjerojatno ga je nogirala).
– Meni je svejedno, jeo ovdje ili vani, samo znam da sam gla-
dan.
– Onda, idemo van – rekao je.
I tako sam otišao na doručak s ocem. Putom baš i nije puno
govorio, samo se smješkao, spomenuo nekoliko puta kako je li-
jepo vrijeme i to je bilo to. Odveo me u neki otmjeni restoran, ne
mogu se sjetiti točno imena, ali znam da je tu dolazila samo elita,
sve neki poslovni ljudi. Otac bi tu često išao sa svojim kolegama
i mene je vodio nekoliko puta. Već na ulazu otac je spazio svoje
poznanike i pozdravljao ih, smiješeći se pritom. Oni bi kimnuli
glavom i zasmijali bi se onako umjetno i ukočeno. Jao, što sam
mrzio takve ljude! Nego, barem je restoran bio lijepo uređen, zi-
dovi krem boje s mnogo lijepih slika, veliki lusteri, okrugli sto-
lovi s bijelim stolnjacima i skupim priborom. Sjeli smo za stol i
odmah naručili te je otac započeo priču.
– Ovako, sine! Imaš osamnaest godina, srednju si završio i
vrijeme je da te upišem na neki dobar fakultet!
I ja sam razmišljao već o tome, htio sam studirati arhitekturu,
jer me to oduvijek privlačilo.
– Da, znam, tata. Mislio sam se sam upisati, a upisi su tek kra-
jem mjeseca. Nema tu žurbe – odgovorio sam.
– Brzo će i to doći, treba se pripremiti. Ja bih, iskreno, htio da
ideš na pravo. To je moje mišljenje, a ti što hoćeš! Ne ću te siliti
ni na što.
78 OSVIT 83–84/2015.

Uto je i konobar donio jelo.

– Ja sam siguran da ne želim pravo – odgovorio sam i prima-
knuo tanjur. Bio sam naručio kokosov kolač i capuchino. Kolač
je izvrsno mirisao, a izgledao je fenomenalno.
– Dobro, sine, kako god ti želiš, bitno je da znaš što ćeš, a osta-
lo ću ja srediti – rekao je otac žvačući.
– Odlučio sam se za arhitekturu.
– Oh, i to je dobar fakultet, ali i težak. Trebat će dosta učiti i
smanjiti izlaske.
– Svjestan sam svega toga, tata, ali jednostavno me taj fakultet
zanima pa sam spreman na sve. Nego, htio sam ti reći da sam se
jučer prijavio za hodočašće u Međugorje. Časna sestra mi je po-
slala poruku da sutra imamo sastanak pa ću morati otići.
Otac je ostao u čudu.
– Ti da ideš na hodočašće!? Ne mogu vjerovati! – rekao je.
– Pa, što, tata? Želim malo otputovati i upoznati nove ljude!
– Pa, mogao si to reći meni. Platio bih ti put gdje god želiš.
Mogao si se lijepo s prijateljima zabaviti.
– Da, znam, ali ovo je nešto drugačije, a Međugorje je mamin
kraj pa bi mi bilo drago da ga vidim i upoznam!
Kad sam to rekao, otac se uozbiljio.
– Dobro, sine, kako hoćeš, ako ti se ide – idi! – rekao je i na-
stavio jesti.
Kada smo pojeli doručak, krenuli smo doma. Putom natrag
otac je cijelo vrijeme razgovarao mobitelom, a ja sam gledao uo-
kolo. Sreća pa je kuća bila blizu i nisam dugo morao slušati taj
dosadni razgovor. Kad sam došao doma odmah sam upalio tv.
Prikazivao se neki dobar film pa sam se izvalio na krevet u dnev-
nom boravku i gledao. Onda je došlo i vrijeme ručka. Nakon ruč-
ka sam otišao kod Eduarda i tako je protekao moj dan.
PROZA 79

Alojz PAVLOVIĆ

ŽELJKO

Tridesetak kamenih jednokatnica, svaka sa četiri stana, rav-

nomjerno se smjestilo s lijeve i desne strane makadamskog puta.
Krovovi su okrenuti okomito na ulicu da se izbjegne kanaliziranje
vjetra, poglavito bure.
Gornji krak makadamskog puta spajao se s gornjom gradskom
asfaltiranom cestom, koju su resili drvoredi kostelja i platana.
Drugi krak se vezivao na donju gradsku asfaltiranu cestu na koju
se naslanjalo drveno kupalište s kabinama i bifeom.
Zgrade s desne strane makadamskog puta okruživao je vi-
sok zid, iza kojega se nalazio park pun različitih vrsta palma, te
nešpula, lovora, javora, lipa, raznoraznog ukrasnog bilja… Poče-
sto je cijeli kvart mirisao kao da je u središtu cvijetnjaka, a čist
zrak pojačao je tu ugodu.
S lijeve strane lociranih zgrada vijugala je asfaltna cesta koja
je spajala u prsten gornju i donju gradsku asfaltne cestu. Ispod
nje, kroz izgrađeni prolaz, ulijevalo se more u uvalu iz koje je
izvirala slatka voda. U toj mješavini voda obitavali su cipli, bran-
cini, rakovi, i jegulje.
Tu četvrt zvali su Oficirska, jer su u njoj stanovale obitelji voj-
nih i civilnih osoba koje su radile u gradskim vojarnama. Podri-
jetlom su bili iz svih krajeva Jugoslavije. Bila je to jedna ljudska
oaza različitih individua po izgledu, govoru, ponašanju, menta-
litetu, činovima, rodu vojske, naobrazbi … To je uočio i Marko,
80 OSVIT 83–84/2015.

trinaestogodišnji dječak iz četvrti, koji je napisao priču pod naslo-

vom „Toliko različiti, a opet isti“ i s njom pobijedio na državnom
literarnom natječaju za osnovne škole
Markov otac, rođen u Hrvatskom zagorju, imao je čin majora,
a majka je službenica, Dalmatinka. Marko je za svoju dob bio
intelektualno moćan, ali i fizički snažan, vjerojatno su ga zato
vršnjaci i „ustoličili“ za vođu. U slobodno vrijeme, ljeti bi uživao
u igranju vaterpola, a u druga godišnja doba u nogometu. Ništa
manje mu nisu bile privlačne večernje šetnje uz more ili po parku.
Ako to ne bi mogao činiti, zbog vremenskih nepogoda ili pak
bolesti, tada bi iz stana satima očevim dalekozorom promatrao
makadamsku cestu, park, more, Velebit i druge zgrade. Njegova
zgrada je bila smještena u sredini naselja, uz sami park. To je ra-
dio i za vrijeme školskih zimskih praznika kao polaznik sedmog
razreda osnovne škole. Pozorno je promatrao „škuru“ (mračnu)
buru na kopnu, ili na moru valove čiji su se vrhovi razbijali i
pretvarali u bijele morske kreste, a na mahove jaki udari bure po-
dizali su kapljice vode u zrak, pretvarajući ih u morsku prašinu.
Oduševljeno je promatrao i oblačne kape na vrhovima Velebita.
U klimaksu mračne bure, negdje oko 13 sati, u fokusu njego-
va dalekozora pojavio se zgureni dječačić, s nabijenom crnom
kapom na glavi, obučen samo u džemper. Nosio je praznu bocu.
Dječak je nesigurnim korakom došao do zgrade koja je graniči-
la s Markovom s južne strane. Marko ga je prepoznao, bio je to
devetogodišnji Pišonja, tako su ga zvali.
Dječačić se zaustavio ispred desnog stana u prizemlju, u kojem
je živio vodoinstalater, civilni radnik u središnjoj vojarni u gra-
du, koji se bavio i vinogradarstvom. Marko je izletio na balkon.
Dječačić se ustručavao pozvoniti. Stajao je ispred ulaznih vrata
stana kao kip. Potom je naglo ispružio ruku i pozvonio. Vrata je
otvorila vodoinstalaterova supruga Zorka. Bila zajapurena u licu,
PROZA 81

vjerojatno od kuhanja ručka. Modre oči je izbuljila, usta iskesila,

nos podigla, a rukama zagranala, kazavši:
– Je l’ ti mater poslala sve nuvce?
Dječačić otvori malu šačicu, pokazavši novac.
– Ovoliko košta edna litra, a mater ti je dužna za deset.
Dječačić joj umiljato pruži bocu, moleći da je napuni vinom.
– Ranko muj, dok se ne plati dug, nema vina.
Dječačić kriknu, fijuk bure ublaži odjek vriska. Žena uđe u
kuću, ubrzo se vrati s punim rukama keksa. Uručuje ih dječaku.
– Teto, ne trebaju mi kolači, molim vas dajte mi vino, ubit će
me mama, ako ga ne donesem.
– Srićo muja, odi kući, nijedna mater ne mure ubiti svoje dite.
– Ona mene hoće!
Žena ne odgovori ništa, krene u kuću. Dječačić joj se uhvati
oko nogu, vičući:
– Teto, teto, dajte mi vino.
Ovlaženih očiju, zamolila je dječaka da je pusti i ide kući. Nije
ju puštao, još žešće je molio. Iz kuće je izletio vodoinstalaterov
sin Jure, Markov vršnjak, otrgnuo je dječačića od majčinih nogu
te ga nogom udario u stražnjicu. Dječak je posrnuo, teturajući
došao je do ogradnog zida. Skupio se poput ježa, plakao je.
Marko je izletio iz kuće, došao je do njega. Dječačić je zadrh-
tao. A, kada mu je Marko stavio ruku na rame, zavapio je:
– Nemoj me tući.
– Zašto bih te tukao, ti si moj prijatelj – nježno odgovori Mar-
ko.
Dječak se još više zatresao, prekrio je ručicama krupne crne
oči i lijepo lice. Pomokrio se – to je uvijek činio kada bi ga tukli,
zato su ga i zvali Pišonja. Na nagovor starije djece tukli su ga i
djeca od pet godine. Ne bi se branio, mlatili su ga dok se ne bi
pomokrio.
82 OSVIT 83–84/2015.

Marko ga je uzeo u naručje i odnio u stan. Skinuo mu je mokru

odjeću. Omotao ga u svoj ogrtač, dok mu se rublje ne osuši na
kalijevoj peći.
Kada je Marko žicom iz svoje kasice izvukao papirnatu novča-
nicu, obratio se dječaku:
– Ići ćemo u točionicu kupiti vino.
– Ne možemo, jer mama voli samo slatko vino tete Zorke –
uzbuđeno reče dječak.
– Dobro, idem ja kupiti dvije litre vina kod nje, uzet ću moje
crne boce, da ne prepozna tvoju bijelu bocu – odvrati Marko.
Marko je donio vino. Jednu litru je ulio u dječakovu bocu, pri-
tom je malo prolio.
– Nadolit ću vode, iako bi bilo najbolje uliti moju i tvoju mo-
kraću – kaza Marko.
Dječačić se prvi put gromko nasmijao.
– Kako je tebi pravo ime? – upita Marko.
– Željko! – odgovori dječak.
– Krasno ime, a ne moje seljačko – reče Marko.
Dječak je cvjetao. Dok je oblačio osušenu robu, Marko je
drugu litru vina odnio u drvarnicu.
– Željko, sutra dođi po ovu drugu litru vina. Idi sada kući, jer
za pola sata dolaze mi roditelji s posla – kaza Marko.
Maja, Željkova mama, kada je ugledala vino, razvukla je usta
u smiješak. Podigla je drhtave ruke, zatresla neuredni podvaljak i
debele bokove, zagrlila je Željka i poljubila ga u promrzle obraze.
Iako je imala svega trideset tri godine, Maju je dobrano nagri-
zao alkohol. Intenzivno je pila zadnje tri godine. Od pića je imala
„pivski“ trbuh, nos prošaran crvenim kapilarama, kosa i odjeća
bile su joj neuredne.
A prije tri, četiri godine bila je najzgodnija žena u četvrti, pa i
šire. Oblačila je usku odjeću kroz koju su se ocrtavale zamamne
PROZA 83

sise i stražnjica, uski struk i duge noge. Ljeti bi stvarala pomamu

među muškim svijetom. Ispod majice bez grudnjaka mamile su
čvrste bradavice sisa, a ispod kratkih hlača virile su gaćice i lijepo
oblikovane noge. Raspuštena smeđa kosa činila ju je tajanstve-
nom, a na nosu moderne naočale za sunce povećavale su njezinu
neodoljivost. A kada bi ih skinula, zasvjetlucale bi joj zelene oči
koje bi hipnotizirale većinu muškaraca. Na kupanje je uvijek no-
sila knjige, puno je čitala, bila je profesorica književnosti. Držala
je tečajeve opismenjavanja ženama iz četvrti. Bila im je daleka,
kao da je iz nekog drugog svijeta.
I Majin suprug Marin bio je također uočljiv, sličio je na egipat-
skog glumca Omara Sharifa. Nasuprot supruzi, bio je podjednako
prihvaćen i od ženskih i od muških. Svakome bi se nasmijao, la-
gano naklonio i uputio pozdrav:
– Veseli bili!
Marin je spadao u prvu kategoriju vojnih pilota, pa nije bilo
iznenađenje što su ga uputili na četverogodišnje školovanje u
SAD. Odradio je tri godine, koliko traje razdoblje od kada mu se
žena propila. Za to vrijeme dolazio je u domovinu ljeti, po mjesec
dana. No, kod kuće bi boravio samo tjedan dana, ostale vrijeme
provodio je na vojnim vježbama i na logorovanjima.
Sutradan je Željko došao k Marku po drugu litru vina. Trčeći
odnio ga je majci i odmah se vratio Marku, koji je prepolovio
svoju ušteđevinu – dao je novac Željku da vrati majčin dug proda-
vačici vina Zorki. Željko je uživao u Markovim treninzima, učio
ga je kako se braniti i uzvraćati udarce u tučama. Željko je bio
prilično razvijen, ali psihički nestabilan i pun straha. Marko mu
je toga podosta stabilizirao i nakon mjesec dana vježbanja rekao
je Željku:
– Hoću da sutra očitaš lekciju Siminom i Radovanovom mla-
đem bratu, koji te mlate kad god im padne na pamet.
84 OSVIT 83–84/2015.

– Hoću! Ali se bojim Radovana i Sime, oni će me napasti kada

im svladam braću – odgovori Željko.
– Nasrni na njih, nisu oni puno jači od tebe, a sada se znaš i
tući – uzvrati mu Marko.
– Što ako me zajedno napadnu? – upita Željko.
– Zato postoje prijatelji, a ja sam ti prijatelj, tada će imati posla
sa mnom – obrazloži Marko.
Željko zagrli Marka i počne ga ljubiti.
– Prestani me sliniti poput babetine. Rukujmo se kao pravi
muškarci i zavjetujmo se da ćemo jedan drugoga štititi dok smo
živi – kaza Marko.
Prisegnuli su na vječno prijateljstvo.
U subotu navečer djeca su se skupila na igralištu između kuća.
Pojavio se i Željko. Po navici, Radovanov mlađi brat krene ga
tući, isto je postupio i Simin brat. Željko ih je s dva udarca bacio
na pod. Jaukali su, teško su ustali. Simo i Radovan jurnuli su na
Željka koji se munjevito izmakao, odletjeli su u prazan prostor.
Pali su na stomak. Željko se bacio na njih, uhvatio ih za kosu,
udarajući im glavu o glavu rekavši im:
– Sada ću vam oprostiti. Ako me drugi put dirnete, dokrajčit ću
vas – oštro kaza Željko.
Svi su sa strahopoštovanjem gledali u Željka. Vladala je tišina,
koju je razbio Marko zagrmivši:
– Od večeras je moj zamjenik Željko, kojega vi znadete po
nadimku Pišonja, jer je dokazao da je najjači poslije mene.
Svi su kimnuli glavom u znak slaganja. Pri rastanku pozdravili
su Marka i Željka. Željko je ispitivački pogledao Marka, a on mu
je odgovorio:
– Bio si dobar kompa, vidimo se sutra, doviđenja.
– Doviđenja! – otpozdravi Željko.
PROZA 85

Početkom proljeća Maja je opet tjerala Željka da traži od Zor-

ke vino na dug. Suprotstavio se. Tresući se, uhvatila ga je za vrat.
Izbio joj je ruke. Dohvatila je žarač, udarala ga je. Razbijala je
sve oko sebe. Razbila je i staklo na balkonskim vratima, kroz koje
je Željko bježao, razbijeno staklo mu je odrezalo tri prsta lijeve
ruke, desnom se brani. Krvario je. Teturajući došao je do Marka
koji je pozvao hitnu pomoć.
Tijekom liječenja u bolnici, Željka su organizirano, svakod-
nevno, posjećivali susjedi i ostali puk iz kvarta. Oni su potaknuli
i školu da mu se omogući nastava u bolnici. Baka Kata, po očevoj
strani, dolazila je iz Splita nedjeljom u posjet.
Željko je iz bolnice izašao početkom mjeseca lipnja. Doselio
se kod Markovih roditelja, koji su o njemu skrbili do podizanja
svjedodžba, kada ga je baka Kata odvela u Split.
Maja je uhićena i osuđena na dvije godine zatvora.
Polovicom ljeta vratio se Marin, završio je uspješno školova-
nje u SAD-u. Postao je instruktor letenja na mlaznim zrakoplovi-
ma. Često je posjećivao majku i sina u Splitu. Posjetio je i Maju
u zatvoru. Donio joj je da potpiše obrasce za rastavu braka. Maja
mu je priopćila:
– Nema potrebe za tim, jer sam ja već angažirala odvjetnika.
Javi se Šimi Papaloviću.
– Neka i od tebe neka korist – kaza Marin.
– A koju sam od tebe imala korist!? – uzvrati Maja.
Marin se slatko nasmijao.
– Marine, ti si kriv što je Željko postao invalid! Ti si kriv što
sam se bila odala alkoholu – izreče Maja.
Marin je stisnuo šake od bijesa, čak je zatresao staklenu stjen-
ku koja ga je razdvajala od Maje.
– Zar misliš da ne znam zašto si me mlatio prigodom svakog
dolaska iz Amerike!? – kaza Maja.
86 OSVIT 83–84/2015.

– Zbog čega, pijanduro? – upita Marin.

– Zbog druge žene! – odgovori Maja.
– Bijednice, podnosila si batine i poniženja da imam drugu
žensku, samo zbog moga novca. Jadna li si! – uzvrati Marin.
– Podnosila sam te zbog ljubavi. Voljela sam te, upila dio tebe
u sebe, nisam te puštala van – otpovrnu Maja.
– Glumataš pijanduro, zbog novca si to činila, jer si neradnica
– reče Marin.
– Ti s mi branio da radim, zbog ljubomore. A tvoj nesretni
novac dobivala sam na kapaljku od tvoje majke, jer si novac njoj
slao, a ne meni. Molim te, Marine, odlazi – pojasni Maja.
– Odlazim, robijašice, upozoravam te da slučajno ne otkriješ
svome odvjetniku ili nekom drugom ovo o čemu smo raspravljali,
jer ću te u protivnom trajno zatvoriti u ludaru – upozori Marin.
– Ne bojim se umobolnice, ali ne ću objelodaniti što si mi činio
zbog Željka. Ne želim da te mrzi, a ni da me peče savjest da sam
ti uništila vojnu karijeru – odgovori Maja.
– I bolje ti je, gnjido, da to ne učiniš. Moja je ljubljena Ameri-
kanka kod moje majke, ženim je kada se razvedem od tebe, gubit-
nice. Usto, ističem ti, da nije daleko dan kada ću postati sekretar
narodno obrane – hvalospjevno reče Marin.
– Neka ti je sa srećom! Molim te, pozdravi mi Željka. Doviđe-
nja! – izrekne Maja. Dostojanstveno ode. Marin je ostao zatečen,
gnjevan joj je opsovao majku.
Desetak dana prije početka nove školske godine, Željko je do-
šao u posjet ocu, koji mu nije htio ispuniti želju da vidi majku u
zatvoru. To je učinio susjed Nikola, Markov otac. Željko je zapla-
kao, kada je ugledao majku.
– Dragi sine, ne zaslužujem da puštaš suze zbog mene. Ja sam
te učinila invalidom – susprežući suze, reče Maja.
– Mama, nije istina, nepažnjom sam prste odrezao o staklo –
kaza Željko.
PROZA 87

– Voljeni, ti si suosjećajan i plemenit, molim te, ostani takav.

Ja ti prisežem da više nikada ne ću piti. Zaposlit ću se, a imam u
rukopisu dosta materijala za objavu romana i zbirke priča – izreče
Maja.
– Ponosim se s tobom, mama. Bit ću ti prvi čitatelj – uzvrati
Željko.
– Svakako srce! – s dubokim uzdahom reče Maja.
– Susjedo Majo, vi ste mlada i obrazovana osoba, pa mno-
go možete dati društvu, a posebno sinčiću Željku, zato ustrajte
– ustvrdi Nikola
Maja ga je s velikim uvažavanjem slušala, dok se Željko „to-
pio“ od zadovoljstva.
Zatim, Željko nasloni obraz na staklenu stjenku, Maja nasloni
svoj. Tepali su jedno drugom. Zajecali su. Prekinula ih je zatvor-
ska čuvarica, zbog isteka vremena posjete.
88 OSVIT 83–84/2015.

Tvrtko GAVRAN

VELIKA DVOJBA

Da su meni njegov novac i moja pamet. Nisam to jednom od

nekoga čuo. Da je meni novac jednoga bar od tih milijardera. I
moja pamet. To kažem ja! Ne znam što bi mi na to rekao prijatelj
fra Ćiro Lovrić, župnik župe Bila kod Livna. Petrica Kerempuh
mi kaže: Bolje bi ti bilo imati malo njihove pameti nego novac.
Tko ima pameti ima i novac. Ili? Pametan će lakše doći do nov-
ca. Dan je 31. prosinca 2014. godine. Četvrtak. Već se bliži kraj
danu. Prid televizorom sam. Olovka u ruci. Smije mi se bjelina
papira. Piši, dijače, nisi milijarder. Bio jedan Fišer nadglednik
prid Visokom peći. On je lijenim radnicima govorio: Mrdni malo
tim plećima, nisi popadija. I radnici su ga se bojali. Gledam tele-
viziju. Što reko pokojni Zeko iz Slavina kad su ga sinovi odveli
vidjeti more, sve gola sirotinja samo ja u gunju i čakširama. Prnji-
ca se na stotine razgolićenih ženica. Ajde što mlade, ma što one
stare. Što rekla Mara Samardžina: Kandžijom bi ih trebalo da se
vako prnjicaju ženjući žito.
Zvrknu mobitel. Fra Ćiro. Tko bi se drugi mene spomenuo.
Blagoslovljeno ti novo ljeto, dijače. Htjedoh ga pitati je li meni
bolje pameti ili novca, ma se on raspriča. Priprema se tiskati i
broj sedam svoga dnevnika. On je do sada, inače, pisac najduljeg
dnevnika u hrvatskoj književnosti. Posebice poznat po broju je-
dan 1000 dana bez Kupresa. U novoj župi mu dobro. Iako iskusan
fratar imao je tremu pred prvu misu u novoj župi. Pa izašo čuti
župljane kako im se misa dopala. Svi ga fale samo mu jedna baka
PROZA 89

prijeti kvrgavom šćapinom. Pripo se fra Ćiro. Što li se to baki nije

svidjelo. Što prijetiš? – pita on baku. Ovo će ti suditi, župniče,
ako napustiš našu župu – veli mu vesela baka, a drugi se od srca
nasmijaše i fra Ćiri i baki. Fra Ćiri ipak laknu prvotna bakina
prijetnja.
Počeo sam o onima što govore da mi je njihov novac, misleći
na BiH milijardere. Fra Ćiro prekinu, a Petrica Kerempuh ušuti.
Ostah ja u dvojbi što bih. Njihovu pamet ili pare. To je kao jaje
i kokoš. Tko ima pameti ima i novca, tko ima novca pametan je
taman da je kao kneževa batina. Seoski knezovi su kao znak vlasti
nosili batine za vrijeme Austrije, a neki negdje i za Kraljevine i
Endehazije. Sve do kraja rata 1945. godine. Oni su smjeli tom
batinom i zamahnuti na neposlušne, a teško tima koji su uzvratili.
– Blago tebi – opet mi se odnekle ruga Petrica Kerempuh, –
niti imaš pameti napisati to što si počeo niti imaš novca za pivu. A
tako je. Priča teška, piva skupa. U dobi sam od 77. Dostatno star
da ne znam ni što bih s novcem da ga imam, a kamoli da znam
napisati kraj ovom zapisu. Manjeg zapisa, a veće zavrzlame još
nisam vidio. A zavrzlama je isto što i dvojba samo malo zaplete-
nija. Pa neka meni i ove pameti i ovo novca. Što bih tek da ih još
manje imam? I tebe i tvoju župu pratio blagoslov, Božji župniče
fra Ćiro.
90 OSVIT 83–84/2015.

VRIJEME

Ljudski je mjeriti vrijeme. Onaj čije je vrijeme on ga ne mjeri.

Njemu je sve isto. Tisuća godina ili jedan dan. Jedan dan je tisuća
godina. Sad u dobi od 77 više ne brojim ni godine ni mjesece. U
godinama mi je i u mjesecima malo ostalo. U danima nije. Tisu-
ća dana, a ako bude sreće i zdravlja i više. Svaki dan je kako u
vremenu općem ništa tako u ljudskom vijeku jedna kockica više.
Jedna od njih koje čine mozaik. I bez jedne je mozaik krnjav. Što
je dan? Ima li ga ili nema? Broj? Jozo Kivica, s Boje u Plandi-
ća, na Barnjakovom Hanu orao onu njivu na raskrižju putova za
Borovicu i Dubošticu, gospodarsku riznicu kralja Tvrtka I. Kad
na večer sjeli večerati pita Blaško Pladnić, imućan poljodjelac,
Jozu Kivicu, furmana i nadničara: Znaš li ti što bih ja sad najviše
volio? Ne znam – kaže Kivica. Jednu veliku kuku pa da zakvačim
sunce i vratim natrag dan da nastavimo orati. Jozo Kivica ga po-
gleda mrko baci žlicu ufati konje i bez pozdrava krenu na Boju.
Nikada više nije u njega orao. Niti mu je tražio pare za taj dan
oranja. Toliko mu je bilo krivo na njega što je gladan dana. Ne
znam na čiju bih stranu u ovoj zgodi. Na strani Joze Kivice koji
je bio sit umornog dana, ili Plandićevoj koji je bio gladan dana
u kojima se drugi umaraju za njegovo dobro. Na stanu imućni
farmer ili siromašni nadničar. Svaki od njih je u onodobnom danu
gledao svoj dan. I nek im sudi to tko je mjerodavan.
A glede našega stanja? Mislim umirovljenika. Mi imamo samo
jedan dan u mjesecu. To je oni dan kad primamo mirovinu. Koja
je razlika između toga dana i onih ispred do iduće mirovine? Taj
dan proleti u trenu. A oni do iduće, oni su dugi ko godine i ko ti-
suće godina jedan jedini. E, što bi mi valjali da on bude ko tisuće
godina, a oni drugi ko jedan jedini. Ma nije tako već kako jest.
PROZA 91

Od te zgode s Jozom Kivicom i Blaškom Plandićem prošlo

je više od sto godina. Kazivala ju je baka Kivičinca. Uvijek kad
je htjela zorno pokazati na neke gladne i zlobne ljude. U tih sto
godina su prošla tri rata. Ma koliko sretnih dana? Od svih tih dana
zapamtio sam samo dan svetog Nikole 1944. godine. Ispred kriz-
bana, na komu je bila samo jedna krnjava predratna džidža i nešto
vate, suhih šljiva i oraha, bila mi je i teka s olovkom. Iduće godine
mi je valjalo u školu. Kako sam počeo s tom tekom i olovkom,
tako i sad s tekom i olovkom. Ta teka mi je nestala. Što je s tim
sretnim danima? Đe su? Nema ih, a nisu nestali!
Čoviku su dani izbrojani. Da ih je beskonačno ne bi bili vako
slatki. Svi slatki dani moji. Nitko ne zna koliko vrijedi jedan dan.
Nije dan ni kruh ni vino. Nema cijene. A toliko ih ima i nema. Ili!
Koliko ih ima toliko ih nema. Nije ljudsko to brojiti.
Ko ni vrijeme.
92 OSVIT 83–84/2015.

JAKI JAKIĆ

U planini Zvijezdi nema šta nema, a više nema. Ima Zvijezda

grad od koga imadu ostatci na mjestu i to je sve. Pismenih tragova
nema. Nitko ga ne spominje. Kad se krene s Krivaje iz Soluna
prema vrhu Lovački dom Oćevskim potokom neđe na pola puta
brda su se malo rastavila i tu su Oćevci podigli selo i napravili
majdane. Tko za kad. I ti majdani vječno rade. Tako se zovu ko-
vačnice – samokovi u kojima kuje veliki čekić na vodeni pogon.
Sam kuje samokov. To je čudo što ti prastari samokovi unatoč ci-
vilizacijskim čudima i danas rade. Prave neku robu i imadu kup-
ce. Al’ nije o tomu. Prije nekoliko godina čuh Ilija Barišić – Baja
napisao knjigu o Oćeviji naslova Oćevac Oćevcima. U Oćeviji su
rođeni fra Filip Lastrić, začetnik povijesne znanosti u BiH i dva
biskupa za turskog vakta Rafo Barišić stariji i mlađi, oba spomi-
njani po značajnim uspjesima u svom pozivu.
Glede knjige njihova rođaka Ilije Barišića – Baje sam se upla-
šio da će on pogriješiti jer ima politička zavrzlama oko nastanka
imena Oćevija. Godinama su neki koji su htjeli selo odhrvatiti
mutili oko naziva a i dobronamjerni neznalice tomu nasjedali.
Oćeviju su htjeli preimenovati u Očvlje. To su obrazlagali time
što su to očevi ostavljali svojoj djeci s koljena na koljeno pa tako
očevi – Očevlje. Ma nije! Nema sela u BiH u komu očevi nisu
ostavljali u amanet nešto svojoj djeci. Pa se ni jedno selo osim
ovoga ne zove Oćevija. Zovu se kako se zovu. Baveći se ovim
novinar Srećko Paponja ima drugo mišljenje kako je došlo do
ovog naziva. Put je tuda vodio i majdani radili i za vrijeme Rim-
skog carstva. Put je na latinskom Viva vie feminium. Oće nije od
očevi već od latinske riječi okulos, što će reći oko. Put preći a oko
ima što vidjeti. Pa je vrijeme okulos pretvorilo u oće, a vija osta-
la – put. To je jasno svima koji latinski znadu bar toliko koliko
PROZA 93

dvije riječi okulis i via. I Ilija je to u svojoj knjizi Oćevac Oćeviji

prihvatio. Ilijinu knjigu su neki iz zavisti pokudili, a meni se izni-
mno dopala. To sam Iliji govorio ma mi nije baš vjerovao. Ali
ono što je uradio nije napisao odhrvaćeno Očevlje već hrvatsko
latinski Oćevija. Što je rekao Jesenjin to odhrvaćivanje primismo
bez srca ledna, ali zdrave pameti i ne dadosmo se.
U Oćeviji je živio i neki Kovač prezimenom Jakić. Bijaše ne-
vjerojatno snažan pa su ga zvali Jaki. Ne po prezimenu već po
snazi. Sto kila željeza njemu nije bilo ništa prenijeti s mjesta na
drugo. Kao ostalima deset kila. Kad je udarila morija u nas zvana
španjola za vrijeme Prvog svjetskog rata pa ljudi počeli umirati
listom Jaki Jakić u Stojanovoj birtiji rekne: Lako joj je na ove.
Nek udari na Jakog Jakića. Drugi dan nije živ dočekao.
ESEJ OSVIT
prikazi 95

Ivana CRNJAC

Utjecaj kulture na oblikovanje

jezika: Kategorija futura u
svijesti engleskog naroda i jezika i
praktično poučavanje u nastavi

Gotovo svaki gramatičar koji djeluje ili je djelovao u bilo ko-

jem jeziku bilo kojeg naroda složiti će se u jednom – a to je kako
svaka realnost prema sebi oblikuje jezik kojim se taj narod ili bilo
koje pleme na svijetu služi. Ali proces je i uzajaman: jezik utječe
na stvarnost i oblikuje svijest pojedinca, koji kasnije sa skupinom
pojedinaca čini jezik u živoj interakciji, tj. svakodnevnoj (i bilo
kakvoj) komunikaciji među ljudima.
Ovaj uvod služi kako bi se predstavila današnja tema1, a zada-
tak je bio održati predavanje o temi interkulturalnosti u nastavi.
Shodno tome, smatralo se kako je o jeziku uvijek najbolje pričati
kroz primjere, a upravo vid interkulturalne nastave predstavlja
glavni problem koji se spominje u uvodnoj riječi: nema veće in-
terkulturalnosti od svijesti naroda koja se zrcali u doživljaju jezi-
ka (i obratno) te njegovom aktivnom poučavanju u nastavi stranih
jezika, konkretno engleskog jezika – prijenosu i poučavanju jed-
ne kulture u drugu, jedne svijesti o realnosti u sasvim drugačiju
naviku i svijest ljudi/djece koji to uče. Zbog toga je i izabrana
tema iz gramatike kroz koju će se pokušati prikazati jedan aspekt

1
Tekst pročitan na godišnjem sastanku Aktiva učitelja engleskog jezika Brč-
ko distrikta i svibnju 2010. godine.
96 OSVIT 83–84/2015.

interkulturalne nastave, iako ne izravno vezan za taj pojam već u

širem kontekstu. Ali možda konkretnije na primjeru: kategorija
futura u svijesti engleskog naroda i jezika te njegovo poučavanje
kod djece neizvornih govornika engleskog jezika, odnosno, en-
gleskog kao stranog jezika u školi.
Povod za ovu temu je bila gramatika Cambridge University
Pressa, autora Ronalda Cartera i Michaela McCarthyja, tiskana
2006., ponovljeno izdanje 2007. godine. U toj gramatici piše slje-
deće: There is no future tense edning for English verbs as there is
in other languages, but English has several widely used ways of
reffering to future time (page 629, section number 361).
Kao nastavnicu i ljubiteljicu, a ujedno na neki način i istraži-
vačicu engleskog jezika i kulture, ovaj citat me ujedno i jest i nije
iznenadio. Prije svega, sama gramatika je urađena na potpuno
nov način u odnosu na prethodne. Tako nema mjesta kategoriji
glagolskih vremena, već se ona obrađuju skupljena pod jedno-
stavnim nazivom: time (vrijeme). To nas dovodi do ključnog pro-
blema u nastavi gramatike: kultura (jednako svijest) engleskog
naroda i njezin prijenos u svijest drugog naroda – pogotovo u
djece, u našem primjeru u Bosni i Hercegovini.
Navedeni citat znači da u engleskom jeziku ne postoji futur ka-
kav poznaju jezici sva tri naroda Bosne i Hercegovine (slavenski
jezici); nego postoji nešto što „u širem smislu se uzima da bi se
iskazalo buduće neko vrijeme“. Problem koji postavlja ovaj po-
stulat jest taj što naša svijest priznaje futur kao takav, kao poseb-
nu kategoriju, jer analogno tome naša svijest i jest uvijek imala
predstavu futura kao budućeg vremena (odnosno doživljaj same
budućnosti kao takve kategorije). U engleskom jeziku, zapravo,
su sve to konstrukcije koje iskazuju neku radnju koja i hoće i ne
će možda biti buduća. U svijesti učenika receptora ciljanog jezika
(engleskog) dolazi do konfliktne situacije u razmišljanju i učenju
te samim tim i u poimanju stvari, a onda, ishodišno, i uspješnosti
učenja i savladavanja tog konkretnog dijela gradiva.
ESEJ 97

Kao potvrdu ovome može se iznijeti i primjer iz vlastitog

iskustva, u radu s učenicima šestih razreda na području Mostara
i Hercegovine primijetilo se da dolazi do sukoba u primanju i
učenju futura iz materinjeg jezika i engleskog jezika, a oba se uče
paralelno, samo naravno obratnog značenja i drugačije uporabe
(gradivo ne prati jedno drugo, ne preklapaju se gradiva i segmenti
gramatike materinjeg sa segmentima usvajanja engleskog jezika).
Kako bi se stavile jasne granice u poimanju budućeg-sadašnjeg
vremena engleskog jezika i budućeg vremena nekog od tri ma-
terinja jezika Bosne i Hercegovine, predlažem da se za engleski
jezik upotrebljava termin buduća radnja u opreci s terminom bu-
duće vrijeme, budućnost, bh jezika.
Problem koji se pojavio kod učenika pri učenju engleskog jezi-
ka je da učenici nisu više znali jasno odrediti granicu sadašnjosti
i budućnosti u vlastitom jeziku što ih je samo dalje zbunjivalo
u pravilnoj uporabi sadašnjih vremena u engleskom jeziku. Kao
primjer navest ćemo jedno od dva sadašnja vremena: Present
Continuous tense, koji je po svojoj prirodi čisto sadašnje vrije-
me: I am singing now. – Sad upravo pjevam. U bh jezicima ovo
je sadašnjost, ali ako se govori o engleskom, kad bi se izbacila
priložna oznaka now onda bi se rečenica mogla odnositi i na bu-
dućnost: Ja ću pjevati. Moja je namjera pjevati. Dolazi do zabune
kod učenika engleskog kao stranog jezika, prvo u smislu prezen-
ta, a drugo u smislu futura. Zašto u smislu prezenta? To pokazuje
drugi primjer:
Train leaves at 10 from Paddington station. – Present Simple.
– Vlak polazi u 10 sa Paddingtonske stanice.
Ako bismo dodali u rečenicu: sutra onda bi bilo: Vlak mi po-
lazi sutra sa Paddingtona. Takva budućnost u engleskom jezi-
ku ne odnosi se na budućnost koja ne ovisi o govorniku nego je
unaprijed zadana (budućnost koja ne ovisi o nama). Kod nas se
možda uvjetno može govoriti o takvoj budućnosti, ali se zapravo
98 OSVIT 83–84/2015.

odnosi na imperativ prije nego na budućnost (zadana sadašnjost

zapravo).
Sljedeći je primjer: They are going to do that (going to future).
Odnosi se na bližu budućnost u engleskom, ali kod nas se pre-
vodi kao: Oni će to uraditi – što je futur.
Will go – će ići („pravi“ futur – buduća radnja u engleskom
jeziku prepoznata kao čista radnja u budućem vremenu u našem
jeziku);
Will be going – konstrukcija koja podrazumijeva nešto kao fik-
sirani dogovor koji će do tog trenutka postati sadašnjost a nema
ekvivalenta u hrvatskome, jer jednostavno ne postoji nešto što je
„sadašnjost u budućnosti“;
Will be done – će biti urađeno; ovdje, opet, imamo konfliktnu
situaciju koju djeca ne mogu shvatiti zbog interferencije s mate-
rinjim jezikom. Englezi ovo vrlo lako prepoznaju kao zapravo
završenu „prošlu“ budućnost (iako se ovdje tek radi o pasivu), ali
s njihove točke gledišta to je jednostavno već prošlost, jer će se
uraditi do određene točke u vremenu2;
Will be doing, Would have been done – za ove konstrukcije
slično je objašnjenje kao i prethodnima, s tim da prva podrazu-
mijeva neku malo trajniju radnju, a druga potencijalno ispunjenu/
neispunjenu radnju (ekvivalent je budući kondicional u hrvat-
skom jeziku).
Literatura:
Sivrić – Džeba: Way To Go 3, Školska naklada, Mostar, 2009.
McCarthy – Carter: Cambridge Grammar of English language,
Cambridge University Press, 2007.
Barić i ostali: Hrvatska gramatika, GZH/ ŠK, Zagreb, 1997.

Carter-McCarthy: Cambridge grammar of English, Cambridge University

2

Press, 2007.
ESEJ 99

Danica BARTULOVIĆ

Bože, otvori nam vrata raja

Gledajući ovaj svijet za upitati se je li ovo uistinu ljudski svi-

jet ili ga zaposjedaju nepoznate sile koje na neki način utječu na
ljudsku vrstu. Koje su to sile, koliko su snažne i koliko stvarnog
utjecaja imaju na naš svijet? Izgleda da su vrlo snažne i prodorne
i imaju koban utjecaj na naš svijet. Izgleda da đavao, to dijabolič-
no biće, obitava negdje u pukotinama ovoga svijeta, ili možda u
nekoj dimenziji postojanja za koju mi ne znamo, ali iz koje može
vršiti utjecaj na ljudsku vrstu. Na neki način ne prestaje kinjiti
čovjeka, a ima i onih koji mu služe vrlo revno i odano. Tako se
ljudski život koji je bio na početku sretan, veoma zakomplicirao.
Izlazeći iz idiličnog okružja u kojem je stvoren, čovjek je ušao u
nepoznati svijet pun izazova i opasnosti. Dezorijentiran je i često
krivo postupa. Unatoč svim poukama i Božjim zahvatima, svim
pozitivnim nastojanjima i konačno suvremenom obrazovanju ko-
jim se toliko ponosimo, došli smo do toga da ovaj svijet sliči na
arenu u kojoj se vodi okrutna borba između iskonskog čovjeka
i zvijeri koja se uvukla u čovjekovu nutrinu. To poricati je kao
da poričemo da je more slano. Neutralan promatrač koji bi mo-
trio ovaj svijet, kakvu bi mu dijagnozu upisao u karton? Da je
ovaj svijet pun ljepote u raznim oblicima, ali bolestan, devastiran,
konfliktan, dekadentan, okrutan, nepošten, dijaboličan…
S visoko razvijenom tehnologijom, industrijom, medicinom,
gospodarstvom, znanošću, kulturom, taj svijet ne uspijeva se
uhvatiti za čvrsti oslonac, odnosno ne želi se uhvatiti za Boga o
100 OSVIT 83–84/2015.

kojem je ovisan više nego što može i zamisliti. Upada u sve veću
dekadenciju. Ono što bi trebalo služiti dobru, jednako služi dobru
i zlu. Svi smo danas ubačeni u neke i nečije programe, programi-
rani, a očekuje se i skoro čipiranje. Za većinu je tajna da su nekim
bolesnicima koji boluju od teških bolesti, kao što je Parkinsonova
bolest, uz njihov pristanak, ugrađeni čipovi. Malo pomalo to će
postati praksa. Veliki dio ljudske populacije nije probuđen. Ima
onih koji nose svjetiljku i rasvjetljavaju svijet, ali mnogi bježe u
tamu.
Bilo je kroz povijest otpora spram onoga što čovjeka srozava
na nisku razinu, lišava prava na slobodu i dostojanstvo. Borbe
protiv nehumanog izrabljivanja, staleških povlastica pojedinaca,
neprihvatljivih ideologija i indoktrinacija. I tako bi se moglo u
nedogled o nevoljama i promašajima, o pravima i obespravljeno-
sti, o nasilju i dominaciji, o vlasti i bezvlašću. To nije Bog zami-
slio, ni prihvatio, ni dopustio. Očito je da nas sila zla koja nas je
povukla za sobom, na to prisiljava. Vidimo kako je lako nekoga
navesti na zlo, posebno dijete i mladu osobu, a ni zreli ljudi ne
odolijevaju napastima. Previše je pohlepnih, previše onih koji su
zaboravili što znači biti čovjek.
I tako teče naša povijest. Jesmo li neznalice? Mnogi jesu,
mnogi su naivni, ali mnogi su shvatili i shvaćaju položaj čovje-
ka, odnosno povijest čovječanstva. I svi osjećamo i podsvjesno
znamo da se svijet treba promijeniti. Ali kako? Ljudskom inteli-
gencijom? Ljudskom snagom? Ljudskom voljom i trudom? Preo-
brazbom svijesti o kojoj mnogi danas govore? Sve su to poželjne
komponente kojima se nužno koristiti na ispravan način, ali s tim
ne će ići. Danas nas medijski gotovo hipnotiziraju raznim suvre-
menim bajkama. Pokrivaju prljavštinu ali ona izvire na sve pore.
Govore nam: bit će bolje. Netko i vjeruje u to, ali sve više je onih
koji shvaćaju da, iako ljudski um i inteligencija nisu ograniče-
ni, čovjek sam ne može izići iz ovog začaranog kruga. Tek kad
ESEJ 101

se ljudska bića u potpunosti predaju Bogu, utonu umom, srcem,

duhom i dušom u Presveto Trojstvo i osjete istinsku povezanost
s Bogom, osjetit će u sebi buđenje svjetla, buđenje vjere i nade.
Započeti rast u duhovnom pogledu što širi horizonte, usmjerava
prema svjetlu, vodi izlasku na čistinu. Osjetit će poticaj da započ-
nu mijenjati život, prebace interes s onih stvari kojima smo zaro-
bljeni na nešto korisno. Netko primjerice gledajući serije provede
pred tv-ekranom i do sedam-osam sati, što je kompletno radno
vrijeme. Netko u kafiću dnevno prodangubi i više od tri-četiri sata.
Netko u velikim šoping centrima satima lunja bez ikakve potrebe.
Izdvojiti za duhovnost pola sata dnevno i prebaciti se na duhovnu
dimenziju, bilo bi dovoljno, i duh će se početi buditi i postupno
preuzimati odgovornost za čovjekovu egzistenciju. Poboljšavati
duševno, psihičko i tjelesno zdravlje, oplemeniti osjećaje i osjete,
davati čovjeku nova usmjerenja. Porast će i inteligencija. Osjećaji
postati dublji, profinjeniji. Rast će ljubav, suosjećanje, razumije-
vanje. Nije to jednostavno, no zato postoji molitva, Sakramenti...
Tako se ulazi u ozračje dobra. Čovjek se doista rastereti bez obzi-
ra koliki teret nosio. Ona oštra crta između sadašnjosti i vječnosti
postupno se briše i sve se stapa u jednu cjelinu. Učini se čovjeku
da bi mogao doći dotle da klikne: „Bože, otvori nam vrata raja“.
Kad nas bude mnogo koji to mogu reći, uspjeh je zagarantiran. To
je izlaz iz kaveza, iz arene.
 podruČje OSVIT
znanstveno podruČje 103

Sanja NIKČEVIĆ

KAKO KAZALIŠTE SLIJEDI SMJENE

SVJETONAZORA ILI ZAŠTO VIŠE NE VOLIMO
AFIRMATIVNE PRIČE!

Koliko god umjetnost pokušava uvjeriti samu sebe da je izvan

politike, izvan ideologija i sl., današnja vladajuća poetika u um-
jetnosti, onoj tzv. visokoj i priznatoj umjetnosti, je naprosto trend
ili moda. Koliko god se umjetnost pokušava uvjeriti da je slobod-
na i kritična prema društvu taj trend je posljedica smjene svje-
tonazora u društvu koju umjetnost poslušno odražava što ću u
tekstu pokušati pokazati na kazališnim primjerima.

Važnost kazališta ili iz svetog na scenu

Kazalište, i to ono koje financira država/društvo i koje smatra-
mo glavnom strujom, uvijek odražava temeljni svjetonazor i poli-
tiku društva te odražava dominantnu društvenu hijerarhiju vrijed-
nosti. Nije slučajno HNK u Zagrebu osnovao Sabor, nije slučajno
Sabor od početka imenovao intendanta kao državnog činovnika
u rangu ministra!1 HNK je osnovan s vrlo važnim političkim i
društvenim ciljem, kao mjesto koje će definirati i promovirati hr-
vatski identitet u obrani od drugih kultura koje su se pokušale na-

1
Hrvatski sabor donio je 1861. Zakon o kazalištu kojim je HNK proglašeno
narodnom ustanovom najviše nacionalne kulturne važnosti.
104 OSVIT 83–84/2015.

metnuti. Zato nije slučajno da i danas intendanta HNK u Zagrebu

postavlja Sabor, a intendant je i danas politička funkcija u rangu
ministra u vladi.
No, ta društvena funkcija kazališta i njegova povezanost s po-
litikom i društvom ide puno dalje od 19. stoljeća kad je osnovan
HNK. Ide u same početke kazališta koje je u europskoj kulturi
proizašlo iz rituala, dakle onog najsvetijeg u društvu. Iako su u
antici zabavljači zabavljali po trgovima, ljudi predstavljali u ne-
kim situacijama određene likove (pogrebne svečanosti), ono što
danas smatramo kazališnom umjetnošću krenulo je iz rituala po-
svećenog bogu Dionizu. Od 5. stoljeća prije nove ere kazalište
je govorilo o vjeri drugim sredstvima u sklopu Dionizovih igara
koje su bile sveti ritual, a i ono samo je imalo auru svetosti. Ne
samo da je bilo skupo (postaviti tri tragedije na igrama je bilo jed-
nako skupo kao i opremiti ratni brod) nego je bilo izuzetno važno.
Kazna za remećenje igara mogla je biti smrtna!2
Kazalište je služilo za osnaživanje publike i prenošenje naj-
važnijih istina, davalo pouku o vjeri i načinu života u skladu s
njom. Takvu je ulogu imalo u antici, epohi od koje brojimo našu
civilizaciju, ali je uloga ostala identična i u drugoj temeljnoj epo-
hi naše civilizacije, srednjem vijeku. Dakle, kazalište je bilo ritu-
alno i sveto, iznimno važno za zajednicu punih 15 stoljeća naše
civilizacije.

2
Vidi knjige o povijesti kazališta: D’Amico, Silvio: Povijest dramskog tea-
tra, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1972., poglavlja „Uvod“, str. 19. – 32.
i „Grčka i Rim“, str. 25. – 37.; Molinari, Cezare: Historija pozorišta, Vuk
Karadžić, Beograd, 1972., poglavlja „Porijeklo grčke tragedije i satirske
drame“, str. 25. – 34. i „Arhitektura helenističkih i rimskih pozorišta“, str.
57. – 60.; Carić Crnojević, Dubravka: O kazalištu i drami tijekom stoljeća,
Alfa, Zagreb, 2014.
znanstveno podruČje 105

Kršćanstvo kao dominantan svjetonazor i

umjetnost koja osnažuje
Iako je funkcija kazališta ostala ista u ove dvije velike epo-
he, velika promjena se dogodila na razini svjetonazora. Mitolo-
giju kao vjeru antičkog svijeta u srednjem vijeku zamijenilo je
kršćanstvo. Od srednjeg vijeka u našoj kulturi vlada kršćanski
svjetonazor koji ima vrlo čvrstu hijerarhiju vrijednosti u društvu.
Svjetonazor uvijek razrješava temeljna pitanja koja si postavlja-
mo a koja definiraju naš odnos prema onome iznad nas (Bogu,
životu nakon smrti), onome izvan nas (svijetu, društvu, politici) i
onome u nama (tko sam ja).3 Svjetonazor definira ulogu, svrhu i
smisao te tri razine i vrlo je važan jer određuje i naše djelovanje,
određuje naše ciljeve.
U kršćanskom svjetonazoru na prvoj razini svijet oko nas tu-
mači se vjerom (kršćanstvom), Bog je predstavnik, a ljubav glav-
ni osjećaj jer je u kršćanstvu temeljna osobina Boga da je otkupio
ljude smrću na križu iz ljubavi prema njima. Na drugoj razini
vlada dužnost kao temelj odnosa prema društvu a predstavnik je
kralj. Na trećoj razini čast je temelj odnosa prema pojedincu a
predstavnik je očinska figura. To znači da je u tom svjetonazoru
pojedinac, pa čak i sam Bog Isus Krist, uvijek podređen višim
idejama i ciljevima i uvijek se postavlja pitanje što netko može ili
treba napraviti za opću ili širu dobrobit. Zato što je opći cilj sve
tri razine bio spas duše odnosno uključivanje čovjeka u nešto više
od njega u, pojednostavljeno rečeno, dobru vječnost.
U povijesti kazališta neke su epohe bile izrazito afirmativne
prema tom svjetonazoru i odražavale ga na sceni s time da se mi-
jenjalo koja se komponenta prikazuje. Srednji vijek je prikazivao
prvu komponentu u žanru koji zovemo prikazanja. Bio je to Krist

3
Sire, James W.: Izazov svjetonazora, Stepres, Zagreb, 2002.
106 OSVIT 83–84/2015.

na sceni u Muci (Pasiji) ili sveci u mirakulima. Druga komponen-

ta dominira na sceni u baroku s Calderonovim paradigmatskim
djelom Život je san kojemu je tema dužnost kralja prema svijetu
oko sebe. Treća komponenta je dominirala u građanskoj drami
18. i 19. stoljeća u melodramama, pučkim komadima, dobro skro-
jenim komadima i sl. (npr. Freudenreichovi Graničari) koji svi
govore o obiteljskim problemima. No, ista hijerarhija vrijednosti
je uvijek prisutna u podtekstu jer sve te drame govore o proble-
mima u svijetu kao smislenom mjestu pod budnim okom višnjeg
Boga.
Tim epohama redovito su se suprotstavljale tzv. „oponašatelj-
ske“ epohe.4 One su imale uzor u nekom drugom umjetničkom
sustavu, najčešće antici (renesansa i klasicizam) te u mitovima
(romantizam), iako je i dalje u društvu vladao kršćanski svjetona-
zor. Zato je umjetnost dobila neku drugu funkciju, ali i podijelila
publiku. U afirmativnim epohama svi su mogli ići u kazalište, svi
su razumjeli kazalište i ono je služilo za osnaživanje zajednice.
U oponašateljskim epohama kazalište je postalo zabava za oda-
brane, za one obrazovane, za one koji „razumiju“, jer je uživanje
u kazalištu zahtijevalo određena znanja koja nisu bila dio općeg
znanja o svijetu (latinsku, grčku i druge mitologije...). Zato se od
renesanse dogodio rascjep publike na obrazovanu i neobrazovanu
koji je uvijek prisutan u svim „oponašateljskim“ epohama.

4
O osnovnim osobinama pojedine epohe vidi u: Solar, Milivoj: Povijest
svjetske književnosti, Golden Marketing, Zagreb, 2003. Specifičnosti ka-
zališnih epoha vidi u knjigama iz fusnote br. 1. Oponašateljske epohe je
usvojen termin jer su i same epohe to isticale kao vrlinu. Afirmativne epohe
je novi termin koji uvodim u tumačenje. Novo u analizi je i odnos epoha
prema vladajućoj hijerarhiji vrijednosti koji se uvijek podrazumijevao u
kontekstu, ali nije ovako jasno i komparativno postavio.
znanstveno podruČje 107

Novi svjetonazor u društvu i

promjena funkcije umjetnosti
Kao što je srednji vijek veliki civilizacijski lom u odnosu na
prijašnje vrijeme, tako se u 19. stoljeću dogodio drugi veliki lom
u cijeloj Europi: promjena svjetonazora koji je definitivno zavla-
dao polovinom 20. stoljeća (nakon II. svjetskog rata), a vlada i
danas. Radi se o ateističkom svjetonazoru (nekad nazivanom i
sekularizam). U njemu je drugačija hijerarhija vrijednosti. Razum
je u temelju tumačenja svijeta, znanost je zamijenila vjeru. Istina
je dominantna vrijednost te prve razine, a znanstvenik je postao
glavni predstavnik istine. Naravno da su vjera i Bog proglašeni
neznanstvenim i nazadnim te protjerani u privatnu sferu. Na dru-
goj razini kritika je postala dominantan odnos prema društvu iz
uvjerenja da će objektivno (dakle razumsko, znanstveno) i istinito
prikazivanje problema i mana dovesti do poboljšanja društva uz
pomoć te iste znanosti i tehnologije, a naporima samih ljudi. Slo-
boda (i oslobađanje) pojedinca postala je glavni cilj treće razine.
Pojedinac je postao središte svijeta jer je sve podređeno njego-
vom boljitku, ali više nema ničega izvan čovjeka i njegova razu-
ma. Glavni cilj sve tri razine je sreća pojedinca na zemlji.
To se odrazilo i na umjetnost – krajem 19 st. realizam je uveo
kritiku društva kao jedinu legitimnu funkciju visoke umjetnosti
u želji da poboljša društvo.5 To je u početku izgledalo smisleno
jer je umjetnost uvijek ukazivala na probleme. Sada se samo pro-
mijenilo svjetonazorsko uvjerenje, promijenio se okvir svijeta i
krajnji cilj. No, i ta nova pozicija umjetnosti je u početku funkcio-
nirala. Ibsenova Nora ili kuća lutaka jest upozorila da je žena vla-
5
Zola, Emile: „Eksperimentalni roman“ u Miroslav Beker (ur): Povijest
književnih teorija, SNL, Zagreb, 1979., str. 384. – 391., a vidi i Emile
Zola: „Naturalizam u pozorištu“ u Mirjana Miočinović: Rađanje moderne
književnosti – drama, Nolit, Beograd, 1975.
108 OSVIT 83–84/2015.

sništvo u muškom društvu, a nakon što je američki kongresmen

vidio dramu Tobacco road6 zgrozio se nad prikazanim životom
duhanskih radnika i pokrenuo zakon o minimalnoj nadnici.
Međutim, proglašavanje isključivo kritike visokom umjetno-
šću i insistiranjem na sve jačoj i žešćoj, tzv. bespoštednoj kriti-
ci, pretvorilo je početno objektivno i konstruktivno kritiziranje u
neobjektivno, destruktivno i nihilističko kritizerstvo. Više se ne
prikazuje zlo kao posljedica neke situacije koja se može promije-
niti, razumjeti, iz koje se može nešto naučiti. Ne, zlo se prikazuje
kao jedino, popuno i zauvijek, gotovo petrificirano trajno stanje
svijeta. Da je to sve skupa posljedica određene mode dokazuje
izbor mana koje se zamjeraju svim društvima, bez obzira imaju li
doista taj problem u društvu ili ne. Npr. kritizira se rasizam, ho-
mofobija, nacionalizam, vjerski osjećaji. U sklopu toga prikazuju
se samo određeni segmenti društva (prostitucija, droga, seksualne
aberacije svih vrsta), a podigla se i razina prikazivanja nasilja do
te mjere da je u drugoj polovici devedesetih prazno prikazivanje
što okrutnijeg i što realističnijeg nasilja zavladalo europskim sce-
nama pod nazivom „Nova europska drama“.7
Tako se početna želja za mijenjanjem svijeta na bolje pretvo-
rila u nametanje negativne slike svijeta kao jedine oko nas. Pri
tome su ljepota i pozitivne emocije (sreća, ljubav, prijateljstvo)
proglašene kičem, a sve afirmativne priče koje na bilo koji na-
čin govore pozitivno o svijetu oko nas (bilo sretnim krajem, bilo
vjerovanjem da svijet ima smisla unatoč nesretnom kraju) progla-
šene su nerealnima ili „pukim i praznim“ podilaženjem publici.
Sredinom 20. stoljeća s teatrom apsurda definitivno je iz visoke
6
Prema romanu Erskina Caldwella o teškom životu radnika berača duha-
na Jack Kirkland je napisao dramu Tobacco Road (Duhanski put) koja je
1933. premijerno postavljena na Broadwayu i postala hit.
7
Nikčević, Sanja: Nova europska drama ili velika obmana 2 (drugo, dopu-
njeno i prošireno izdanje), Zagreb, 2009.
znanstveno podruČje 109

umjetnosti izbačena katarza što je bilo i logično jer u svijetu bez

Boga nema se u odnosu na što pročistiti emocija koju izazove
događanje na sceni.
Što je najgore iz tog svjetonazora tumačimo svijet oko sebe, ali
i prošle epohe, pa zato više ne volimo one afirmativne (srednji vi-
jek, barok i građansku dramu 18. i 19. stoljeća, epohu koju nismo
ni imenovali), a jako volimo oponašateljske (poput renesanse i
klasicizma). Antiku koju ne možemo zanijekati, a bila je izrazito
religiozna i afirmativna prema svom dobu, reinterpretiramo. Zato
tragedije više ne tumačimo iz kora koji je glasnogovornik pisca i
društva i koji kritizira junaka zbog njegove pogreške, nego je tu-
mačimo iz junaka i njegove pobune prema bogovima, a pogrešku
umanjujemo.

Što je danas hrabrost prikazati na sceni?

Zašto je kritika društva otklizala u „pljuvanje“ svijeta oko
sebe, u poništavanje bilo kakvog smisla ili pozitivnih vrijednosti,
teško je reći. Možda zato što se pokazalo da vladajući svjetonazor
ne može riješiti probleme ni znanošću ni tehnologijom, a bome ni
razumom. Pojedinac je danas usamljeniji, jadniji i nesretniji nego
ikada prije. Možda nam zato sad umjetnost tumači da zapravo
u svijetu oko nas ne samo da nema Boga, nego nema ni sreće,
ni pravde, ni ljubavi. Možda se to događa zato što je onaj stari
kršćanski svjetonazor i dalje prisutan u većini ljudi (u onoj privat-
noj sferi u koju je protjeran) pa je vladajući svjetonazor nervozan
i pokušava što drastičnijim sredstvima uništiti sve ono što je taj
stari svjetonazor volio i veličao.
U svakom slučaju umjetnost vladajući svjetonazor slijedi u
stopu pa se zato danas u umjetnosti, a i u kazalištu, „nose“ teške
boje. Kada neki umjetnici „pljuju“ sve oko sebe na najružniji mo-
110 OSVIT 83–84/2015.

gući način, kad vrijeđaju ljude i sve njihove plemenite osjećaje

(ljubav, prijateljstvo, domoljublje, vjera), proglašavaju nazadni-
ma i opasnima, smatraju da su jako hrabri. Kao, u Hrvatskoj, re-
datelji Oliver Frljić ili Ivica Buljan. Oni stalno govore o „hrabro-
sti kazališta da kritizira društvo“, o „nužnosti suočavanja društva
s njegovim lošim stranama kroz kazališne predstave“. Međutim,
oni uopće nisu hrabri jer slijede vladajući svjetonazor i europski
trend.8 Te iste slike napadanja društva kao rasističkog, homofob-
nog, nacionalističkog i vjerski zatucanog (uz puno golotinje, krvi
i pljuvanja na sceni), a bez obzira na prave probleme u društvu,
mogu se vidjeti i po europskim glavnim kazalištima.9 Upravo zato
što su u skladu s vladajućim svjetonazorom nagrađeni su najvaž-
nijim pozicijama u tzv. glavnoj struji kazališta – Oliver Frljić je
postao intendant riječkog HNK, a Ivica Buljan direktor Drame u
zagrebačkom HNK i glavni za Dubrovačke ljetne igre, naš naj-
važniji državni festival. Upravo zato u mreži europskih festivala
se izmjenjuju isključivo takve predstave kao da su sve iz istog
pera nastale.10
Najbolji dokaz da se ne radi o pravoj potrebi za promjenom
društva na bolje nego trendu je taj vrlo uzak popis grijeha koji
se nose (rasizam, homofobija, vjerska zatucanost ali samo odre-
đenih vjera i seksualne aberacije svake vrste) i „razotkrivanje“
samo određenih institucija. Bez obzira koji su stvarni problemi u
pojedinoj zemlji. Sad odjednom svi iz crne kronike izvlače jed-
8
O identičnoj situaciji u krakovskim kazalištima glavne struje vidi u Nikče-
vić, Sanja: „Kroatisti, suvremena hrvatska drama i kazalište u Krakowu“,
Vijenac, 19. 3. 2015.
9
Nikčević, Sanja: „Nacionalni identitet u doba globalizacije ili hajdemo naći
nešto ružno u vlastitom domu!“, Republika 4/2011., str. 32. – 58.
10
Usporedite program Festivala svjetskog kazališta u Zagrebu koji dovodi
najznačajnije predstave u europskoj kazališnoj glavnoj struji. http://www.
zagrebtheatrefestival.hr/
znanstveno podruČje 111

nog pokvarenog svećenika, jednog napadnutog homoseksualna i

podižu to na paradigmu krivice cijele zemlje. Odjednom nikoga
više – ni od europskih ni od hrvatskih „hrabrih“ kazalištaraca
– ne zanimaju prava radnika, iako su nam se dogodile ozbiljne
turbulencije u društvu i nezaposlenost je veća nego ikada. Nikoga
u toj „hrabroj“ umjetnosti koja se „suočava s problemima druš-
tva“ ne zanima ni problem mafije. Nitko ne govori o grijesima
velikih korporacija, banaka ili nevladinih udruga koje su također
mogući paravani za ilegalne radnje... Nitko ne govori o pravima
žena osim kao o pravu na raspolaganje svojim tijelom ili kao su-
dionicu u onim seksualnim aberacijama. Ne, vrlo se točno zna što
se „raskrinkava“.
Evo samo jedan vrlo konkretan primjer da se doista radi o
modi (a ne umjetničkoj inspiraciji ili hrabrosti na koju se umjet-
nici često pozivaju): sudbina drame Svećenikova djeca Mate
Matišića. Sadržaj: u želji da poveća natalitet svećenik u dogo-
voru s trafikantom buši kondome i u prvom činu sve izgleda kao
komedija da bi se u drugom pretvorilo u tragediju jer svećenik
krije strašnu tajnu. Trafikantova žena je sa svećenikom zanijela,
abortirala i ostala neplodna pa kasnije ukrade tuđe dijete… Jest,
drama je napisana protiv Crkve i svećenika, ali primjećujete da
nema pedofilije. Zato što je napisana 1999. a tada se taj grijeh kod
nas nije toliko „nosio“! Kada je redatelj Vinko Brešan po drami
snimio film 2013. dodao je pedofiliju kao glavni grijeh jer je sad
i kod nas postala moda razotkrivati taj porok! A kad je redatelj
Mario Kovač nakon filma postavio originalnu dramu u kazalištu
Kerpempuh 2014. kritičari su ga napali da nije dovoljno hrabar
da stavi i pedofiliju! Kovač se branio da je u originalnom tekstu
nema, ali nije mu pomoglo! Sad se taj grijeh „nosi“ i mora ga biti!
Zato bi danas u HNK bilo hrabro postaviti komad koji po-
kazuje dobrog svećenika (na primjer Sveti Roko na brdu Milana
112 OSVIT 83–84/2015.

Grgića) ili brak u kojem se ljudi vole i zajedno uspješno prolaze

kroz krize života. Jer bi to bilo protiv vladajućeg svjetonazora.

Dobra i loša vijest ili publika uzvraća udarac

Loša vijest je da takvo stanje nije posljedica komunističkog

režima pod kojim smo živjeli nego da se umjetnički trend crnila
kao posljedica promjene svjetonazora dogodio u cijeloj Europi.11
Očito je da je osnovna hijerarhija društva u cijeloj Europi također
ateistička iako kapitalistički društveni sustav i neoliberalizam kao
njegova ideologija načelno prihvaćaju vjeru u Boga.
Zanimljivo je da se taj tip umjetnosti nameće često pod izgo-
vorom da ga traži tržište. To znači da ga publika želi. Međutim, to
nije istina. Mi ne devalviramo vrijednosti našeg društva zbog trži-
šta nego zbog svjetonazora. Najbolji dokaz za to je bijeg publike
iz kazališta glavne struje. HNK kao naše najveće kazalište danas
ne može napuniti svoje gledalište od 800 mjesta pa gradi male
scene (Svi smo mi kraljevi se igralo na malenoj sceni u Kineskom
paviljonu na velesajmu s gledalištem od otprilike stotinjak mje-
sta) ili rade jednokratna događanja tzv. „filozofski teatar“ gdje u
sezoni gostuje nekoliko poznatih teoretičara i govori sa scene o
Brojni su primjeri tih izjava po medijima, evo samo nekih: Ora, Ines: „Ivica
11

Buljan: Zahvalan sam na brutalnim napadima, oni me čine jačom osobom“,

Arteist, 9. 5. 2014. http://arteist.hr/ivica-buljan-zahvalan-sam-na-brutal-
nim-napadima-oni-cine-jacom-osobom/; Žiković, Doris: „Kazališni reda-
telj koji uznemiruje duhove / Intervju Oliver Frljić: Govorim o onome što
svi znaju, a o čemu šute“, Novi list, 11. 6. 2012. http://www.novilist.hr/
Kultura/Kazaliste/Oliver-Frljic-Govorim-o-onome-sto-svi-znaju-a-o-ce-
mu-sute; Tamara Borić: „Intervju / Ivica Buljan: „Vraćanje na ideološke
teme pokazuje koliko se ne možemo suočiti sa sadašnjošću”, Nacional, 10.
9. 2015. http://www.nacional.hr/intervju-ivica-buljan-vracanje-na-ideolo-
ske-teme-pokazuje-koliko-se-ne-mozemo-suociti-sa-sadasnjoscu/.
znanstveno podruČje 113

svojim stavovima. Medijski se ono prvo prezentira kao „osvaja-

nje novih prostora“,12 a ovo drugo kao „uspjeh sezone“!13 Naime,
ta kazališta glavne struje imaju jaku financijsku potporu države,
medijske odjeke i festivalsku mrežu na kojoj se rotiraju i dobiva-
ju nagrade, ali nemaju publiku. Na bilo kakvo traženje publike
drugačijeg repertoara uvijek se odgovara tezama da je publika
„nazadna“ (neće nam valjda primitivci određivati program!),
„licemjerna“ pa ne želi vidjeti svoje mane u ogledalu kazališta
(kako se to govori za trenutačnu predstavu ZKM-a Drakula u ko-
joj dominira eksplicitni seks na sceni, nasilje i krv)14 i/ili „samo“
neobrazovana pa je zato treba podučiti. Sjećate se da su sve opo-
našateljske epohe imale problema s publikom?
Dobra vijest je da je kazalište onog „starog“ svjetonazora, ka-
zalište koje govori o smislu svijeta i našem mjestu u njemu, ostalo
živjeti na rubovima glavne struje grada npr.: Histrioni, Gavran
teatar, Exit, Komedija, scena na Peščenici ili Trešnjevci. Živi i
12
I u najavi sezone (http://www.tportal.hr/kultura/kazaliste/394737/Sto-do-
nosi-nova-sezona-zagrebackog-HNK.html) i u kritici predstave vidi: Hr-
gović, Maja: „Svi smo mi kraljevi a ne ljudi, jezik djece u svijetu odraslih“
Novi list, 29. 4. 2015. http://www.novilist.hr/Kultura/Kazaliste/Mi-smo-
kraljevi-a-ne-ljudi-jezik-djece-u-svijetu-odraslih
13
http://www.hnk.hr/vannesa-redgrave-gosca-filozofskog-teatra/
14
Naravno, upitno je hoće li tko od pravovjernih dušobrižnika koji se nad
teatrom zgražaju na ulici sjesti u mrak kazališta i pokušati shvatiti jednu
jasnu, umjetnički snažnu, sliku svijeta koji nas okružuje ili ćemo ponovno
slušati puritanska zgražanja nad golim tijelima glumaca, jer to je mnogo
lakše nego zamisliti se nad porukama koje ekipa predstave (uz redatelja
velik je posao napravila dramaturginja Kata Gyarati) baca u lice publici,
tjerajući je da misli. To je završetak kritike o predstavi. Radović, Bojana:
„Premijera Drakule u ZKM-u / Brutalno nasilne slike Petera Urbsna koje
tjeraju na razmišljanje“ Večernji list, 28. 9. 2015. Budući da sama kritičarka
kaže da u predstavi postoji isključivo prikazivanje seksa na sceni i puno
krvi bez teksta ili konteksta događanja, zanimljivo je o čemu bi se trebalo
razmisliti.
114 OSVIT 83–84/2015.

na rubovima zemlje: u nekim pokrajinskim kazalištima (2014.

godine dubrovačko se kazalište usudilo postaviti Nenadićevo
Prikazanje muke Isusove, a osječko Claudelovo Navještenje) ili
u kazališnim amaterima koji u Hrvatskoj godišnje naprave 150
novih predstava i imaju desetak festivala ili kazališta.15 U svima
govore o problemima koji ih se tiču ali iz vizure onog starog svje-
tonazora. Takvo kazalište živi i u izvanrednim situacijama kad
više nisu važni vladajući trendovi kao npr. Domovinski rat u Hr-
vatskoj. Sve su drame pisane iz pozicije žrtve i napadnutog, znalo
se tko napada, ali nije bilo mržnje. Tada su se čak i u kazalištima
glavne struje igrale i pisale izrazito afirmativne drame u kojima
je, i nakon smrti glavnog junaka, ostala živjeti pozitivna emocija.
S povratkom svjetonazora, vratila se i katarza.16
Ta vrsta kazališta nema medijsku pozornost: ove godine Histri-
oni su za obljetnicu 40 godina postojanja dobili dva mala članka,
Gavranova stota izvedba predstave Sve o ženama u Bratislavi
malu vijesticu.17 (U mojoj arhivi dostupno je četrdesetak tekstova
izišlih u tiskanim medijima glavne struje samo u tri ljetna mjese-
ca /srpanj, kolovoz i rujan/ o Oliveru Frljiću i isto toliko o Ivici
Buljanu.) Nema niti ekvivalent državnog novca glavnoj struji. Ali
ima publiku koja međusobno usmeno prenosi informacije.
No, događa se još jedan neobičan fenomen. Kod nas (kao i u
cijeloj Europi) kultura je izrazito subvencionirana i postoji jasan
krug ljudi koji se njome bave. U Hrvatskoj se zadnjih nekoliko
godina događa fenomen koji bih nazvala: publika uzvraća udarac.

15
O aktivnostima kazališnih amatera u Hrvatskoj najviše podataka ima na
stranci krovne udruge amaterizma u Hrvatskoj, Hrvatskog sabora kulture:
http://www.hrsk.hr/
16
Primjere vidjeti u: Antologija hrvatske ratne drame 1990. – 1995., Alfa,
Zagreb, 2011. i Antologija hrvatske ratne komedije 1991. – 1997., Privla-
čica, Vinkovci, 2013.
17
(dde) „Stota izvedba Sve o ženama u Bratislavi“, Večernji list, 30. 9. 2015.
znanstveno podruČje 115

Publika je počela sama organizirati svoje programe. Ljudi koji

nisu iz kulture u užem smislu riječi počeli su bez ikakvog držav-
nog novca pokretati programe kakve bi rado gledali.
Od 2005. izdavačka kuća Verbum je pokrenula Dane kršćan-
ske kulture u Splitu i Dalmaciji, već šest godina postoji natječaj za
duhovnu književnost Stjepan Kranjčić u Križevcima, a u zadnje
dvije godine pokrenuta su čak tri festivala: 2014. Dani Kalmana
Mesarića u Prelogu, a 2015. FRKA, Festival radosne kulture u
Virovitici i Festival kršćanskog kazališta na Svetom Duhu u Za-
grebu. Sve pojedinci, sve bez državne potpore. Sve iz potrebe.
U zaključku: ja sam optimist. Iako moj svjetonazor ne vlada
u glavnoj struji, ima dovoljno „zraka“ da preživi u kazalištu a
nadam se njegovom povratku na glavnu scenu. Jednog dana, u
čitavoj Europi.
116 OSVIT 83–84/2015.

Fabijan LOVRIĆ

TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ –

JEDINSTVENA PJESNIČKA PARTITURA
ILI
O ISTOM S MNOGO RAZLIČITOSTI

UDK: 821.163.42.09 Bilosnić, T. M.

Sažetak

U ovom radu cilj mi je pokazati književna nastojanja kako bi se

okružje biljnih vrsta, pa i one same u ljepoti okružja, uzdiglo na
emocionalni i misaoni simbol, ljepote, žudnje i kulture, te prostor
u kojemu se odvijaju najintimniji trenutci ljudskoga postojanja
od pradavnih dana do danas, kada se iz tiska pojavila pjesnič-
ka zbirka Vrt, Tomislava Marijana Bilosnića1. Vrtovi nisu samo
1
Tomislav Marijan Bilosnić rođen je u Zemuniku Donjem 18. siječnja 1947.
U hrvatskoj kulturi djelovanjem plijeni pozornost širinom svojih umjet-
ničkih preokupacija. U prvom redu književnik, pjesnik, feljtonist, putopi-
sac i kritičar, ovaj se umjetnik jednako uspješno bavi slikarstvom i umjet-
ničkom fotografijom, dok je dobar dio svoga životnog vijeka proveo radeći
kao novinar, reporter i urednik u više novina, revija i časopisa. Osnovnu
školu polazio je u Zemuniku, Srednju tehničku školu i Filozofski fakultet u
Zadru.
znanstveno podruČje 117

postali mjesta ugode, nego i mjesta šaputanja, mjesta ljubavnih

ugoda, ladanjska mjesta, kulturološka mjesta bogata mirisima i
oblicima u kojima čovjek osjeća nesvakidašnju slobodu, spokoj
i stvaralačko nadahnuće. U okrilju vrta Cvita Fiskovića2 u Ore-
biću, upoznao sam i veliko književno ime Petra Šegedina3 koji je
tvrdio kako mu upravo kut toga vrta daje perspektivu i pročišća-
va misao za buduće literarne stranice koje nastaju. 2345
Uz vrtove i raskoš floralnog uzduha, obično se pridodaje žubor
vode, neka fontana, zatim pjev ptica koje se okupljaju zbog vode
ili sjemenja, i, eto ugođaja u kojemu čovjek osjeti bujanje ideja
za stvaralački rad. O vrtovima su pisali: Tagore4, Karahasan5,

2
Cvito Fisković (Orebić, 24. prosinca 1908. –  Split, 13. srpnja 1996.), hr-
vatski povjesničar umjetnosti. Diplomirao je povijest umjetnosti i arheo-
logiju te radio kao kustos Arheološkog muzeja u Splitu, direktor Konzer-
vatorskog zavoda za Dalmaciju  i voditelj  Historijskog instituta JAZU u
Dubrovniku. Razvio je i unaprijedio službu zaštite spomenika kulture
u Dalmaciji. Proučavao je umjetnost i kulturnu povijest. Objavio je knjige,
3
Petar Šegedin (Žrnovo na Korčuli, 1909. – Zagreb, 1998.), hrvatski proza-
ist. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, radio kao profesor,
zatim neko vrijeme u diplomaciji, a poslije u kulturnim ustanovama i kao
profesionalni književnik. Ugled je stekao već ranim romanima Djeca božja,
Osamljenici  i  Crni smiješak,  u kojima napušta model tzv. socijalističkog
realizma, ograničavajući fabulu i podređujući je analizi stanja ljudske svi-
jesti u kriznim situacijama, s naglašenim ozračjem tjeskobe, osamljenosti i
teškoća u međuljudskoj komunikaciji. rasprave i članke, a bio je i urednik
brojnih stručnih i znanstvenih časopisa.
4
Rabindranath Tagore  (1861. – 1941.),  indijski  pjesnik, jedan od rijetkih
azijskih pisaca koji su još za života uspjeli steći širok krug čitatelja na
Zapadu. Prodro je u Europu naglo, oko 1913. godine. Nobelovom nagra-
dom  nagrađen je već za prvu svoju na engleski jezik prevedenu knjigu,
zbirku pjesama Gitanđali.
5
Dževad Karahasan (rođen u Duvnu, danas Tomislavgrad 1953.) je bosans-
kohercegovački književnik, dramatičar, esejist, romanopisac.
2

3

4

118 OSVIT 83–84/2015.

Paljetak6, Čapek7... i Bilosnić. Sigurno tu, kada je o vrtovima

riječ, nije niti početak niti kraj, iako su slavni Semiramidini vr-
tovi ušli u legendu kao jedinstveni fenomen između malobrojnih
svjetskih čuda, sedam svjetskih čuda, nadmašujući ljepotom i
eksterijerskim skladom te raznovrsnošću i bogatstvom bilja sve
poznate tvorevine koje je izgradila ljubav.

Ključne riječi: Tomislav Marijan Bilosnić, vrt, vrtovi, pjesniš-

tvo, ljubav…

Uvod
Jedan od rijetkih autora koji uspijeva zadržati dah ideje u op-
segu poznatih ili naslućenih granica pronalazeći snagu i ljepotu
pjesničkoga alata kako bi uzorito pjevao pod prozorima ljepote.

6
Luko Paljetak rođen je u Dubrovniku 19. kolovoza 1943. Osmogodišnju
školu te petogodišnju Učiteljsku školu i dva semestra Pedagoške akademije
završio je u Dubrovniku. Godine 1964. upisao je Filozofski fakultet u Za-
dru (hrvatski jezik i književnost i engleski jezik i književnost) i diplomirao
1968.

Nakon studija, od 1969. do 1973., radio je kao dramaturg i redatelj u Ka-
zalištu lutaka Zadar, a zatim od 1973. do 1978., kao asistent na Katedri za
noviju hrvatsku književnost i na Katedri za svjetsku književnost. U to vri-
jeme bio je jedan od urednika časopisa Zadarska revija. Nakon prestanka
rada na Filozofskom fakultetu u Zadru 1978., vratio se u Dubrovnik gdje i
danas živi. 
7
Karel Čapek  (Male Svatonjovice,  9. siječnja  1890. –   Prag,  25. prosin-
ca  1938.),  češki  pisac. Školovao se u  Brnu,  Pragu,  Berlinu  i  Parizu. Bio
je doktor  filozofije, novinar i pisac. Najznačajniji je prozaik između dva
svjetska rata i najpoznatiji češki pisac izvan granica Češke. Prve književne
radove pisao je i objavljivao zajedno s bratom Josefom. Samostalno je pi-
sao priče, romane, drame, putopise, eseje, kozerije i feljtone.
znanstveno podruČje 119

U ovom slučaju je to djevojka-vrt koju umiva, češlja, njeguje u

rosi uspomena i kako bi njezinu raskoš pokazao svijetu koji nije
imao smisao uživati u takvoj ljepoti ili naprosto, nije bio blizu
vrta koji izgradi i odnjegova ljubav. A ljubav je to činila iz okrilja
prvih civilizacija Kine, Indije, Perzije, Egipta, Grčke, do naše-
ga Zoranića i dalje, neraskidivo i zanosno kako to i inače ljubav
čini. Zoranićevim stihovima, a što je razumljivo jer je Bilosnić
zavičajni nastavljač pjevanja u planinama, započinje i ova zbirka
pjesama:

Na sridu perivoja došad vidih dub jedan

raskošan i visok,
listja jedne strane zelena, a druge strane zlaćena,
a voće na njem kako bile i rumene jabuke i mirisne.

Počinjući, pomalo na dubrovački, Perivoji od slave, autor nam

pokazuje put kojim kreće u osvajanje vrtova, osvajanje njihovih
tajna i nesvakidašnjih ljepota, naglašavajući putenost i prikriveni
eros, strast koja izbija iz pupoljka, soka, mlaza vode, kapljice,
svjetlo koje prati preobrazbe iz slike u sliku, iz stiha u stih, iz
ljepote u ljepotu.
Mnogi su prije njega pjevali o vrtu, smještali teme u vrt ljuba-
vi, odgoja (kao Cronin: Španjolski vrtlar), mučne teme zakulisnih
ubojstava, ladanjska mjesta za ugodne trenutke boravka s prijate-
ljima ili u osami… Gotovo da nema teme koja nije veziva ili već
vezana uz vrt kao mjesto kulise prirodnih uzduha. Kako nastaje
vrt? Kako se počinje s njegovanjem kultura bilja, uzet ćemo ne-
koliko primjera iz svjetske književne baštine.
Karel Čapek počinje svoj roman, Vrtlarova godina, na ovaj
način: „Vrt je moguće urediti na više načina; najbolje je onda, kad
ga uredi vrtlar. Vrtlar vam zasadi svakakve štapove, šiblje i me-
120 OSVIT 83–84/2015.

tlice, i tvrdi za njih da su to javori, glogovi, jorgovani, visokople-

menite, poluplemenite i druge prirodne vrste ukrasnog bilja. On
ruje naokolo po zemlji, prevrće donji sloj gore, gornji dolje, pa
konačno sve opet izravnava. Pravi iz leša putove, zatiče u zemlju
uvenulo lišće, od kojeg će, kako on tvrdi, postati trajnice; posije
za buduću tratinu sjeme, koje naziva engleskim ljuljem, lisičjim
repkom, mačjim repkom, klupčanom oštricom, a potom odlazi
i za sobom ostavlja vrt taman i pust kao za prvih dana postanka
svijeta.“8
Vidljivo je kako Čapek doživljava prirodni fenomen vrta kao
osnovu za svoj roman, unoseći blagu ironiju u vrtlarova nastoja-
nja značenja i očekivane ljepote. Međutim, kod drugoga, više fi-
lozofski opredijeljenoga autora kao što Karahasan jest, vrt postaje
misaona struktura u kojoj se nalaze određene danosti misli kao
u jedinstvu ograničenja dobro uznjegovanoga vrta, a to je jezik
bitka i bitak jezika kao određenoga tipa iz rakursa suvislih nasto-
janja da se pokaže trajnost, da se vrtu da značenje socijalnih, čak
vremenskih značenja u kojima je vrt nastao kroz sve preobrazbe u
rastu grada: „Ako bi se dakle, uz dopustivo pojednostavljenje, do-
nji dio Parka s vodoskokom i cvijetnjakom nazvao prostornim ili
socijalnim izrazom (slikom) grada Sarajeva, jer se u njemu poka-
zuje ili bar može pokazati sve ono što trenutno u tom gradu obita-
va, gornji dio Parka bi se mogao nazvati vremenskim čvorištem,
duhovnim mjestom na kojemu se okupljaju i jedna s drugom do-
punjuju, pokazuju se i prožimaju, prošlost, sadašnjost i budućnost
ovoga grada, i to razne, mnogobrojne, prošlosti i budućnosti.“9
Vrt kao mjesto odmora i meditacije ponajbolje oslikava Ivo
Andrić10: „Nešto prije podne. Sjedim u vrtu, na suncu, naslonjen
8
Karel Čapek: Vrtlarova godina (2003.), str. 5.
9
Dževad Karahasan: Knjiga vrtova (2002.), str. 140. – 141.
10
Ivo Andrić  (Ivan Andrić;  Dolac  kod Travnika,  9. listopada  1892. - Beo­
grad,  13. ožujka  1975.),  srpski i hrvatski  pjesnik, prozaik, književnik i
znanstveno podruČje 121

leđima o visoku ogradu. Odmah iza ograde je ulica, koja upravo

tu čini zavoj. Do mene dopiru usklici, glasovi i ulomci razgovora
i zamiru čim ljudi zakrenu u ulicu.
−Tja! To vam je tako, šta čovjek može? Ništa. Evo ja na pri-
mjer...
−Aa, porebrica to nije šala (uvjerava neki stari gospodin).
−Bože, Bože! (oteže jedan ženski glas, kao završetak nekog
neveselog razgovora).
−... lako je govoriti, ama nek on kuša s ovom plaćom...
Tako se razvija preda mnom ovaj uski pojas života, a ja skla-
pam oči, dok iza mojih leđa prolaze ovi ljudi svaki sa svojom
bijedom i tegobom.“11
Svaki vrt je uzrokom davanja ljubavi, snage i umijeća kako bi
izgledao i održao se u punini životnih cvjetanja. Andrić u miru vrta
pronalazi glasove psihološko-filozofskih misli koje upotrebljava
za gradnju svog književnog vrta, dok Croninov junak pronalazi
ozdravljenje i snagu u teškom radu kako bi uspostavio ravnotežu i
smisao života u uvjetima dosade koja ga pritišće: „Taj ga je posao
satirao. Nailazilo je toplo godišnje doba, i mada je kratko svitanje
bilo dosta svježe, sunce bi brzo zagrijalo na sjajnom nebu, a talasi
toplote treperili bi u malom vrtu poput fatamorgane. Joséu iskoči-
še na rukama plikovi, iz ranjivih prstiju poteče mu krv pa se sušila
stvarajući prljave mrlje, a znoj mu je oblivao mlado tijelo. Da bi
zadržao znoj da mu ne curi u oči, raspara svoju crvenu maramicu
i jednim komadom poveza čelo. A kakvo mu je tek olakšanje,
kakvo divno ublaženje, donosio blagoslovni trenutak kad bi na-
rančasto sunce konačno utonulo u more.“12

diplomat iz Bosne i Hercegovine, dobitnik Nobelove nagrade za kn-

jiževnost 1961. godine.
11
Ivo Andrić: Nešto prije podne. https://www.facebook.com/permalink.php
12
A. J. Cronin: Španjolski vrtlar (1971.), str. 72.
122 OSVIT 83–84/2015.

Croninov opis je blizak i stvaran, vjerodostojan određenom

trenutku u kojemu se našao mladić oslobođen prostora enterijera
pa usprkos teškome radu u vrtu doživljava svu raskoš i težinu
promjene u stvaranju vrta.
Jednu drukčiju perspektivu, perspektivu ladanjskog doživljaja
kroz sanjarenje i odmor u prirodnom okružju, nježno lirskim to-
novima dočarava Matoš13 u pjesmi „Tuga vidika“:

Na humku iznad starog sela

U sjeni mir i vječni hlad,
Uz lipu drvena kapela
S vidikom čak na grad.14

Nakon Matoševog lirskog ushićenja Tagore15 pjeva o osjećaji-

ma koje u njemu bude stanje životne mudrosti i istočnjačke filo-
zofije o smislu života, vrijednostima koje su u vrtovima oko nas:
„Mnogo prije nego što će vrane zagraktati napuštao bih svoj ležaj
i silazio u vrt da ne propustim blagoslov što ga je izlazeće sunce
prosipalo na treperave listove kokosova oraha.“16

13
Antun Gustav Matoš  (Tovarnik,  13. lipnja  1873.  -  Zagreb,  17. ožuj-
ka 1914.), bio je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist, putopisac.
14
Antun Gustav Matoš: Poezija, Camao, Oko Lobora i druga proza (2002.),
str. 27.
15
Tagore Rabindranath (1851. – 1941. ), bengalski pjesnik svjetskog gla-
sa, pjevao religiozno-lirske pjesme, pisao drame i pripovijesti. Dobio No-
belovu nagradu 1913. Zagovornik suradnje sa Zapadom (Vrtlar, Gitanjali,
Sadhana, Put k savršenstvu i dr.). Iz Antologija svjetske lirike 1965. (Ur.
Slavko Ježić).
16
Tagore, Rabindranath: Šeš saptak (1935.).
znanstveno podruČje 123

1.

Temu o vrtovima, ljubavi, životnoj filozofiji, smislu ushićenja

i dizanju iz poraza, uspješno je opjesmio i prizvao duhu pjesnič-
koga umijeća, prije svega hrvatski, a zatim i izvan domovine, po-
znati književnik, Tomislav Marijan Bilosnić. Život na poluotoku
Zadra, život u rodnom Zemuniku, učinili su njegov osjećaj spram
vrta suptilnom supstancijom koje se nije mogao odreći, koju nije
mogao obići u svom stvaralačkom nagonu, a da najsofisticirani-
jim pjesničkim alatima ne uzgoji Vrt kao inspiracijsku odrednicu.
Već na početku ovoga razmatranja i komparativnog pokazivanja
na samo neke odrednice, jasno ukazuju na interese i učinak vrta
od prvih spoznaja do danas, bilo da se radi o opisima ili o meta-
jeziku čije značenjsko poodavno osvoji naše misli i useli se kroz
Edenski vrt u svijest o svetom. Na kraju, vrt to i jeste. Njegova
raskoš i sposobnost rađanja kroz ljepotu cvijeća, nikoga ne ostav-
lja ravnodušnim. Međutim, autor prvo vidi stablo: mitsko drvo
života: Središnje stablo / gumovca / pamti žarke pjesme / pamti
tjeskobu / pamti ljubav / i njezinu besmrtnost…17
Zaista, ljubav i treba pamtiti, bilo kao doživljajni trenutak,
bilo kao najuzvišeniji osjetilni čin u čovjekovom organizmu kada
savda čini zanesena ponašanja neshvatljiva trezvenom proma-
traču. Ljubav je uvijek takva. Nepatvorena, izravna, slobodna.
Samo ona nema osuda u prelasku granica. Takve granice prelazi
osupnutost vrtom kao danošću Boga jedinstvenog u trojstvu spo-
znaje, prepoznatom u čistoj bjelini latica cvijeta, što je mećava
anđela: Bog je svuda, svaka latica.18

17
Tomislav Marijan Bilosnić: Vrt, str. 11.
18
Isto, str. 15.
124 OSVIT 83–84/2015.

2.
Mnoštvo je snažnih metafora, a i pjesništvo samo po sebi je
metaforika života u kojoj se prepliću životna svakodnevica i sno-
viđenja slika vidljivih pjesniku. U tom pogledu Bilosnić je snažan
i iskren, stopljen s uzduhom i obličjem vrta, postaje živi orga-
nizam biljke, cvijeta, a opet ostaje svoj i neponovljiv. U svom
vrtu on je vrtlar riječi, san biljke, korijen i cvijet. I drugi, kao Tin
Lemac, uočili su snagu i opravdanost metaforike u ovoj knjizi:
„Da ne ulazim u minucioznu razradu teza i prevlast ne predam
vlastitom nego Bilosnićevu radu, osvrnut ću se na pjesme u ko-
jima je taj tip subjekta prisutan. To su: „U vrtu provodim samo-
tan život“, „Sagradio sam vrt usred šikare“, „Sijući sjeme postao
sam trava““ i „Izvan slika“. U njima Bilosnićev subjekt pokazuje
najintimniji odnos s vrtom i gotovo da se u nj objektivira. Osim
tih sjajnih ispovjednih impostacija, postoje i one gdje se zbiva
realizacija metafore ispovijednosti i Bilosnićev subjekt nastoji
semantički izjednačiti vrt i stvarnost, tekst i zbilju („Zrno prosa“,
„Vrt prelazi stvarnost“).“19
Na tragu: Tigra, Kuće, pa i Kolca u rijeci Zrmanji, autor se
veže za određeni tematski sinonim koji mu služi kao okosnica,
stožina uz koju reminiscencira sjećanja, snoviđenja i poznate ar-
tefakte gradeći određeni svijet pjesme, simboliku i metajezik ko-
jim tijelo pjesme postaje protočno, pitko i svježe. Tako počinje i
„Knjiga o vrtu“: Od vrta sam knjigu načinio / povezanu klicama
i pupoljcima / i običnim dnevnim obvezama / Predao sam se da
me vrt obuhvati / kako bih živio sva četiri godišnja doba…20 Sada,
sasvim zagrljen vrtom, pjesnik šeće oblacima, osluškuje kretanje
tišine, rosu, mirise, molitveno prilazi svakom cvijetu, svakoj bi-
19
Tin Lemac u Bukolički versi i rime, str: 233. Zadarska smotra 2015.,
Godište LXIV broj 3.
20
T. M. Bilosnić: Vrt, str. 19.
znanstveno podruČje 125

ljci kako bi stvorio poeziju, pjesmu vrijednu vrta odnjegovanog i

postavljenog u vječnost: Spoznaj da jedna ruka / obasjava drugu
/ Budi svjetlo vrtu / kako bi svaka travka znala za Božju slavu /
Budi onaj koji ni riječi neće reći / a znat će.21

3.
Slažući stih do stiha, pjesmu do pjesme, lamentirajući o vrtu
i komponentama vezanim uz vrt, plete mrežu o ljepotama koje
vrt čine: biološki, emocionalno, značenjski povijesno, ilumina-
cijski22, kao izravni potomak škole Platona, uzdižući ga pod okri-
lje Boga koji stvori vrt za ugodu čovjeku: U vrtu je unaprijed
sve složeno / kao u svakom planu svemira.23 Na takav način se
može ulaziti u neprovjereno, sanjano, nedokučivo ali moguće, što
je pjesništvu dopušteno kroz majstorski odnos slikovnog jezika
koji autor majstorski upotrebljava. Tako goneta tajnu, tako ulazi
u oblake i magle vrtova u kojima: Ni jedan list nema biografiju /
a mijenja se iz dana u dan.24
U svim promjenama vrt i pjesnik u svom osnovnom posla-
nju ostaju nepromjenjivi, ali i nedokučivi u potrebama promjena;
nedovršeni i čisti, spremni na ustupke novih rađanja, novih pre-
obrazba, bar u pjesmi: Vrt je kula duše / načinjena od kristalnih
zrna / Ne mora se prijeći povijest / da bi se došlo u vrt.25
Bilosnićevo pjevanje je bliže sferi duha, sferi istočnjačke filo-
zofije, ćutilne i spoznajne u moći tišina i lamentacije nad samim

21
Isto, str. 23.
22
Predvodnik islamskih ilumicionista, Šejh Šahabudin Suhravardi, znan-
stvenik 6. stoljeća, jedan od sljedbenika Platona.
23
T. M. Bilosnić: Vrt, str. 24.
24
Isto, str. 27.
25
Isto, str. 29.
126 OSVIT 83–84/2015.

sobom i predmetom koji mu zadaje određeni tematski okvir, u

kojemu se do sada uspješno dokazao kao izvrstan pratitelj, kroz
strukturu poemskog načina praćenja stanja i promjena u bitku
istog. Njegova tvorba je za sva vremena. Namijenjena vječnosti:
Pa zar je važno gdje pripadam / dok sam u vrtu za sva vremena.26
Takva filozofija sazdana u, trbuhu ribe, kako piše u jednoj
dovi, moćna je i nedokučiva mudrost istočnih naroda, odakle se
širila na zapad dobivajući nova značenja, nove oblike u novom
poimanju mudrosti i uporabljivosti drugih i drukčijih naroda. Bi-
losnić je blizak upravo takvoj, dubokoj tišini dok ispisuje knji-
ge, pjesme, riječi kojima oblikuje svoj pjesnički svijet i utvrđuje
uspješan put prema vrhu lijepe književnosti: jer lišće zna da će
listati / i kada sunca ne bude / u mojim očima.27

4.
Čitajući vrt, kao što čitamo knjigu, jer i knjiga je vrt riječi;
pjesnik nam daje impresije o vrtu što je plod njegove impresije
ali i mogući sveukupni dojam i potvrda ushićenosti predočenim,
otkrivenim u opservacijama o istom. Vrt je život i u vrtu piše o ži-
votu: piše ga lišće, stablo i korijen. Pišu ga mirisi cvjetova i uzduh
vlažne zemlje. Pišu ga leptiri, ptice, kukci. Piše ga tišina i ljubav
iznikla iz te tišine. Piše ga filozofija života i skrušena molitva: U
vrtu piše / isto što i u svetim knjigama.28
Vrt, kod Bilosnića, nije samo misaona imenica, nego estetsko
i etičko mjesto sastanka, molitve, razmišljanja o bitku postanka,
sastanka s prijateljima. U vrtu se uživa u tišini i pjeva u trenutci-

26
Isto, str. 33.
27
Isto, str. 35.
28
Isto, str. 37.
znanstveno podruČje 127

ma veselja. U vrtu se radi, njeguje i blaguje: Okrenuti vatri uživali

smo / drskost vina / Ništa nije remetilo boju svemira.29
Našavši inspirativni smisao u temi vrt, postavljen metafizič-
kom snagom pjesničkoga umijeća, što daje mogućnost u izrazu
svih antropoloških, hortikuturalnih, etičkih i estetskih parametara
čvrsto vezanih između vrta i čovjekovih potreba, zadovoljenja,
imamo jedinstven splet pjesničkih varijacija u nizu suvislih slika
koje pratimo s udivljenjem: Vrt valja gledati pažljivo / ni iz čega
može nastati / u Božjoj radionici ga treba trošiti / Moje su noći
prepune snova.30
Kao da postavlja pitanje: gdje smjestiti vrt? Koji je prostor
dovoljno valjan za vrt? Tražeći rješenja kroz pjesme, postavlja
ga u sebe, u nebo, u ljubav majke. Tako i sam postaje trava, ne
cvijeće koje treba uzgajati, brinuti o njemu, nego trava koja je du-
govječno obnovljiva i uporno trajna na svim mjestima: Kad uđem
u vrt / tek sam vlat.31
Za pjesnikovu majku, vrt je uzgoj povrtlarskih kultura, kori-
snost i potreba ekološki uzgojenog, prirodnog; tradicijskog uzgo-
ja: sve dok ne osjeti miris / krumpira i luka nad zemljom.32

5.
Svaki vrt, sve bilje želi slobodu prostora u kojemu bi se osje-
ćalo s dovoljno sunca, vode i zraka. Zato ima svoju unutarnju
i vanjsku geometriju razrađenu u skladu životnih potreba, ali i
određenoga prostora u kojemu vrt jest. Tko zna koliko smo puta
bili zadivljeni pred avionskom fotografijom vrtova uz Neretvu?

29
Isto, str. 43.
30
Isto, str. 45.
31
Isto, str. 46.
32
Isto, str. 48.
128 OSVIT 83–84/2015.

Kako nas zadivljuju kineski vrtovi, vrtovi izrađeni u Japanu sa

skladom prostora i potrebama biljaka. Ta geometrija nije bez po-
trebe i izvanjske ljepote, nego su to životne potrebe opstanka;
razmnožavanja i trpeljivosti; jer i biljke znaju biti zločeste i ne
podnose se, baš kao zli ljudi. Zato znanstvenici ustvrđuju o emo-
cionalnom životu, reakcijama biljaka na neke postupke ljudi, od-
nosno, okoliša u kojima su potrebe za prostorom svagdašnje: Biće
vrta oholo je poput mira / biće sna mnogoliko poput listova / biće
povlaštenosti krije se u zemlji vrta.33
Vrt postaje građevina, stabilan objekt, izložbeni prostor pri-
rodnih fenomena poput lijepo uređene galerije pejzažne orna-
mentike: Galerija vrta zajedničko je stanište duhova / onih koji
ne ističu svoje pobjede / koji ne kriju svoj poraz.34 U vrt se use-
ljava viteški oblik prošlosti, štitonoše i stražari trava obrubljuju
zidine vrta, ali najznačajnije se odigrava „U kuli poezije“: U vrtu
je iznikla poezija / objedinjujući ljudski san.35
U već spomenutom, u ovom tekstu, snovi su osnova za otklon
od stvarnosti, ljepota koja osigurava protočnost iluminacije kako
bi joj vjerovali kao da je izašla iz krila dokaza, te postala aksiom.
Naravno, ako bismo se koristili istim, matematičkim rječnikom,
mogli bismo govoriti o teoremskoj umreženosti u jasan slijed i
protočnost, ali to kod Bilosnića nije u prepoznatoj shemi, nego je
to njegova osobna shema i njegova osobna vrijednost ostvarena
najsofisticiranijim pjesničkim alatom, dajući svoj pečat. A ima-
ti svoj pečat, nije predodređeno bilo kome niti bilo kada. Za to
se pobrinula epoha protočnosti emocionalne energije ostvarivši
božansko poslanje stvaranja, rađanja, novog. To novo mora ima-
ti vrijedne moralno-estetske, humane i ekološke vrijednosti koje

33
Isto, str. 52.
34
Isto, str. 53.
35
Isto, str. 60.
znanstveno podruČje 129

oplemenjuju. Upravo to je postignuto u ovoj zbirci: Grane su pi-

sma neba / između zidova modrine.36
Snažnim metaforama pjesnik utvrđuje neoborivu liriku pje-
vanja rijetkog senzibiliteta, ostvarujući tematski, lamentirani na-
čin o zanimljivoj cjelini rasutoj u jedinstvu. Tako vrt postaje sve
ono lijepo što se može dogoditi, što se može sanjati u ugodnim
trenutcima opuštanja: Pogledam li bolje to se zvijezde rađaju na
zemlji.37 Uzgojiti vrt o kojemu bi se pjevalo na ovakav način, ve-
oma je teško, pa makar taj vrt bio samo inspirativan, potaknut
stvaralačkim nagonom za pjesničkim izrazom: Prikaz bi trebao
biti poput svetog Pisma / prikladan za molitve / i tumačenje ko-
načnih istina.38

6.
U pjesničke istine spada i pjesnički luman kojim autor osvjet-
ljava sve dodirne točke stvarnog svijeta; vrta i vrtlara: Vrtlar i vrt
su jedno / poput ljubavnika.39
Od postanka svijeta, od velikoga djela Njegovog, traje ljubav
između vrta i čovjeka, traje veza uspjeha i razočaranja, svetost i
grijeh, nada i ozdravljenje koje nudi vrt čovjeku koji se bori za
život, za bolje bez opterećenja drugoga i drukčijega. Taj odnos
prožimanja doprinosi skladu, nekom simbioznom potpomaganju
zajedništva iz koristi. I pjesništvo je takav čin. Pjesnik se osloba-
đa misli, energije koju nije mogao, nije imao prostora za pospre-
miti, nego grafemski bilježi na sebi svojstven glazbeni predložak
u stihove, kitice i pjesme. Otuda je i kod Bilosnića vidljiv slijed

36
Isto, str. 61.
37
Isto, str. 65.
38
Isto, str. 71.
39
Isto, str. 78.
130 OSVIT 83–84/2015.

uzajamnosti. Ako nudi vrtu ljubav u strpljivom radu, dobit će za

uzvrat mirisno, ladanjsko mjesto užitka, svježine, odmora koji će
kroz tišinu splina uzburkati stvaralački duh i potaknuti ga na čin
bilježenja, na čin stvaranja: Slavlje predanosti / otvara dveri svi-
jeta / I sve isčezne / iza vrtne zavjese.40

7.
Pjesnikova brižnost zbog vrta je više nego metafizički čin da-
vanja. Toliko je urastao u vrt i vrt u njega da ga sanja: Sanjao
sam vrt gdje se životi i smrti razdvajaju / gdje su trave u dubo-
kome snu / vrt drevan i prepušten čežnji.41 Čežnja je prvi korak
u konkretizaciji. Neuništivost energije struji, giba se i potiče na
nove oblike. Zaustaviti energiju nikome ne uspijeva, nego ju nudi
pretvorenu u drugi oblik; pretvorenu u pjesmu, u glazbu: Ima vr-
tova koji nas slijede u san // Vrtovi u kojima će violine / olujom
isprevrtati snove.42
Kada je vrt gotov, a on to nije nikada, baš kao znanje što nije
nikada dovršeno u svojoj nedovršenosti koju otkriva genij, nego
vječito traga, uči i traži trenutak koji će ga nadahnuti za vječnost
koju sam ne će spoznati, jer obično dolazi poslije smrti; i poslije
smiraja i stanja koje obećava, a to je varka, poboljšanje je privid
određene veselosti prije smrti, koju umirući možda hini, možda
je to nadahnuće Boga koji ne otkriva svoju namjeru, tako pjesnik
putuje u vrt kako bi obnovio snagu za novi napor: Kroz moj vrt
prolaze ljudi / i životinje / ulaze u njega / s prividom da iznova
nešto počinju.43 Tako je i smrt način putovanja kroz vrt Njegov u

40
Isto, str. 79.
41
Isto, str. 83.
42
Isto, str. 84.
43
Isto, str. 88.
znanstveno podruČje 131

kojemu smo svi isti pred licem Njegovim, ali nismo pred licem
svojim. Pred tim licem trebamo tražiti aksiom, ili se zagledati u
stvarnost svog odraza s nakanom kako ga promijeniti na bolje, da-
kle, proputovati kroz psihološke vrtove u sebi, pročistiti se i izaći
drukčiji, slobodniji, s mirisima bilja u vrtu koje nas je opervazilo
dajući našem liku zaštitnički opšav. Tako i u pjesmama ovog pje-
snika imamo čežnju za djelom koje će biti zaštitničkim znakom, i
nakon svega, dakle, nakon zavidnih uspjeha koje je ostvario: Jež
u drači / a kornjača u oklopu / kamen temeljac noseći / putuju.44
Umjetniku nikada dosta ljepote. Zato vječito kopa kako bi
ostvario uvid u najbolju zlatnu žilu podzemlja odakle će bljesnuti
raskoš plemenite kovine. Vrt je metafora života i smrti. Vrt je bi-
tak. Vrt je pjesma. Vrt je san. Vrt je čovjek, a čovjek je vrt.

8.
U knjizi je raznovrsnost, baš kao i u vrtu. Tu je nekoliko (tanke
– kratka pjesma) uradaka, što je japanska pjesnička forma stvo-
rena zbog različitosti, prepoznavanja u odnosu na kinesku pje-
sničku vrstu: U vrtu vidim / list tvoje obrve. / Sa svakom sjenom /
združeno tvoje lice / dok čekam usamljen.45 Dakle, ako spominje-
mo formu, nekoliko ovih pjesama pridodano je većinskom slo-
bodnom stihu bez jasne interpunkcije, što se pamti kao bogatstvo
izraza kroz različitosti i slobodu pjesništva. Tajan je i ulazak u
vrt, ako se ulazi s određenim ciljem, taktilno dušom i tijelom, s
mišlju o postanku vrta i njegovoj emocionalnoj energiji kojom
napaja čovjeka. Zato je vrt oduvijek bio izraz nježnosti, ljubavi,
kulisa skrivenih i tihih razgovora uz mirise cvijeća, svježinu vode
i pjev ptica. Za pjesnike, vrt je bio slika skrivene, neotkrivene
44
Isto, str. 93.
45
Isto, str. 94.
132 OSVIT 83–84/2015.

ljepote koju oduvijek žele opisati, metajezikom oslikati na sebi

svojstven način. Tako to čini i Bilosnić: Tajan je ulaz u svijet
vrta / I čuvar nevidljiv / i sve što raste čuva ga.46 Ovdje je pjesnik
opravdao postojanje vrta, jer bez vrtnih kultura vrt je pustinja,
beživotan, neprivlačan, ne zaštitnički tajnim šaputanjima, ladanj-
skim opuštanjima, šetnjama u kojima netko samotan razmišlja
o smislu i besmislu životnih isprepletenosti: Kad ušetam u vrt /
iznenada nestaje svijet / Kad ušetam u vrt / i svijet me zanema-
ruje.47 Međutim, osim mašte, osim pjesničkog splina koji ulazi u
tajne vrta, tu su još neki organizmi koji ulaze u vrt i koji pjesniku
ne promiču, dakle, nisu nevažni, nego nose sa sobom značenjsku
epohu postanka i potrebe opstanka: Put obzorja kreće se mojim
vrtom / koristeći njegove pukotine / Kornjača kao pokretna sli-
ka krajobraza / označuje opseg ovoga svijeta / crta zemljopis.48
Vizionar vremena i prostora, revnosni promatrač metafizičkih i
stvarnošću podastrtih detalja, te istančanim pjesničkim alatima,
Bilosnić tka tajnu vrta, vlastitu raslojenost i pjesničku sažetost u
začudni svijet pjesništva. To umijeće i senzibilitet k pjesništvu
potvrdio je odavno, a njegov uspon još traje (spomenimo zbirku
Tigar, kojoj pridodajem i Kolac u rijeci Zrmanji), što su pjesnič-
ke zbirke objavljene u dvadeset prvom stoljeću. Bilosnić s dvije
noge čvrsto korača kroz dva stoljeća (rođen 1947.).

9.

I kada se piše posveta, ovoga puta u stihu, pjesnik nalazi na-

čina da to čini na sofisticiran način kako to i pripada istinskom

46
Isto, str. 99.
47
Isto, str. 107.
48
Isto, str. 109.
znanstveno podruČje 133

pjesniku, kao što to čini Whitmanu: Duga bi bila moja priča o

travi / o znanju / o zelenim livadama djetinjstva / sad kad ponov-
no želim izraziti to što jesam49, a izraziti se stihom jednostavno
i razumljivo, pjesnički je izazov oduvijek, no, Bilosniću to nije
problem, njegovo bogato iskustvo to potvrđuje i u ovoj knjizi.
Posvete i samim vrtovima u koje je pjesnik hodočastio, zanimlji-
ve su i uspješne idejno-estetske tvorbe koje pobuđuju interes i
kao geografski pojmovi, jer su plastično oslikani detalji i snažno
doživljene slike bliske oku i duši: Orfej spava na jastucima trave
/ u albanskom vrtu / Crna satenska vrpca veže betonski bunker /
i crvenu ružu Elbasana.50 Oduševljenje vrtovima nije ograniče-
na radnja, ograničen doživljaj. Svaki vrt ima svoje zanimljivo-
sti, svoja obilježja i nigdje ne postoje dva ista. Zato je vrt sličan
čovjeku, vrtovi slični ljudima, imaju vlastiti karakter. Upravo u
karakter vrta uranja pjesnik i pronalazi sebe, svoje djelovanje,
suštinu; bitak i poveznicu živih organizama u simbiotičkim od-
nosima: Iskušenje je ući u vrt / tko zna koga ćemo u njemu sresti
/ demona / ili sudbinu.51
Obraćajući se izravno ili stvarajući metafizičke slike i pojmo-
ve, autor uspijeva ostvariti suvislu komunikaciju materije i duha
stvarajući svijet ljepote između vrta i čovjeka, između pjesnika i
pjesme, upućenu čitatelju kao moguću poruku o skladu i ljepoti:
Blago onome koji u vrtu zaluta / put je njegov besmrtan.52
Kao što djelo čovjekovo ima dugovječnost, besmrtnost, tako i
vrt ima besmrtnost. Sam se može formirati, održavati, biljke koje
se podnose, koje surađuju, prevladat će u određenoj grupaciji
zbog uvjeta koji su prirodni, baš kao i čovjek. Tako pjesnik na
49
Isto, str. 115.
50
Isto, str. 120.
51
Isto, str. 126
52
Isto, str. 131.
134 OSVIT 83–84/2015.

svim prostorima susreće vrt, bilo kao uređen ljudskom rukom,

bilo da je to djelo Njegovo. U mnoštvu toponima autor pronalazi
inspiraciju, vrijedno bilježi, umjetnički oblikuje i podastire čitate-
lju: Ne ulazimo prije puža / u vrt koji se spušta do rijeke.53

10.
Vrt ima toplinu kojom zrači i kojom ispunja čovjeka razlije-
vajući po njemu kapljice savde. Ta poetska melankolija donosi
sjetu, ali i svježinu koju dopuhuju nepoznati vjetrovi s obronaka
Džabal Savde ili iz svih vrtova koji pobudiše stvaralački čin kod
Bilosnića: Vrt kao krušna peć / nad kojom lebde / pretci / poput
vrijesa.54
Silovito ulazi u prostor pjesme, hrabro poput nenadmašnog
pikara, poput onoga koji u areni života pronalazi hrabrost, mitski
kamen mudrosti kojim opravdava postojanje. Slobodnog stiha i
slobodnog duha nadlijeće vrtove, ulazi u njihovu dušu i sam po-
staje biljka, cvijet, plod, vrt. Svi vrtovi su u njemu i on je u vrto-
vima: Krv se iz zemlje ne čuje / zemlja se glasa posljednja.55 Za-
robljen trenutkom stvaranja kao Van Goghovi „Irisi“, osluškuje
slobodu vjetra, sunca, vode i vatre. Kao takav, prilazi edenskom
vrtu: da zemlja sustigne nebo / sutra ćemo se pokloniti Gospo-
du.56 Sa svakim stihom pjesnik treperi, ustaje i pada, ali uporno
ide kroz vrtove, kroz pročišćenje koje ga progoni, koje mu pruža
nježnosti: ova stara halja puna trave / ogrnula me svjetlošću.57

53
Isto, str. 133.
54
Isto, str. 137.
55
Isto, str. 146.
56
Isto, str. 155.
57
Isto, str. 156.
znanstveno podruČje 135

11.
Domoljubno-lirskim krešendom završava ovu knjigu autor.
Hrvatska je vrt od ljubavi i ponosa. Arkadija uzduha s naglašenih
toponima. Ona je potreba da se voli i ona sama ljubi na svim mje-
stima uzavrelih pejzaža. Hrvatska je čaroban kraj, kako je pjevao
Matoš. Nedokučiva u svojoj ljepoti i značenjima od sjevera na
jug, od istoka na zapad. Rijekama opojna, morem zavodljiva, pla-
ninama nedokučiva, ravnicama nepregledna; vrt nad vrtovima je
Hrvatska, domovina života i smrti, domovina mladosti i poznih
godina, ali jedna i jedina kao posljednje utočište i posljednji vrt;
Hrvatska!

Zaključak
Nesvakidašnja, neodoljiva stvaralačka energija goni Bilosnića
kako bi stvarao iz trenutka u trenutak, kako bi osvajao prostore,
pod određenim vampirizmom, Progoniteljem, nemilosrdnim, ali
znalcem odnosa života i smrti, znalcem postojanja i vrijednosti
postojanja. Ako se djelom iskupljuje, djelom svjedoči o sebi sa-
mome. On ne rasipa pjesme, stihove, pjesničke slike, on ih saži-
mlje, udomljuje i postavlja kao kamene temeljce na kojima gradi
snove nastojeći približiti zemlju nebu, nebo zemlji, učiniti pro-
stor blizim i dostupnim čovjeku. U njegovim pjesmama cvjetaju
biljke, cvjetaju vrtovi, napajaju se životinje, pjevaju ptice, mirišu
trave i cvijeće kako bi život ljudi bio ugodniji, kako bi se voljelo
kao što se voli domovina.
Za primjere sam birao stihove koji su me razoružali, koji po-
najbolje svjedoče o onome o čemu sam pisao, kako me vodila
misao kroz nastojanje protočnosti teksta. Nastojao sam što više
detalja podastrijeti kako bi, već na samom početku razoružao
136 OSVIT 83–84/2015.

skeptičnog čitatelja i nagnao da on sam uzme i potraži ljepotu

za sebe. A ima umjetničko-estetskih dijelova koji zadivljuju. Vrt
je samo još jedna uspješnica u nizu tematskih cjelina o jednom
na različite načine i ističe se kao vrijednost književnog stvara-
laštva. O tome svjedoče kritičari koji se odvažiše pisati o ovom i
ovakvom pjesništvu koje postaje osnovna poveznica s autorom i
neodvojivošću njegovoga djela.
U vrtu je sudbina šapata.
Literatura:
Aristotel: O pjesničkom umijeću (2005), preveo i priredio Zde-
slav Dukat, Školska knjiga, Zagreb.
Bilosnić, Tomislav Marijan: Vrt (2014), Udruga 3000 godina Za
dar, Zadar.
Cronin, Arcibald Joseph: Španjolski vrtlar (1971), prevela Ljerka
Radović, Otokar Keršovani, Rijeka.
Čapek, Karel: Vrtlarova godina (2003), s češkoga preveo Drago
Crnjaković, CERES, Zagreb.
Fisković, Cvito: Vrtovi orebićkih kapetana i brodovlasnika (2005),
priređivač akademik Igor Fisković, Matica hrvatska Ogranak
Orebići i Turistička zajednica Općine Orebića, Zagreb.
Gibran, Kahlil: Prorokov vrt (1990), Grafički zavod Hrvatske –
Kršćanska sadašnjost, Zagreb.
Halilović, Asim: Poruke humanosti i ljubavi (osamdeset i četiri
književna nobelovca), (1988), odabrao i priredio dr. Asim Ha-
lilović, vlastito izdanje, Tuzla.
Ježić, Slavko (uredio): Antologija svjetske lirike (1965), Napri-
jed, Zagreb.
Karahasan, Dževad: Knjiga vrtova / O jeziku i strahu (2002), An-
tibarbarus, Zagreb.
znanstveno podruČje 137

Lovrić, Fabijan: Poljubac zemlje (2006), (pjesme o endemskim

vrstama biljaka), vlastita naklada, Ozalj.
Matoš, Antun Gustav: Poezija, Camao, Oko Lobora i druga pro-
za (2002), Zagrebačka Stvarnost, Zagreb.
Solar, Milivoj: Teorija književnosti (1979), Školska knjiga, Za-
greb.
Solar, Milivoj: Povijest svjetske književnosti, (2003), Golden
marketing, Zagreb.
Stamać, Ante: Teorija metafore (1978), Znaci, Zagreb.
Šoljan, Antun (uredio): 100 najvećih djela svjetske književnosti
(1970), Stvarnost, Zagreb.
Živković, Dragiša: Teorija književnosti sa teorijom pismenosti:
za gimnazije i stručne škole (1964), Beograd, Naučna knjiga;
Sarajevo, Svjetlost.
Časopisi:
Zadarska smotra 2015., Godište LXIV broj 3. Tin Lemac: „Buko-
lički versi i rime“ (o knjizi Vrt, str. 232 – 233).
Mrežne veze:
www.hrleksikon.info
http://bastinaobjave.com/filozofija-281/uvod-u-islamsku-filozo-
fiju/748-filozofija-iluminacije-i-peripatetika-filozofija

Zusammenfassung

Mein Ziel ist es in dieser Arbeit die literarischen Beműhungen

zu Zeigen um die Umgebung der Pflanzenarten, so auch sie se-
lbst in der Schönheit der Umgebung auf ein emotionales und
138 OSVIT 83–84/2015.

nachdenkliches Symbl, der Schönheit, der Begierde und Kultur

zu erheben und den Raum in dem sich die intimstem Momente
des menschlichen Daseins von der Urzeit bis Heute abspielen,
als aus dem Druck die Gedichtesammlung Vrt (der Garten) von
Tomislav Bilosnić erschien. Die Gärten sind nicht nur zur Orten
der Gemütlichkeit geworden, sondern auch Orte des Wisperns,
Orte der Liebeleien, Kultur-Orte reich an Duften und Formen
in denen der Mensch eine nicht alltägliche Feiheit spührt, Ge-
lassenheit und die kreative Inspiration. Im Garten von Cvita Fi-
sković, in Orebić, habe ich auch den grossen Namen Petar Šege-
din kennengelernt, der behauptete, dass gerade eine Ecke dieses
Gartens ihm die Perspektive und die Gedankenklarheit für die
zukünftigen literatischen Seiten, die entstehen gab.
Neben den Gärten und dem Luxus des floralne Seufzers, kommt
noch gewöhnlich das pletschern von Wasser, eine Fontäne, dann
der Gesang der Vögel, die wegen dem Wasser oder den Körner
zusammenkommen und so wird die Atmosphäre, in der der Mens-
ch eine Idee für seine kreative Arbeit bekommt, geschaffen.
Über die Gärten haben noch: Tagore, Karahasan, Paljetak, Ča-
pek ... und Bilosnić geschrieben. Wenn man von Gärten spricht
ist hier sicher nicht der Anfang und auch nicht das Ende, obwohl
die berühmten Gärten der Semiramide zur Legende wurden, als
ein einzigartiges Phänomen zwischen den zahlreichen Weltwun-
dern, die sieben Weltwunder, mit seiner Schönheit und der äuße-
ren Harmonie und der Vielfalt und dem Pflanzenreichtum alle
bekannten Schaffungen, die die Liebe schuf, übertreffend.

Schlüsselwörter: Tomislav Marijan Bilosnić, der Garten, die

Gärten, die Dichtung, die Liebe...
znanstveno podruČje 139

Ana PAPIĆ

FRA LOVRO KARAULA U

PREDAJAMA I LEGENDAMA 140 GODINA
NAKON MUČENIČKE SMRTI

Sažetak

U radu se govori o jednom od vodećih franjevaca 19. stoljeća,

fra Lovri Karauli, a povodom 140 godina od njegove mučeničke
smrti. Cilj rada je istražiti ulogu koju je fra Lovro Karaula imao
u borbi za obespravljeni katolički puk i opstojnost katoličke vjere
u BiH te sagledati njegov lik i djelo kroz narodnu predaju. Fra
Lovro Karaula obilježio je cijelo jedno stoljeće. Živio je u vreme-
nu osmanske okupacije, razdoblju iznimno teškom za Crkvu i ka-
tolički puk. Bio je inicijator i predvodnik u društveno-političkom
i Provincijskom životu i do mučeničke smrti ostao neustrašivi
borac za ljudska prava svoga puka kojega je iznimno volio. Nje-
gova svećenička predanost, rad i ustrajnost na dobrobiti svoga
puka, što ga je stajalo vlastitoga života, na najbolji mogući na-
čin simbolizira život, patnje i stradanja franjevaca i katoličkoga
puka u jednom vremenu punom nevolja i neizvjesnosti. Lik i dje-
lo, ovoga ponekada nepravedno zapostavljenoga franjevca, od
zaborava je sačuvala narodna predaja koja i danas živi u narodu
livanjskoga kraja, a crkve i samostani za čiju gradnju je zaslužan
fra Lovro Karaula imale su i još uvijek imaju važnu ulogu u vjer-
skom, društvenom i kulturnom životu katoličkoga puka u BiH.
Ključne riječi: fra Lovro Karaula, narodna predaja, osmanska
okupacija, mučenička smrt.
140 OSVIT 83–84/2015.

Uvod
Povoljan je zemljopisni položaj Livna razlog ranoj naseljenosti
toga područja. Često je bilo na udaru važnijih povijesnih zbivanja
što je ostavilo neizbrisiv trag u materijalnom i duhovnom područ-
ju. Livanjski je kraj rano primio kršćanstvo o čemu svjedoče i
ostatci bazilika iz kasnoantičkoga doba. U više od sedam stoljeća
nazočnosti franjevaca u ovim krajevima, zasigurno najteže raz-
doblje u njihovom djelovanju bilo je vrijeme osmanske okupaci-
je. Pored različitih i mnogobrojnih zuluma za vrijeme osmanske
okupacije najgnjusniji su bili „danak u krvi“ i „pravo prve bračne
noći“.1 Uz veliku žrtvu i napor ostali su i u tim vremenima s kato-
ličkim pukom i činili ono što je bilo moguće. U vremenu osman-
ske vladavine livanjskim krajem došlo je do velikih demografskih
i vjerskih promjena. No, usprkos svemu livanjsko je kršćansko
stanovništvo ostalo većinsko stanovništvo do danas.
U očuvanju vjerskoga i kulturnoga identiteta za vrijeme osman-
ske okupacije posebnu ulogu imali su franjevci među kojima se
svojom djelatnošću isticao fra Lovro Karaula. Fra Lovro je svoju
brigu za puk zapečatio mučeničkom smrću 1875., a njegov lik i
djelo i danas su, nakon 215 godina od rođenja i 140 godina od
smrti, i dalje živi među njegovim livanjskim pukom koji uspome-
nu na njega čuva i kroz crkveno-pučku pobožnost i kroz narodnu
predaju. Njegova je smrt ujedno bila i povod za pokretanje naroda
na ustanak protiv turskih vlasti u livanjskom kraju.

Život i djelo fra Lovre Karaule

Fra Lovro Karaula rođen je 23. prosinca 1800. u Žiroviću kod
Livna. Krsno mu je ime Ante. Nekoliko godina poslije njegova
1
Vidi: Dragić, Marko: „Danak u krvi u romanu Na Drini ćuprija i u suvre-
menom pripovijedanju“, HUM 8, Mostar, 2012., str. 123. – 140.
znanstveno podruČje 141

rođenja obitelj se preselila u Suhaču kod Livna. Vidjevši u Anti

nadareno i za franjevački život prikladno dijete, tadašnji ljubun-
ski župnik poslao ga je u samostansku školu u Fojnici. U novicijat
je stupio 1816. i dobio ime fra Lovro. Studij filozofije i teologije
pohađao je u Pečuhu i Đenđešu, a završio u Vacu. Mladu je misu
rekao 13. prosinca 1825. na grobištu svojih roditelja u Suhači.
Nekoliko prvih mjeseci svoga svećeničkoga života proveo je u
Fojnici i Ivanjskoj, a onda je postavljen za kapelana u Ljubunčiću
(1826. – 1828.). Biskup fra Augustin Miletić ga je uzeo za tajnika
1828. i na toj službi ostaje do biskupove smrti 1831. Bio je župnik
u Vidošima (1832. – 1840.), gvardijan i župnik u Fojnici (1840.
– 1843.) te je dva puta u provincijskoj delegaciji išao u Carigrad
(prvi put 1843. da isposluje carski berat kojim se potvrđuju prije
dani fermani u korist Provincije, a drugi put 1845. zbog rješava-
nja Barišićeve afere). Obavljao je službu provincijskoga vikara
(1851. – 1854.), u isto vrijeme bio je profesor filozofije na teo-
logiji u Fojnici, župnik u Čukliću (1854. – 1858.) i gvardijan na
Gorici (1858. – 1861.), župnik u Ljubunčiću (1861. – 1872.), po
drugi put gvardijan na Gorici (1872.) da bi se nakon godinu dana
ponovno vratio za župnika u Ljubunčić gdje je ostao do mučenič-
ke smrti 20. srpnja 1875.2
Potlačeni status katoličkoga puka, nepravde i zlostavljanja bili
su mu kao trn u oku. Zauzimanje za puk kojemu je kao svećenik
posvetio svoj cijeli život, bila mu je glavna preokupacija. Da bi se
uspješnije suprotstavljao lokalnim silnicima, fra Lovro je osnažio
svoj ugled kod političkih moćnika onoga vremena – kod sultana
u Carigradu i austrijskoga cara u Beču. Posjetio je i austrijskoga
cara u prigodi njegova vjenčanja 1845. Tada mu je u ime Provin-
cije zahvalio na pomoći koju Austrija pruža Bosni. Od austrijsko-
ga konzularnoga agenta Dembinskoga u Livnu dobio je obećanje

2
Barun, Anđelko: Stazom Franje Asiškog, Sarajevo – Zagreb, 2008., str.
197., 198.
142 OSVIT 83–84/2015.

da će se u slučaju ustanka Osmanlija protiv kršćana odmah i ka-

tolici i fratri staviti pod zaštitu austrijskoga cara.3
Koliko je teško bilo biti katolik u Livnu za vrijeme turskoga
zuluma svjedoči i događaj kada je beg Ahmed Ljubunčić iz grada
Livna istjerao sve kršćansko stanovništvo što ga je bilo, očistiv-
ši tako grad od nemuslimana. Tek se njegovom smrću katolički
puk slobodnije vraćao u grad. Silu begova Ljubunčićah, kako to
piše fra Lovro Karaula, trpjela je livanjska katolička raja i ranijih
stoljeća.
„Kad su se, naime, srednjovjekovni plemići poturčili jer ne-
mogaše po zakonu arapskog zlobnjaka Korana kao keršćani bit
gospodari svojih zemaljah i kmetah, kad postadoše od keršćanske
gospode vašljivi Poturice, onda sazidaže u verh Sela (Ljubunči-
ća), u mistu Pod Dragom kulu, gdi i sada vire iz zemlje njezini
temelji napokon iskališe svoju pakost pucajuć iz svojih šišanah i
štucevah kroz prozore iz lakomice rečene kule u mertvatilesa koja
keršćani donašahu na Glavicu da ji po običaju pokopaju. Ovim
bezboštvom usilovankaršćeni narod Ljubunčićki zabacih svoje
starinsko groblje na Glavici, i poče zakopavat svoje mertce s onu
stranu Gnjilarskog potoka.“4 (to je današnje ljubunsko groblje).
Da fra Lovro govori istinu svjedoče i danas sačuvani stećci na
spomenutom lokalitetu Glavica gdje se nalazi ljubunska crkva.
Unatoč teškim životnim (ne)prilikama koje su zahvatile kato-
lički puk na livanjskom prostoru, narod je i u tom vremenu ostao
vjeran Crkvi i franjevcima. Upravo su nevolje još više zbližile
puk i franjevce da i dan-danas među njima vlada obiteljska bli-
skost ponajprije očitovana nazivom ujak. Taj naziv je i nastao u
vremenu turske vladavine. Fratri su se morali sklanjati i mise dr-
žati u kućama, a djeci bi bilo rečeno da kad fratar dođe u kuću da

3
Isto, str. 199.
4
Perković, Tomislav: Livanjska katolička prezimena, Livno, 2007., str. 76.
– 79.
znanstveno podruČje 143

je došao ujak. „I kad bi došao Turčin, djeca su fratra zvala ujače.

A kako je ujak majčin brat, nije se moglo ništa više iz toga izroditi
i odatle su fratri dobili naziv ujak, kako bi ih štitili od Turaka.“5
Livanjski katolici strpljivo su podnosili sve okrutnije turske
zulume. Mnogi ne htjedoše prigrliti islamsku vjeru i ostadoše
vjerni svetoj katoličkoj Crkvi. O tomu svjedoči i pjesma o Jeli Po-
pović koja se nije htjela poturčiti unatoč nagovaranjima okoline.
Pjesmu je zapisala pokojna Janja Podrug rođ.1901. u obitelji Ke-
lava u Lištanima. Zapamtila ju je od svojih starih kao djevojčica.
Prema predaji prezime Atlagić i potječe od prezimena Popović:
Poturči se kuća Popovića,
samo ne će Popovića Jela.
Turci vele: „Poturči se Jele.
Ne ćeš postit› petka ni subote,
ni korizme sedam nediljica,
nego samo jedan misec dana
našeg lipog posta Ramazana.“
„Ne bi’ vam se poturčila mlada:
u Turčina nikad sveca nema,
dva Bajrama u godini dana.
I ne znadu kad im Bajram dođe,
već gonaju po nebu Miseca
baš k’o vižle po gorici zeca.“6
5
Dragić, Marko: Deset kamenih mačeva (hrvatske predaje i legende iz Bosne
i Hercegovine), Mala nakladna kuća Sv. Jure, Baška Voda, 1999., str. 128.
6
Manđeralo, Stipo: „Lozićev ilirski san“, Zbornik Kačić, Split, 1992., str.
55.; Usp. Marko Dragić: Od Kozigrada do Zvonigrada: hrvatske predaje i
legende iz Bosne i Hercegovine (II), Mala nakladna kuća Sv. Jure, Zajed-
nica izdanja ranjeni labud ZIRAL, Baška Voda – Mostar – Zagreb, 2001.,
str. 42. – 46.; Dragić, Marko: Hrvatska usmena književnost Bosne i Her-
cegovine, proza, drama i mikrostrukture, MH u Sarajevu, HKD Napredak
Sarajevo, Sarajevo, 2005.
144 OSVIT 83–84/2015.

Značajnu ulogu u očuvanju identiteta hrvatskoga katoličkoga

puka u livanjskome kraju imaju franjevci.

Neustrašivi borac za prava katoličkoga puka

U duhu sv. Franje, čiji je sljedbenik bio, fra Lovro je bio ve-
liki borac za ostvarivanje pravednijega i boljega položaja male-
noga i obespravljenoga čovjeka kao i svoga katoličkoga puka u
tadašnjem društvu. Njegovo djelovanje imalo je snažnu socijalnu
i političku dimenziju. Dizao je svoj glas na nepravdu i nije prezao
zulumćare i izgrednike tužiti na sudu. Uključivao se u rješavanje
gorućih problema na društvenom i crkvenom polju ne ustručava-
jući se lokalnim vlastodršcima spočitati u lice njihova zlodjela.
Nije žalio truda otići u Carigrad kod vrhovnih turskih vlasti kako
bi zatražio zaštitu za svoj narod. Za carigradske vlasti bio je uva-
ženi franjevac i osoba od ugleda te je zato i dobio odličje carskog
nišana. Koristio se svojim vezama i poznanstvima s konzularnim
predstavnicima europskih zemalja da ga podrže i pomognu ostva-
rivanje osnovnih ljudskih prava za katolike u BiH. Bio je inici-
jator mnogih akcija u Provinciji, prvenstveno na graditeljskom
planu. Budući da je poznavao strane jezike, talijanski, francuski,
mađarski, turski, izravno je kontaktirao s austrijskim carem, rim-
skim kongregacijama i visokim činovnicima carigradskoga dvora
te je mogao pisati molbe i dobivati fermane od sultana u korist
katoličkoga puka i svoje redovničke zajednice.7
Svoju je neustrašivost u obrani katoličkoga puka i njegovih
ljudskih prava fra Lovro pokazao prigodom dolaska austrijskoga
cara Franje Josipa I. 1875. u Sinj. Fra Lovro je tada u Spomenici
koju je poslao madžarskom primasu da je uruči caru izrekao sve
nevolje koje katolički puk u BiH trpi. Spomenica nosi naslov List
Karaula, Marijan (ur.): PRO POPULO, Život i djelo fra Lovre Karaule (
7

1800. – 1875.), Svjetlo riječi, Sarajevo, 2000., str. 86. – 109.

znanstveno podruČje 145

koji sadrži namete kojima muslimanski element djelatno nepra-

vedno tlači kršćanski narod livanjskoga okruga i nastoji zatrti
zlim načinom i jakim snagama. Za Spomenicu se brzo saznalo,
a kasnije ga je koštala glave. No, nije se dao smesti. Prigodom
jednoga agrarnoga spora u Livnu 1873. proročkim je duhom
rekao muslimanskim silnicima: „Jedan vas je Ličanin ponizio
(Omer-paša Latas), ali kad drugi Ličanin dođe (okupacija 1878.),
zavrtjet će vam mozgom i zakrenut vratom za vaše nasilje i ne-
pravde, te se nigda osvijestiti nećete. Svaka je sila kratka vijeka.
Raja je dotjerana do zida. Zid je tvrd i visok, niti se može kroza
nj, niti preko njega. Narod se mora nekako braniti; a kad on sam
ustane na svoju obranu, vas je malo a naroda mnogo, tijesno će
vam biti… Uzdate se u sultana, koji naređuje jedne danjke i vi
ih počverostručujete, pa se može dogoditi, da vas i on ostavi na
cjedilu, znajući za vaše zulume i nepravde, što ih mimo njega
narodu činite, pa se možete onda kajati, ali će biti po repu. Znajte
dobro, da ja nemam što izgubiti osim glave, a i ovu sam već dosli-
je nosio 74 godine i nanosio je se, ali malo dobra upamtio, vazda
u borbibio, pa kad je izgubim za pravdu, neću je požaliti. Ali ne
mislite da će tada vama dobro biti. Ko mačem siječe, od mača će
i poginuti, ko čini nepravdu, stignut će ga nepravda.“8

Dobivanje dozvola za gradnju crkava

U sukobu s bosanskim feudalcima turska vlada je počela u 19.
stoljeću tražiti oslonac i u kršćanima. Već nakon Gradaščevićeve
bune turske vlasti lakše daju dozvole za gradnju župnih stanova
ili za popravak samostana. Oslabljeno Osmansko Carstvo prisi-
ljeno je davati veće slobode kršćanskom stanovništvu. Hatišeri-
fom od Gülhane9 iz 1839. godine sultan Abdul-Medžid I. potvrdio
8
Barun, A: Stazom Franje Asiškog, str. 199. – 201.
9
Hatišerif ili hatihumajun je vlastoručno potpisana sultanova zapovijed.
146 OSVIT 83–84/2015.

je svim svojim podanicima, bez obzira na vjerske i nacionalne

razlike, jednako pravo na zaštitu života, časti i privatnoga vla-
sništva. Isti sultan, u smislu buduće modernizacije Osmanskoga
Carstva, izdaje Hatihumajûn 1856. godine kojom definitivno pri-
znaje vjersku, građansku i političku ravnopravnost kršćanskoga
i muslimanskoga življa u Bosni. Franjevci su, i prije službene
dozvole, neumorno radili kako bi spremno dočekali službenu do-
zvolu i odmah se dali na posao. Iskoristili su novonastale povolj-
ne političke prilike i na provincijskom kongresu 29. travnja 1852.
godine u Kraljevoj Sutjesci donijeli odluku o slanju molbe Papi,
generalu Reda i sultanu da se u Bosni podignu nove crkve i samo-
stani. Tražili su dopuštenje za podizanje nekoliko novih crkava i
samostana. U roku od dva mjeseca dobili su dopuštenje od Pape
i generala Reda. I s dopuštenjem osmanskih vlasti išlo je lako jer
je bilo dovoljno da carski arhitekt vidi je li tu potrebno graditi
crkvu i ima li netko tko bi poslije mogao pobiti ferman (dozvo-
lu).10 Franjevci su odlučili proširiti postojeće samostanske crkve
u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu, jer su postale premale za
puk. U travnju 1853. godine sultan Abdul Medžid izdao je devet
fermana kojima je dopustio gradnju traženih samostana i crkava
pod uvjetom da se Turci tomu ne protive.11
U svim župama gdje je obavljao župničku djelatnost fra Lovro
je ostavio zapažene tragove neumornoga svoga djelovanja. Koli-
ko je skrbio za čovjeka svjedoči i činjenica da se i u vrijeme epi-
demije kuge približavao čovjeku i sam se zarazio i jedva ozdra-
vio. Tragovi njegove građevinsko-pastoralne djelatnosti osjećaju
se i danas u Vidošima, Čukliću, Ljubunčiću, a posebno na Gorici
gdje su sagrađeni velebna crkva i samostan koji su glavni kulturni
spomenik u Livnu.
Dolazi od arapske riječi hatt = pismo, rukopis i šärif = plemeniti, časni.
10
Badrov, Bonifac: Fra Lovro Karaula, Prilog povijesti bosanskih franjeva-
ca, Sarajevo – Zagreb, 2004., str. 30.
11
Barun, A.: Franjevci u Bosni, Livno – Zagreb, 2006., str. 87.
znanstveno podruČje 147

Mučenička smrt
Na Ilindan, 20. srpnja 1875., Karaula je imao misu na groblju
Grepci iznad Prispa. Nakon mise zajašio je svoga konja12 i krenuo
prema Ljubunčiću, kući. Kad je prolazio ispod rodnoga Žirovi-
ća, iskoče pred njega Avdi-beg Čorbadžić iz Žirovića, njegov zet
Nurija Dizdar iz Komorana, Ćeić, sluga Avdi-begov i Avdi-be-
gov dvanaestogodišnji sin. Oborili su Karaulu s konja, udarali ga,
davili i mrcvarili dok ga nisu ugušili stavivši mu glavu u pijesak
i sjedeći na njemu dok nije preminuo. Sve je to gledao i kasnije
za službeni zapisnik izjavio čobanin Juro Ištuk-Baković. Istoga je
dana žalosna vijest javljena gvardijanu fra Anđelu Ćuriću koji je
slučaj odmah prijavio sudu. Sud je poslao svoje osoblje da obavi
očevid. Posao je noću traljavo obavljen, svjesno se išlo za tim da
se obmane javnost. Tvrdilo se da je umro od kapi. Peti dan iza
smrti Karaulino je tijelo pokopano u groblju na Gorici. Fra Anđeo
Ćurić podignuo je tužbu na sudu u Livnu protiv ubojica, ali bez
učinka. Obratio se i na viši sud u Travniku, ali je ishod bio isti –
ubojice nisu proglašeni krivima niti osuđeni.13
Austrijski potkonzul u Livnu Josip Dragomanović rekao je u
tijeku istrage o fra Lovrinoj smrti da je austrijski generalni konzul
iz Sarajeva preko svojih agenata pouzdano doznao da je umorstvo
Karaule naloženo od same vlade iz Sarajeva. Pitanje je bilo kako
to učiniti, a o tomu su odlučili livanjski moćnici. Bilo je vrijeme
kosidbe livada. Livanjski bezi i age podizali su šatore u polju u
kojima su boravili i noćivali kako bi mogli nadzirati kosce i ku-
12
Bio je to najprije đogat Rahman-bega Firdusa kojega je, kao i brata mu
Muhamed-bega, Karaula učio pisati i čitati latinicu i talijanski jezik. Kada
je Rahman-beg poginuo u lovu na svome posjedu u Crnom Lugu, njegova
žena Melića pokloni đogata Karauli ne htijući da ga itko drugi jaše. Obojica
su se s toga konja u smrt srušili na isti dan istoga mjeseca, u razmaku od
deset godina.
13
Karaula, M. (ur.): PRO POPULO, str. 66., 67.
148 OSVIT 83–84/2015.

pilice i otpremati sijeno. Navečer bi se zemljoposjednici sastajali

u nečiji šator na sijelo. Karaula je bio predmet njihova razgovora
jer je svima smetao. Pod šatorom brijača Mujage Šeremeta, koji
se ujedno proglasio najboljim liječnikom u Livnu, dogovoreni su
konkretni potezi i način na koji će se smaknuti fra Lovru. Mujaga
je sve odredio: „Ti ćeš, Avdija, s Nurijom to učiniti da hasuma
(neprijatelja) skinemo s vrata. Možete još koga sa sobom uzeti
da vam bude lakši posao; ali mu ne zadajite rane, da se ne mogne
obispatiti (dokazati) da je ubijena psina, nego da je svojom smrću
lipsala.“ To je slušao katolik Tomas iz sela Priluke koji se prišu-
ljao šatoru da čuje o čemu razgovaraju. Nije znao da se izgovore-
ne riječi odnose na fra Lovru.
Usprkos svjedocima stvar je zamrla kao da ništa nije ni bilo.
Ubojice nitko nije tražio niti kažnjavao. No, počela se očitovati
Božja pravda. Nurija Dizdar lutao je po Glamoču i cijeloj Kra-
jini i Novom Pazaru. Nije se mogao smiriti. Avdi-beg je živio u
svojoj kući u Žiroviću. Strašne slike lebdjele su mu pred očima.
Naglas je vikao: „Eto ih, ne dajte me!“ Mujaga Šeremet ga je
uzaludno liječio. Zatvorili su ga u jednu kuću s jakim rešetkama
na Dumanu. Vikao je: „Svake mi se noći prikazuje Karaula i hoće
da me udavi, jer sam ja njega udavio!“ Umro je 24. lipnja 1876.
u velikim mukama. Njegov se sin žalio ljubunskom župniku fra
Ivi Vuciću: „Fra Ivo, otkada udavismo Karaulu, odonda nam sve
natrag ide; ama niti mi se dade odgojiti paripče, niti goveče, niti
sitne stoke. Ni zdravlja ni berićeta u kući nema. Ama sve ide na-
trag.“14

Predaje i legende o fra Lovri Karauli

„Predaja je vrsta usmene priče koja se temelji na vjerovanju
u istinitost njezina sadržaja. Legenda je vrsta usmene priče koja
14
Barun, A.: Stazom Franje Asiškog, str. 203. – 205.
znanstveno podruČje 149

ima vjerski sadržaj. U njezin se sadržaj također vjeruje. Predaje i

legende ravnopravno prate povijest Hrvata od postojanja. Postoji
povijesni slijed zabilježen i zapamćen u usmenoj tradiciji Hrvata:
povijest se katkada miješa s tradicijom i teško ih je razlučiti.“15
Hrvati u BiH najčešće pripovijedaju povijesne predaje koje ka-
zuju o povijesnim događajima, vladarima, kraljicama, uskocima
i hajducima, tvrđavama, mostovima, čatrnjama, blagu, sakralnim
objektima, svećenicima, mučenicima itd. „Najviše je tih predaja
vezano uz ropstvo pod Turcima. (…) Koliko je u njima knjiško-
ga, a koliko povijesnoga, teško je razlučiti. No, sloj povijesnoga i
sloj književne stvarnosti uvijek je u skladu s razlikovanjem povi-
jesne i književne stvarnosti.“16

Predaja o izgradnji župne crkve u Ljubunčiću

Godine 1861. fra Lovro je postao župnikom u svojoj rodnoj
župi Ljubunčić i ondje je župnikovao jedanaest godina. I ovdje
mu je prva briga kao svećeniku bila služiti narodu, a druga sa-
graditi crkvu. Međutim, ovdje je gradnja išla teško. Fra Lovro
u svom dnevniku piše: „Kažem istinu, da sam mnogo svojim
besidama praznu slamu mlatio, jer narod budući da od 400 go-
dina svoga sužanjstva ogriza u nehajstv za slavičnom službom
Božjom, i budući se sviknuo slušati svetu misu i rič Božju i pri-
mati sveta otajstva u tisnim kolibicama na groblju, u gnjusnim
klancima živinskim i u mračnim klitanseljanskim, mišljaše, da je
ovo najbolje, što je starinsko i sve moje razloge pobijaše onom
okorijelompogovorkom: Oče, pletimo kotac, kao što i naš otac.“17
15
Dragić, M.: Od Kozigrada do Zvonigrada, str. 5.
16
Isto, str. 6. – 10. Vidi: Dragić, M: Književna i povijesna zbilja, HKD Na-
predak, Split 2005.; Žmegač, V.: Književnost i zbilja, Suvremena misao,
Zagreb 1982.
17
Karaula, M. (ur.): PRO POPULO, str. 111. – 113.
150 OSVIT 83–84/2015.

U Bosni i Hercegovini se 1864. godine pojavila neobična bo-

lest. Karaula piše da je ljubunsku župu zahvatila crkavica gove-
da, ovaca, koza i kroz četiri mjeseca da je bio toliki smrad, da se
ni prozori nisu mogli otvoriti. A u svibnju 1865. godine zahvati
velika bolest i narod koji je umirao. Karaula i njegov pomoćnik
o. Stjepan Ladan bili su u ovim teškim vremenima pomoć i utje-
ha narodu. Karaula je svake nedjelje narodu objašnjavao kako su
ove nevolje „bič Božji“ i blago ih opominjao da sagrade „jednu
crkvicu i posvete je Majci Božjoj za ponos i diku svetog zakona
katoličkog i javne službe Božje.“ U početku ta ideja nije prolazila
u narodu, ali kako je bolest sve više uzimala maha ljudi su odlučili
ići na zavjete Gospi te su tražili od fra Lovre savjet gdje bi išli na
zavjet u Sinj, Split, ili na Goricu i bili su pripravni otići gdje god
da im on kaže. Međutim, fra Lovro im pokaza mjesto uz riječi:
„Ovu Glavicu naši stari, može bit još od devet kolinah, odredili
su da bude počinak njihovih kosti i mrtvih tilesah, pa ste ju vi
s vašom stokom i nevirni Turci sa svojim zulumom opoganili i
osvetogrdili. Vi brojite u ovom selcu do 25 dimah, a brojili ste
prije krepe stoke do 14 hiljadah krupne i sitne stoke, pa vam je
lani krepa stoku prepolovila, može bit ter će dragi Bog pripustit
da Vam nevidnapošlica ove godine pripolovi vašu čeljad, zato što
uz ovoliko blago živo nejmatecerkve, kuće Božje, što nehajete za
svoj sveti zakon već ako želimo da nam svima dragi Bog bude
blag i milostan, složno učinimo zavit da ćemo na ovoj Glavici
ozidat cerkvicu Bogu i milosnoj Gospi, pod imenom, zdravlje ne-
moćnih; onda možemo se čvrsto nadat, da će i u nami i u našoj
stoki nestat svake bolesti otrovne.“18
18
Zapisnik o postanju, o gragji, o dovršenju, o trošku, o prihodu, i o budu-
ćem uzdržavanju Cerkvice Gospine u selu Ljubunčiću: Po Nacertanju, ru-
kovogjenju i računanju ondašnjega župnika o. Lovre Karaule Livnopoljca
od god. 1865. do 1871. Rukopis je napisan fra Lovrinom rukom i nalazi se
u Arhivu samostana na Gorici, a očito nedovršen fra Lovrin tekst objavljen
je u PRO POPULO, str. 288. – 297.
znanstveno podruČje 151

Ove fra Lovrine riječi pozitivno su djelovale na Ljubunčane

pa se složiše da fra Lovro vodi gradnju, račune i majstore, a oni
se zavjetovaše da će o svom trošku sagraditi crkvu na mjestu koje
je fra Lovro odredio. Mjesto koje je fra Lovro odredio za grad-
nju bilo je puno kostiju prastarih plemića Ljubunčića koji su bili
katolici, a poslije se zbog interesa poturčili, zbog čega je dio mje-
štana bio protiv gradnje na tom mjestu, ali je fra Lovro ustrajao u
svom naumu. Bio je toliko siguran i odvažan da je porušio ogradu
kojom je Rahman-beg ogradio za sebe Glavicu i napravio gumno,
i 1871. godine sagradio lijepu crkvicu na Glavici u Ljubunčiću na
proštenje Blažene Djevice Marije zvane „Zdravlje nemoćnika“.
Gradnju župne crkve narod i danas prepričava kroz predaju:
„Godine 1864. u Ljubunčiću je harala kuga, krepavalo je blago
i kad su jame pune bile blaga, kuga je morila i čeljad. Gdje bi
ujutro na kući osvanula crna ‘tica, tu bi umrlo čeljade. Ljudi sela
Ljubunčića otišli su do fra Lovre koji je živio u zaseoku Gornje
Selo (danas tu kuću zovu kapelica), i pitali: ‘Što ćemo, ujače?’, a
on im je kroz prozor odgovorio: ‘Davno sam vam govorio da na
Glavici napravite crkvu, jer tu je greblje vaši pradjedova.’
Ljudi su poslušali i dok je temelj zakopan, kuga je prestala.“19
Mala Gospa se slavi kao zaštitnica toga sela i župe. Fra Lovrin
kip koji prstom pokazuje Glavicu, na kojoj je crkva sagrađena,
nalazi se u dvorištu ispred župne crkve, pokraj spilje u kojoj se
nalazi Gospin kip.

Predaja o gradnji crkve na Gorici

Samostan i crkva na Gorici spadaju među osam prvih crkve-
nih građevina u BiH koje su građene s građevinskom dozvolom
osmanskih vlasti. Rezultat je to provođenja reformi u Osman-

19
Predaju sam čula od više kazivača u župi Ljubunčić.
152 OSVIT 83–84/2015.

skom carstvu u drugoj polovini 19. st. i pritiska velikih sila, da-
vanja vjerskih sloboda nemuslimanskom stanovništvu. Fra Lo-
vro je vodio pregovore s carskim arhitektom Ešref-efendijom i s
Ćamil-pašom o gradnji novih crkava u Provinciji. U pismu pro-
vincijalu fra Andriji Kujundžiću, pisanom u Kreševu 19. siječnja
1853., o dopuštenju za gradnju crkava piše: „Budite uvjereni da
budemo zapitali na 20. miestah, odma bi nam dopustili, ali sada
zadovoljni budimo s ovo osam i devetim Sarajevom.“ U travnju
su stigli fermani iz Sarajeva za gradnju osam crkava među kojima
su u dvije u livanjskom kraju: Gorica i Vidoši. Crkva na Gorici
započeta je s gradnjom 1854., a iste je godine započeta i gradnja
samostana. Gradnja crkve dovršena je 1906., a samostan je da-
našnji izgled dobio 1997.20
I gradnja crkve na Gorici isprepletena je kroz predaju: „Tur-
ci su zabranjivali gradit’ i najskromniju crkvicu. Naročito su im
smetala crkvena zvona. Uputi se sultanu u Carigrad fra Lovro
Karaula.
I dadne Sultan fra Lovri ferman (odobrenje) na kome je stajalo
da smije napravit’ crkvu kolika je volovska koža i stavit’ zvono,
ali ono malo, što se s njime zvoni kod pričesti. Ali po povratku
u Livno fra Lovro se zgodno sjeti, isječe volovsku kožu u oputu
(tanku nit), i opaše pozamašan prostor. Na to se odma’ skupe Tur-
ci. Kad su htjeli zabranit’ gradnju fra Lovro im pokaza ferman.
Pisalo je da se može gradit’ crkva kolika je volovska koža i da se
na nju smije staviti zvono. Sultanova se naredba morala poštivati
i jedan Turčin prvi uze kramp i počne kopati temelj.“21
Fra Lovro je 1840. godine postao gvardijanom u Fojnici i na
toj dužnosti je ostao tri godine. Njegova revnost očituje se i u Foj-
nici. Odmah prve godine kupuje kućicu za svećenika u Busovači.
Optužen je kod vezira Husret-paše da je u Busovači napravio cr-
20
Barun, A.: Stazom Franje Asiškog, str. 135., 136.
21
Predaju sam čula od više kazivača u Livnu.
znanstveno podruČje 153

kvu i da crkvena zvona smetaju muslimanima pri molitvi. Vezir

ga je pozvao na odgovornost, ali je dosjetljivi i mudri fra Lovro
ponio zvono s oltara i pokazao ga kao zvono čija zvonjava smeta
Turke pri molitvi. Nakon ovoga se cijela stvar smirila.22

Guslarska pjesma o fra Lovri Karauli

Guslarska je pjesma o fra Lovri Karauli izvedena 20. srpnja
1977. prigodom mlade mise livanjskoga franjevca Miroslava
Ištuka u njegovom rodnom Žiroviću, i fra Lovrinom rodnom mje-
stu i mjestu pogibije. Autor je i izvođač pjesme Jozo Ištuk – Paš-
kin iz Žirovića.
Ta pjesma još je jedan dokaz fra Lovrine omiljenosti u puku.
Cilj joj je opjevati istinu o fra Lovrinu životu i smrti. No, pjesma
se u nekim elementima razlikuje od onoga što se može pronaći u
zapisima franjevaca toga vremena.
Narodni ga guslar opisuje onakvoga kakav je i zapamćen u
puku i u povijesti:
…Dosta skroman i ljubazan bio
Sve narode jednako volio…
O fra Lovrinu povratku u rodnu zemlju nakon školovanja na-
rodni pjevač kaže:
…U Bosnu se svoju povratiše
Da bi svome sad pomogao puku
S kojim dijeli nevolju i muku
I pomogne skršenom narodu
Koji tada trebaše slobodu
Jer je narod u velikoj muci
Kao stado kad ga skole vuci

22
Karaula, M. (ur.): PRO POPULO, str. 114.
154 OSVIT 83–84/2015.

Mili Bože ponosnoga lika

Isusova hrabroga vojnika…
***
…Jer ne želim ništa drugo biti
Nego svoju vjeru zaštititi
I prije ću glavu izgubiti
Nego pravdu igdje zatajiti…
***
…I do smrti nikad ne pokleče
Il u Crkvi il negdje na vani
Svud fra Lovro bude na obrani…

Fra Lovro je, kako u povijesnim zapisima tako i u pjesmi, po-

božan, borac, spreman trpjeti, ali i onaj koji moli za obraćenje i
oprost neprijateljima. Narodnom je pjevaču poznata i tzv. Bari-
šićeva afera i fra Lovrin odlazak u Carigrad te ga spominje kao
graditelja crkava i škola koji je zahvaljujući svojoj mudrosti, uče-
nosti i snalažljivosti izgradio svoj ugled i u Carigradu:
…Sa turskom se portom upoznao
Sad je lakše ferman dobivao
Te mu ove misli na um pale
Da sad pravi svud crkvice male
Što misliše to i učiniše
Zlatnim ključem vrata otvoriše
Za mnoge je crkve izmolio
I uz crkve škole sagradio
I branio na svakome sudu
Jer je imo za to glavu mudru
I u Sinju pohodio cara
Da bi ljudska zaštitio prava…
znanstveno podruČje 155

Fra Lovro piše caru Franji Josipu o zulumima što ih podnosi

katolički puk. Za Spomenicu se brzo saznalo i:
…Jer zlotvori tvrdo odlučiše
Mučeničku smrt mu pripremiše
U Sarajevu sve bude sređeno
I u Livno odmah opremljeno
I osudu pod prijetnjom staviše
To su mnogi jedva dočekali
I umorstvo potajno spremili
I pratili na svakom koraku
Da ga negdje susretnu u mraku…
Tijek i način na koji je umoren dobro je poznat, no zanimljivo
je kako pjesma spominje tri izvršitelja ubojstva:
…Trojica se u grmlje sakriše
Kad fra Lovro konja najašiše
Sva trojica na njeg nasrnuše
Te ga s dobrim konjem rastaviše
I po crnoj zemlji položiše…
dok zapisi spominju četvoricu: Avdi-bega Čorbadžića iz
Žirovića, njegova zeta Nuriju Dizdara iz Komorana, Ćeića, slugu
Avdi-begovoga i Avdi-begovoga dvanaestogodišnjega sina.
Zanimljiva je novina u pjesmi i što su čobani koji su ubojstvu
svjedočili čuli kako fra Lovro moli te im u svom obraćanju i pro-
ročki govori kako će skončati, a ubojstvo ne će uspjeti sakriti:
…Moliše se starac Karaula
Tri čobana iz luga su čula
Nemojte me moja braćo mila
Teška ćete učiniti dila
I nemojte moji dobri Turci
Otpaštat će vam djeca i unuci
Jer koji je stvorio nebesa
156 OSVIT 83–84/2015.

On će svoja pokazat čudesa

Ludi ćete trčat po ulici
Ovaj slučaj pričat ćete djeci
S kakvom ste me smrću umorili
I na pravdi stara uništili
Mene ćete stara pogubiti
Al sramotu ne ćete sakriti…
Ožalošćeni i potlačeni puk s fra Lovrom je izgubio puno –
duhovnoga oca, učitelja, zaštitnika, liječnika te nije ni čudno što
traži da se ubojice pronađu i osude. Njegovo su ubojstvo vidjeli
čobani koji su u lugu čuvali blago. Gvardijan je sutradan tražio da
kotarski bilježnik sasluša desetoricu čobana svjedoka, no prema
pjesmi samo je jedan od njih -Jure Ištuk smio iznijeti istinu pa i
spremno podnio mučenje:
…Jer taj hrabri svjedok Ištuk Jure
Svu istinu izrekoše tude
Još svjedoka sa Jurom je bilo
A za ovo nije svjedočilo
Ne smidoše ništa nikom reći
Bojeći se da će u grob leći
Ali Jure srca junačkoga
Bojeći se Boga velikoga
I što kaza svu ovu istinu
Svezaše ga konju za repinu
Sve od Livna do sela Šuice
Al ne htjede sakrit ubojice
Od Šuice do Kupresa grada
Ovo Jure izdržaše rada
U Kupresu odmor su mu dali
I crnu mu kavu zatrovali
znanstveno podruČje 157

I tako ga htjeli da privare

Ali Jure dobi obavijest sa strane
I ne htjede kavu da popije
Da se tomu naučio nije
I u Travnik kad su ga doveli
Nekoliko ljudi su izveli
Da njihovo sad razgleda lice
I da kaže prave ubojice
Svi su slični jedan drugom pari
Zamalo se Jure ne privari
Kad im bolje razgledaše lice
Nit jednoga ne bi ubojice
Tad se Jure sudu okrenuše
I ovako hrabro govoriše
Slavni sude zar ste i vi ludi
Što će ovdje ti pravedni ljudi
Ove ljude kućam opremite
Ubojice prave uhvatite
Njihovo mi pokažite lice
Ja ću kazat prave ubojice
I pravu mu ne daše istinu
Turiše ga u mračnu tišinu
I teške mu zadavaše muke
Svezaše mu i noge i ruke
Mučiše ga i žeđu i glađu
Jer mu svaki o nevjeri radi
I toliko njemu muka bude
Htjede slagat na pravedne ljude
Samo da bi muka se riješio
I svoj tužni život završio
158 OSVIT 83–84/2015.

Kada smisli sve krivo da reče

Jedan prota u pomoć priteče
U zatvoru Juru pohodio
Da bi vjerski obred obredio…
Prota ga savjetuje da svjedoči kako je bilo i da se čuva zasjede
kada ga opreme kući te da bježi u gorske hajduke kada prođu
muke koje su ga zadesile. Pred Juru su izveli dvojicu ubojica že-
leći mu tako postaviti zamku i proglasili lažnim svjedokom, no
Jure reče:
…Prvi manji a drugi je veći
Slavni sude a gdje vam je treći
Kojino je glava ubojica
Njega znaju i malena djeca
Doved’te ga da vam ga pokažem
Da vidite na ništa ne lažem…
Juru su proglasili slobodnim, a ubojicama sudili. Za dvojicu
se ne zna gdje su, a trećega su poslali kući, no nije osuđen. Svi
su tragično, ne imajući mira, skončali živote. Pjevač tvrdi kako je
ovu priču pričao sam Jure:
…Ovu priču Jure mi pričao
I najrađe ovo ponavljao
Djeco moja teške su to muke
Kad se upadne u tuđinske ruke
Zato djeco brante domovinu
Kao majka dječicu nevinu
Bolje vam je svima mrtvi biti
Neg zlobnog tuđina služiti
Ja sam djeco puno propatio
Dvi godine u hajducim bio
Djeco draga da vam i ovo kažem
znanstveno podruČje 159

Bog je svjedok da ništa ne lažem

U hajduke kad sam ja pošao
Svome sam ja Bogu obećao
Da dušmanski ne pogodi metak
Ja ću postit na Veliki petak
Evo imam oko sto godina
Sve to prođe kao noćna tmina
Kao da sam jučer se rodio
A evo sam teško ostario
Sad se sjećam teških uspomena
A i onih tužnih vremena
Pa i danas tih ratnih strahota
Što se radi zar nije grehota
Brat od brata rođak od rođaka
Bezakonja izišla su svaka
A i ovo ne će dugo potrajati
Ja to djeco ne ću dočekati…
Na Veliki petak 1945. stari Jure ispustio je dušu i na samrti
uputio poruku svima da slave fra Lovru kao sveca i gotovo pro-
ročki vidio ono što se događa danas, mnoštvo vjernika koji se
svake godine okupljaju na Ilindan slaveći ovoga velikoga muče-
nika:
…Na čas smrti ovo govorio
Dok je sunca i dok je mjeseca
Da fra Lovru štuju kao sveca
I ono mjesto ispred spomenika
Nek vam bude ponos čast i dika
Djeci svojoj ovo sve pričajte
U franjevačke redove spremajte
Tradicija nek vam se nastavlja
160 OSVIT 83–84/2015.

Doć’e vrijeme od velikog slavlja

Baš na grobu palog mučenika
Bit će misa mladih svećenika
Puku ostaje da o ovim događajima govori istinu i ne dopusti da
se zaboravi tradicija:
…I dok zemlja oko sunca kreće
Naš fra Lovro umrijet nikad ne će
Smrt podnese za ta naša prava
Za sva djela neka mu je hvala
Još mu cvjetaj ljubičice plava
Pokojniče neka ti je slava…
Nažalost, iako je narodna predaja sačuvala fra Lovrin lik i dje-
lo od zaborava, o njemu se izvan Provincije Bosne Srebrene znalo
vrlo malo. U Sarajevu je 1925. godine prvi put objavljena biogra-
fija Fra Lovro Karaula autora dr. fra Bonifaca Badrova. Osim
te biografije nije se o njemu puno pisalo, spominjalo ga se samo
usputno. Sve do 2000. godine koja je proglašena fra Lovrinom
godinom. Te je godine obilježeno 200 godina od njegova rođenja
i 125 godina od njegove smrti. Na mjestu njegove pogibije u Ži-
roviću slavljena je svečana sveta misa koju je predvodio kardinal
Vinko Puljić te banjolučki biskup dr. Franjo Komarica zajedno s
mnoštvom svećenika te velikim brojem okupljenih vjernika. Te
je godine upriličen i znanstveni skup o fra Lovrinom liku i dje-
lu, a radovi sa skupa zajedno s fra Lovrinim pisanim tekstovima
objavljeni su u zborniku PRO POPULO (Život i djelo fra Lovre
Karaule 1800. – 1875.). U dvorištu osnovne škole koja nosi nje-
govo ime postavljen je brončani reljef njegovoga lika.
Sve je to pridonijelo je da se fra Lovro izvuče iz anonimnosti,
da ga se svrsta među zaslužne ljude ovih prostora te da se oda
znanstveno podruČje 161

priznanje njegovom vrijednom svećeničkom, graditeljskom i pro-

svjetnom djelovanju.

Ozdravljenja po fra Lovrinu zagovoru

Hrvati stoljećima hodočaste grobovima mučenica i mučenika

tražeći utjehu u svojim tjelesnim i duhovnim bolima.23 Pobožni su
vjernici često dolazili na fra Lovrin grob, obilazili ga, molili Boga
da im po zagovoru fra Lovre mučenika udijeli tražene milosti. S
groba su odnosili komadiće zemlje, kamenčiće, cvijeće i čuvali
ih kao moći.
Na mjestu fra Lovrine pogibije mještani su podigli lijep spo-
menik, djelo domaćih majstora. Na spomenik su dolazili bolesni-
ci, molili i čudesno ozdravljali. Pronio se glas o fra Lovrinoj ču-
dotvornosti. Livanjski je gvardijan 2005. zapisao izjavu, izrečenu
pod zakletvom, Stipe Jukića iz Žirovića, rođenog 1926. koja glasi:
„Godine 1946. obolio sam od bolesti koju su tadašnji liječnici na-
zivali mrtva groznica... Liječnici iz Livna slali su me liječnicima
u Mostar i Split, ali me nisu mogli izliječiti... Moje su me pokojna
majka Perka i žena Cela savjetovale da odem na fra Lovrin grob
(tako mi zovemo spomenik podignut na mjestu fra Lovrine mu-
čeničke smrti) i molim za ozdravljenje. Na Ilindan 1947. otišao
sam sa ženom na fra Lovrin grob i zavapio: Kriste pomozi! Fra
Lovro, svojom mučeničkom smrću isprosi mi milosti ozdravlje-
nja! Legao sam na kamenu ploču i ubrzo zaspao. Žena me čuvala
i molila... Spavao sam oko sat i pol. Kad sam se probudio, digao
23
O tome više: Dragić, Marko: Zakopano zvono, Mala nakladna kuća Sveti
Jure, Baška Voda, 1996., str. 64. – 65., Dragić, Marko: „Grobovi hrvat-
skih mučenika i mučenica u Bosni i Hercegovini“, Mostariensia, časopis
za humanističke znanosti Sveučilišta u Mostaru br. 9, Mostar 1998., str. 81.
– 96.
162 OSVIT 83–84/2015.

sam se zdrav. Nikada više od te bolesti nisam bolovao. Ni jedan

dan ne prođe da se ne zahvalim Bogu i fra Lovri. U raznim svojim
potrebama, molim fra Lovru da me zagovara kod Boga.“
Isti je starac nastavio pripovijedati dalje: „I drugi su ljudi do-
lazili na fra Lovrin grob, hodali po ploči, molili za svoje zdrav-
lje i ozdravljali. Tako moja susjeda Mara Lijović pokojnog Joce,
zvana Snaša, bolovala je od bolesti kostiju u nogama. Hodala je
oslanjajući se na dvije keve (štapa). Otišla je nekoliko puta na fra
Lovrin grob i baš na Ilindan odjednom ozdravila. Ona je rođena
1903., a umrla je prije šest godina. Sve je do svoje osamdesete go-
dine radosno išla na fra Lovrin grob zahvaljivati Bogu i fra Lovri
za svoje ozdravljenje. Na Ilindan bi dolazio svijet iz drugih sela
moliti na fra Lovrinu grobu. Ljudi su bili uvjereni da fra Lovro
može pomoći. Takvo je uvjerenje kod svijeta i danas.“24
Svake se godine nedjeljom najbliže Ilindanu slavi sveta misa
na mjestu fra Lovrine mučeničke smrti. Njegovi posmrtni ostatci
sada počivaju u samostanskoj crkvi na Gorici u Livnu. Kroz nje-
gov se život najbolje ocrtavaju patnja i stradanja puka čiji je pastir
bio, a koji ga još uvijek čuva kao nezaboravnu veličinu.

Zaključak
Dolaskom Osmanlija duboko ukorijenjeno katoličanstvo na
ovim prostorima suočilo se s najtežim danima u svojoj povijesti.
Među pojedincima koji su obilježili bosansko-hercegovačku po-
vijest 19. stoljeća je i livanjski svećenik fra Lovro Karaula čiji je
život obilježila borba za stvaranje bolje tadašnjosti i budućnosti
za katolički puk i redovničku zajednicu. Nije žalio sebe i spremno
se odazivao zaštiti slabih i potlačenih.
24
Barun, Anđelko: „Fra Lovrino mučeništvo i štovanje“, Kalendar svetog
Ante za 2015., Svjetlo riječi, Sarajevo, 2014., str. 197., 198.
znanstveno podruČje 163

Fra Lovro je samo jedan od franjevaca toga vremena koji je

svoj život žrtvovao za puk. Prosvjetitelj, učitelj, zaštitnik potlače-
noga stanovništva bio je omiljen u vremenu u kojemu je živio, a
veliki je ugled imao i među tadašnjim europskim velesilama. Kad
je na dan smrti pošao reći misu, u Zapisnik je zapisao: pro populo
(za narod). Bile su to zadnje njegove napisane riječi. Do kraja
vjeran svojim idealima za narod je živio, za narod je umro, što
ga čini velikim i omiljenim među katoličkim pukom livanjskoga
kraja koji njegov lik neumorno čuva.
Literatura i izvori
Badrov, Bonifac: Fra Lovro Karaula, Prilog povijesti bosanskih
franjevaca, Sarajevo – Zagreb, 2004.
Barun, Anđelko: Svjedoci i učitelji (Povijest franjevaca Bosne
Srebrene), Sarajevo – Zagreb, 2003.
Barun, Anđelko: Franjevci u Bosni, Livno – Zagreb, 2006.
Barun, Anđelko: Stazom Franje Asiškog, Svjetlo riječi, Sarajevo
– Zagreb, 2008.
Barun, Anđelko: „Fra Lovrino mučeništvo i štovanje“, Kalendar
svetog Ante za 2015., Sarajevo, 2014.
Dragić, Marko: „Danak u krvi u romanu Na Drini ćuprija i u
suvremenom pripovijedanju“, HUM 8, Mostar, 2012., str. 123.
– 140.
Dragić, Marko: Poetika i povijest hrvatske usmene književnosti,
(Fakultetski udžbenik), Filozofski fakultet Sveučilišta u Spli-
tu, Split, 2007.
Dragić, Marko: Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovi-
ne, proza, drama i mikrostrukture, MH u Sarajevu, HKD Na-
predak Sarajevo, Sarajevo, 2005.
164 OSVIT 83–84/2015.

Dragić, Marko: Književna i povijesna zbilja, HKD Napredak,

Split 2005.
Dragić, Marko: Deset kamenih mačeva (hrvatske predaje i legen-
de iz Bosne i Hercegovine), Mala nakladna kuća Sv. Jure, Baš-
ka Voda, 1999.
Dragić, Marko: Od Kozigrada do Zvonigrada: hrvatske predaje
i legende iz Bosne i Hercegovine (II), Mala nakladna kuća Sv.
Jure i Zajednica izdanja ranjeni labud, Baška Voda – Mostar
– Zagreb, 2001.
Dragić, Marko: Zakopano zvono, Mala nakladna kuća Sveti Jure,
Baška Voda, 1996.
Dragić, Marko: „Grobovi hrvatskih mučenika i mučenica u Bosni
i Hercegovini“, Mostariensia, časopis za humanističke znano-
sti Sveučilišta u Mostaru br. 9, Mostar 1998, str. 81. – 96.
Franjevački samostan u Livnu, Prigodom 150. obljetnice samo-
stana sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu (glavni urednik Mari-
jan Karaula), Livno, 2009.
Karaula, Marijan (ur.): PRO POPULO, Život i djelo fra Lovre
Karaule (1800. – 1875.), Svjetlo riječi, Sarajevo, 2000.
Manđarelo, Stipo: „Lozićev ilirski san“, Zbornik Kačić, Split,
1992.
Perković, Tomislav: Livanjska katolička prezimena, knjiga prva,
Livno, 2007.
Petrić, Mario: Geografski i historijski pregled, Glasnik zemalj-
skog muzeja u Sarajevu – Etnologija, sv. XV – XVI, Saraje-
vo, 1961.
Žmegač, Viktor: Književnost i zbilja, Suvremena misao, Zagreb
1982.
Vlastiti terenski zapisi 2009., 2015.
znanstveno podruČje 165

FRIAR LOVRO KARAULA IN

TRADITIONS AND LEGENDS 140 YEARS
AFTER MARTYRDOM

Summary

The paper is about one of the biggest Franciscans in the 19th

century, Friar Lovro Karaula, on the occasion of 140 years of
his martyrdom. The goal of this paper is to explore the role Friar
LovroKaraula had in the struggle for disempowered Catholics
and existence of Catholic faith in Bosnia and Herzegovina and
to explore his character and work through the folklore. Friar Lo-
vro marked the whole one century. He lived during the Ottoman
occupation, the period that was extremely difficult for Church
and Catholics. He was the initiator and leader in social, political
and Provinces life and till his death he was the fearless fighter
for human rights of his multitude he extremely loved. His priestly
devotion, work and assiduity for the benefit of the multitude,
what endangered his life, in the best way symbolises the life and
suffering of Franciscans and Catholics during the period full of
troubles and uncertainty. The folk tradition which lives among
people in Livno keeps the memory on the character and work of
this sometimes unfairly neglected friar, and churches and mo-
nasteries he built have a very big role in religious, social and
cultural life of Catholics in Bosnia and Herzegovina.
Key words: Friar LovroKaraula, folk tradition, Ottoman occu-
pation, martyrdom
INTERVJU OSVIT 167
INTERVJU

Pisati istinu svoga srca

(Razgovor s književnikom Mirom Gavranom)

Gospodine Gavran, na početku razgovora molio bih Vas

da za čitatelje časopisa Osvit DHK HB Mostar kažete nešto o
vlastitoj povezanosti s Hercegovinom.
Moja je mati rođena Mostarka, koja je daleke 1949. godine u
Mostaru završila učiteljsku školu. Moj pokojni otac je također
porijeklom Hercegovac, njegovi roditelji su živjeli u Rastovači
nedaleko od Gruda, a 1921. su se preselili u Zborište nedaleko od
Dervente, gdje se moj otac rodio 1929. godine, a učiteljsku školu
završio je u Slavonskom Brodu. Moji roditelji se 1958. godine
sele iz Bosne u selo Trnava, nedaleko od Nove Gradiške, gdje
sam se rodio 1961. godine kao jedini Slavonac u obitelji. To sve
je razlog zašto i meni svaki put kada dođem u Hercegovinu srce
zaigra... Inače, u Mostaru je u proteklih trideset godina premijer-
no odigran čitav niz mojih kazališnih tekstova: Noć bogova, Sve
o ženama, Urotnici, Veseli četverokut, Ljubavi Georgea Washin-
gtona... A nedavno je ondje i Teatar Gavran zaigrao moje pred-
stave: Lutka, s Doris Pinčić i Robertom Kurbašom, ili Sladoled s
Mladenom Gavranom i Anom Vilenicom na Danima Matice hr-
vatske u Mostaru, a prije desetak godina Histrioni su igrali moju
komediju Hercegovci za volanom ili Vozači za sva vremena po
Hercegovini, u kojoj je mladi Hercegovac izrazito pozitivan lik,
dok junaci oko njega svu krivnju za svoja spletkarenja pokušava-
ju svaliti na njega.
Mislite li da se piscem postaje ili se čovjek rodi s tim talen-
tom?
I jedno i drugo je važno. Bez talenta ne vrijedi trud. Trud i „za-
nat“ nisu dovoljni ako nema talenta... Jednom riječju, osobe koje
168 OSVIT 83–84/2015.

u sebi otkriju talent ili nadahnuće za neko umjetničko zvanje ob-

vezno moraju poraditi na obrazovanju i usavršavanju toga talenta.
Miljenik ste publike i vaša djela rado su čitana i izvan Do-
movine, kako po vašem mišljenju, nastaje kvalitetno književ-
no djelo i gdje pronalazite nadahnuće za vaše stvaralaštvo?
Ideje i nadahnuće se pojavljuju kada oni hoće, ali je važno da
pisac bude spreman prepustiti se nadahnuću kada se ono pojavi.
Jako je važno da se pisac ne zadovolji prvom ili drugom verzijom
teksta. Važno je da se može posvetiti svome romanu ili drami ili
komediji, kako bi dao maksimum priči koja ga je pozvala da je
ispriča. A najsnažniji poticaj i nadahnuće izviru iz samog života,
iz međuljudskih odnosa, koji su tako složeni i nepredvidivi.
Djela iz takozvane „biblijske trilogije“ (Judita, Krstitelj,
Poncije Pilat) doživjela su petnaestak izdanja. Kada i zašto
se u vama probudila želja da pišete romane nadahnute biblij-
skim tekstovima?
Kako sam ja svojevrsni mali preobraćenik koji se u trideset
i osmoj godini života okrenuo kršćanskom svjetonazoru prona-
lazeći u njemu odgovor na sva bitna životna i duhovna pitanja i
čvrst oslonac u svim životnim burama i olujama, ne treba čuditi
što sam nedugo potom prigrlio i Bibliju kao književno nadah-
nuće. Doista sam te romane ispisao s istinskim zadovoljstvom i
sretan sam što su imali brojna izdanja na hrvatskom jeziku ali i u
prijevodima po svijetu.
Iz vaše autorske radionice izišli su mnogi romani i drame,
a odnedavno se u knjižarama može kupiti i vaša zbirka Pje-
sme. Što vam je draže pisati poeziju ili prozu?
Pjesme sam pisao tek povremeno s pauzama većim i od pet
šest godina, pa tek u zreloj dobi, nakon trideset godina, načinio
izbor za jednu jedinu neveliku zbirku poezije. Tako da mene treba
ipak promatrati kao prozaika i dramatičara, ma koliko volio poe-
ziju kao čitatelj.
INTERVJU 169

Jedini ste živući dramatičar u Europi koji ima kazališni

festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se
igraju isključivo predstave nastale prema vašim tekstovima,
a koji od 2003. djeluje u Slovačkoj pod nazivom Gavranfest.
Postoji li među vašim kolegama zavist na vaš uspjeh?
Nikada nisam razmišljao o zavisti, niti sam je osjetio, niti za-
pazio da je netko ljubomoran na mene. Istinski sam zahvalan ka-
zališnim ljudima iz Slovačke što su pokrenuli Gavranfest, festival
na kojem se izvode samo moje drame i komedije i zahvalan sam
što su do danas izveli preko dvadeset mojih kazališnih premijera,
a na tome festivalu ugostili kazališta koja su izvodila moje pred-
stave iz Pariza, Praga, Zagreba, Krakova, Beča, Brna, Celja...
Je li suvremena hrvatska književnost kod nekih autora u
službi određene ideologije?
I danas i u bližoj i u daljoj prošlosti hrvatska književnost je
znala biti, u nekih pisaca, u službi ideologije... Po tome smo slični
mnogim drugim europskim narodima i piscima. Kada pisci pre-
tjeraju sa svojom fascinacijom ideologijom, nažalost, prava knji-
ževnost jako strada. Književnost ne smije biti odveć izideologizi-
rana, jer je u tom slučaju umjetnički neuvjerljiva.
Čovjek ste širokih interesa, kako gledate na silna politič-
ka i gospodarska previranja kod nas i u svijetu, imaju li ona
utjecaja i na vaše stvaralaštvo?
Ne živim pod staklenim zvonom. Radoznao sam i zanima me
sve ono što se zbiva u Hrvatskoj, okružju, a i u cijelome svijetu.
Puno putujem po drugim zemljama i mogu se osvjedočiti koliko
sva ta politička i ideološka previranja imaju odraza na kvalitetu
ljudskih života, bez obzira zanimali se oni ili ne za politiku. Pret-
postavljam da se nešto od mojih stavova o toj temi može iščita-
ti u mojim tekstovima, mada se nastojim čuvati od pretjeranog
utjecaja politike. Čitatelji ne vole tekstove u kojima autor dopusti
svome svjetonazoru da dominira nad fabulom i likovima.
170 OSVIT 83–84/2015.

Oženjeni ste glumicom Mladenom Gavran s kojom ste

2002. godine osnovali Teatar Gavran, a vaš sin Jakov pro-
fesionalni je glumac. Može li se od umjetnosti danas živjeti
i koliko država i društvo podupire umjetničko stvaralaštvo?
Književniku je gotovo nemoguće živjeti od svoga rada ako nje-
govo djelo nema internacionalni odjek. Glumcima je ipak puno
lakše. Nismo među onim kulturama koje puno ulažu u umjetnost,
a nismo ni među onima koji ju zanemaruju. Rekao bih da smo tu
negdje, u nekom prosjeku. Bogu sam zahvalan što već dvadeset i
dvije godine uspijevam živjeti solidnim prosječnim životom sred-
nje klase od svog književnog rada. To je uistinu sreća i rijetkost,
kada su u pitanju manje zemlje.
Od mnogobrojnih priznanja i nagrada među kojima je i
ta da ste član  Ruske akademije književnosti, te nagrade za
roman Kafkin prijatelj koju vam je dodijelila Hrvatska akade-
mija znanosti i umjetnosti, koja vam je nagrada ili priznanje
najdraže?
Teško je izdvojiti samo jednu nagradu. Ali sa sigurnošću mogu
reći da mi je 1999. godine nagrada Central Europea Time, koju
sam dobio u Budimpešti za najboljeg pisca Srednje Europe, jako
pomogla u afirmaciji u svijetu. Iza te nagrade uslijedili su brojni
novi prijevodi mojih knjiga na nove jezike, kao i nove premijere
u zemljama gdje me do tada nisu igrali.
Za kraj što bi ste poručili mladim hrvatskim književnici-
ma?
Da ne slijede nikakve svjetske trendove u umjetnosti, da ispi-
suju istinu svoga srca na sugestivan i čitateljima zanimljiv način,
i, naravno, da pišu samo u trenutcima kada žele ispričati „svoju“
priču. Ako oni budu uživali u pisanju, velika je vjerojatnoća da će
i njihovi čitatelji uživati u čitanju tih priča.

Razgovarao: Dražen STOJANOVIĆ

 kritike OSVIT
Ogledi i kritike 171

Marko DRAGIĆ

Zanimljiva zbirka suvremene poezije

(Zvonik mi pruža ruku, Suvremena mimička lirska poezija,
izabrao i priredio Ivan Mimica, Mimice, 2013., 207 str.)

Ekonim Mimice motiviran je antroponimom Mimica. Mimi-

ce su smještene petnaestak kilometara jugoistočno od Omiša. U
zaleđu Mimica je Dinara, a ispod Jadransko more. Kroz mjesto
prolazi Jadranska magistrala. Mimice se prvi put spominju u
prvoj polovici 17. stoljeća. U mjestu živi oko 250 stanovnika.
Među poznatim žiteljima Mimica su: Božo Mimica, publicist i
književnik; Neven Mimica, diplomat i političar; Sergije Mimica,
redatelj; Vatroslav Mimica, filmski scenarist, redatelj i producent.
Posebno mjesto među Mimicama zauzima prof. emeritus dr.
sc. Ivan Mimica koji je dao neizmjeran doprinos duhovnosti
Splita i Dalmacije. Jedan je od utemeljitelja Književnog kruga
u Splitu. Dugogodišnji je profesor, ravnatelj te dekan na Višoj
pedagoškoj školi u Splitu. Dobitnik je nagrade grada Splita 1970.
godine za osobite uspjehe u odgoju i obrazovanju studenata. Po-
časno zvanje profesor emeritus dodijeljeno mu je 2003. godine za
„priznatu nastavnu i znanstvenu izvrsnost te zasluge za napredak
i razvitak Sveučilišta u Splitu“. Godine 2006. dodijeljena mu je
nagrada „Kruno Prijatelj“ Slobodne Dalmacije za znanost. Najza-
služniji je za otvaranje Odjela za humanističke znanosti u Splitu
2001. godine koji je 2005. godine stapanjem s Visokom učitelj-
172 OSVIT 83–84/2015.

skom akademijom prerastao u Filozofski fakultet Sveučilišta u

Splitu.
Samozatajni pregalac prof. emeritus Ivan Mimica izabrao
je i priredio zbirku Zvonik mi pruža ruku (Suvremena mimička
lirska poezija). U zbirku je priređivač uvrstio jedanaest autora
Mimičanki i Mimičana: Ivan Mimica (Ive Marin), Ivan Mimica
(Mijin), Ivan Vukasović (Ivica Kumičev), Marela Mimica (r. Ja-
drijević), Mladen Mimica (Ante Šjekina), Zoran Mimica (Zoki),
Neven Mimica (Pobrin), Neda Mimica-Špoljar (kći Pere Galino-
va), Tonči Mimica (Pumpa), Svjetlana Mimica, kći Ivana Mimice
pok. Mije, Sandra Mimica – Hare (Ivana Križanova).
Zbirka počinje člankom „Genius loci Mimica“ prof. dr. sc.
Joška Božanića. Potom je članak naslovljen „Stihovi nastali u
prostoru apsolutne ljepote“ prof. dr. sc. Joška Belamarića.
Ivan Mimica (Ive Marin) (1928. – 2011.) zastupljen je s dva-
naest pjesama. Pjesma „Mislim na tebe“ napisana je 1973. godine
u Zagrebu. Ta pjesma posvećena je autorovu selu a komponirana
je od četiri katrena. Drugi stih trećega katrena kampanel mi ruku
pruža motivirao je priređivača da zbirku naslovi Zvonik mi pruža
ruku.
Kampanel (zvonik) Crkve svetoga Roka čest je motiv mimič-
kih pjesama. Dokazuje to i pjesma „Mjesec u zvoniku“ Ivana
Mimice (pok. Mije). Njegova je antologijska pjesma posvećena
Mimicama „Moj kraj“:

U mome selu nema jablana

ni raščešljanih breza
ni sivih magla da im miluje kose.
U njima samo kamenje tvrdo cvate,
a lude bure po brdu se nose.
Ogledi i kritike 173

Jutra su u nas čistija od svih visina,

bistrija od kapi rose
i svakoga dana bure ih iz sna bude
i na krilima nose.

A kada dođem s ljubavi na dlanu,

pogrbljeni čokoti stari
toplo ko poznaniku se jave
i opet padaju u tišinu,
snivajuć dugo, dugo pognute glave.

Što da ti onda pričam, druže,

kad u mom selu nema jablana
ni oblaka, da im u granama se gnijezde,
jer naše je nebo čisto, puno plavih daljina,
a lude bure putovima jezde.

Ta pjesma svojevrsna je himna Mimicama. Stihovi te pjesme

nalaze se na brojnim diplomama koje se svake godine na „Punti-
nom balu“ na blagdan Svetoga Roka dodjeljuju izvrsnim mimič-
kim učenicima.
Pjesme Ivana Vukasovića prožete su humorom i vedrinom.
Pjesnik u svojim stihovima piše, primjerice:

Do života mi nije odviše stalo,

Nek doživim stotu i još malo.

Pjesnik bi na stoti rođendan volio pojesti makar i mali ovčji sir

i na odabranom mjestu zakopati poneki žir. Ne bi pjesnik žalio da
zbog godina starih izgubi pokoji zub. Na kraju bi:
174 OSVIT 83–84/2015.

Ako me što ne zakoči,

Na kraju bih i u Raj
Htio poći.

Put u raj ne ide lako,

Moraš biti bez veće greške,
Zato bih i tamo najradije
Otišao po…la…ko
Pješke.

Marela Mimica r. Jadrijević (1936. – 2014.) publicirala je de-

setak knjiga poezije i proze za djecu i mladež. Poseban uspjeh
postigla je haiku poezijom za koju je dobila nagrade u Hrvatskoj
i Japanu. U njezinom opusu posebno mjesto zauzimaju pjesme za
djecu među kojima su: „Mama, ti si ljubav“, „Uspavanka čedu“
i dr.
Tri su pjesmotvora Mladena Mimice (Ante Šjekina) (1945. –
2011.) uvrštena u zbirku.
Zoran Mimica živi pretežito u Beču. U književnosti se afirmi-
rao pisanjem haiku poezije. Njegova haiku poezija uvrštena je u
više antologija. Za tu poeziju nagrađivan je u Japanu. Mimice su
nezaobilazne i u haiku poeziji:

Mimice zimi
uvijek iste
kristalno čiste.

U zbirci se prvi put publicira desetak pjesama Nevena Mimice.

Najviše je tih pjesama ljubavne tematike a nastajale su za vrijeme
autorovih studentskih dana, sedamdesetih godina prošloga stolje-
ća.
Ogledi i kritike 175

Kao srednjoškolka pjesme je počela pisati Neda Mimica –

Špoljar. U njezinim pjesmama opaža se nadahnuće mimičkim
krajolikom – maslačcima, mirisom tamarisa, livadnim cvijetom.
Neda u svojim pjesmama iskazuje optimizam:

Zato se svakoga dana budim

uvijek s novom radošću!

Najmlađi pjesnik zastupljen u zbirci je Tonči Mimica (Pumpa)

rođen 1985. godine. Pisanjem poezije počeo se baviti kao sred-
njoškolac. Četiri je zbirke pjesama pripremio za tisak.
Poezija Svjetlane Mimice, kćeri Ivana Mimice pok. Mije,
objavljivana je u Republici Hrvatskoj, SAD-u, Italiji, Argentini.
Objavila je tri zbirke poezije na hrvatskom jeziku i jednu na en-
gleskom. Značajan broj njezinih pjesama preveden je i objavljen u
periodici na engleskom, talijanskom, španjolskom, katalonskom,
korejskom i akan jeziku. Njezina poezija izrazito je slikovita i
emotivna. U pjesmi „Oda ptici“ opaža se jesenjinovski utjecaj.
Ptica je u pjesmi dalji rod, sa krilima i perjem, / sestra po krvi,
(…) praroditelj.
Svjetlana Mimica afirmirana je slikarica. Na samostalnim i
skupnim izložbama izlagala je u Republici Hrvatskoj, Japanu,
Italiji, SAD-u, Belgiji i dr. America Biographical Institute (Ame-
rički biografski institut) Svjetlanu Mimicu 1996. godine uvrstio
je u svoj leksikon 500 utjecajnih osoba iz svijeta umjetnosti i zna-
nosti. Uvrštena je i u Dictionaryof International Biography (Me-
đunarodni biografski leksikon) u Cambridgeu, 24. izdanje 1996.
godine.
U zbirci se prvi put publicira sedam pjesama Sandre Mimice
– Hare (Ivana Križanova). Sandra s obitelji živi u Brindiziju u
Italiji. Lajtmotiv njezine poezije je zavičaj i Dalmacija. U pjesmi
176 OSVIT 83–84/2015.

„Nostalgija“ pjeva svome mistu zauvik, koje je njezina skula, pi-

sma, rič i đir, vonj od koromača, kampanila zvon.
Nakon pjesama kratki su životopisi pjesnikinja i pjesnika uvr-
štenih u zbirku te Pogovor priređivača.
Priređivač je znalački odabrao i u zbirku uvrstio stotinu dvade-
set četiri pjesme jedanaest mimičkih pjesnikinja i pjesnika. Zbir-
ka Zvonik mi pruža ruku jedinstvena je po tome što je malo mje-
sto, Mimice, iznjedrilo toliko pjesnika. Značajan broj pjesama u
zbirci ima antologijsku vrijednost. Zbirka je obogatila pjesničko
obzorje Hrvata. Zbirka je dobro došla teoretičarima i povjesniča-
rima suvremene hrvatske književnosti. Stoga priređivač i uvršte-
ne pjesnikinje i pjesnici zaslužuju pohvale!
Ogledi i kritike 177

Vlado VLADIĆ

PROMAŠENI PRIKAZ PREUZETNOGA

POTRAŽIVANJA
(Kordić, Zdravko: O starini i sudbini, Grude – Zagreb,
2014., 168 str.)

Knjiga O starini i sudbini Zdravka Kordića zbirka je književ-

no-kritičkih i filozofskih tekstova koji su najvećim dijelom pret-
hodno već objelodanjeni u časopisima i novinama, i to: Dnevni
list, Hrvatsko slovo, Motrišta, Osvit, Suvremena pitanja, a neki
su kao recenzije ili popratna riječ otisnuti uz odnosne knjige ili su
izgovoreni u prigodi njihova predstavljanja.
Knjiga je raspodijeljena u tri cjeline.
U prvom dijelu su tekstovi: „Rama u djelu fra Jeronima Vla-
dića“ (prošireno izlaganje sa znanstvenoga skupa Mudrost Rame,
održanoga 4. srpnja 2009. u franjevačkom samostanu Rama-Šćit);
„U Gospinoj školi“ (promišljanje o fenomenu Međugorja pota-
knuto knjigama fra Miljenka Stojića); „Pismo prijatelju Marinku
Soldi“ (iz 1987. godine); „Reagiranje na stavove i izjave mostar-
skoga muftije Seida efendije Smajkića“ (iz Dnevnoga lista od 5.
svibnja 2003.); „O dva broja Osvita za 2006.“ (neobjelodanjena
recenzija) i „Dnevnik 6. – 12. svibnja 2013.“ (tekst napisan za
istoimenu rubriku Hrvatskoga slova gdje je i otisnut 16. svibnja
2013. u skraćenom obliku).
178 OSVIT 83–84/2015.

U drugom dijelu knjige su književno-kritički tekstovi, recen-

zije, govori s predstavljanja povezani s knjigama: Nenada Valen-
tina Borozana (Čekanje blizine, 2004. i Početak daljine, 2007.);
Mate Grbavca (Žedan putnik, 2009. i Nemir tišine, 2012.); Pere
Pavlovića (Laudes mensibus, 2007. i Humčice, biljčice, slike ne-
beske, 2013.); Vesne Hlavaček (Tebi, 2009.); Krešimira Pećara
(U svakoj je pahulji ljubav Božja, 2006.); Miljenka Stojića (Do-
bro jutro kolonijo, 2006.) te fra Vendelina Karačića (Sićušnice,
2014.).
U trećem dijelu su dva teksta: „Šimićevo traganje za
transcendentnim“ (izvorni znanstveni članak iz 2011. kao preteča
filozofske disertacije/knjige o Šimićevu pjesništvu iz 2013.); te
„Igra i filozofija jezika“ (slobodno estetičko promišljanje na tragu
tradicije njemačkoga idealizma iz 2001.).
Knjigu zaokviruje tekst Radivoja Gutića / Željka Vukovi-
ća (Večernje novosti, 28. siječnja 1987. godine), koji oslikava
onodobnu političku sudbinu Zdravka Kordića kao nastavnika
marksizma i tekst Ilke Barbarića (Večernji list, 5. ožujka 2007.
godine), koji svjedoči o ovodobnoj političkoj sudbini Kordića, ali
sada kao već potvrđenoga hrvatskoga književnika.

***
Knjiga, dakle, svojom složenošću potiče na višesmjerna, za-
sebna promišljanja. Ona se može shvatiti kao poziv da se usredo-
točimo na Kordićev književno-kritički ili pak filozofsko-estetički
izraz. Bilo bi to u dosluhu s već odavna izgrađenim zamjećiva-
njem i prihvaćanjem Kordića kao književnika, koji književnost
stvara i koji o književnosti promišlja. Nešto nam ovaj put ne da
krenuti u tom smjeru.
Već dulje vrijeme, naime, životna sudbina Zdravka Kordića
sve više potiskuje njega i njegovu književnost u drugi plan. To
je ona sudbina koja je započela, recimo, 1987. godine kada je
Ogledi i kritike 179

Kordić kao nastavnik marksizma u Jablanici bio suočen s optuž-

bama da su mu kriteriji prestrogi, da učenike primorava da govore
zrcalo a ne ogledalo i da mu je u nastavi potreban prevoditelj…
Optužen je tada da su ga „jednom prilikom deca srela i istukla“, a
njegove su ocjene iz marksizma nezakonito i bez njegova znanja
prepravljane – sve ne bi li ga se kao nepoćudnoga bacilo na uli-
cu (koliko podudarnosti sa suvremenom hrvatskim prosvjetnom
politikom!). To je ona sudbina koja je Kordića 2007. godine s
obitelji doslovno i napokon uspjela na ulicu baciti, onemogućivši
mu, prvo, povratak iz kabineta hrvatskoga člana predsjedništva
BiH na posao u Zavod za školstvo, a onda i uskrativši mu pravo
na pravično suđenje. Ta se sudbina nastavila nakon višemjesečna
potucanja bez ikakva statusa, povratkom u učionicu, u koju je
svakodnevno morao putovati na relaciji Mostar – Ljubuški – Mo-
star, a danas raditi u tri mostarske škole za jednu mjesečnu plaću.
Ta sudbina je ozbiljno narušila Kordićevo zdravlje i sada pokazu-
je svoje lice u liku zatvorenih vrata suvislomu liječenju kroz koja
bi se vratio sebi, svome radu, stvaranju, svojoj obitelji – svome
životu.
Tako sudbina – postupno, ali sigurno – istiskuje Kordića ne
samo iz prava na stvaralački rad, nego i iz prava na život.

***
Čime je Kordić takvu sudbinu mogao zaslužiti ili izazvati ako
ne time što je govorio i pisao o onome o čemu se šutjelo, odnosno
o čemu su drugi šutjeli?
U prvom tekstu knjige Kordić, pišući o „Rami u djelima fra Je-
ronima Vladića“, ima potrebu ispreplitati povijesni osvrt s osvr-
tom na današnjicu – kao da je prvo samo izlika za drugo kao
ono pravo prvo. Pišući o „Rami u djelima fra Jeronima Vladića“
Kordić pravi iskoke u goruću današnjicu, o kojoj se šuti. Kor-
dić zamjećuje da se kroz povijest bošnjaštvo odvijalo u znaku
180 OSVIT 83–84/2015.

hrvatskoga otpora prema turskom okupatoru, a danas se iskrenulo

u poricanje ili čak težnju prema uništavanju takvoga ishodišnog
bošnjaštva i gradnju bošnjačke istovjetnosti posredstvom prianja-
nja uz zulumćare koji su istovjetnost prvotnoga bošnjaštva pret-
hodno silom narušili. Kordić, nastavno, prosvjeduje protiv pri-
kazivanja i slavljenja Ahdname sultana Mehmeda Fatiha II. kao
„najstarijeg dokumenta o ljudskim pravima u historiji“ izvjesne
nastavnice bosanskoga jezika Tife Krkić. Tu padaju i naoko grube
riječi, kao što su „izmišljeni bošnjački jezik“, „današnje bosanske
poturice“... Ali sve to ne treba shvatiti tako, kao da Kordić dovo-
di u pitanje pravo drugoga na odabranu istovjetnost, nego je to
prosvjed protiv nekritičkoga i rastezljivoga samoodređivanja iste
istovjetnosti koje u sebi nosi klicu zaslijepljenoga raspolaganja
poviješću i sadašnjošću i kojemu kao da i nije svrha učiniti sebe
prepoznatljivim, nego jedino – putem u isto vrijeme i usisavanja
što više od tuđe prepoznatljivosti i njezina razvodnjavanja – usto-
ličiti ishodišnu vlastitu rasklimanost kao neupitnu postojanost.
Preskačem Kordićevu prepirku s mostarskim muftijom Sei-
dom efendijom Smajkićem, da izbjegnem jednoličnost i ističem,
naizgled, bezazlen tekst naslovljen kao recenzija dvaju dvobroja
Osvita, časopisa DHK HB-a. Recenzija se većim dijelom pretvo-
rila u prosvjed protiv prikazivanja bibliografije časopisa Osvit
kao izvornoga znanstvenog članka onodobnoga predsjednika
DHK HB dr. Antuna Lučića, iako „bibliografiju nije uradio Lu-
čić već ju je uradila dugogodišnja tehnička tajnica u DHK HB
Mira Jezerčić“ po Lučićevim usmenim uputama. Netko bi mogao
Kordića upitati kakva je to recenzija časopisa koja se zlorabi kao
prostor za prepiranje, na što bi Kordić mogao odgovoriti, kakav
je to časopis koji na svojim stranicama prepisano predstavlja kao
izvorni rad.
Tekst „Rama u djelima fra Jeronima Vladića“ primjer je kako
je moguće i potrebno u jednom, recimo, znanstveno-povijesnom
referatu ne biti odvojen od sadašnjega života, nego biti upravo
Ogledi i kritike 181

u njegovoj službi. U službi ne samo povijesne, nego i sadašnje

istine, što nije protiv, nego je preduvjet smislenosti težnje prema
znanstvenoj istini. Slično je i s recenzijom časopisa Osvit, jer nju
Kordić ne piše u dosluhu s onim što se u znanstvenom životu
ustalilo da bi recenzija trebala biti, nego u dosluhu s onim što mi-
sli da treba neodložno reći. Uspostavljeni oblici izražavanja nisu
tu da sputaju ljudski duh u obvezi da stvari pomiče naprijed u pri-
log veće naše savršenosti, nego mjera u odnosu na koju možemo
uočiti koliko se na tome putu trudimo i odmičemo.
Ovdje ne želim reći da su gornje dvije Kordićeve prosudbe
izraz najmudrije kulturne politike, za kojom bismo se trebali po-
vesti, nego samo postaviti pitanje što je s prozvanim a izostajućim
njegovim sugovornicima odgovornima za odsutnost mudrosti i
dobrohotnosti iz politike? Nesumnjivo je takovrsnim pisanjem
Kordić sebi suzio životni prostor i ugrozio život, ali ne zbog ono-
ga što je promašio i nije imao s kim kroz razgovor ispraviti, nego
zbog onoga što je pogodio – jer pogoditi istinu znači uvijek po-
goditi nekoga tko se skriva u prostoru izvan istine, za što riječ
opravdanja ne postoji – pa se razgovor nadomješta neprijatelj-
stvom.

***
Pa, ipak, i ova je knjiga dokaz za suprotno koje prevladava.
Znanstveni, filozofski, pjesnički, književno-kritički izrazi (refera-
ti, filozofske studije i članci, književne kritike, pjesme) čvrsto su
zabravljeni vlastitim zakonitostima koje ih odvode-zavode preda-
leko od sadašnjice koja obvezuje na riječ. Iako neposredni poticaj
dobivaju iz sadašnjice, oni su za istu posve nepropusni. Iz onoga
po čemu je Kordić Kordićem – iz književnih kritika, filozofskih
studija ove knjige (ali i pjesama i svih njegovih knjiga) – mi ništa
ili zanemarivo malo saznajemo o konkretnim sastojinama njego-
va svagdašnjega životnog iskustva, o njegovim čimbenicima i či-
182 OSVIT 83–84/2015.

niteljima, zaslužnicima i krivcima. Njegovo stvaralaštvo i njegov

život također su primjer više za usporednost, nego li za prožima-
nje. Iz iskustva se vrši skok kojim se zaobilazi ono njemu najbliže
koje vapi za vlastitim usmjeravajućim izrazom i uskače se u izraz
sposoban prenijeti samo uopćen osjećaj, misao, doživljaj – ostav-
ljajući zapostavljenom i izgubljenom nezamjenjivu stvarnost koja
ih je izazvala.
Umjesto da se kroz pjesmu, priču, esej, kritiku, studiju stupi u
istinoljubivu prepirku sa stvarnošću, gradi se, eventualno, prepir-
ka (polemika) kao jedan zaseban oblik, čime se upravo podržava
ispražnjenost filozofije, književnosti, znanosti od prepirke, odno-
sno od dobrohotnoga razgovora sa stvarnošću u kojoj nastaju.
Kordić se ne boji prepirati se sa stvarnošću koja je izazvala
njegovu sudbinu, ali to ne čini kroz vlastiti filozofsko-književni
izraz, nego kroz nastupe i tekstove koji, iako i sami sobom svje-
doče određenu filozofsko-književno-jezičnu vrijednost – uspije-
vajući zadovoljiti Kordićevu potrebu za prepirkom – ostavljaju
njegovu filozofsko-književnu zauzetost bez zadovoljavajuće od-
nosnosti s vlastitom stvarnošću, a onda i bez njezine neizostavno-
sti iz nje (neodložne i nezaobilazne potrebe za njom).

***
Što vrijedi za Kordića, u još većoj mjeri vrijedi za sve sudioni-
ke znanstvenoga, filozofskoga, književnoga, umjetničkoga, kul-
turnoga života, a ovi redci su napisani, sada je već jasno, ne radi
cjelovitoga prikaza i pravedne ocjene najnovije knjige Zdravka
Kordića, već radi, u isti mah prosvjednoga i preuzetnoga, potraži-
vanja da stvari ne budu kakve ne trebaju biti.
Ogledi i kritike 183

Ivan SIVRIĆ

LAKOĆA STILA I JASNOĆA MISLI

(Grbavac, Mate: Svijetla strana sunca, OMH Čitluk i
DHK HB Mostar, 2015.)

U izdanju združenih nakladnika svjetlo dana je ugledala knji-

ga, roman, umirovljenog profesora iz Ljubuškoga Mate Grbavca.
Inače, po vokaciji pjesnik, autor se ranije predstavio i romanom
za djecu koji je dobro primljen u čitateljskoj javnosti. Ovoga puta
imamo roman, kako bi u žargonu rekli, „za odrasle“. Roman je
promoviran u Čitluku, Ljubuškom i Mostaru, kasnije još u Vin-
kovcima, a do eventualne objave ovoga teksta, vjerojatno će se
još ponegdje revni autor predstaviti svojim književnim nastoja-
njem.
Budući da sam osobno nominalno nakladnik romana, nisam
dužan praviti nikakav osvrt, kritički ili kakve druge prirode, na
samo djelo. Jednostavno potaknula me bizarnost teme i jedinstve-
nost sadržaja na prikazivanje romana. Naime, pokušavam koliko
toliko zagrijati čitateljstvo za roman, za čitanje, koje, naravno, ne
mora nikako u suvremenoj životnoj vrevi biti anakronizmom. Po-
kušat ću izravno predstaviti ono što sam iz romana razumio. Čini
mi se da sam na tragu onoga „što je pisac htio reći“.
Pa započnimo vjerom u staro pravilo da filolozi bolje znaju
što je „pisac htio reći“ od pisca samoga. Prema tome, autora ovih
redaka prihvatite kao filologa, te onda vjerujte njemu dok se ne
prihvatite autora, odnosno romana. Prisjećam se jednoga davnog
184 OSVIT 83–84/2015.

tv intervjua u kojemu je novinar pitao svoga gosta slikara što je

on htio poručiti svojim slikama publici, a ovaj je „k’osnokta“ od-
govorio: „Da sam znao to bih rekao, rekao bih i ne bi’ morao
slikati“. Svatko je mogao vidjeti da je slikar bio u pravu, pa i sam
je novinar to priznao. No, šalu na stranu, pred nama je moder-
ni roman. Slijedom te asocijacije pitamo se je li trebalo autoru
tristotinjak stranica da kaže „što je htio reći“. No, kvalitetu su
prepoznala dva nakladnika DHK HB i Matica hrvatska iz Čitluka.
Danas knjige čitamo gotovo uvijek brzo. U toj brzini nije lako
„pohvatati“ osnovne njezine niti koje bi nas vukle temi i ideji koje
se predstavljaju i razlažu. Dodatna je teškoća ako djeluje onaj
„halo efekt“ jer smo ga poznavali kao pjesnika i kao profesora,
ali ga kao proznoga pisca ne baš. Međutim, iskusan čitatelj već
nakon prve stranice, odmah će znati „koliko je sati“. Vidjet će to
svatko tko je proveo duge sate čitajući. Ovoga puta se na prvim
stranicama susrećemo s majstorom riječi i rečenice te ubrzo za-
tim i kompozicije. O tome će trebati malo više reći, jer autor to
zaslužuje.
Doista, autor plijeni lakoćom stila i jasnoćom misli. Naime,
svi mi znamo kako nije lako izraziti ono što mislimo, pogotovu
kad se radi o osjećajima ili složenijim razmišljanjima. Dodatni
je problem kako to približiti onima kojima je namijenjeno, da to
razumiju, a još teže ih je pridobiti na svoju stranu da nastave čitati
ono što im se nudi. Kad sve to imamo u vidu, onda postaje jasno
zašto ima „masa“ pismenih ljudi koji ne da ne pišu nego i ne žele
pisati ništa. Naš autor s time nema problema. Njegove su riječi
jednostavne, svakidašnje, rečenice kratke i razumljive, odjeljci
jasni i precizni, poglavlja naoko odvojena ali u biti vrlo konzi-
stentna. Ta se lakoća postiže velikim radom, bogatim iskustvom
i spisateljskom sposobnošću koje autor ima u izobilju. Zato ne
treba reći da mu je ovo prvi roman (pa i nije, jer njegov je prvi
roman za djecu).
Ogledi i kritike 185

Čitajući roman prepoznajemo autorovo široko, opće i posebice

književno, obrazovanje čime se današnji književnici ne mogu baš
pohvaliti (većina ih se uzda samo u talent). Odmah je vidljivo
kako ovo štivo korespondira s modernim strujanjima u literatu-
ri, u svim segmentima, i kada je riječ o tematici, ideji, strukturi
romana i svime onim što modernu literaturu čini modernom. Ne
može se ne spomenuti kako autor vješto rabi intertekstualnost,
nenametljivo upućuje na mnoge poznate i priznate književnike,
filozofe, autore svjetskoga značenja pa ispada pravo čudo za neu-
pućene kako se u jednome Ljubuškom akceptira velika literatura.
Roman ima osobit sadržaj, iako prema suvremenim književ-
nim običajima to ne mora biti u prvome planu. Ima također i glav-
ni lik (odustali smo danas od glavnih junaka). Dakle, kada je riječ
o likovima oni su svakidašnji, a opet su iznimni, ne bi se trebalo
shvaćati kao da su legendarni. Radnja koja je u središtu zbivanja
je, rekli bismo, na putu između one dvije najstarije djelatnosti,
špijunaže i prostitucije. Ambijent je prepoznatljiv i prihvatljiv
kao mjesto realnog događanja i virtualnog zbivanja. Uz priličnu
opasnost da se banalizira autorov napor, mora se reći radi razumi-
jevanja kako roman opisuje vrijeme između dva dolaska glavnog
lika iz Amerike i njegova povratka tamo, po urađenome poslu.
U tome razdoblju on uspostavlja stanovit obavještajni sustav uz
brojne nedaće domaćih prilika i neprilika. Unutar toga sklopa se
događaju zbiljske i nestvarne dogodovštine, oslikavaju domaći
karakteri, obiteljske drame i bračne nesuglasice, sigurnosne, po-
litičke i gospodarske zavrzlame. Posebna je pozornost usmjere-
na na razvoj psihološkoga profila žene u čemu autor, ponirući u
najdublju intimu aktera romana, prilično uspijeva. No, prava je
potka romana ljubavna, s obiljem erotskih maštarija, nastojanja
i scena. U takvom ambijentu melodrama je redovita, ali ona ne
dominira. Život u romanu teče unatoč svemu pa čak i radnja ima
dobar završetak.
186 OSVIT 83–84/2015.

Radi razumijevanja romana čini se važnim istaći kako autor

rabi neobičnu formu kompozicije. Naime, roman je napisan u ich
formi. Zanimljivo je to što se kao sveznajući pripovjedač ne po-
javljuje autor, nego njegovi likovi. Načas nas to može podsjetiti
na srpskoga pisca hrvatskog podrijetla i njegov Hazarski rječnik
u kome se rabi ključ za čitanje. Možda je i Grbavac mogao raz-
misliti o nekom sličnom pristupu.
Na kraju: djelo je doista originalno i čini se kako su nakladnici,
sudionici ovakvoga projekta, pogodili vrijeme, temu i ideju što ih
može opredijeliti da knjigu mirne duše preporuče za čitanje.
Ogledi i kritike 187

MEDALJON IZ ZADŽEPKA
Martinac, Anita: Medaljon, OMH Čitluk 2014.

U nizu promocija romana prvijenca autorice Anite Martinac

iz Mostara rečeno je mnogo pohvalnih riječi. S razlogom, jer je
to djelo jedno od prvih o tematici poslijeratnih događanja u Her-
cegovini. Nakon Drugog svjetskog rata bilo je mnogo događaja
o kojima se dugo i uporno šutjelo, zapravo, bilo je prešutno za-
branjeno govoriti o brojnim žrtvama na mnogim stranama. Bila
je to na neki način tabu tema. No prema onoj staroj „zaklela se
zemlja raju da se tajne sve doznaju“, na mjestu na kojem je tajna
zakopana izrasla je zova, a pastirica je od njezine stabljike načini-
la sviralu koja je sama od sebe obznanila dugo čuvani rekvijem.
Ovo je prigoda za osvrt na tu, po temi, novu knjigu.
Dakle, prilično revni nakladnik ogranak čitlučke Matice hrvat-
ske objavio je roman Medaljon, autorice Anite Martinac. Recen-
zenti su afirmirani domaći književnici Dragan Marijanović i Anto
Zirdum pa se na stanovit način osjećam dužnim pridonijeti pribli-
žavanju knjige čitateljstvu i na ovaj način. Napomenuti je odmah
kako autor ovih redaka ne želi biti panegiričar, a ni kritizer. Po-
kušat će sine ira et studio, ma koliko takav način bio primjereniji
nekom drugom mediju, nego književnosti.
Autoricu posebno ne treba predstavljati jer nju predstavlja naj-
bolje njezin rad. Ona je po vokaciji pjesnikinja i ovaj roman je
njezin prozni prvijenac. Očekivati je da će ih biti još, ako je suditi
po njezinoj spisateljskoj energiji, po njezinu umjetničkom pori-
vu i spisateljskom rezultatu. Ovo njezino djelo, međutim kako
izgleda, predstavlja krunu njezina dosadašnjega književnoga dje-
lovanja.
188 OSVIT 83–84/2015.

Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini do demokratskih

promjena imala je razmjerno malo romanopisaca (I. Jakovljević,
I. Andrić, G. Raspudić, I. Sopta, A. Vuletić, V. Lukić s napome-
nom da je jedino Vuletić bio „aktualan“, Andrić nije smatran hr-
vatskim piscem, za Soptu i Jakovljevića otvorio se interes istom
poslije posljednjeg rata, a Raspudić je bio u emigraciji). U po-
sljednje se vrijeme hrvatska literatura u BiH sve više okreće ro-
manesknoj formi tako da susrećemo brojna imena (M. Marijano-
vić, D. Marijanović, A. Zirdum, A. Marinčić, R. Leko, M. Stojić
i dr.) koja zaslužuju pozornost.
Svima tim autorima pa tako i autorici romana Medaljon treba
odati priznanje na energiji koju su uložili i hrabrosti što su se
odvažili okušati u najzahtjevnijoj i najsloženijoj književnoj for-
mi. Mora se autorici odati priznanje i na izboru teme, na odabiru
povijesnih zbivanja te na vjernom prikazu događaja koji su se
zbilja dogodili. Naravno, ta je istinitost predstavljena u romanes-
knoj formi na način kako je sama autorica uspjela doživjeti i pred-
staviti čitateljima ono što je željela otrgnuti od zaborava. Ona je,
zapravo, dopustila da je motiv pisanja potpunoma obuzme što je
svakako pridonijelo upečatljivosti slike koju je ponudila čitatelj-
stvu. No pokušajmo odgovoriti na pitanje što je tu tako zahtjevno
pa da se treba imati respekt prema romanu i ako hoćete, prema
romanopiscu.
Poradi razumijevanja pobliže predstavimo ono što se ovim
osvrtom želi naglasiti. Naime, književne teorije navode brojne
tipove romana po različitim osnovama. Čini se da bi bilo kori-
sno prikloniti se ocjeni da je Medaljon klasični tip romana koji
sadržava i elemente romana-eseja, dakle tipa modernog romana
u kojem se epsko pripovijedanje nadopunjuje osjećajima i asoci-
jacijama. Možda bi bilo dobro imati u vidu stav Wolfganga Kay-
sera koji smatra da svaki roman govori o nekom zbivanju koje se
događa u nekom prostoru i u kojem sudjeluju određeni likovi. Po
Ogledi i kritike 189

tome bi se Medaljon mogao nazvati „romanom zbivanja“ u kojem

ono ujedinjuje sve što se romanom želi priopćiti. Ili, ako bismo se
priklonili ruskim formalistima, ovo bi bio pretežito paralelni tip
romana koji ima nekoliko fabularnih nizova, ali ipak čini se jedna
je osnovna priča, ona o Anti Mariću Keniću iz Goranaca.
Čini se ipak da je ovdje riječ pretežito o odlikama klasičnog
romana, kojega karakterizira čvrsta fabula i kronološki slijed
događanja. Vrijeme radnje je relativno dugo, priča se odlikuje
jednostavnošću, pripovjedač je sveznajući i u trećem licu. Roman
je prema temi povijesni jer govori o jednome važnome vremenu,
ali ima elemenata društvenoga, obiteljskoga i ljubavnoga romana.
O sadržaju knjige ćete doznati najbolje čitajući je. No, treba
napomenuti kako je riječ o događanjima krajem i neposredno
poslije II. svjetskoga rata koji su obilježili ono vrijeme i ovdaš-
nje (hercegovačko) podneblje. Riječ je o ljudskim sudbinama, o
teškim stradanjima u prvom redu Hrvata zapadne Hercegovine.
Kako se roman, kao i književnost inače, shvaća kao fikcija, mo-
ramo napomenuti da se u ovoj knjizi radi o stvarnim događajima
i o stvarnim ljudima i njihovim tragičnim sudbinama. Sukladno
ocjeni da je riječ o klasičnom romanu koji ima glavnoga junaka
radnja se odvija kontinuirano i u slijedu koji ima određenu logiku
u kojoj se redaju likovi i ponašanja kakve i kakvo čitatelji isprve
prepoznaju i što mogu razumjeti bez velika mudrovanja.
Ipak recimo, siže romana je u tome da se povratnik s istočnog
bojišta Ante Marić iz Goranaca vratio kući te je zatekao rasulo
staroga i stvaranje novoga sustava po svaku cijenu. U tom moru
kontrolirane nepravde, podmetanja, izdaja i zločina i svih ostalih
društvenih nereda Ante Marić pokušava živjeti svoj život koliko
je moguće normalno i ne uspijeva. Neopravdano optužen pa ne-
pravedno osuđen, zatim navođen na izdaju vlastitih načela, bježi
iz zatvora, odmeće se u škripare i preživljava kao odmetnik od
nove vlasti koja ga progoni kao opasnu zvijer. Isprepleteno je to
190 OSVIT 83–84/2015.

s umetnutim pričama o tadašnjim ljudima, događajima, ljubavi-

ma i svime što karakterizira podneblje Goranaca, Risovca, Izbič-
na, Gornje Britvice, Širokoga Brijega, Mostara, pa i Brotnja te
ostalih mjesta u kojima su djelovali škripari ili križari. Prikazana
je okrutnost komunističke vlasti, posebno Ozne i Udbe te dosta
vjerno način prisiljavanja običnih ljudi da rade u njihovu interesu.
Tema je doista dragocjena i pravo je čudo kako se nitko do
sada od domaćih književnika nije osokolio te je bar djelomično
obradio. Mislim da se jedino Gracijan Raspudić nakratko posve-
tio ovome motivu u romanu Djevojka Drina (Madrid, 1951., a
nakladnik Matica hrvatska iz Čitluka je to djelo objavila 2006.
godine). Ukupan dojam koji ostaje poslije čitanja upućuje nas na
odgovor zašto je to tako. I dandanas se nerado i sa zebnjom go-
vori o tim događajima i ljudima. Je li to samo stvar inercije pa
je tema bila zatvorena za javni govor strahom koji su komunisti
utjerali u kosti ovome narodu nemilosrdnim progonom, prijetnja-
ma, zastrašivanjima i pogubljenjima bez suda i bez polaganja ra-
čuna ikome o poduzetim postupcima.
O stilu pisanja treba reći da je autorica dosta izravno, bez za-
kulisnog poigravanja značenjima i smislom svojih poruka poku-
šavala romanu dati svoj pjesnički obol, na onaj način na kakav
smo je kao pjesnikinju dosada upoznali.
Naslov romana je promišljeno odabran. Upućuje nas na osnov-
ni identitet ovdašnjeg hrvatskog puka kojemu je temelj vjera koja
se očituje znakovljem koje nju simbolizira. Dakle, medaljon na
kojemu je lik čudotvorne Gospe je vrjednota na kojoj se održava
ime i naslijeđe obitelji Marića Kenića iz Goranaca. To je nasli-
jeđe s ostalim svetim medaljicama duboko zašiveno u brojne za-
džepke koje obitelji čuvaju vječno bez obzira na sva zlosilja koja
neka vlast može poduzimati i nametati.
Ogledi i kritike 191

Marina KLJAJO-RADIĆ

TIHA MELANKOLIJA VRISKA

Poetski izričaj Jose Živkovića Soje neprestano se koncentrira

i sublimira u moderni stih koji zadržava čitatelja više od obične
recepcije teksta. U samoći, u dubokoj tišini plode se tihe nename-
tljive riječi što argumentiraju zbilju života, ali i njezin neminovni
zagovor.
Peta zbirka pjesama Jose Živkovića, naslovljena Tišina ras-
padanja, sintagmatska je simbolika autora, ali i društvenoga pe-
simizma kao produkta svekolikoga porinuća i egzistencijalne ne-
izvjesnosti poslijeraća. To je i poetsko dokumentiranje učmalosti
i propadljivosti temeljnih ljudskih vrjednota i potreba. Duboko
zamišljen nad svojim bitkom ovaj pjesnik neshvaćen pluta pro-
storima društvene kaljuže i plete mrežu riječi koje funkcionalno
značenjski komuniciraju i iz tihe melankolije pretaču se u sveopći
vrisak.
Tematski duktus ove zbirke unutarnji je protok misli o vla-
stitom svijetu duše i srca, koji eksplicira sve sfere života u uni-
verzalnome bitku. Sedam ciklusa prezentiraju autorovu poetsku
opservaciju i preokupaciju (Krhotine prošlih vremena, Pogled na
tihi svijet duša, Ljubavi i sjećanja, Čekajući sutra, Tjeskobe go-
dišnjih doba, Miris hladnog ognjišta i Na domaku vječnosti). Ti-
šina raspadanja korespondira s „tamnim“ pjesništvom Lucijana
Kordića, Vladimira Pavlovića i Veselka Koromana.
Krhotine prošlih vremena tihe su reminiscencije na aktualno
tiho raspadanje koje se osjeti u svim sferama ljudskoga života
192 OSVIT 83–84/2015.

– u dušama, u poremećenim odnosima, u moru popularnih nega-

tivnosti, do samoga sebe kojega ne štedi osobne kritike. Pjesnik
ne govori riječima koliko riječima-slikama, konotativno-misaono
otkrivajući sadržaj i značenje. U perceptivnoj umjetničkoj vizuri
Joso Živković slika vrijeme u kojem jesmo, bez milosti blagih
riječi, bremenito vrijeme puno neizvjesnosti, egzistencijalnoga
straha i tjeskobe. Čovjek je ugrožen i lakom u ponudi sladostrašća
i varke. Pjesnik je zabrinut, razočaran u čovjeka, u socijalnu ne-
postojanost i svjestan svoje nemoći kao pojedinca postaje uznik
svojih pogubljenih misli:
Bez drage i dragosti
Gleda u prozor i zimu,
Koja u pahuljama sije samoću.
(Uznik)
Optimizam kritički spočitava samome sebi:
Lakši od svjetla,
nježniji od daha
samo je mir kojeg nema
tamo gdje živi previše želja
(Uznik)
Zaokupljen općim siromaštvom koje u njemu stvara askezu,
pjesnik ispisuje antologijske stihove u oksimoronskoj svezi:
Nasiti me šaka brašna
i pune oči tuđe gladi.
(Glad)
U Pogledu na tihi svijet duša, drugome ciklusu, pjesnik se otva-
ra onim dušama koje su zaboravljene, napuštene – na grobljima,
za obiteljskim stolovima, praznim selima. U takvome morbidnom
ambijentu priroda ne slavi život, nego: Ptice same sebi pjevaju,
/ jer priroda i čovjek više nisu jedno. Taj je ekološki rekvijem
znakovit prosvjed samosvjesne osobnosti protiv progona čovjeka
Ogledi i kritike 193

u čovjeku i njegova prirodnoga habitusa. Pjesnik ulazi u tihi svijet

duša, pridružuje im se iz solidarnosti i humanosti, razgolićuje nji-
hovo (ne)bivstvo i ne zazire od njihovih križeva – on je prijatelj,
čovjek koji pruža ruku čovjeku: i ulazim / u živote križeva.
Tematika ljubavi akceptirana je kroz sjećanja u trećem ciklusu
(Ljubavi i sjećanja), ali i kroz duboku čežnju za njezinom puni-
nom, jer pjesnik zna: kad nikoga ne volim, / tad umire ljepota, /
i gasi se svjetlo neba. Stoga je pjesnik u stalnoj potrazi, aktivitet
ljubavi ga ne napušta pa makar to bilo i sjećanje, makar utjeha ne-
koj „uplakanoj ptici“ ili darivanje nepotpune ili pak prekomjerne
ljubavi. Autor minimalizira sebstvo i u svojoj skromnosti poetski
ne dopušta sebi ništa više od slutnje, od čežnje i patnje.
U ciklusu Čekajući sutra artikulirano je jutro u kojem i tuga
i sreća, / pate (Jutro). Pjesnik je srastao s tugom i čeka podne u
reminiscenciji na svoga oca. Oživljava njegov optimizam i svoju
melankoliju, rezignaciju, i kaže antitetski: U njemu žito i klasje
zrije, / U meni posijano sjeme trune (Podne). Anaforično u potvr-
đuje pjesnikov umor, umiranje životnih radosti i protok životnih
sokova. Ne plaši se noći, nego samo mraka koji se podmuklo na-
stanio u njemu. Nije to običan mrak: Zreli mrak me plaši, / mrak
zreli u meni. Dvostruko artikuliran u inverzivnome pridjevu zreli
dostatna je težina životnih razvalina u pjesniku. Čekajući sutra
pjesnik je onaj koji se urankom u bilo pretvara, / tiho i bez pita-
nja.
Svoj tjeskobno-melankolični doživljaj života Joso Živković
transponira i na prirodu posvećujući joj ciklus Tjeskoba godišnjih
doba. Ispunjen vremenom i prolaznošću ni u proljeću ne vidi po-
let i rađanje nego cvjetanje nade i sjete. Jesen samo multiplicira
tamnu stranu života: dani su kao suze u crnini. Ova genijalna us-
poredba sugestivno uprisutnjuje težinu tuge i boli koja ekspandira
u prirodnome ambijentu umiranja.
194 OSVIT 83–84/2015.

Ciklus Miris hladnog ognjišta aluzija je na stalni progon hrvat-

skoga čovjeka, na iseljavanje koje ne prestaje. Egzistencijalni je
diskurs prispodobiv pjesnikovoj osobnoj samoći, jer rijetki osta-
ju. Domoljubni elementi proplamsavaju u konotaciji zatvorenoga
stiha, u personificiranoj prirodi: Noć ne spava; kiša kvasi ljude;
da me zagrli zora. Pjesnik imperativno zaziva život svoje zemlje:
Živi, živi, zemljo moja
sva u križu
u mjesecu i zvijezdama
razapeta.
(Zemljo moja)
Snaga ovoga stihovlja situirana je u kršćanki svjetonazor op-
stanka po križu.
Sedmi ciklus (Na domaku vječnosti) blaga je optimistična re-
fleksija pomirbe sa životom, jer u njemu nikada nismo sami – ima
Netko tko nas voli i vodi. Taj Netko za Josu Živkovića jest Bog
kojega on u skrivenoj religioznosti priznaje i prepoznaje. Otvo-
renije se očituje u pjesmi „Promrzla molitva“, iako smrznuta u
gladnom snijegu – čuje se. Povratkom iskonu i istini pjesnik na-
lazi spasenje i kao sokol cvjeta plodno u krunama latica. Ipak,
nešto ga priječi u snažnom zamahu krila – društvena blokada ak-
tualna je zbilja koja onemogućuje pjesnika da samo zbog opstan-
ka voli zemlju.
Hermeneutičkim iščitavanjem ova zbirka otkriva svu svoju
strukturalnu i tematsku prostranost. Ona je gusto pletivo riječi
umreženo u zgrušane stihove boli, istine i ljepote nad kojima se
množe slike naše povijesti, naše zbilje i našega usuda. Konotativno
poetski dokumentiran život kroz filtar osobnoga proživljavanja
ovoj zbirci daje fluid tihe melankolije vriska.
Ogledi i kritike 195

Zdravko KORDIĆ

MOĆ SPOZNAJE RIJEČI

(Fabijan Lovrić: Sokovi ispod kore (Ivi Andriću),
Razmišljanja naglas uz
Lovrićevu rukopisnu zbirku pjesama)

Sjedište spoznaje moćne knjige je dašak vjetra; oluja koja dje-

luje i na dnevnom svjetlu i u noćnoj tmini, na ormariću, u skutu
sobe. Plamičak voštanice – pjesma, treperava, titrava poput ulja
oleandra, poput plova na tikvama s kaišem: učenje plivanja u ne/
vremenitom svijetu (učenje pisanja).
Način i oblici toga pričanja mijenjaju se vremenom (a ne „s
vremenom“ Z. K.) i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem
ostaje, a priča teče dalje i pričanju kraja nema. Priča odgađa ko-
načnost smisla tragičnog usuda koji nam prijeti; i produži iluziju
života i trajanja (A . Halilović: Poruke humanosti i ljubavi – na-
vedeno prema F. Lovriću).
Vrijeme nije instrumentalizirano, stoga pišem vremenom –
vrijeme je sukcesivni povijesni kontinuitet sastavljen od „točki-
ca“ vremenitosti – ili je kozmičko vrijeme, neizmjerljivo i s onu
stranu prostorvremenitosti – duboko ukotvljeno u intuiciju i ljud-
sku imaginaciju, fluidnu, nevidljivu – kojega označujemo koz-
mičkim temporalitetom – to je vrijeme koje zahvaća u srž stvari,
u bitak. Takovo vrijeme jedva da dotiče Lovrića, ali i Andrića
kome su upućene posvetne pohvale. Ima li smisla mjeriti vrijeme
slobodi; ima li smisla mjeriti dubljinu slobode – snažniju Epik-
196 OSVIT 83–84/2015.

tetu u stoičkom podnošenju rada u povijesnim ciklusima prostora

i vremena!? „Hoće li sloboda umeti da peva, kao što su sužnji
pevali o njoj“ (B. Miljković).
Usne su dalje od poljupca / sve što su više u vatri.
Vatra je vječita mijena, kozmička i svjetska procesualnost –
usne su perceptivne razlučbe, razdijeljene poljupcem i krikom!
Ako sam bio to što slutim (Lovrić) – nisam skutren u slutnji
– ona je ćutilna, empirijska imaginacija, ipak imaginacija koja
može dušu boljeti.
Zabljesne nas pregršt slika Lovrićevih stihova crna kaplja bo-
rova, jela, / i crna slutnja / ko ovratnik blizu?
Ili:
Na CRNO more
i umorno tijelo
cijelo je jato
labudova leglo.
(Crno more)
Dok imaš snagu čitaj Ex ponto jer sad u tijelu nosim tragove
vremena: / ruke i krunicu, / na bijelom putu uspomena. (Lovrić).
Na uzničkome putu, putu prelamanja duše, duha i misli Ive An-
drića.
Prelamanje je išlo silno – je li samo od sebe? Zborio je o gra-
diteljima a svoj život je gradio prispodobljujući ga situacijama,
zašto ne reći i političkim konvertitstvom!
Od vremena kada ga je majka za ručicu vodila u Crkvu u Do-
lcu, u Travniku – preporučala dragom Bogu i svim svetima do
utamničenja iz knjiga se iznjedri Ex ponto s predgovorom svog
suputnika i supatnika Nike Bartulovića – do žestoke ideološke
eksklamacije ORJUN-e. Diplomatske službe kraljevske i titoi-
stičke Jugoslavije ostaviše životni pečat andrićevskoga doba obi-
lježena demonizacijom „demokracije i ljudskih sloboda“.
Ogledi i kritike 197

Unatoč tom, gradio je Andrić nad ponorom Bosne, gradio je

iznad divlje rijeke / kameno djelo…, // presijecajući modrine i
pjene (Lovrić) – gradio je svojski jednostavnom i jedinstvenom
pričom; jednostavnom riječju! Tko je zapravo Andrić – identi-
tetom, čini mi se da Lovrić nema prijepora – Hrvat, katolik, bo-
sanski katolik – čiji je spisatelj u to se izravno ne upušta Lovrić
– premda ga svojataju Hrvati, Muslimani (u manjoj mjeri); ponaj-
više Srbi – pa i s ponajvećim pravom što se tiče jezika (izvan Ex
ponta i Nemira)! Sam Andrić u čudesnom „Pismu Maxu Leven-
feldu“ ocrtava obrise svojega podrijetla, te opis svoje zavičajnosti
i svoje uže domaje kojoj je posvetio ponajbolje radove – Bosne
Srebrene!
U njoj je toliko sklada i ljubavi – a tek da ne govorimo o mr-
žnji koja progovara iz svakoga skuta Bosne – iz koje se želio u
mladosti skloniti – ali, ma kud je išao, boravio – Bosna je išla za
njim; bila mu je u srcu:
Osjećam kako kucaš mojim srcem,
kako ljutnju plahe ruke zatežeš,
osjećam vrijeme koje dolazi,
kako koraknuti u maglu, moram
(Kako bih Tebe vidio)
Kako bi Boga vidio bez Bosne!? Kako živio bez ponesenog
ogrtača; bez unutarnje svetosti!? Život nemira, putešestvije a plo-
viti se mora – za kruhom od sedam gorkih i gordih kora.
Mnogo je skrivenih oružja,
nebrojeno zlih nakana
prešlo preko bijelih lukova.
Mostovi
niti njihove stope sačuvaše.
(Mostovi)
198 OSVIT 83–84/2015.

Mudrujemo, razgrćući zvijezde,

dok smo sami od zemlje izašli
Riječi su temelj.
(Mudrost)
Možemo li govoriti o mudrosti graditelja, o njihovu sazasku
niz konope svjetla – možemo i moramo jer svjetlost umjetnosti
ima stvaratelja – ima li (stoga) umjetnik potrebe izvan umjetno-
sti?! (Lovrić).
Kada se sam samcat susretneš sa sobom – u sjenci zavjetrine
– reći ćeš; pa mene je uzaludno tražiti izvan mojih riječi, izvan
umjetnosti.
Ipak, cilj ne može biti na zemlji, već naprotiv u zvijezdama
– ako slijedimo povijest, mi se pretvaramo u zemlju, u prah, pa
putujemo zvjezdanim stazama, one su cilj vječne trajnosti Ne-
vidljivoga, one su simbol Neba i molimo Boga da nas pretvori u
vječnu sjajnu zvijezdu.
Andrićeva svjetlost djetinjstva u Dolcu je nestala, raspršena je
kao i njegovo biće i djelo, premda je u djelu raspredana – o čemu
svjedoči Lovrić. U njegovim je riječima gromoglasna i stišana
tišina o Bosni: Nitko nije vjerovao / Kako su usne bile krvave /
prije nego su bol izrekle. (Lovrić).
Iščeznuće religijskoga u pjesništvu drugoga desetljeća XX.
stoljeća, njegovo potisnuće u sferu i/racionalnoga; uprisutnuće
Boga u transcendenciji stubokom su promijenili i usmjerili stva-
rateljstvo Ive Andrića. Intuicija u njegovu pjesništvu – nije mu
bila jaka strana!
Jednom prigodom sam rekao: „Mladi Andrić je objavljen i
u Hrvatskoj mladoj lirici. Napisao je na hrvatskomu jeziku dva
sjajna djela, Ex Ponto i Nemire. Kasnije je otišao u Beograd, u di-
plomaciju, i pisao je ekavski i srpskim jezikom. Ali kad je i pisao
na srpskom jeziku, rečenica, misao, sintagma Andrićeva jest ona
Ogledi i kritike 199

bosanskog katolika, bosanskog Hrvata. Andrić je, prije svega, pi-

sac koji opisuje Bosnu i to tursko, otomansko razdoblje. Bošnjaci
/aktualni -Z. K./ koji optužuju Andrića za antimuslimanski ele-
ment imaju samo utoliko razloga ukoliko se oni identificiraju s
turskim imperijem i s Turcima. Andrić nije antimuslimanski ras-
položen, već protiv turskog imperija, duhovnoga i svakog drugo-
ga zla koje je on ovdje ostavio, protivnik je duhovne i biološke
pauperizacije raje.“ (Večernji list – 24. listopada 1999.).
Ipak cilj ne može biti u zemlji, već naprosto u zvijezdama –
ako slijedimo povijest – mi se pretvaramo u zemlju, u prah – i
putujemo zvjezdanim stazama, one su cilj vječne trajnosti Ne-
vidljivoga, one su simbol Neba i molimo Boga da nas pretvori u
vječnu sjajnu zvijezdu.
Grob se otvara, u njemu nema vječnosti, kamen klizi s vrata
groba i pećine – „u otkucaju“ – prema putu u Emaus, prema putu
u Žepu.
u svemu je Bog.
U predmetima i bićima
(U svemu)
Bog je Ljubav (Caritas) – bez vjere u njega nema niti iskustve-
noga a kamoli nadiskustvenoga svijeta.
Bijela igla
u crnoj dubini
crni šal šiva
za moj bijeli vrat.
Bože
zar ovo nije trenutak objave?
(Vrhom noža u kamen)
Objava: otkuda, kako i kada će doći – ne znamo: ali znamo da
za nju uvijek trebamo biti pripravni, poklonit se toj Svjetlosti, kao
što i za smrt, nenajavljenu moramo svagda biti pripravni.
200 OSVIT 83–84/2015.

Čovjek snuje, a Bog odlučuje pa tako i o ljudskim planovima,

nema očaja; volja se Njegova ispunja.
Daljina i blizina su pojmovi (st. grč. kategorije) prostorvreme-
nite iskustvene objave; svjetlosti i ne dohvaćaju transcendental-
nost, nevidljivi hod kroza svjetlost.
Čovjek počesto kaže kako ga boli duša, a da se prije toga ne
upita što je to zapravo duša? Od čega je i što je njezina materi-
jalna dokazivost?
(Duša)
Psihičkim poimanjem koje sprovode sinapse psiholozi će tu-
mačiti dušu – njezinu sreću, nesreću, bol, umjetničku bol – to je
materijalna dokazivost duše i duševnih procesa. Psihoanaliza će
zastati uz sve iskustvene pokuse i pokušati „svjesno“ dovesti na
dnevnu svjetlost – to svjesno kao ulomak svijesti; ili pače jun-
govski kao kolektivno nesvjesno – stanje pri kojem nam izmiče
kontrola, ne samo svijesti, već i svijeta, pa i same duše.
Ali duh, kao nevidljivi bitak bića prisustvuje objavi – vjeri,
ufanju i ljubavi – Ocu, Sinu i Svetom duhu.
Taj „Goli otok“, to ništa koje nema česticu suvislosti je u po-
prištu pojma rada kao rada pojma – gdje krvožedni totalitaristi
iz ljušture mora izvlače plavet; izvlače ljudski mozak. Ubijaju –
ubiti to „NIŠTA“ – ima značenje ubijanja „Gologa otoka“ i svega
što je na njemu i u njemu.
Smisao je Tu – u djelu, a ne u riječima – riječi su Tu nedjelo!
Um je oblik svih oblika; mišljenje mišljenja, čisti oblik oslo-
bođen materijalnosti – slušaj, vježbaj i uči kako bi govorništvo
postalo miris savršenstva koje, plijeni formom, porukom i umom.
(Lovrić, Govornik).
Govorništvo može biti samo raspršeni, rasprostranjeni miris;
miris riječi – koje ne moraju imati umnu spoznaju – govorništvo
najčešće i ne prenosi Objavu, Istinu, Riječ koja Tijelom postade!
Ogledi i kritike 201

Snaga ispunjenja i snaga pražnjenja/praštanja su u odnosu

(korelaciji) između stoljetnih zidina toj snazi je dostatan krik do
slobode.
Najviše griješiš prema onima koje najviše voliš, a sve zbog
ljubavi koja je slijepa kao tek okoćeno mače, i sve dok ju jezik
ljubavi obavije, jedinka se tuđi, osamostaljuje, i tvoja ljubav joj
postaje teretom! (Lovrić).
Jednostavna i istinita zamjedba unijeta u smisao života poput
andrićevske jednostavnosti. Ali: Onaj tko dokuči tajnu ljubavi,
dokučio je tajnu smrti i tajnu vječnosti: Sve je to u tihom hodu
kroz tišinu dok koracaš sam sa sobom. (Lovrić, Kušnja).
Ta kušnja dolazi kroza kontemplaciju kao najviši stupanj spo-
znaje Ljubavi – kroz nju nutarnjim slutnjama vidiš život i smrt,
istinu i neistinu, vidiš Objavu – to je najviši stupanj „amor Dei
intellectualis“.
Lovrić je osupnut modernitetom i digitalizacijom života – kao
da su svi ljudski organi u tijelu zapeti u mrežu digitalizacije –
naravno, rezignacija je tu, premda proteže mrežu lagodnosti ta
digitalizacija – jedino uz napor mišljenja moguće je dosegnuti
ljudsko dostojanstvo, ljudsku us/trajnost:
Svijet je spreman na lagodan život i laku zaradu. Iza njihovih
života ostaje lagan, nevidljiv i neosjetan vjetar, a tvoja sreća će
neuništivom snagom i protokom energije, pretočiti se u život vječ-
ni. (Lovrić, Život vječni).
Erotizam u duhu starodrevnih Grka; afrodizijsko vino opije
um, pomrači svjetlost: zanosna ljepotica je svoju strast odnijela u
noć – u zvjezdanu noć putom koji ti se ne dopada.
Nema onoga koji nije dotaknut vjetrom grijeha, (Lovrić) ali
kroz vjeru, ufanje i ljubav dosežemo „Kraljevstvo Nebesko“ kroz
posijano sjeme na ovozemaljskom putu – već vidimo sebe kako
putujemo u vječnost.
202 OSVIT 83–84/2015.

Ptice znaju put i odredište, ali mnoge umru u zraku. Neke po-
put krupnih kapi kiše padnu u široke vode i tiho se utapaju. Neke
imaju sreću kratkih muka pa ih u trenu progutaju gladne ribe.
Takav je život ptica.
Blago onima čija se krila sklope na molitvu i sunovrate se mr-
tve majci zemlji s koje ih je ponio vjetar s mirisima juga (Strah).
Pa Lovrić zaključuje o strahu: Tako strah ima svoje stalno
mjesto u čovjeku. Ponekad strah čini čuda. Prelazi u očaj i nago-
ni čovjeka činiti nezamisliva djela (Strah).
Strah od novoga života, od početka; strah od smrti, strah kro-
za cjeloživotno putovanje! Sumnja – ali sumnja ipak dovodi do
spoznaje – kod Lovrića spoznajna moć je više intuitivna, negoli
racionalna što je dobro, jer život je više od „plamena voštanice“
(Bachelard), život je više od glasa, život je više od potonuća u
ništavilo pa tako život izmiče smrti koja dobiva i drugu dimen-
ziju – osim preko, ništavila, život je ucijepljen u obnovu poput
gorušičina zrna.
„Svaki čovjek sanja da postane Bog“ (Camus)!
Bez obzira na sličnosti i pridijevanja božanskih sličnosti – čo-
vjek ostaje čovjek – andrićevski miran, kada padne na zemlju,
vrati se među ljude – ljudi ga ne prepoznaju!
Postaješ dužnik vlastita vremena i bremena koje si na sebe na-
trpao – teretno je živjeti sa spoznajom o dužništvu.
S užasom primjetih kako mi ledena sjenka rešetke dodiruje
bose noge. Skupio sam se u kut. […] znao sam, sloboda je daleka
i ja nikada ne ću iz sjećanja potisnuti užas svoje nemoći dok mi
ledena rešetka klizi preko tijela (Rešetka).
Svi smo rođeni pod nekom zvijezdom; rođeni smo u nekoj kr-
letci, kavezu – rešetki – ona je mračna; to su okovi neslobode
koju potiskujemo i koje se oslobađamo samo stvaranjem. Pisanje
je smisao toga stvaranja.
Ogledi i kritike 203

Sve što krene u život osuđeno je na smrt (Osuda) – to bismo

mogli prepjevati i fizikalno svaka čestica oslobađa ogromnu ener-
giju – a čovjek stvaratelj osuđen na smrt – razgrće smrt igra se s
njom riječima, tonovima, bojama… usklikom!
U „Osudi“ nema kazne, zakon je to – kozmički! Tu je Njegova
ljubav, Ljubav Isusa Krista koji je sam Ljubav i uspjeh je uvijek
u vjeri (O uspjehu).
Ali tu je i opomena: Nitko nož sudbine ne vidi ispod svoje bra-
de, ali on je uvijek tu. Spreman i čeka neko nesklono doba (Ne-
sklono doba). Svaki novi dan je nesklono doba u kojemu će buljiti
velike i nijeme oči, u njemu će uvijek netko kriknuti – a netko će
kriknuti i od sreće.
Kako dokazati opstojnost, vlastitost – ne ćeš to dokazati ni bi-
serima! Samo stvaranjem.
Most je ostao vitak, lijep i bijel u vizuri neba, a kada je izgle-
dalo kako je spojio dva oblika od vate, nasmiješio bi se. Mislio je:
kada može spojiti oblike, kako onda ne će ljude. Njegov san je bio
izgrađen, potpun (Most).
U graditelja možemo vjerovati; most ne možemo provjeravati
– možemo ga provjetravati poput Andrića, smireno mu se divi-
ti, ali nikada do kraja ne ćemo dokučiti njegovu sudbinu, moć,
ljepotu – a niti ono što je Andrić ostavio između riječi i redaka.
Sloboda pred vratima izlaza i ulaza – tamna ključaonica: tmina
i svjetlost; ne ćemo dugo razaznati što je za nas – pa niti što je iza
nas, a još manje ono što je ispred nas.
Moć hrasta kao moć Jahve – onoga koji nam zapovijeda – a mi
hoćemo sasjeći ga u žilama, u krvi! Pogledaj danas. Sada i uvi-
jeke oko sebe razaznat ćeš svagda istu igru sa „zlatnim teletom“.
Čovječe – svijet oko tebe je tvoj svijet – lovrićevski nakalemljen.
„Pa ja i nisam ni malo pitom; neprevodiv sam; odjekuje moj
barbarski vrisak iznad krovova sveta.
204 OSVIT 83–84/2015.

Njegov život i njegova poezija idu naporedo i vezani su usko

kao tamni i svetli kolutovi rasta i razvoja na prerezu stabla.“ (I.
Andrić: Književni jug, Zagreb, 1. VIII. 1919., II. knj., IV., 2-3.,
str. 49. – 55.). To Andrić davno reče za Walta Whitmana. To isto
mogu reći za Ivu Andrića.
U ovoj stihozbirci Fabijana Lovrića, pored toga, može se reći
„prepun sam bola“, pa i u starijim godinama ne ću se kloniti tebe
– želim pjevati i radosno, slobodan k’o ptica, puštati korijenja
pjesmama da lebde u svijetu – s mnogoznačenjskim smislom.
Ogledi i kritike 205

Sonja JURIĆ

JUNAKINJE I JUNACI NAŠIH DJETINJSTAVA

(Miro Naletilić: 101 junak moga djetinjstva,
Široki Brijeg, 2015.)

Profesor hrvatskoga jezika i književnosti, Miro Naletilić (Ši-

roki Brijeg, 1971.) ostvaruje svoj puni angažman u humanitar-
nim akcijama kao urednik lista Gradina, čiji se ukupan prihod
od prodaje iz godine u godinu upućuje potrebitima (Majčinom
selu, Svetoj obitelji, Domu sveti Josip Radnik, centru Marija
Naša Nada…). Osim što je uposlen u OŠ Biograci kao profesor
hrvatskoga jezika, dugogodišnji je suradnik Cvitka, lista za sret-
no djetinjstvo, gdje redovito i na sebi svojstven način objavljuje
pričice-pitalice, kojima domišljato intrigira male dječje glave i
usmjerava ih prema točnom odgovoru.
Priče su kratke i zanimljive, u njima se kriju junakinje i junaci
iz lektira (Alisa u zemlji čudesa, Gulliverova putovanja, Heidi,
Huckleberry Finn, Lassie se vraća kući, Vlak u snijegu, Družba
Pere Kvržice, Pipi Duga Čarapa, Robin Hood, Šegrt Hlapić, Tom
Sawyer…), zatim likovi iz bajka kojih se uvijek rado sjećamo
(Crvenkapica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Mala sirena,
Palčica, Pepeljuga, Petar Pan, Pinokio, Ružno pače, Snjeguljica,
Trnoružica, Zlatokosa djevojka, Tri praščića…) i likovi iz crta-
nih filmova koji su obilježila naša djetinjstva (Eustahije Brzić,
Brzi Gonzales, Kermit iz Muppet Showa, Mickey Mouse, Pčelica
Maja, Pero Djetlić, Pink Panther, Mornar Popay, Ptica trkačica,
206 OSVIT 83–84/2015.

Štrumpfovi, Tom i Jerry, Zekoslav Mrkva…), ali i likovi iz su-

vremenih, odnosno crtića novijeg datuma (Dora istražuje, Teletu-
bisi, Jagodica Bobica, Kralj lavova, Shrek, Madagaskar, Spužva
Bob, Winnie the Pooh, Bob graditelj, Balto, Dumbo, Elmo, Trak-
tor Tom i drugi). Svi likovi su tematski uvezani u jedno tkanje,
priređeno za djecu, s ciljem da se probudi njihova mašta i asoci-
jacija na odgovor za svaku pričicu-pitalicu.
U svakoj priči zagonetni lik se obraća čitatelju u prvom licu
jednine, opisujući svoje pustolovine, osobine, izgled, prijatelje,
sve ono što ga okružuje i čini prepoznatljivim, radnju u crtiću,
bajci ili lektiri, kako bi se čitatelju pomoglo da odgonetne o ko-
jem liku se radi. Autor priča-pitalica vješto navigira čitatelja i
odlično vlada fenomenom „dječje književnosti“ te nas tako unosi
u književne svjetove, iznova propitkujući našu načitanost te po-
znavanje radnje i likova iz priča koje su obilježile naša djetinj-
stva. Ali i odredili naše stavove i karaktere, razvili suosjećanja
s nepravdama, vjeru u pobjedu dobra nad zlim, nadu da će svijet
biti bolji, složniji i sretniji. O tome razmišlja dječja čitateljska
publika dok korača iz priče u priču, iz bajke u bajku, iz crtića u
crtić. O tomu, sigurna sam, razmišljaju i mnogi odrasli koji u jed-
nom dijelu sebe još uvijek njeguju dijete. I poput Petra Pana koji
nije želio odrasti, iznova, svaki put proživljavaju dogodovštine iz
spomenutih priča za djecu.
Nisu nas ove priče samo vratile u djetinjstvo, u bezbrižne dane,
kako mi se na početku čitanja ovog rukopisa učinilo. Naprotiv,
one su nam opet, po tko zna koji put, podastrle mnoge životne
istine o usponima i padovima u životu, o stjecanju i gubljenju
prijatelja, o usamljenosti, o poziciji drugačijega u društvu, o sna-
lažljivosti u nemogućim situacijama, o strpljivosti koja uvijek
pobijedi nestrpljivost, o snovima i važnosti sanjanja i maštanja
u životu, o čudesnim bajkovitim preobraženjima, o svijetu pu-
nom mogućnosti, o strahu, ljubavi, zavisti, o vrlinama, manama,
Ogledi i kritike 207

o širokim lepezama raspoloženja i misli. Nije lako asocirati čita-

telja na sjećanja, mirise, boje, snove i prijateljstva iz djetinjstva.
Nije lako pisati za djecu, a da istovremeno tekst bude poučan,
zanimljiv, šaljiv/tužan i maštovit, što je autor ove knjige itekako
uspio. Time je zaokružio vodilju smisla književnosti i umjetno-
sti općenito, a to je kreiranjem umjetnine oplemeniti i duhovno
nadgraditi svako ljudsko biće. Posebno se tako osjećamo ako se
u nama probude naša davna djetinjstva, ali i ona sadašnja (mlađi
čitatelji), i osvježe nam svakodnevnicu, vrate neka lijepa sjećanja
i ponesu nas u novi dan.
Svi možemo u 101 priči-pitalici pronaći svoju prvu slikovnicu
(knjigu); moja je bila Ježeva kućica, koja me neki način uvijek
podsjeća na privrženost obitelji i domu, bez obzira kakav on bio.
Iz te priče sam dosta naučila i ona je na neki način još uvijek
prisutna u mojoj svakodnevici. Ali, u ovoj knjizi su i neki drugi
likovi kojih se rado sjetim: Aladin, Profesor Baltazar, Asterix,
mačak Garfield, Hogar Strašni, Jelenko, Simpsoni, Moreplovac
Simbad, te 101 dalmatinac.
101 junak moga djetinjstva me na trenutak podsjetio na knjigu
1001 noć, u kojoj pripovjedačica Šeherzada, upravo zahvaljuju-
ći svojoj sposobnosti pripovijedanja ostaje živa. Po tko zna koji
put se potvrdilo i dokazalo kako je taj vječiti fenomen, ta ljudska
potreba za pričanjem i pripovijedanjem, važna i vrijedna poput
života, neupitno važna za nastavak ljudskoga roda. Nije li svo-
jim plesom, također jednim od fenomena umjetnosti, i mala Aska
sebi spasila život od proždrljivog vuka? Umjetnost je bezbroj
puta opravdala svoje postojanje: kroz slovo, kroz pokret, kroz po-
tez kista, notu u ariji, utor na kamenoj skulpturi.
Knjiga 101 junak moga djetinjstva je također opravdala svoje
postojanje: kroz važne likove s kojima smo odrastali i još uvijek
odrastamo, kroz zanimljivo ispričanu svaku priču u kojoj je uspo-
stavljena sustavna ravnoteža, protočnost i dinamika, kroz snagu
208 OSVIT 83–84/2015.

jezične jednostavnosti i semantičke tvorbe rečenica, ova knjiga

se jednostavno i lagano uspjela približiti djetetu-čitatelju. Uspjela
je istovremeno biti kreatoricom mašte, ali i učiteljicom odgoja
i obrazovanja, što je uokvirilo njezinu ulogu u kontekstu dječje
književnosti. Autoru knjige Miri Naletiliću čestitam na uspješ-
nom ostvaraju, a čitateljima knjigu toplo preporučam na čitanje.
Ogledi i kritike 209

Djetinjstva naša davna

(Pero Petrušić: Zgode i nezgode maloga Jerke,
MH Čitluk, 2013.)

Knjiga Pere Petrušića Zgode i nezgode maloga Jerke posljed-

nji je u nizu uradaka glavnog i odgovornog urednika dječjeg lista
Cvrčak. Koautor je knjiga: Ispružena ruka dobra i Molitve, priče
i običaji moga kraja. Objavljivao je priloge u Našim ognjištima,
Crkvi na kamenu i Glasniku sv. Stjepana. Njegov književni rad
prati i humanitarni rad: brine o najugroženijim obiteljima u Op-
ćini Čitluk djelujući kao tajnik udruge „Fra Didak Buntić“. Prire-
đujući knjigu Zgode i nezgode maloga Jerke imao je opet humanu
nakanu, darovati prihod od prodaje knjiga u svrhu poboljšanja
nastave i renoviranja Osnovne škole u Čerinu.
Iz samog naslova knjige Pere Petrušića da se uočiti da je knji-
ga namijenjena dječjoj populaciji. Pisati za djecu znači istinski
se posvetiti onim najmanjima i najiskrenijima u našoj zajednici i
zaviriti u svijet njihove mašte i promišljanja. To nije nimalo lako.
Ali ako se tom poslu pristupa s ljubavlju, nastaju prekrasne priče
u kojima uživaju podjednako i odrasli i djeca. U knjizi su dvade-
set i četiri priče koje povezuje lik dječaka Jerke. On je znatiželjan,
iskren i dobar dječak, ali često upada u nevolje i neprilike. Iz
svake nevolje i komplikacije se vješto izvuče zahvaljujući svojoj
inteligenciji i snalažljivosti. I tako mali Jerko korača iz priče u
priču, iz pustolovine u pustolovinu. Osim maloga Jerke sve priče
u knjizi povezuje i mjesto radnje: to je selo Lipovo u Hercegovini
u koje još uvijek nije stigla civilizacija, pa čak ni asfalt. Seoskom
makadamskom cestom tu i tamo prođu zaprežna kola, poštar koji
donosi vijesti iz svih krajeva svijeta, djeca koja pjevajući idu u
mjesnu školu i seoski svijet kad ide na oranice i njive. Automobil
210 OSVIT 83–84/2015.

rijetko naiđe, tek pokoji bivši stanovnik sela Lipova koji je davno
otišao u svijet trbuhom za kruhom i s vremena na vrijeme dođe u
rodni zavičaj. Pretpostavlja se da se radnja odvija polovinom 20.
stoljeća kad su ljudi iz hercegovačkog krša išli na privremeni rad
u Njemačku ili prekooceanske zemlje. U selu Lipovo svi događaji
se odvijaju oko škole i crkve, te na poljoprivrednim dobrima.
Priče su podjednako zanimljive i poučne, pune slikovitih pri-
zora iz Hercegovine: tu ćemo naići na škiju, stogove sijena, rane
trešnje, smokve petrovače, vinograde, crkvena zvona koja pred
kišu tjeraju oblake, bukare vina, običaje vezane za pečenje raki-
je, badnjake, proslavu Božića i općenito tradiciju hercegovačkog
kraja. Sve se lijepo uklapa u mozaik koji vješto oslikava hercego-
vački mentalitet, navike ljudi, krajolik jednog podneblja i pečat
prošlog vremena.
Osim dječaka Jerke koji se pojavljuje u svakoj priči i koji je
simbol dječje radoznalosti, znatiželje i potrebe da se iskuša u
svemu nepoznatome, tu se pojavljuju i sljedeći likovi: svećenik
Ignacije, koji je moralni stup u selu, ali i mudar i pun savjeta
djeci i odraslima, često slamka za koju se hvata mali Jerko kad se
izvlači iz svih vratolomija u koje je upao; zatim stric Ante, koji iz
Amerike šalje pakete svojoj rodbini koja živi u neimaštini, on je
dobročinitelj koji uvijek obraduje maloga Jerku svojim darovima;
važnu ulogu u knjizi ima i Jerkin otac koji simbolizira vrijednog i
poštenog radnika koji od svojih žuljeva prehranjuje obitelj; te Jer-
kina majka koja je tipična hercegovačka žena, vrijedna, poslušna
i šutljiva. Tu se susrećemo i s ostalima članovima obitelji ali i
Jerkinim prijateljima iz škole koji ga ne odaju nego su mu potpora
kad Jerki krene onako kako nije planirao: slučajno je uzeo oče-
ve čarape, pojeo petrovače koje su mu pokvarile probavu, uletio
biciklom u stog sijena, kriomice pušio škiju, otočio bačvu vina,
spotakao se o svijeću koja se prepolovila i otkotrljala za vrijeme
mise...
Ogledi i kritike 211

Jedna od najljepših priča u knjizi je „Novo odijelo“. Istovre-

meno je i komična i tužna. Govori o tome kako je mali Jerko pi-
sao pismo stricu Anti u Ameriku i zamolio ga da mu spremi novo
odijelo za polazak u školu. Naime, Jerko je uvijek nosio odjeću
koja više nije trebala starijemu bratu i želio je da jednom obuče
novo odijelo, kupljeno baš za njega. Danima je očekivao poštara
i povratno pismo iz Amerike. Nadao se paketu i uvijek bi prvi
istrčao pred poštara. Kad je konačno stigao paket u njemu su bila
dva odijela. Jedno je bilo šareno, sa zvjezdicama i mjesecom, a
drugo jednobojno. Jerko je sav presretan išao cijelu godinu u ško-
lu u šarenom odijelu kojemu su se divila sva djeca u školi. Ono
jednobojno je čuvao kod kuće i ponekad u njemu spavao. Priča
dobiva rasplet kad se na ljeto pojavi stric Ante i objasni mu da je
šareno odijelo zapravo pidžama, a ono odijelo u kojemu spava da
je odijelo za školu. To maloga Jerku nimalo nije zbunilo, samo je
zamijenio uloge svojoj novoj odjeći i nastavio sa svojim zgodama
i nezgodama.
Čitajući priče o malome Jerki na trenutak smo zakoračili u svi-
jet znatno drugačiji od ovog u kojemu sada živimo, u svijet u
kojemu su novo odijelo, novi bicikl i sat budilnik bili nedostižni
ili pak teško ostvarivi snovi. Takve životne situacije još uvijek
postoje u sjećanjima naših roditelja, naših djedova i baka. I u knji-
zi Pere Petrušića. Na taj način taj svijet ostaje sačuvan od zabo-
rava i zapisan u malenim pričama kao svjedok jednog vremena
na ovim našim prostorima. Jedna stara izreka kaže: „Sve što nije
zapisano nije ni postojalo“. Zato autor ove knjige zaslužuje svaku
pohvalu jer je zabilježio jedno ne tako davno doba i obogatio nas
sa pregršt hercegovačkih priča. Također zaslužuje obilje želja za
daljnji uspjeh, kako s ovom knjigom, tako i s budućim knjigama
koje bude priređivao.
212 OSVIT 83–84/2015.

Ljubo KRMEK

VJERA SIJE LJUBAV

(Zdenka Čorkalo: Lijek za srce, Naklada K. Krešimir,
Zagreb, 2015.)

Dobro je svaki dan tražiti Boga. S njim se družiti, živjeti. No,

to mogu samo rijetki. Oni predodređeni. Oni jaka duha i čista
srca. Oni kojima materijalno ne znači mnogo. Oni koji su zarana
shvatili prolaznost zemaljskog života. Oni koji vide bol u ljudskim
očima. Oni koji pružaju ruku trpilicu kako bi ublažili bol sestrama
i braći. Oni koji žive vjeru! Oni koji vjeruju!!! Vjeruju iz srca
bitka. Vjeruju vjerom produljnicom koju naslijediše od djedova.
Vjera se jednostavno živi u ljubavi. Prenosi se s roditelja na dijete.
Teško ju je objasniti onomu koji je nema. Osobno mislim kako je
to temelj različitosti i trvenja u Hrvatskoj danas. Vjera omekšava
oporost naših naravi. Dodaje nam lijek koji stišava žestinu naše
naravi, lijek je za srce i dušu.
Stjecajem životnih okolnosti nađoh se u splitskoj bolnici
gdje, uz zdravstvenu potporu, iz ispružene ruke dobih i Lijek za
srce i melem za dušu. Velika je splitska bolnica, veliki su moji
zdravstveni problemi, a koliko je srce u Zdenke Čorkalo možete
zamisliti kad pročitate spomenutu knjigu. Poznajem je godinama
po njezinom osebujnom pisanju, laganom stilu, bistrini misli
koje nimalo ne umaraju čitatelja. Kada stisnuh ruku i upoznah
se sa Zdenkom, kada me majčinski zakrili, prepoznah se u ulozi
lika iz njezinih pripovijesti. Znakovito je kako likove iz svojih
Ogledi i kritike 213

pripovijesti nikad ne izmišlja. Oni se samostvaraju, a ona im

samo produljuje živote na papiru.
Jednu takvu skupinu produljnica okupila je u svojoj najnovijoj
knjizi Lijek za srce koju pročitah u bolničkom krevetu. Osma je
to knjiga dr. Zdenke, u kojoj je sabrala osamnaest objavaka u
jedinom tjedniku za kulturu, Hrvatskom slovu. Točnije, šesnaest
pripovijesti, jednu pjesmu i tjedni dnevnik. „Nisam ja bolja,
nego malo drukčija“, skromno je zapisala Zdenka u priči „Umor
umornika“. U pričama okupljenicama našlo se svega, ponajviše
ljudskih sudbina. Knjiga započinje pričom „Hrvatske pravice“
u kojoj razgovara s Tuđmanom pokraj njegovog spomenika.
Domoljubno, istinito, odrješito. Izborom teme i načinom pisanja
svjesno se stavlja na stranu prešućenih književnika u današnjem
medijskom prostoru. No, to joj nimalo ne smeta. Tko treba, naći
će. Pročitat će. I čitaju oni kojima je Hrvatska u srcu. Dovoljno!
Potom se redaju priče: o sudbini župnika Stjepana Ceka;
o bolesnoj majci i nerazumnu sinu; o starom „milicajcu“; o
neizbježnom lijeku za srce; o zlatnim rukama; o prijateljici
i njezinom unuku; o Ivanu, vodi i Papinu prolasku; o čovjeku
koji nije htio prodati kuću; o ženi s klečala i njezinoj bolesnoj
djevojčici; o smrti kolege kirurga; o razgovoru s fra Karlom
Jurišićem; o staričinoj brizi za stradalog sina i njezinoj krunici;
o Julienne i Zvonki Bušiću; o Ruži te o ratnom zapovjedniku
i stezulji. Nagorčila se gorčina i najadovala jadova Zdenka.
Godinama je tuđe boli ne puštaju na miru. Ni danju, ni noću.
Zajedno s pacijentima proživljava boli i patnje, žeđa i veseli se
oporavcima. Razumije nemoćnike. A da bi ih netko razumio,
osim vjere, mora biti prosvijetljen i bogat znanjem.
Ne oglušimo li se o krikove onih kojima je potrebna naša pomoć,
na putu smo promicanja Isusova mira i ljubavi. To je temeljna
odrednica Zdenkinog pisanja. Pripovijesti koje autorica zida na
ovakve temelje književne kuće su vječne, neprolazne. Tim više
214 OSVIT 83–84/2015.

što su istinite i što je i sama sudjelovala u njima, autobiografske.

Malter kojima zida su vjera i ljubav. Ljubav za svoje i svoj narod.
Stoga u ovoj knjizi svi možemo pronaći odgovore na mnoga
pitanja koja nas muče. U prvom redu mislim na ono koje nam
je danas najpotrebnije: Što to ja mogu učiniti za svoj narod i
Domovinu?! Ono što ujedinjuje sve pripovijesti u ovoj knjizi je
ranjena i neoporavljena Domovina. S pravom Zdenka zaključuje:
„Gubljenje pamćenja je našem narodu kao dobitak na lotu, nije
važno kolika je dobivena korist, on ne razlikuje igre koje mu rade
o glavi. Čudom se čudi što zbog toga iznova proživljava najteže
muke.“ Potom nas proziva: „Kakvi smo mi ljudi? Narod koji se
ne prodaje, ne može biti kupljen. Narod koji se ne predaje, ne
može nestati, ne mogu sve ubiti.“
Da. Zdenka ne samo da zapisuje, ona nas zove. Zar nas tako ne
zove i Isus iz bolesničkih soba, iz samotnih staraca, iz osamljenika,
iz sirotišta, iz očiju poniženih i nemoćnih... Zove nas na borbu
dobra protiv zla, svjetla protiv tame. Uči nas razlikovati tko je
za dom i Domovinu, a tko ne. „Tko ne voli i ne poštuje svoje,
taj ne voli i ne poštuje tuđe“, poslovica je od davnina. I zaista,
sitni osobni interesi prikovali su nas za zemlju, pa smo na nebo
i zaboravili. Želja za stvaranjem što više imetka, pretvara nas u
pokornike i ulizice. No, na svu sreću ima i onih koji poput Zdenke
čvrsto stoje na zemlji. Knjiga Lijek za srce autorice Zdenke
Čorkalo traži ne samo da se čita i pročita, nego da bude nadohvat
ruke kada poželimo okrijepiti umornu ljudsku dušu, tjerajući je
pročitanim na daljnju životnu borbu protiv zloće koja se sve više
zavlači pod naše pragove.
Ogledi i kritike 215

MALE VELIKE PJESME

(Srećko Marijanović: Moje će uši rasti, Matica hrvatska
Stolac – DHK HB, Stolac – Mostar, 2015.)

Kada sam pročitao prvu zbirku pjesama Vodeni pištolj auktora

Srećka Marijanovića moram priznati ostao sam u čudu. Obično
su prve zbirke pjesama traljave i pjesnici ih nerado spominju.
Srećkova prva zbirka, a i nova Moje će uši rasti, četvrta po
redu, jednako su snažne, kao i druga Dvije trećine i treća Ništa
u zvijezdama. To je jedno kontinuirano dobro pisanje, te je teško
odrediti kakva je budućnost ovoga pjesnika. Je li ovo njegov
krajnji domet, ili nas čeka još veće iznenađenje, što osobno
priželjkujem.
Izgraditi svoj stil ne može se samo htijenjem, nego radom,
vremenom i talentom. Srećko Marijanović ima izgrađen
prepoznatljiv pjesnički stil. Od svoje prve do najnovije zbirke
ostao je dosljedan sebi. No, nije dobro ni previše forsirati (svoj)
jedan te isti stil. Prelazi u monotoniju, što vidimo i kod nekih
starijih kolega, inače vrsnih pjesnika. Dobro je ići u izlete, ne
začahuriti se, premošćivati granice kreativnog, ekspresivnog i
doživljajnog. Izaći iz krletke svog stila i slobodno letjeti, no, na
spavanje se vraćati u krletku.
U ovom globalističko-proždrljivom vremenu, kada prividno
pjesnička riječ ne znači ništa, kada su pjesnici obilježeni kao
čudaci, naivci, da ne kažem luđaci, odlučiti se biti pjesnikom,
jest hrabrost. Naravno, na tom trnovitom putu neminovno dolazi
do dvojba – pisati ili prestati. Ako pjesnička poruka dođe i do
najmanjeg broja slušatelja – razumnika, dobro je, treba pisati.
Treba stvarati, ma kako te brzoživotnici okarakterizirali. Netko
treba ukazivati na njihove grješke, na njihove zablude, prijevare i
zlonamjernosti. A tko će ako ne pjesnik?!
216 OSVIT 83–84/2015.

Zbirka pjesama Moje će uši rasti sastavljena je od šezdeset i

sedam pjesama i nema odjeljaka. Vidljivo je da pjesnik Srećko
Marijanović u trenutku stvaranja pjesme ne misli isključivo na
svoje potencijalne čitatelje. Iskrenost stvaranja i osluškivanje
trenutka najveća je odlika ovog zrelog pjesnika. Njegovi stihovi
osvajaju na prvu i ostaju trajno u sjećanju kao drago prijateljstvo,
što je rijedak slučaj u pjesništvu općenito. Shvatljivi su i
pristupačni svakome, daleko su od svakog hermetizma, protkani
zdravom životnom mudrošću. Katkad se pjesnik poželi vratiti u
djetinjstvo, kao u pjesmi „Mjesto gdje želim biti“: ...dođi tata ispod
stola; ponekad ironično traži svoje ja – u pjesmi „Srazmjerno“:
Ako premostim jaz / između sebe i mene / znat ću mnogo više o
tebi; ponekad se sav prepusti lirskom zanosu, kada ugleda cvijet
trešnje zavapi: Ne želim ništa više napisati / kada pogledam cvijet
trešnje (Ispod procvjetale trešnje); potom s najdražom voćkom
uspoređuje najdražu osobu u pjesmi „Trešnja“: Gledam te / kako
lepršaš po kući / i odjednom vidim krošnju / punu trešanja u
zrenju.
Ako poezija bilježi ljudski uspon ili pad, ljudsku moć ili
nemoć, onda se to najbolje ogleda u ljudskoj moći dok osvaja
druge planete i nemoći u osvajanju drugog čovjeka. Pjesnik to
bilježi na svoj način i pokušava se približiti neosvojivom čovjeku
u pjesmi „Povezani svjetlom“: Ne želim zaspati / dok po nebu
gazi / tisuće zvijezda / po tom crnom drumu / gle kako jedna
na drugu pazi. Maestralno! Dalje nam odaje koliko ideja prođe
njegovim mislima, koliko ih protutnji, a da se ne istresu na papir:
Ove naše misli su poput toka vode / samo kaplje ostanu a glavnina
ode (Putovanje u snovima). Dok je Mehmedaliju Maka Dizdara
opčinjavao automobil koji se kretao cestom kroz Vidovo polje i
činilo mu se kako dijeli svijet na dvoje (u zbirci Vidovopoljska
noć), Srećku smeta ograda na mom balkonu siječe / kuće i drveće
po pola (Prepolovljeni). Pjesnik ne podnosi nikakve ograde,
pregrade, okove…
Ogledi i kritike 217

Sadržajni oblici Srećkovih pjesama su jasni, vidljivi oku,

razumni, ne trebaju dubljih psihičkih razjašnjavanja. Mnoge
pjesme imaju neki dublji religiozni smisao, a obojene su
iskrenim nacionalnim osjećajnim primjesama. Zaljubljen je u
svoj zavičaj, obitelj, prirodu, bilje, sve ono što nam je darovao
Bog, u kamenu, ali kršnu Humsku zemlju. U svom stvaralačkom
radu, kao i većina drugih, razotkriva sebe, svoj unutarnji svijet.
Pokušava odgonetnuti najveće tajne neba i zemlje, Boga, čovjeka,
naslijeđenog – genetskog… Svojim prodornim pjesničkim okom
hvata sve one male – nekome nevrijedne, trenutke, zarobljava ih
u svojem umu i od njih pravi velike stihove. Male velike pjesme!
Pa će nam tako reći: Nisam trebao biti pjesnik / taj kleti vjesnik
/ čudnih osjećaja… (Ne nisam smio). Ove napisane stihove ne
trebamo gledati kao dvojbu, radije kao otkrivanje pjesnika – kletog
vjesnika čudnih osjećaja. Samo iz košmarnog stanja svijesti koje
mi je dobro poznato pjesnik može napisati ovakve stihove. Što
pjesnika dovodi do takvoga stanja?! Pokvarenost i prljavost dnevne
politike; razno-razna filovanja i medijska serviranja; prijevare i
izdaje na svakom koraku; zakulisne radnje i spletkarenja; gaženje
svetinja Domovinskog rata; blaćenje i obezvrjeđivanje hrvatskih
branitelja…Tako će nam pjesnik u pjesmi „Misao“ priznati:
Mislili smo / zauvijek ćemo ostati podignute / glave… / mislili
smo / naše će kosti /svijetliti u mraku / i pokazivati put… / i živjet
će vječno / kao molitva i kao pjesma / koju s usana ne možeš
otresti / ta velika ta najstrašnija / misao o Domovini. Ovi stihovi
odzvanjaju nezadovoljstvom, izdajom, prijevarom… A ujedno
grade zamišljenu vizualnu sliku Domovine, stamene i čvrste
poput kamenih skulptura koje nastaju u Srećkovim rukama. U
tim riječima osjećamo gnjev i razočaranost, ali ne i predaju. U
pjesmi „Ne ću stati“ nastavlja dalje: Kamenim drumom idem /… /
ne, djede, ne ću stati. I ne smiješ stati, Srećko Marijanoviću!
218 OSVIT 83–84/2015.

Mato NEDIĆ

ISKUŠENIK U VREMENU
(fra Vendelin Karačić: Kronova galija, Naklada Društva
hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2014.)

Fra Vendelin je Karačić do prije nekoliko godina široj javnosti

bio poznat kao voditelj umjetničkoga programa Franjevačke ga-
lerije na Širokome Brijegu, kao franjevac čije je djelovanje ponaj-
više, osim uz pastoral, vezano uz likovnu umjetnost. No, posljed-
njih se godina Karačić sve više nameće svojim jednostavnim, ali
promišljenim pjesmama kao pjesnik izrazito lirskoga nadahnu-
ća. Premda je prvu knjigu objavio u suautorstvu s fra Lucijanom
Kordićem 1996. godine (Dosjetke i šale s mirisom tamjana), kao
pjesnik ozbiljnije se predstavio tek 2012. godine, kao sedamdese-
togodišnjak (rođen je u Gornjem Crnču pokraj Širokoga Brijega
1942. godine) zbirkom pjesama Odjeci. Od tada on često poča-
sti kulturnu javnost novim stihovima, a tako je učinio objavivši i
zbirku Kronova galija.
Poetska misao fra Vendelina Karačića izvire iz njegovoga bo-
gatog životnog iskustva, ali i iz njegove klasične naobrazbe. Zato
se u pjesmama okupljenima u zbirci Kronova galija mogu pro-
naći kršćanski, ali i poganski, osobito antički i slavenski motivi.
Pjesnik je svoj poetski govor posvetio promišljanjima o vreme-
nu kao kategoriji koja u sebi sadrži i prolaznost i bezvremenost,
vječnost. Odlučio se za pjesnički izraz koji u sebi ujedinjuje tradi-
cionalni i moderni pristup. Tako pjesnik stvara pjesme slobodnim
Ogledi i kritike 219

stihom, ali se u njima ponekad pojavljuje i rima, što znači da mu

je, uz modernost, bliska i tradicija.
Premda je poetski svijet fra Vendelina Karačića napučen pro-
mišljanjima o prolaznosti i o potrebi da se ta prolaznost nadvlada,
da se ispuni činjenjem koje će biti uobličeno u smisao koji je
čovjeku na njegovome putu kroz prolaznost veoma potreban, čak
neophodan, te se stječe dojam da pjesnik često progovara opće-
nito, on ipak u liku lirskoga subjekta progovara i o sebi samome
i progovarajući tako, progovara o cjelini čovječanstva kao što je
činio i Tin Ujević kada je ukazao na to da smo svi pojedinačni i
da smo svi jedno (Pobratimstvo lica u svemiru). U pjesmi „Ponad
svijeta i vremena“ Karačić pjeva:

Raspuknut sam u samome sebi

znalca tražim
koji će me pronijeti kroz vrijeme
i oteti slijedu mijena
prije nego li me Thanatos ugrabi
i istrgne iz vremena
da me preda svijetu sjena.

U Karačićevoj je poeziji, razumljivo, snažno izražena vjera u

Boga koji čovjeka vodi na ovoj obali i prevodi preko rijeke na
drugu obalu života. U tome smislu pjesnik ističe da postoji Onaj u
čijoj je ruci i prolaznost i vječnost, koji daje smisao čovjeku i koji
ga iskušava u vatri vremena. Za vjernika ne postoji prolaznost, za
njega postoji samo vječnost iz koje je došao i koja ga čeka; posto-
ji za njega i vrijeme koje mu je darovano da ga ispuni dobrotom.
Pjesnik Karačić toga je svjestan te vrijednosti takvoga vjerovanja
ugrađuje u svoj poetski govor.
220 OSVIT 83–84/2015.

Na motivskoj razini uočljive su dvije skupine motiva Karači-

ćeve poezije: na jednoj su strani motivi vezani za govor o protje-
canju vremena, kao što su motiv vječnosti, ere, epohe, milenija,
stoljeća, godine, mjeseca, dana, sata, minute, sekunde itd., a na
drugoj su strani mitološki motivi, vezani uz slavensku i starogrč-
ku mitologiju. Kao pjesnik u svojim je promišljanjima fra Ven-
delin Karačić blizak i Nikoli Šopu i Vladimiru Nazoru, ne toliko
u stilskome, nego više u motivskome pogledu te u slijedu poet-
sko-filozofskih zaključaka.
Na stilskoj je razini vidljiva jednostavnost izraza te u Kara-
čićevom pjesništvu ne treba dekodirati smisao poetskih simbola
jer je njihovo značenje nametnuto već prvim čitanjem pjesme,
no, izražena misaonost je ono čime pjesnik nadomješta nedosta-
tak jače naglašene poetske simbolike. Protok pjesnikovih riječi
je tih, onakav kakav je uglavnom i život franjevca, nenametljiv,
jasan i podatan te je plov Karačićevom poezijom lagan i ugodan.
Međutim, zahtjevniji će čitatelj svakako zastati nakon pročitane
svake pjesme jer će o istinama iznesenim u njoj moći duboko pro-
mišljati, a te se istine odnose na život sam, na njegovo trajanje i
protjecanje, na mjesto čovjeka u odnosu prema prolaznosti i u od-
nosu prema vječnosti. Univerzalnost tema kojima se fra Vendelin
Karačić bavi u pjesmama okupljenim u zbirku Kronova galija
jamče mu zanimanje čitateljske publike.
Ogledi i kritike 221

Ilija DRMIĆ

O POETICI I PJESNIŠTVU
FRA MLADENA ROZIĆA

Pogled na Boga, svijet i čovjeka s Puta iz sna. Nakon redov-

nika franjevaca, svećenika i pjesnika fra Lucijana Kordića, fra
Janka Bubala, fra Miljenka Stojića, fra Vendelina Karačića, da
spomenemo samo ovu četvoricu, evo javlja se svojim pjesmotvo-
rima još jedan njihov subrat fra Mladen Rozić1. I on nekako
slično njima nosi u sebi poetsko blago prikupljano od kolijevke
kroz razne životne zgode i nezgode do određene zrelije dobi, te
ga potom sabire na gumnu i objelodanjuje svima koji vole ovu
vrstu poetskoga govora. I s pravom to čini, jer poezija postoji,
pojedinci je otkrivaju i prebiru u bisernim riječima njegujući ih
neprestance povjeravajući je drugima kako bi i oni otkrivali svo-

1
Fra Mladen Rozić je rođen 6. travnja 1957. u Ljutom Docu kod Širokoga
Brijega. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu i Biogracima, a sredn-
ju školu u Širokom Brijegu. God. 1983. stupio je u novicijat Hercegov-
ačke franjevačke provincije. Studij filozofije i teologije završio je u Sa-
rajevu i Zagrebu, gdje je diplomirao 1991. god. na Filozofsko-teološkom
institutu Družbe Isusove. Kao svećenik spomenute provincije djelovao
je u Ljubuškom – Humac, Širokom Brijegu, zatim u New Yorku, Čerinu,
Tomislavgradu i sada u Bukovici. Povremeno se javlja svojim pjesmama
u časopisu Vitko što ga tiska Matica hrvatska iz Širokoga Brijega i u glasi-
lu Stazama sv. Franje. Podosta je njegovih pjesama uglazbljeno i izvođeno
na Zlatnoj harfi. Pisao je pjesmotvore pod pseudonimom za nekoliko zvu-
konosača (CD) duhovne glazbe.
222 OSVIT 83–84/2015.

jevrsni Božji govor, jer: Deus poeta est! Bog je pjesnik, kako kaže
sv. Augustin. Poetsko tkivo postoji i postaje u tome trokutu: Bog
– pjesnik – čitatelj!
Stihozbirka naslova Put iz sna ima pet cjelina koje su veoma
povezane unatoč određenoj svojoj značenjskoj i misaonoj
samostalnosti. Tako imamo:  Put u san i javu,  Osmijeh Bogu i
stvorenjima, zatim tu su ciklusi  Krici s osmijesima,  Odškrinuti
prozor u predvečerje i Završna pjesma.
Prvi ciklus naslovljen Put u san i javu jest pjesnikovo poetsko
promišljanje o poetici u čijim će se okvirima kretati njegov
poetski govor o svijetu, čovjeku i Bogu. On putuje u san iz jave.
Iskustvo putovanja u san gdje je hod lagan i odmjeren, poman i
oprezan, drugačije je nego putovanja u javi, jer ovaj hod s drugi-
ma u javi čovjeka okrzne što zadaje bol, a putovanje u san nema
te boli od okrznuća. Pjesnik se javlja s puta u san onima koji su
u tvarnosti jave, ali s porukom o novome iskustvu hoda između
neba i zemlje, od čovjeka do čovjeka, od stvari do stvari upravo
onako kako je hodio sv. Franjo.
Ovdje se također promišlja o inspiraciji, nadahnuću što potiče
na govor, na iskaz, na stvaranje novoga entiteta satkana od slo-
va, riječi, znakova, što sve nazivamo pjesmom. Unutarnji solilo-
kvij nije samo raz/govor sa samim sobom, nego s Onim koji daje
osmišljenje čekanju, te kad ga nema, onda nešto u duši boli. Iz
inspiracije nastaje poezija. Pa tako u pjesmi „Poezija“ pjeva, te za
poeziju kaže: Ona je nemir i otpor. / Ona je patnja, radost i san.
// Da je nema, svijet bi bio osiromašen. / Za riječ, za ljepotu. / I
kad god zatvorim oči, / Ja budan sanjam.
U Svetom pismu riječ igra veliku ulogu. Ona se ne vraća Bogu,
koji ju je izgovorio čovjeku i svijetu, bez ploda, kao ni kiša koja
natapa zemlju. Znamo iz iskustva da je riječ u svagdašnjem život-
nom suobraćanju i razgovoru vrlo jaka, učinkovita, pokretačka,
Ogledi i kritike 223

stvarateljska. Ako je takva naša riječ, kako je tek onda moćna

Božja riječ, pa i ona riječ u poeziji, kraljici književnoga stvaralaš-
tva. Kod fra Mladena imamo pjesmu posvećenu riječi kao moć-
nome duhovnom sredstvu. Evo dijela iz te pjesme „Riječ“: Bre-
menita si, draga moja. (...) Silina je tvoja u tonu, boji, prizvuku.
/ Silna si kao i Bog u svojoj riječi. / I čovjek je ono što odašilje /
Preko riječi.
Misao je duhovna stvarnost koja ulazi u svijet po našoj duši
i našem mozgu od kojeg se odvaja po mislenoj i/ili izgovorenoj
riječi, te tako nastaje verbalizirana misao, utjelovljena u riječ čije
značenje znamo i onda povezujući značenja više riječi u određeni
rečenični niz dobivamo dijelove poruke iz misli, iz svijeta koji
pripada sferi duha. I ovaj naš pjesnik ima pravo kada kaže da se
čovjek otkriva drugima po svojoj riječi. Prema tome, i ova stihoz-
birka je misaono otkrivanje samoga pjesnika, priopćavanje bitno-
ga u hodu prema vječnosti i Bogu, što nam nadaje pjesma „Violi-
na duše moje“. Ona je nastala kao kliktaj iz razdraganoga miljea
duše i srca, što će u sljedećim ciklusima pjesama biti još jasnije
rečeno na što se odnosi, a to je ono mistično ozračje što ga stvara
Bog koji je izvor dobrote i ljubavi za one koji to žele i koji za tim
teže, čeznu. Oni koji se zaborave u hodu prema zvijezdama, koji
smetnu s uma i srca poruku pjesnika Antuna Branka Šimića, čiji
su pjesnički damari i u našem pjesniku Roziću, čovječe, ne idi
malen ispod zvijezda, samo nakratko zatome čistinu hoda na koji
nas nuka i ovaj naš pjesnik. To je čeznuće duše za ljepotom, za
sjajem, srećom, smislom, za svime onim za čime je čeznuo i sv.
Franjo što je očitovao u „Pjesmi bratu Suncu“, kao i svim drugim
stvorenjima, čega imamo i kod našega fra Mladena Rozića.
Veoma znakovita pjesma je ona koja je naslovljena naslo-
vom „Tebi“, a jedan djelić toga pjesmotvora glasi: U sjeni sam
svoje osamljene duše: / Slušam srce, ono sluša mene. / Zašutjet
224 OSVIT 83–84/2015.

bih na trenutak htio / al’ ne mogu jer doziva Tebe. Pjesma je izraz
duše koja dozivlje Onoga koji stvara obzore ljubavi, mira, dobro-
te, ljepote, sreće. Pjesnik koji je u sjeni svoje osamljene duše, ne
može zašutjeti ni na trenutak, jer to bi bilo veoma teško i muč-
no stanje. To je gotovo nemoguće jer on doziva izvor svega što
jest. Taj izvor jest Bog, Deus, Theos s kojim pjesnik razgovara
u sjeni svoje osamljene duše i otkriva mu svoje misli i osjećaje,
čežnje, želje, sve čime je zaokupljen u ovome svijetu, u ovoj tvar-
noj javi u koju dolazi iz sna, iz nadahnuća, inspiracije, iz svijeta
„odakle poruke dolaze da jesmo“ (fra Janko Bubalo) sa svojim
pjesmotvorjem, tim znakovima sustava po kojem se živi određe-
na duhovnost, meditacija, motrilaštvo, redovništvo, svećeništvo
koje u sebi nosi bremenite riječi za čovjeka koji je kruna Božjeg
stvaranja (usp. Ps 8).
I posve logično slijedi molitva za život u ovome svijetu kako
bi se dogodio svijet s čovjekom u kojem je život u punini. Evo
djelića iz te „Molitve“: Za budno srce molim te, Bože, / koje će
biti odvažno za tebe. / Za čovjeka, brata, isto te molim / kojeg ću
voljet isto ko i sebe. // Za svoje snove isto te molim, / u kojima nit-
ko ne drijema nit spava. / Zelena žita, vedre ljudske oči, / osmijeh
djeteta nek postane java.
Ovome pjesniku u duhu franjevačke duhovnosti i životnoga
hoda osmijeh je izraz nutarnje vedrine duha koja dolazi i ostaje
zbog povezanosti s Bogom, zatim to je osmijeh koji se širi na dru-
ge i potiče ih da se smiju iz dubine svoga bića koje je s Bogom, na
stvorenja Božja, potom na boli, jauke i krike u što smo zatvoreni
prostorom i vremenom i iz čega se možemo vinuti preobraženi,
uskrsli za Nebo i Boga. Zanimljivo je da postoji i ciklus pjesa-
ma s naslovom Odškrinuti prozor u predvečerje što ima veliko
značenje, o kojem su govorili baš oni koji su i pjesnički i filozofski
motrili čovjeka i svijet te Boga, a to je pogled u onu stranu ove
Ogledi i kritike 225

stvarnosti. Krist nas je oslobodio klaustofobičnosti zatvorenoga

prostora (Theilard de Chardin), zatvorenosti u neposlušnost (sv.
Pavao), te tame i mira groba, a dao nam je novu nadu da budemo
mjesto na kojem će počivati Božji pogled. Pjesnik nas završnom
pjesmom ohrabruje ovako: Kad bih bio. / Eh, kada bih bio. / Eh,
kada bih bio mjesto gdje počiva pogled tvoj! Poezija i jest vapaj,
krik, želja, molitva!
Za dodir neba, dušo, ti si stvorena! Nakon prve svoje stihoz-
birke naslovljene Put iz sna, fra Mladen Rozić objavljuje svoju
drugu zbirku pjesmotvora naslova Dodir neba, čime se pokazuje
čitateljskom općinstvu kao prorok poetske riječi s jasnom poru-
kom da treba promisliti svoj svijet, svoju svijest, te učiniti zaokret
prema onome što je Božje i što stvara dobro u ovoj našoj zbilji,
odnosno stvarnosti. On u pjesmi „Dodir neba“, po kojoj je cijela
zbirka dobila svoje ime, kaže: Htjedoh prstima napipati život /
al’ zagrlih golu sjenu. Ova metafora u sebi krije mnogo toga za
tumačenje. Kao što je sv. Toma Apostol htio staviti svoje prste u
Isusove rane na probodenom boku, probijenim rukama i nogama,
da bi se uvjerio o identitetu povijesnoga Isusa i uskrsloga Krista,
tako i ovaj naš pjesnik hoće svojim prstima opipati stvarnost i
život, te je zagrlio „golu sjenu“ zbilje. Osim toga on je pristupio
vrtu želja / gdje svaka ljudska duša zagrljaj treba. Potom je ušao
u bol i tugu što mu je otvorilo srce, te mu duša osjeti čovjeka, što
ga je osjetio u svome srcu (usp. „Dodir neba“). To je ustvari taj
mistični dodir neba, dodir nebeske stvarnosti koja se dodiruje po
drugome, svome bratu, suputniku na životnoj stazi, zajedništvom
s drugim. Zbog ove činjenice k nama je došao i Sin Čovječji da
bismo dodirnuli stvarnost i nebo, te se tako vinuli prema onome
što je Božje, a to označava Nebo.
Kada razmatramo o Rozićevoj stihozbirci  Dodir neba, onda
valja najprije vidjeti njezine dijelove. Ova je stihozbirka sastav-
226 OSVIT 83–84/2015.

ljena od sljedećih ciklusa: Snovi svih ljudi, Radost buđenja, Zov

neba i Krik stvarnosti. Na prvi pogled razvidno je da se radi o
cjelini koja govori o snovima svih nas putnika ovim svijetom,
zatim o radosti buđenja, osvješćenja, o zovu neba, dodiru neba i
postizanju nebeskih visina: (Ja sam stvoren za let. / Želim slobo-
du i bezbrižnost / ptice nebeske. – usp. „Providnost“) ili kako pje-
va Tin Ujević: za let si stvorena, dušo moja, te o kriku stvarnosti
s kojim se rađamo, s kojim živimo, s kojim se borimo i s kojim
umiremo i uranjamo u tu novu životnu zbilju u kojoj se ozbiljuje
sve ovozemaljsko.
Prvi dio stihozbirke govori o Rozićevoj pjesničkoj poetici, što
je karakteristično za sve pjesnike. Naime, svatko se na svoj način
želi predstaviti svojim čitateljima objašnjavajući im svoj pjesnič-
ki origo, ishod, izvor, odnosno svoja poetska ishodišta, polazišta
i dolazišta, jednostavno rečeno: svoju poetiku. Tako kod ovoga
našega pjesnika imamo odmah u prvoj pjesmi naslova „Poezija“,
u kojoj govori o svome hodu i prohodu ovim svijetom u kojem je
spoznao i zapazio „podražajne titraje“. Ti podražajni titraji, inspi-
racija, nadahnuće, njegova bića jesu izvori glasa i riječi, te pje-
sme, kao što su titraji glazbala tvorci tonova. On u svojoj pjesmi
o poeziji malo i problematizira pjesničko stvaralaštvo, kad kaže:
Možda obavljam Sizifov posao / Ili kročim / Nejasnim, / Zagonet-
nim i / Fantastičnim / Stazama.
U pjesmi „Stih“, govoreći o mnogočemu drugome, veli i to da
je u njemu utihnula začeta riječ, koja se pretvorila u misao rođenu
u tišini (usp. „Tišina“), šutnja pretvorena u pjesmu (usp. „Vječ-
na pjesma“) što je nosi sa sobom kroza svoj život, a ta se misao
pretače u stih, odnosno stihove ove stihozbirke. I ovo je poetika
ovoga pjesnika koja iznjedruje njegovo stvaralaštvo i načine ču-
vanja stvorenoga u stihu i poeziji. I nimalo ne čudi stih u kojem se
nadaje ova misao: Samo me pojedini stih vrati / u vrijeme koje mi
Ogledi i kritike 227

oživi novu snagu (usp. „Dvojba“). Zapisani stihovi oživljuju za-

ustavljeno vrijeme, minulo vrijeme s prošlošću, a s njime obnav-
ljaju i nadopunjuju stvaranjem novu snagu za daljnju životnu igru
(homo ludens), životni rad (homo faber) i borbu. Stih je u službi
života, radosti i novoga stvaralaštva. To je moć poetskoga stiha,
koja mu pomaže u životnom jedrenju, jer mu noge / ne mogu iz-
držati teret ljubavi (usp. „Mašta“). U tom poetskom tkanju ništa
se ne može zbiti bez riječi (usp. „Doticaj neba“: I Riječ me Tvoja
/ smislom dotače, što podsjeća na dodir neba, nebesa, a sve ovo
upućuje na naslov stihozbirke u kojem se krije mnogo smislova),
valovlja riječi (usp. „Huk tišine“), što ga nuka da nikada ne briše
pečat što ga je primio od svoga roda jer u njemu osobno vrije pra-
djedovska krv koja ne mijenja zastave, naravno i sve ostale pri-
hvaćene i življene vrijednosti i znakove (usp. „Riječ“). Sve je ovo
traženje puta do svoga roda i do samoga sebe (usp. „Smisao“), i
to govorom koji otkriva istinu, a inače ga je strah govora koji ne
otkriva istinu (usp. „Osmijeh istini“). Ovdje se moramo nadove-
zati na prvu njegovu zbirku u kojoj je riječ osmijeh veoma domi-
nantna, ona je gotovo sveopća metafora i u vezi je s pjevanjem
sv. Franje Asiškog koji je osmijehom dobrote htio zagrliti cijeli
svijet i svemir. A htjedoh osmijehom / zagrliti svemir, pjeva i naš
fra Mladen u pjesmi „Osmijeh istini“. On misli na onaj osmijeh
dječji, zapravo iskonski (usp. „Dječji osmijeh“), kao i na osmijeh
koji je čeznuće za nepoznatim kako pjeva u pjesmi „Marija“.
Najbolje je baviti se samim sobom kroza sve oblike meditacije
i molitve (U potrazi za dubinom / zaronih u šutnju / Tad shva-
tih da iz srca / krene ponizna molitva / što me ispunja milošću /
da ovaj prostor učinim blagoslovljenim. – usp. „Molitva“), a ne
drugima, te trebali bismo se zabaviti svemirom iznad sebe da ne
bismo upali u velike zamke i zablude, jer: „...koji se bave drugi-
ma, nisu u biti zadovoljni samima sobom“ („Životni stav“). Mi
228 OSVIT 83–84/2015.

se trebamo baviti svojim razumom i njegovati vlastitu spoznaju

svega što jest, a napose Boga, te uočiti veličinu Srca i ljubavi koja
je razlivena u našim bićima. On pjeva u pjesmi „Granica snova“:
Nego pustih srcu da ono shvati / i uđe u prostore / gdje ljubav
kraljuje.
U drugom dijelu s naslovom Radost buđenja ima poseban
vokabular i stih, te stil. On tu pjeva o provokatorima koji nam u
ovome životu dobro dođu, naime oni nas potiču na životnu akciju,
zatim o farizejskim sljedbama s kojima se sukobljavao i sam Isus,
o odnosima s drugima (ja – ti – Bog), o rezervatu sigurnosti koji
je zapravo naše djetinjstvo, o Franjinu pogledu na svijet koji nas
okružuje („Radost buđenja“: Probudi me iznenada / Veseli pjev
jedne ptice / Koja se raduje novome danu.), o gravitaciji koja
smiruje ljudsko biće i daje mu mogućnost da sam sebe izrazi i
da mu duša dodirnuta Nebom učini blistavim mjesto postojanja
(usp. „Gravitacija“), tu je i onaj osjećaj straha o čemu se sluti u
četvrtom dijelu ove zbirke, zatim osjećaj da svoje srce otvori-
mo odmah za ljude oko sebe (socijalna dimenzija života i življe-
nja), da iz ponora duše sine ljubav za druge kako pjeva u pjesmi
„Čarolija života“. Svemu je tome uskoća pogleda, okorjelost srca
što ne zna ljubiti (usp. „Uskoća srca“), kao i lažna božanstva (usp.
„Satira“).
Mi smo svojim životom usmjereni prema nebeskoj stvarnosti
i svakoga trena čujemo zov neba (usp. „Zov neba“, a u suodnosu
s pjesmom „Dodir neba“ –  3. ciklus), koji želi da se uzdignemo
prema onoj stvarnosti koja je stvarnija od ove naše stvarnosti u
kojoj je puno toga raščovječeno i načinjeno tkanjem zloga (usp.
„Lelujave sjene“). Ovdje je on prorok koji ovaj svijet i ljude na
njemu uzdiže snagom Božje riječi i Božjega duha u nebesku zbi-
lju lomeći barijere, zidove, pregrade, razdjelnice, lance, tupe po-
glede pretvarajući u jasne koji vide novu stvarnost, novi život i
Ogledi i kritike 229

novo nebo s novim dodirom... On je Glas što se igra sa sjenom /

jer ne podnosi samoću / ni prazninu zbilje (usp. „Pitanja“), zatim
on je kolektivna amnestija, zapravo oslobođenje od ropstva zla
i grijeha, riječ mu je asiškog slenga a njezina pitkost s okusom
sreće (usp. „Susret ljubavi“), njegov je hod uspravan i korak čvrst
(usp. „Susret ljubavi“ i „Čvrsti korak“), a nakana učiniti blag-
danom svjetlosti cijeli ovozemni život (usp. „Mimohod“), te da
bude sve sa smislom jer je otkupljeno i uskrslo (usp. „Tamo“). A
ako je sve pod vidom vječnosti i uskrsnuća (sub specie aeterni-
tatis), onda se samim time potire svaki osjećaj straha. Uostalom i
Tin Ujević je pjevao u pjesmi „Igračka vjetrova“:
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
Ovaj naš franjevac, svećenik, pjesnik pjeva u pjesmotvoru
„Providnost“:
Ja sam stvoren za let.
Želim slobodu i bezbrižnost
ptice nebeske.
Riječ stvarnost u ovoj zbirci pjesama pojavljuje se deset puta,
što znači da je opravdan naslov četvrtog dijela zbirke, u kojem
se navodi ta riječ stvarnost i to u obliku sintagme Krik stvarno-
sti. O kakvu se kriku radi, svatko će zaključiti čitajući ove sti-
hove. Najprije podsjećamo na jedno slikovno ostvarenje krika,
koje nam može pripomoći u raščlambi ovoga stihovanoga krika.
Riječ je o slici naslovljenoj „Krik“ norveškoga ekspresionista Ed-
varda Muncha. Ona prikazuje od straha užasnutu ljudsku figuru
koja se nalazi na mostu, a u pozadini je krvavocrveno nebo. Slika
simbolizira čovjeka nadjačana osjećajem egzistencijalnog straha
230 OSVIT 83–84/2015.

i tjeskobe. U ovoj stihozbirci radi se o nekim sličnim temama, što

se kriju u pjesmi „Osjećaj straha“. Tamo se doslovno kaže:
Ponekad mi strah nije stran pojam.
Bude mi pokatkad mučno!
Najmučnije mi bude
kad oskudijevaju smislom.
Također u pjesmi „Krik stvarnosti“ pjesnik pjeva:
U redovima pasivnog mrtvila
U zaboravljenom povijesnom viteštvu,
U negaciji dostojanstva,
U plebiscitu osobnih stavova,
U dinamici mase
gdje se istina javlja
kao fetiš...
 
U nedostatku uma i srca
gdje podzemlje vlada životom...
 
Toliko puta poželjeh
Učitelj da uđe u Hram
i isprevrta stolove.
O čemu se ovdje radi? Posve je razvidno da je riječ o Učitelju
Gospodinu Isusu Kristu koji svojim bičem čisti moderne hramo-
ve i prijestolja s pijedestalima od svih lažnih proroka, idola i svih
šturih i jadnih riječi koje samo zavaravaju ljude ovoga vremena.
Čisti od svega nečistoga na svim planovima i razinama, u svim
područjima uma i razuma, prakse i znanosti, od straha i svih ne-
voljnih mnijenja i stanja. Toliko se toga nataložilo nečistoga što
treba pročistiti, a poezija na svoj način čisti ili pak podsjeća ljude
da se čiste od svih nečistoća i da čiste gdje god je što nečisto, a
Ogledi i kritike 231

taloga nečistoća ima svugdje. Fra Mladen Rozić jest pjesnik koji
svojim pjesničkim stihom (da ne kažem bičem) purificira suvre-
meno čitateljstvo i ovaj svijet, njegovu svijest i savjest.
Na kraju možemo zaključiti da se ovdje radi o vrlo misaonom
pjesniku koji pokušava svoja umna nadahnuća pretočiti u lapi-
darne stihovne rečenice krcate mislima i porukama suvremenom
svijetu i čovjeku putniku kroz majčinu utrobu, djetinjstvo, mla-
denaštvo, srednju dob i starost, te kroza stvarnost groba i onostra-
nost susretnuvši se s Bogom. Nudi mu ih na vrlo prihvatljiv i jed-
nostavan način služeći se tradicionalnim načinima pjevanja, a to
su stihovi, koji postaju gotovo kao grozdovi na trsovima, iz kojih,
ubravši ih, cijedimo napitke za dušu da i sami dodirnemo nebo iz
svoje zbilje i stvarnosti prožete radošću, ali i krikom i bolju.
232 OSVIT 83–84/2015.

Đuro MARIČIĆ

POETIČNOST ESEJA
(Žarko Milenić: Dodiri,
Književni klub Brčko distrikt BiH, 2013.)

Vrlo plodan, žanrovski vrlo raznovrstan, hrvatski književnik iz

BiH Žarko Milenić, književnik je koji pažljivo prati sve ono što
se događa ne samo u svijetu književnosti, domaćoj i stranoj, nego
i sve ono što se događa u životu ovog nemirnog svijeta, pa tako i
u svijetu interneta. Objavio je brojne romane, knjige priča, knji-
ževnih prikaza, zbirke pjesama, priredio je više antologija. Piše
za odrasle i za djecu. Nemiran duh, pronalazi načina i da posjeti
mnoge strane zemlje, dolazi u dodir s tamošnjim književnicima,
prevodi njihove mnogobrojne knjige s više jezika. Jedan je od
najagilnijih prevodilaca na prostorima bivše Jugoslavije.
Prvi esej, „Dodir izdaleka“, objavljen u knjizi Dodiri, soci-
ološka je studija o elektronskim medijima, na deset stranica, o
njihovom utjecaju na današnjeg čovjeka. Milenić nalazi u djeli-
ma znamenitih književnika Isaaca Asimova (Golo sunce), i Julesa
Vernea (Pariz u XX. stoljeću), opise budućeg svijeta. Začuđuje
kako ovi autori smjelo i točno predviđaju budućnost. Arthur Clar-
ke opisuje dvoje zaljubljenih koji su se upoznali pomoću telepa-
tije. Što mi, ustvari, znamo o telepatiji i njezinim neistraženim
mogućnostima? Zaista malo, a ona je, možda, uz još neke ljudske
sposobnosti, u vremenu koje je pred čovječanstvom sredstvo ko-
munikacije na najveće daljine.
Ogledi i kritike 233

Analizira Milenić sva tehnička dostignuća i blagodati koje sto-

je današnjem čovjeku na raspolaganju: oglasi u novinama, telefon,
videofon, televizija, film, internet… Analizira ih kroz prizmu ču-
venih autora futurista, poznatih njihovih knjiga, ali i kroz vlastite
misli i zaključke o tome kao se čovjek deformira pod pritiskom
tog sveopćeg dobra, prepušta se užitku i ostajanju u zatvorenom
prostoru. Ustvari javlja se negativan utjecaj na čovjeka, dolazi do
njegove dehumanizacije. Mnogi ljudi postaju ovisnici, bolesnici,
umjesto da im ta tehnika bude dobrobit, da je upotrebljavaju za
lakše obavljanje poslova, ona ih upropaštava, veže ih za zatvoren
kućni prostor, međusobno ih udaljava.
„Dodir izdaleka može biti samo privremeno rješenje. Tek pra-
vi dodir, bliski susret četvrte ili neke daljnje, još intimnije, vrste
je pravi dodir i pravi susret“, zaključuje Milenić.
U mnogo kraćem eseju Pisma i poruke (4), kao i u još kraćem
Seks i dodir (2,5), nadovezuje se autor na temu iz prethodne studi-
je. I ostali promatrači suvremenog života, pisci, koji bilježe svoja
opažanja o njemu, npr. Ranko Pavlović, uvidjeli su da je torba
poštanskih službenika koji nam donose pisma, u današnje vrijeme
sve manje opterećena tim pošiljkama, a sve više je u njoj reklama
trgovačkih firma koje kupcu žele izvući novac iz džepa.
Današnji čovjek se promijenio, a i Milenić je taj. Primjećuju
to i novinari, posebno oni pornografskog tiska ili, blaže rečeno,
erotske, čovječanstvo mijenja svoje navike. Mijenja se i ljudska
psiha! Pisma su predstavljala svojevrsni dodir. U njima se, u ono
romantično vrijeme kada su pisana rukom, razlijevala fina lju-
bavna lirika. Svatko od ljubavnika je nestrpljivo čekao poštara da
mu uruči pisanu poruku od one druge strane. Emocije vezane za
pismo strujale su između dvoje zaljubljenih. To im je pričinjavalo
veliko zadovoljstvo. Danas toga više nema.
Da, nekada se pisalo rukom. Milenić navodi brojne veoma
plodne književnike: Lope de Vega, autor 1 800 drama, Georges
234 OSVIT 83–84/2015.

Simenon i Istvan Nemere su napisali preko 500 romana. Marija

Jurić Zagorka je napisala roman Gordana na preko 5 000 strani-
ca! Milenić tvrdi da „uz razvoj tehnike plodnost u pisaca ne samo
da ne raste već opada“. I dalje kaže: „Živi se sve brže i sve manje
plodno“! Je li zaista tako?
U današnje vrijeme strojeva, televizije i interneta, Milenić, kao
s nekim žalom za lijepim prošlim vremenom, onim nedavnim,
jučerašnjim, kaže: „Nekad smo se radovali kada smo u svom po-
štanskom sandučiću pronalazili dugo očekivano pismo. Teško da
nas reklamni materijal neke trgovačke firme može obradovati.“
Gotovo surovo i neljudski zvuči ono što piše Milenić u krat-
kom eseju „Seks i dodir“. Upotreba mehaničkih naprava za sek-
sualno uživanje već je naveliko prisutno u životu modernog čo-
vjeka. Kuda ideš moj lijepi svijete, moramo se zapitati.
Ima talentiranih ljudi, ima velikih talenata čija se talentiranost
dokazala u nizu područja na kojima su se ogledali. Jedan od tih je
Sam Shepard. Što god je radio bio je izuzetno uspješan. Kao pisac
je najpoznatiji. Milenić u kratkom eseju „Svestrani Shepard“, s
ponešto nesuzdržanog divljenja govori o ovom darovitom univer-
zalcu, koji je podjednako uspješan na svim poljima. „U svijetu
literature on je dramatičar, prozaist i pjesnik. U svijetu kazališta
on je glumac, dramaturg i redatelj. U svijetu filma on je glumac,
redatelj i scenarist. U svijetu glazbe on je skladatelj, tekstopisac
i bubnjar avangardnog folk-rok benda. Shepard se, osim umjet-
ničkim, bavio i drugim zanimanjima te bio i stajski momak, berač
naranči, čuvar stada, strižač ovaca i nosač a poznat je i kao sudio-
nik brojnih rodea. No... Shepard nije obavljao razne fizičke poslo-
ve iz egzistencijalnih razloga.“ Milenić se osvrće na Shepardovu
knjigu Mjesec jastreba u kojoj ovaj piše o glazbenicima, piscima,
glumcima, kaubojima. „Ipak moramo priznati da što god da je
radio Shepard je radio izvrsno“, kaže Milenić.
Ogledi i kritike 235

Iznenađuje Milenićev veliki interes za japansku i dalekoistočnu

književnost. Nekoliko eseja posvetio je Japancima. Prema mate-
matičaru Vladimiru Devidéu, književniku, asistentu čuvenog pro-
fesora matematike na zagrebačkim fakultetima Danila Blanuše, u
vrijeme mog studija, koji je mnogo prevodio japansku haiku poe-
ziju i prozu, Milenić piše o strukturnim posebnostima japanskog
jezika i njegovoj idealnosti, posebno za haiku poeziju, „s obiljem
specifičnih izraza za razna emotivna stanja za koja u europskim
jezicima ni približno nema ekvivalenta...“ Milenić analizira priče
Akutagawe Ryunosukea, koje je preveo dr. Devide. Najčuvenija
od njih je „Rashomon“, po kojoj je snimljen istoimeni kultni film
Akira Kurosawe koji ga je proslavio u svijetu. Na autora zna-
menite priče, koji je mlad skončao, u 35. godini, veliki utjecaj
je imao znameniti francuski književnik Baudelaire, ali i njegovi
učitelji Natsua Soseki i Mori Ogai. Ističu se i Akutagawine druge
priče, od kojih su neke prave pjesme u prozi. I sam prevoditelj,
Devidé, kaže za priču „Paučina“ da je „pravi artistički biser“.
Milenić navodi mišljenja i drugih kritičara o Akutagawinim
pričama. Za priču „Bjelko“ kaže da je „bajka koju će najprije pri-
grliti djeca“. Dalje on piše: „Čitatelj će se uvjeriti kako su Akuta-
gawine priče ipak životne, kako se u njima racionalno i emocio-
nalno, empirijsko i intelektualno, ozbiljno i humorističko, realno i
fantastično izvrsno isprepliću.“ On iščitava još neke Akutagawine
priče u prijevodu dr. Devidea, ali i one drugih autora iz Antologije
suvremene japanske novele (prijevod s japanskog Mirna Potko-
vac-Endrighetti, Rijeka 1997.): Satomi Tona, Hayama Yoshiki,
Ozaki Shiro, Edogawa Ranpo, Shimaki Kensaku, Dazai Osamu,
Matsumoto Seicho, Endo Shusaku, Kono Taeko, Kaiko Takeshi,
Tsutsui Yasutaka, Kurahashi Yuniko, Nakagami Kenji, Natsuki
Shizuko. U Milenićevom eseju „Japanska novela u XX stoljeću“,
o svakom autoru navedeni su kratki osnovni biografski podatci.
236 OSVIT 83–84/2015.

Za navedenu antologiju „izbor novela je sačinio Tanaka Ka-

zuo, dugogodišnji vrsni poznavatelj i prevoditelj naših djela na
japanski jezik“, kaže Milenić.
Drugi esej o japanskoj književnosti, „More u romanima Yukija
Mishime“, donosi prilično iscrpnu analizu Mishimina tri romana:
Ispovijedi maske; Šumor valova i Mornar koji je iznevjerio more.
Fascinira kvaliteta tih romana i Mishimina povezanost s morem.
U ovim esejima se pokazuje da je Milenić, pored svega i veliki
čitatelj. On pozorno prati književnu produkciju ne samo na pro-
storima bivše Jugoslavije nego i u svijetu. Čini se da mu ništa ne
može promaći što je vrijedno za pročitati. Prema godinama koje
su navedene na kraju svakog eseja, osim kod eseja „Svevremeni
Čehov“, može se zaključiti da se ovaj marljivi čitatelj i književni
stvaratelj, širokih stvaralačkih interesa, počeo baviti intenzivnije
esejistikom tek u novije vrijeme, oko svoje 40. godine, iza 2000.
godine. Tada u književnom životu obično nastupa razdoblje pune
književno-intelektualne zrelosti. Samo jedan je esej nastao ranije,
prvi u knjizi, „Dodir izdaleka“, 1997. godine. Te godine, čini se,
da su kod mnogih književnika prijelomne, kada se na stvaralaštvo
počinje gledati drugim očima, s manje nervoze, s više staloženo-
sti, trezvenosti, što je veoma važno.
U eseju „Do plagijata i dalje“ Milenić se osvrće na plagiranje
knjiga i ideja. No, kao da ni njemu nije jasno, a nije nikom, gdje je
ta zagonetna točka u književnom ostvarenju od koje počinje pla-
gijat, a gdje ona s kojom završava. Mišljenja raznih književnika
se oko plagiranja veoma razlikuju. Milenić navodi niz u svijetu
čuvenih književnih imena koja su doživjela da budu osumnjiče-
na za plagiranje. Među njima je autorica čuvenog romana Ptice
umiru pjevajući, Colleen Mc Cullough. Mnogi pisci preuzimaju
mitske teme, često iste pa svako ispreda svoju priču. Primjer je
roman Kasandra, njemačke spisateljice Christe Wolf. Tu je i ču-
vena Marguerite Yourcenar, pa i naš Janko Matko. Ali, kada su u
Ogledi i kritike 237

pitanju stari mitovi, čini se da se preuzimanje tih tema i njihova

obradba u romanima drukčije doima, prihvaćamo to kao da to
nema nikakve veze s plagiranjem.
U kratkom eseju „Nakon rođenja“ prisutna je bolna tema, eu-
tanazija djece koja se rađaju retardirana. Kenzubaro Oe u romanu
Osobno iskustvo, ne donosi odluku o eutanaziji, već se upušta u
rizik i dobiva bitku za ozdravljene djeteta. Sin mu postaje uspje-
šan skladatelj. Ali, vjerojatno se radilo o blažem obliku oboljenja.
Nasuprot tome u priči istog autora, „Agui, čudovište s neba“, otac
se, mimo majčina pristanka, odlučuje za eutanaziju. To dovodi
do niza traumatičnih situacija u obitelji i konačno do očevog sa-
moubojstva. Strašna dilema, eutanazija ili ne? Ima li smisla držati
na životu život čovjeka biljke, koji uopće nije svjestan da postoji,
s kojim će se roditelji mučiti do kraja života i nemati ga kome
ostaviti poslije svoje smrti? Kako odgovoriti na to etičko pitanje?
Znade li itko? Upropastiti dva roditeljska života da bi se održavao
život na životu koji to, ustvari, i nije? Ili odobriti eutanaziju i no-
siti je na savjesti do vlastite smrti?
U još jednom kratkom eseju, „Velika književnost malih naro-
da“, Milenić se osvrće na naše nepoznavanje književnosti malih
naroda, za koje često nismo ni čuli, na primjer Uzbeci, Polineža-
ni...Veliki argentinski književnik Borges svojim esejom o tome
skrenuo je Milenićevu pozornost na taj problem. Tu je prije svega
problem prevođenja i prevoditelja, objavljivanja. Česta su nepo-
znavanja i književnosti naših, južnoslavenskih naroda, jer se malo
prevodi. Tu su nužne zaklade koje bi se time bavile. Slovenci su
tu najorganiziraniji i njihova zaklada Primož Trubar. Sam autor
eseja se odlučio prihvatiti prevođenja s više jezika.
U eseju „Tko nagrađuje“ Milenić se osvrće na profaniranost
nagrada i nagrađivanja. To je već otrcana tema. Najčešći je slučaj,
on navodi i konkretne primjere, da organizator natječaja, mimo
imenovanog, formalnog povjerenstva, sam odlučuje o nagradi,
238 OSVIT 83–84/2015.

nagrađuje ljude sa svog područja. Rijetki su slučajevi da bude

nagrađena najbolja knjiga. U mnogim slučajevima članovi po-
vjerenstva i ne dobiju na čitanje knjige prispjele na natječaj ili, u
najboljem slučaju, dobiju uži izbor koji je napravio organizator.
Nečije knjige se često i ne nađu na popisu prispjelih knjiga. Ali
zato članovi povjerenstva dobiju sve plaćene troškove. I zado-
voljni su!
Onaj tko malo pozornije prati poeziju susreće se s pjesnicima
koji često pišu na nekom dijalektu. Iako je ta poezija prije sve-
ga zavičajna, kod nekih pjesnika ona se svojom kvalitetom pa i
po drugim vrijednosnim elementima prelijeva preko zavičajnih
okvira i upozorava nas na bogatstvo koje nedovoljno poznajemo,
još manje cijenimo. A na tim dijalektima postoje vrlo vrijedna
umjetnička ostvarenja. U eseju „Veprinac u pjesmama Josipa
Stanića“ Milenić nadahnuto, nakon kraćih podataka o autoru i
knjigama koje je objavio, piše o njegovoj knjizi Klobuk od ognja.
Kod njega je naglašena težnja k sažetosti. Sebe je u kasnim godi-
nama pronašao u dobroj haiku poeziji. Niz svojih najljepših sti-
hova na čakavskom narječju posvetio je svom rodnom Veprincu,
gradiću nedaleko od Rijeke.
Zanimljiv je književnik Kurt Vonnegut, kojem je Milenić po-
svetio jedan od svojih eseja. Biografija mu je jako bogata, pusto-
lovna. Njegov prvi roman Mehanički pijanino ocijenjen je kao
njegovo najbolje djelo. Kritičari ga svrstavaju u znanstvenu fan-
tastiku što njega čudi, on to osporava. Djela su mu obojena crnim
humorom.
Čitatelje Milenić upoznaje s pjesničkim djelom bugarskog pje-
snika Romana Kisjova u eseju „Čudesne riječi Romana Kisjo-
va“. On navodi naslove njegove četiri zbirke poezije i kaže da su
kod njega česti kršćanski motivi, ali i drugi, rođeni je pjesnik, s
istančanim osjećajem za mjeru. Teži pjesničkom idealu da s malo
kaže mnogo. Milenić navodi motive i istaknute pjesme u knji-
Ogledi i kritike 239

gama ovog pjesnika. „Jednostavna, a duboka, misaona i duboko

proživljena poezija...“
Kvalitetno prevođenje sa stranih jezika je mukotrpan posao.
Malo je sjajnih prijevoda koji dosežu razinu originala, kod ko-
jih je prevoditelj savršen poznavatelj jezika s kojeg prevodi, a
još manje onih gdje se on potpuno suživi s originalom, ne samo
jezično nego i duhovno, pa su pogreške neminovne. Na više pri-
mjera, u eseju „Postoji li u Hrvatskoj kritika prijevoda?“, Milenić
duboko ponirući u suštinu naslova nekih od prevedenih knjiga,
već kod njega otkriva ako ne kardinalne pogreške, a ono bar vrlo
dvojbeno značenje. Logično se na to nadovezuje pitanje kakva
je onda kvaliteta prevedenog teksta, ako ni naslov nije preveden
kako treba. Milenić navodi Andrićevo mišljenje o prevođenju
i Krležin odnos i spremnost na suradnju s prevoditeljem svojih
knjiga na njemački jezik.
Kao autor Milenić je napisao nekoliko sjajnih krimića s virtuo-
znim zapletima. Kao kritičar u eseju „Modeli slavenskih krimića“
osvrće se na njihovu produkciju u tim zemljama. Njegov zaklju-
čak je da oni nimalo ne zaostaju za onima pisanim na Zapadu.
Neki od autora su vrlo produktivni. Ruskinja Darja Doncova je
napisala više od sto romana koji su prevedeni na petnaestak svjet-
skih jezika. Romani Ruskinje Aleksandre Marinine objavljeni su
u 15 milijuna primjeraka. Milenić naglašava književnu vrijednost
njezinih romana. Trenutno najpopularnija autorica krimića u Ru-
siji je Tatjana Justinova.
Ta vrsta književnosti je razvijena i u Bugarskoj kao i u Polj-
skoj. Među južnoslavenskim zemljama prednjači Hrvatska. Prvi
su se u tom žanru ogledali Milan Nikolić i Nenad Brixy. Spomi-
nje se naklada Nikolićevih romana od 700 000 primjeraka. Slije-
de ih Pavao Pavličić i Goran Tribunson. Neki od tih romana su
filmovani, neki ušli i u lektiru. Od mlađih autora u Hrvatskoj je
najpoznatiji Robert Naprta, a u novije vrijeme i Matilda Mance.
240 OSVIT 83–84/2015.

Najčitaniji, svih vremena, u Srba je Mitar Milošević, pseudo-

nim Frederic Ashton, s oko 80 naslova u vrlo velikim nakladama,
iznad 100 000. Gradimir Paščanović je objavio oko 500 roto-ro-
mana. U Makedoniji Milenić spominje kao značajne Veru Buža-
rovsku, Dimka Tasevskog-Diasa i Slavča Koviloskog. U Bosni i
Hercegovini tim žanrom bavi se jedino Majo Dizdar. U Ukrajini
se ističe kao najprevođeniji pisac s ruskog jezičnog izraza Andrej
Kurkov. Smatraju ga jednim od najboljih europskih pisaca krimi-
ća. Milenić kaže: „Krimići spadaju među najpopularnije književ-
ne žanrove u slavenskim zemljama.“ I navodi kao klasika Fjodora
Dostojevskog i njegov roman Zločin i kazna.
„Koliko je hrvatskim čitateljima poznata suvremena kineska
poezija?“ – pita se Žarko Milenić i odgovara: „Malo!“ Tom pro-
blemu je posvetio esej „Istočno-zapadni most“. Ranije je kineske
pjesnike prevodio na hrvatski jezik Josip Sever. U novije vrijeme
to radi Vojo Šindolić. Milenić se u ovom eseju bavi prevođenjem
i osobitostima veoma poznatog Tianxin Caija, zanimljivog pje-
snika i matematičara. On kaže da je taj pjesnik u poliptihu Pjesme
mirnog života dosegao svoj vrhunac. Sačuvao je kinesku tradiciju
i preuzeo neke „novine iz europske pjesničke tradicije i moderne
poezije“. S prevođenjem ovog pjesnika je „uspostavljen još jedan
kulturni kinesko-hrvatski most“.
O Čehovu i njegovom stvaralaštvu piše se mnogo. Ni Milenić
nije izdržao a da ne kaže nešto u kratkom eseju „Svevremeni Če-
hov“, nazivajući ga svjetskim piscem koji je „...poznat prije svega
po kratkim pričama, novelama i dramama“. Pisao je stotinu i više
priča godišnje, navodi Milenić. Citira mišljenje Maksima Gorkog
i Borgesa o Čehovu. I američki pripovjedač Raymond Carver bio
je „sljedbenik i veliki poštovalac“ Čehova.
Zanimljiv je esej „Aksjomov – legenda ruske književnosti“.
Čuveni književnik je postao profesionalni pisac već s 28 godina.
On je „predstavnik trećega emigrantskoga vala ruskih pisaca“.
Ogledi i kritike 241

Napustio je SSSR 1980. godine, kada je imao dosta problema sa

cenzurom i nesporazuma s vlastima. Našao se u SAD-u. „Za ra-
zliku od mnogih, nikad nije otvoreno igrao na kartu svog sukoba
s vlašću, i ne trudeći se da iz toga izvuče korist.“ Napisao je samo
jedan roman na engleskom jeziku. U Americi je predavao na fa-
kultetima rusku književnost. Nakon devet godina vraćeno mu je
oduzeto državljanstvo SSSR-a, živio je u Francuskoj i Rusiji. Bez
dodvoravanja pisao je o životnim prilikama u bivšem SSSR-u;
Rusiji i Americi. Pred kraj života ruske vlasti su mu odale prizna-
nje kao uvaženom ruskom književniku po čijim djelima je sni-
mljeno više filmova i serija. Milenić se osvrće na više njegovih
knjiga. „U listopadu 2007. godine u čast 75-og rođendana Aksjo-
nova je u njegovom rodnom Kazanu organiziran Međunarodni
književno-glazbeni festival ‘Aksjonov-fest’. Na festival su došli
poznati pisci i pjesnici, te i sam Aksjonov. ...Aksjonov... ostaje
legenda ruske književnosti. ...Autor dvadesetak romana, huligan,
disident, liječnik, novinar, emigrant...“
U eseju „Prevođenje Tolstojevih djela u Bosni i Hercegovini“
navode se Tolstojeve knjige i njihovi prevoditelji. Sam Milenić je
preveo Anu Karenjinu na bošnjački jezik. Na taj jezik je najviše
prevođen sjajni Tolstojev kratki roman Hadži Murat.
Malo znademo o malim narodima koji naseljavaju planin-
ske predjele oko Kavkaza. Zna se samo da su tamo nemiri češći
nego na Balkanu. Netko se možda sjeća gruzijsko-abhaškog rata
1992. – 1993. godine. Mali narod, svega ih je oko 240 000, Ab-
hazi, pobunio se, odcijepio od Gruzije, oružjem je obranio svoju
samostalnost. Eto, Abhazi imaju i svoga značajnog književnika,
Načkebiju. Njegov ratni roman Obala noći, privukao je pozor-
nost mnogih. Specifičan pristup pisanju ratnog romana još više je
skrenuo pozornosti na sebe i svog autora. Milenić, u eseju „Pje-
snik o ratu“, piše o tom romanu, ali daje još neke zanimljivosti.
Taj malobrojni narod ima i drugih pisaca. Najpoznatiji je Fazil
242 OSVIT 83–84/2015.

Iskander. Neki abhaški pisci pak pišu samo na abhaškom jeziku.

Zanimljivo je da taj jezik ima preko 50 suglasnika i samo dva
samoglasnika, najmanje na svijetu!
Ostaje nam da pohvalimo novu knjigu Žarka Milenića, ustraj-
nog prevoditelja s više jezika i poznavatelja svjetske književnosti.
Ogledi i kritike 243

Stjepan GALIĆ

ŽIVOT NA TRI KONTINENTA

SA SRCEM ZAVIČAJA
Ivan Slobodan i Ljubica Grbavac:
Život na tri kontinenta sa srcem zavičaja, Monografija o
sedmorici braće i dvjema sestrama Grbavac iz Graba

Knjiga Život na tri kontinenta sa srcem zavičaja, Monografija

o sedmorici braće i dvjema sestrama Grbavac iz Graba izišla je iz
tiska u širokobriješkoj tiskari Logotip krajem lipnja 2015. godine,
uoči spomendana apostolskih prvaka sv. Petra i sv. Pavla. Mjesto
njezina nastanka jesu tri kontinenta: Europa, Australija, Amerika
(SAD), pa su zato i tri mjesta izdavanja knjige: Grab – Canberra
– Los Angeles. Izdavač je u ime „10 G“ (Deset Grbavaca) Ivan
Slobodan Grbavac, a glavni urednik i jedan od pisaca jest njihov
zet Josip Kovač, koji se oženio Zorom Grbavac i proživio mnogo
svoga života na tri kontinenta. Ovo „10 G“ objašnjeno je onom
slikom na 528. str. knjige umjetnice Rose Emmerling r. Krajina
iz duvanjske Lipe, koja prikazuje deset lopoča na vodi, što simbo-
lizira desetero djece Petra i Anice Grbavac iz Graba, od kojih je
rajna Janja preminula kao djetešce, a ostalih devetero: Ante, Ivan
Slobodan, Bogoljub Ljubo, Grgo, Tomislav, Mila, Zora, Drago
i Mladen, živi su i radini svako na svoj način i prema svojim
godinama, u svojim obiteljima koje su u svemu narasle sa svim
članovima do broja 134, te su tako postigli hrvatski hercegovački
natalitetni visoki zadivljujući uspjeh.
244 OSVIT 83–84/2015.

Kad sam već kod nataliteta, ne mogu a ne spomenuti prof. Peru

Marijanovića koji je jednom zgodom rekao da se iz Hercegovi-
ne uvijek odlijevalo stanovništvo kao iz prenabujale rijeke i to u
Dubrovnik, Dalmaciju, Slavoniju, Zagreb i mnoga druga hrvatska
mjesta i pokrajine te u inozemstvo, gonjeno raznim razlozima, a
ono prelijevanje diljem Europe i svijeta bilo je, između ostaloga,
i zbog neprimjerenih politika koje su vladale u hrvatskom narodu
i uokrušce njega. Ovaj primjer obitelji Grbavac iz Graba, o kojoj
je riječ, pokazateljem je svih spomenutih činjenica. Ova je obitelj
dio za cjelinu, pars pro toto, mnogih naših hrvatskih obitelji ne
samo sadašnje zbilje našega naroda, nego još više teških povije-
snih nedaća.
Knjiga je povijesno-sadašnja monografija u kojoj je opisan
život spomenute braće i sestara i njihovih obitelji, i to opsežno
i razložno s mnogo detalja u prvom dijelu ove knjige koji je nas-
lovljen:  “Zavičaj i Domovina trajno u srcu obitelji Grbavac iz
Graba, Obiteljske priče i slike“.  U iseljeništvu, ili kako bi neki
rekli u iženištvu, od 1959. god. braća su i jedna sestra Zora, kao i
potomci druge sestre Mile sa svojim obiteljima djelovali na svim
planovima i razinama borbe za svoju matičnu Domovinu s njezi-
nim narodom, koji od nove demokracije, što se začela i rodila u
ratnim i poratnim previranjima i trvenjima počevši od 1990. god.,
živi u dvjema svojim Domovinama čuvajući svoj identitet i utje-
čući na očuvanje svih bitnosti onih prognanih i odseljenih Hrvata
diljem ovoga veloga svijeta. Iako su oni govorili o jednoj Domo-
vini, ali povijest se okrenula tako da su od jedne načinjene dvije.
Uz tu političku borbu, oni su očitovali i svoju humanitarnu,
dobrotvornu, karitativnu ljubav u više pravaca i smjerova, što je
također dobrano dotaknuto u ovoj opsežnoj knjizi i to u drugom
dijelu naslova  “Rodoljubno, humanitarno-karitativno i politič-
ko-kulturno djelovanje“. Više prostora posvećeno je humani-
tarnom djelu što ga je vodio Ivan Slobodan Grbavac s braćom
Ogledi i kritike 245

i sestrom, te s drugim Hrvatima od kojih svakako valja spome-

nuti humanitarnoga djelatnika Blagu Perića (Roško Polje, 1945.
– Sydney, 2010.). Njih dvojica bili su slikovito rečeno, braća bli-
zanci kad je riječ o pomaganju drugima, ugroženima u svakom
pogledu, a poglavito novčanom oskudicom. Da je bilo pisati na
ovaj način i o ostaloj braći i sestrama, trebalo bi još barem osam
knjiga. No, nije isključeno da će netko i to učiniti iz ljubavi prema
svojim potomcima i svima ostalima, čime će očitovati svoju vje-
ru, nadu i ljubav i prenijeti te kreposti i na njih da i oni tako čine,
upravo onako kako je i Gospodin Isus rekao ispripovjedivši onu
zgodu o milosrdnom Samarijancu koji je pomogao isprebijanom
i opljačkanom čovjeku dok su ondašnji svećenik i levit, držeći
se ritualne čistoće, zaobišli toga nemoćnika. Prispodoba završava
ovim Isusovim pitanjem: „Što ti se čini, koji je od ove trojice (op.
ur.: svećenik, levit, Samarijanac) bio bližnji onomu koji je upao
među razbojnike?“ On odgovori: „Onaj koji mu iskaza milosrđe
(tj. Samarijanac).“ Nato mu reče Isus: „Idi, pa i ti čini tako!“ (usp.
Lk 10,29-37). Ova knjiga ima upravo ovu poruku svima: Idite, pa
i vi tako činite. Kad bi bilo ovakvih ljudi u ovome svijetu, bilo bi
manje svega lošega, a poglavito gladi, žeđi, golotinje... Svako pi-
smo i bilo koji dopis, ili oni popisi darovatelja u ovoj knjizi, daju
nevjerojatno velike mogućnosti promišljanja o svijetu u kojem se
nalazimo, kao i o dobrotvorstvu koje je opisano. Isplatilo se obja-
viti ovu knjigu radi onih nekoliko interesantnih pisama zahvale,
koje će čitatelji pročitati.
I ovaj dio knjige ilustriran je raznovrsnim slikama i dokumen-
tima, što daje veću autentičnost govora o djelima milosrđa naših
ljudi u Australiji, Americi, Europi i drugdje. Naravno, i treći dio
knjige „Uzori privlače, Pojedinci i udruge koji su impresionirali
i nadahnjivali moj rad i djelovanje“, nadopunjuje prethodna dva
dijela. Tu su članci koji veličaju rodoljublje, ljubav prema rodi-
teljima kojima nije bilo nimalo lako gledati odlaske svoje djece
246 OSVIT 83–84/2015.

u široki svijet. Pok. Anica i Petar izrekli su misao koja je gotovo

mala pjesma, istovremeno puna nade i tuge, a glasi: „Vratit će se
naša dica na staro hrvatsko ognjište u Grab, u Malu Dobrilovaču
i sagradit će kuću na dva boja!“ Kardinal Franjo Kuharić rekao je
27. prosinca 1987., u povodu Dana iseljenika i o 300. obljetnici
Ramske i Sinjske Gospe: „Nikada se Domovina ne napušta bez
tuge!“ Tako ni ova obitelj iz Graba, kao niti ijedan odseljeni Hr-
vat, nisu otišli iz svoga doma, svoje drage Domovine bez tuge u
srcu, ali zacijelo otputovali su i u duhu Psalma 126:
Išli su plačući
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom,
noseći snoplje svoje.
Ima u trećem dijelu knjige prikaz života i djela oca fr. Charbela
Richarda Grbavca, sina oca Tomislava i majke Anice r. Mišetić.
On je poruka svoj ovoj obitelji da se treba boriti za sve ovozemalj-
ske vrijednosti, a napose za nebeske odakle nam poruke dolaze da
smo bili, da jesmo i da ćemo biti u Bogu i u jednoj Domovini za
kojom uvijek čeznemo. Ovaj redovnik i svećenik je toliko zavolio
domovinu svojih roditelja da je 16. srpnja 2006. na spomendan
Gospe Karmelske slavio svoju Mladu misu u Grabu. Osim toga,
zavolio je svu povijest Hrvata, a pismo glagoljicu neizmjerno voli
i pokatkad slavi svetu misu prema Glagoljaškom misalu.
Postoji u tome istom dijelu monografije i opis života i djela
redovnika i svećenika rodom iz Australije, poimence fra Antonya
Burnsidea, koji je član Hercegovačke franjevačke provincije. Nje-
ga je Bog pozvao da bude u onoj Humskoj zemljici Hercegovini
koja se dobrano prelila u raznim smjerovima svojim sinovima i
kćerima, pa i u Australiju. Njegov dolazak ovamo je Božji znak
i poziv svima onima tamo daleko i ovima ovdje blizu da budemo
jedno srce i jedna duša mi Hrvati, jer jedino tako možemo doći u
Nebo, koje trpi samo, kako je zapisao i sv. Augustin: „Unitatem in
Ogledi i kritike 247

necessariis, in non necessariis libertatem, in omnibus caritatem.

– U bitnomu jedinstvo, u nebitnomu sloboda, u svemu ljubav.“
To je pravilo zemaljske i nebeske Države. Zemaljske države su
nam prigoda da se izborimo za nebesku Državu, koja je jedna, a
zemaljske su mnoge na sedam kontinenata, od kojih tri pripadaju
velikoj obitelji Anice i Petra Grbavac iz Graba.
Sve Hrvate izvan Domovine nadahnjivali su mnogi velikani na
čelu s bl. Alojzijem Stepincem. Zato je o njemu nekoliko članaka
u ovoj monografiji, kao i o drugim osobama iz hrvatske sadašnjo-
sti i povijesti, primjerice: Bruno Bušić, Ivo Korski, Šime Letina,
Rudolf Arapović, Anđelko Tomasović, Zvonko Bušić, Kazimir
Katalinić, Denis Strangman, Vinko Nikolić, Mato Ošanić, Bog-
dan Radica, Mario Dešpoja...
Još jedna stvar koju valja istaknuti, a to je slikopis na kraju
ove knjige, koji prikazuje lica pojedinih članova ove velike obi-
telji i rodbine, kao i njihovih prijatelja. Andrić je rekao da se nije
mogao nagledati zvjezdanoga neba nad sobom ni ljudskih lica.
Isto tako ni oni koji su priređivali ovu pozamašnu monografiju iz
ljubavi prema ovoj obitelji i hrvatskom rodu, koji unatoč brojnim
seobama živi na svome plemenitom, na svojoj zemlji.
248 OSVIT 83–84/2015.

Marko TOKIĆ

MALI PRINOS POTREBNOJ

HRVATSKOJ ZAHVALNOSTI
(Pet redaka, Rimski dnevnik svećenika Ivana Tomasa
1943. – 1944., priredio Domagoj Tomas, Papinski hrvatski
zavod svetoga Jeronima u Rimu – Sveučilište Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku – Biskupski ordinarijat Mostar,
Rim – Osijek – Mostar 2014.)

Govor o dnevniku neobična oblika (unaprijed određenih pet

redaka zapisa) započet ću ipak s pohvalom poslu koji je morao
obaviti njegov priređivač.
Naime, ovaj posao objave dnevnika mogao je biti vrlo jedno-
stavan, pretisak teksta s nešto predgovora i pogovora, pohvala
piscu ili s kritičkim osvrtom, no naš se priređivač odlučio za mu-
kotrpniji pristup i pravi znanstveni, no nimalo zahvalni, posao:
svako ime, pojam, ulica, mjesto, blagdan ima uz sebe oznaku i
podnožnu bilješku s odgovarajućim zapisom. Za svaki mjesec u
prosjeku nekih šezdesetak posve znanstveno utemeljenih objaš-
njenja (nimalo lak posao: od poznatih do malo poznatih osoba i o
svakoj prikupiti dostupne podatke što vjerujem da nije bio nimalo
lak posao). Ovaj trud ima itekako udjela u čitanju ovoga dnevnika
jer mu na odgovarajući način oživljava kontekst, ali i konotacije
samog zapisa.
Dnevnik se može višestruko čitati kao povijesno svjedočan-
stvo, kao pogled na ratni Rim jednog iznimnog katoličkog i hr-
Ogledi i kritike 249

vatskog intelektualca. Može se razmatrati uopće mogućnost da se

u tako jezgrovitoj kratkoj formi zabilježi život, a kamoli njegove
nijanse. I može se uživati u spoznaji onih dijelova prošlosti koji u
uobičajenim povijesnim zapisima izostaju, ali su itekako bitni da
dopune ili čak promijene sliku koju ste o predmetnom vremenu
stekli. Na koncu možete na temelju zapisa saznati nešto i o sa-
mom piscu, njegovu svjetonazoru kao što se u zapisu mogu tražiti
detalji u kojima se očituje iznimno, mogli bismo slobodno reći,
umjetničko zapažanje svakodnevnice.
Počnimo od početka, što je vodilo kroničara i na koji način
je zamislio vlastito bilježenje (o tomu imamo njegovo vlastito
svjedočanstvo): „Da malo prenosim prolaznosti, da unesem nešto
stege u svoje promatranje svijeta i života, da se prisilim češće
uzimati pero u ruke, da i ukus odgajam, da hranim zbor svojih
sjećanja: bilježit ću, dok mi ne dosadi, kratko i jasno, crtice koje
su me dirnule ili koje bi mi mogle kasnije poslužiti u oživljavanju
situacija!“
Uhvatiti prolaznost i prenijeti je očuvanu, onakvu kakvom je
čovjek vidi u trenutku njezina sjaja kada stvara privid da je ona
jedino što uopće postoji.
Unijeti stegu u vlastito promatranje života i svijeta. Tko danas
uopće osjeća potrebu da prema subjektivnom, osobnom pravu na
izricanje ovoga i onoga, a kamoli na samo promatranje života i
svijeta ipak treba izvršiti vlastiti stegovni postupak, disciplinirati
se, naučiti se na svojim pogreškama, učiti na onome što je dobro
i u svemu sačuvati vjerodostojnost.
Da se unatoč kratkoći zapisa prisilim češće uzimati pero u
ruke. Odagnati lijenost. Stvoriti si obvezu. Pisati. Da odgajam
ukus. Tko danas sebi uopće postavlja takve ciljeve? I ne samo
danas.
Da hranim zbor svojih sjećanja, da oživljavam prohujalo, da na
detalju mogu ponovno izgraditi sliku cjeline, da otmem zaboravu.
250 OSVIT 83–84/2015.

U zapisima ima mnoštvo detalja, sitnica, imena, ali često i mi-

sao koja se pretvara u izreku (zasnovanu na iskustvu života): „I
vrijedilo bi najzdravijeg čovjeka periodički povesti u bolnicu, da
uči šta je čovjek!“
Njegova promišljanja odišu svježinom i kritičnošću, budući
da je strog prema samome sebi i samome sebi vlastitom voljom
nameće stegu i prema drugima je jednako iskren (do boli): „U
priredbi ‘Giornale parlato’ na ‘Angelicumu’ govorio je večeras
kardinal Salotti. Možda će nekad u mojim sjećanjima njegove
riječi drukčije figurirati. Ali: kad sam ga slušao, mislio sam da
je preda mnom demagog koji se uvukao među kardinale. Italija
i Rim: tako su lijepi, da ih samo nagrđuju šovenski ispadi; pa i
kardinalski!“
No, on je spreman na korekcije vlastitih zapažanja iako se ne
može oteti dojmu o lažljivosti, pokvarenosti i nekorektnosti Ta-
lijana kada je Hrvatska u pitanju, on će unatoč tomu zapažati sve
one divne svakodnevne scene običnih talijanskih ljudi iz kojih
će se onda u konačnici moći razdvajati Italija i Rim tih i takvih
žitelja i njihove političke i kulturne (pa i crkvene) elite koja svo-
jim stavovima izaziva ova druga negativna zapažanja. No, unatoč
tomu on je istinski zaljubljenik u Rim (i ono što bi on mogao
biti): „Šta je to ‘rimski duh’ o kojem katolička hijerarhija toliko
govori? I odgovaram: To je Papa, Kristov Namjesnik, Otac svih
naroda na zemlji; to je katolicizam: univerzalizam: Boga, spase-
nja, bratstva, muke, patnje, slave, nade, uskrsnuća!“
Stoga je Rim grad oprečnosti: između ideala i dekadencije:
„Pred ulazom na klinike u Rimu cvjećari prodaju svoje kite cvi-
jeća: naplaćuju veoma skupo, ali ipak prodaju i: žive! Češće sam
pomišljao, kako Rimljani imaju smisla za cvijeće! – A koliko se
duhovnoga cvijeća proizvede u bolnicama za vrijeme teških bo-
lova?! – Koliko opet duhovnog cvijeća propane na sveučilištu,
koje je blizu!?“
Ogledi i kritike 251

U bolnicama i u najtežim bolovima rađa se molitva i pouzda-

nje u Boga, a tamo gdje se akademski odgaja i uzgaja umjesto
duhovnog cvijeća i kulturnih uzdignuća, propast i duhovna trulež.
No, sve je vremenito za vremena: „Hitler se, a i Musolini, rugao
Vatikanu – Ide vrijeme, kad će oni prihvatiti Papine ideje, ali ka-
sno!“ (18. II. 1943.) „Čitah njemačke izvatke Papinih govora za
mir, a i podatke: ‘Der Papst und das deutsche Volk’! Još će doći
vrijeme, pa će jedino Papa štitit Nijemce, a Nijemci će jedino
od Pape očekivati zaštitu i pomoć. Nijemci su uništili katoličke
Poljake: a kako bi sada 30 milijuna Poljaka dobro došlo protiv
boljševika? Kasna pamet!“
Ipak mu je talijanski odnos prema Hrvatima bivao zagonetan
do mjere potrebne za vlastitom ispovjedi i preispitivanjem: „Da-
našnji vihorni dan nije mi mogao izbiti iz duše otrovne misli pro-
tiv Talijana, to jest: protiv talijanskog kukavnog pokvarenjaštva i
gladne nasilnosti nad golorukim mojim narodom. Vjerujem, da je
moja nesavršenost kriva mojim mislima, ali isto tako priznajem,
da je moja nemoć kriva, što ostajem samo kod zlih misli protiv
ovih gadova čovječanstva, grobara katolicizma!“ Ili na drugom
mjestu: „Žuč je i krv, otrov, zavist: posegao Talijan prema Hrvat-
skoj. I nemam nigdje utjehe: Božja je pravda spora, to jest, dugo-
trpna, moja je svega neznatna: Hrvati su rastrojeni! Još mi ostaje
jedna utjeha: da smo bolji od svih naših neprijatelja i ‘prijatelja’.
Ali, da li je štogod farizejizma u ovom mom sudu o vrijednosti
Hrvata!? Bit će ipak nešto istine, inače smo propali ‘po temelju’!
A to: ne!!!“
I kao da čujem sebe sama kako govorim o današnjem Zapadu
i našem prijateljstvu kada uporno ponavljam da nam kod ovakvih
prijatelja neprijatelji i nisu potrebni. „J. Slaviček obično oponira
društvu, u kome se nalazi. Danas je na terasi poslije ručka branio
Talijane: ‘Čovječe Božji, oni nijesu ratnici, ali su umjetnici; no:
rat traje par godina, a umjetnost stoljećima!’ – Ima i u tome istine,
252 OSVIT 83–84/2015.

tek što par mjeseci rata uništi stoljeća umjetnosti. No, Italija nije
jedina koju je rat strahovito okaljao!“
No osim intelektualnih uvida ostaju oni svakodnevni: „Polica-
jac i neki agent htjeli su dječaka odvesti, ali je svijet galamio, da
se dijete pusti: to su Latini! Oni su djeca, zato djeci praštaju; a i
svijet prašta Latinima, jer su djeca!“
A nama? Prašta li nama itko i možemo li i mi sami sebi opro-
stiti?
Don Ivan Tomas kritičan i iskren uvijek je u težnji da dosegne
istinu, i stoga uvijek iznova samoga sebe preispituje (jer Isus je
Put, Istina i Život i k njemu vodi majka Marija): „Dan do podne
ne bijaše sunčan: poslije podne, također, ne iziđoh u Rim. A opet,
navečer, poslije sedam sati, sa susjednih crkava jeknuše zvona: u
čast Isusu i Mariji, našoj Majci i Kraljici: zrak odmah dobi poseb-
ne čari, dan se pokaza kao divan doživljaj! Mariju slaviti u Rimu:
cvijećem, čistoćom, Istinom, pjesmom: idealno!“ „Ali Marija
će uvijek biti svijetla točka moga života: bio ja ne znam gdje!“
„Večeras, prije nego počesmo moliti krunicu, dođe mi misao: za
koga da namijenim današnju krunicu? Kao sama od sebe dođe mi
nakana: za sve ove, koji traže istinu: da je doista traže iz dobrih
pobuda! I za to: da što više ljudi počne tražiti istinu na raznim po-
dručjima!? Mislim, da Blažena Djevica nije bila nezadovoljna.“
Ako vas koji volite knjige nisam naveo da ipak pročitate ove
zapise u pet redak to je moja krivica, zasigurno nije priređivača
kojemu uistinu čestitam na marljivosti i znanstvenom prinosu, a
don Ivanu Tomasu zajedno s njim uistinu zahvaljujem za sve ono
što je činio za katoličku crkvu i hrvatski narod. Ova knjiga je
tek mali prinos potrebnoj hrvatskoj zahvalnosti, no daleko veći
od moga govora o njoj. „Još se ljutim, što kratkovidi ljudi oko
‘Osservatore Romano’ – a griješe protiv katolicizma, protiv ‘rim-
skoga duha’, radi nepravde prema Hrvatskoj i Hrvatima! Zašto
da 4 milijuna katoličkih Hrvata ne može imati pravde ili barem
Ogledi i kritike 253

razumijevanja u Vatikanu!? Sve da nikada nemamo države, zašto

da nas Vatikan ne poštuje kao katoličku naciju?“
„Večeras sam čuo, da su svi vrhovi talijanske kulture u službi
novca: da oni za tisuću lira pišu kojekakve gluposti protiv Hrvata,
a za Madžare, Srbe, Nijemce, da o Talijanima i ne govorim! A
Rim nije ništa pozitivno dao ovim Talijanima današnjice: kad ode
Mussolini, vidjet će se kako je Italija trula! Ta trulež Italije zarazit
će i Hrvate: Bože očuvaj nas!“
No ipak potrebno je završiti s mnogo manje gorčine: „Dan kra-
san, proljeće u jeku, jedan prosjak s lulom u zubima promatra,
kako slijepac iz svoje kape premeće u džep isprošene novce i smi-
ješeći se prstima ustanovljuje koja je moneta!“
aforizmi OSVIT
AFORIZMI 255

Silvestar IŠTUK

AFORIZMI

Od dva idiota, gori je onaj učeni.

Učinio je za mene mnogo, ali mu to ne priznam jer nije učinio
sve.
Odgovorno tvrdim da s jednom rukom ne možeš ukrasti
televizor.
Vraga bi se on „snašao“ da je sačuvao svoj obraz.
Prestanite se prepirati, drage kokice. Zar ne vidite kako se
oblizuju lisice?
Od kapljice tinte može poteći rijeka krvi.
Pusti zavidnika na miru. Dosta mu je njegove muke.
Na tuđim leđima teret lavine je ustvari pahulja, a na mojim
leđima pahulja je ustvari – teret lavina.
Od svakog mogu ponešto naučiti, samo ne od „sveznalice“.
Ako ništa ne znaš, dovoljno je biti na funkciji pa da sve znaš.
Nijedan pedijatar nije za oporavak djeteta preporučivao Coca
Colu.
Da nije nezasitnih, manje bi bilo gladnih.
256 OSVIT 83–84/2015.

Zašto i nevinog ne osuditi kad se znade kako nitko nije

bezgrješan.
Idiotu i psu dovoljno je kažiprstom uprijeti na krivca.
Guliti narod je opravdano, ako se to čini u ime naroda.
Gospon striček, ne uvjeravaj nas u nužnost stezanja remena kad
već nosiš tregere.
Žena, koju su deložirali iz tuđeg stana, jadikuje: Stan ću nekako
prežaliti, ali kako nepravdu.
Tko nije pravičan, u interpretaciji zakona je stravičan.
Bio je Bog i batina, a sad – vucibatina.
Trpjeti monolog je kao trpjeti tijesne cipele. Kakvo je samo
olakšanje kad se toga otarasimo.
Koza se žali lavu na zločestog vuka, a lav će na to: To me doista
čudi jer je vuk prema meni uvijek dobroćudan.
Da se doista brinemo o čovjeku kao što to ističemo, bili bismo
obazriviji prema Majci prirodi.
Budeš li „pročitana knjiga“, na kraju romana čeka te „paukova
mreža“.
Jadan li je onaj tko od muha pravi slonove. Pa, tko se može
nositi s toliko slomova.
Kad se žena uspjela obraniti od siledžije, ovaj će ljutito: Sad sam
se uvjerio da su sve žene kurve…
Laži gamižu gdje provjere ne stižu.
Nije se klanjao pa su ga natjerali da kleči.
AFORIZMI 257

Ljubav govori sve jezike, a mržnja ne zna ni svoj vlastiti.

Za ostvaraje svojih nastranih poriva i bolesnih ambicija, borit ću
se do zadnje kapi tuđe krvi. Tako mi Bog pomogao.
Moj šefe, odavno nisam čula tako nešto duhovito. Samo mi reci
kad ću se nasmijati.
Nije važno što djeci darujemo, već što im ostavljamo.
Nekima se ideja topi kao led kad prestane kapati med.
Tko srcem daje, ne broji zalogaje.
Nakon bombardiranja Mjeseca, pomodarka će ushićeno: Vau, ni
svemir ne će biti ono što je bio.
Zapalio je šumu, jer je njegov genij ustanovio da je svako drvo
krivo, a i zbog toga jer ga je drača ogrebala.
Što trač ima više gorčine, tim je slađi.
Čuvaj se oštrih pasa i tupih ljudi.
Limeni pijetao na krovu svog kolegu kori: Kolega dragi, tako mi
moje duše, okrećeš se kako vjetar puše.
Odgovorno tvrdim kako ima djece koja se od malena uče krasti.
Eto, hoće i prošlogodišnje udžbenike koristiti.
Totalitarizam takove odnose ustroji da se svatko svakoga boji.
Volovi vukovima: Mi smo se homogenizirali jer ste nas naumili
napasti. Vukovi volovima: Ni nakraj pameti nam nije da vas
napadamo da se niste homogenizirali.
258 OSVIT 83–84/2015.

Zvonko ČULINA

ISKRE I ISKRICE
Aforizmi

Problemi i problemčići
I nije neki problem što sit gladnom
niti zdrav bolesnom ne vjeruje,
već je problem što su siti i zdravi
u manjini.

O morskom i primorskom vuku

Dok je morski vuk grickao kruh sa sedam kora,
primorski se meškoljio u vili sa sedam katova.

Novi hrvatski egzodus

Idu ko guske u maglu
jer im je situacija iza
sasvim jasna i bistra.
AFORIZMI 259

Civilizacijski „iskorak“
U davnija vremena okupljali su se
oko zlatnog TELETA
a u ova naša, oko VOLA na ražnju.

Socijalno-ekonomski kontrasti
Imati i biti
ili nemati – pa piti!

Umirovljenička kasa
Uvijek nekako kas(k)a ispod prosjeka,
točnije – na minimumu.

Apetiti
Sa svojim Velikoguzjem sjeo je na dva stolca,
preciznije – fotelje.

Povlašteni
Da se opet rodim ja,
odabro bih opet isto...
260 OSVIT 83–84/2015.

Gladno i prazno
I nije neki problem kad je gladnjak
praznog želudca
već kad je uz to i praznog džepa.

Progresivno – posesivno
LIPA – lipa, KUNA – lipša, EURO – najlipši...

Logika siromaška
Bez računa se ne računa,
a s računom, ne moš, brate,
ni do sredine mjeseca...

O novcu, burgiji, moralu i smeću

Novac vrti gdje burgija ne će;
I „najmoralnijeg“ pretvara u smeće.

Privreda u Lijepoj našoj

Privreda, poljoprivreda,
sve je to nekako isto...
AFORIZMI 261

Kupovna moć u Hrvata

Bećar: Idem šorom cipela mi tijesna...
Još veći bećar: Preko mora i planina,
preko brda i dolina, preko bara i sveg mulja
mene nema što da žulja...
Od srama ne mogu dignut nos
jer vam ljudi idem – BOS!

Zaključne kontradikcije
Optimist Tugomir
i pesimist Vedran.
262 OSVIT 83–84/2015.

Danko IVŠINOVIĆ

AFORIZMI

Puno knjiga sam pročitao, ali pamtim samo one koje sam progutao.
Napadi na Stepinca zvuče mi opštepoznato.
Vjerujte ljudima i oni će to sigurno znati iskoristiti.
Kako su doista građene piramide, ostaje mrtvo slovo na papirusu.
Svastika i petokraka dvije su sestre blizanke. Prva se povampirila
rano, a druga malo kasnije.
Voliš li Antu Starčevića nositi više u srcu ili u novčaniku?
Bog sve vidi i sve čuje, a UDBA i sve zna.
Sve je manje nedirnute prirode, a sve više nedodirljivih ljudi.
Crkva je odvojena od države, pa svatko uzima za sebe.
Samo hrđa ne hrđa.
Tko ima – ima, a tko nema, bolje da ga nema.
Tko je za regionalizaciju neka digne tri prsta.
Odnose li se zakoni koji se donose i na one koji ih donose?
Komu mi sve vjerujemo, ne možeš vjerovati.
Kroz vrata raja ulaze sveci, a kroz vrata pakla – raja.
AFORIZMI 263

Ne politiziraj dok vlak stoji!

Ljudska prava su kao trava. Ili se gaze, ili se kose.
Isus je četrdeset dana proboravio u pustinji, a hrvatski narod trinaest
stoljeća po bespućima.
Bog je Mojsiju na gori Sinaju dao Zakon, koji je još i danas na
prvom čitanju.
I šestog dana stvori Bog glavobolju sebi do današnjeg dana.
Bi li se čudo u Kani Galilejskoj zbilo da se apostolima nije još pilo?
Bibliju, naravno, imamo u kući, ali je nitko ne dira. Ona je nama
Sveto pismo.
Tko god ništa nije ukrao domovini je puno dao.
264 OSVIT 83–84/2015.

KOZERIJE

Dobri i loši
Ne postoje prosječni glazbenici, postoje samo dobri i loši jer
prosječni su u prosjeku loši.

Razgolićena demokracija
S repertoara je iznenada skinuta kazališna predstava koja je
danima punila dvorane. Demokracija je ostala gola.
Nostalgija
Čim je ušla u zbornicu, nova kolegica me istog trena
podsjetila na nekoga, koga sam davno nekada.

Napokon dobio
Zvao sam je i na mobilni, i na fiksni, i nisam je dobio. Pokucao
sam joj na vrata i – dobio.

Klasika
Nikada do kraja nisam uspio pročitati ni jednog klasika. Čim
krenem čitati, zavalim se u fotelju i onda je sve klasika.
AFORIZMI 265

Ispovijed
U ime Oca i Sina i Duha svetoga. Amen! Pobožno i skrušeno
ispovijedam svoje grijehe koje sam učinio mišlju, riječju, djelom
i njezinim popustom.

Pegleraj
Skinula je suknju, skinula je kombinezon, skinula grudnjak,
skinula i bacila gaćice i rekla: „Peglaj!!!“

Ptice
Ptice lete, jer imaju krila i šuplje kosti, koje ih čine lakšima, a ne
boje se visine, jer imaju ptičji mozak.

Sat
Ako stalno kasniš, a nemaš sat, kupi si sat pa ćeš uvijek znati
koliko točno kasniš.

Poruka
Vraćam se za pet minuta! A, ako me nema za sat-dva, pričekajte
me još pet minuta pa onda idite.
266 OSVIT 83–84/2015.

EPIGRAMI

San
Maštao sam
o jednoj dami
lijepoj kao san;
sve dok jedne noći
nije svanuo i taj dan.

Diogen
Stanujući u bačvi
Diogen je htio uvjeriti
onovremene face,
da je filozof s dna kace.

Let
Da Ikar nije u more pao,
za njegov let nikad
nitko ne bi znao.
AFORIZMI 267

Heureka!
Dreka koja i dan-danas
ima svoju specifičnu težinu
Arhimedova je „Heureka!“
 memoriam OSVIT
in memoriam 269

O PETRU MILOŠU
(tragom njegovi riči)

Prije nego što uopće kažem išta o

Petru Milošu, ili, što je puno bolje, mu
dopustim da on govori sam o sebi, mo-
ram reći da je Petar Miloš novinar. On
je to dugo bio za mnoge svoje Duvnjake
pa čak i onda kada su njegova književna postignuća pomalo ga
otimala novinarstvu i uključila u književnu umjetnost.

Petar Miloš novinar

Dopisnik RTV Sarajevo, HTV-a, WDR-a i Glasa Amerike. Od
1993. kolumnist Slobodne Dalmacije. Uvijek pomalo u sporu s
poslodavcima i uglavnom je razlog bio ili borba za pravo na izvje-
šćivanje hrvatskim jezikom ili pogan jezik (kakvog mu ga je Bog
dao) u obrazlaganju prava našeg naroda da bude svoj na svom u
svakom pogledu. Nije bio nepogrješiv u procjenama i ocjenama,
ali uvijek duhovit i dobronamjeran. I spreman svaki put prihvatiti
i drugačije mišljenje i kritiku onoga što je napisao. Znao se, daka-
ko, izokola i izdaleka i ispričati, ali tek nekom drugom prilikom
iskazujući vlastitu simpatiju i naklonost nekim drugim povodom
(koji je i sam u svojoj dosjetljivosti znao domisliti kako bi se
ispričao), ali pod jednim uvjetom – da ono što je bilo prihvatiš da
je bilo bez zlobe i zle nakane: daklem, što bi rekli naši Duvnjaci,
bilo je kako je bilo a sad je ovako, a kako će biti Bog dragi zna,
no ako si čovik onda ćeš čoviku i oprostit.
Dio svojih novinarskih uradaka na rubu novinarstva i književ-
nosti objavio je u vlastitoj nakladi kao knjigu kolumni Herce-
270 OSVIT 83–84/2015.

govački zapisi (Tomislavgrad 2002.). Evo, šta je o njoj napisao

jedan naš drugi velikan, također nažalost, pokojni Ante F. Marko-
tić: „Stil i jezik Miloševe knjige je za svakoga: sažet i razumljiv,
jednostavan i uvjerljiv – pitkom ikavicom često umočen u narod-
no nazivlje i narodnu mudrost, poučan i dopadljiv. S lakoćom pri-
hvatljiv i napojen piščevom vještinom da ispriča narodnu priču,
iscijedi esej, zapis ili komentar stvarnih događaja i dionika u nji-
ma – od gostioničara i svećenika do predsjednika i kardinala, što
čini ovu knjigu svojevrsnim kulturnim i moralnim molitvenikom
jednog ponosnog naroda, nepravedno (ali i ciljano) oklevetanoga,
a njezinoga i njegovog pisca u nezaobilaznoga viteza duha, rijet-
koga, ako ne i jedinoga, koji se neznanju i distanci odupire zna-
njem i blizinom. Zato je ova knjiga lijek za svakog Hercegovca
– još i više za njihove prijatelje... ‘za uspomenu i dugo sjećanje’.
Hercegovaca, naime, ima sve manje ovdje, a sve više tamo daleko
i još dalje!“
A sad da pustimo Petra da Vam ispriča o sebi, on će to zasigur-
no učiniti bolje i lipše od mene.

Petar Miloš – životopis

„Rođen (sasvim slučajno) ‘prid Ilindan na dva dana’ 1948. go-
dine u selu Crljenice kraj Duvna. Jednom sam kao šestogodišnjak
nakon mise jedini u kući upamtio ime proroka Ezekiela kojega
je fratar spomenuo, pa su me proglasili ‘veleznanim’ djetetom.
To materi nije bilo drago, jer se pričalo da ‘veleznanu dicu’ Bog
uzima sebi. S obzirom da sam nedavno navršio 63 godine, poka-
zalo se da baš i nisam veleznan i da su materina strahovanja bila
neutemeljena.“
Ipak, ne mogu da malo ne prokomentiram: ironično, kako
samo to on zna, gleda i samoga sebe kao i sve naše slabosti, koje
je sa simpatijama uzdizao u ravan vrline jer i mi sami ponekad
in memoriam 271

tako uporno u tome istrajavamo da nam, ni sami ne znamo kako,

to paradoksalno polazi za rukom. No, da se vratimo Petrovoj pri-
či o sebi. „Slučajno sam se školovao. Završio sam peti razred u
Mesijovini. Ćaći je bilo drago što nije bilo šestog razreda, jer je
računao da mu mogu pomoći u seljačkom poslu. A ja čuo da u
Rakitnu postoji čak osam razreda, pa velim ćaći kako bih rado
nastavio školovanje.
Ćaća se naravno zabrinuo jer ‹čovik ode u vojsku tri godine i
nikad ga, a ono iđe u školu pet godina, pa mu malo. Kako je se
dosad nisi izdobrovoljio...› Na kraju sam završio u Rakitnu, pošto
je mater kazala ćaći da se od mene ovakvog zamuzena nikad ne
će istesat dobar seljak, a škola mi išla od ruke. U daljem školo-
vanju sam imao sreću što je rodijak Slavo odselio u Đakovo, pa
poveli i mene na školovanje. Nakon završene gimnazije rodijak
Ante odselio u Sarajevo, a ja kod njega na fakultet. Pošto ćaća
nije imao novaca, a država mi nije dala kredit, to sam za vrijeme
studija svako ljeto provodio u Njemačkoj gdje su mi rodijaci našli
posla na čišćenju gradilišta.“
I tako je Petar, htio ne htio, upoznao ne samo domaći, duvanj-
ski dio gastarbajterske priče nego i onaj iz prve ruke u samoj Ger-
maniji što će ga i kao čovjeka tog kraja i kao novinara i književ-
nika oblikovati i usmjeriti na uočavanje, bilježenje jedne velike
epske prispodobe koja se sama od sebe oblikovala u dane, godine,
vrijeme i događaje koje je trebalo bilježiti, promatrati, sudjelova-
ti, pomagati, živjeti, ohrabrivati, voljeti, patiti i plakati, radovati
se i u nadi živjeti zajedno sa svojim ljudima, njihovim sudbinama
i sudbinom svoga naroda.
„Kada sam 1972. godine, kao prvi Crljeničanin, završio studij
filozofije i njemačkog jezika, ćaća me cinično pita: ‘Znaš li ti sada
sve?’ A ja mu počnem filozofirati kako sada tek znam koliko ne
znam. ‘More bit da ti sada ne znaš više od mene, a ja još nemam
ni razreda škole’, kazao je ćaća.“
272 OSVIT 83–84/2015.

A znati da se ne zna veliko je znanje kao što je možda i veće

ono da znaš što tko zna i dopustiš mu da se time bavi. I tako se
Petar nakon kratkog pedagoškog rada u Jajcu počeo baviti novi-
narstvom kako bi se ipak mogao vratiti u Duvno, u njemu živjeti
i iz njega o svijetu govoriti. A o tome smo već na samom početku
govorili.

Petar Miloš književnik

Ipak da pustimo Petru da on i sam ponešto kaže o tome: „Onda
ti se zaposlim kao profesor u Jajcu, pa nakon četiri godine upad-
nem u novinarske vode kao dopisnik RTV Sarajevo. U ratu mije-
njam bauštelu, ali ne i posao. Prvo sam radio kao dopisnik HTV-a
iz Širokog, a onda kao kolumnist u Slobodnoj Dalmaciji. Pa sam
se oženio, pa dobio četvero djece, pa napisao dva romana (Legen-
de o Rodijaku Ćipi i Ratne legende o rodijaku Ćipi), dvije drame
(Lekvidacija/Rodijaci) i Budala na određeno vrijeme), knjigu ko-
lumni Hercegovački zapisi i još neke stvari. Nikada me nitko nije
nagradio, a moja pokojna mater je našla razloga za to.
– Kako će te nagradit, kad se ti svakom rugaš. Ne znam ja čitat,
ali čujem šta drugi pričaju. Piši, bolan, da je svak dobar. U srdite
prosjakinje prazna torba. 
Ova materina dijagnoza pokazala se ispravnom. Naime, kada
sam se u jednom društvu požalio kako se od pisanja ne može živje-
ti, jedan hercegovački tajkun, kojega sam malo zakačio u par tek-
stova, kazao mi je: ‘Ja ću ti dat milijun maraka, samo nemoj pisat.’ 
Mislim da ga je pretjerao.“
A možda i nije.
Pa ipak da nešto, kad već govorimo, i mi kažemo o Petru kao
književniku. Ovaj put prizivam samoga sebe da u kratkim crtama
iskažem misli koje sam već govorio.
Vijest o Petrovoj smrti me zatekla.
in memoriam 273

Zastao sam.
Treba li išta o njoj napisati, i kako napisati a da ne bude pate-
tično? Možda: umro je Petar Miloš, ali rodijak živi. Rodijak Ćipa
koji je njegov „alter ego“, ali i „drugo ja“ svih Duvnjaka koji
su, u jednoj generaciji, iz ilirske civilizacije iskoračili u računal-
nu eru još uvijek je dostupan da nas nasmijava (vječno žalosnim
smijehom – nadodao bi njegov subrat po peru Ivan Raos). I ma
koliko mi bili tužni zbog Petrove smrti Rodijak će Ćipa postojano
svjedočiti da je postojao čovjek koji je uspio pronaći model knji-
ževnog stvaranja unutar kojega sve ono što narod tvori i usmeno
govori preobražava u roman o liku (koji je gotovo svi mi) i koji
funkcionira kao vjerodostojno svjedočenje o sudaru civilizacija i
preobrazbi koja se tim sudarom događa.
Kako je u tome uspijevao Petar Miloš? Svi koji Petra dobro
znaju, a i oni koji su ga tek povremeno susretali, mogli bi i dokuči-
ti tajnu, jer Petar je uopće nije skrivao, dapače… On ju je uvijek
iznova potvrđivao i nikada od nje nije odstupao. Naime, sve priče
koje možete naći u rodijakovim romanima i u pričama o rodijaku,
mogli ste čuti u Duvnu, od nekoga ili od samog Petra (ukoliko
ste se s njim družili). Petar bi redovito svaku priču o rodijaku
ispričao makar desetak (neke i više) puta različitim slušateljima
prije nego bi ih stavio na papir. Pomno ih je usmeno oblikovao i
dotjerivao, pazio na reakcije slušatelja i one koje su nalazile odjek
u slušateljstvu, i koje je uspio dovesti do savršene usmene forme
tek tada bi stavljao na papir, i umjesto konkretnih ljudi čije bi
anegdote i sam prepričavao (bilo da im je sam začetnik ili ih od
nekog usmenog pripovjedača dočuo) sada bi uključivao u rodija-
kov životopis. I tako se u Petru (u jednoj osobi) događao proces
jedinstvene transformacije: naime, u njega je urastao iz usmenog
stvaralaštva i izrastao u visoku (artističku) književnost najvećeg
dometa, onaj iskonski pripovjedački gen narodnog genija Hrvata
Duvna (i Hercegovine).
274 OSVIT 83–84/2015.

Otišao je Petar i ostavio rodijaka da nas tješi, usrećuje i nasmi-

java.

Petar Miloš: Čovik!

I stoga, bez obzira koliko je bio dobar novinar i velik književ-
nik Petar Miloš je prije svega i poslije svega bio i ostao čovjek.
Čovjek koji je iznimno volio ljude. Društvo. I sam je postao
pričom za života, pa se Duvnom pričaju mnoge anegdote koje
su povezane s njime. Tako je jedne prigode u vrijeme Duvanj-
skih dana kulture u Duvnu gostovao i veliki hrvatski pjesnik Jure
Kaštelan. Književna večer, a poslije druženje i Petra krenulo. A
kada Petra krene priča sama od sebe poteče, jedna, pa druga i opet
jedna pa tko zna koja i svaka dobra i svaka izvorna, autentična,
originalna, smiješna. I Jure se i sam valjao od smijeha i divio
nepoznatu pripovjedaču koji s lakoćom priča već petnaestu priču
sve jednu bolju od druge. Ali i naši domaćini se unezgodili jer
je ovom Petrovom pripovjedačkom ulogom Jure nekako ostao,
bojali su se, zapostavljen. Stoga se jedan od domaćina (čini mi se
Hamid Begić) u trenutku kada je smijeh utihnuo i Petar zaustio
da iznova krene s pričom onako mu udvorno i umilno prigovori:
– Bolan Petre, pusti Juru da govori. Njega smo zvali…
Naravno, misleći da će tako omesti Petra, a Petru ni na kraj
pameti nije bilo do toga da omalovaži Juru, ta znao je da je ovaj
vrhunski pjesnik, ali ovo je vrijeme od zabave, nije od ozbiljnih
govora i učenih fraza, ali ako je već tako da bi trebalo Juri vratiti
riječ, nije problem, tko brani. A valjalo bi Juru i čut, pa Petar
u dahu na gore izrečenu opomenu umjesto nove priče obrati se
pjesniku:
– Jagmi se, Jure! Vidiš kako se ja jagmim pa nikoga drugog ne
mere zapast ni da bekne.
in memoriam 275

Ili ona druga kad su Crveničani na izvoru Studene pravili od-

maralište, naravno, dragovoljnim prilozima pa kao i uvijek kad
se u zajednici radi neki daju a neki ne daju pa se dosjetili da bi
trebali napraviti i nekakav spomen o tome tko je radio i kada pa
se povele rasprave kako to izraziti a da ne bude posve uvrjedljivo,
dapače da bude poticajno da se i oni koji još nisu dali potaknu. I,
naravno, dopalo Petra da osmisli šta će zapisati. A Petar odma’ iz
prve: „Napravili svi Crveničani osim oni koji nisu.“
Ili, pak, ona koju još nisam čuo pa vam je ne mogu ispričati,
ali sigurno hoću ako opet nekim povodom budem imao priliku.
Sve je stalo kao da je zadrhtalo tog dana u Duvnu i Mienu i u
Vrankvurtu, čulo se i pričalo da je svaki čovik smrtan osim onih
koje narod iz nekih razloge ponese u pamćenju i priča o njima
kao o ljudima koje je vridilo zapamtiti i smrti otimati. I tako i sam
Petar ode u legendu, da bude s nama sve dok nas ima i naših priča
o nama. A kada i priče stanu ostat će one Petrove zapisane, ako
bude imao tko i dok bude imao barem jedan koji čita.

Marko TOKIĆ
276 OSVIT 83–84/2015.

Admiral Mahić
(1948. – 2015.)

Član DHK HB Admiral Mahić

preminuo je 19. rujna 2015. u 67. go-
dini života. Rođen je 19. siječnja 1948.
u Banja Luci. Završio je tehničku školu
i bio je izvanredni student na Filozof-
skom fakultetu u Sarajevu, ali je napustio studije. Radio je kao
mornar, ribar, konobar, poštar, radiospiker, novinar. Tijekom op-
sade grada Sarajeva bio je urednik prvog ratnog biltena Hrvatske
seljačke stranke i voditelj – koordinator književnih programa u
HKD Napredak u Sarajevu. Nakon rata imao je nekoliko inoze-
mnih književnih stipendija kao što su: Kulturkontakt-Austria, Al-
te-Schmiede, Wien, Kultur-Steimark, Graz i Maribor. Poezija mu
je prevođena na francuski, slovenski, njemački i engleski jezik.
Pored poezije objavljivao je i prozu, zabilješke s putovanja i
drame. Objavio je niz dramskih tekstova za djecu emitiranih na
Radio Sarajevu. Živio je kao slobodni umjetnik u Sarajevu. Radio
je dobrovoljno kao urednik časopisa za poeziju i umjetničku fo-
tografiju Republika poezije. Bio je jedan od osnivača PEN Centra
BiH.
Pjesnik je živio kao boem i bio voljen i poštovan od sugrađa-
na. Admiral je znao prepoznati „epilepsiju cvjetova“ i kao putnik
kroz „imperiju atlasa“, pjesmama gradio svoju Babilonsku kulu.
Glasno i zvonko, kao da sluti svjetlosnu stazu tajnovitog puta,
govorio je kako ga čeka muzika sfera za njegove sonete. Admi-
ral je bio izuzetan čovjek, prijatelj koji je darivao našoj zajednici
svoje stvaralaštvo i neizmjernu ljubav i zanos pjesnika. Govorio
in memoriam 277

je sa strašću i stihove drugih pjesnika i radovao se svakom stihu,

svakom gradinaru.
Objavio je knjige pjesama: Ljubavna inspiracija, 1977.; Epi-
lepsija cvjetova, 1981.; Atlasna imperija, 1985.; Glasno zrim,
1988.; Kameni stol, 1990.; Zvono, 1990.; Sahara, 1993.; Vijavica
iz pisaćeg stroja, 2000.; Džajina loza, 2002.; Treba biti priseban,
2004.; Majčine ruže; Planinski vodoskok, 2008.; Ljubavni red vo-
žnje, 2011.; Bacač pjesama 2013.
Drame: Brod na Miljacki, 1982.; Je li ovo cesta, 1982.; I gurat
ću vinograd kroz mariborske ulice.
Dokumenti OSVIT
DOKUMENTI 279

IZVJEŠĆE O RADU
DRUŠTVA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
HERCEG BOSNE
(od 31. svibnja 2014. do 27. lipnja 2015.)

U ovom izvješću je riječ o razdoblju od Izborne skupštine u

lipnju 2014. do lipnja 2015. Riječ će biti o izvršenju zadaća koje
su proistekle iz odluka te skupštine, o urađenim projektima i pro-
gramima, nakladničkoj djelatnosti te planiranim aktivnostima
koje predstoje.
Društvo se i dalje održava na brojci od 135 članova. Općenito
se može reći kako je Društvo funkcioniralo u skladu s prilikama.
Računajući na nepovoljne okolnosti u kojima Društvo djeluje, na-
stojali smo planirati, započinjati i dovršavati one poslove, projek-
te i aktivnosti s kojima se možemo nositi. Tako može se reći da su
uspješno i pravodobno obavljani svi elementarni tehnički poslovi.
Društvo je radilo svaki dan, bili smo na raspolaganju članovima i
javnosti svakodnevno i gotovo u svako vrijeme. Održavajući tzv.
hladni pogon Društvo se održalo kao ustanova koja je prisutna u
javnosti u skladu s postojećim stanjem.
Stanje u Društvu prije godinu dana nije bilo obećavajuće, bu-
dući da je trebalo učiniti radikalan iskorak iz prepuštenosti Druš-
tva društvenoj stihiji i samome sebi. Ostavljeno na propuhu opće
društvene krize i upućeno na nebrižne društvene faktore Druš-
tvo je i dalje bilo odmaknuto od javnosti, doduše, u manjoj mjeri
nego ranije. Naime, bili smo prisutni u medijima, ali nam je i da-
lje ostao ograničen pristup javnim medijima (čast izuzetku RTV
Herceg Bosne). Tako je bilo nužno učiniti mnoge korake da bi se
uopće mogle u nekoj mjeri ostvarivati svrhe i zadaće udruge koje
smo sebi zadali Statutom i ostalim dokumentima.
280 OSVIT 83–84/2015.

Osnovni pregled
U ovom dijelu izvješća navest ćemo osnovne djelatnosti i pro-
grame Društva, nastojanja, ciljeve i učinke. Tri su temeljne stav-
ke koje oslikavaju rad DHK HB.
1. Nastojali smo s ciljem jasnoga predstavljanja Društva
javnosti i uspjeli održati web stranicu DHK HB živom i
aktualnom na kojoj smo naše članove, simpatizere i zain-
teresirane osobe obavještavati o aktualnostima u Društvu.
Prateći posjećenost stranice, možemo reći da smo djelo-
mično zadovoljni čitanošću ponuđenih informacija. Ci-
jenimo da je ovo dobar način komunikacije s javnošću i
članova Društva s udrugom pa tome posvećujemo dužnu
pozornost.
2. Održano je pet „normalnih“ sjednica Upravnog odbora i
dvije telefonske sjednice uz vrlo čest kontakt predsjednika
s članovima Upravnog odbora. Nije bilo problema s kvo-
rumom pa je zaključiti kako je uprava Društva poštovala
preuzete obveze.
3. Nastavljene su ranije započete manifestacije i održane su
na dosadašnjoj razini. Neke su podignute na višu organi-
zacijsku razinu (Šimićevi susreti), a neke su zadržale pret-
hodni, medijski malo podržavani, status. Osnovne manife-
stacije DHK HB: Šimićevi susreti, Humski dani poezije i
izdavanje časopisa Osvit, kao okosnice našega djelovanja
zaslužuju da se o njima kaže koja dodatna riječ:
a. Šimićevi susreti su ove godine održavani od 5. do 8.
svibnja u Drinovcima (uz sudjelovanje Društva), Gru-
dama, Širokom Brijegu, Mostaru (program Društva u
suradnji s Osnovnom školom A. B. Šimić uz posjet
spomenicima pjesniku koje je postavila Matica hrvat-
Dokumenti 281

ska u Mostaru, a program je iznimno dobro praćen

medijski – svi mostarski portali, Radio Mostarska
panorama, RTV Herceg Bosne, Radio Mostar, Prvi
TV, BH TV 1, FTV, te tiskani mediji „Večernji list“
i „Dnevni list“.) i Drinovcima (Svečana akademija na
kojoj se dodjeljuje Šimićeva nagrada i nastupaju knji-
ževnici članovi Društva). U sklopu Svečane akademi-
je održan je vrlo zapažen Homagge preminulom pje-
sniku Krešimiru Šegi (jednom od utemeljitelja DHK
HB) u izvedbi članova Matice hrvatske i naših člano-
va. S radošću smo prihvatili prijedlog povjerenstva
da naš član Anto Zirdum bude dobitnik ovogodišnje
nagrade). Ove je godine na raspisani natječaj pristiglo
27 radova od 19 autora.
b. Humski dani poezije nastavili su se održavali po ra-
nijem protokolu. Kao što je poznato, i ove godine su
se sastojali od tri manifestacije: Gostovanje u škola-
ma u općini Posušje (škole u Viru, Vraniću i Posušju)
– nastupali su naši članovi: Miljenka Koštro, Mijo
Tokić, Ilija Drmić, Sanijela Matković i Ivan Sivrić.
Tom su prigodom iz Knjižnice Društva domaćinima
poklonjeni izbori iz izdanja DHK HB. Ikavski skup,
VIII. po redu (u OŠ Petra Bakule u Mostaru) u su-
radnji s Filozofski fakultetom Sveučilišta u Mostaru,
a pod budnom paskom prof. dr. sc. Antuna Lučića).
Na Sveknjiževnoj večeri, završnoj manifestaciji
Humskih dana, u Mostaru je nastupilo trideset knji-
ževnika, članova Društva i gostiju. U sklopu ove ma-
nifestacije postavljena je spomen ploča hrvatskom
pjesniku fra Lucijanu Kordiću na pročelju Knjižare
FRAM-ZIRALA u kampusu Sveučilišta u Mostaru (u
ulici Matice hrvatske bb u Mostaru), sve u suradnji
282 OSVIT 83–84/2015.

s Hrvatskim slovom, Franjevačkom misijom iz San

Galena u Švicarskoj i Neretvanskom riznicom umjet-
nina i inih vrijednosti (a najviše dobrotom i donaci-
jom fra Šite Ćorića, našega vrijednog člana).
c. Časopis Osvit je nastavio redovito izlaženje tako da
sada pred sobom imamo dvobroj 81/82. Dakle, od
prošle Skupštine objavili smo šest brojeva (tri dvo-
broja). Časopis je uvršten u CEEOL, međunarodnu
bazu podataka za središnju i istočnu Europu koja ima
sjedište u Frankfurtu na Majni i svi prilozi u Časopi-
su su besplatno dostupni čitateljima u cijelom svijetu.
Ovo smatramo velikim uspjehom naše nakladničke
djelatnosti budući da smo postali dio obitelji referen-
tnih časopisa, pored ostaloga i časopis s međunarod-
nom recenzijom. Od zadnje skupštine u nakladi DHK
HB objavljeno je deset knjiga.

Ostala nastojanja, programi i aktivnosti

Minulo razdoblje bilo je ispunjeno i drugim sadržajima što je
rezultat velikoga truda vodstva Društva. U idućim redcima ćemo
navesti što je bilo sadržaj rada:
Izvršavajući Odluku Skupštine poslali smo Pismo potpore hr-
vatskim uznicima u Haag, naslovljeno poimence onako kako su
optuženi: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj
Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Kako nismo bili sigur-
ni da će svi naslovljeni dobiti ovo pismo našli smo načina kako
proslijediti pismo te očekujući njihov odgovor i izjašnjavanje o
tome žele li da pismo ide u javnost, objavili smo pismo na stranici
Društva, a potvrdu ni odgovor nismo dobili.
Dokumenti 283

Upriličen je program Sto godina, sto knjiga, sto stuba na Fi-

lozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Program je osmislio
i uradio prof. dr. sc. Antun Lučić, a knjige su prikupljene od
Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Narodne knjižnice
Mostar i Sveučilišta u Mostaru. Priredba je upriličena u povodu
obilježavanja sto godina od početka I. svjetskog rata.
Tribina DHK HB „Književni susreti“ nastavila je s radom na
kojoj su predstavljene knjige Marka Matića Spustila se gusta ma-
gla, koja je održana u Mostaru, zatim roman Potom je sve utih-
nulo Ante Marinčića, što je rezultat suradnje DHK HB i Kluba
i Galerije Aluminij iz Mostara, promovirane su i dviju knjiga
Marine Kljajo Radić San na rijeci i Kritike i recenzije. Također,
dio „Književnih susreta“su književni programi u organizaciji i
suorganizaciji DHK HB: „Vidoška pjesnička noć“ (prošle i ove
godine održano u Stocu, Radimlja), „Rijek iz kamena“ u Počite-
lju i „Grgurovi hukovi“ u Ravnom. Ove programe računamo kao
dio „Književnih susreta“, a zahvalnost za organizaciju dugujemo
našemu članu Ljubi Krmeku.
DHK HB je zajedno s „Hrvatskom kulturnom zakladom – Hr-
vatsko slovo“, „Neretvanskom riznicom umjetnina i inih vrijed-
nosti“ bilo suorganizatorom „Neretvanskih književnih susreta“
koji su pošle godine bili posvećeni našem članu Vladimiru Pa-
vloviću. O tom susretu se priprema Zbornik radova koji treba biti
objelodanjen najesen.
Nadalje, članovi DHK HB su sudjelovali u promociji knjiga
naših članova koje nisu izašle u nakladi DHK HB, i bili nazočni u
brojnim kulturnim manifestacijama diljem BiH.
Posebno ističemo akciju pomoći poplavljenim područjima u
Posavini pod vodstvom DHK HB. Uz prigodan književni pro-
gram Društva, u Orašju je uručena donacija poplavljenim područ-
jima u Posavini od 1 500 naslova, 100 kompleta školskih pribora,
20 košarkaških lopta i športske opreme namijenjenih školama i
284 OSVIT 83–84/2015.

školskim knjižnicama u toj županiji. Akciju je pokrenulo DHK

HB, a prihvatili su je Sveučilište u Mostaru, Rektorat i Hrvatska
zajednica Herceg Bosna.
Društvo je dalo potporu osnivanju Južnohrvatskog ogranka
DHK iz Zagreba i održavanju jednoga programa u Stonu, sjedištu
toga ogranka. Ostvarili smo kontakt s Istarskim ogrankom DHK
koje obilježava obljetnicu rada i 20. obljetnicu izlaženja književ-
nog časopisa „Nova Istra“.
U suradnji s Društvom hrvatskih likovnih umjetnika u F BiH
i upravom Grada Mostara organiziran je program u čast premi-
nulog pjesnika i slikara Vlade Puljića koji se održava bienalno, a
koji je ranije pokrenulo DHK HB. Nagradu je ovaj put dodijelilo
DHLU F BiH za likovni uradak.
Ove godine smo sudjelovali na Međunarodnom gospodarskom
sajmu u Mostaru, kao i proteklih nekoliko godina programom
Živa riječ i književni opus. U sklopu četverodnevnog programa
ugostili smo Osnovnu školu Bijakovići, Srednju privatnu školu
iz Mostara i Srednju elektrotehničku školu Ruđera Boškovića iz
Mostara. Posebna gošća bila je pjesnikinja iz Užica Bojana Jan-
ković (gošća Sajma).
Bitna stvar za DHK HB je potpisivanje Povelje o kulturnoj su-
radnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Mostaru čime je na
određen način institucionalizirana višegodišnja suradnja s ovom
Fakultetom, i nadamo se, uspješnija suradnja u obostranom inte-
resu.
Obilježili smo 21. obljetnicu formiranja DHK HB, skromno
jednom čestitkom te u spomen 150. obljetnice rođenja Silvija
Strahimira Kranjčevića objavili smo prigodan homagge na našoj
stranici.
U povodu prošlogodišnjih općih izbora u BiH Društvo se
uključilo u potporu HNS-u s ciljem prevladavanja daljnjega de-
konstituiranja Hrvata u BiH.
Dokumenti 285

U povodu izbora na dužnost predsjednici RH Kolindi Gra-

bar-Kitarević smo uputili prigodnu čestitku i odgovor smo dobili
u vidu zahvale na čestitci.
Nažalost, nismo dobili odgovor na naše traženje da predsjed-
nik Sabora R Hrvatske primi izaslanstvo Društva, što smo učinili
na nagovor njegova šefa ureda, iako smo to zatražili još prošle
godine.
Upravni odbor je predložio da se pok. Krešimir Šego nominira
za priznanje Općine Čitluk, Nagrada za životno djelo. Prijedlog
je u Čitluku usvojen i to je priznanje posmrtno dodijeljeno na
Dan općine članovima njegove obitelji. Društvo se pridružuje ini-
cijativi da osnovna škola u njegovu rodnome mjestu dobije ime
Krešimira Šege
Prijam u članstvo DHK HB je išlo sporo kao i ranijih godina.
Postoji stav da Društvo treba otvoriti novim i mladim članovima
zbog čega su i rađene izmjene Statuta, ali nekog pomaka u tom
smjeru baš i nema. Aktualna strogost u primanju novih članova u
većini slučajeva odbila je stanovit broj književnika iako oni ima-
ju uvjete za prijam, ali se sada teško odlučuju podnijeti molbu
jer postoji bojazan da će ponovno biti odbijeni, a istodobno, bez
velikih poteškoća bivaju primljeni u, recimo, Društvo pisaca BiH.
Od prošle skupštine u Društvo su primljeni: Božena Violić,
Ante Kraljević, Ivo Raguž, Željka Ćorkalo, Dušan Musa, Ivan
Baković i Marko Tokić te Marko Lovrić kao pristupni član.
Od prošle skupštine preminulo je pet članova Društva: Jakiša
Jelić, Krešimir Šego, Marela Mimica, Grgo Antičić i fra Franjo
Mabić.
U Uredništvo naklade umjesto pok. Krešimira Šege izabran je
Dragan Marijanović.
Javna prezentacija rada Društva obavljana je prema prilikama
i programima koji su bili planirani ili su u tijeku.
286 OSVIT 83–84/2015.

Pored naše internetske stranice redovito je na radiopostaja-

ma predstavljan časopis Osvit, najavljivani programi koje smo
organizirali i općenito predstavljan je rad Društva. Vezano za
aktualnosti u Društvu u više navrata DHK HB je gostovalo na
mostarskim radio postajama (Radio Herceg-Bosne, Običan radio,
Mostarska panorama, Radio dobre vibracije), a taj dio njihova
programa su prenosile često i druge radio postaje u Hercegovini
(Čapljina, Radio Mir Međugorje, Radio Široki Brijeg i druge).
Dan je opširan intervju Prvoj TV, internetskoj televiziji.
Manifestaciju Šimićevi susreti pored internetskih portala i ti-
skanih medija Večernjega lista te Dnevnog lista, a dio manifesta-
cije koji je održan u Mostaru u OŠ A. B. Šimića pod nazivom „…
i nad mojom glavom moja pratilica zvijezda“ prenijele su FTV i
TV BiH u svojim programima.
Ostvarili smo kontakt preko naše članice Vere Primorac s
„Croatia totales“ u Buenos Airesu (radio je središnja informativ-
na instanca za hrvatsko iseljeništvo Južne Amerike) gdje je pred-
stavljana naša djelatnost u elektroničkim i pisanim medijima. Ta-
kođer smo isti kontakt pokušali s Hrvatima u Chicagu, ali nismo
doznali rezultat.
DHK je i dalje u ozbiljnim financijskim teškoćama budući da
se sredstva vrlo teško namiču. I dalje izostaje razumijevanje nad-
ležnih tijela koja se staraju o kulturi, a sponzorstva i donacije se
sporo pribavljaju zbog brojnih okolnosti te već dugo trajuće eko-
nomske krize(!).
Društvo se prijavljuje na sve Javne pozive koji se objavljuju u
BiH i R Hrvatskoj. Prijavljuju se programi: Humski dani poezije,
časopis Osvit, Šimićevi susreti, Književni susreti. Nažalost, dosa-
da nismo imali mnogo razumijevanja i dobili smo malo sredstava
za našu djelatnost. Ipak dobivamo ponešto sredstava koja kako je
vidljivo u financijskom izvješću trošimo za uobičajene potrebe da
bi Društvo uopće moglo funkcionirati.
Dokumenti 287

U ovome izvještajnom razdoblju smo aplicirali na natječaje:

Ministarstva vanjskih poslova RH raspisane za pomoć Hrvatima
izvan RH, s projektima, časopis Osvit, Humski dani poezije (tri
puta), ali nijednom nismo dobili ništa;
Na javnom pozivu Federalnog ministarstva kulture i športa iz
Sarajeva za Humske dane poezije dobili smo 2 000 KM.
Poslali smo dopis na pet županija s hrvatskom većinu za uvr-
štavanje Društva u proračun, međutim, odgovor smo dobili samo
od Herceg-bosanske županije da nema zakonskih osnova za uvr-
štavanje u Proračun, a od ostalih ništa. Naravno, zakonske osnove
postoje, ali političke volje i stručnoga znanja nema ni kod jednih.
Također, kontaktirali smo s gotovo svim općinama u kojima
Hrvati imaju većinu i reakcije su bile vrlo šture ili nikakve.
Ovdje moramo istaknuti, što se tiče pomoći Društvu, sljedeće
općine koje su pomagale: najprije Grude, s kojima ostvarujemo
Šimićeve susrete; zatim Čapljina, u kojoj održavamo „Rijek iz ka-
mena“; Općina Stolac, gdje se održava „Vidoška pjesnička noć“;
općina Ravno s priredbom „Grgurov huk“; od općine Posušje
smo dobili 300 KM (DHK HB je gostovalo u njihovim školama i
poklonilo knjiga školskim knjižnicama u vrijednosti barem 1 500
KM); općina Žepče Društvu uplaćuje svake godine 300 KM, a
ostale općine ništa. Svakoj je općini uredno predlagano održava-
nje književnog programa u sklopu obilježavanja značajnih općin-
skih datuma, drugih programa, predlagan je sastanak za dogovor
o mogućim oblicima suradnje, međutim, nikakvoga odgovora još
nema. Zapravo, imamo obećanja od nekih općina i gradova, a njih
ćemo spomenuti kad bude nešto realizirano. Kad je riječ o tome,
onda treba napomenuti, uz ono što se već nalazi u Financijskom
izvješću, da unatoč racionalnom trošenju sredstava su bila vrlo
nedostatna i da je osobito opterećenje bilo dugovanje za plaću
jedinoj uposlenici, koja je ne samo svojim fizičkom nazočnošću,
nego i velikim marom i radom držala Društvo u pogonu. Zato od
288 OSVIT 83–84/2015.

pristiglih sredstava vršimo uplatu najprije doprinosa, a s ostatkom

plaća kasnimo još uvijek devet mjeseci.
Nasuprot tome izražavamo posebnu zahvalnost našim donato-
rima i sponzorima i svima koji su na stanovit način omogućili da
Društvo funkcionira pa njih uz već spomenute moramo navesti u
ovome izvješću. To su: Župni ured Međugorje (fra M. Šakota),
Biskupski ordinarijat (biskup R. Perić), Franjevačka provincija
Marijinoga uznesenja (fra M. Šteko), Rektorat Sveučilišta u Mo-
staru (prof. dr. sc. Lj. Ostojić), Hrvatska franjevačka misija u St.
Galenu (fra M. Pinjuh), Hrvatska zajednica Herceg Bosna (V. Šo-
ljić), Hrvatska misija iz Stockholma (gosp. Biletić i B. Arapović),
Mostarski gospodarski sajam (D. Bošnjak), Vinarija Čitluk (Ž.
Nakić), Agencija Sivrić (F. Sivrić), Divina proportion (I. Selak),
Tiskara Fram Ziral (fra I. Ševo), Fakultet prirodoslovno-matema-
tičkih i odgojnih znanosti (prof. dr. sc. Mario Vasilj), Filozofski
fakultet (prof. dr. sc. Z. Tomić), Osnovna škola fra Petra Bakule,
Osnovna škola A. B. Šimić (prof. I. Martinović), Hrvatski dom
hercega Stjepana Kosače (D. Vidović) i brojni pojedinci i ustano-
ve koji su nam davali moralnu potporu.
Zahvaljujemo svima koji su pomogli da Društvo opstane, oču-
va svoj dignitet i zasluženo mjesto kulturne institucije ove države
i šire. Zahvaljujem svim našim članovima koji su doprinijeli radu
i opstanku našega društva. Također zahvaljujemo institucijama,
općinama i tvrtkama koje su imale razumijevanja za našu djelat-
nost. Doprinos svakoga od vas je put k očuvanju Društva, hrvat-
ske kulture, hrvatskog jezika i uopće nacionalnog identiteta, na
našu i opću korist.

Daljnji koraci
Općenito možemo reći kako naš rad nije prepoznat od odluču-
jućih društvenih i političkih struktura kao važan kulturni segment
Dokumenti 289

djelovanja u društvu te su nam ukinute redovite proračunske stav-

ke koje su ionako bile minorne. Također su ignorirane brojne za-
molbe, zahtjevi i preporuke rijetkih dužnosnika koji su cijenili
značenje književnog djelovanja za nacionalni identitet, za kulturu
i uopće opstojnost kulturne i civilizacijske baštine Hrvata u BiH.
U idućem razdoblju planiramo obraniti dosadašnji status DHK
HB i dalje skrbno nastojeći ostvarivati svrhe, ciljeve i zadaće pro-
pisane u našim aktima.
Nastojat ćemo dosadašnje djelovanje učiniti učinkovitijim u
pogledu postignuća boljeg statusa u nacionalnoj zajednici kojoj
pripadamo, da bi ona najprije prepoznala važnost i vrijednost
rada i djelovanja DHK HB te da bi reagirale u skladu s tim spo-
znajama.
Programe koji su dostigli tradicijski karakter moramo održati
na potrebnoj razini i unaprjeđivati ih sukladno mogućnostima.
Mogućnosti suradnje DHK HB nisu ni izdaleka iscrpljene.
Zato ćemo morati iznaći način boljeg povezivanja i uspješnije
suradnje unutar hrvatskoga nacionalnog korpusa i sa srodnim
društvima drugih naroda. Naši članovi pojedinačno surađuju vrlo
uspješno s mnogim stranama pa bi Društvo kao udruga koja oku-
plja te iste članove mogla nešto od toga iskoristiti.
Na kraju, ali ne manje važno je stabilizirati društvo financijski.
To se može ostvariti samo zajedničkim trudom i dobrom voljom
sviju nas. Ovo je naše Društvo, ono treba našu skrb, a ono može
vratiti uloženi trud u toj mjeri da bismo se mogli ponositi što mu
pripadamo.

Mostar, 27. lipnja 2015. Predsjednik DHK HB

Ivan Sivrić