Tekst: P.Fajerabend (Paul Feyerabend), Kako zaštititi društvo od nauke
(„Filozofija nauke“, Nolit, Beograd, 1985, str. 352-363)
I. Uvodna napomena - obraćanje slušaocima predavanja (tekst je revidirana forma
predavanja održanog pred filozofskim društvom univerziteta Susex) 1. Podsticaj za razvoj ideje „nauka je, u stvari, religija“(str. 350); prilog knjizi koji bi bio provokativan za mišljenje 2. Etape njenog razvoja; savetovanje o zaštiti kulture, zatim predavanje pred filozofskim društvom
II. Cilj – odbrana društva od svih ideologija
1. Nalik su bajkama, interesantne stvari govore, ali uz mnoge laži – sagledati ih u perspektivi, ne slediti ih doslovno 2. Razmatranje potencijalnog prigovora – nauka je sredstvo prosvećivanja - novi metodi mišljenja - oslobođenje od starih formi mišljenja, predrasuda i mitova 3. Opšti odgovor – nauka jeste bila sredstvo prosvećivanja, no ne znači da je nužno i to ostala, „ideologije mogu da se iskvare i postanu glupave religije“(str. 352) - očituje se u obrazovanju; naučne činjenice prenose se deci nalik religijskim u prošlosti - nauka je izuzeta od kritike jer je otkrila istinu - istina je jedna od vodilja ljudskog života; ako sputava slobodu mišljenja, ne mora se slediti 4. Poseban odgovor – suprotstavlja se stavu da povlašten položaj nauke dolazi od njenog superiornog metoda i razultata koji to podržavaju 5. Protiv metoda – postoje mnogi metodi, u svakom se može naći greška, nijedan nije univerzalno prihvaćen - teorije se izvode iz činjenica – logički neadekvatno, potrebna teorija za tumačenje činjenica - teorije mogu biti podržane činjenicama – nema takve teorije, „pojam podrške u kom bi se moglo reći da sivi gavrani podržavaju stav „svi gavrani su crni“(str. 354) - teorije oblikuju i uređuju činjenice – pretpostavlja se umnost sveta; - jedino uspešno rešenje, Milovo – uspeh teorije s obzirom na obuhvatniju teoriju; merila se usavršavaju - Kunova shvatanja - istorijski nepodržana - Lakatoš, istraživački programi kao niz teorija povezanih heuristikama, progresivan ili degenerativan niz – priča a ne metodologija 6. Protiv rezultata – povlašteno mesto ukoliko jedina ona proizvodi rezultate, što nije slučaj; - slušanje nauke do isključenja drugog - primer akupunkture i telekineze, nauka pokušava da ih apsorbuje u sebe i uspostavi kontrolu, postaju „naučni“, do tada su odbačeni - rezultati nauke nisu isključivo iz same nauke, pomoć sa strane, primer Kopernika i pitagorejca Philolaos-a 7. Nauka ima napredak kao i druge ideologije, nema superiornog metoda i njegovih rezultata koji bi je odvojili od drugih 8. Najvažnija konsekvenca : odvojiti nauku od države - bez značajnijeg uticaja od drugih grupa za uticanje na javnost - krajnji sud ostavljen laicima, - odbrana od prigovora – ne razumeju jer se nauka namerno zamagljuje, može da razume svako ko se zainteresuje; vodi obrazovanijoj i samopouzdanijoj javnosti III. Najznačnija promena – obrazovanje 1. Svrha obrazovanja – uvesti ih u život, prirodu i društvo oko sebe; - sprovodi se kroz prenošenje osnovnog mita – razumljiv i prihvaćen, omogućava objašnjenje svega - ojačava duhove mladih protiv suprotnih stanovišta 2. Cilj – obrazovati kritički nastrojene, kontra-sugestivne mlade ljude, zaštititi njihovu maštovitost: - učenje dva ili više jezika od ranog doba - kroz priče, uvesti razloge i kontra- razloge - naučne priče, takođe, uz kontra-razloge, bez povlaštenog mesta - omogućava slobodan izbor 3. Progres nauke neće biti zaustavljen ovom reformom, već poboljšan - samopouzdani, kreativni, slobodoumni ljudi, originalnih ideja nasuprot robovima institucija i razuma 4. Najznačajniji prigovor – odustati od sebičnih sklonosti i delati; - pretpostavlja zatvaranje svesti za alternative - način oslobođenja oduvek poznat 5. Odgovor – reforme sprovoditi kroz delanje - osloboditi ljude a ne potlačiti ih drugom ropstvu - osloboditi ih da bi mogli da se smeju – nemoguće ako smo i sami to zaboravili