Uvod:

Projekat izrade namještaja od masivnog drveta, spada u kategoriju srednjih i većih programa. S
obzirom da drvna industrija spada u strateške grane privrede Bosne i Hercegovine razvoj ovih
programa obezbjeđuje pretpostavku za strateško opredjeljenje zajednice za izvoz proizvoda i
brže i efikasnije zapošljavanje radnika.
Izbor osnovnog i pomoćnih materijala, zatim okova, kao i njihov kvalitet i cijena su
ograničavajući faktori kada je u pitanju tržište prodaje i kategorija kupaca. Strateško tržište za
ove proizvode je tržište zapadne evrope. Izbor ulaznih parametara vrši se na osnovu analize više
parametara kao što su:
− korištenje osnovnog materijala, ovdje ploča od masivnog drveta,
− specifičnosti tehnološkog procesa izrade gotovih proizvoda,
− značajna ulaganja u procesnu opremu,
− određeni zahtjevi u pogledu proizvodnog prostora, objekata, električne energije, vode i sl.,
− mogućnost perspektivnog razvoja u pravcu izrade visokokvalitetnog namještaja,
− mogućnost plasmana i realizacije,
− osigurana nabavka osnovnog i pomoćnog materijala na domaćem tržištu,
− ekonomičnost izrade i drugo.

Zadatkom će biti obuhvaćena analiza tržišta osnovnog i pomoćnih materijala, analiza tržišta
radne snage, makro i mikro lokacija, infrastruktura i finansijski potencijal investitora. Prilikom
projektovanja tehnološkog procesa primjenit će se automatizacija pojedinih faza proizvodnje
namještaja. U zaključku je potrebno izvršiti analiza opravdanosti investicije u ovakav projekat i s
tim u vezi dati objektivnu ocjenu o uspješnosti projekta.  

Projektovani tehnološki proces je skup znanja i praktičnih iskustava usmjerenih na definisanje

redoslijeda, postupaka i režima procesa obrade s ciljem pretvaranja nižih upotrebnih vrijednosti
proizvoda u kvalitetnije gotove proizvode. Postaviti tehnološki proces obrade je iznimno složen i
i odgovoran zadatak, jer od ispravno postavljenog tehnološkog procesa ovisi krajnji ekonomski
rezultat ostvarene proizvodnje.
Za dobro postavljanje tehnoloških procesa obrade potrebna su teoretska znanja i praktična
iskustva što se tiče metode obrade, izbora stroja, alata, pribora i mjernih instrumenata za dani tip
proizvodnje i traženu kvalitetu obrade. Isto tako, da bi tehnološki proces zadovoljio tehno-
ekonomske kriterije određene proizvodnje, treba odrediti optimalni režim obrade, kao i optimalni
oblik polaznog sirovog komada. Postavljanje tehnološkog procesa dolazi u obzir kod:
 usvajanja nove proizvodnje,
 usvajanja novog proizvoda u već postojećoj proizvodnji i
 unapređenja i racionalizacije postojeće proizvodnje.
Da bismo postavili tehnološki proces obrade potrebno je imati konstruktivnu dokumentaciju
proizvoda (crteže dijelova i sklopova) koja mora imati sljedeće postavke:
1. Ukupno planiranu količinu proizvoda koja može biti iskazana mjesečno i godišnje
2. Datoteku mašina koja treba sadržavati dokumentaciju za izbor alata
3. Dokumentaciju za izbor polaznog oblika materijala (otpresak i slično)
4. Uputu za programiranje procesa obrade s datotekom podataka obradnog sistema
5. Ranija slična rješenja, posebno dokumentaciju ostalih proizvoda iz proizvodnog
programa kako bi se mogla primijeniti unifikacija, standardizacija ili normalizacija
proizvoda i postupaka obrade
6. Tehnološku organizaciju proizvodnje
7. Raspoložive ljudske kapacitete po broju, strukturi i stepenu stručnosti
8. Obrasce, ispise i nosioce informacija
Kod projektovanja tehnološkog procesa obrade polazi se od strukture koja je obično standardna
za svaki tip obrade. Najčešće su razlike što se tiče širine razrade tehnološkog procesa, tj.
projektuje li se proces obrade za individualne, tipske ili grupne tehnološke procese, odnosno radi
li se o procesu obrade za konvencionalne ili nekonvencionalne obradne sisteme. Razvojem i
primjenom novih informatičkih tehnologija CAD/CAPP/ CAM uslijedila je odgovarajuća
promjena strukture tehnološkog procesa. Podaci koje tehnolog upisuje u tehnološku
dokumentaciju moraju biti detaljno obrađeni i prikazani u obliku programa prema kojem
upravljačka jedinica upravlja obradnim sistemom. Struktura tehnološkog procesa može biti dana
u skraćenom obliku, npr. mogu biti definisani samo nazivi operacija, ili detaljno određena do
najmanjih zahvata. Koja će se od ove dvije granične strukture primijeniti, zavisi od vrste
proizvodne opreme, stupnja automatizacije, veličine serije, složenosti proizvoda i o zahtijevanoj
tačnosti. Kod potpuno automatizovanog obradnog sistema, bez obzira na tehničku razinu
upravljanja (mehanički, hidraulični, električni, numerički, kompjuterski), nužno je tačno i
detaljno definisati sve zahvate, faze i operacije, alate i režime obrade.
U sklopu firme “Miam” d.o.o izgrađeni su sljedeći proizvodni pogoni:
 Pogon krojačnice namjenskih elemenata i
 Pogon finalnih proizvoda
U postojećim proizvodnim pogonima planirana je prerada hrastovih pilanskih trupaca u finalne
proizvode. U Pogonu krojačnice namjenskih elemenata predviđena je prerada oko 3000 m3/god.
Trupaca u namjenske elemente.
U pogonu finalnih proizvoda planirana je prerada namjenskih elemenata oko 1320 m 3/god.u
masivne ploče i masivni komadni namještaj u količini oko 630 m3/god.
Potrebna sirovina
Za planirani proizvodni program i godišnji obim proizvodnje planirana je prerada pilanskih
hrastovih trupaca u količini oko 3000 m3/godišnje.
Osnovna tehnološka koncepcija
Osnovna tehnološka proizvodna koncepcija zasnovana je na preradi hrastovih pilanskih trupaca u
gotove finalne proizvode,
U pogonu krojačnice planirana je proizvodnja namjenskih elemenata, dvofaznom preradom
nakon čega se obavlja prirodno, a zatim vještačko sušenje.
U pogonu finalnih proizvoda suhi namjenski elementi se prerađuju u gotove proizvode masivnih
ploča i namještaja.
Cilj izrade projektne dokumentacije
Postojeće izvedeno stanje u proizvodnim pogonima urađeno je na bazi idejih rješenja. Izradom
projektne dokumentacije potrebno je da se predlože eventualne izmjene u smislu izvjesnih
poboljšanja.
Sadržaj projeknte dokumentacije
Projektnu dokumentaciju potrebno je uraditi prema sadržaju i važećoj metodologiji prema kojoj
se radi projektna dokumentacija ove vrste.

Masivni namještaj izrađen je od punog drveta što ga čini iznimnim

proizvodom najvišeg ranga kvalitete. Prednosti masivnog namještaja u
najvećoj se mjeri podudaraju s prednostima samog materijala:

Odabir drveta uvelike utječe na izgled i kvalitetu krajnjeg proizvoda. Osim

toga, različite vrste drveta upotrebljavaju se za različite namjene.
 Zašto odabrati masivno drvo?

1. Ekološki materijal – drvo je prirodan materijal i pažljivom obradom

zadržava sva svoja ekološka svojstva. Drvni materijal dolazi iz šuma kojima
se odgovorno gospodari  pri obradi se poštuju strogi ekološki zahtjevi.
2. Dugovječnost – kao i svi proizvodi od punog drveta, namještaj Stolarije
Ćuk ima izuzetno dug vijek trajanja što je odraz kvalitete materijala, ali i
stručne obrade i izvedbe.
3. Jedinstvenost – upravo zbog svoje naglašene prirodnosti (godovi,
kvržice i kvrge, niti,…), namještaj od masiva je poseban te ne postoje dva
potpuno jednaka komada namještaja.
4. Estetika – drvo je samo po sebi lijep materijal koji se dodatno
oplemenjuje završnom obradom i dizajnerskim oblikovanjem. Masivni
namještaj je generacijama odraz stila, odlično se uklapa u sve stilove
uređenja te u svaki interijer unosi ljepotu i toplinu prirode.

Proizvodnja namještaja i građevne

stolarije
Vrste drveta koje najčešće upotrebljavamo u proizvodnji:

 Hrast
 Bukva
 Orah
 Jasen
 Javor
 Jela
 Smreka
 Ariš

 Tehničke osobine hrasta

Hrast je drvo koje dolazi iz porodice fagaceae, a zbog njegove visine koja
može doseći čak 40 metara čini idealni izbor za izradu dasaka, a kasnije za
izradu masivnog namještaja. Hrastovina ima svojstva koja joj omogućuju
dobru strojnu obradu. Dobro se suši i omogućuje brojne operacije poput
ljepljenj. Hrastovina se, uglavnom, mašinski dobro obrađuje. Drvo hrasta drži
eksere i zavrtnje. Uglavnom se dobro suši, mada zbog pojave kolapsa i
pukotina zahtjeva lagano sušenje. Hrastovina se uglavnom dobro lijepi, mada
je moguća pojava fleka na lijepljenim površinama. Dobro se bajca, lakira i boji.

Hrast upotrebu nalazi u proizvodnji brodova, željezničkih pragova, a jedna od

najvažnijih primjena je u proizvodnji masivnog namještaja. Zbog svojih
svojstava, hrast može opstati  i nekoliko stotina godina, a namještaj izrađen
od starog hrasta se posebno cijeni.

 Tehničke osobine bukve

Bukva je najraširenija vrsta drveća u našoj zemlji, a areal njenog

rasprostranjenja je centralna i južna Evropa. Stablo bukve visoko je od 20 do
40 metara, dužina debla 15-20 metara.

Drvo bukve se ručno i mašinski dobro obrađuje. Trajnost bukovine, u

promijenjivim stanjima je mala, dok je njena trajnost pod vodom i na suhom
velika.

Drvo bukve ima vrlo široko polje upotrebe i koristi se za nisku i visoku gradnju,
za stepeništa, za impregnirano drvo i vodogradnju, za željezničke pragove,
namještaj furnir, parket, za proizvodnju iverastih i vlaknastih ploča, za
proizvodnju celuloze, zatim za izradu šperanog, lameliranog i savijenog
drveta.

 Tehničke osobine oraha

Rasprostranjenost oraha je srednja, zapadna i južna Evropa, a ima ga u Maloj

Aziji, sjevernoj Africi, sjevernoj Indiji i Kini.

Drvo oraha se dobro ljušti, sječe i brusi. Zahtjeva lagano sušenje. Dobro se
lijepi. Površinski se dobro obrađuje, dobro se bajca, lakira i boji.
Orahovina se upotrebljava za proizvodnju sječenog i ljuštenog furnira, zatim u
proizvodnji namještaja i za unutrašnje oblaganje objekata, za proizvodnju
panel ploča i parketa. Orahovina se također koristi kao specijalno drvo za
tokarenje i intarziju, zatim za proizvodnju muzičkih instrumenata, za
proizvodnju držača za puške i u druge svrhe.

 Tehničke osobine jasen

Rasprostranjenje  običnog jasena je u čitavoj Evropi i u sjevernim djelovima

Male Azije. Stablo jasena je visoko od 25 do 35 m, a dužina debla je 15-20 m.
Stabla starosti do 300 godina dostižu prsni opseg do 1 m. Upotrebljava se za
proizvodnju namještaja, parketa, kao konstrukcijsko drvo, za vanjsku i
unutarnju upotrebu. Specijalna namjena jasenovine je za proizvodnju
sportskih sprava, zatim za proizvodnju stilskog namještaja u brodogradnji,
vagonogradnji, avionskoj i mašinskoj industriji.

 Tehničke osobine javora

Javor ima Stablo dugog debla pravilne krošnje. Drvo je žućkasto-bijelo, dosta
teško i srednje tvrdo. Teško se cijepa, lako obrađuje i dobro polira.
Upotrebljava se za izradu manjih brodica, klupa, sjedala i brodskog
namještaja.

 Tehničke osobine jele

Rasprostranjenje jele je u srednjoj, zapadnoj i južnoj Evropi. Jela je zimzeleno

drvo, čija je visina stabla 30 do 40 m, mada se mogu sresti primjerci od 50 i
više metara. Dužina debla je 20 m, a prsni opseg stabla do 1 m.  Drvo jele se
dobro mašinski obrađuje, dobro se ljušti, reže, buši i brusi, dobro drži eksere i
zavrtnje, dobro i brzo se suši, teško se tokari, dobro se rezbari, dobro se bajca,
a nešto lošije se lakira kiselim i baznim lakovima, teško se impregnira.

Drvo se najčešće upotrebljava kao konstrukcijski materijal za unutrašnju

ugradnju, zatim za gradnju pod zemljom i pod vodom. Koristi se za
proizvodnju muzičkih instrumenata , u celuloznoj i papirnoj industriji, u
industriji ploča, u proizvodnji drvene ambalaže i dr.
 Tehničke osobine smreka

Rasprostranjenost smreke je na planinama srednje i južne Evrope, na sjeveru

se prostire do Skandinavije, a južna granica su joj planine Balkanskog
poluotoka. Drvo smreke se dobro struže, buši, brusi i polira. Lako je za
tokarenje i dobro drži eksere i zavrtnje. Dobro i brzo se suši, ali je sklono
vitoperenju i krivljenju. Drvo se dobro lijepi, dobro se baja, ali se teško lakira.
Naročito se teško impregnira i pruža mali otpor prilikom lakiranja kiselim i
baznim lakovima.

Drvo smreke se koristi kao drvo za furniranje, kao konstrukcijski materijal, za

vanjsku i unutarnju gradnju, za krovne konstrukcije i stepeništa. Specijalna
namjena mu je za izradu muzičkih instrumenata kao rezonancijsko drvo, zatim
u proizvodnji drvne vune, četki, papira, celuloze,  za proizvodnju ivera za ploče,
iverice i dr.

 Tehničke osobine ariša

Ariš – Stablo planina srednje Europe. Uspijeva do gornje granice šumske

vegetacije. Doseže visinu od 40 m i promjer od 1.5 m. Deblo je vrlo dugo, a
krošnja rijetka i čunjasta. Jedina domaća četinjača kojoj lišće otpada zimi.
Drvo je elastično, smolasto, trajno, crvenkaste boje i široke srži. Godovi su
pravilni i izraziti. Ariš je cijenjeno i traženo brodograđevno drvo. Trajno je pod
vodom. Izvrsno je za lameliranje.

Investicija

Termin investicija je latinskog porijekla, a znači ulaganje kapitala u neki posao,

odnosno preduzeće. Sva ulaganja se mogu podijeliti u dvije skupine:

Ulaganje u obez

Cilj svakog preduzeca je da održi likvidnost i da napreduje, tj. da se razvija. To

razvijanje je moguce putem investiranja. Investranje može biti u proizvodnji, u vidu
nove tehnologije, novog proizvoda itd. A pored takvog vida investiranja postoji i
investiranje preduzeca u vrednosne papire finansijskog tržišta cime ostvaruje zaradu.
Investicije imaju svoj mikro i makro aspekt.
Za potrebe investicione analize i investicionog menadžmenta, odnosno ocene i
rangiranja projekta od posebne je važnosti klasifikacija na nezavisne i medjusobno
iskljucive investicione projekte. U teoriji i praksi su prisutna dva osnovna pristupa
procenjivanju i merenju finansijskih koristi ili efekta investicionih projekata :
tradicionalni ili racunovodstveni pristup i savremeni ili finansijski pristup.
Investiciona odluka ce biti ili prihvatanje ili odbacivanje predloga na osnovu 4.
metode odredjivanja potrebnog kapitala: metode procene stope povracaja ; metode
perioda povracaja ; metoda interne stope povracaja i metoda neto sadašnje
vrednosti.
Metoda procene stope povracaja predstavlja odnos prosecnog godišnjeg profita
posle oporezivanja i investicije u projekat.
Metode perioda povracaja uzimaju u obzir velicinu i razgranicenja vremenskih tokova
novca u svakom periodu veka projekta. Metoda diskontovanih tokova su interna
stopa povracaja i metoda sadašnje vrednosti.
Metodom sadašnje vrednosti svi povracaji novca se diskontuju na sadašnju vrednost,
koristeci traženu stopu povracaja.
Indeks profitabilnosti projekta ili odnos korisnosti i troškovi, odnos je sadašnje
vrednosti i buducih priliva novca i pocetnih troškova.
U periodima inflacije preduzeca manje investiraju jer je smanjena stopa povracaja a
samim tim i smanjena motivisanost preduzeca.
Pri donošenju investicionih odluka svakako je prisutan rizik jer se može reci da je
skoro nemoguce postojanje jedne precizne tabele, kalkulacija koja bi okupila i
obuhvatila sve nepreracunljive i nedokucive uticaje i velicine koje mogu da uticu na
ishod nekog projekta. Z
Zbog toga razrada unapredjivanja i predvidjanja treba da budu prevashodan prioritet
u procesu dolaženja do optimalne odluke.

Rizik pri investiranju

5.1. Rizik i neizvesnost kod investiranja

Odluke u vezi sa kapitalnim investicijama su prikazivane sve do ovog koraka kao da

su bez izuzetaka zasnovane na tacnom predvidjanju buducih troškova i prihoda.
Projektovana stopa prinosa u slucaju konkretno datog predloga u tom slucaju proistice
iz takvih cifara. U izloženim primerima vek trajanja investicija je tacno preciziran.
Malo je investicionih projekata koji su ograniceni na precizno naveden životni vek
izložen u prvobitno datim u svrhu predvidjanja, pošto je bilo koja, odnosno svaka
odluka u vezi sa utroškom kapitala uvek podložna nepoznatom razvoju dogadjaja u
buducnosti. Razvoj buducih dogadjaja može da utice na trošak investicije, na tekuce
troškove, na velicinu tržišta, pa prema tome i na konacan obim prodaje, kao i na cene
po kojima je moguce prodavati proizvode. Stoga se može reci da je skoro nemoguce
postojanje jedne precizne tabele, kalkulacija koja bi okupila i obuhvatila sve
nepreracunljive i nedokucive uticaje i velicine koje mogu da uticu na ishod nekog
projekta, a poslovne odluke se ipak zasnivaju na tipu jedne jednostruke stope prenosa.
Receno ne znaci da su kriterijumi evaluacije koji su korišceni i prikazani loše
osmišljeni i postavljeni. Oni na najbolji moguci nacin koriste informacije na kojima se
zasnivaju. Predstavljaju konvencionalan pristup ocenjivanja investicija, procenjuju
buduce ishode kao rezultat najbolje pogodjenog vremenskog rasporeda buducih
dogadjaja, nivoa buducih troškova i prihoda. Uz tako najbolje pogodjene, predskazane
jedinstvene stope prinosa rukovodilac može da primeni vlastito prosudjivanje izgleda
predloženog troška da preživi, opstane ili da donese profit. Drugim recima,
naslucivanje, odnosno nagadjanje i dalje igra kljucnu ulogu pri izboru investicija. Bez
obzira na to, istina je kad se kaže, da je tokom poslednjih dvadeset godina u vezi sa
investicijama iskustveno prošlo kroz znatna unapredjenja u metodama i tehnici
evaluacije predloga. Medjutim, ta unapredjenja ne odnose se na vremenski
prilagodjene i podešene stope prinosa koje uzimaju u obzir vremensku vrednost
novca.
Pomenute izmene u metodi ipak nisu dovoljne same po sebi da obezbede najbolje
moguce alate za donošenje odluka pri analizi investicija u buducnosti. Cak i ako se
prihvati da je rasudjivanje iskusnog rukovodioca u stanju da bude održiv kriterijum pri
izboru izmedju alternativnih investicionih zahvata, ono ipak nije dovoljno da mu
omoguci da donese optimalnu odluku. To može da se postigne jedino znatnim
iskustvom u vezi sa specificnim tipovima investicija. Neko dovoljno istorijsko
iskustvo u vezi sa konkretnim predlozima za utrošak kapitala može svakako da cini
osnovu rasudjivanja za procenjivanje slicnih projekata u buducnosti. Kad neko
preduzece cesto ulazi u male investicije, verovatnoca da ce konacne varijacije
razlikovanja izmedju predvidjenih i stvarnih vrednosti doci do uprosecavanja koje
važi za citav niz takvih projekata. U takvim slucajevima jedan jedinstveni indikator
prihvatljivosti i poželjnosti projekta može biti dovoljan.
Sa druge strane, kad se od nekog projekta za izdatak kapitala ocekuje da ce da izvrši
uticaj na postojeci kapital preduzeca i na strukturu njene aktive, ovim zakljuccima u
vezi sa dovojnošcu jednog jedinstvenog kriterijuma najboljeg predvidjanja ne može da
se pruži podrška. Velika je verovatnoca slabo i neuspešno stvarno odvijanje velikog
projekta da izvrši znatan uticaj na finansijsku uspešnost preduzeca. Posledicno, dalje
dividenski potencijal preduzeca i njegova tržišna snaga mogu da budu teško pogodjeni
i ošteceni, pa prema tome i snaga i sposobnost preduzeca da prikupi dalji dugorocni
kapital namenjen ekspanziji, mogu da pretrpe znatna ogranicenja. U slucaju predloga
za relativno veliki izdatak kapitala suštinski je neophodan veci broj informacija u vezi
s mogucim buducim ishodima i izgledima za efikasnost projekta, u cilju boljeg
dugorocnog korporativnog planiranja.

5.2. Unapredjivanje podataka za odlucivanje

Razrada unapredjivanja i predvidjanja treba da budu prevashodan prioritet u procesu

dolaženja do optimalne odluke. Sve dok je širenjem tržišnog istraživanja, na primer,
ili ekstrapolacijom moguce upravljati zabludne greške i nezavisnosti, te radnje treba
preduzimati i obavljati. Medjutim, isto kao što je cena ocenjivanja uvek bila i ostaje
glavna briga rukovodecih racunovodja, tako i troškovi prognoziranja treba da se u
odnosu na dodatnu korist koju proizvode. Tamo gde je neophodan trošak da bi se
dosegnulo minimalno uvecanje preciznosti prognoziranja, može i te kako da se pokaže
da je takav izdatak neophodan.
I ovde vecina rukovodilaca može da navede primere optimalisticki i pesimisticki
raspoloženog procenjivanja. Jedan cešci korišcen metod za suzbijanje skrivenih rizika
i neizvesnosti javlja se tamo gde donosilac odluke zahteva veci prinos od nekog
predloga koji on licno smatra rizicnim. Kada izgleda da u onim mnogim varijabilnim
ciniocima koji odredjuju rentabilnost nekog projekta mogu da su skrivene znatne
nezavisnosti, podizanje procentualnih izgleda da projekat bude odbijen, možda može
da predstavlja nekakav štit za upuštanje u neizvesnost. Dobronamerno objašnjenje,
medjutim ovde glasi da je taj metod na neki nacin slab pošto donosilac odluke nikada
ne može da zna velicinu finalnog rizika koji prihvata, a ne može i da zna pravu meru
rizika kojima se odupire, odnosno koje izbegava. Šta više, praksa neobrazloženog
podizanja stope odbacivanja može da ogranici i suzi protok rentabilnih prilika koje su
neophodne za trajno postojanje i rast preduzeca.
Ispitivanje rezultata, studije ce ukazati na one procene koje su kriticne za ishod datog
predloga. Na osnovu toga mogu da se naglase one oblasti u kojima je neophodno dalje
istraživanje tacnosti i preciznosti prognoziranih podataka. Dodatna pažnja posvecena
tim oblastima koje su od vitalnog znacaja za produktivnost predloga može i te kako da
omoguci poboljšanje prognoze. U najmanju ruku te cifre bi trebalo da budu jedna
cvršca i pouzdanija osnova za donošenje zakljucaka. Prognoze date investicije i
konacna evaluacija investicija ce pružiti bolje informacije donosiocu odluke, u skladu
sa troškovima prognoziranja i raspoloživim znanjem.