Professional Documents
Culture Documents
Titan
Osobine tehnički čistog Ti (Ti 99.5) u žarenom stanju pri temperaturi 20°C
Mehaničke osobine
Tehnička granica
Rp, MPa 200-260
tečenja
Jačina na kidanje Rm, MPa 300-400
Izduženje A5.65, % 40-30
Kontrakcija Z, % 60-50
Modul elastičnosti E, MPa 112000
Tvrdoća HB 90-120
Tehnološke osobine
Obradljivost na hladno Dobra
Obradljivost na toplo Veoma dobra
Livkost Otežana
Zavarljivost Veoma dobra, uslovna
Obradljivost rezanjem Otežana
Otpornost na koroziju Veoma dobra
Fizičke osobine
Kristalna gradja Gusto pakovana heksagonalna rešetka
Temperatura topljenja 1665 °C
Gustina 4.505 g/cm3
Legure titana
β + TimXn
α+β
α 550°C
α + TimXn
Titan i njegove legure primenjuju se uglavnom gde su primarni zahtevi - visok odnos jačine prema
težini kao i velika otpornost na koroziju. To je:
• avionska industrija (delovi aviona, obloge i lopatice kompresora, nosači motora),
• rudarstvo (dvostruke obloge motora, boce za komprimovane tečne gasove, mlaznice itd.),
• oprema za procesnu hemijsku industriju (oprema za medijume, kao što su vlažan hlor, vodeni i
kiseli rastvori hlora, izmenjivači toplote koji rade u azotnoj kiselini),
• u brodogradnji (propeleri, oplate morskih brodova, podmornica i torpeda), u
termoelektranama (za doboše i lopatice stacionarnih turbina).
• titan je biokompatibilan materijal, što znači da ga ljudski organizam ne odbacuje, te se
upotrebljava za veštačke kukove.
Uglavnom se koristi:
• žarenje,
o rekristalizaciono, (pri 800°C posle OMD na hladno),
o stabilizaciono (radi postizanja najveće strukturne stabilnosti) i
o za popuštanje napona (posle OMD i obrade rezanjem, na oko 600°C i zatim sporim
hladjenjem).
• kaljenje sa otpuštanjem‚(samo legure dvofaznog tipa (α+β), mogu se kaliti. Pri tome α- faza
ostaje nepromenjena, a β- faza prelazi u titanov martenzit. Pri otpuštanju zakaljenih legura
titana, dolazi do porasta tvrdoće, suprotno od čelika, pa se zato i zove ojačavajuće otpuštanje).
• ponekad nitriranje (pri 850-950°C u toku 30-60 h u atmosferi azota, čime raste otpornost titana
na habanje).
Legure titana retko se koriste za livenje.
Bakar
Osobine čistog Cu u žarenom stanju
Mehaničke osobine
Tehnička granica tečenja Rp, MPa 57
Jačina na kidanje Rm, MPa 227
Izduženje A5.65, % 30-40
Kontrakcija Z, % > 50
Modul elastičnosti E, MPa 12.7 104
Tvrdoća HB 32.7
Tehnološke osobine
Obradljivost na hladno Veoma dobra
Obradljivost na toplo Veoma dobra
Livkost Loša
Zavarljivost Loša
Obradljivost rezanjem Dobra
Koroziona otpornost veoma dobra
Fizičke osobine
Kristalna gradja Površinski centrirana kubna rešetka
Temperatura topljenja 1083 °C
Gustina 8.96 g/cm3
Električna provodnost Veoma dobra
Toplotna provodnost Veoma dobra
Alotropske modifikacije Nema
Prema atmosferskoj koroziji i vodenoj pari bakar je otporan, jer se izložen ovim medijima prevlači
tankom zelenkastom zaštitnom skramom - patinom (CuSO4⋅3Cu(OH)2) koja ga štiti od dalje korozije
U zavisnosti od načina dobijanja bakar može biti:
• Katodni,
• Bezkiseonički,
• Kiseonički,
• Dezoksidisani,
Legure bakra
Izvodi se posle prerade deformisanjem na hladno ili posle livenja radi uklanjanja strukturnih izmena ili
zaostalih unutrašnjih napona.
Rekristalizaciono žarenje (posle OMD na hladno – T = 500-700 °C – kratkotrajno zagrevanje),
Homogenizaciono žarenje ( odlivci - T = oko 700 °C – oko 6 sati),
Žarenje radi otklanjanja unutrašnjih napona (posle gnječenja na toplo - T = 200-300 °C – nekoliko
sati)
Pod bronzom se podrazumeva legura bakra i kalaja. Medjutim, u širem smislu, to ne mora biti dvojna
legura, niti samo kalaj legirajući element; tako postoje:
• Kalajne,
• Aluminijumske,
• Olovne,
• Silicijumske,
• Manganske,
• Berilijumske,
• Fosforne i druge bronze.
Olovne bronze
Sadrže 8-10% Sn i 4-12% Pb, imaju dobra ležišna svojstva, pa se koriste kao antifrikcioni materijali za
klizna ležišta. Takozvana trgovačka bronza je legura Cu-Sn-Zn-Pb, gde Pb u iznosu 2-3% uglavnom
povećava livkost, obradljivost i ležišna svojstva.
Silicijumske bronze
Sadrže do 4.5% Si, i imaju dodatke Zn, Mn i Fe. Odlikuju se dobrom toplotnom i električnom
provodnošću, otpornošću na trenje i na delovanje visokih temperatura. Ove se bronze pre svega
primenjuju u elektro i radio - tehnici. Silicijumsko-manganska bronza (CuSi3Mn1) koristi se za izradu
ležišnih čaura pokretnih zupčanika u menjaču.
Manganske bronze
Otporne su na visoke temperature jer zadržavaju kako tvrdoću tako i istegljivost. Nalaze primenu za
izradu parnih mašina.
Berilijumova bronza
Odlikuje se najvećom tvrdoćom od svih legura bakra i znatnom otpornošću na koroziju. Termički
obradjene (kaljene u vodi) i otpuštene dostižu tvrdoću 370 HB i Rm = 1350 MPa. One su skupe, ali se
ipak upotrebljavaju za opruge otporne na koroziju, delove pumpi, lopatice parnih turbina, merne pribore.
U novije vreme, u cilju smanjenja sadržaja kalaja u aluminijumskim bronzama, se u njih dodaje cink, a
dobijena legura bakra u praksi se naziva crveni metal odnosno crveni liv. Primenjuje se kao legura za
gnječenje i legura za livenje
Crveni metal za gnječenje u sebi pored bakra sadrži: 3-5% Zn, 3-5% Sn i eventualno 3-5% Pb. Koristi
se za klizna ležišta, manometarske cevi i za opruge.
Crveni liv u odnosu na crveni metal ima znatno veći sadržaj Sn (11-4%) i Zn (6-1%) uz dodatak olova
(2-6%). Koristi se za klizna ležišta, za pužne točkove malih brzina, za armature za vodu i paru itd.
Sadržaj nikla u ovim legurama kreće se u granicama od 10 do 20% i ova legura može da se svrsta u
specijalne vrste mesinga s obzirom da je u leguri prisutan i cink (CuNi10Zn45, CuNi12Zn24,
CuNi18Zn20, CuNi18Zn19P). Novo srebro se odlikuje veoma dobrom obradivošću na hladno
izvlačenjem i rezanjem i ima postojan sjaj. Primenjuje se za:
• Ukrasne predmete,
• Pribor za jelo,
• Elemente unutrašnje arhitekture itd.
Cink je metal sjajane plavičasto-bele boje, gustine 7.13 g/cm3, temperature topljenja 419ºC. Otporan je
na dejstvo spoljne atmosfere jer se na vlažnom vazduhu prekriva slojem hidroksida ili oksida.
Kovnost, plastičnost i istegljivost cinka na hladno je veoma mala, dok pri zagrevanju na 100-150ºC
postaje plastičniji i može se preradjivati u limove, folije, šipke i žice.
Cink se upotrebljava:
• kao sastojak većine legura za livenje pod pritiskom,
• za cinkovanje čeličnih proizvoda,
• za galvanske elemente,
• štamparski kliše (otisak slike).
• pri temperaturi 500ºC uz dovoljnu količinu vazduha sagoreva u cink oksid, koji služi za izradu
bele uljne boje.
Legure za livenje uglavnom su ZnAlMg, ZnAl4Cu1 poznate pod nazivom "zamak" (špialter).
Primenjuju se za kućišta karburatora i pumpi za gorivo, ukrasne poklopce na točkovima, ukrasne
letvice automobila, kvake, ručice i dr.
Kalaj je metal srebrno-bele ili sive boje, mek je i kovan. Kalaj je otporan na koroziono delovanje te se
koristi za:
• zaštitu kuhinjskog posudja,
• za izradu belih limova i folija za pakovanje životnih namirnica
• kalaj je takodje sastojak mnogih legura: bronzi, legura za klizna ležišta, α - legura titana,
lemova za meko lemljenje.
Olovo je metal sive boje, gustine 11.34 g/cm3, temperature topljenja 327ºC, najmekši od svih metala
(može se rezati nožem i grebati noktom.).
Odlikuje se dobrim livačkim osobinama (skupljanje 0.9%), lako se zavaruje i lemi. Na vazduhu se
prekriva tankim oksidnim slojem PbO koji štiti olovne predmete od dalje oksidacije.
Bitna je karakteristika olova da je otporno na dejstvo sumporne i sone kiseline.
• Legure Pb-Sb koriste pre svega za proizvodnju akumulatorskih ploča,
• Legura Pb, Sb i nešto Sn (tzv. tvrdo olovo) služi kao štamparska legura,
• Od olova sa 0.03% arsena prave se livene kuglice (sačma) za punjenje patrona za lovačke
puške.
• Za meko lemljenje koristi se legura Sn-Pb,
• Olovne legure sa dodacima antimona i kalaja služe za klizna ležišta vagonskih osovina.
• Olovo se još upotrebljava kao dodatak pri fabrikaciji nekih vrsta stakla;
• Oksid Pb3O4 - minijum (dobijen zagrevanjem PbO do 500ºC) pomešan sa lanenim uljem daje
crvenu boju namenjenu za zaštitu metalnih predmeta od rdje.
• Olovo se dodaje nekim vrstama mesinga i bronzi radi lakše obrade rezanjem.‚
U prehrambenoj industriji dopušta najviše 10% Pb, jer su olovne soli veoma otrovne (olovo se gomila
u organizmu i više ne izlučuje).
Od svih inženjerskih metala magnezijum je najlakši (1.47 g/cm3). U čistom stanju u industriji ima
ograničenu primenu zbog rdjavih mehaničkih osobina i mogućnosti samopaljenja za vreme zagrevanja.
Zato se uglavnom koriste legure Mg sa Al kao glavnim ojačavajućim elementom. Dodatkom cinka
(Zn) povećava se plastičnost, a mangana (Mn) koroziona otpornost.
Legure magnezujuma dele se na:
• legure za livenje i
• legure namenjene plastičnoj preradi.
I jedne i druge upotrebljavaju se u avionskoj i automobilskoj industriji i industriji motora. Najpoznatija
je livačka legura magnezijuma sa Al i Zn koja nosi naziv elektron. Ova i druge legure magnezijuma
služe za izradu:
• lakih poklopaca,
• kućišta i kartera motora,
• kućišta pumpi za gorivo,
• obloga zadnjeg mosta motornih vozila,
• nekih delova kočionog sistema i sl.