NORA

(KUCALUTAKA)

DRAMA U TRI CINA

 OSOBB PRVI CIN

Odvjetnik TORVALD Helmerovo troje djece I|sodno i ukusno, ali ne rasko*no narnie|tena soba' Vrata
HELMER ANA MARIJA, njihova dZsno u pozadini vode u predsoblie- Dryga, liievo u pe
NORA, njegova Zena odgojiteljica iaitini, v6de u Helmerovu- radnu sobu. Izmeilu tih rttata
Doktor RANK SluSkinja HELENA gtotoilr. Na sredini tiievog zida opet lrata, a do niih pto'
Gospotla LINDE NOSAC 1ii.= n"*roi prozora 6tcrugao stof s nasloniadetn i malim
BiljeZnik KROGSTAD iiroro*, Ni desnom zidu, malko unazad, takodet vr-o
ii, i no istoi, desnoi strani a4?rq pei od kqlievih plo
Dogalla se u Helmerorru stanu
t6. Otco pedi nekolilio nasloniata i iedna stolica za !i!'
iii"i". Izmettu pedi i pokrainih vrata'malen stol' Na zi'do
Jiih uit rorezi. Poliie s porculanskim figurica.mq i dru'
pitn ukrasima. Malen ormat s kniigama u raskosnu uve'
Zu. Na podu sag. U peCi vatra, zimski ie dan'
(lJ preitsobliu zvoni zvonce- Koii tasak postiie Euie.tl !':,
'ko'se
vratd. otparaiu. Nora, dobre volie' pievu9eci, ulazt
u sobu. Na nioi zimski ogrtaE, u rukama ioi mnogi pake'
ti. Odlai,e ih na stoli| desno. Vrata za sobotrt u prectsoo'-
iju-nije-zatvorila, pq s9 vidi.-nosai s.bo6i4nirn drvcetn i
icoSar'om:on sve-piedaie stuikinii koia im ie otvorila vrc'
ta)

Prvi prlzor
NORA, NOSAC, HELENA, POSIiJCHELMER

NORA: Dobro sakrijte ovo drvce, Hgleqa. Pu gt dj-ecane vi-

de prije nego Stb ga okitimo--(Zatim ie nosaEu' vailect
novAa*u.) Koliko dugujem...?
NOSAC: Pola krune
- -"ilozi Evo vam kruna. Zadfiite cijelu. (Nosat zahvaliuie- i
-NORA;
Noro zo niitn zatvara vratd- IoS se zadottolino smie'
iiiitta;eti ogriaE. Vaiti iz itlepa zamotuliak u1edetenilz
2l
 badema, startlja dva-tri u usta. Zatim oprezno prilazi vrati-
NORA (brzo se okrenuv\i): Norrac-!---
t7.a.svog!.muZa te osluikuje.) Aha, doma je. (Opet pjevu_ iiir-laEii
-- evo viaii (.baf e ioi nekotiko novtanica.) Bote dra-
a: 5i i vra6a se stolu na desioj strmti.) gi, znam da z'a BoLi6 sva5ta treba u kuii'
I IIF_LMER (iz svoie sobe): Je li to tamo cvrkut moje Seve?
NORA (otvara neke od onih paketa i zantotuljaka)iDa, da, NORA (bro;ii): Deset... dvadeset." trideset"' Eetrdeset'
-'
to je tvoja Seva. rt:ipl-rrJaia. Hvala, Torvalde. Sad sam za dugo bez brige'
HELMER: Skakuie li to tamo vjeverica? HELMER: I treba tako.
NORA: Da, da, vJeverrca.
1-HELMER: NORA: Da, da, za dugo, vidjet ieS. A sada dotli da ti pokaZem
---tto
Kada je do5la kuCi? tu* sve kupili! I to-jeftino! P-ogle.daj,novo odijelo,za
NORA: Uprav<i sida, (Kesicu slastica stavlja u d\ep i otire Ivara - i k tome sablja' Ovo je konjic i trub3 za. B?2a'
__As!g)_Do_di Torvalde, da vidi5 Sto sam kupila. Ovo je lutkica i lutkina posteljica za Emmy' s* ]:-tlfl
HELMER: Cekaj malo, ne smetaj. (Mato kainije on otvara slatk6, azrtam, brzo ie djeca sve p-okvariti' A ovo su naII-
y.r.1ta^igleda u s9b1t,joS drieCi pero u ruci.') Iflupila, ve_ i *p"i za d;""ojte. Siara lna Marija morala bi dobiti
liS? Svu tu hrpu? J-eli to moja hah rasipnica ofuet-bila "r
i viSe.
vani i tratila novac? ttotN,tER: A sto je u torne paketu? -.
NORA: Jest, Torvalde, ali zaista moZemo sebi ove eodine iioRA (rtiej: Ne,"Torvatde, io n: smijes vidjeti prije veteri!
pone5to priu5titi. Pa ovo nam je prvi BoZii kada n-emo- HELMER: A tako. Nego, kaii mi, mala rasipnice, sto sr Kupr'
ramo Stedjeti. la sebi?
HELMER: Da, ali ne smijemo ni rasipati.
NORA: Oh, Torvalde, malo ipak smijemo. Zar ne? Sasvim NORA: Sebi? NiSta! A ni3ta i ne ielim!
iiilrvrsR, Nesto valjda ipak zelis. KaZi mi Stogod pametno
malo. Pa sada ie5 dobiti veliku plaiu i imat ie5 mnogo
Sto bi Zeljela.
novaca. ne znam... Ipak'.' Cui, Torvalde" '
NORAiG-*ittu
HELMER: Da, od Nove godine. Ali treba dekati ditava tri
HELMER: NO?
-__!qjesecadok stigne iduia plaia. iioneZgitiuci
"-ii-iZtti.' te pucetorn na niego-v4kaputu i.ne..gledaiuci
NQRA: A dotle moZemo Stogod i uzajmiti. Ako 6i uas htio di mi stogod priustis, mogao
HELMER: Nora! {Prilazi k njoj te je u iali hvata za uho.)
Zar si toliko lakoumna? Recimo da danas uzajmim tisuiu U i m i . . . o v a j . . . m o g a ob i . . .
HELMER: Hajde, kazuj, da dujem..'.
-I.ioRA7t.;lt'nrbgao
kruna, pa ti u ovaj boZiini tjedan sve potro5it, a meni na 6i *i dati Stogod novaca, toryal{g'
^'
__jJTg l.ieto padne crijep na glavu i ja-se opruZim... S;; t"lito r.orito mistiiha ti ne tre-ba; kasnije bih kupila
NORA (stavljajuti ntu ruku na usta): Uh, sram te bilo, kako Stogod sebi za taj novac.
moZe5govoriti tako gadno! HELMER: Ali, Nora. . .
HELMER: Da, uzmimo-da se takvo Sto dogodi - Bto onda? 4", atugi Torvalde... Lijgpo te molim' onda bih
-iioRA-D;,
- -t"i-
NORA: Ako bi se takvo-Sto dogodilo, onda bi mi bilo svejed-, to.t." ,t U5t"t..to zlatnom papiru objesila na bofiCno
no irnam li dugova ili nemam. drrrce. Zar ne bi bilo zgodno?
HELMER: A ljudi u kojih sam uzajmio? gninann: Kako si zovu 6ne ptice Sto sve odmah raspu i po-
NORA: Oni? Pa tko bi o njima brinuo! pa oni su mi sasvim trate?
strani. NORA:IRA: Zn Znam, r allr.,rasipnice, raspikuie. Ali iP-tk' Towalde'
m, ?.nam,
HELMER: Eh, Zeno,Zeno! A sad ozbiljno: dobro zna5 Sto ja udini kako te molim. A poslije Cu razmisliti sto mr Je nal'
6u razmislit
mislim o tome. Ne Zelim dugova! Nikakvih zajmova! Ne- potrebnije. Zar nije raztorito tako. Je. li?
kako rni se dini sputanom i ruZnom kuia koja se temeljl
na zajmovima i dugovima. Dosad smo se nas-dvoje drZaii
-_^E?bI", pa iemo tako joS ovo kratko ririjeme.
NORA (prilaTedi k pedi): Dobro, Torvalde, kako Zeli$...
HELMER (ide zanjom): No, no, ne treba da moja Sevaodmah
opusti krila. Sto je? Mrgodi5 se?(Vadi noviarku iz diepa.)
, Pogodi, Nora, Sto imarh ovdje!
22
 $ebq fr,pa novaca. Nevjerojatno kako su drage e- takvelpti.
----'- r-- NORA: Pa da, svakako!
dice i kako su skupe eovietir koii ih drZi. ---""lOi"euuala'si
iiELM-Ek A sjecas li se lanjskog Boai6a? Citava tri tjedna
NORA: Sram te bilo kako-govori$t Ja zaista Stedim koliko se svake vieeri do ponodi i tokom-ponoii
god mogu. e;;;;t;tiieCe i drugi nakit za boZicno drvce' Htjela si
HELMER (smijyi.i.se).. Istina je: o."-i^"".ait"i. Bili su ib najdosadniji dani u mom Zivotu'
"koliko god moZe3<.Ali ti
___uopdene moZe5Stedjeti. NORA: Meni nije bilo dosadno.
Nq\A- (pjevyiyi tiho ie smje1ka, zadovotjna).. Hm, trebalo iiiLMER (r-iieli se):.A ipali ig sve ispalo prilidno Zalosno.
bi da znaS, Torvalde, kolilio izdataka imimo *i S,iu" i NORA: Opet me time bocka5. A Sto sam mogla l€cl se u soou
verice! "i"-- uvukla madka i sve Pokidala!
HELMER: Cudan si qi stvor. Upravo kao i tvoi otac. Uviiek HgiMEirpa
-- jasno, nd moZe5ti biti kriva, sirode moje' Ima'
hoCeSnovaca, a kad do njih dotte5,odmah ti"procure filz f.'ii"iit"fj" htjela si ry: obradovati, a to je
prste. Naprosto ne zna5 ia Sto su oti5li. f ne gluttto.. . OoUro ""tnie*,
je da smo preturili ona tuZna vremena'
ireoii"l" -i
9*g9 ne_goda te volim taktru kakva jesi. To^ti j;;"k;i: NORA: Zaista!
-_^Qu_, da, Nora, to je nasljedno. rriluEn, sada ne moram sjediti ovdje sam i dosadivati se.
NO-RA: Eh, kamo Jreie dL sam ndslijedila viSe odevih oso. :- e i ti ne mora5 vi5e napiezati oEi i muditi te drage ru-
bina. dice..
HELMER: A. ja_te_i ne bih Zelio drukdiju nego upravo takvu NORA (ptieflie rukama): .Zat ne, Torvalde, ne moramo vi3e?
---K"f"'#
kakva jesi, slatka moja Sevo.Nego, EekaiJne5io mi le na io lijepo! (l]zima gq 99d ?ku') ] sada, Torvalde'
um palo... sve mi se diniS... kiko da kaZem... da ti Laiem iiko sam zamislila da uredimo stan '-' '-9-rry
si mi sumnjiva... "etut" p-e;-b"ttd"iaani . . - -fru-" hoilniku 3v qnQ !h, zv onil (M aI'
NORA: Zbilja? ko sprema oo sobi.) Nbtko dolazi. Kud ba5 sada " '
HELMER: Zaista. pogledai mi pravo u odi! HEtMEk 2a posjete'nisam doma, ne zaboravi'
NORA (gledaju*i ga): pa 31o?
HELMPR (blago joj .pliieti prstom): Moja je sladokusna Se.- t

- _-v_a.danasne5to griskala rrgradu? Drugt prlzor

NORA: Ne, nisam.kako to nioZe5i pomisliti?
HELMER: Zar moja Sevanije skoknula u slastidarnicu? Prijalnji I slulkinja HELENA
NORA: Ne, nije, T6rvalde... /
HELMER: I nije griskata slatkile? fiBLgNA fua vratima): Neka nepourata gospotla ' ' '
NORA Ne, nije. NORA: Neka izvoli
HELMER: I nijedan u5eiereni badem? HELENA (Helmeru): Do5ao je i gospodin doktor'
Mna: Ne, Torvalde, dasna rijed... HELMER: fe I oti5ao u moju sobu?
IIF_I.VEnI Ostavi, molim te..:. pa vidi5 da sq samo Salim... HELENA: Jest.
M$A_(edlgzi stolu desno): -Kat'o ti pada na um aa *e r;utiii Helmer oitlazi u svoiu sobu. Helena tnodi gospotlu
r'inde
HELMF,R: Da, da, znam-.I dala si mf rilee. pritazi ioi) Sil; npm vrata
ti skrivaj syoJe male. g,o-Zii,netajrie, draga ,ioj. No.* TpiiitUetitca i" u pitnom kostimu), zatvara za
lonal(o Ceveeerasna vidjelo kad upalimo svjedice na boru. te odlazi.
NQRA: Jesi li se sjetio pozvati doktoi.a Ranka?
HELMER: Nisam. Ali ni.je ni potrebno. Samo se po sebi ra- Tredt prlzor
zumije da ie vederati s nama. Uostalom, pozvaf Cu ga kad
se danas navrati k nama. Narudio sam d6bro vince.-Nora,
ne moZe3zamisliti koliko se radujem danaSnjoj ve€eri. GOSPODA LINDE (ustele se, okliiepa)" Dobar dan, Nora'
NORA: I ja! A tek djeca, Torvalde!- NORA (u glasu ioi neodtuEnost): Dobar dan " '
HELMER:-Zaista je dovjeku ugodno pri du5i kad pomisli da GOSPODALINDE: Odito me ne prepoznajeS'
'.' tini mi se " ' (Onda
rma statno, sigurno mjesto i lijep prihod. Zadovoljstvo, "-;ei;di;diNe, zaista ne zrurm . .. Ip"E
NORA:
Jesi li zaista ti?
zar ne? iu a.t To si ti, Kristina!

24 25
,Gpo LrNDE: Da, ja sam.
i lt9\1,. Kristina! {if t"- nisam rnogla prepoznati! pa kako
i ^_qq i-mogta- .. (TiSe.) Kako si se p"ronii;.eiriU,fririi""...
I GDA LIND.E: Da, promijenila sam 6e... ir ovih devet... de_
I set dugih godina...
j NO.neaZar ima.-toliko Sto se nismo vidjele? pa zaista, tako
l_:. ul,mrnullh osam -godinabilo je sretno vrijeme za me,
I mr. A eto, i ti doila u grad. po zimi i smrzavici pre-
{'e "::p:
_ valrta si taj dugi put. Zaista hrabro!
G_DALINDE: Stigla-sam jutros rano brodom.
NORA: Da se malko razonodi5o BoZiiu. BaS liiepo. Ueodno
99nqos_eprovesti, zaista.Ali skini taj ogrta6! irfi'i" tiiufia"
Iladno? (Potrtaie.joil Tako. Sjednimi roO" pirliai'plli.
Tamo u naslonjat,.d-ia Cu se Svdje t3ut;aii. (Urnri
ruku.)_Gle,sad tJ je tice'opet kao"ne[oe".eir"-i; l. ii"i" ["-r"
u prvi tren... Ono jest, iralko si blijeda, fiiiti"u '-.. i
neSto mr5aviia.
GDA LINDE: I hnogo, mnogo stariia, Nora.
NORA: MoZda malo] iti tuiui*,--r'iui* malo. (Odiednom
ttittti te ie zatim ozbiljno): Ah, ja niSta ne mistimt 'Si;;l*
-ili-ru-
ou.djg.i klepeiem! Draga, dobia Kristina,
mjeriti! ""*"3
GDA LINDE: Sto, NoTa?
ry984 (tiho); Jadna Kristina, pa tebi ie umro muZ!
G_DALINDE: Da, prije -samtri godine.
NORA: Znam, ditala ri novinama. Vjeruj mi, Kristina,
desro sam onda mislila na te i htjela hj t"i piSb*,;li';"
^_"Jil*_ltggod isprijedilo, pa sam o-dlagata.
GDA LINDE: Razumijem, draga Nora, potpuno te razumi-
jem.
NORA: Ne, Kristina,
ryZng je to od mene! Ah, sirotice, koliko
si prepatita. MuZ ti nije- niSta ostavio od dega bf ;di,
Zivjeti.
GDA LINDE: Ni5ta.
NORA: Ni djece.
cDA LINDE: Ni dgece.
NORA: Dakle ba5 nilta?
GDA LINDE: Cak ni briga niti ikakve glavobolje da se njo
me ubijam.
NORjA,(gledajuii je u nevjerici): Kako je to mogude, Kri-
stina?
cDA LINDE (tuZno se,osmjehne i pogtadi je po kosi): Oir.,
Nora dogodi se kadikad,t-ako.
NORA: Sasvim si sama. Kako li ti je te5ko! Ja imam troie
slatke djece. Nisu ovdje, oti5ta iu s dadiljd
A sad treba da mi sve polako ispridas...
i Sd;rjir.
26
GDA LINDE: Ne, ne, radije pripovijedaj ti!
-NORA: Ne, ne, podni ti! Danas ne Zelim biti sebidna' Danas
f tioCr-,misliti 6amo na te. Ali jedno ti moram reii' ZnaS li
kakva nas je velika sreda stigla ovih dana'
GDA LINDE: Ne. znam. Sto je bilo?
NORA: Pomisli,/muZ mi je postao direktor Dionidke banke!
GDA LINDE Tvoj muZ? To je zaista velika...
NORA: ... velika sreia, zar ne? Biti samo odvjetni!, -to je
vrlo nesigurno, pogotovu ako dovjek neie da radi drugo
,r"go t"-"o otto Std;" ispravno i Easno' A zna se, Torvald
ni6 nikad htio da sL Uavi sumnjivim poslovima, i ja se u
toine sasvim slaZem s njime. Vjeruj mi, tako se raduiemo!
S H""o* godinom nastupa na novo.mj-esto.i-od taga.C:
dobivati ve'liku plaiu i lifepu proviziju. Moii iemo Zivj-eti
;;;i- druk6ijti nego d5sid.-.. onako kako Zelimo' oh,
Kristina, kako- se ol3eiam olak5anom i sretnom! BaS-je
itj"d kad dovjek ima mnogo novaca i kad moZe Zivjeti bez
briga! Zar nije?
GDA LINDE: Dakako, lijepo je kad dovjek ima sve Sto mu
treba.
NORA: Ne samo koliko mu treba nego kad ima mnogo' mno-
go novaca!
GDA LINDE (smiiefii se).' Nora, Nora, zar qe j9S nisi opame-
tila? Za Skolskih dana bila si velika rasipnica'
- -;i;.i (tiho sg sntieika): Da, tako veli i lorvald" (Prii,eti pr.'
NORA
oNora, Norat" Ali nisam tako lakoumna kako mi-
iiit".'poa"5e, nismo imali toliko da sam mogla rasipati'
Oboje smo morali raditi.
GDA LINDEi Zar i ti?
i vg-z!a,i slidno'.(Doda
"-tlSi.l Da, lak5i rudni rad: plela samZaciielo
NORA:
zna5 da.jeTor'
A iadila s.m i aruge poslore.
ula a"o ostavku na driav-nu sluZbu kad smo se vjbAdafi?
U ttj"go.'.t odjelu nije bilo izgLedaza napredovanje,.a mo-
rao-ji zaratlivati viS-enego pr-ije. MuEio s.eprve,ggdit]:,9,u
bijaie strahota. Morao je traZiti n-uzzaradu,mo2e. mls.llll,
i iaditi od rana jutra d6 kasne vederi' Nije.mo-gao 1z!(ati
pa je tako obolio da mu je Zivot visio o nitl' LrJecnrcrre-
koSe da mora otidi na jug.
GDALINDE:Da,itadasteproveliditavugodinuultaliji?
NORA: Jesmo. Nije bilo lako otputovati, vjeruj. mi' Upravo
nam -Ah;
setadarodiolvar.A'mismomoraliotiei,razumrJe
bilo je to divno putovanje! I spasilo je Torvaldu
, ;.
Zivot. Ali nai je stajalo pustih novaca, Kristina!
GDA LINDE: Mogu zamisliti!
n
 NORA: Dvanaest stotina talirar. Cetiri tisuie i osam stotina Majci viSe nisam potrebna, umrla-je, jadnica' A ni braii'
krunag. Mnogo je to novaca. imiju sluZbu i mogu-se sami uzdrZavati'
GDA LINDE: Da, ali je sreia kad dovjek u takvoj pritici ima NORA: Sada ti je lak5e?
novaca. i5A nNli,rn: Ni5e, Nora, sada mi je neizrecivo pusto' Nglam
--;id;tk"me"uitr
NORA: Reii iu ti: dobili smo novac od oca. poivetila Zivot-.(Nemitno ustane') Zato
GDA LINDE: Ah, tako. Otac ti je, dini mi se, u to vrijeme nisafi'viSe mogla izarlati u onoj zTbitit -Oudj."Cu.zaciiglo
umro. lakie nadi dimJ iu se zabagiti i iaokupiti svoje mis-li' Kad
NORA: Jest, Kristina, ba5 tada. Zamjsli, nisam ga mogla obi- bi mi se posredilo da natlem namje5tenje " ' mozda I u
laziti ni njegovati. Svaki,,dan sam'dekala da ma'ii Ivar kakvu uredu...
do9g na svijet. A morala sam se brinuti i za bolesnog Tor- NOnA: Ali, Ktittittu, to je taho naporno! A sada si i umorna'
1'_alda,Moj dragi, dobri otac! Nisam ga vidjela prije imrti, Bolje bi ti bilo otidi gdjegod u.kupke'
-prozoru):
Kristina! To je najteZi udarac koji sam doZivjela otkad Coe itNoE (ide premd. Ne Nora, ja nemam oca
sam se udala. koji bi mi dao novaca-za Put.
GDA LINDEl. Znam da si voljela oca. A onda ste otputovali u NORA: Ah, oProsti mi. (Ustane.)-
Italiju. i5a-ifNoB'(prilazi
--zamolim Nori): Ne, draga Nora, treba da ja tebe
NORA: Da, poslije detiri tjedna. Imali smo novaca, a lijednici zi opiosteni". t<.d si rii pripol'Sjedala o sretnoj
su poZlrrivali da krenemo. I tako smo nakon mjesei dana promjeni kod vas, ji sam se, vjeruj, viSe radovala zoog
krenuli. sebe nego zbog tebe.
GDA LINDE: I muZ ti se vratio potpuno zdrav? NORA; fit o toi Ah, razumijem. Misli5, Torvald bi mogao
NORA: Zdrav kao riba. Stogod udiniti za te.
GDA LINDE: A Sto ie - onaj doktor? GDA iINDE: Da, to sam Pomislila.
NQRA: Kako? Nbner I udinit i'e, Kristina, samo ti to prepusti meni' Lijgpo
GD-ALINDE: Pa djevojka je, dini mi se, rekla da je gospodin iu ia to urediti, smislit iu ne3to zgodhole ga smotati' Oh'
kpji je u5ao sa mnom - doktor. UaS"ee mi biti drago da mogu Stogod udiniti za-!P' . .
NORA: Je9t, to je doktor Rank. Nije do5ao bolesniku: to je /--tDA LINOB, fij"po ie to od tEbe, Nbra, sto se tolikq brines
--;;;;.-pogot6nlt
naS najbirlji prijatelj i nawati se k nama svaki dan. N-e, I fijepo jer sama jos ne poznajes nevolje
Torvald odonda nije bolovao. I djeca su zdrava i dila, a i i teZinu Zivota.
ja. (Poskoti i zaplje\6e.) Oh, bole, bdLe, Kristina, divno NORA: Ia? Ia da ne Poznajem... ?
je Zivjeti i biti sretan. .. ! Gle, sramota, opet sam sebidna, b-p,{ ilNte 5miieseZl se)! Bote dragi, ono malo rudnog ra'
ggyorim samo o sebi i o svojima! (Sjeda na klupicu do da i slidno. . . BaS si dijdte, Norma ' ' '
Kristine i pololi ioj ruke na koljena.) Ne smije5 se ljutiti NoRA- (iiUo"ui" glavu i ieta'po sobi): Ne bi to smjela .tedi
na mene. Reci mi: je li istina da nisi voljela svoga muZa? s takvom sigurnoSiu.
Za5to si se onda za njega udala? GDA LINDE: Tako?
GDA LINIE: Majka mi je jos bila Ziva,bolesnai beSpomoina. NORA: Ti si kao i drugi. Svi mislite da nisam ni za Sto
A morala sam se brinuti i za svoja dva mlacla brata. I zato ozbifino...
ga nisam mogla odbiti. GDA LINDE: No, no...
NORA: Da, da, sasvim pravo. On je u ono vrijeme bio imu.
(an? NORA: I da nisam joS ni5ta iskusila na ovome gadnom
GDA LINDE: Da, imuian. Ali su poslovi bili nesigurni, Nora. _ svijetu.
Kad je umro, sve je oti5lo na bubanj, i ni5ta nije ostalo. GDA LINDE: Pa, draga Nora, malodas si mi pripbvjedila sve
N O R A :I o n d a . . . ? svoje neprilike.
GDA LINDE: Valjalo mi se snalaziti: Najprije sam drZala ma- NORA; Koje5ta... Sve sarne sitnice. (Tiho.) O krupnome ni-
lu trgovinu, pa malu Skolu, i sve tako. Posljednje tri godi. sam ti pripovijedala.
ne bile su mi jedan dugi radni dan. No, sada je i tome kraj. GDA LINDE: O krupnome? Sto bi da kaie5 s time?
I talb - srebrni novac -NORA: Nekako me omalovaZava5,Kristina, ne bi to smjela'
2 kruna - novdana jedlnica u Norvelkoj po""i"u ii sto si tako dugo i te3ko radila za svoju majku'

28 29
GDA LINDE: Nikoga ja ne gledam odozgo. Ali je i istina:
ponosna sam i radosna 5to sam majci mogla olakSati stare
dane.
NO_RA:A ponosna si i na pomisao Sto si udinila za svoju
braiu.
GDA LINDE: Mislim da imam i pravo na to.
NORA: I ja tako mislim. A sada da ti neito kaiem, Kristina:
i ja se mogu zbog nedegaponositi i radovati.
GDA LINDE: Ne sumnjam u to, ati ito time misli5:.. ?
NORA: Pst! Govori tiho! Sto misli3 kad bi Torvald duo! Ni
za_Sto__nasvijetu ne smije to saznati, i nitko drugi osim
tebe, Kristina!
GDA LINDE: Ali Sto?
NORA: Dodi ovamo. (Povuie je da sjedne do nje na divan.)
Dq.-. . i ja se mogu nedim ponositi i radovatij ja sam Tor-
valdu spasila Zivot.
GDA LINDE: Spasila Zivot - kako... ?
NORA: Pridala sam ti o na5em putu u ltaliju. Da nije toga
bilo, izgubila bih Torvalda.
GDA LINDE: Pa da, otac vam je dao potrebni novac.
!984 !;mije\aei se): Tako misli Torvatd i svi drugi, ali...
GDA LINDE: Ali Sto... ?
{ORA: Otac nam nije dao ni nov6iia! fa sam pribavila novac!
GDA LINDE: Ti? Svu tu veliku svotu?
NORA: Cetiri tisuCe i osam stotina kruna! Sto veli5 na to?
GD_AI,!NDE: Ali, Nora, odakle si smogla? Jesi li dobila na
lutriji?
NORA .(s_prezirom):Na lutriji? (Odbija od sebe takvu poni-
sao.) Kakvo bi mi to bilo umijede?
GDA LINDE: Pa odakle onda?
ryORA (piaru\i i taianstl)eno se smiie\i).. Hm, tra-laJa!
GDA LINDE: Nisi valjda uzajmila?
NORA: A za5to ne bih?
GDA LINDE: Pa nisi, jer lena bez muZeve privole ne moZe
uzajmiti tako veliku svotu.
NORA (zabacuje glavu): A kad je posrijedi iena koja se ra-
zumije u poslove, Zena koja zna mudro postupati,-onda. . .
GDA LINDE: Ali, Nora, ne razumijem...
NORA: Pa i ne treba. Zat sam rekla da sam novac uzela na
zajam? Mogla sam do njega doii i drukdije. (Baci se po-
noyno na divan.) Mogla sam ga dobiti od kojeg oboZava-
telja. Kad je netko privladan kao Sto sam ja...
GDA LINDE: Zbija5 Salu sa mnom!
NORA: Sad si zacijelo vrlo radoznale, Kristina.
GDA LINDE: Cuj, draga Nora,.da nisi podinila kakvu nepro,
mi5ljenost?
30
NORA (uspravi se): Zar je nepromi5ljenost spasiti muZu Zi-
vot?
GDA LINDE: Meni se dini da je nepromiSljeno ako se bez
njegova znanja. . .
NORA: Ali on nije smio niSta znati! BoZe dragi, z-zt zaista ne
shvaiaS? Nije smio znati ni to kako je s njime. Samo su
meni lijedniti rekli da mu je Zivot u-op-asnosti i da ga
moZe sfasiti jedino boravqk na jugu- MisliS dg ryqq* q?l-
prije pbku5aE drukdije? Govorila-sqm'mu kako bih volje'
ia ia putujem u inozemstvo kao i druge Zene-Sto plttliu.
Molilisam-i plakala. Spominjala mu neka pomisli u kakvu
sam stanju i predlagala da uzme z-a-jam.Tada-je- naprosto
pobiesni6.
-goui Govorio je kako sam lakoumna i kako je nje'
auZttost, duZnost kao muZa, da ne popusti-moji*-dT
iima i hirovima... tako je, mislim, kazao.. - A ia rekoh
u sebi moram te spasiti, Pa sam na3la izlaz...
GDA LINDE: A zar ti muZ nije od tvog oca saznao da novac
nije njegov?
NORA: Ne, nije, otac je ba3 tada umro. Kanila sam mu sve
reci i zamoliti ga da niSta ne qda. Ali je bio tako bole-
stan . . . i, na Zalost, nisam stigla - . .
GDA LINDE: A jesi li se poslije povjerila muZu?
NORA: Zaboga, kako moZe5 takvo Sto i pomisliti? Njemu
koji je ,t lom" tako strog!. Osim toga - ?"-Y kaZem
rc,h'dtau koji je tako mu5ki ponosan - kaao bi zq njega
bilo mudno i foniZavajuie saznati da mi Stogod duguje'
To bi Stetilo ni5im odnosima! NaS lijepi, sretni dom ne bi
viSe bio Sto je sad.
GDA LINDE: I ne kani5 mu nikada reii?
-NORA (zamiStjeno, napola se smije\edi): Da, moZda kasnije'
poslije mnogo godina, kad ne budem viSe-lijepa kao- 3d'
i.Ie, nemoj sE smi5ati. Hoiu d kaZem: kad me Torvald ne
bude vi3e-volio kio sada; kad ne bude vi3e uZivao u tome
da ple3em oko njega, da'se preodijevam i cwkuiem' Bit
e" i.a. dobro da iinam Stog-oau rezervi .. . (Prekida se').
Ah, ko5"St"! To vrijeme neie nikada doii... No, Sto veliS
r"'*oi.t veliku taj-nu, Kristina? Zat to nije ni5ta? Y9ZSS
*i ri.iorruti, to n;i je zadalo mnogo b$Sa. Nije mi bilo
lako kad sam morali na vrijeme udovoljavati obavezama'
Valja ti znati, u poslovnom svijetu -postoji ne5to-Sto se
zovi, otpl.ta i kaniate, a novac-je gvije! uiasrro teSko na'
maknuti. Zato sam morala Stedjeti, malo ovdje, malo on-
die. edie sam samo stigla, razumije5. Od kuianstva nisam
niog[,"trebalo je da ie Torvald dobro hrani' Ni djecu
nisim mogla ptistiti da budu jadno odjevena: Sto sam za
31
 njih dobivala, sve sam na njih i troiila. Slatki moji mali- Cetvrtl prlzor
Sani!
'
GDA LINDE: I tako ti nije ostalo drugo nego da sebe zakida5, Prila5n5i i sluSkinja HELENA, zatim KRoGSTAD
jadna moja Nora.
NOnA: Jasno. Uostalom, bila je to moja stvar. Kad bi mi HELENA: Oprostite, gospotlo, ovdje je neki gospodin: ieli
Toryald dao za haljine i drugo, nikad nisam utro5ila vi5e govoriti s gospodinom odvjetnikom...
od polovice: kupovala sam uvijek Sto je btlo najjgdnostav- NO-RA:S direktorom banke, mislite.
nije i najjeftinije. Sva sreCaSto mi sve dobro Pr!stqje._t1- HELENA: Da, s gospodinom direktorom banke. Kod njega
ko da Torvald nije nista opaZao. Ali mi je ponekad, Kri- je gospodin doktor, pa n9 znam.. .
stina, bilo vrlo te5ko: tako je ugodno kad se Zena lijepo je taj gosPodi4?
NORI: Tko -(na
odijeva, zar nije? KROGSTAD vratima): Ja sam, gospotlo!
GDA LINDE: Dakako, dakako. Helena iztazi. Gospoda Linde lecne se i malko portuEe,a
NORA: A onda sam na5la i druge ilvore prihoda. ProSle sam zatim se okrene Prozoru,
zime imala srede te sam prepisivala, posao plaCenpo arku. NORA (pritazi mu za korak, u napetosti, upola-.glasa):-Yi?
Tako sam se zakljudaval- u sobu i pisala do kasno u nod. Sto to znadi? O demu helite mzgovarati s mojim muZem?
Ah, bila sam koji put tako umorrla, iako umorna- Ali mi je KROGSTAD: O bankovnim poslovima, u neku ruku. Imam
unatod svemu tome bilo vrlo ugodno tako raditi i zasluli- jedno malo'lnjesto u Dioiidkoj banci, a va5 Ce mui sada
vati novac. Bilo mi je kao da sam mu5karac. kako dujem, biti nai Sef...
GDA LINDE: A koliko si tako veC otplatila? NORA: Dakle, posrijedi su.. .
NORA: Ne umijem ti reii baS todno. Znai, u ovakvim -poslo KROGSTAD: ..-. sario dosadni poslovi, gospotlo, i ni5ta dru'
vima vrlo jele5ko znati na demu si. Znam samo toliko da go.
sam dala sve Sto sam mogla skupiti. eesto nisam znala Sto NO-RA: Budite onda ljubazni pa izvolite tamo, u njegovu
da radim. (Smiieii se.) Sjedila bih tako ovdje i zami5ljala sobu.
kako se u mene zaljubio stari bogati gospodin. . .
GDA LINDE: Sto .. . ! Kakav gosPodin? Krogstad pozdravi i odtazi. Nora se s..niime-pozilravlia
NORA: Ah, koje5ta...! I da je umro, a kad su otvorili-nje- rapiodu\n-o, zatvara vrata te prilazi pedi da vidi vatr*
govu oporuku, u njoj pi5e velikim slovima: >Sav-moj-gg
iac odinatr i ir goiovr isplatiti dragoj gospocti'Nori Hel- Petl prl2or
mer.(
GDA LINDE: Ali, draga Nora, tko je taj gospodin? NO-RA i g& LINDB
NORA: BoZe dragi, zar ne shvaiaS... Taj stari gospodin .ne
postoji. Samo-sam zami$ljala tako kad nisam znala-gdje
-da GDA LINDE: Nora, tko je to bio?
smognem novac. No, manimo se njega. Taj dosadni sta' NORA: Biljetnik Krogstad.
rac, Sto-je do mbne, moZe i dalje Zivjeti. Nije mi s-taloni GDA LINDE: Dakle je zaista on.
do njegi,'ni do njegove oporuke, sada sam oslobottena NORA: Zar ga poznajeS?
svih 6rlgi. (Nagto islane.) 6h, boze, Kristina, k1k9 j-e d-iv- GDA LINDd: Foznavata sam ga prije urnogo godina. Bio je
na pomlsao biti bez briga! Igrati se s djecom-i gkgkati s ' neko vrijeme tamo kod nas odvjetnidki pripravnik.
njirira; imati u kuCi sve ukusno, udobno i fino, bai kao Sto NORA: Jest, tako je.
Tbrvatd Zeli. A onda, eto nam domala i proljeia s jasnim GDA LINDB: Kako se promijenio!
modrim nebom. MoZda potlemo i na manji putr tq moZda NORA: Bio je wlo nesretno oZenjen.
ponovno ugledam more.-Ah, da, lijepo je Zivjeti i biti sre' GDA LINDE: A sada je udovac.
ian! (U predsobliu Cuie se zvono-) NORA: S nekoliko 4jti:e. Tako. (Zatvata vrata na pedi te mal-
GDA LINDE (ustaiudi): Netko zvoni. MoZda Ce biti najbolje ko odgurne stolicu za liulianie.) Sada dobro gori.
da odem. C'DA LINDE: Bavi se svakalvim poslovima, kako vele.
NORA: Ne, ne, ostani samo. Ne oEekujem.nikoga. Zaciielo NORA: Tako? MoZe biti. Ne znam... Ali ne govorimo o po'
netko traZi Towalda. slovima! To je tako dosadno.
32 J Nora 33
 Sestl prizor
Prijalnji i doktor RANK
Doktor dolazi iz Helmerotte sobe.
RANK (govori osvriudi se).' Ne, ne Zelim smetati. Idem da
malo razgovaram s tvojom Zenom. (Zatvoti vrata Za so-
bom i ugleda gtlu Linde.) Oh, oprostite, i tu sam na
smetnji.
NORA: Ne, nimalo. (Predstavlja ih jedno drugome.) D.oktor
Rank - gospotla Linde.
RANK: Ah, tako. Ime koje se desto spominje u ovoj kudi.
Mislim da sam vas sustigao na stubi5tu kad sam do5ao.
GDA LINDE: Da, i5la sam vrlo sporo. Te5ko se uspinjem
stubama.
RANK: Aha! Mala unutra3nja gre5ka.
GDA LINDE: Zapravo premorenost.
RANK: Ni5ta drugo? Onda ste do5li u grad da se odmorite
za ovih blagdana.
GDA LINDE: Do5la sam da natlem posla.
RANK: Je li to dobar lijek od zamora?
GDA LINDE: Mora se Zivjeti, gospodine doktore.
RANK: Hja, opie je miSljenje da je tako.
NORA: Pa i vi, doktore Rank, Zelite Zivjeti.
RANK: Dakako da Zelim. Ma kako bijedan bio, ipak bih da
ova moja bijeda duZe'traje. I svi moji pacijenti gaje istu
Zelju. I moralno nadeti lele isto. Upravo je sada kod Hel-
mera jedan takav moralni bolesnik.
C'DA LINDE (prigu\eno): Ahl
NORA: Na koga to mislite?
RANK: Ondje je neki biljeZnik Krogstad, dovjek koga ne
poznajete. Truo je i pokvaren do srZi. I on govori kako
mora Zivjeti.
NORA: A o 6emu je htio govoriti s Helmerom?
RANK: Ne znam pravo. Samo sam duo da je u vezi s Dionid'
kom bankom.
NORA: Nisam znala da taj Krog... da gospodin Krogstad
ima kakve veze s tom bankom
RANK: Pa radi u njoj. (Okrene se gtli Linde) Ne znam ima
li i kod vas takiih tiudi.koii svlda zabadajtt nos ne bi
li nanjuSili kakvu molrahu tiulei pa da im io bude sred-
stvo za iznuitivanje. A zdravi onda neka se izvlade kako
umiju.
GDA LINDE: Bolesnima je potrebna njega.
RANK (slegne ramenima): No, eto. BaS takvi nazori pretva'
raju druStvo u bolnieu.
34
NORA (utonula u misli, naiednont provali u smiieh i pliesne
rukama).
RANK: Cehu se smijete? Znate li uopde -Stoje to dru5tvo?
NORA: Ne marim ja za dosadno dru5tvo..Sryijem se necemrt
sasvim drugom l- nedem neobidno smijeSno^m'Recite-mr,
doktore, hoie li svi oni koji su namje5teni u DronrexoJ
banci odsad ovisiti o Torvaldu.
RANK: Zar vam je to tako smijeSno?
-N-Onl f"tt leSka ie i piaruli): Pus,tite, molim vas'.(Seta po
-iiUi'ioiedotie.)
Doi6ta mi je zabavno pri pomisli da s-m9
;ifti i"-'fi!t*Ji-aouio irtjecaja na-tollke rjude. (vadi
iamotutiai<iz diepa) Doktore,i."41" slatki5?
RA}IK: ct6, gte, uleceieni bademil U ovoj kuci, dini mi se,
to ie zabranienaroba.
NORA: Jest, ali mi je ovo poklonila Kristina'
GDALINDE: Sto?JA...?
NORA: No, no, ne pla3i se. Nisi mogla-znati da j" Tgtu.dd
ovakve itvaii zabranio. Boji se da bih m-ogla os-tatr.bez
i"G- eri koieStal Ovda-ondi, ie li tako doktore? Izvolite!
Tsiiitii-nn"
' iedan u usta.) A i ti, Kristina. ! ju iq jedan
jedan maii, najvi5e dva. (Seta-uokolo') Da' sada sam
neiimierno sretna] I neizmjeino Zelim jo5 samo jedno " '
RANK: Tako? A Sto bi to bilo?
'Iorvald
NORAa Nesto bih tako v.oljela da kaZem, ali da rne
iuje.
RANK: A za5to to ne moiete reCi?
NORA: Jer se ne usutlujem, tako je rulno.
cDA LINDE: RuZno?
nlNf:
-- Onda vam ne bih savjetovao da kaZete.. ' Ali nama
iD;li moiJte... Dakle, sto 6iste rekli pred Helmerom?
NOFTA:Ne3to me tako straino tjera da viknem rSto mu gro-
mova!<
RANK: Zar ste poludjeli?
GDA LINDE: AIi, Nora!
RANK: Pa recite, eto ga!
NORA (skrfua zamotuliak); Pst, Pst!
Helmer, s ogrtaCem preko tuke i sa SeSirornu ruci, dolazi
iz svoie sobe.
Sedml prlzor
Prriatujt t HBLMBR
NORA (iite tnu u susret): Jesi li ga se rije5io, dragi Torvalde?
HELMER: Da, otiEao je.
Da vas upoznam. Ovo je Kristina, do5la je u grad " '
fUO*tr
i35
 HBLMER: Kristina...? Oprostite, ali ne znarn...
NORA: Gospoila Linde, tiiragi Torvalde, gospodla- Kristina
Linde.
HELMER: Ah, tako. Po svoj prilici prijateljica moje Lene u
mladih dana?
GDA LINDE: Da, poznajemo
-sad se odavna.
NORA: I zamisli, jri krenula na daleki put da bi razgo
varala s tobom.
HELMER: Sa mnom?
GDA LINDE: Nije ba3 tako...
NORA: ZnaS, Kristina je wlo vje5ta u kancelarijskim poslo-
vima, a htjela bi da radi pod vodstvom iskusna dovjeka
kako bi se usavr5ila. . .
HELMER (gdi Linde): Vrlo razborito, gospodtoLinde.
NORA: Cula je da si postao direktorom banke-- vijest je i
do niih dobrla - pb ie ona odmah doputovala ovamo i -
zzr ire, Toivalde, merii za volju udinif (eS za nju Sto mo
te3...?
HELMER: Nije nemoguie. Vi ste udovica?
C'DA LINDE: Da, da.
HELMER: A jeste li vei radili u kancelariji?
I GDA LINDE: Jesam.
LIerUEn:
- Onda iu vam po svoj nfilici naci 3togod...
NORA (plie\4uci rukama): Vidi5, vidiS...
GDA LINDE: Kako da vam zahvalim?
HELMER: Dolazite ba5 u zgodan das, gospotto Linde.
GDA LINDE: Oh, kako da vam zahvalim...
HELMER (smie\eii se): Sitnica. (Oblahi ogttad.) Za danas
me morate ispridati...
RANK: Cekaj, idem i ja s tobom. (Donosi svoiu bundu i mal'
ko je grije krai vatre.)
NORA: Nemoj ostati dugo, dragi Tor:salde.
HELMER: Jedan sat, ne duZe.
. NORA: Zar i ti ide6, Kristina?
GDA LINDE (rted oblahi svoi zimski kaput): Pa moram po
traLiti kakvu.sobu za se.
HELMER: Onda moZemo zajedqo preko ulice.
NORA (pomale gdi Linde): BaS ie neyolia Sto nam ie stan
tako malen - ali je zaista nemoguie da. . .
GDA LINDE: Nisam to ni mislila. Zbogom, draga Nora, i
hvala ti na svemu.
NORA: Zbogom je krupna rijei. Doii ie5 ponovno veggfs.
A i vi, a6ttorb... KatoZ Ako vam zdravlje dopusti? Ra'
zumij6 se da iete doCi. Samo se dobro uniotajte. (U
36
opiem razpoeoru izlaze u predsoblie. Vani, na stubiStu'
tiieCii glasovi.) Evo ih, evo ih! (PtitrEi rtratima te ih
otvara.)
Ana Marija ulazi s diecom. ,
Osml prizor
Prija5nji i DJECA
_
NORA: Dotlite, dodite! (Saginie se i liubi diecu) Ah, moja
draga, slatka djedica...l Vidi3 li ih, Kristina? Zar nisu
slatka?
RANK: Ne stojte tu na ProPuhu!
HELMER: Dodite, gospotlo Linde. Tko nije majka, naprosto
ne razumije. . .
Rank, Helmer i gospotla Linde odlaze, Ana Mariia i dieca
ulaze u sobu. Nora takolter. Zatttara vrata.
Ileved. prlzor
NORA, Al{A MARUA, DJBCA
NORA: O, kako ste mi svjeii i rumenit Jabuke i ruiice.moje
rumene! (Dieca ioi nelto govore' sve troie u tsto rrtreme'l
Jeste li se Ujepo i-grali? D-ivnoJ A tako, Emu i Bgpa v9zi.9
si na saoniciria. Zamisli, oboje odjednom. Junadina si ti,
Ivare. Dai ie malo meni, Ana Marija! Slatka moja lutkice'
(Ilzima iaimtatle diiete te pleSe i niime.) Da, da, plesat
ie mamica i s Bobom. Sto, i grudali ste se. Steta sto ni'
- sam tita s varna. Ne, ne, ne i-reba, ja Cu ih razodjenuti,
Ana Mariia. Pusti meni, to je tako zabavno. Hajde unutra,
ti si se srirlzla. NaCi CeSvnrCu kavu na peCi.
Ana Mariia odlazi u sobu liievo. Nora skida dieci kapu'
tiie i ba6a ih naokolo dok dieca littahno davrliaiu.
NORA: Tako, veliki je pas trtao za varni? Ali-vas nije qjeo?
Ne. psi ne uieddiu-
-to? dobru diecu. Ne zaviruj u pakete,
Ivare'! Sto ie Treba da vidi$? Ne, ne, to nije lijqpg.
Tako? Da s6 igramo? Cega?Skrivada. Dobro, neka se Bob
prvi sakrije. Ja? Dobro, ja Cu Prva.
Ona i dieca, u smiiehu i veseliu igraiu se skriva\a u sobi
i i susi'ean6i aesnit. Naposlietku se Nora sakriie pod stol;
dieca nahripe unutra i trale ie, ali ie ne nadu' culu
priguSen smiieh, prtlaze stolu,- Pgdilu stolnigk tg t? ,!gau'
ktitu od radosii.'Nora se inildti te ih tobole plaii. Novo
oeselie. Uto netko kuca na vrata. Nitko ga ne Euie' Vrqla
se odlkrtnu i ulazi Krogstad. aeka malo. Igra se nastavlia'
37
 NORA (\eta po sobi gore-dolje): Pa valjda imam i ja malo
Desett Pr|zor utjecaja. Premda sam samo Zena, nije redeno da. . . A
NORA, DTECA,KROGSTAD kad se dovjek nalazi u podreilenom poloZaju, onda bi mo
rao paziti kako ne bi uvrijedio onoga koji...
KROGSTAD: Oprostite, gosp-otloHelmer.. . KROGSTAD: .. . ima utjecaja.
6krenese i napolaposko6i)zlhl
i.riin4l?rfgir{eiri-tcritc:nit, NORA: Svakako.
Sto Zelite? KROGSTAD (miienia fon).' Gospotlo Helmer, hoiete li biti
KRd65fiit: Oprostite, vrata su bila od5krinuta; odito ih je ljubazni pa svoj utjecaj upraviti meni u prilog?
netko zaboravio zaworiti. NORA: Kako? Sto Zelite time reCi?
ja i da-
Noila-f"iiliZ);-tttoi mul ni3e doma, gospodine Krogstad' 'KROGSTAD: Hodete li biti ljubazni pa nastojati da
KROGSTADz Znam. lje zadrhim svd podretleni polofuj u banci?
NORA:'Pa Sto ond$rlelite? NORA: Sto treba to da znadi? Tko hoCe da vam to..mjesto
rncjcsiAp: Da prozborim ne-kgliko-rijedi s vzuna' oduzme?
itdRA' tS;.' .1- fDi;A-iihilIails -aoi. Mariji. sto?,strani KROGSTAD: Ne treba da se preda mnom pravite kao da ne
eospodin neCe iiSta mamici. Kad ode, ponovno cemo se znate Sto je posrijedi. Shvatam kako va5bj prijateljici nije
igriti. (Odvede diecu u sobu liievo i zatrtori vrata za ugodno da se sretne sa mnom, a znam i to komg imam
zahvaliti ako me lzbace.
^&Itt;1"*irna, napeta).' sa mnom biste htjeli ,grzgovarati? NORA: Ali vas uvjeravan...
KROGSTAD: Da, s vama. KROGSTAD: Da, da, ukratko: jo5 ima vremena, pa vam sa-
yjetujem upotrijebite svoj utjecaj da to sprijedite.
NdRAt Danas...a Ali danas nije pnri s miesecu" '
KROGSTAD: Ne, danas je Badniak, i samo o vama ov$l Ka' NORA: Ali, gospodine Krogstad, ja nemam nikakva utje-
kav ie vam biti BoZiC. cala. . .
NOne: S1o zapravo Zelite? Danas uoPS n9 qlogu
-KRirc'siAb, "'- KROGSTAD: Gle, sada nemate! A malo prije ste upravo
rtictmo uopie o tome.-Posrijedi je ne5to sa' rekli . . .
svim drugo. Zacijelo imate dasak vremena' NORA:.Ne smijete to tako uzeti. Ja i utjecaj... Kako mo-
NO-IU; l;a;!, svalihko. -. Premda... Zete i pomisliti da ja imam takav utjecaj na svoga mula?
iiniicsiAn: Lij"po. sjediti sam tamo -prijeko, u .olsenovu KROGSTAD: O, poznajem valeg muZa joS iz iladkih dana.
restoranu, i nidio va5eg muZa kako krece nv lurcu ' ' ' Mislim da gospodin direktor banke nije prema svojoj Zeni
NORA: Da. otporniji od drugih muleva.
KROGSTAD: S nekom damom. NORA: Ako s takvim potcjenjivanjem budete govorili o
NORA: Pa Sto! mome muZu, pokazat iu vam vrata.
Smijem li pitati je li ona dama izvjesna gos' KROGSTAD: Vrlo ste hrabri, gospodo.
inocsieo: NORA: Ja vas se vi5e ne bojim. Cim protle Nova godina,
potla Linde? izvuCi Cu se iz svega.
NORA: Jest. KROGSTAD (svladavajuii se): eujte, gospoilo! Bude li po
XnOCSfaP: Istom je do3la u grad? trebno, borit du se na iivot i smrt da zadrtim svoje ne-
NORA: Jest, danas.
iiRitebiADi ott.i", bez sumnje, va5a dobra prijateljica? fl' znatno mjesto u banci.
NORA: Jest.Ali ne vidim... NORA: Da, to se i vidi.
KROGSTAD: I ja sam je nekoi poznavao" ' KROGSTAD: Nije mi samo zbog plaie: do nje mi je jo5 naj-
NORA: Znatrt... manje. Drugo je posrijedi... Reii irr vam. Odito znate,
kao i drugi, da sam prije nekoliko godina udinio jednu
KROGSTAD:
-^^5*il.-1i Tako? Vi ste dakle upuieni' To sam i qtqlio' nepromi5ljenost.
o"au piiitifroie li gosipotlaLinde dobiti slulbu
u Dionidkoj banci? NORA: Mislim da sam ne5to dula o tome.
NORAr OdaHb vam-iolika slobo'la da mene Plt:atg o tome? KROGSTAD: Stvar nije do5la na sud, ali su mi otad svi pu-

gn"i'*ri:,* gs:$str *
Vi. koii ste potdinieni dinovnik moga muza? A Kad vec
slu"*lit
l'**;#ilil
tovi bili zatvoreni. Onda sam se bacio na poslove koji su
vam poznati. Nedegasam se morao latiti, i mogu vam redi
da nisam bio meilu najgorima. Ali sada treba da se oslo-
sam i glutio.
KROGSTAD:Dobro bodim svega toga. Moji sinovi rastu. Radi njih moram

38 39
 ponovno steii toliko po$tovanja u gradianstvu koliko je
inostrde. Ta mi ie sluZba u banci bila prva stepenica.'A
sad6 va5 muZ hoib da me oPet grrme u glrb.
NOM: AJ;i,za ime boZje, gospodine Krogstad, nije u mojoj
moCi da vam pomognem!
KROGSTADI Zafo Sto-nedete. Ali ima puta i nadina da vas
prisilim.,.
NO-RA: ReCi Cete mome muZu da sam vam duina?
KROGSTAD: Hm, a kad bih mu rekao?
NORA: Bilo bi to nadasve rulno od vas. (Sa suzama u grlu.)
Da tu tajnu, koja je moja radost i rnoi P-g+qs,on dozna
na tako lrost i nrlan naEin, i to od vas? Vi biste me izvr'
sli naieo;rim neugodnostima!
-neusodnostima?
KIOCSTAP: Samo
-NORA (lestoko): No, saio recite! Sve Ce se slomiti na vama,
j"r ie moj riruZ tiaa vidjeti kakav ste vi zao dovjek. I tek
onda ode va5e mjesto.
KROGSTAD: Pitao iam vas: treba li da se plaiite samo kui'
nih neugodnosti?
NORA: Doina li to moi muZ, on Ce,dakako, odmah isplatiti
ostatak duea. I neCdmo s vama vi5e imati nikakva posla.
KROGSTAD (prilazi korak blile): Cujte, gospo-tloHelmer: ili
vi imate ilabo pamCenje, ili se ne razumijete mnogo u
poslovet Zato tieba da las bolje uputim u stvar.
NO-RA:Kako?
fnOCSfAO: Kad vam je muZ bio bolestan, do3li ste da u
mene uzajmite dvanaest stotina talira.
NORA: Nisam znala nikoga dmgog.
KROGSTAD: Obeiao sam da Cu-vam pribaviti tu svotu.
NORA: I pribavili ste.
knoCstlio:
--uviete. obecao sam pribaviti vam novac uz stanovite
Tada ste bili lbliko zaokupljeni boleSiu svogg
mriZa da ste po5topoto htjeli novac za put, a zaboravill
;i;;;sk"c6 tioji u togi p.roizlaze.zato niie naodmet
d;rt*
da rras na to podsjetim.
nalo O-bedao
podsjetim. Obeeao sam vam pribaviti novac
uZ.,dbveznicu
uZ.'obveznicu koju- sam sastavio.
NOB*;ii[,koju sam ja PotPisala...
KROGSilAD, pu, tti sam dodao jo5 nekoliko redaka iz kojih
--ii';d6.-Ea
vis otac jamdi za-dag. Trebalo je da te retke
pot!fi3e va5 otac.
NORA:-Trebalo...? Pa on i jest potpisao.
KROGSTAD: Trebalo je da va5 otac stavi i datum uz potpis'
Sjeiate li se toga, gosPodtoHelmer?
NORA: Da, dini mi se...
KROGSTAD: ?ledao sam vam zadttlnicu, da je po5tom pc
Saljete ocu. Je li tako?
NORA,:Tako je.
40
KROGSTAD: I vi ste je, dakako, odmah poslali. Jer ste je
vei nakon pet-Sestdana donijeli s odevim potpisom. Ispla-
tio sam vam cijelu svotu.
NORA: Pa Sto? Zar nisam todno otpladivala?
KROGSTAD: Prilidno todno. Ali, da se vratimo na po€etak,
bilo je onda za vas te5ko doba, gospotto Helmer.
NORA: Da, tesko.
KROGSTAD: Mislim, vaS je otac onda bio te5ko bolestan.
NORA:'Bio je na samrti.
KROGSTAD: I ubrzo je umro.
NORA: Jest.
KROGSTAD: Recite mi, gospoclo Helmer: sjeiate li se kojeg
ie dana umro vaS otac. Mislim tu na datum.
NORA: Umro je 29 rujna.
KROGSTAD: todno. O tome sam se obavijestio. I ba3 zato
ne ide mi u glavu jedna dudna okolnost. (Vadi papir iz
dlepa.)
NORA: Kakva okolnost?
KROGSTAD: Cudna okolnost, gospodo; da je va5 otac tu za-
duinicu potpisao tri dana poslije smrti.
NORA: Kako? Ne razumiiem.
KROGSTAD: Otac vam i6 umro 29. rujna. Ali pogledajte tu
je vat otac, pored svbga potpisa, napisao datum 2. listo
pada. Nije lilo dudno, gospotlo Helmer?
NORA (tuti).
KROGSTAD: MoZete li mi to objasniti?
NORA (i dalie Suti).
KROGSTAD: Cudno je i to da rijed >2. listopada< kao i broj'
ka godine nisu napisane rukopisom,va5eg_oca lego-ru'
kopi-som koji mi se dini poznatim. No, to bi se-jo5 dalo
objasniti: olac zaboravio-staviti datum uz potpis, p-a C3
stavio netko drugi prije nego Sto se za smrt doznalo. U
-pitaniu
io*e nema nika[va zia. lJ je samo potpis. A je,;
li potpis pravi, gospodo Helmer? Je li otac potpisao vla:
storudno?
NORA (nakon krate Sutnie uspravi se te 6e prkosno): Ne,
nije, ja sam ga potpisala.
KROGSTAD: Cujte, gospotto, znate li da je to priznanje opa'
sno?
NORA: Zaito? Ionako iete uskoro dobiti svoj novac.
KROGSTAD: A smijem li vas neSto upitati: za3to ocu niste
poslali tu zaduZnicu?
NORA: Nije bilo mogude. Otac je leZao nasmrt bolestan. Da
sam sa'molila za potpis, morala bih mu redi za5to mi tre'
ba ndvac. No njefru,-onako bolesnu, nisam mggl? redi da
je Zivot mog duZa u opasnosti. Naprosto nije bilo mo'
gude.
4l
KROGSTAD: Onda bi za vas bilo bolje da niqte putovali u NORA: Jesam, ali sad ne mogu. Idite tamo, imam pune ruke
inozerrstvo. posla. Hajte, hajte, draga -ljeco. (Blago ih gura i za niima
Noii,q--Ni-io-nije bilo moguie, jer je o tome putovanju zatntarattrata.)
ovisio Zivot moga muZa.
fnbCSfeO: A z{r niste pomislili da ste time mene preva-
rili. Dvanaestt prizor
NORA: Na to se nisam mogla obazira!-i' Nisam marila za NOR|, zatim IIEIINA
vas. Nisam vas trpjela zb-ogsvih onih zapreka i teSkoia
koje ste mi pfavili, iako ste znali u kakvu ie zdravswe- )RA (sieda
NORA (s na divan, uzima v€z i poiinie vesti, ali zas-taie):.
nom stanJu moJ muz. Net (Odbacuje vei,
Nel'toa,oacuje ytla!-img pledso.blia
vez, ustaie, prilazi lrat-ima prectsobtg .i
.t
jasno
KROGSTADTCotpoao Helme,r, vama odito nije F*"1 zove.) lJelena! Donesitg bor ovamo. (Prilazi sto.lu liievo te
ie zapravo vaSa krivica. Mogu vam reei da Ja svoJecoDno lltaia ladicu; opet zaitaie.) Ne, to je nemoguie.
iris-afr-ueinio niSta drugo i-ni5ta gore, a ipak sam upro' HELENA: Gdje-da ga postivim, gospotlo?
pastio svoj PoIoZaj u dru5tvu. Ovdie. na sredini sobe.
NORA: Ovdie,
XOna: Vi! Vi biste me valjda htjeli uvjeriti k€ko ste-izwgili
..-fr|;b;i HELENA: fr6Ua Ii da vam jo5 Stogod donesem?
pi"minit" djeld da biste sp-asiliZivot svoje Zene' NORA. Ne,
NORA: Ne hvala-
hvala, imam Sto mi treba.
sve Sto
imam sve
KROGSTAD: Zakonl ne pitaju za tazloge' Helena, poSto ie postavila bor, izlazi.
)RA (t;tti
NORA
>gA 6vdie svjeiic-a.-...
(0;ifi bori: Ovdie cvij -; Uh
svjeiica... ondje cvijet. !.rt,
NORA: Onda zacijelo imamo vrlo lo5e zakone' odunia li dovjeka!
odurna dov Ali koje5ta, koje5ta. Nema tu niseg? Sto
KROGSTAD: Bili lo3i ili ne bili, ali ako ovaj papir iznesem ui...-eii ie lijep bor. Srie iu udihiti, Torvalde, da ti bude
na sud, ti Ce vas zakoni osuditi' liiepo - pievlt-iu... plesat Cu...
NORA: Ne vjerujem.
-'-""- Zar kteti nije .dulnost da svome sta- Iietmer dbiazi izvana, s hrpom spisa pod rukom'
i ttttfitt "bolisnom ocu prigtedi jad i strah? Zar Lena
;;il ;iffi da muZuspasi^Zivot?.ll:pg'"ti:-ry-"1\9":i
ali saniuvjerenada ima z-akonl.kpjilo go,Pustal11..f"ll
pravml(' gos-
Trlnaestl prlzor
to ne znat6 kao odvjetnik? Zacijelo ste slab
podine Krogstad. NORA t HELMER
je.ovaj na3 vrlo
KROGSTAD: MoZda. Ali se u poslovq k-aoSto NORA: A, vratio si se.
dobro razumijem. U redu' Cinite kako vam dTuCot.a]1-I-?Il
ieano vetim ako me i drugi put izbace, vi iete mr pravrtr HELMER: Da. Je li tko bio ovdje?
hruStvo. Pozdrayi i ode.) NORA: Ovdje? Ne, nije.
iiElntrni-dudno,'a ridio sam Eako Krogstad u,lazi iz kuie'
NORA: To misliS? Jest, jest, Krogstad se navratio na tre-
Jedanaestl Prlzor nutak ovElmo.
HgtMER: Vidim po tebi da je bio ovdje: mplio te da se
NORA, tatim DJECA zauzme5 za nj.
NORA: Jest.
'On6asaki razmi\lia, zatint se
NORA (stoii pr9"?:,!?-!t!^'?!:): HELMER: I da meni ne kaZe5,je li tako?
Ah, Sto! to samo hoie da me zaplasl! Nlsam,J?t.raK? NORA: Jest, Helmere,ali...
el"Da. Potne sredivati dieiiu odieiu' pa zqst-qne').Stl'':i iiErUnn,
-- Noia, Nori, u takve se razgovore-upu5ta5 s tak'
fte, to je ipak nemoguie. Pa-ja sam to ueiruh rz lJuDavrl dovjekom i obeiavaS, a rneni kaie5 neistinu " '
je onaj strani "im
DJE-aA fuh iratima tilevo): Mama, oti5ao
doviek. . . il8iffi*tiTY' nisi rekladaovdjenitkonijeb rol .(Priieti
da igi prstoml n4gjg Sevane .qmiie.-to nrkact vrse' rtrca pJe-
-No"iAi il;; da, znam. Ali nemojte nikome pripovijedati
i" uio ovdjd. Cujete Ii? Ni tati!. vica mora rmatr cist glas, nikalivih pogre5nih tonova! Niie
ofbCA: Mama, hoiemo li se igrati dalje? li tako? A sad neiemo vi5e o tome. (sleilne pokral pec!')
NORA: Ne, ne, sad ne mogu. Ah, kako je ovdje ugodno i toplo. (Malko lista po svoirm
DJECA: Ali si nam obeCala,mama' papirima.)
43
42
NOBA (kiti bor te 6e nakon kraie Sutnie).' Torvalde! HELMER: Ali Krogstad nije krenuo tim putem: poku5ao je
HELMER: Molim? da se izvude raznim smicalicama i varkama, i time se mG
NORA: M5rogo se radujem kostimiranom plesu, preksutra, ralno upropastio.
kod Stenborgovih. NORA: Misli5 da. . .
HELMER: Rad6znao sam dime ie5 me iznenaditi. HELMER: I pomisli sada kako se takav dovjek, koji zna da
NORA: Ah taj glupi sludaj. je krivac, mora svuda pretvarati i lagati: nosi masku i
HELMER: Sto? pred svojima najbli2im, pred Zenom i djecom. Pred rotte-
NORA: Ne mogu da nattem ni5ta valjano, sve je nekako tra' nom djecom... to je najstra5nije,Nora.
ljavo. NORA: Zatto?
HELMER: Zar ie mala Nora do5la do to spoznaje-? HELMER: Zato Sto takvo ozradje laLi zahvata svu obitelj.
NORA (za njimi s rukama na naslonu njegove stolice): lmal Svaki udisaj u takvu zraku donosi djetetu klicu zla.
li mnogo posla, Torvalde? NORA (priblilava mu se s letla joS vi|e): Jesi li uvjeren u to?
HELMER: Ah... HELMER: Kao odvjetnik, drago dijete, imao sam dovoljno
NORA: Kakvi su to spisi? prilike da se u to,uvjerim. Gotovo svi ljudi koji su zaralaa
HELMER: Bankovni. bili pokvareni imali su laZljive majke.
NORA: Zar ve6? NORA: Za5to baS maike?
HELMER: $tara uprava ovlastila me da izyrfim- Potrebne HELMER: Majke u iajvi5e sludajeva. Ali, dakako, i odevi
oromiene u osobliu i u poslovnom planu. Iskoristit iu za mogu biti krivi. To zna svaki pravnik. A ipak je taj Krog-
'to stad godine i godine trovao svoju 4jecu pretvaranjem i
UciZiCneblag&ine. Zeiim da o N-ovoj godini sve bude
u redu. laZima, i zato ga i smatram propalicom. (Prula iza sebe
NORA: Dakle, zato ie do5ao taj jadni Krogstad. ruku traieii ie.) I zato moja mala draga Nora mora obe-
H E L M E R :H m . . . iati da se nede zauzimati za njega. Ruku ovamo! Pa Sto
je? Daj mi ruku. Tako, sad je odludeno. Uvjeravam te da
NORA (ioS nasloniena na stolicu, igra se niegovom kosom):
Da ni:maS tolifo posla, zamolila bih te za veliku uslugu, bi mi'bilo nemoguCeraditi s njim. U blizini takvih ljudi
Torvalde. osjeiam upravo fizidku odbojnost.
HELMER: Da Eujem. NORA (pwlaCi ruku iz njegove i odlaii na drugu stanu
NORA: Nitko neira tako dobar ukus kao ti. Htjela bih da bora): Kako je ovdje toplo! A ja jo5 imam toliko posla.
liiepo izeledam na kostimiranom plesu. Torvalde, bi li HELMER (ustane i sloii svoie papire): Da, i ja moram jo5
trii,5 razriisliti i redi mi Sto ja treba da budem i kakav prije vedere rije5iti koji spis. Mislit iu i na tvoj kostim. A
kostim da uzmem? moZda imam i Stogod da bi se u zlatnom papiru moglo
HEiMER: Aha, mala svojeglavka te zn? Sto ie pa trali.spas. objesiti na drvce. (Pogladi je po glavi.) Oh, ti moja mala,
NORA: Da, Torvalde, rie znam Sto 6u bez. tvoj€ Pomocr. draga Sevo! (Ode u svoju sobu i zatvori vrata)
HELMER:'Dobro, dobro, ved iu ne$to smisliti. NORA-(tifto, nakon stanke): Ah, Sto! To ne moZe biti! To je
NORA: Liiepo ie to od tebel (Prilazi ponovno boru') Sto ovo nemogude! Nemogude!
crveno clvijeCe lijepo piistaje zelenim -granama' Nggg, ANA MARIJA (na lijevim vratima): Mali5ani mole smiju li
kaZi mi, motim tel jJeli-ono Sto Krogstadu upisuju u kri' k mami.
vicu zaista stra5no? NORA: Ne, ne, ne pu5taj ih ovamo. Ostani ti kod njih, Ana
HELMER: Krivotvorio je potpis. MoZeS li zamisliti 5to to Marija!
znadi? ANA MARIJA: Da, molim. (Zatvara l,rata.)
NORA: Da nije to udinio od neke nevolje? NORA (bliieda od ulasa): Ja da pokvarim svoju djecu? Kuiu
HELMER: svejedno, -Irlisamiz nevolje' ili' ka\o drugi vele' iz lako da otrujem? (Ponosno dile glavu.) To nije istina! Nikad
mislenosti. tako bezdu5an da bih Eovjeka bezu' i nikad istina!
vjetnb osudio zbog takva djela.
Ne, zar ne, Torvalde? Kraj prrtoga dina
NORA:
HELMER: Coviek se moie moralno podiii poSto otvoreno
prizna svoj Erijeh te izdrZi svoju kaznu.
NORA: Kaznu?

M 45
 NORA: Ne bi bilo najgore...
-ftiii Sto rade djeca?
ANA MARIJA: Jadni igraju se bbiidnim darovima.
Ali...
NORA: Pitaiu li desto za me?
ANA MARIJA: Navikli su da mama uvijek bude uz njih..
NORA: Ali vidiS, Ana Marija, od sada vi5e neCu toliko biti uz
niih kao do sada.
ANA MARIJA: Mala dieca na sve se brzo naviknu.
NORA: MisliS? MisliS da bi brzo zaboravili mamu kad bih ja
odavde oti5la zauviiek?
ANA MARIJA: Zauvijdk? Boie saEuvaj!
NORA: Cui, Ana Marija, reci mi neSto... desto sam o tome
razmiSli-ala: Kako si mogla podnijeti da svoje dijete pre'
pusti5 itranim liudima?
DRUGI CIN ANh MARIJA: Pa morala sam, kad je trebalo da budem da'
dilia maloi Nori.
Ista soba. IJ kutu pokrai glasopira boliCno dtvce, obtano, NOR.A: Ali k;ko si uopie htiela?
otrgnuto, s dogoribtitn iv-iedicama. Na divanu Norin zim' ANA.MARIJA: Kako ne Uitr htjela kad sam dobila tako do-
ski kaput. bro miesto! Siroma3na djevojka koju je pogodila takva
Nori \ama, Seta nemirno. Naposlietku zastaie pored di- nesreii mogla se samo radovati Sto je dobila tlobru sluZ-
vana te uzima svbi kaPut. bu. Jer oni ni5tarija od dovjeka nije poslije htio ni da
duie za me.
NORA: Ali te tvoja kii zacijelo zabotavila...?
Prul prlzor ANA MARIJA: Ne, nije! Pisala mi je kad se krizmalas i kad
se udala.
NORA (nakon krade nedoumice opei- b,aca-kapyt na diuan): NORA (erleii je): Draga Ana Marija, bila si moja dobra
Netlio dolazi! (Prilazi vratima, oslu|kuie.) Ne, prje aitko' maika kad sam bila mala.
Pa naravno, danas, na prvi danBoLida, nede nitko ni do€i' ANA MARIJA: Jadna mala Nora nije ni imala druge majke
Ni i"im. nii moZ<ia..1 (Otvara vtata i gleila va.n-)Ne, ni- doli mene.
desa nema u sandudiCu za pisma, pra:xna ie. (Iile naprb NORA: A kada moji mali5ani ne bi imali nikoga drugo^g,ti
ie4) An, koje5ta. On to niie mislio ozbiljno. Takvo Sto
-dogoditi. bi. vieruiem... Ali eluposti! Sto mi to pada na um! (Otva'
he moZe se Ne moZe. Pa ja imam troie mate ru' iutiiit.) Idi u dobu djeci, sad moram... Vidjet ieS
djece. sutra kako ie mi ovo lijepo pristajati.. .
ANA MARIJA: Nitko na balu nede biti tako lijep kao gos'
Drugl Prlior potta Nora. (Odlazi u sobu na liievoi strani.)
NORA (ttadi kostim iz kutiie, ali ponovno sve baca unutra):
ANA
'- MARIJA (iz sobe naliievo donosi veliku kutiiu od kar' Ah, kad bih mogla da odem! Samo kad ne bi nitko do5ao.
i;i;t, Napokon sam na3la kutiju s kostimom' Saino.da se dotle ni5ta u kuCi ne dogodi. Ah, koje5ta! Th
NORA:-Hvali, stavi na stol. tko bi doSao? Samo ne misliti na to. Da odetkam muf.
(Poetadi Liiepe rukavice, ba5 lijepe. Samo mirno, gla'
lNl nfenf lA' (stavtia kutiiu): Ali sve je jo3 g neredu,
-NbRA; vd
-eore!sa.)
"Jedan,
dva, tri, detiri, pet, Sest - (Krikne.) lth,
Ah, najradije bih' razderala taj kostim na tisuiu dolaze. (Hoie da krene, ali neodlutno zastaie.)
komada. Gospoda Linde dolazi iz predsoblia, gdie ie odloiila kaput.
ANA MARIJA: Ma ne! Sve se to da lijepo popraviti; samo
malko strPljenja. , krtarrati se, ktiztnt - potvrds; u katolidkoJ crkvi Jedan- gd sedarrn svetih
pomvanjem posvec€nim !4jem Da ccrq -l poBganJem
NORA: Idem gospotti Linde da mi pomogne'
sakramenata. $is$elilnin
biskupovih ruku uz zaziv Duha Svetoga, pomazaniku se powraluie sa.kramell
ANA MARIJLT Zat opet odlazite? Po ovakvu ruZnu vreme'
'-;;t krsteija I pripadnost krldanskoJ crkvi. Kod ptptestanata se kriana aazlwr kon'
P" Cetese prehladiti, gospodo Nora, oboljet Cete' " lirmaciia.
"i 47
46
 Tredl prlzor
NORA, gospo{la LINDE
NORA: Ah, ti si to, Kristina! Nema nikoga drugog? Liiepo
od tebe Sto si do5la.
COA'I.iNDB: Reko5e mi da si bila kod mene i da si me
traLila.
-ntielaDa, upravo sam onuda nai5la. Ima neSto 5to sam te
-NORA:
zimbtiti, Siednimo na divan. Cuj! Sutra uveder bit
ie'kostimirani ples kod konzula Stenborga.-TorvSld Zeti
da se maskirani kao naputjska ribarica i da pleSem ta'
rantelur koju sam nau6ila na -Capriju.s
GDA LINDE:-Dakle, ditava predstava.
N-oRA:-Znas, forvifa tako ieli. vidis, evo kostima. Kupio
mi ga Torvald u Italiji, no prilidno je poderan, pa n9
znam...
C'Ol
- ifNOB: Odmah Cemo ga popraviti, -samo se ryb gdje'
edie oparao. Dai ielu i ko--na6,drugo ni3ta ne treba'
NO-RA:BaB je to lijeFo od tebe.
bia ilrNoH tsii"tll!'l ta[o, sutra -na-ko-stimirani ples' .Znas
Sto: sutra Cu uvedei na trenutak skoknuti ovarno, da yl'
Ail fu6 izgtiaas. Nego,,opro-sti, sasvim,sam. zaboravila
da ti se zahvalim na ugodnoi BadnloJ yeceF -slnoc.'.
NORA (ustaie i Seta po sobe): Ah, sinoe nekaKo mJe -D-rtg
tako'usodno kao inade. Sto nisi ranije do5fa ovamor-l(rr;
stina! Da, Torvatd umije urediti da kuda bude ugocma r
udobna.
coa Lrirbr: A i ti. Nisi uzaludkci svogaoc3.AU kazi Ini:
ie li doktor Rank uvijek onako sumoran kao sto Je Dro
iinoi?
-NO-nR-:-iIe,sinoC je bio osobito ne1lgpoloZen.ZnaS,.le5ko je
Uotisiuti, sironiah: su5i mu se kidma. RgCi Cq ti:.nieggv
otac bio ie oduran dovjek, imao je posla s koiekakvrT
Lenama,i sve tako, pa zato, vidiS, njegov sin boluJe Jos
od dietinistva.
COa fifiiE-Gpuita Svenie na krilo): Ali, draga moja Nora,
odakie sve to znaS?
NOne Tserliaiieil: Blat. - kad ima5 troje djece, dol"ze ti u
posjit Zede koje imaju pone5to lijednidkog znania, Pa
oripoviiedaiu ovo i ono...
crh-iiNiB:-d;, "Dohzi li doktor Rank svaki dan ovamo?
No'RAt i""ti a*.-On ;" Torvaldov naipolii P{ijateli
iz mlad6sti. I moj dobri prijatelj. Tako re6i, pripacla obr-
telji.
- napu4-sklpulki ples-g vrlo brzo.ql.dtmu' Osim u Napulju plelc
, tt *trJ.
* t?fJiry"Le?tlf nH"if'f"ffSj&':: rTs'i n'i 6r.poinat
kaoturistrcko
stjeciste. Cuvena je niegova Modra sPiUa.
48
GDA LINDE: Nego, reci mi: je li taj dovjek sasvim iskren?
Mislim: da ne-iaska liudima.
NORA: Naprotiv. Odakle ti ta pomisao?-
diL illtiilet r.a me juder predstavih, rekao je.da.je.3
ovoi kuii desto duo moje ime. A poslije sam pnm-rJetrla
"i
da iri tvoj muZ nije znao tko sam. Odakle bi onda doktor
Rank...
NOngi-fmas sasvim prevo, Kristina. Torvald me voli j" toliko
da me hoie samo 2a'sebe, kako on to kale' Isprva 9i"
sotovo liubomoran kad bih mu spomenula l(oga oo svoJrn
inititr. O"ndasam ih prestala spominjati. S doktorom Ran-
kom desto razgovaram o svemu, on me tako rado slu5a'
CDtiINbB: EhINora, Nora, u mnogo temu-jo$.qi p1av.g
dijete. Ne3to sam starija- od.-t9p9 i zato iskusnija' -t(ecr
Cd ti neSto: morala bi riokrajditi to s doktorom Rankom'
NORA: Sto to?
dia fruDE:'Sve! Juder si mi naklapala o nekakvu bogatom
oboZavaocukoji bi ti imao priskrbiti novaca ' ' '
NORA: Na Zalost,taj ne Postoji.
GDA LINDE: Je li doktor Rank bogat?
NORA: Jest.
C-oA ifNOg: I n€ma nikoga za koga bi se morao brinuti?
NORA: Nikoga.Ali...
tjia itNbei I aouti svakog dana ovamo u kuiu?
NORA: Da, svakog dana.
ii5l illNpE: Kak"o moZe taj fini dovjek biti tako nametljiv?
NORA: Uopie te ne razumijem.
Cie
- lfNolE: Nemoi se pietvarati, Nora: misli5 da nisam
pofoaiU od koga" s-i ui-ljmila dvanaest stotina talira?
NOHfi: Jesi li potiajeh? K-ako moZes-takvo Bto misliti? Pri-
---lut"fi
na5e kuie icoji dolazi svaki dan k nama? Pa to bi
bilo heizdrzl5ivo!
GDA LINDE: Zbilia nije on?
NORATNiie, uvjeiavali te. Nikad mi ne bi palo na-um da
oa . . Uostalom, on tada jo5 nije dobio nasljedstvo
":"gh.
Nora...
je to sreiaza tebe,dra-sa
o#tt"ttt?ftlittliS;0.
NORA: Ne, zaista mi nikad ne bi na-pam-et-palo cta molrm
doktora'Ranka, a znam sigurno, kad bih od njega tra-
Lila.. .
GDA LINDE: Ali to neie5 udiniti!
- Nbru, BoZe saduvaif Uostalom, ne vjeruj-em da-(e -i biti
potrebno, premda, velim, kada bih doktoru Ranku re'
kla...
GDA LINDE: MuZu za.letlima?
-NORA: Pa moram se izvuCi iz ove ka3e. I to se dogodilo za
njegovim ledima. Ali se moram izvudi " '
GDA LINDE: Da, da,'rekla si to jo5 juder, ali " '
d Nora 49
 N9ll.(f.r{r gore-dolje): Mu5karac moZe takvo Sto bolje HELMER: Da dujem.
urecutrnego zena... NOn* Seva Ce iamo cvrkutati po svim sobama " '
SP^{.Lq{PFi +o.j" tai {nglk4rac - tvoj muz. HELMER: Ona ionako cvrkuCe.
NORA: Koje5ta! .(Zastaie.) Kad dovjek isirtati dug, dobije li
natrag zaduinicu? iioRA' Bii au kao vila Sto ple5e na mj-esgtini, Torvalde'.
, GDA LINDE: Jasno! HELMER: Nora, valjda nije ono Sto- si iutros spomrnJzua'
NO_Y: je.onda raskidati u komadiie i spaliti taj NORA (prilazi rnu bliie): Jest, Torvalde, molim te od sveg
I poZg. srca. . .
_ odwatni, prljavi papir! frniMEn: ImaS hrabrosti da oPet po-dneS...?
GDA LINDE-(.tirs1o- jf g!e!.a, odlaie tuenje i polako ustaje:) ai, moras mi ispufiti i'rolbu. Mora5 Krogstada
lioRAat;,
-_ Nora,_ti mi ne5to-kriJe5! ostaviti u banci.
NORA: Zar vidi3 na mehi?
GDA LINDE: Od -juder izjutra tebi se neSto dogodilo. Sto HETMER: Oraga Nora, njegovo mjesto namijbnio sam gos-
potli Linde.
je to, Nora?
NORA: (prilaTeii. ioy); Kristinat (Ostu\kuje./ Suti! Torvald No'{A; I-t:"po je to od tebe, wlo lijepo, ali umjesto Krag-
stada riro?eS-otpustiti toga drySpg. .
se vraia. Hodi ovamo. djeci.
Marija moZe ti pomoii.
- Torvald ne voli Sivanje. Ana HE"ii,IEIi;
-- Ne"i"ibj.i"" s!-twdofl{v4t -Zalto?. Zar bih ia,
GDA,LINDE (skuplia stvariice): Dobro, ali neiu iz kuie dok zato Sto si inu nepromi5ljeno obeCala da 6e5 se Ta.wzetr
za ni, morao sada...
tsKreno ne PorazgovarErmo. NoilAt'il3t.;;6natde? Radi sebe. Taj tgyjg.F surailuje
Odlazi nalijevo, a odmah zatim ulazi Helmer. u naiprliaviiim novinama, to si sam rekao' I(ollko tr samo
zla #olit naniieti. Stra5no,ga se bojim ' ' '
HELMER: Ah, razumijem, pla3e te stare uspomene'
Cetwtl prlzor NORA: Sto misliS time?
NORA, HELMER
HELMER: Mislim, dtrkako, na tvog oca.
NORA:
- Da, sieti se szlmo Sto su sve do-bnici pisali o..nieqq
NOB4 (iQe mu u susret): Oh, jedva sam dekala da dode$. u novinauia i kako su ga stra$no klevetali'- ZacrJelo br
_ 4rygr Torvalde. zbog njih bio i smijenjen da vlada-niie Doslala teoe <r4
HELMER: Je li to bila Svelia? sve izvidi5 t" a"-"iti-pi"-" ij"*" Uio ta.ko blagonaklon
NORA: {ij.e neg.o Kristina, pgmaZe.mi da uredim ovaj ko, i pailiiv...
stim. Lijepo iu izgledati, vidiet ie5. HgI-wfeR:
'-;' Draga moja Nora, rz4gttu tvog oca-i-mene.prili6-
HELMER: Zar ne da sam se dobro sietio? G-;;tiii. rvoi otac liao dinovnik-nije.bio -najisprav-
NORA: Divno! A zar nije bilo lijepo- od mene Sto sam te niji. Ali ja jesam i-spJavani nadam se da cu taKav ostatr
poslu5ala? adkle budem u sluZbi.
HELMER (hyat^ajeza podbradak): Lijepo... Sto si poslu5ala -' -;Ai
NoRA:Nezna5tiStosvezlobnicimogusmisliti.Sadabismo
svoge muia? Znam, zrtam, vragolankb, znam da irisi tako iulo-fii"pJ Zideti sretni i zadovoljni u na5em ugod-
mislila. Ali ne Zelim ti smetati. Treba valjda da proba5? nori domu, ii,-ia i djeca, Torvalde' Zato te od srca mo-
NORA: A ti zaciielo ieli5 raditi?
HFLMF'R: Ta_ko'je.(Pokazuje hrpu spisa.)Vidi5, bio sam u ,lim...
HbrnnEn: Upravo zato Sto se zauzimat za, njggat-""P9g19:
-__Lul.t-r.. (Hoie da ide u svoju sobu.) mi ie da ia zadtaim. U banci ved znaju da cu. o-tPu:lrtr
NORA: Torvalde!
HELMER (zastaie): Molim. Kio"sstadal Treba li sada da saznaju kako novi clrreKtor
NORA: Kad bi te tvoja v.jeverica ne5to lijepo i usrdno za- radi-kako mu Zena kaZe?
, molila... NORA: Pa Sto onda?
HELMER: Sto? HELMER: Samo da tvrdoglava terica provede.sYojg voljtli
NORA: Bi li joj to udinio za ljubav? nista drugo...? Da m! se zbog toga.PossmJ9lu{l tE^l-"
HELMER: Moram, dakako, najprije duti kakva je to molba. novnici? Da svijet misli kako sam uvijek.Pog tuqq utll
NORA: Vjeverica ie skakutati naokolo i diniti sve bude5 li caiema Vierui ini, uskoro bih osjetio poslj-edice'usrm to'
dobar pa je poslu5a5. eal ima ioS nbsto zbog tega nije moguce da Krogstac os-
Iane u Sanci dok sam ja direktor'
50 51
NORA: Sto to? HELMER: Kasno je.
HELMER: Njegove moralne gre5ke, kad bi baS trebalo, mo- NORA: Da, kasno.
gao bih mu i progledati kroz prste ... HELMER:
^^-;;*; Opra5tam ti taj strah, draga.Nora' premda-me o-n
NORA: Zar ne da bi mogao, Torvalde? *,iii"au. ou, i'ii:"a.t zar iiie uvreda pomisag $3
HELMER: I, kako dujem, nije lo5 u poslu. Ali je on moj zna- $"j,;il"it#?ri"i"i'"ndkvap-ropalo-gna$riodvJ"-1T9:llt
kolfto me mnogo vo'
nac iz mlatlih dana, jedno od onih poznanstava koja nam ii dpfa5tam jer tvoj strah pot-azu-je
poslije u iivotu mnogo smetaju. Priznat iu ti: mi govo. iir.i["ertt^i;i'T;i6 draeamoia Nora'Pa
il;b; au t:ud'e-, u:-
ja hrabrosti i snage' +9
rimo jedan drygome "ti(. I taj netaktidni dovjek to u dru- neka dotle Sto noZe.lt"u*
Stvu i ne sakriva. Naprotiv, on misli da mu to daje pravo ii-""il?, 6"di Vi$.iet.3es,.daia znam ponijeti teret'
da sa mnom govori nekako familijarno. I svaki das eto ga: NORA fuPlaieno): "t:"tt""'
sto mrslrs trmer
te Helmere ovo, te Helmere ono. I uvijek >ti<, upravo mi HELMER: Sve, kako rekoh'
je neugodno. Vei zbog toga ne bih ga htio u banci. NORA (pribrano): Ne, to nikako i nikada!
NORA: Valjda ne misliS ozbiljno, Torvalde? 'Nora, onda, iemo- dijeliti medq lob-gml
-(Miluie
HELMER: Dobro,
HELMER: Ne mislim? A za5to ne bih mislio? kao muZ i Lena.b"*li* i.t o treba' iur) -Ie li ti
NORA: Pa to su sve same sitnice? ;;J.;;t;? No, Sto je, sto -je? Kakve su to uplaseng gP
HELMER: Sitnice, veliS? Sitnice!, Zar misli5 da sam sitni- ffit"j""-;Hi iil$;ld]tp"i" uobrazenje' Trebasadada
dav? ple5eStarantelu i Ja iu u drugu
NORA: Ne, naprotiv, dragi Torvalde. I upravo zbog toga... 5"6ri, i tut"otiti ;.;i;;p; niSta neiu duti' MoZes-buditi po
"i.zu"S"-tamburinoniu'
Rank' reci
HELMER: Svejedno! Moje razloge smatra5 sitnicama! Zna- miloi volii' (Okrene se-na vratima') Kad dode
di, ja sam sitnidav. Sitnidav! E, onda Cemo zaista dokraj- iiiii lai"^":il.'&;;;;; sa svoiimspisima
io-i.gtavom,'ode
Eiri. (Ide prema vratima i zo've.)Helena! i zalvori za sobom vrata.)
NORA: Sto deS?
HELMER (traieii po spisima).' Izvesti nadistac!
Ulazi Helena. Sedmi Prlzor

NORA, zatim RANK, na kraiu HELENA

Petl prtzor kao .prikovana i Sapde):-l
NORA (zbuniena i uptaiena stoii Ne'
Prijasnji i HELENA to ie on mogao ;gfiiti. i to je udinib' Unatod svemu'
drugo samb to ne! Spas " 't' Izlaz '-"t'
p.rije'
HELMER (Heleni): Molim vas, odnesite ovo pismo! Dajte ?n";;; ir"atbatii'ibor'tot F'+ " '! Svedrugo
""",'-"it.aui"Srr"
pretazi tukom prektt tela' pribire
ga prvome sluZbeniku. Ali neka ga odmah preda! Adresa sve samo to ne. (L;;;";
je napisana. Tu je novac. se, ide do vrata, otvara ih')
HELENA: Dobro. (Ode.) i;;k-;;r;aidotii iiisi' svoiubundu'za tog prizotahva'
ta se tntak.
N O R A : D o b r a v e d e r , d o k t o r e R a n k ' P r e p o z n q lima
""tJ[":"":". a s - amnogo
mvaspo
Sesti prizor S"a *oi"t" Torvaldu: dini mi se
posla. ""
NORA i HELMER A k vama?
nANK: '(ulizt
iioil' sobu i zatvara zq.ryiim.vrata): o',pa dobro
HELMER (sreduje svoje spise).' Eto tako, twdoglava moja znatet z "
vas uvijek imam koji dasak'
ienice. RAi,ifr;irk"riiiii e,i va5u ljubaiirost dokle god mognem.
NORA (bez daha): Torvalde, kakvo je to pismo? iiotid a sio-*ittite tim -- udokle god mognem<?
HELMER: Otkaz'Krogstadu. nlNf: Eh, da, Pla5i vas to?
dogoditi?
NORA: Vrati ga, Torvalde! JoS ima viemena. Vrati ga, Tor' NORA: Tzrazi5i"t""!" iilo eua"o'Zat te se Stogod
,valde! Udini to radi mene. Radi sebe. Radi na5e djece. Po-
slu5aj rne, Torvalde, wati pismo. Ne zna5 kakvu nam ne- , ^"";,*f#fr"1"1".$i"JTn3;"lxFi,*i"i"i.,gsi'ltl1ffi:
sreiu moie svima na glavu navuii taj otkaz. i6fid.E fi ffiiamtn"'naziva se def ili daire'
"]%H
53
52
 RANS: _Dogodit ie se ono na Sto sam veC davno spreman. RANK: Vi ste ipak veda vragolanFa nego Sto-s-ammislio'
Dakako, nisam mislio da Ce doCi tako brzo. NORA: Danas sam nekako vragolasto raspolozena'
_ryORA (uhvati ga za ruku).. Sto to? Morate mi reii, doktore? RANK: Cini se tako.
( RANK (sjeda kraj peii): Sa mnom ide sve nizbrdice. Tu ne- aN-ORA (stirrlia mu obie ruke na tame): Dragi, dragi doktore
\ ma pomoii. I Rank, smit vas ne'smije oteti Torvaldu i meni.
NORA (odahne s olakianiem): Yi govorite o sebi?. Cete gubitik brzo preboljeti. Covjek brzo za'
RANKa btr, taj-Sto
RANK: O kome bih drugom? Ne-koristi zavaravati se. Ja boravi ono mu nije Pred odima.
sam nalJaqnrJr
sam najjadniji oc
od svrn
svih moJrn pacijenata, gospoao
mojih pacrJenata, gospoito flelmer.
Helmer. NORA (uptaseno ga pog[eda).' Cini vam se?
Ovih dana poduzeo sam op6i pregled svoga unutraSnieg RANK:'Cbvjek stvara nove veze,a onda...
stanja. Gotovo je.
s-tanja. Gotovo je. Prije
Prije negb St6 piottu
negb Sto piortu detiii tledna, tioi- NORA: Tko ie stvarati nove veze?
I a" leZati na groutju
4a iu lezati groblju i-6jiti.
i gnjiti. iiANAi
- Fa-vi i Helmer, kad mene nestane. Vei ste na naj'
Uh, kako"a g-adno-govdriie < sebi.
o tot;"m putu, dini mi se. Sto je sinoi ovdje radila ona go'
L_+9$+:
RANS' fI jest gadno. je
I.l5: sve A najgore prij toga biti
Sto ie prije spotla Linde?
joS mnogo drugoga
drugoga Sto je.gadno.
je.gadno. Treba jo5 samo jedna NOf,,A: Pa niste vatjda ljubomorni -n? jadnu Kristinu? --
pretraga, pa kad s time budem gotov,
sotov. znat 6u otprilike
otorilike ka-
ka. ffeNft Jesam. Ona-ii u bvoj kuii biti rioja nasljednica' Kad
da Ce podeti raspadanje. Hoiu he5tone3to da vam kaZem. Hel- me viSe ne bude, zacijelo (e ta Zena.. .
mer, koji je tankoCutan, grozi
grozi se od svega Sto je gadno, NORA: Pst! Ne tako glasno: ona je unutra.
pa stoga ne bih htio da on 'n bude u mojof
mojoj bolesiidFoj
bolesnidkoj so i RaNf: I danas? Eto, vidite! t
bi... Samo a" popravi moj kostim. Ali, uh, kako ruZno
- -e&orite.
"NORA;
NORA: Ali doktore. (Sied,i ia divan.)- Budite pametni, dokJore' Su'
RANK: Ne Zelim da se ondje natle. Nikako. Zatvorit Cu vra- ?;;;;;; iidj"ti iiit"- iijJp'-pr"iE"i { ziaite prgiern"
.da
ta pred njim. Cim utvrdim da se bliZi kraj, poslat Cu vam samo za vas - dakako,'i-za torvalda, razumije se' (Vadi
svoju posjetnicu s crnim kriZem na njoj. Tako Cete znati raztitite stvari iz kutiie.) Doktore Rank, sjednite ovarno,
da je gadost raspadanja podela. da vam ne3to pokaZem.
NORA: Uh, danas ste zaista ulasni. A tako bih vas Zeljela vi- RANK (sjedajuCi): 9to?
djeti dobre volje. NORA: Pogledajte!
RANK: Sa smrdu u narudju?.Ispa5tati grijeh drugoga! Je li RANK: Svilene darape.
je
to pravo? I u svakoj obitelji ovako ili onako vlada neumit- XOnq, U boji kofte.'Zat nisu krasne? Dq,--sa{ ovdje tako
----iue"".
na odmazda... aii suira -.-Ne, ne, moZetevidjeti samo stopalo'
NORA (zatiskuje uSi rukama): Koje$ta! Veselo, veselo! Pa moZete i malko viSe.
RANK: Da, svemu ovome moZe se dovjek samo smijati. Mo- RANK: Hm...
-IqOIid
ja jadna, nevina kidma mora da ispa5ta zbog veselih po il5t; gledate tako sumnjidavo? Mislite li' moZda'
rudnidkih dana moga oca. da mi neie Pristajati?
NORA (za stolom lijevo): Volio je Sparogei gu5dju jetru, ni- RANK:--Samo iro ovbme n9 mggu da steknem sud'
je li tako? iione'fiili7 ;i crin): Fi, stld vasbilo (tako ga u'dmiEa-
RANK: I gljive. rapom'po unu). Dobili ste Sto vas ide' (Sprema opet sve
NORA: Da, i gljive. I ostrige. u kutiiu.)
RANK: Da, i ostrige. RANK: A gdje su druge ljepote koje'treba da vidim?
NORA: A onda portoz i Sampanjac. Zalosno je Sto te ukusne (Tituo
stvari toliko Stete kidmi. NORA: NeCete ni5ta viSe vidjeti jer ste nepristojni'
pievusi i Pretura Po kutiii.)
RANK: Posebno kidmi koja od svega toga nije imala niSta.
NORA: Da, to je Zalosno. nalif fuakin kraCe Sutnie): Kad ovako povj,ertjryo -ti:9h
RANK (gledaje upitno): Hm... nokrai uur' tt"ilriu;{;;: di, naprosto ne-shvaiam sto bi
NORA (nakon krade Sutnie): Zaito ste se nasmije5ili? 5;ffitil6i6 a;'"isa; niktd stupiou ovu kuiu' . .
RANK: Ne, vi ste se nasmijeiili.. NORA (smiiefii se): Nadam se da vam je sasvim ugodno kod
NORA: Ne, ne, nego vi, doktore. nas.
, potto - Euv€no portugalsko dcsertno vlno. Dobilo je nadv po iortugalskoj
RANK (tiie, gledaiuti preda se): I sve mi to valja ostaviti " '
luci Porto (Oporto). NORA: Koje5ta! NeCete vi nikamo " '

54 55
 RANK (kao i. prije): I ne ostaviti za sobom nikakva znaka
zahvalnosti, samo prazno mjesto koje moZe netko popu_
niti.
I NORA: A kad bih vas sada zamolila... AIi ne...
\ RANK: Sto?
NORA: Za nrelik dokaz va5eg prijateljstva.
RANK: Recite!
NORA: Ne, jer je to ne5to iako veliko.
RANK: Samo recite, udinit iete me sretnim.
NORA: Ah, vi i ne znate Sto ie to.
RANK: Dobro, recite vei.
NORA: Ne mogu,..doktore.To je tako stra5no krupno _ sa_
_ vJet,I pomoc,r usluga...
RANK: Sto viSe, to bolje. Ne znam Sto mislite, ali kafiite. Zar
ne uZivam va5e povjerenje?
NORA: Ulivate, vi5e nego iiko drugi. Znam da ste moi naj_
bolji i najvjerniji prijatelj. Zatolu vam i reii. Znate, dot_
tore, treba da mi pomognete da ne5to spriiedim. Vi znate
kako me neizrecivo Torvald voli. Ni dasik he bi oklijevao
da za me Zrtvuje Zivot.
RAN{ (ltggryg-se malko k njoj): Nora, zar mislite da je on
jedini koji bi...
NORA (trgnutii se malko): Koii bi...?
RANK: Rado Zivot dao za vas.-
NORA (tuino): Ah, tako.
RANK: Prisegao sam da iete saznati to priie nesoli odem
zauvijek, Bolje prilike neiu imati. Takoi Nilra, sida znate.
I zato se moZete meni povjeriti bolje nego ikome drugom.
NORA (ustaje, jednostavio, mirno): Pustit-eme da proEem.
B4NK (pomakne se, ali ostaie da sjed.i): Nora!
NORA (na vratim? predsoblja)..,Heiena, donesite svjetiljku.
(Prilazi ( Oeii.) Ah, dragi doktore Rank, bilo je tb zaista
ruZno od vas.
RANK (ustaje): Sto sam vas tako iskreno volio kao nitko
drugi? Zar je to bilo ruZno?
N9-B4' N" t9, nego Sto ste mi rekti. Nije to trebalo...
RANK: Sto hoiete da kaZete?Zar ste inali. ..?
Helena donosi svietiljku, stavlja je na stol i odmah izlazi.
RANK: Nora... GospotloHelmer... pitam vas: jeste li zna-
ti?
NORA: Oh, Sto ja znam Sto sam zrtala, a Sto nisam, Zaista
vam ne znam reii... Ali da ste mogli biti tako nespretni,
doktore Rank. A sve je bilo tako lij-epo...
RANK: Tek sada znate d.a sam vam iaista odan. Recite Sto
ste imali reii.
ryg-84 (glgda ga): Sada da govorim?
. RANK: Molim vas, recite Stb ie.
NORA: Sada vam vi5e ni5ta ne-mogu reii.
/ HELENA: Dobro, razumijern ... (Odlazi.)
L-/
56
RANK: Ipak, ipak. Nemojte me.tako kainjavati. Dopustite
da za vas udinim Sto je mogu6e.
NORA: Sada vi5e niSta ne moZete udiniti za me. Uostalom,
nije mi potrebna nikakva pomoC.Vidjet Cete,.qveje samo
umiStjan-je. Da, da. (Sieda u nasloniat za ,liulianie, gleda
ga i imijeii se.) Da, da, zbilja ste mi vi ispravaq g_ospo-
din, doktore Rank. Je li vas sada'stid, sada pri svjetlosti?
RANK: Ne, nimalo. Ali moZda treba da idem. '. I da se vi5e
/.\ ne pojavim?
( NOR.A:Ne, to ne smijete udiniti: dolazite nam kao i prije.
' Pa vi znate da Torvald ne moZe bez vas.
RANK: A vi?
NORA: Oh, meni je uvijek ugodno i drago kad dotlete.
RANK: To i jest ono Sto me odvelo na pogre5an put. Vi ste
za me zagonetka. Koji put mi se dinilo da volite sa mnom
biti kao s Helmerom.
, NORA: Vidite, ima ljudi koje volim, a ima opet ljudi s koji-
( ma smo rado u dru5tvu.
-RANKt
Da, da, ima ne3to u tome.
NORA: Dok sam bila kod kuie, najvi5e sam voljela oca. Ali
me silno zabavlialo kad sam mogla izmaknuti medu slu-
iindad: oni mi iitaa nisu drZali lrodike, a tako su znali
lijepo pripovijedati.
RANK: Aha, mene ste imali umjesto njih.
NORA (skoii i prille mu): O, dragi doktore Rank, nisam to
mislila. Ali vidite, s Torvaldom je kao s ocem...
, Iz predsoblja ulle Helena.
HELENA: Gospotlo... (Sapuie ioi neito i pruig posietnicu.)
NORA (baci pogted na poijetnicu): Ahl (i stai ie u di.ep).
RANK: NeSto neusodno?
NORA: Ne, nimalo] samo... moj novi kostim.
RANK: Kako kostim? Pa on je tu.
NORA: Da, taj. Ali jedan dru$ koji sam narutila... Torvald
ne smije znati...
RANK: A, pa vi to imate veliku tajnu.
NORA: Da, da, otidite do Torrmlda, on je u drugoj sobi i za'
drZite ga dok...
RANK: Bez brige. Zadrtat iu ga. (Odlazi u Helmerovu sobu-)
NORA (Heleni): Kalete, deka u kuhinji?
HELENA: Da, do5ao je dvoriSnim stubama.
NORA: A zar mu nist-e rekli da sarla zantzeta?
HELENA: Jesam, ali nije pomoglo.
NORA: NeCe da ode?
HELENA: Neie, Zeli govoriti s vama.
NORA: Pustite ga oniia. Ali tiho. I nikome ni5ta ne kazujte.
57
NORAi UZas dolazi, unatod svemu. Ne, ne, ne moie... ne
smije se to dogoditi. (Prilazi Hebfierovim vratima te ih
zakli4ta.)
Helena otr)ara f)rata predsoblja. Ulazi Krogstad. Nora za
njim zatvara vrata. Krogstad je u bundi, ima iizme i Su-
batu.
Osmt prizor
*o*, KROGSTAn
. NORA: To kanim.
N9\4l4gtgzi _predani): Govorite tiho, muZ mi je kod kuCe.
KROGSTAD: Sto smeta?
NORA: Sto vi traiite od mene?
KROGSTAD: Jedno obja5njenje. - NORA: Odakle znate da i5ta namjeravam?
NORA: Govorite onda-brzo.
KROGSTAD: Vi. znate' da sam dobio otkaz.
NORA: Ja to nisam mogla sprijediti, gospodine Krogstad. Za-
uzimala sam se koliko sam-mogla, al:i ni5ta.
KROGSTAD: Zar vas muZ tako malo voli? Dobro zna Sto vam
- _^It9Bu_udiniti, pa ipak se usueluje . . .
NORA: Kako moZete-i pomisliti d:a on iSta zna?
KROGSTAD: Naravno, to sam i mislio. Ne bi prilidilo mome
dragom Torvaldu Helmeru da smogne toliko hrabrosti.
NORA: Gospodine Krogstad, Zelim da govorite s poStova-
njem o mome muZu.
KROGSTAD: Dakako, sa svim duZnim po$tovanjem. Ali kako
pla5ljivo krijete svoju tajnu, vjerojaino vam"ie danas ias-
nije negoli juder Sto ste zapravo ueiniti.
ItQB4iEglje 4eso Sto biste me vi mogli pouditi.
-taci
_{BQQSTAD:Jasno, talo lo5 pravnik ;a...
NORA: Sto zapravo Zelite od mene?
KROGSTAD: Samo da vidim Sto radite, gospotto Helmer.
Cio dan mislim na vas. Obidan inkasatoi, nidriodv;etnik,
ukratko, dovjek .kao ja ima ipak, kako vidite, nelto od
onoga sto se nazrva srce.
NORA: Onda to i dokaiite. Pomislite na moju djedicu.
KROGSTAD: Je li va$ muZ mislio na moiu? No, svejedno sa-
da. Htio sam vam samo reii da sve ovo ne uzmele preoz-
biljno. Zasad,se ne obraCam sudu.
NORA: Zar ne da nedete?Znala sam to.
KROGSTAD: Sve se moZe urediti. Sviiet ne mora ni5ta doz.
nati. Sve ostaie metlu nama troma.
NORA: Moj mul-ne smije to doznati.
KROGSTAD: Kako dete to Sprijediti? MoZete li molda ispla-
titi ostatak?
NORA: Ne, odmah ne mogu.
58
KROGSTAD: A ima li nadina da iznos isplatite uskoro?
NORA: Nijednog kojim bih se htjela posluZiti.
KROGSTAD: Ne bi vam ni pomoglo. I da imate sav novac
u sotovu. ne bih vam dao zaduZnice.
NOR[: Pa 8to namjeravate s njome?
KROGSTAD: Zadrlati je... da je imam u rukama. Nitko za
nju neCe doznati. Ako se molda spremate na kakav odaj-
nidki korak...
NORA: Spremam se.
KROGSTAD: Ako moZda namjeravate otidi od muZa i dje-
ce...
KROGSTAD: Ili ako namjeravate Stogod gore...
NORA: Odakle, molim vas...?
KROGSTAD: Onda se okanite t-ih misli.
KROGSTAD: Veiinom tako mislimo u podetku. I ja.sam ta-
ko mislio. Ali nisam imao hrabrosti.
NORA: Ni ja je nemam.
KROGSTAD (i olaksanjem): Zar ne? Nemate hrabrosti za
to...
N O R A :N e , n e . . .
KROGSTAD: I bila bi velika glupost. Samo neka'protle prva
oluja... Ovdje u dZepuimam pismo za va5egmuZa...
NORA: I tu stoji sve?
KROGSTAD: U najblaiem obliku.
NORA (brzo): To pismo on ne smije primiti. Poderite ga.
Naii Cu novac.
'KROGSTAD: Oprostite, gospodo Helmer, ali sam vam, dini
mi se, vei rekao..-;
NORA: Ne govorim o novcu koji vam dugujem. Recite koju
svotu traZite od moga muZa. Nabavit iu je!
KROGSTAD: Ja ne traZim novac od vaSegmuZa.
NORA: Nego Sto?
KROGSTAD: ?elirr^ da se ponovno uzdignem, gospotlo Hel-
mer. HoCu opet gore. A u tome mi mora pomod-i va$ muZ.
VeC godinu i pof nisam udinio ni5ta nedisno' Sve to vri-
jeme-borio sam se s najteZim neprilikama. Bio sam zado
volian Sto sam se malo-'pomalo piidizao. Sada su me otje-
-da
rali, i ne zadovoliavam se time me opet pomiluju. Ho-
Cu da se uzdiZem, velim vam. Hoiu u banku, hoiu vi5i po'
loZai - va5 muZ mi mora priskrbiti takvo mjesto.
NORAI To on nede nikada udiniti.
KROGSTAD: HoCe, poznajem ja njega. Neie on ni pisnuti.
A kad budem u banci, zajedno s njime, vidjet Cete. Priie
nego mine godina dana, bit Cu ja direktorova desna ruka.
A 6nda Ce Nits Krogstad voditi Dionidku banku, a ne Tor-
vald Helmer.
59
 NORA: To neiete doZivjeti.
KROGSTAD: Kanite li moZda...?
NORA: Sad imam hrabrosti za to.
KROGSTAD: Nemojte me plaSiti, tako fina, razmaZena da-
ma kao vi...
NORA: Vidjet iete, vidjet iete!
KROGSTAD: Pod led, moZda? U crnu, hladnu vodu? A on-
da da vas valovi na proljeie izbace na obalu, unakaZena
tijela, bez kose . . .
NORA: Neiete vi mene uplaSiti!
KROGSTAD: Ni vi mene! Takvo se Sto ne dini, gospodo
- Hel-
mer. f demu bi sluZilo? fmam ga u dZepu.
NORA: Cak i onda kad mene ne Ui bito...l
KROGSTAD: Zaboravljate da o meni ovisi va5 dobar glas.
Nora ustaje bez rijedi i gleda ga.
KROGSTAD: Lijepo. Sad sam vas opomenuo. Ne pravite glu-
posti! Cim H-eliner dobije moje pismo, neka nii odgov"ori.
I ne zaboravite: samo me va5 muZ nagnao na ovai put. Ni-
kad mu to neiu oprostiti. Zbogom g6spotto! (Odlaai kroz
predsoblie.) \ godi ni za Sto na svijetu.
Devetl prlzor
NORA, zatim gospoita LINDE
NORA (prilazi vratirna, odSkrine ih te oslulkuie): Odlazi. Pi-
smo nije spustio..Ne,ne, pa to bi i bilo nemoguie! (Sve vi-
5e otvara rtrata.) Sto je sad? Zastao je. Krenuo niza stube.
Predomislio se? Da neie.. . (Pismo pada u sanduEii za po-
{tu. .Zatim se iuiu {rg.C:tqlg-rri kor-ac_i.nizast.ube) Jao, ba-
cio je pismo u sandudii! (Tiho i plailiivo prilazi vratima.)
Jao,-unutra je pismo! Torvalde, Torvalde, sad smo izgub-
ljeni!
CDA LINDE (dolazi s kostimom iz sobe naliievo): Evo, sad
je sve u najboljem redu. Hoiemo li probati?
NORA (promuklo.i tiho): Kristina, dodi ovamo...
GDA LINDE (baca kostim na divan): Sto ti je? Tako si dud-
na.
NORA: Dotli, dotli. Vidi5 li ono pismo tamo? Pogledaj, vidi
se kroz re5etku.
GDA LINDE: Vidim, pa Sto?
NORA: Pismo je od Krogstada.
GDA LINDE: Nora, tebi je Krogstad uzajmio novac!
- NORA: Jest, i sada ie Torvald sve doznati.
GEA LINDE: Vjeruj mi, Nora, i najbolje je tako za vas obo-
Je.
NORA: Ne zna5 jo5 sve. Krivotvorila sam potpis.
60
GEA LINDE: Ali za ime boZje...?
NORA: I sad samo jedno: Kristina, budi moj svjedok!
GDA LINDE: Kakav svjedok? Sto bi da ja. . .?
NORA: Ako poludim, a to bi moglo lako biti. . ..
GDA LINDE: Nora!
NORA: Ili ako mi se dogodi Stogoddrugo... mislim ako ne
budem prisutna kad...
GDA LINDE: Nora, Nora, ti ne zna5 Sto govori$.
NORA: Kad bi onda tko drugi htio uzeti na se, svu krivicu,
razumijeS...
GDA LINDE: Razumijem, ali kako moie5 misliti da...
NORA: Ti ie5 onda posvjedoditi da to nije istina, Kristina.
Znam Sto govorim, pri potpunoj sam svijesti. I velim ti:
nitko nije ztrao za to. Sama sam sve udinila. Ne zaboravi
to!
GDA LINDE: Neiu. Ali jo5 ne razumijem sve to.
NORA: A kako bi i mogla! A sada ie se dogoditi ono dudesno.
GDA LINDE: Sto to?
NORA: Cudo... Ali je uiasno, Kristina, to ne smije da se de
GDA LINDE: Idem odrirah Krogstadu da s njim rtvgovaram.
NORA: Ne idi. Bojim se za tebe.
GDA LINDE: Oh, nekoi bi on meni za volju sve udinio.
NORA: On?
GDA LINDE: Gdje stanuje?
NORA: Oh, Sto ja znam! Ovaj, da ... (rnaii se rukom u diep)
. evo njegove posjetnice. Ali pismo, pismo...
Desetl prlzor
Prijainji i HELMER
HELMER (iz svoie sobe): Nora!
NORA (upaieno piknu): Sto je? Sto hode5?
HELMER: No, no, ne plaSi se. Ne moZemo tarno, zakljudala
si vrata. MoZda proba5 kostim?
NORA: Da, da, probam. Tako mi lijepo stoji, Torvalde.
GDA LINDE (proiitavii posjetnicu): Stanuje odmah za rr*
lom.
NORA: Da, ali sve to ni5ta ne koristi. Izgubljeni smo. Pismo
je u sandudiiu.
GDA LINDE: A kljud je kod Helmera?
NORA: Uvijek.
GDA LINDE: Krogstad mora zatraLiti svoje pismo neprodi-
tano - mora ma pod kojom izlikom!
NORA: Ali ba5 u ovo doba Torvald obidno...
6l
GDA LINDE: Sprijedi ga! Idi za to vrijeme k njemu. Vratit Helrner svira, Norc pleSe, Rank stoii poktai glasovira za
C1rse Sto mogu prije. (Brzo izlazi kroz predsoblje.) Helmerom i promatra
NORA (prilazi Helmerovim vratima, otvara ih i zagleda u
sobu): Torvalde! HELMER: (svirajudi): Lak5e, lak5e.
NORA: Ne znam dntkdije.
HELMER: Ne tako divlje, Nora!
Jedanaestt prlzor NORA: A ba$ ovako treba.
HELMER (prestang): Ne, ne, tako to ne_ide.
'mahe
NORA, HELMER, zatim RANK, kasntje gospoalr LTNDE i HELENA NORA (sm{je se i tamburinom): Zar ti nisam rekla?
RANK: Cekajte, ja Cu.
HELMER (u zadnjoj sobi): Pa moZe li dovjek konadno uCi? HELMER (ustane): Hajde, samo. Ovako iu je lak5e isprav-
Dodi, Rank, da vidimo. (Stupi na vrata.) Ali 3to je to? ljati.
NORA: Sto, dragi Torvalde? Rank sieda za glasovir i svira. Nora ple\e lto dglie sve iiv'
HELMER: RanFme pripravio na izvanrednu maskeradu. lie. Heimer stdii pokrai pedi i stavfia prirniedbe. Nora se
RANK (na pragu): Tako sam razumio, ali vidim da sam se na niih ne obazire, kosa joi pada niz pleta. Ona se na to
prevarro. nimalo ne osvrie, nego nastattlia ples.
NORA: Tek sutra uveder imat Cete prilike da mi se divite. GDA LINDE (ulazi, zastane kao prikovana na vratirna): Ithl
HELMER: Ali, draga Nora, izgledaSiako umorna. MoZda si NORA (pletuii): Ovdje je veselo, Kristina! i
odvi5e vjeZbala ples? HELMER: Ali,-draga-N6ra, ti ple3e5 kao da je o glavu!
NORA: Nej nisam uopde vjeZbala. NORA: Pa i jest.
HELMER: Ali bi trebalo... HELMER: Piestani, Rank, to je sasvim ludo. Prestani, ka-
NORA: Da, da, trebalo bi, svakako. No, bez tebe ne ide, sve Zem ti!
sam zaboravila.
HELMER: A onda moZemo ponoviti. . Rank prestaje svirati. Nora odiednotn zastaie.
NORA: Da, pomozi mi, Tonalde? ObeCava5?Tako se bojim. HELMER @rtlazetiioi): Nikad ne bih pomislio: pa ti si sve'
Ono veliko dryStvo... Vederas se mora5 samo meni posve- zaboravila,
titi, je li tako? Nikakvih spisa, je li? Obeiavai li mi,-dragi NORA: (odbacuie tamburin): Eto, vidiS.
Torvalde? HELMER: Zbilja treba sve iznora.
HELMER: Obedavam. Vederas Cu se.posvetiti samo tebi, ti NORA: Vidi5 sad i sam. Mora3 sa rlnom vjeZbati do pos-
mala, bespomoina djevojdice. Ali najprije da vidimo Sto ljednjeg trenutka. Hoie5 li Tomalde?
je tamo. (Ide prema rtratima predsoblia.) HELMER: HoCu, dakako.
NORA: Sto traZi5 vani? NORA: Vederas i sutra ne smiie3 ni na Sto misliti nego sa-
HELMER: Da vidim samo je li do5lo kakvo pismo. mo na me. Ne smije3 otvoriii ni jedno pismo, dak ni na3
NORA: Ne, nemoj, Torvalde. sandudii.
HELMER: Za3to ne? HELMER: Ah, joS te strah onog dovjeka...
NORA: Torvalde, molim te. Nema nikakve po5te. NORA: Da, i to.
HELMER: Samo da vidim. (HoCe da ode u predsoblie.) HELMER: Vidim ti na licu, Nora, da je veC stiglo njegovo
pismo.
Nora za glasovirom udara prve taktove tarantele. NO-RA:.Ne znam, dini mi se. Ali sad ne smije5 takvo Sto di'
HELMER (stane na vratima); -Aha! tati. Mettu nama ne smije se ni5ta isprijediti dok sve ne
NORA: Ako mi sutra valja plesati, onda,moram prije s to- protle.
bom vjelbati. RANK (potiho Helmeru): Nemoj joj proturjediti.
HELMER (prilazedi joj): Zar se toliko bojiS, draga Norai, HELMER (grle&i ie): Neka djetetu bude na volju. Ali sutra
NORA: Da, straSno se bojim. Hajde da odmah probamo. uveder, kad ples proile. . .
Imamo jo5 malo vremena do vedere. Sjedi ovamo i prati NORA: Onda dini Sto hode5.
me, dragi Torvalde. Ispravi me gdje treba.. . HELENA (na vratima desno): Gospoilo, vedera je na stolu..
HELMER:-Dobro kad vdd hoieS. (Sieda za glasouir.) NORA: Iznijet iete Sampanjac, Helena.
NORA (uzima taTnbuiin i dug Sareni Sal iz kutije, brzo se HELENA: Molim. (Odlazi.)
ogrne i skodi naprtjed): Sviraj, ja iu plesati! HELMER: Vidi, vidi, Prava gozba!
62 6!
NORA: Da, gozba sa Sampanjcem, sve do zore. (Viie na vra-
ta.): I slatki5a, Helena, mnogo, samo ovaj put!
HELMER (uhvati ie za ruku): Sto je? Sto si tako uzbudena?
Budi opet moja draga Seva kao uvijek.
NORA: I bit iu. Ali hajdemo sad onarno. I vi, doktore. Kri-
stina, hoieS li mi urediti kosu?
RANK (\apie Helmeru dok kre6u).' Da vas dvoje ne odeku-
jete Stogod?
HELMAR: Daleko od toga, dragi Rank. To je samo onaj
djetinji strah o kojemu sam ti govorio.
Ulaze u sobu desno.
NORA: Dakle?
C'DA LINDE: Otputovao!
NORA: Vidjela sam to na tebi.
GDA LINDE: Vraia se sutra uve6er. Ostavila sam mu neko-
liko rijedi.
NORA: Nije trebalo. Ti ne smije5 ni5ta sprijediti. Zapravo je
divno odekivati dudo.
GDA LINDE: Sto ti odekujeS?
NORA: Ah, ne moZe3to razumjeti, Idi k njima, odmah Cu ja.
Gda Linde ulazi u blagovaonicu.
Dvanaestl prlzol
., NORA, zatim HELMER
NORA (stoji neko vrijeme, kao da se pribire, i gleda na sat):
Pet. Sedam sati do ponoii. Zatim dvadeset.i detiri do idu-
ie ponoii. Onda je tarantela otplesana. Dvadeset detiri i
sedarri, to je trideset i jedan sat Zivota.
HELMER (na vratima): A gdje je moja mala Seva?
NORA (raskrilienih ruku poiuri k niemu): Evo je!
Kraj drugoga iina
64
TRECI CIN
Ista soba Mali stol sa stolicana oko niega pomaknut nt
priied, u sredinu. Na stolu upalienn svielilila. Vtata
predsoblja otvorena. S gornieg kata Euie se glazbaza ples.
prlzor
t hvl
GospoCaIJNDB, KROGSTAD
CdA LINDE (siedi za stolom i rastrcseno lhta neku kniigu
Pokdsava tiiati, ali lcno da ne tnole sahrati tnisli. Cesto
sleda prema vritima i na sat): JoS ga nema. VeC je krajnje
vriiede. Samo ako niie.. . (Opet osltt|kuie-) Ah, evo ga-
-opreztta
(Iziazi u predsoblie i otvara earlislco vrata- Cuiu
se lagani-koraci iza stibe. Ona Sap6e): Udite, nema niko
ga.
KROGSTAD (no pratima): Na6ao sam kod kude va5u poru'
ku. Sto to ima da znaEi?
C'DA LINDE: Moram svakako rezgovarati s va^ma.
KROGSTAD: Zbilja? A mora U biti baS _ovdje?-
GDA LINDE: Kod mene nije moguce. Moja soba nema po
se.',ranulaz. Udite, sami imo. Djwojka spava, a Helmere
vi su gore na plesu.
KROGSTID: Gle] gle, Ilelmerovi veCeras ple3u? Zar zbilja?
GDA LINDE: Da. A zaSto ne bi?
KROGSTAD: Da, da, za5to i ne bi.
GDA LINDE: Krogstad, nas dvoje treba da porazgovaramo
(Siedne.)
KROGSTADz Zar nas dvoje jo3 imamo Sto redi jedno dru'
gome?
GDA LINDE: Da, joS mnogo toga.
KROGSTAD: To zbilia ne-bih nikad pomislio.
e'DA LINDE: Jer md nikad niste pravo razumjeli.
J Non 65
 KROGSTAD: A Sto.jg tg bfg da se razumije? Bezdu$na -Ze-
GDA LINDE: Dva brodolomca zajedno lak$e Ce se spasiti
_ na otpravila dovjeka $ad joj se_pruZila 6olja prililia. nego svaki za se.
GDA LINDE: Misliie li da sini takb bez srcai Mistite li da KROGSTAD: Kristinat
je meni bilo lako?
KROGSTN): A zar nije? GDA LINDE: Pa Sto mislite: Sto me dovodi ovamo u grad?
KROGSTAD: Zar ste mislili na mene?
,--=qP_4LtNP_BrJ-esteti vi zaista tako mislili, Krogstad? GDA LINDE: Moram raditi da bih Zivjela. Od mladosti sam
f\ KROG_STAD:Ako_nije bilo tako, za3to st" irri-on-Aanapisali' radila, uvijek radila, i to mi je bila najveda i jedina ra-
onakvo pismo? dost. Sada sam sasvim sama na svijetu, i sve mi je straS-
GDA LINDII: Nisam mogla drukEije. Kad sam s vama preki-
-vama no pra:zno i pusto. Raditi samo za se nije nikakva radost.
nula, bjla mi je duZnost da u ugu3im svJ Sfo-ste Kroigstad, dajte mi nekoga zakoga mogir raditi.
osieCali prema meni. KROGSTAD: U to ne vjerujem. To je samo Zenska egzaltira-
KROGSTAIi (krsedi ruke): Dakle tako! I sve samo radi nova. nost.
ca. GDA LINDEz Zar ste ikad opazili da sam egzaltirana?
GDA LINDE: Ne srnijete zaboraviti da sam imala bolesnu KROGSTAD: Kako? I vi biste zaista mogli... A je li vam
majku_i $yq nlala brata. Nismo mogli Eekati'na vas, frog- poznata sva moja pro$lost.
stad.
stad. VaSi
VaSi izgledi
izgledi za buduinost
buduinost biii
blli su onda
onda vrto sta6.
slab'i. GDA LINDE: Jest.
KROGSTAD:Mdzda.
r*vsr)r.^Lr. ali rusfe
LvrvzlJa. rru niitJ-imuti
lmau pi"*
pravo da me
cra "iidostavite
me osta"it" KROGSTAD: I znate kako me ovdje gledaju.
zbog drusosa. GDA LINDE: Zar niste maloprije rekli da biste kraj mene
\ GDA I:INDE-: f,Ie znam. Cesto sam se pitala jesam li dobro postali dnrgi dovjek?
\- udinila. KROGSTAD: U to sam uvjeren.
KROGSTAD (tiie): Kad sam vas izgubio, bilo mi ie kao da GDA LINDEz Zar to viSe nije mogude?
sam -izgupio dvrsto tlo pod nogama. pogledajtd me: sid KROGSTAD: Kristina! Jeste li promislili o tim rijedima.
sam brodolomac. .- Imate li zaista hribrosti. .. ?
q?4 IINDE: Pomod je moZda btizu.
KROGSTAD: Bila je blizu: A onda ste mi vi zaprijeEili put. GDA LINDE: Meni treba netko za koga bih se brinula kao
GDA LINDE: Nije namjerno. Tel-sam;utros doznala da bih majka, a i vaSoj djeci treba majka. Mi smo potrebni jedno
drugome. Krogstade, vjerujem da ste u biti dobar dovjek.
___J?_!{'r!ttq preuzeti vase mjesto u banci. U zajednici s vama usudila bih se na sve.
KROGSTAD:.Vjerujem vam. Ali sada kad znate, zacijelo Ce- KROGSTAD (lwata je za ruke).' Hvala, hvala, Kristina! Sad
te odustati. Cu znati da se uzdignem pred drugima. Ah, sasvim sam
GDA LINDE: NeCu, jer va:n ionako ne bi koristilo. zaboravio...
[S99QI4o_t {!r, kgqls1il.g,koristilo... fa bih to ipat ,reinio. GDA LINDE (osht9kuie): Tiho! Tarantelat Idite, idite sad!
GD_ALINDE: Nevolja i Zivot naudili su me aa pojtupam iaz- KROGSTADz Zalto? Sto je?
borito.
KROGSTAD: I mene je Zivot naudio da se ne smijem zano- GDA LINDE: Cujete li taj ples nad nama? Kad se zavr5i, oni
siti riie6ima. Ce se vratiti.
GDA LINDE: Onda ste ne5to pametno naudili. Ali djelima KROGSTAD: Da, da, idem. Ionako je sve uzalud. Vi, dakako,
valjda vjerujete? ne znate Sto sam poduzeo protiv Helmerovih?
KROGSTAD: Sto mislite time reCi? GDA LINDEI Znam, Krogstgde, znam.
GDA LINDE: MaloEas rekoste da ste brodolomac. KROGSTAD: A ipak ste imali hrabrosti. . .
GDA LINDE: Da, jer dobro zAam na Sto odaj moZe natjerati
KROGSTAD: fmam krupan radog da to kaZem. dovieka kao Sto ste vi.
GDA LINDE: I ja sarn pretrpjela brodolom. KROGSTAD: I(amo srede da to nisam uEinio!
KROGSTAD: Sami ste tako izabrali. GDA LINDE: Sve se jo$ moZe |opraviti. VaSe je pismo tamo
GDA LINDE: Onda nisam imala drugog izbora. u sanduEiCu.
KROGSTAD: I onda? KROGSTADz Zbilja?
GDA LINDE: Kako bi bilo da se udruZirno nas dvoje brodo C'DALINDE: Da, ali...
lomaca? KROGSTAD (motrt je ispitivaiki): Treba li to tako shvatiti?
KROGSTAD: Sto vi to govorite? Vi lelite pomodi prijateljici po svaku cijenu. KaZite iskre-
no. Je li tako?
66 67
GDA LINDE: Tko se jednom proda za ljubav drugoga, taj to
drugi put ne dini.
KROGSTAD: TraZit Cu natras svoie pismo.
GDA LINDE: Ne, ne treba.
KROGSTAD: HoCu. Ostajem dok Helmer ne dode. TraZit
svoje ejsmo.-ReCiCu da se tide ottaza [ojilam
*Jl
ctobro.tg
Ne treba da sa dita...
_C-P4!IL{P_E:-N.e,_KroEstade,ne traZite natlag svoje pismo.
KROGSTAD: Ali zbog ioga sle.me zapravo i iozvaii o^ua-oi
cDA LINDE: -Da, u p-rvom strahu. Ali je odonij;rd eii;;
dan I noc, i za to sam wijeme vidjela nevjerojatnih stvari.
Helmer mora sve doznati, ta nesrbtna tajil fio"a tidi;
vidjeJo. It{grtu njima dvoma mora dodi dd poatG;Fbj"S
njenja. Dalje ne moZe ostati ovako.
KROGSTAD: r\ko tako mislite... Ali jedno svakako moram,
i to odmah...
GDA LINDE: Polurite, idite, idite! ples je gotov. Svaki 6as
eto ih na vratima...
KROGSTAD: Cekat iu vas pred kuCom.
SPA^LINPF:?a,trebag. d. otpraiG
KROGSTAD: Ovako qeizmjerno-
sretan nisam nikad bio!
(Odlazi. Vrata izmettu sobe i predsobtja ositiiuitior"iij
DruSl prlzor
CospodaIJNDE, HELMER t NORA
GD_ALINDE (sprema sJvari i dohvala svoi zimski kapuil:
Sqfay preo.frer! Imati nekoga da z,anj rddi5, ZiviS, d6m u
koj.i-Ce5unijeti radostt Da, tiko Cebiti! KaObi sariro Urzo
99iJi... (OstuykujeJ Evo_i!! Hajde, pokupi svojet (Uzima
tetir i kaput. Ciie se Hetmerdv i Norii etasi Xiiii"iZ
okrede u bravi, Helmer gura Noru u pred.so6lje.)
Helmer uvodi Nor* Na njoj napuliski kostim i vetik crni
Sql, Oy ie u vetertjem oaiieti. dzgo ima crni iomino,
otkoptan.
NORA (na vratima, opirt#i se).. Ne, ne, jo5 nedu kuCi. Hodu
opet gore. NeCu da idem tako rano.
HELMER: Ali, draea Nora...
NORA: Molim te Tirvalde, jo$ samo sat. Lijepo te molim...
HELMER: Ni minutu viSe, draga Nora. pa ini$, tako jmo se
do-govorili. Udi g sotu, ovdje CeSozepsti. (Uv6at ie blago u
sobu, ono.se opire.)
GDA LINDE: Dobra veder!
NORA: Kristina!
S,Silffi tTffi pbso
".. i#c "ffi.
,H1""&?rHHinrn
68,
HELMER: Kako, gospotto Linde, vi orra\o kasno jo3 ovdje?
GDA LINDE: Da, oprostite, htjela sam vidjeti Noru u njezinu
kostimu.
NORA: Jesi li o-trdjesjedila i dekala me?
GDA LINDE: Da. Na Zalost zakasnila sam. Ti si veCbila gore,
pa nisam htjela otiCi prije nego Sto te vidirn.
HELMER (skidaiudi Nori 9al): Onda je dobro pogledajte, r!i-
slim da je vrijedno vidjeti je. Zar nije lijepa, gospotlg
Linde?
GDA LINDE: fest, valja priznati. I
HELMER: Divna je, zar ne? To su svi rekli na balu. Ali je
stra3no twd@lav ovaj slatki, ljupki stvor. Sto da se radi?
Biste li vjerovali: naprosto sam je silom dovukao ovamo.
NORA: Oh, Torvalde, pokajat ie5 se Sto mi nisi priu3tio jo5
barem pol sata.
HELMER: Cujete li je, gospotlo Linde? Otplesala je taran-
telu - buran uspjeh. I zaslulila je, premda je u njezinrr
plesu, po mome, bilo suviSerealizrna. HoCu reCi, ne5to vi5e
nego Sto je u skladu sa zahtjevima umjetnosti. No, glavno
da je ubrala pljesak. Pa da je ostavim i poslije toga gore?
Da oslabi dojam? Ne, to ne. Uzeo sam pod ruku svoju ljup
ku djevojku s Caprija, svoju Cudljivu djevojdicu s Capri-
ja, i bIzo smo kliznuli dvoranom - naklon lijevo, naklon
desno - i nestala je njezina lijepa pojava. Odlazak uvijek
mora biti efektan, gospotlo Linde, ali Nori to nikako da
objasnim... Uh, Sto je ovdje toplol (Baca domino na
stolicu i ottara vrata svoje sobe.) Sto? Tu je tamno. Ah,
da, naravno. Oprostite. (Ulazi onamo i pali nekoliko svi-
ieia.)
NORA (dok nema Helmera, Sapude brzo, zadihana): Sto le
bilo?
GDA LINDE (tiho): Govorila sam s njim.
NORA: I?
GDA LINDE: Nora, moraS muZu sve redi.
NORA (gotovo bez glasa): Znala sam.
GDA LINDE: Krogstada se rie mora5 bojati. Ali treba da go-
vori5 s mulem.
NORA: NeCu govoriti.
GDA LINDE: Onda Ce eovoriti pismo.
NORA: Hvala, Kristina.-Sada zriam 5to mi je diniti. Pst!
HELMER (vrati se): Ondd, gospotlo Linde, jeste li se nagle.
dali Nore?
C'DA I,INDE:, fesam. A sada Cu vam poZeljeti laku noC.
HELMER: Zar ve6? Je li ovo va5e pletivo?
C'DA LINDE: Jest, hvala. Umalo da ga zaboravim.
HELMER: Vi pletete?
GDA LINDE: Da.
HELMER: Znate, bolje bi bilo da vezete.
69
GDA LINDE: Tako? A zaSto?
HELMER: Jer je mnogo ljep5e. Lijeva drii vez, a desna s
iglom'ide u lijepu luku i ubada. Zar ne?
GDA LINDE: MoZda. (Smije se.)
HELMER: A kad se plete, samo je pletenje: ruZno. Sastavlje.
ne ruke, pletaie igle hvataju tamGamo, izgleda naprosto
kineski. Oh, Sampanjac je zbilja bio izvrstan.
GDA TINDE: Laku nod, Nora. I ne budi suvi5e svojeglava.
HELMER: Dobro ste rekli, gospotto Linde.
GDA LINDE: Laku noi, gospodine direktore.
HELMER (prati je do vrata): Laku nod, laku nod. Nadam se
da iete lijepo do kuie. Ja bih rado... Ali nije daleko. La-
ku noi, laku nod. (Ona odlazi.)
Helmer zattara vrata za njom i dolazi opet naprijed.
Trecl prlzor
NORA, HELMER
IIELMER: Tako. Napokon smo sami. StraSno dosadna Zena.
NORA: Zar nisi umoran, Torvalde?
HELMER: Nimalo.
NORA: Ni pospan.
HELMER: Nisam. Naprotiv, osjeiam se sasvim svjei. A ti?
Ti zaista izgleda5 umorna i pospana.
NORA: Vrlo sam umoma, ja Cu uskoro na podinak.
HELMER: Eto vidiS. Ipak sam imao pravo Sto nismo ostali
dule.
NORA: Ah, sve je pravo Sto ti diniS.
HELMER (Iiubi ie u delo): Sad moja Sevagovori razborito.
A jesi li opazila kako je Rank vederas bio veseo?
NORA: Je li? Nisam s njim razgovarala
HELMER: Jedva i ja. Ali ga odavna nisam vidio tako dobre
volje. (Gleda je Casak,zatim joj prilazi.) Hm... Lijepo je
Sto smo opet kod kude, Sto smo sami... Ah, divna moja
slatka Zenice
NORA: Nemoj me tako gledati, Torvalde.
HELMER: Zar da ne gledam svoje najdraZe blago? Svu tu
ljepotu Sto je samo moja, samo moja i nidija vi5e.
NORA (odlazi na drugu stranu stola): Vederas ne treba da
tako govoriS sa mnom.
HELMER (ide za niom): JoS ti je tarantela u iilama, kako
vidim, i zato si jo5 zavodljivija. Cuj, gosti se gore podinju
razilaziti. (Tiie.) Nora, uskoro Ce biti ti5ina u svoj kudi.
NORA: Da, nadam se.
HELMER: Je li, draga Nora. ZnaS li, kad god sam s tobom
u dru5tvu, uvijek tako malo govorim s tobom, daleko sam
70
od tebe i samo ti ovdaonda kratko dobacujem pogled.
ZnaS li za$to to dinim? Zato Sto onda umi5ljam da si moja
dragana za koju nitko ne zna, moja tajna zarudnica, te da
nitko i ne sluti Sto ie metlu nama.
NORA: Da, da, znam da su sve tvoje misli uza me.
HELMER: I kad onda krenemo i stavim ti Sal na njeZna mla-
da ramena, na taj divni vrat, zami5ljam da si moja nevje'
sta i da se upravo vraCamo s vjendanja, da te pnri put vo
dim u svoj dom, i da sam prvi put s_to-b,om,sasvim-sam
s tobom, ti mlada ustreptala ljepoto. Cijele vederi osjeiao
sam deZnju za tobom. Kad sam te vidio kako si se zavod-
ljivo razi/rala u tat'anteli, krv mi je naprosto uzavrela, i
zato sam te ovako rano doveo ovamo.
NORA: Idi sad, Torvalde Ostavi me samu. Ni5ta ja nedu.
HELMER: Sto to znali? Samo se sa mnom poigravaS, mala
Nora. Ti nede5?NeCeS?A zar ti nisam muZ?
Kucanje na rtaniskim ttratima.
NORA (trpne se).' Cuie3 li?
HElMEd(pritdzi utaznim vratima): Tko je?
Cetvrtl prlzor
PrijaSnji i RANK
RANK (ianna): Ja sam. Mogu li na trenutak?
HELMER (ljutito, ali tiho): Sto sad ovaj hoie? (Glasno.) Ce'
kaj maloi (Odlazi i otkljuiava) Lijepo je od tebe Sto nisi
samo tako pro5ao pokraj naSih vrata.
RANK: Udinilo mi se-da duiem tvoj glas, pa sam htio zaviriti
na trenutak. (Gleda oko sebe,) Ah, ove drage, znane pre
storije. Ugodno je i lijepo ovdje kod vas.
HELMER: Clni mi se da ti je i gore bilo ugodno?
RANK: fzvanredno. A za5to i ne bi. Zaito da dovjek ne tuzme
sve Sto mu pruia ovaj svijet? Dakako, onoliko koliko i
dokle moZe. Vino je bilo izvrsno.
HELMER: A tek Sampaniac!
RANK: Jesi li i ti op-azid?Nevjerojatno je koliko sam salio
use.'
NORA: I Torvald je vederas pio mnogo Sampanjca.
RANK: Tako?
NORA: Da, a poslije je uvijek dobro raspoloien.
RANK: Za5to Eovjek ne bi priu5tio sebi veselu veder nakon
dobro provedena dana?
HELMER: Dobro provedena? Time se ja, na Zalost, ne mogu
pohvaliti.
RANK (tap\e ga po ramenu): Yidri,ja mogu.
7l
 NORA: -Zgcijelo_stedanas imati uspjelan nalaz u svome pG
slu, doktore Rank.
RANK: Sasvim tako.
I{F-I.YB$t G1.9,gle_,mala Nora govori o poslu!
NORA: A smijem li vam destitaii ishod?
RANK: Smijete, dakako.
NORA: Je li nalaz bio povolian?
RANK: Ne moZe biti bblji. i za lijelnika, i za bolesnika. pot-
puna izvjesnost.
NORA (ispitliil,o i brzo): Izviesnost?
nAN$: Posvema5nja.Zar poitiSe toga nisam mogao sebi priu-
Stiti zabavnu veEer?
NORA: Imate prayo, doktore Rank.
HELMER: I ja tako mislim. Samo da ti sutra ne bude zlo.
RANK: E; niSla se u fivotu :re aoUiva Uaaavi.
NORA: Vi, doktore, volite maskerade?
B4N4' D_a,ako ima mnogo komidnih maski...
NORA: Kako da se nas dvoje kostimiramo za iduiu maske-
radu?
HELMER: Ti mala lakoumnice, ved sada mislii na iduiu
maskeradu.
RANK: Nas dvoje?
- ReCi Cu vam: vi treba da prikazujete di-
jete sreCe...
HELMER: Da, ali hajde nacti takav kostim!
RANEiN"tg tvoja Zena dotte takva kakva jest.
HELMER: Dobro si to rekao. A ti? Sto CeSti predstavliati?
tirq sam, dragi prijatelju, sasvim nadistu.
B4lt$i!
HELMER: Kako?
IAN$._!tr -iaq{oj maskeradi pojavit - Cu se nevidljiv.
HLt it4ER: Smije5na dosjetkat-
RANK:-Postoj_i-velikcrn Se5ir... Zar nisi duo pridu o SeSiru
n9d kojim. dovjek.postaje nevidljiv? Cim ga 6tavi na glavu,
rurKo ga vlse ne vrclr.
$FIMER (priguSuje smijeh): Da, duo sam.
RANK: Ali, evo, gotovo zaboravih po Sto sam doSao ovamo.
Helmere, daj mi cigaru - jedriu od onih tvojih tamnih
havanao.
F-elMEnt Izvoli. (Prudi mu kutiju s cigarama.)
RANK (uzima jednu i odsijeca visak): Hvala.
NORA (pali tibicu).. Evo vam vatre.
RANK: Ljjena hyal_a.(Nora drEi Sibicu, Rank pripatjuje.) A
sada da ste mi zdravo!
HELMER: Do viclenja, do virlenja, dragi prijatelju.
NORA: Laku noC,doktore!
R.ANK: Hvala na toj Zelji.
-, hgvary - -vrsrFr -cigare nazr"ane po kubanskom glavnon
sebne krralitete i veli6lae-.
72
NORA: Polelite mi isto.
RANK: Vama? No da, kad veC hodete. Spavajte dobro. I hva-
la na vatri. (Nakloni se i ode.)
Petl prlzor
NOM, HEIJvIER, kasdje HBLEIIIA
HELMER (tiho): Danas ie mnogo pio.
NORA (odsutna duhom)! MoZda-.
Helmer vadi svoj svelani kljudeva i odlazi u predsoblje.
NORA: Torvalde, 3to traii$ tamo?
HF,I.MER: Da lspraznim sandudidza pisma. Sasvim je pun...
Sutra nede biti injesta za novine.-..
NORA: HoCeSli joS raditi?
HELMER: BoZe saduvaj. No, Sto je ovo? Netko je dirao bra-
vicu...
NORA: Bravicu... ?
HELMER: Da. Sto to znadi? Nisu valjda djevojke... ? Evo
prelomljene ukosnice. Nora, tvoja je. . .
NORA (brzo): Bit Ceda su dieca...
HELMER: A, odudit Cu ih ja 6a toga. Hm, hm... Otvorio sam
napokon. (Prazni sanduCi6 i vide u kuhinju.) Helena, He-
lena,.ugasite svjetlost u predsobljul -(Vrada_se, u_sobu, s
pismima u. ruci, i zatvara lrrata za sobom.) Pogledaj samo
koliko se po5te nakupilo! (Prelistava.) Sto je ovo?
NORA (na prozoru): Pismo? Ah, ne, ne Torvalde!
HELMER: Dvije Rankove posjetnice.
NORA: Rankove posjetnice!
HELMER (gleda rft).' >Doktor medicine Rank..r Letale su naj-
gornje. Zacijelo ih je ubacio kad je odlazio.
J.IORA: PiSeli Sto na njima?
/ HELMER: Crn kriZ preko imena. Pogledaj! Sto mu pada na
i um! Kao da objavljuje vlastitu smrt.
" NORA: I objavljuje.
HELMER: Kako? Ti znaS ne5to? Je li ti ne3to govorio?
NORA: Jest. Rekao je. Kad doite posjetnica, znadi da se opra-
Sta s nama. Zatvoit ie se i umrijeti.
HELMER: Jadni na5 prijatelj! Znao sam da nede dugo...
Ali da Ce tako brzo... I sakrio se sada kao ranjena zvijer.
NORA: Kada tako Sto mora biti, najbolje je da bude bez ri-
jeli. Zar ne, Torvalde?
HELMER (\eta gore-dolie): Bio nam je prisan prijatelj. Na-
prosto ne mogu zamisliti da Cemo ostati bez njega. Sa
svojim patnjama i sa svojom usamljenosti bio je kao
gradu. Smotka po- obladna pozadina nale srede, jesne kao sunce. MoZda je i
\ najbolje tako, bar za njega. (Stane.) A moZda i za nas, No
73
 ra. Sada smo nas dvoje ostali tako sami. (Gili ie.) O, draga
moja Zenice... Nikad da te se dovoljno nagrlim! Zna5,
Nora, ponekad poZelim da ti zaprijeti kakva velika pogi-
bao, pa da za te Zrtvujem krv i Zivot i sve drugo.
NORA (otrgne se od njega te ie mu Cvrstim i odluinim gla-
som): A sad ditaj ta svoja pisma, Torvalde.
HELMER: Ne, ne, vederas neiu. Hoiu da ostanem kraj tebe,
slatka moja Zenice.
NORA: S mi5lju na smrt prijatelja... ?
HELMER: ImaS pravo. To nas je potreslo oboje. Uvuklo se
ne5to nelijepo metlu nas: misao na smrt i na nestajanje.
Moramo se toga osloboditi. A dotle - potlimo svatko u
svoju sobu.
NORA (zagrli ga): Laka noC, Torvalde, Laku noi!
HELMER (poljubi je u 6elo): Laku noi, mala moja Seva.Spa-
vaj slatko, Nora. Ja Cu proditati ova pisma. .. (Odlazi s
pismima u svoju sobu i zatr)ara vrata za sobom.)
NORA (gleda divlje, grabi stvari unaokolo, dohvati Helmero"v
domino, ogrie se njim.e, Sapudebrzo, promuklo, isprekida-
rzo).'Nikada vi5e da ga ne vidiml Nikad! (Baci \al na gla-
va.,)Nikad vi5e da ne vidim djecu! Ni njih! Nikad! O, hlad-
na, crna vodo! O, bezdane! Samo da sve procle! Sad mu
je pismo u ruci. Cita ga. Ah, ne, ne, jo5 ga ne dita. Zbogom,
Tonalde! Budite sretni, ti i djeca. . .
Ide Ttrema predsobliu, ali u tsti Cas Helmer naglo otvara
vrata i pojavljuje se s,otvorenim pismom u ruci.
HELMER: Nora!
NORA (uzvikne): Alrl
HELMER: Sto je ovo? ZnaSli Sto pi5e u ovom pismu?
NORA: Da, znam. Pusti me da idem! Pusti me van iz ove
kude!
HELMER (zadrZayaie).' Kamo ieS?
NORA (poku|ava da se otrgne).' Ne treba da me spasavaS,
Torvalde.
HELMER (lecnuvii se).'Istina! Je li istina Sto on pi5e... ?
Stra5no! Pa nije mogude, ne moZe to biti istina!
NORA: fstina je. Ja sam te voljela vi5e nego i5ta na svijetu.
HELMER: Ne dolazi mi s glupim isprikama.
NORA (stupi korak blile k njemu): Torvalde!
HELMER: Nesretnice... Sto si udinila!
NORA: Pusti me da idem. Ti ne smije5 zbog mene trpjeti, ti
ne moZeSto preuzeti na se.
HELMER: Samo nikakvih kpmedijal (Zakljuda prata na izla-
I zu.) Ostat Ce$ovdje da odgovara5. ShvaiaS li ti Sto si udi-
L--..--_nila? Odgovoril Shvaia5 li?
NORA (gteda ga netremice, odgovara nagtasujudi).' Da, sada
podinjem shvadati sve bolje i bolje.
74
HELMER (\eta po sobi): O stra3ne li javel Svih ovih osam
godina, ona, moja radost i moj ponos, bila je laZljivka -
jo5 gore: zlodinkal O neizmjerne li gadosti
-tomEt -ga Sto leZi u svemu
Fuj! Fuj! (Nora Suti-i samo gleda. On stane pred
nju.) Morao sam slutiti da Ce se dogoditi takv.o Sto. Lako
uinni Zivot tvog oca... (Nora hode da govori, ali ne sliie.)
Suti! To lakoumno shvaCanje Livota, to si naslijedila od
oca. Ni vjere, ni morala, ni osjedanja duZnosti! O, kako
sam kaZnjen Sto sam mu gledao kroz prste! UEinio sam
tako tebi za ljubav. Pa kako me nagraduje5.
NORA: Da, tako.
HELMER: Svu si mi sreiu uni5tila, svu buduinost razorila!
O, straSne li pomisli! Sad sam u rukama besavjesna 6o
vjeka. Sad on moie raditi sa mnom Sto ga volia, moZe od
mene zahtijevati Sto mu drago; moZe mi nareclivati i zapo-
vijedati kako god hoie, a ja morqm bez rijedi sve podno-
siti. I tako sam nisko pao zbog lakoumne Zene.
NORA: Kad me vi5e ne bude, bit CeSslobodan.
HELMER: Samo nikakvih fraza! I tvoj se otac razmetao ta-
kvim frazama. Kakve mi koristi ako te ne bude, kako ve-
liS? BaS nikakve. Taj je dovjek kadar sve razglasiti, a to
Ce i uraditi, i eto na me sumnje da sam zrrao za tvoj zlo
din. MoZe svijet dak povjerovati da sam te ja na to nago-
vorio. f sve to imam zahvaliti tebi, tebi koju sam ovih
osam godina na rukama nosio. Shvaia5 li uopie Sto si mi
udinila?
-NORA (s hladnim mirom): ShvaCam.
f HELMER: Sve je tako nevjerojatno da mi jo5 naprosto ne
! ide u glavu. Ali ovo nekako mora da se rije5i. Dolje Sal!
I Makni ga, kaZem ti! Moram tog dovjeka svakako umiriti.
; Cijelu stvar treba po5to-poto zaba5uriti. A 5to se ti6e nas
dvbie, uredit Cemo-tako-kaoda se medu nama nije ni5ta
, dogodilo. Ali, dakako, samo pred svijetom. Ti ostaje5 i na-
dalje u kuii. To se razumije samo po sebi. Ali djecu neie5
odjajati - ne mogu ti ih povjeriti. Kako mi j-e teSko to
redi onoj koju sam tako mnogo volio i koju volim i sada!
No, tako treba da bude. Od danas nema viSe sreie. Treba
spasiti ru5evine, ostatke, vanj5tirigf
Vani zvoni. Helmer se trgne. Nora se ne miEe.
-'frfl,nnsn: Sto je to? Tako kasno? MoZda nas deka ono naj-
stra5nije... ? Sto, zar je do5ao?Sakrij se, Nora! Reci da
si bolesna.
Helmer ide k vratima predsoblja i otvara ih. U predsobliu
napola odj evena H elena.
HELENA: Pismo za milostivu gospoilu.
HELMER: Dajte ga ovamo. (Zgrabi pismo i zatvori vrata.)
Da - od njega je! NeCeSga dobiti, sam Cu ga proditati.
NORA: Citaj.
-75

HELMER (pokrai svjetiljke): Naprosto nemam hrabrosti.
MoZda smo oboje izgubljeni. Ne! Moram da znatril (Brzo
-pogtddo.ri.
dere omotnicu, pretijehe pismo, gteai priioZini
papir. Radosno uzvikuje.) Nori!
Nora ga gled.aupitnim pogled.om.
HELMER: Nora!'Ne, ne, moram jo5 jednom proditati. Jest,
istina je. Ja sam spaSen!Nora,-ja iam spa5en.
NORA:Aja?
HELMER: I ti, razumije se. Oboje smo spaSeni! Oboje! Po
gledaj samo! Vrada ii tvoju zadutnicu. PiSekako Zaii i ta-
j9 se... Nekakav sretni obrat u njegovu Zivotu... Ah, ne
tide me se Sto piSe. Glavno da smo spa5eni. Nora! Nitko
nam ne mole niSta. O, Nora, Nora... Ali prije svega da
uni5tim ovaj papir. .. I Da vidim samo. ..- (Gleda iadui-
nicu.) Ne, neCu niSta da vidim. Sve je samo ruian san.
(Dere sve zajedno i baca u pe&. Promatra dok gori.) Tako,
sad viSe ne postoji. PiSe da si na Badnji dan... O, Nora,
bila su to tri uZasnadana zatebe.
NORA: Tri sam dana vodila teSku borbu.
HELMER: Kakve si muke premudila, a nisi imala drugog
izlaza nego... Ne, ne smijemo ni misliti na te ruZne st-va-
ri. Radujmo se i recimo: sve je Fro5lo, sve je proSlo! Zar
qe duje$, Nora? Pro5lo je! Sio-znadi.taj dkodeni izraz?
Oh, jadna mala Nora, shvadam. Ti joS ne-vjeruje5 da sam
ti oprostio. Ja znam Sto si sve udinila iz ljubavi pr€ma
meru.
NORA: To je istina.
HELMER: Voljela si me kao Sto Zenamora voljeti svoga mu-
Za. Samo nisi znala prosuditi sredstva. Ali zar miiliS da
si mi manje draga zato Sto si radila na svoju ruku. Ne, ne.
Drugi put osloni se na me, ja Cu te savjetovati i voditi.
Ne bih ja bio muSkarac kad te ta tvoja ienska slabost u
mOjh odima ne bi udinila joS privladnijom. Ne obaziri se
na grube rijedi Sto sam ih izrekao u prvom strahu kad mi
se udinilo da se sve oborilo na moju glavu. Oprostio sam
ti, Nora. Kunem se da sam ti oproitiol
NORA: Hvala ti na tvom opro5tenju. (Odlazi na l)rata desno.)
HELMER: Cekaj, stani. (Gleda unutra.) Sto hode$?
NORA (u sobi): Da skinem ove maskeradne krpe.
' HELMER (in otvorenim'vratima).' Da, skini. I poslije se li-
jepo umiri i opet saberi, ti moja mala prepla5ena Sevo.
Lijepo otpodini, imam Siroka krila da te zakrilim. (Seta
oko vrata.) Ah, kako nam je dom ugodan i siguran, Nora.
Ovdje si zaklonjena od svakog zla. Ovdje Cu te duvati kao
golubicu koju sam spasio iz jastrebovih pandZa. Ovdje Cu
polako umiriti tvoje jadno srce Sto tako upla5eno kuca.
Nora, vjeruj mi. Sutra CeI sve vidjeti sasvim drukEije,
i uskoro Ce sve biti kao prije. NeCu morati ponavljati da
76|
I
sam ti oprostio, sama CeSosjedati da je tako. Kako ti pada
na um da bih te ia odweao od sebe-ili ti i3ta udinio? Vi-
dim, ne poznajeS-srce p6vog muSkarca, Nora. Mu5karcu
je neopisivo ulodno kail osj*a da je oprostio svojoj ieni,
oDrostio ioi od sves snca. Tako ie ona u dvostrukom smi'
stu postala njegovriin. Oq ju je-takb ponovno--postavio u
sviiit, ona ie- f neku nrkd n6 samo ijegova LEnanego i
niegovo diiete. I ti CeSodsad to i biti, ti jadno bespomod-
nJegovo
nie-sovo
nb itvorenie. Ne boi se, Nora. Budi mi simo iskrena, i ja
tvoia voi;a
iu bnda biti i tvojd tvoia savjest. No, Sto je?
volia i tvoja ie? Ne
ide5 spavati? Preodiela si se?
)RA (i
NORA svaedasnioi hatiini): Da, Torvalde, preodjenula sam
/ri svagdasnioi'tutiini):
se.
HELMER: Ali za3to sada?Tako kasno... ?
NORA: Nodas neCu spavati.
HELMER: Ali, draga Nora..;
NORA
- (sleda na sait):Nije tako kasno. Sjedi ovdje, Torvalde,
iniamo mnogo toga ieii jedno drugome. (Sieda pokrai
stola.)
HELMER: Sto to znali, Nora? To hladno lice, taj ukodeni
pogled...
NO-M: Samo sjedi. Imam mnogo da govorim s tobom.
HEIffER. (sieda suCelice njoj): Nora, ti me plaSi5. Ja te ne
razumrJem.
NORA: U- tome i jest stvar. Ti me ne razumije5. Ni ja tebe
nisam razumijelala sve do veEeras. Ne, ne prekidaj me.
Slulaj Sto Cu 1i reCi.. . Ovo je obradun, Torvalde.
HELMER: Kako to misli5?
NORA (nakon kraAe stanke): Zar tebi, dok ovako sjedimo,
ne pada ni5ta na pamet?
HELMER: Sto?
fNOna:
' U braku smo oszrmgodina. Zar ne primjeiuje5 da nas
dvoje, ti i ja, muZ i Zena, prvi put ozbiljno razgovaramo?
HELMER: Kako ozbiljno... ? Sto ima to da znati?
NORA: Citavih osam godina - jo5 i viSe, od prvih dana na'
/ Segpoznanstva - nas dvoje nikada nismo izmijenili koju
L- ozbiljnu rijed o ozbiljnim stvarima.
HELMER: Zar je trebalo da ti n€prestano govorim o briga-
ma, u kojima mi ti ionako ne bi mogla pomodi?
NORA: Ne govorim o brigama. Kaiem samo: jo5 nikada ni-
smo ozbiljno razgovarali ni o demu.
HELMER: Ali, draga Nora, zar bi to bilo za tebe?
NORA: E, sad smo do5li na ono. Ti me nikada nisi razumio.
Mnogo mi je nepravde naneseno, Tonalde. Najprije od
oca, a onda od tebe.
HELMER: Sto! Nas dvojica koji smo te voljeli vi5e nego i5ta
, na svijetu!
77
 'l
NORA lvrt! glavom).._Vi me nikada niste voljeli. Vama se sa-
mo dinilo da je zabavno da budete u mene zaliublieni.
- rair io sama. I zato te sad ostavljam.
HELMER: Ali, Nora, kakve su to riiedi?
NORA: Zarnij.e istina, Torval{e? Dok sam bila u odevoj kuci,
otac mi je iznosio..svoje mi5ljenje o svetnu, i tako slam ja
imala njegovo mi5ljenjg, a ne svoje. Ako sam drukdije
mislila, morala sar[ to- kriti. Niemu ie samo nieeovo mi
Sljenje bilo po..volji. Zvao me svojom-lutkicom ie'se igrao
sa mnom kao Sto sam se ja igrala sa svojim lutkama.-On-
da sam do3la tebi u kudu-...-
HELMER: Kako se izrailavai o na5em braku!
NORA (mirno): Mislim, iz odevih ruku pre5la sam u tvoje.
Svd si uredio po svom ukusu, i tako jam dobila isti ukirs
kao i ti. Ili sam,se samo tako pravila. Ne znam pravo . . .
Pit Ce i jedno i drygo. Kad se sada toga sjetim, dini mi se
da sam Zivjela ovdje kao siromah, odbnog Sto mi se udi-
jeli. Zivjela sam od toga Sto sam tebi ziljubav izvodila
razlidite ludosti, Torvalile. Ti si tako htio. Ti i otac udinili
ste veliki grijeh prema meni. Vi ste krivi dto od mene
nije niSta nastalo.
H{LI,,IER: Kako si nerazumna i nezahvalnal Zar nisi ovdje
i/ bila sretna?
NORA: Ne, nikada. Mislila sam da sam sretna, ali nisam ni-
kad bila.
HELMER: Nisi bila sretna... ?
NORA: Samo sam bila vesela.A ti si uviiek bio tako liuba-
zan -prema meni. NaSa kuCa bila je s-amo kuda u kojoj
se djeca igraju. Lutkice. Kod kui-e ie otac postupao sa
mnom kao s malom lutkom, a ti ovdje postupis sa-mnom
, !.4o s velikom lutkom. A djeca su opeit bild moje lutke.
I ]JZrlala.sam kad se -igra5 sa mnom kbo Sto djeca uZivaju
\-,_\q4 r" ja igram s njima. To je bio na5 brak, iorvalde.
HELMER: Ima neSto istine u tbme, iako ie sve pretierano.
Ali ie odsada biti drutdije. Pro5lo je viijeme igrarija, sa-
da dolazi odgoj na red.
NORA: Ciji odgoj? Moj ili djedii?
HELMER: I tvoi i diedii, drasa moia Nora.
NOFA; Ah, Torvalde, ti-nisi d6vjek koji mene moZe odgojiri
da budem prava iena.
HELMER: Sto ti govoriS?
li9B4._4 j?-pat - mosu li ja djecu odgajati?
HELMER: Nora!
NORA:
'meni Zar nisi sam rekao maloprije - tu zadaiu ne moZei
povjeriti.
HELMER: Da, rekao sam u uzbuttenju. Kako moZe5 tome
pridavati takvu vaZnost?
NORA: Ne, ne, imao si sasvim pravo. Tome zadatku ia nisam
dorasla. Najprije moram pbku5ati jedan drugi "zadatak:
78
odeoiiti samu Sqbe.U tome mi ti ne moZe5 pomoii. Me
HELMER (sko\i): Sto to govoriS!
NORA: Valja mi se osloniii na samu sebe kako bih raz"mje-
la i sebd i sve oko sebe. Zato vi5e ne mogu ostati ovdje.
HELMER: Nora, Nora!
NORA: Odmah odlazim iz tvoje kuie. Kristina Ce me primiti
noias...
HELMER: Pa ti si poludjela! Ja ti ne dopu3tam! Ja ti zabra'
njujem!
NOF.Ai Odsad mi ne moZe5 niSta zabraniti. Uzet iu svoje
stvari. Od tebe ni5ta ne traiim, ni sada, ni ubudude.
HELMER: Ti si luda!
NORa: Sutra putujem kuii - mislim, u naS stari gradii.
Ondje iu lak5e naii kakvu zatadtu.
HELMER: O ti ludo, neiskusno stvorenje!
NORA: Moram pokuSati da steknem iskustva, tqrval$gr -
HELMER: Da o-stavi5svoju kuCu, mlrla, djecu! Pomisli 5to
ie redi svijet!
NORA: To nie se nimalo ne ti€e. Znam samo da meni tako
,+ treba.
fl*ifeI.UBR:
' Pa to je strahota! Kako se-moZe5 odredi svojih
naisvetiiih duZnosti?
- NoRA: Stri misli5, koje su moje najsvetije duZnosli? - ..
HELMER: Zar ti to uistinu moram re9i? Zat to nisu duZno'
sti prema muZu i djeci?
I NORA1 Imam ja i dru-eih svetih duZnosti.
HELMER: Nema5.Koje bi to bile?
NORA: DuZnosti prema samoi sebi.
HELMER: Ti si irrije svega Zena i majka.
NORA: U to viBe ne vjerujem. Mislim da sam ponajprije do'
viek - ia kao i ti, ili Cu barem poku5ati da to budem. Do-
bi'o znain, Torvalde, da ti vedin-aljudi danas daie za pra'
vo. Ali se ja vi3e ne mogu za-dovoljiti onim Sto vedina
sovori i Stri pi5e u kniieama. Moram samostalno razmi-
I* Stiati o stvarima i nasioJati da ih razumijem.
HELMER: Zar ti ne razumiie5 svoi poloZaj u vlastitoj obi-
telii? Zar nemaS u tim pitanjima pouzdan putokaz? Zat
neina5 religije?
NORA: Oh, Torvalde, ja i ne znam Sto je religija.
HELMER: Sto kazes?
NORA: Znam samo ono Sto mi ie rekao pastor Hansen kad
sam bila na krizmi. Kaz.aoje da je religija ovo i ovo. Ho'
Cu da vidim je li istina Sto je pastor govorio - to iest
da li je to za mene istina.
HELMER: Pa to je neduveno da tako govori mlada Zena!
Ali ako te vei r-etigi;a ne moZe navesti na pravi Put, onda
79
 Cu taknut u tvoju savjelt Moralnog. osjedaja valjda jo5
imaS. Ili ga moZ-daneia5? Odsovonr
NORA: Vidi5, Torvalde, nije d9br6 na to odgovarati. Znetn
samo da u tome imam Sasvim druge poglede nego ti. Tek
sam sada doznala da su i zakoni-drirkEiji nego" Sto sarn
mislila. Ali da su to dobri zakoni, to mi ne iEe u slivu.
Kii da nema prava poltedjeti uiniruCeg ocp,{ i#i aa
___le-rya_pra,ya spasiti Zivot mui:u? Ne, takvo-Sto ne vieruiem.
HELMER: Govoli5 kao dijete. Ne rizumijeS aruStdo-il te
jem Zivi5.
-l- NORA: I ne razumijem ga. Tek sada morarn da ga upoznam.
Moram iznadi tko imtpravo: druStvo ifi ja.
HEIMER: Nor.a, ti si bol6sna, ti si u groznici. Gotovo mi se
dini da si si5la s uma.
NORA: Nikad mi nije bilo sve tako jasno kao vederas, i ni-
kad nisam bila tako sigurna kao sida.
HF{:M_ER: I jasno i sigu-rno ostavlja5 svoga muZa i svoju
cuecu.
NORA: Da.
HELMER: Onda je samo jedno obja5njenje moguCe.
NORA: Koie?
HELMER:\e voli5 me vi5e.
NORA: Tako ie.
HELMER: I ti to KaZes,Nora
NORA: Boli me to, Torvalde. Uvijek si bio tako liubazan
prema meni. Ali tu nema pomoCi. Ne volim te viSL.
HELMER (s mukom se pribfre): Je li i to tebi potpuno jas-
no.
NQRA: Da, potpuno. Zato i ne mogu vi5e ostati ovdie.
HELMER: A moie5 li mi objasniti i1o kako sam izgubio t ro
ju ljubav?
NO-RA:Mogu. Bilo je to vederas kad se dudo niie doeodilo.
Jer tada sam vidjela da nisi dovjek kakav sarir ja irislita
da jesi.
HELMER: Objasni mi, ne vjerujem.
NORA: Pg"ih o5am godina strpljivo sam dekala. Boie dragi,
znam da se dude ne do_garlajqsyaki dan. A poslije mi se
ta nesreda oborila na glavu.-Tada sam podeli vielrovati u
dudo. Kad je Krogstailovo pismo leZal6 u sandudidu. ni-
:aq +i dasak pomislila da iES se ti upla5iti prijetnja ioga
dovjeka..Bila sam tvrdo uvjerena da-CeSmi rbdi:-robj-a-
vite cijelom svijetulu I kada se to dogodi.. .
HELMER: Kad se dogodi? Sto? Da svoju Zenu izwgnem rug-
lu i sramoti ...
NORA: Kad se dogodi, tvrdo sam vjerovala, ti CeSizidi pred
svijet, uzeti sve na sebe i redi:
"J-asam lodvlu
HELMER: Nora!
80
NORA1 Misli5, takvu Zrtvu ne bih od t&e primila? I ne bih.
Ali,Sto bi moja uvjeravanja vrijedila prema tvojima? To
je bilo dudo kojemu s4m se u strahu i strepnji hadata. I
da to sprijedim, htjela sam prekratiti sebi Zivbt.
HELMER: Rado bih za tebe radio i dan i noi, Nora - radi
tebe trpio bih svaku bijedu i nevolju. Ali nitko za volje-
noga ne Zrtvuje - svoju dast.
NORA: To su udinili milijuni Zena.
HELMER: Ah, misli$ i govori5 kao nerazumno dijete!
-/. NORA: MoZda.A tiine misli5 i ne govoriS kao dovjek za ko
ga bih se mogla..)vezati.Kad je pro5ao taj tvoj strah -
49 zbgg onoga Sto je prijetilo meni, nego zbog onoga demu
bi ti bio izvrgnut - kad je, dakle, pro$ao taj tvoj strah
i kad se vi5e nisi imao dega bojati, za tebe je bilo: nikom
ni5ta! Kao da se ni5ta nije dogodilo. Opet sam, kao i prije
bila tvoja 3eva,tvoja lutka koju ieS dvostruko pailjivo no
siti na rukama, kad sam vei tako krhka i lomna. (Ustaie.)
Torvalde, u tom trenutku puklo mi je pred odima da sam
ditavih osam godina ovdje Zivjela s jednim stranim dovje-
kom i da sam s njime rodila troje djece... Ta rrli je mi-
sao nepodno5ljiva! Sama bih sebe rastrgla.
HELMER (teika srca).' Vidim, vidim. Otvorio se ponor me-
dlu nama... Ali, Nora, zar ga ne bismo mogli premostiti?
NORA: Kakva sam sada, nisam ilena za te.
HELMER: Imam snage da postanem drukdiji.
NORA: Moida, kad ti se lutka oduzme.
HELMER: Da se odvojim od tebe, da se rastanem s tobom
- D€, Nora, ja to ne mogu pojmiti.
NORA (ide u sobu lijevo).' Utoliko je potrebnije da bude od-
mah. (Vra6a se odjevena za put, u ruci joj mala torba ko
ju startlja na stolicu pokraj stola.)
HELMER: Nora, Nora, ne sada! Cekaj do jutra!
NORA (uzima zimski kaput): Ne mogu noCiti u kudi strana
dovjeka.
r- HELMER: Ne bismo li mogli ostati ovdje kao brat i sestra?
NORA (stavlja Seiir na glavu): ZnaS i sam da ne bi dugo tra-
jalo. (Ogrde se \alom.) Zbogom Torvalde. NeCu da se o-
praitam s djecom. Znam, uostalom, da su sada u boljim
rukama nego Sto su moje. Kakva sam sada, ne mogu im
. biti niSta.
HELMER: Ali jednom, Nora -- jednom kasnije...? \
NORA: Sto ja znam. Ne znam Sto Ce biti od mene.
HELMER: Ali ti si moja Zena,ne samo sada nego i...
NORA: Slu$aj, Torvalde, kad Zena ostavlja dom svoga muZa,
kao Sto ja sada dinim, onda je on, kako sam dula, razrije-
Sen obaveza prema njoj. U svakom sludaju, ja te osloba-
dam svih obaveza. Ne treba da se smatra3 idim vezan.
g Nora
81
 Na gbje strane treba da bude potpuna sloboda. Evo, vra-
Cam ti tvoj prsten. Daj mi moj!
HELMER: JoS i to? I
NORA: I to.
HELMER: Evo ti!
NORA: Tako. A sad je sve gotovo. Ovdje su kljudevi. Helena,
bolje nego ja zna Sto treba. Sutra, kad oiputujem, doCi
Ce ovamo Kristina da pokupi moje stvari i da mi ih on-
da po5nlje.
HELMER: Gotovo, gotovo! Nora, zar neie5 nikad vi5e mi-
sliti na me?
NORA: Morat Cu desto misliti na te,'na djecu i na kuiu.
HELMER: Smijem li ti pisati, Nora?
!!9ru1 Ne, nemoj. Ne treba da mi pi5e5.
HELMER: Ali ti ipak moeu kadikad poslati...
NORA: Ne, niSta mi nemS; shti.
-: HELMER: Da ti pomognem ako zapadneSu kakvu nevolju?
-NORA: Ne, velim- ti. OA stranih ljridi neiu niSta.
HELMER: Nora, zar iu uvijek za te ostati stranac?
NORA (uzima torbu): Ah, Torvalde, trebalo bi da se dogodi
ono dudo.
IIELMER: KaZi, kakvo je to dudo!
NORA: Morali bismo se oboje promijeniti - i ti, i ja. Ah,
Torvalde, ne vjerujem vi5e u-dudo.-
HELMER: Ali ja vjerujem. Kaii: oboje bismo se morali pro-
mijeniti tako da. . .
NORA: Da na3 zajednidki Zivo!\ bude zaista brak. Zbogom!
(Odlazi kroz.prbdsobtje.)
HELMER: (klone pokraj vrata na stolicu i rukama zakriva
lice): Nota, Noral (Gleda naokolo i ustaie.) Prazno, nema
je v_i59.(Nada se u njemu probudi) Ali dudo ...? (Odozdo
se Cuje kako su se vrata zalupila.)
Krai
82
NAPOMENA
Kao i mnoge kazaliSne pisce - i Ibsena je hrvatska javnost
upoznala dakako ponajpr.ije s pozornice. Mnogo prije prvih izdaoja
njegovih prevedenih drama, izvodena su njegova djela joi u staroj
zgradi zagrebadkoga kazali5ta na Markovu trgu. I u nas je prva izve-
dena drama bila Nora (1888), dakle ona s kojom je Ibsen poludio veli-
ki scenski uspjeh. Nakon Stupova druitva (1891) slijedi razdoblje vrlo
zna6ajno za proboj novih Ibsenovih drama u hrvatsko glumiSte. Sma-
traju6i ga opravdano jednim od najznadajnijih pisaca svojega doba,
intendant Stjepan Miletii, koji preuzima hrvatsko glumi5te 1894. iz-
vodi tijekom svoje uprave Sablasti(1897), Neprijatelja puka(1896)t te
Johna Gabriela Borkmana (1897). Valja napomenuti kako je Mileti6,
otvorivii novq zgradu zagrebadkog kazali5ta u jesen 1895, nastojao u
njoj predstaviti i ponajbolje evropske glumce na gostovanjima, pa je
tako pozivao i vrlo poznate talijanske glumce realistidkoga interpre-
tativnoga smjera. Medu njima na5ao se i duveni Ermete Zacconi, koji
je 1897. interpretirao Osvalda s Sablastima.
Znadajnu etapu u novom prodoru Ibsena biljeZimo za vrijeme
uprave Josipa Bacha, redatelja koji je ponikao iz Miletideve Sko-
le, a. proboraviv5i neko vrijeme na specijalizaciji u Bedu, donio
mnogo novih knjilevno-dramaturgijskih smjernica u nai kazaliSni
Zivot. Medu njima je, uz niz suvremenih evropskih dramatidara koji
su izvr5ili znatan utjccaj na pisce hrvatske moderne, izvodio i skandi
navske autore, navlastito Ibsena i Strindberga. Od novih lbsenovih,
dotada neprikazivanih djela, igrani su tada u Zagtebu Junaci na HeI-
gelandu (1903), Divlja patka (1904), Hedda Gabler (1906), Gospoda s
mora (1908), Rosntersholm (1910), Mali Eyolf (1911), Kad mi mrtui
ustanemo (1912), Graditelj So,lness(1913) i Za prtjestolje (1917).,
Bach je gotovo svc ove.predstave i sam reZirao, a za Yrijeme.nje-go-
ve,uprave zapravojc i zakljudeno premijerno izvodenje Ibsenovih dra-
ma u Zagrebu. U kasnijim razdobljima na5e kazali5ne povijesti na po-
zorhicu nije do$ao ni.iedan novi naslov s iznimkom Peera Gynta, no
treba spomenuti da su neke drame temeljito obnavljane u novim pod-
jelama, relijama i sccnskim opremama, te po kazali5nom obidaju
imale karaktcr prcmijcrc. Tako se Nora izvodi povremeno sve do
1934, Graditelj S<tlttcss obnovljen je 1940, Stupovi druitva 1944, a
Branko Gavella postavlja Divlju patku u dva navrata (1918 i l95l).
I Drama sc danrr rrvrxli pod naslovom Neprijatelj narda.
' UobiCajcni netiv lnrrrt<,
i.' Pretendenti na kmnu.
83