Professional Documents
Culture Documents
Alferov T. - Pravoslavni Pogled Na Svijet I Savremen Nauke o Prirodi (1998) PDF
Alferov T. - Pravoslavni Pogled Na Svijet I Savremen Nauke o Prirodi (1998) PDF
PREDGOVOR
KREACIONA ASTRONOMIJA
STAROST ZEMQE
PORIJEKLO ^OVJEKA
ZAKQU^AK
LITERATURA
"Boga, predvje~nog, bezgrani~nog, sveznaju}eg i
svemogu}eg, ja, pav ni~ice, uvidjeh i onijemih. I pro~itah
tragove Wegove na tvorevinama Wegovim, i u svakoj, ~ak i
najni{tavnijoj, vidjeh - kolika je velika sila, kakva je
velika mudrost, kakvo je neizgladivo savr{enstvo
skriveno u wima".
Karl
Lini
PREDGOVOR
Smatramo da je za u~enike jako va`no da usvoje materijal kojem ih u~e kroz {kolske
programe, prije svega nau~ne ~iwenice i metode prora~una. Neophodno je veoma
pa`qivo izu~iti i evolucionisti~ku teoriju, kao i sve argumente koji woj govore u
prilog. Na{ kurs je u velikoj mjeri izboran, orijentisan je na standardne {kolske
uxbenike i sastavqen je na osnovu materijala koji se mogu na}i u wima. Dopunski
materijal sveden je na minimum. Jedino {to ovdje `elimo da nau~imo u~enike - to je
umje}e razlikovawa ~iwenica od teorija i hipoteza, kao i umje}e pronicawa u smisao
prou~avanih pojava dubqe nego {to je to uobi~ajeno. Bilo bi jako po`eqno objasniti
u~enicima da je teorija evolucije predmet vjere, a nikako ne nepobitni nau~ni fakat.
A vjera, pak, mo`e biti istinita ili la`na. Iako smatramo da je vjera u evoluciju
duboka zabluda, mi ovdje ne postavqamo sebi za ciq da direktno propovijedamo
istinitu vjeru - vjeru pravoslavnog hri{}anstva - nego prepu{tamo ~itaocima da se
sami opredijele u izboru svoje vjere.
UVOD
Zakqu~ak - prili~no ~udan. Kao prvo, objektivni zakoni koji nama izgledaju pouzdani u
svim uslovima, usprkos svemu, ne mogu "zabraniti" pojavu slu~ajeva u kojima se ti
zakoni naru{avaju. Fakat takvog naru{avawa zakona mora govoriti sam za sebe. Ako se
zaista desio, on se ne mo`e pobijati, makar i naru{avao zakone prirode. Prije bi
trebalo da se pomisli: "da li je zakon koji smo otkrili zaista istinit, i da li je on
istinit u svim uslovima?", - nego da u startu odbacujemo taj fakat, po poznatoj maneri:
to se ne mo`e desiti, zato {to se to desiti ne mo`e nikada. Ako je ne{to zaista bilo -
zna~i, to mo`e da se desi.
Kao drugo, samo postojawe objektivnih zakona prirode koji stvarno ne bivaju naru{eni
(uz veoma rijetke slu~ajeve izuzetaka) sam po sebi jeste ~udo, koje je mnogo ve}e od samih
izuzetaka - ~udesa. Prisustvo objektivnih zakona prirode koje na{ razum mo`e da
spozna - svjedo~i o tome da je svijet izgra|en na razumnim zakonima, da je on stvoren
razumno. Zakoni prirode, pogotovo oni najop{tiji, fundamentalni, uop{te ne
predstavqaju nekakav materijalni dodatak materijalnim stvarima. Ti se zakoni
spoznaju samo razumom, pri tome samo razumom koji je sposoban da apstraktno misli.
Oni mogu biti zapisani na razli~itim jezicima, obja{weni rije~ima, formulama. Ali
zapisi takvih formula nemaju nikakve veze sa znacima koji ulaze u sastav tih formula.
Drugim rije~ima, zakoni prirode nisu ne{to materijalno. Oni predstavqaju ideje po
kojima je organizovana materija. Kada otkrije neki zakon prirode, ~ovje~anstvo time
proslavqa qudski razum zato {to je on pojmio ovu ili onu ideju. I kako je onda uop{te
mogu}e negirati postojawe Razuma, pri tome ne-~ovje~anskog, koji je dao upravo takvu
ideju organizacije materije?
Druga interesantna osobina mase nas mora podsta}i na misao o razumnom stvarawu
svijeta: to je totalna identi~nost takozvane gravitacione i inertne mase. Masa tijela
mo`e da se defini{e dvojako: po drugom Wutnovom zakonu - kao odnos sile i ubrzawa,
ili kao mjera uzajamnog gravitaconog djelovawa tijela - po zakonu gravitacije.
Apsolutno niotkuda ne slijedi da je mjera inertnosti tijela kada na wega djeluje bilo
koja (nije obavezno da to bude gravitaciona!) sila mora ta~no da bude jednaka
"gravitacionom naboju" istog tog tijela. U dvjema Wutnovim formulama pod masom se
podrazumijevaju dvije savr{eno razli~ite karakteristike tijela, koje su, avaj,
apsolutno jednake. Ne svjedo~i li i to o razumnom Na~elu, koje povezuje oba ova
prirodna zakona?
ZAKONI O^UVAWA
Sa druge strane, pona{awe elementarnih ~estica nije ni nalik na bilo {ta {to nam je
poznato u na{em svakodnevnom `ivotu. Sudaraju se dvije ~estice - i kao rezultat se
ra|aju nove. Otpadaka ili "pilotine" nema. Sudari nisu ru{ila~ki, nego stvarala~ki.
Uzajamna dejstva elementarnih ~estica u su{tini su reverzibilna. Par elektron-
pozitron, naprimjer, mo`e da se anihilira, proizvev{i dva fotona, ali i foton, sa
svoje strane, mo`e da proizvede par elektron-pozitron.
1. Nuklearni potencijali
Kao {to je poznato, jezgro bilo kojeg atoma se sastoji iz protona i neutrona. Ove
~estice su u jezgru atoma sjediwene jednom posebnom silom koja je dobila naziv "jaka".
To nije ni gravitaciona ni eletri~na, ve} potpuno posebna vrsta privla~ne sile. Ona je
ja~a od elektri~ne (kulonove) sile odbijawa na malim udaqenostima, ali veoma brzo
slabi sa porastom udaqenosti izme|u nukleona u jezgru. Laka jezgra "nemaju ni{ta
protiv" da prigrabe koji suvi{ni nukleon, samo ako se on na|e u dovoqnoj blizini
jezgra (u plazmi, uz temperaturu reda veli~ine nekoliko desetina miliona stepeni, ili
prilikom bombardovawa u akceleratorima). Prilikom takvog "prigrabqivawa"
nukleona osloba|a se velika energija "jake" sile, poput efekta padawa kamena na
zemqu, samo mnogo, mnogo ja~e.
Za te{ke, pak, elemente, ~ija jezgra sadr`e i po nekoliko stotina nukleona, situacija je
potpuno druga~ija. Rastojawa izme|u nukleona u takvom jezgru ovdje su evidentno ve}a
nego kod lakog, a sumarno elektrostati~ko odbijawe velike koli~ine protona - tim
prije. To dovodi do istovremenog slabqewa "jake" privla~ne i pove}awa odbojne sile.
Zbog toga te{ka jezgra postaju nestabilna, i svi elementi koji se u Mendeqejevoj
tablici nalaze poslije uranijuma su radioaktivni i ne sre}u se u prirodi. Da bi se
takvo jezgro razru{ilo, nije potrebna dodatna energija: naprotiv, pri radioaktivnosti
i diobi te{kih jezgara ona se osloba|a. Ta je energija veoma velika. Ona je razmjere
nekoliko miliona elektro-volti na svaki nukleon jezgra. Energija hemijske veze je
otprilike milion puta mawa od jedinice elektron-volta po atomu. Energija nuklearne
veze se oslaba|a prilikom raspada jezgara na atomskim centralama i u nuklearnim
bombama, a tako|e i prilikom hidrogenske bombe - prilikom sinteze jezgara izotopa
vodonika u helijum. Ista takva reakcija se odvija i u zvijezdama, i od we zvijezde sjaje.
Sl. 1. F1 - jaka sila, F2 - kulonova sila, Frez - rezultantna sila,
O svemu ovome nas informi{e uxbenik fizike (za III razred sredwe {kole). Ali
zakqu~aka iz tih informacija nema. A zakqu~ak je da postoje najstabilnije stawe jezgra
atoma - u sredini Mendeqejeve tablice. Takva jezgra je najte`e razbiti - zato {to je za
to potrebno potro{iti najve}u energiju. Odavde slijedi da se na visokim
temperaturama, kada se odvijaju termonuklearne reakcije, svi laki elementi mogu
sintetisati samo do sredwih: vodonik prelazi u helijum, helijum - samo {to je wemu
potrebna ve}a po~etna temperatura i mawe se energije osloba|a - prelazi u ugqenik, i
tako daqe. Za svaku sqede}u reakciju }e biti potrebno pove}avati temperaturu, a
energije koja }e se osloba|ati pri tome }e biti sve mawe. Takav proces se neizbje`no
mora prekinuti. Te{kim, pak, jezgrima je jo{ jednostavnije da se bez ikakvog dopunskog
dovo|ewa energije raspadnu do sredwih jezgara.
Postavqa se pitawe: zbog ~ega jo{ uvijek nisu iscrpqeni svi laki elementi u
zvijezdama, zbog ~ega se i daqe odvijaju nuklearne reakcije, pri ~emu jo{ one
najprimarnije - jo{ uvijek izgara vodoni~no nuklearno gorivo? Drugo pitawe: odakle su
se u prirodi pojavili te{ki elementi i zbog ~ega oni jo{ uvijek postoje, bez obzira na
permanentni wihov raspad?
Svaki ireverzibilni proces koji prou~avamo u prirodi nas postavqa pred ta dva
pitawa: kao prvo, taj proces mora imati po~etak - i kada se to on desio? Kao drugo, on
mora imati i kraj - a kada }e se on desiti i zbog ~ega ga jo{ uvijek ne naziremo? Procesa
koji bi u Vasioni bio rasprostraweniji od termonuklearnog, o~igledno, nema. I tako,
dakle, zbog ~ega se na{a Vasiona ne sastoji samo od `eqeza, ako se ona tokom sve svoje
beskona~ne istorije pot~iwava zakonima koji danas vladaju u woj? Zna~i, o~igledno je,
ona je imala svoj po~etak, vawski Uzro~nik svog postojawa. O tome }emo malo
podrobnije govoriti u drugoj lekciji.
U uxbeniku fizike za II razred sredwe {kole taj je zakon dat u maksimalno sa`etom
obliku, bez ikakvih zakqu~aka koji iz wega proisti~u, a oni bi mo`da mogli da uti~u na
formirawe pogleda mladih qudi na svijet. Najprostije tuma~ewe wegovo je ovakvo:
prepu{tena sama sebi, toplota mo`e da prelazi samo sa toplijeg na hladnije tijelo.
Drugim rije~ima se ova tvrdwa mo`e izraziti i ovako: nemogu}e je ostvariti cikli~ni
proces u kojem bi toplota koja je dovedena do radnog tijela u potpunosti prelazila u
bilo koji drugi (ne-toplotni) vid energije.
b) energija ne i{~ezava bez traga, ve} samo prelazi iz jedne forme u drugu; ona je
koli~inski neuni{tiva.
[kolski kurs fizike nas obavje{tava da zatvoreni sistemi uvijek te`e ka toplotnoj
ravnote`i, koja se dosti`e prelaskom toplote sa toplih na hladna tijela, ali ne i
obratno. Mogu}e je, naravno, i ostvarivawe obratnog, hlade}eg procesa, kada se toplota
odvodi sa hladnijeg tijela i predaje toplijem, ali je takav proces neizbje`no pra}en
predajom jo{ ve}e toplote sa toplijeg tijela na hladnije, a uz to je neophodan utro{ak
mehani~kog rada. Na tom principu je zasnovan rad fri`idera.
Dakle, toplotna energija nikada ne}e zacijelo pre}i u mehani~ku, elektri~nu ili bilo
koju drugu energiju usmjerenog kretawa. Ali zato svaka druga energija u toplotnu
prelazi u potpunosti, i pri tome ba{ u toplotnu energiju, prije nego u bilo koju drugu.
U stvarnosti proces transformisawa jedne netoplotne u drugu netoplotnu energiju
uvijek biva pra}en ve}im ili mawim toplotnim gubicima, to jest, "prvoklasna"
energija nastoji da se "potro{i" na toplotu, ili da se "pokvari", uspjevaju}i da o~uva
samo svoju op{tu koli~inu. Ako se uop{te ne predaje, energija, u najboqem slu~aju,
zadr`ava svoj prethodni kvalitet.
Takav je jedan od fundamentalnih zakona prirode, koji ako ne uzmemo u obzir ne}emo
biti u stawu da konstrui{emo nijednu toplotnu ma{inu. Kada su ga sredinom pro{log
vijeka S.Karno i R.Klauzijus otkrili, materijalisti su na sve mogu}e na~ine nastojali
da ga negiraju, ili da ga dovedu u kontradikciju sa zakonom o o~uvawu energije.
"Energija je uni{tiva, makar samo kvalitativno - zna~i, ona mora da je stvorena?" -
savr{eno logi~no izvla~i zakqu~ak Engels, ali odmah za tim dodaje: - "Apsurd!"
Ako je Vasiona zatvoren sistem, onda }e, prije ili kasnije, kada izvori
termonuklearnog goriva izlu~e svu svoju energiju, a tu energiju proguta sva ostala
materija u Vasioni, nastupiti stawe ravnote`e, kada }e sva materija imati jednaku
temperaturu i nikakve energije, osim toplotne, u prirodi ne}e ostati. Takvo
ravnote`no stawe su i nazvali "toplotna smrt" Vasione.
U principu, na{ sun~ev sistem, a i bilo koja druga zvijezda (skupina zvijezda) sa ta~ke
gledi{ta priliva energije mo`e da se posmatra kao dovoqno zatvoren sistem. Energija
pristi`e samo u obliku slabe svjetlosti zvjezdanog neba, ni{tavnog u pore|ewu sa
lu~ewem same zvijezde.
Daqe: sun~ev sistem ulazi u sastav Galaksije i nije u potpunosti zatvoren zbog
gravitacionih sila koje poti~u iz centra Galaksije i od svih drugih zvijezda. Ali bilo
koja galaksija (ili skupina galaksija) je veoma jako udaqena od drugih galaksija
(skupina galaksija), tako da se i ona mo`e posmatrati kao zatvoren sistem.
Zbog toga, ne samo Vasiona u cjelini, nego i svaka galaksija (skupina galaksija,
zvjezdani sistem) mora te`iti ka toplotnoj smrti. [tavi{e, ako negdje u svemiru i
postoji astronomski sistem u stawu toplotne smrti, nama }e biti veoma te{ko da ga
opazimo, s obzirom da on ispu{ta ni{tavno malo niskotemperaturnog zra~ewa
(onoliko koliko ih i prima), a nalaze}i se na velikoj udaqenosti od drugih
astronomskih objekata, tako da vrlo malo uti~e na wih svojim gravitacionim poqem.
Dakle, stawe toplotne smrti Vasione koja postoji beskona~no mnogo vremena i koja je
sama uzrok svog postojawa bilo bi neizbje`no i najpo`eqnije weno stawe. Kada bi
`ivio po zakonima koji u wemu dejstvuju danas, svijet nikada ne bi izlazio iz tog stawa.
Jedinstveni izlaz da se teoretski doka`e mogu}nost pojave Vasione iz toplotne smrti -
le`i u prihvatawu teze da Vasiona nije zatvoren sistem. Materijalisti su i
poku{avali da smisle takav dokaz, ne primje}uju}i uvijek da su takvi dokazi upereni
protiv wih samih. Jer, mi smo ti koji dokazujemo da Vasiona nije zatvorena, i da u ulozi
vawske sile u odnosu na wu nastupa wen Tvorac i Promisliteq.
Problem toplotne smrti mo`e biti skinut sa dnevnog reda samo priznavawem ideje da je
svijet stvorio Svemogu}i Tvorac, Koji ne samo da je jednom sve stvorio, nego i
neprestano promi{qa o Svojoj tvorevini, ne dozvoqavaju}i joj da se prevrati u haos. O
"evoluciji" zvijezda }emo govoriti posebno.
Ne{to sli~no va`i i za informaciju: ni ona nema precizno odre|ewe. Radi poja{wewa
mo`e se re}i da je informacija subjektivna realnost koju mo`e sazdati ili primiti
samo ne~iji razum (svijest), pri tome realnost koja se predaje uz pomo} materijalnih
nosilaca, sposobna da se na wima podvrgne promjeni ili obradi (za to i slu`e
ra~unari).
Sve do sada re~eno o nivoima informacije ukratko }emo opisati shemom na sl. 2.
Primjer 1. Kompozitor `eli da stvori komad ili simfoniju. Na neki (te{ko shvatqiv)
na~in on u sebi "~uje" osnovnu melodiju. To je semanti~ki nivo. Zatim on to {to je
"~uo" odsvira na instrumentu, potom razra|uje druge teme i partituru. Taj je posao vi{e
tehni~ke prirode - to je sintaksni nivo. Na kraju on zapisuje note - to je stati~ki nivo.
Uo~imo tako|e da niti instrument sam daje muziku, niti personalni ra~unar sam
prera|uje informacije. Ra~unar na ekranu ili {tampa~u prikazuje istu informaciju
koja je u wega bila unesena, samo u druga~ijem obliku. On }e vi{ekratno ponavqati
gre{ku algoritma i dovesti je do apsurda. Nije slu~ajno {to korisnici ra~unara imaju
pomalo grubu, ali potpuno istinitu po{alicu: ra~unar je obi~ni glupan, ma koliko
memorije imao i ma kako brzo radio.
INFORMACIJA I VJEROVATNO]A
^ak i kada bi se nekakva poruka sa smislom i pojavila slu~ajno, wen smisao i ciq se ne
bi mogli pojaviti sami od sebe, od pravilne sintakse "odozdo prema gore".
Informacija se stvara samo od ciqa prema smislu i nani`e, a nikako ne u suprotnom
smjeru.
Kao rezultat dobijamo "prvi zakon" informatike, koji se mo`e izraziti ovako:
informaciju ra|a (stvara) samo razum, a ne slu~aj. Informacija se ne pojavquje ni iz
~ega. Veoma nalik na prvi princip termodinamike: energija se ne pojavquje ni iz ~ega.
PREDAJA INFORMACIJA
Postoji i drugi, tako|e izuzetno va`an zakon informatike, kojeg tako|e pre}utkuje
{kolski uxbenik, ali koji se koristi u svim informacionim sistemima.
[to se ti~e informacije, zapisane na bilo koji na~in na bilo kakvim nosiocima,
primje}eno je jedno, nikada ne naru{eno pravilo: prilikom mehani~kog kopirawa i
pohrawivawa informacija se nikada ne poboq{ava, to jest, u idealnom slu~aju ona
ostaje ista, a u realnosti se ona mo`e ili izgubiti ili djelimi~no pokvariti slu~ajnim
upadawem vawskih signala {uma. Svako ko je imao priliku da radi sa kasetama i
diskovima koji se presnimavaju po nekoliko puta to prekrasno zna. Taj zakon
informatike, ipak, nemaju u vidu studenti i |aci kada nepromi{qeno prepisuju od
svojih kolega doma}e zadatke ili kontrolne radove. Ali profesori na osnovu svog
iskustva prekrasno znaju taj zakon, i lako mogu da vide ko je od koga prepisao, a ko je
zadatak rje{avao samostalno. Prilikom prepisivawa od susjeda lako mo`e da se
prekopira wegova gre{ka, a zbog brzopletosti takvih radwi mo`e i da se napravi svoja;
drugim rije~ima, informacija prilikom predaje ima sposobnost da se kvari.
Nigdje i nikada nije opa`en slu~aj da je prilikom kopirawa ili pohrawivawa neke
informacije stvorena nova ideja (tj. nova informaciona poruka) na semanti~kom nivou.
Izuzetak mo`e da predstavqa samo slu~aj svjesne dezinformacije ili informacione
diverzije, kada ne dolazi do gre{ke prilikom kopirawa, nego se radi o svjesnoj
falsifikaciji. Ali i u to je neophodno da se umije{a razum.
"Drugi princip infodinamike", koji glasi da se inormacija prilikom ~uvawa i
kopirawa ne mo`e stvoriti niti poboq{ati, nego, ba{ naprotiv, nastoji da se
samoproizvoqno pokvari pretvarawem signala sa zna~ewem u informacioni {um -
potpuno je analogna drugom principu termodinamike. Oba zakona, na taj na~in, na
raznim nivoima egzistencije materije izra`avaju neku jo{ op{tiju zakonomjernost,
koja se lako mo`e ilustrovati uz pomo} teorije vjerovatno}e. Ista ta zakonomjernost
se mo`e demonstrirati vrlo prosto, za radnim stolom ili u ku}i; wu vidimo i u razvoju
dru{tvenih procesa. Nered, haos bilo kakve vrste, razru{ewe, odsustvo strukture i
organizacije imaju najve}u vjerovatno}u de{avawa, i svi (najraznovrsniji mogu}i)
procesi - ne samo termodinami~ki - proizvoqno idu po liniji narastaju}eg haosa. Haos,
pak, se presijeca samo razumnim uplivom usmjerene energije.
Hromozomi (ta~nije, molekuli DNK) sami po sebi predstavqaju cijelu kwigu, napisanu
rije~ima (genima) koje se sastoje od ~etiri slova - nukleotida, koji se ponavqaju u
razli~itim kombinacijama. Pred nama su ve} dva ni`a nivoa informacija: kod i wegova
sintaksa. Ta kwiga (koja vi{e li~i na perforiranu traku) djelimi~no se prepisuje na
drugu, woj sli~nu traku - informacionu RNK, a ova, sa svoje strane, na bjelan~evinu,
odre|uju}i joj strukturu. Alfabet jezika bjelan~evina ne sadr`i vi{e samo 4, nego 20
slova, i svaka "rije~" od tri "slova DNK" ozna~ava jedno "slovo" bjelan~evine -
aminokiselinu. ]elija posjeduje posebni mehanizam kontrole pravilnosti
prepisivawa i "prevo|ewa" informacije sa jezika DNK na jezik bjelan~evina.
Bjelan~evina, "prepisana" i sastavqena pravilno, mora da izvr{i svoj zadatak u }eliji:
naprimjer, da poslu`i kao katalizator za neku drugu reakciju. Smisao postojawa date
bjelan~evine se i sastoji u tome - da izvr{i svoj zadatak. U tome se sastoji semanti~ki
nivo informacije prepisane iz DNK, odnosno, weno zna~ewe. Sveukupnost zna~ewa
svih informacija jedne }elije je u tome da ona raste, da se reprodukuje i izvr{ava neke
funkcije u organizmu. To je ciqni nivo informacije u }eliji.
Ovdje treba ista}i i kolosalnu gustinu zapisanih informacija u molekulu DNK. Svaki
od ~etiri nukleotida mo`e se opisati pomo}u dvaju binarnih cifara - bitova:
naprimjer, 00 - prvi nukleotid, 10 - drugi, 01 - tre}i, 11 - ~etvrti. Poznat je broj
nukleotida u DNK, poznata je i zapremina wene spirale. Mo`emo izra~unati koliko se
bita informacije sadr`i u jedinici zapremine "infoskladi{ta". Za obi~ne molekule
DNK ta gustina informacije iznosi 1021 bit/cm3, a u najsavremenijim elektronskim
mikroshemama ona iznosi 4*107 bit/cm3. Razlika je u 13 potencija! Op{ta suma svih
informacija, zapisanih u svim bibliotekama svijeta, procjewuje se na 1018 bita. Kada bi
ta informacija bila pohrawena u molekulu DNK, za wu bi bilo dovoqno mjesta da stane
na 1% zapremine jedne glave jedne obi~ne ~iode. Kada bismo svu informaciju svih
biblioteka svijeta zapisali na mikrosheme, visina takve sheme, kada bismo je slagali
po stopama, ona bi se protegnula - od Zemqe do Mjeseca.
Nije li takva gustina tako slo`ene informacije jo{ jedno bqe{tavo svjedo~anstvo
premudrosti Tvorca, Koji ne samo da je stvorio samu informaciju, nego je na{ao
superioran na~in da je tako kompaktno zapi{e?
Dva u~enika izu~avaju jedan te isti predmet biologije u {koli, odgovaraju na ispitu za
jednu te istu "peticu" proces sinteze bjelan~evine. Da li su jednaku informaciju iz
pro~itanog i shva}enog izvukli oba, ako je jedan u~enik vjernik, a drugi -
materijalista?
I tako, zna~ewe informacije nije odre|eno samo sintaksom i kodom predane poruke.
Paralelno sa zakodiranom informacijom postoji i dopunska informacija, koja se ne
mo`e izraziti kodovima, i koja je odre|ena osobinama - kako predajnika, tako i
prijemnika. Ali po{to i predajnik i prijemnik jesu razum, a razum je svojstven
li~nostima, i za svaku li~nost je on savr{eno poseban, na ovom mjestu se zavr{ava
oblast nauke.
Isto tako ne}emo razmatrati i predaju informacija koja se odvija izvan materijalnih
nosilaca. Da li je informacija sposobna da bude predana ba{ tako: uop{te izvan
sintakse i koda, bez ikakvih rije~i, bez ikakvog zvuka ili ~itawa, da bi semantika
Isto~nika bila neposredno predana prijemniku? U svakodnevnom `ivotu toga, naravno,
nema. Ali to ne zna~i da takve predaje uop{te ne mo`e biti. Na kraju krajeva, sva
otkrovewa iz nematerijalnog svijeta, bez obzira na wihov sadr`aj, istinitost ili
la`nost, predaju se upravo na taj na~in. Ponekad se za ozna~avawe takvog na~ina
informacione razmjene upotrebqava rije~ "telepatija".
Po{to jedinu osnovu za otkrovewe u smislu na~ina predaje misli predstavqa samo Bog,
samo On ima pravo da presu|uje kada se tu predaje istina, a kada la`. Slovo Bo`ije nas
u~i da je u svojem sada{wem stawu ~ovjek prakti~no nesposoban za istinska
Bo`anstvena otkrovewa, i da na taj na~in on op{ti naj~e{}e sa svijetom demona, {to,
normalno, ~ovjeku ne}e donijeti nikakvog dobra, ni u ovom, ni u budu}em `ivotu.
Izraziv{i ovu kratko ali grozno upozorewe ~itaocu protiv bilo kakvih zanimacija sa
telepatijom, ostavi}emo bez pa`we i taj predmet, po{to ni on ne spada u oblast nauke.
OP[TI ZAKQU^CI LEKCIJE
2. Informacija nije u stawu da stvori samu sebe; wu stvara samo razumni izvor, za
razumnog prijemnika. Sama po sebi informacija nije materijalna, po{to ne zavisi od
svog materijalnog nosioca.
B. Svijet je stvorio Razumni Tvorac, po{to sav svijet nosi informaciju (a naro~ito sve
`ivo), a informacija ne ni~e izvan razuma.
Oni koji ne priznaju razumnog Tvorca, prinu|eni su da razum i svemo} pripisuju samoj
tvorevini, tj. materiji i energiji. Po tome su veoma sli~ni drevnim paganima (koji su
suncu i ogwu pripisivali bo`anstvene osobine), tako da im malo vrijedi to {to svoje
poglede na svijet oni gordo progla{avaju nau~nim.
Nije slu~ajno to {to se u {kolskim uxbenicima svi zakoni koji su ovdje spomenuti
jednostavno zaobilaze, bez obzira na to {to su oni univerzalni a jako prosti za
objasniti. [kolsko obrazovawe i daqe ostaje isto onako ideologizovano, kao {to je
bilo i za vrijeme vladavine ateizma; tako je ne samo u na{oj zemqi, nego i u cijelom
svijetu. Zna se da je, ~im su se u genetici pojavila razmi{qawa i ideje sa pozicija
informatike, pa i kada se pojavila sama teorija informacija, i jedno i drugo odmah u
SSSR-u progla{eno za "bur`oaznu la`enauku", a sami nau~nici koji su se odva`ili da
takve ideje iznesu u javnost platili su za wih li{avawem slobode ili ~ak `ivota.
LEKCIJA2
KREACIONA ASTRONOMIJA
EVOLUCIJA ZVIJEZDA
U uxbeniku astronomije za III razred sredwih {kola uvodi se pojam evolucije zvijezda i
zvjezdanih sistema, kao i ~itave Vasione, i obja{wava se kako se ta evolucija u
pretpostavci odvija.
Saop{tiv{i ove podatke, autor {kolskog uxbenika ulijeva nadu i insinuira ~itaocu
da se potraga za protozvijezdama aktivno vodi u mnogim opservatorijama. Pa`qiviji
u~enik mo`e i sam da se zapita: {ta, zna~i li to da nijedna protozvijezda, zapravo, jo{
uvijek nije prona|ena? I zaista, me|u astronomima ne postoji jedinstveno mi{qewe -
da li se pojedini fragmenti vidqivih oblaka gasa i pra{ine mogu smatrati
protozvijezdama, odnosno, skupinama materije koje se o~igledno gravitaciono sa`imaju
i zagrijavaju. Protozvijezda mora postojati milionima godina. Na{a galaksija broji
milione miliona zvijezda, najrazl~itijih pretpostavqenih "starosti", ali ni jedno
jedino nesporno "zvjezdano mladun~e" - protozvijezda - nije do sada prona|eno. Zar to
nije pomalo ~udno? Ne govori li nam to ni{ta protiv ove tako upro{tene sheme
evolucije zvijezda?
Koje su prednosti ovog modela zvjezdane evolucije? - Ima samo jedna: model pokazuje
kako se zvijezde obrazuju same od sebe, prirodnim tokom doga|aja u toku veoma dugog
vremenskog perioda. Prostije re~eno, model je udoban po tome {to iskqu~uje Tvorca i
Promisliteqa. Drugih, imanentno nau~nih, prednosti, ba{ kao i fakti~kih potvrda za
ovu teoriju, jednostavno, nema.
Kad smo ve} kod toga, hipoteze o protozvijezdama se ne pridr`avaju ni svi astronomi.
[kola akademika Ambarcumjana, naprimjer, pretpostavqa da su se zvijezde obrazovale
od nekakve pred-zvjezdane materije, ali o toj teoriji se u uxbeniku ne govori ni{ta. A
zar ne bi bilo prostije, i logi~nije, pretpostaviti, ako se ve} ne vidi ni jedan jedini
objekat koji bi mogao da bude pravi zvjezdani "predak" - da su zvijezde stvorene
otprilike onakve kakve su one danas, pri tome i ne ba{ tako davno?
Takvo stawe se mo`e nazvati - ne toplotna, nego gravitaciona smrt, ali su{tina stvari
tu se uop{te ne mijewa: u bilo kojem slu~aju mi tu vidimo samo degradaciju zvijezde, a
nikako ne wenu evoluciju. Evolucija podrazumijeva uzlaze}i razvoj. Drva u pe}i ne
pre`ivqavaju evoluciju, mada i prolaze kroz odre|ene faze: od sme|eg ka crvenom i
daqe do crnog. Sli~no je i kod "evolucije" zvijezda. Izvori "termonuklearnog goriva"
su potro{ivi i "izgarawe" se ireverzibilno pretvara u toplotu koja se predaje
okru`avaju}oj sredini. Drugi izvori energije nisu ukazani. O kakvoj evoluciji poslije
toga mo`e uop{te da se pri~a?
I tako, dakle, porijeklo te{kih elemenata u Vasioni ostaje zagonetka. Isto tako,
savr{eno je nejasno - u okvirima tradicionalnih materijalisti~kih predstava -
porijeklo samih zvijezda, kao {to su nepotvr|eni i bilo kakvi postepeni putevi
wihovog razvoja. A sada, da vidimo - kakve su pretpostavke nau~nika o porijeklu
Vasione u cjelini?
Ta se pojava naziva doplerov efekat, ona se izu~ava u {kolskim uxbenicima i mora biti
poznata u~enicima. Kao veoma ilustrativan primjer doplerovog efekta mo`e da
poslu`i posmatrawe krugova na vodi koji se {ire od pliva~a. Ispred pliva~a talasi
kao da su spqo{teni, a iza wega su znatno {iri, nego {to bi bili kada bi vodu talasao
nalaze}i se na istom mjestu (Sl. 3).
Ova pretpostavka se u {kolskom uxbeniku daje pod nazivom Hablovog zakona, koji glasi
da je brzina udaqavawa galaksije od nas proporcionalna wenoj udaqenosti od nas.
[to se ti~e druge pretpostavke, potpuno je nejasno kakve sile koje se suprotstavqaju
gravitaciji Vasione obezbje|uju ubrzano razbje`avawe galaksija. To ne mo`e biti ni
jedna od u prirodi poznatih sila: ni gravitaciona (koja mora praviti prepreke
ubrzanom udaqavawu), ni elektromagnetna, ni "jaka" unutar-nukleusna, ni "slaba" sila.
Osim toga, u {kolskom uxbeniku se priznaje da vidqivi dio Vasione ima jajastu
strukturu, skupine galaksija se naizmjeni~no smjewuju sa ogromnim praznim
prostorima. Ipak, zajedno sa ovim se pretpostavqa da je u cjelini Vasiona uniformna i
izotropna, nalik na par~e kamena pemze, koji je u cjelini uniforman, bez obzira na
mnoge pore i praznine. Te{ko je, me|utim, povjerovati da je ~ak i takva struktura mogla
da bude rezultat eksplozije, a uz to se pokazalo da, kao {to je otkriveno 1989. godine,
vidqiva Vasiona su{tinski neuniformna i neizotropna. Bio je otkriven ~itav "zid"
sastavqen od grupa galaksija koji se prostire nad sjeverom od horizonta do horizonta i
koji sadr`i osnovnu masu materije Metagalaksije. Takvo neravnomjerno ustrojstvo
Vasione nikako ne mo`e biti posqedica "velikog praska".
Jo{ jedna pote{ko}a za teoriju {ire}e Vasione se sastoji u tome da ve}ina vidqivih
galaksija ima jasno izra`enu spiralnu strukturu i osno rotirawe oko centra.
Samoproizvoqno nicawe takvog "zavrnutog" stawa galaksije protivrje~i zakonu
o~uvawa momenta impulsa. Nema ni potrebe govoriti da tako ure|enu strukturu, kakva
je spiralna rotiraju}{a galaksija, eksplozija ne mo`e stvoriti, nego samo razru{iti.
Sve ovo zajedno prili~no ozbiqno opovrgava teoriju "velikog praska" i {irewa
Vasione. U svakom slu~aju, ako se to i mo`e nazvati eksplozijom, ona apsolutno nije ni
nalik ni na kakve nauci do sada poznate eksplozije, i uop{te nije proticala po danas
postoje}im zakonima prirode. Pristalice teorije su spremni da to priznaju. Ali, kako
su se onda poslije toga ipak uspostavili sada{wi prirodni zakoni? U bilo kojem
slu~aju, tok stvari koji pri`eqkuju materijalisti - "samo od sebe" - nikako ne mo`e
objasniti realnost.
U principu, akt kojim je Bog stvorio kosmos mo`e da se zove i eksplozija - stvar nije u
rije~ima. Stvar je u tome da Vasiona, wena ure|ena energija i wena struktura ne mogu
biti uzrok sami sebi, oni moraju imati neki vawski uzrok svog pojavqivawa.
TE[KO]E PRILIKOM ODRE\IVAWA UDAQENOSTI
PO DOPLEROVOM EFEKTU
Ve} smo govorili da se sva rastojawa do udaqenih objekata u Vasioni odre|uju na osnovu
crvenog pomaka, koji se bazira na doplerovom efektu. To je astronomima dalo
vrijednosti u milijardama svjetlosnih godina i milijardugodi{we starosti zvijezda i
galaksija. Ali i ovdje se realnost pokazala mnogo slo`enija od shema.
Najve}e pote{ko}e, kao {to se i moglo o~ekivati, zadaju najudaqeniji (prema takvoj
astronomskoj teoriji najudaqeniji) objekti, prije svega kvazari. Ako se wihove
dimenzije, brzina i udaqenost do wih izra~unaju po doplerovom efektu i crvenom
pomaku, i ako se uzme u obzir da je wihova osvijetqenost obrnuto proporcionalna
kvadratu udaqenosti od wih, ispa{}e da nikakvi nauci poznati izvori energije,
ukqu~uju}i i termonuklearnu sintezu, ne mogu obezbijediti tako visok nivo zra~ewa,
kakav se uo~ava kod kvazara u ~itavom dijapazonu frekvencija. O tome nas tako|e
obavje{tava {kolski uxbenik, bez ikakvih komentara.
Osim toga, prona|eni su veoma udaqeni objekti u Vasioni ~ije se relativne brzine, ako
se izra~unaju po doplerovom efektu, pribli`avaju brzini svjetlosti. O tome nas
tako|e informi{e {kolski uxbenik, ali pre}utkuje da izra~unate vrijednosti
relativnih brzina u nekim slu~ajevima vi{estruko nadma{uju brzinu svjetlosti. I to
je, tako|e, izra~unato na osnovu doplerovog efekta.
Daqe, ako se po crvenom pomaku i Hablovom zakonu odrede dimenzije i brzine udaqenih
galaksija, a na osnovu toga se izra~unaju i wihove mase, pokaza}e se da su te mase 50 puta
mawe nego {to je neophodno da bi se odr`avala gravitaciona stabilnost grupisawa
zvijezda u tim galaksijama. Pretpostavku da nedostaju}u "sakrivenu masu" sa~iwavaju
"crne rupe" - a ta "sakrivena masa" predstavqa 98% mase zvjezdane skupine - nisu
potvrdila nikakve opservacije, po{to bi se "crne rupe" mogle otkriti na osnovu
rentgenskog zra~ewa; me|utim, one nisu prona|ene.
Bilo kako bilo, davao nam "crveni pomak" ma kakve polazne brojeve za prora~une ili
ne, mi nemamo nikakvih osnova da tvrdimo da se starost Vasione mo`e mjeriti
milijardama, pa ~ak ni milionima godina. Sa nau~ne ta~ke gledi{ta, to je jednostavno
nedokazana i nejasna pretpostavka. Me|utim, postoje i pouzdanija
SVJEDO^ANSTVA O RELATIVNO
1. Grozdaste skupine
Tako se nazivaju vrlo tijesno spregnute grupe od po nekoliko hiqada zvijezda koje su
povezane gravitacionim silom i kre}u se kao jedna cjelina. Samo u na{oj Galaksiji
na|eno ih je vi{e od stotinu. Evolucionisti ih smatraju najstarijim objektima
Galaksije, na osnovu toga {to se sastoje od zvijezda - crvenih xinova, a uvrije`eno je
mi{qewe da takve dimenzije zvijezda predstavqaju kraj wihove evolucije.
Osim toga, da su te zvjezdane skupine milionima godina boravile u na{oj Galaksiji, one
bi se pod dejstvom gravitacije morale istegnuti u stranu od wenog centra, i na taj na~in
izgubiti svoju formu. Ali ni to se tako|e ne uo~ava.
Jo{ jedan problem - sun~ani vjetar, to jest, struje ~estica koje izbacuje svaka zvijezda.
Za jednu zvijezdu ti potoci koji se rasijavaju oko we ne predstavqaju ne{to bitno, ali
ako se oni pomno`e sa desetinom hiqada zvijezda pa jo{ se to rastegne na milijarde
godina, one bi morale predstavqati znatnu koli~inu me|uzvjezdanog gasa i pra{ine
(procjewuje se - do 50 masa na{eg Sunca), a ni{ta ni nalik na to nije prona|eno ni u
jednoj od 50 prou~avanih grozdastih skupina Galaksije.
Ve}ina posmatranih galaksija ima spiralnu formu. One rotiraju oko svog centra, jer
bi, u protivnom slu~aju, zvijezde pod dejstvom gravitacije jednostavno upale u taj
centar. O rotaciji galaksija svjedo~i i "crveni pomak", koji je razli~it za razli~ite
dijelove galaksije: jedna polovina se kre}e "od nas", a druga - "na nas", zato za relativno
bliske galaksije ne bi trebalo da ima problema sa primjenom doplerovog efekta.
Posmatrawa pokazuju da su spirale koje se uvr}u napravile ne vi{e od jednog,
eventualno dva okreta, a brzina wihovog uvrtawa - izra~unata na osnovu doplerovog
efekta, ili iz jednakosti gravitacionih i centripetalnih sila - iznosi red veli~ine
primjerno jedan okret u 100 miliona godina. Dakle, tim galaksijama nema vi{e od 200
miliona godina, zato {to one nikako i nikada, za svu svoju istoriju, nisu mogle
postojati a da se ne uvr}u. Ustvari, one su jo{ mla|e, zato {to su i po~ele da postoje ve}
u uvrnutom stawu (Sl. 6).
3. "Mostovi" od materije
U udaqenim galakti~kim skupinama izme|u nekih galaksija postoje kao neki "mostovi"
od materije, pri ~emu se galaksije me|usobno udaqavaju velikim brzinama. O~igledno je
da bi se za milijarde godina takvog "razbje`avawa" galaksija ti mostovi neminovno
sru{ili. [tavi{e: prije samo par miliona godina takve galaksije bi morale da doti~u
jedna drugu.
1990. godina. ^asopis "New Scientis": "Mnoge donedavno priznate teorije formirawa
galaksija }e se raspasti u prah i pepeo, samo ako podaci koje dobijamo i daqe budu
potvr|ivali neizotropnost pozadinskog zra~ewa... Teoriju "velikog praska" o~ekuju
velike neprijatnosti."
1. Komete
Komete su prili~no mala astronomska tijela koja se okre}u oko Sunca po veoma
rastegnutim, "na kobasicu nalik" elipti~nim orbitama. Kada prolazi u blizini Sunca,
kometa, koja se uglavnom sastoji od smjese smrznutih gasova i pare - metana, amonijaka,
ugqenih kiselina i dr. svaki put gubi dio svoje mase, koja formira karakteristi~an
svijetle}i "rep" (Sl. 7). Komete sa malim periodom okretawa, gube}i masu istim
takvim tempom, kakvim ga gube danas, u potpunosti bi isparile za otprilike 10 hiqada
godina, a za komete velikog perioda rotacije ta cifra iznosi ne vi{e od jednog miliona
godina. U Sun~evom sistemu je izbrojano ve} vi{e od nekoliko stotina kometa.
Sa vje{ta~kih satelita koji su pu{teni u orbitu oko Zemqe dobijeni su podaci o tome
koliko pra{ine sveke godine pada na Zemqu i kakav je wen sastav. Za 4,5 milijardi
godina, koliko se pretpostavqa da je stara Zemqa, moralo bi da se nakupi 18-metarski
sloj takve pra{ine. Atmosfera i voda, naravno, bi morale smesti tu pra{inu i
pomije{{ati je sa svim ostalim slojevima Zemqine kore. Me|utim, pokazalo se da u
zemqinoj kori postoji ogromni nedostatak nikla - osnovne komponente kosmi~ke
pra{ine. Stvarni sadr`aj nikla na Zemqi je sto puta mawi od onoga koji bi morala
donijeti samo kosmi~ka pra{ina samo za jednu milijardu godina.
Na Mjesecu, pak, nema niti vode, niti atmosfere. Kosmi~ku pra{inu sa povr{ine
Mjeseca nema, prakti~no, ko da pomete. Prilikom iskrcavawa kosmi~kih stanica na
Mjesec pretpostavqalo se da }e stanica u potpunosti utonuti u pra{inu. Na aparat koji
se spu{tao bile su ugra|ene {iroke "{ape", da ne bi previ{e utonuo u prah. Ali
predostro`nost se pokazala kao suvi{na. Sloj pra{ine na Mjesecu je mjeren na raznim
mjestima, i kre}e se od jednog do tri milimetra, {to za dana{wi tempo talo`ewa
pra{ine odgovara starosti mjeseca od oko 10 hiqada godina.
Pri tome treba imati u vidu da se op{ta koli~ina pra{ine u Sun~evom sistemu mora
samo smawivati sa vremenom. Pra{ina se pod dejstvom gravitacije neprekidno kre}e
put Sunca, planeta i asteroida, kao i pod dejstvom svjetlosnog pritiska. Na taj na~in
ona mora biti stalno "izduvavana" ili "pometena" iz Sun~evog sistema. Male veli~ine
wenog taloga, pa i samo weno prisustvo u Sun~evom sistemu (pra{ina jo{ nije
"pometena") - svjedo~e da Sun~ev sistem nije stariji od 10 hiqada godina.
3. Mjesec je mlad
O starosti Mjeseca indirektno svjedo~e sqede}i podaci. Kao prvo, Mjesec nastavqa da
se hladi, wegova povr{ina lu~i vi{e toplote nego {to je od Sunca prima. Kao drugo,
Mjesec ima magnetno poqe, a aparati koje su ostavile kosmonautske ekspedicije su
zabiqe`ili mjesecotrese. O tome nas informi{e ~ak i uxbenik astronomije, ne
prave}i, ipak, o~igledni zakqu~ak - da Mjesec ima usijano te~no jezgro, koje ne bi moglo
postojati u tako malom tijelu koje nema za{titni toplotno-izolacioni sloj atmosfere,
kada bi tom tijelu zaista bilo oko milijardu godina.
4. Sa`imawe Sunca
1979. godine poznati astronom Xek Edn iz opservatorije "Haj Oltitjud" (Kolorado,
SAD) otkrio je da se Sunce sa`ima, i to takvim tempom, da }e ono, ako mu se sa`imawe
ne prekrati, i{~eznuti u toku par stotina hiqada godina. To je bilo potvr|eno dobro
poznatom rijetko{}u koli~ine Sun~evih neutrina, ~ije odsustvo govori o tome da
gorewe Sunca ne poti~e od procesa termonuklearne sinteze, nego zahvaquju}i energiji
gravitacionog sa`imawa.
Kasnije je fakat sa`imawa Sunca bio vi{e puta potvr|en, iako se brzina sa`imawa
uzima {to je mogu}e mawa - jer, treba ve} nekako, jel’ten, spasiti wegove tolike
milijarde godina! Ali i pri najmawim brzinama sa`imawa, koje se pretpostavqaju
danas u nauci, milion godina unazad Sunce je na na{em nebu moralo biti dva puta ve}e
nego {to je danas, i to - obratite pa`wu - na vrhuncu pretpostavqenog ledenog doba!
Jedina {ansa da se spasu milijarde godina istorije Sunca bila je pretpostavka da Sunce
pulsira, tj. da se ~as sa`ima, ~as nadima, iako niko ne mo`e ni da pretpostavi {ta bi
moglo da izaziva to pulsirawe. Ipak, u posqedwih 300 godina, otkako ima podataka o
Suncu, ono se neprekidno sa`ima, tako da ideja pulsirawa Sunca - to nije ni{ta vi{e
od poku{aja da se ono o ~emu se ma{ta prika`e kao stvarno.
ZAKQU^AK
STAROST ZEMQE
UNIFORMISTI^KA HRONOLOGIJA
GEOLO[KI STUB
Jo{ jednu stvar uvijek treba imati na umu kada se razgovara o geolo{kom stubu: gdje god
na Zemqinoj kugli da po~nete da pravite bu{otine kroz slojeve naslaga, nigdje ne}ete
sresti wihov strogo ure|en i dosqedan raspored kakav se vidi u geolo{kom stubu
prikazanom u uxbenicima. Maksimalno {to mo`ete o~ekivati - i to ako budete imali
sre}e - bi}e da na|ete tri do pet slojeva koji odgovaraju geolo{kom stubu, i bi}e vrlo
dobro ako wihov redoslijed bude kao {to je prikazano u geolo{koj shemi, tj. da se
"stariji" sloj ne na|e iznad "mla|eg" - jer i to zna da se desi.
Daqe. Fizi~ko-hemijski sastav naslaga, kao pravilo, ni{ta ne mo`e "da ka`e" o
wihovoj starosti. Jedni te isti pje{~anici ili slanici mogu se sresti i u "mladim" i u
"starim" slojevima. Naziv sloja - kambrijum, ili jura, ili jo{ nekakav - daje se po za
wega karakteristi~nim fosilima - tzv. najkarakteristi~nijim tipovima iskopina.
Tako su za kambrijumski sloj najkarakteristi~niji trilobiti, a za jurski - dinosaurusi.
Do dan-danas, ~ak i poslije otkri}a radiodatirawa, metod najkarakteristi~nijih
iskopina predstavqa osnovni na~in za odre|ivawe starosti konkretnog sloja.
Dakle, geolo{ki stub je bio nasa|en na prili~no nesigurne temeqe. Wih je "poduprlo"
otkri}e radioaktivnosti. Potpora, kao {to }emo, avaj, vidjeti, i ne ba{ tako pouzdana.
DATIRAWE
PO RADIOAKTIVNIM ELEMENTIMA
Otprilike prije stotinu godina, kada su napredni geolozi bili ubije|eni da se `ivot
na zemqi razvija evo ve} ko zna koliko miliona godina, otkrivena je i radioaktivnost -
pretvarawe jednih hemijskih elemenata u druge. Na sre}u evolucionista, na{li su se i
elementi koji se u druge pretvaraju veoma sporo, sa periodom poluraspada od po
nekoliko stotina miliona godina.
Ako se uzmu u obzir sve ove neprovjerqive, sumwive, ponegdje ~ak i o~igledno la`ne
pretpostavke, uop{te se ne treba ~uditi {to rezultati radiodatirawa jedne te iste
naslage razli~itim metodama razbacuju datume wihove starosti po vremenskoj skali u
ogromnim dijapazonima koji se jedni od drugih razlikuju za po stotinu, a nekada i po
nekoliko hiqada puta. U javnosti se objavquju samo rezultati koji odgovaraju
geolo{kom stubu i podudaraju se sa staro{}u "najkarakteristi~nijih iskopina".
De{avaju se i ovakve pikanterije: prema takvim "prora~unima", starost najnedavnijih
naslaga mo`e da iznosi i do 22 miliona godina; starost lobawe koja veoma li~i na
qudsku - od 2,6 do 220 miliona godina, a za `ive pu`eve od takvih peora~una saznajemo da
su stari i po 27 hiqada godina. Ovakve stvari te{ko mogu da nose epitet nau~nih
eksperimenata. Kada u~enik na laboratorijskim vje`bama dobija tako razbacane
rezultate, on lako zakqu~uje da je nastavak posla pod takvim okolnostima potpuno
beskoristan. Ako pak pri tome u~iteq bude uporno nastojao da se dobiju kakvi-takvi
rezultati, postoje osnovane sumwe da }e u~enik, jednostavno, "na{telovati" rezultate
da budu u granicama onih koje se teoretski o~ekuju. Na`alost, postoje, tako|e, osnovane
sumwe da ni odrasli nau~nici ne postupaju uvijek mnogo po{tenije od ovakvih u~enika.
METODA DATIRAWA
Na po~etku istorije Zemqe, kada je tek po~elo formirawe 14C u wenoj atmosferi,
o~igledno, koncentracija izotopa je bila toliko mala, da je brzina raspada prakti~no
bila jednaka nuli, dok je za to vrijeme brzina wegovog formirawa bila konstantna.
Ugqenik-14 se nakupqao i postepeno je morala rasti i brzina wegovog raspadawa -
proporcionalno koncentraciji. O~igledno, u roku od nekoliko punih perioda
poluraspada brzina raspada bi morala susti}i brzinu stvarawa, i tada bi nastupila
`eqena ravnote`a: koliko se ugqenika-14 stvori, isto toliko se i raspadne. I tek od
tog trenutka istorije Zemqe metod datirawa na osnovu radioaktivnog ugqenika 14C bi
postao najpouzdaniji od svih ostalih metoda datirawa - pod uslovom, naravno, da Sunce
ne izmjeni brzinu stvarawa 14C.
Ali u ovoj pri~i od svega je najinteresantnije ovo: ba{ taj trenutak ravnote`e na
Zemqi jo{ nije uspio da nastupi! Mada pristalice uniformizma ne vole kada ih na to
podsje}aju. Na Sl. 10 sve to je prikazano veoma ilustrativno.
Na dana{wi dan odnos brzina je ovakav: brzina stvarawa 14C je 2,5*104 reakcija na
kvadratni metar povr{ine zemqe u sekundi, a brzina raspada u istim jedinicama -
1,6*104, odnosno, jedan i po put mawe!
Sl. 10.
1. Sadr`aj ugqenika-14 u atmosferi jo{ uvijek nije konstantan, te su zbog toga svi
rezultati dobijeni metodom radioaktivnog ugqenika-14 najbla`e re~eno sumwivi, a, da
budemo precizniji - uvijek uveli~ani, jer su u pro{losti organizmi umirali sa mnogo
mawom koncentracijom 14C u kostima, te, budu}i ne tako stari, danas izgledaju kao
drevni.
Naravno, ovdje je povu~ena samo gorwa granica. Brzina formirawa 14C je zbog ve}e
ja~ine sun~evog zra~ewa u pro{losti mogla biti ve}a ili mawa, ako je Zemqina
atmosfera bila ne~im za{ti}ena (magnetnim poqem ili za{titnim slojem vode i
vodene pare). Brzina raspada tako|e je mogla biti ve}a, zbog ve}e brzine svjetlosti u
pro{losti. Ovako ili onako, ni jedna ni druga okolnost ne dozvoqavaju nam da uve}amo
izra~unatu starost Zemqe odjednom za 5-6 redova veli~ine! Ali zato u potpunosti
dozvoqavaju da se wena starost jo{ vi{e smawi. Bilo kako bilo, o milijardama godina
zemaqske istorije ne mo`e biti ni govora.
Uzgred budi re~eno, ovdje se veoma ilustrativno vidi kako teorija uniformizma
protivrje~i samoj sebi. Pretpostaviv{i ravnomjerno i kontinualno proticawe svih
procesa, dobijamo da je starost Zemqe veoma ozbiqna ograni~ewa.
SVJEDO^ANSTVA
O MLADOSTI ZEMQE
1. Okeani
Kao {to je poznato, rijeke svake godine nanose u more i okeane veliku koli~inu ~estica
gline, pijeska, soli i drugih materija. Koli~ina svake materije koju u okean nanose sve
rijeke na Zemqi mo`e biti izmjerena. Ako iz tih materija izdvojimo one koje se dobro
rastvaraju i sada{wa morska voda mo`e jo{ uvijek da ih primi a da pri tome ne ostave
talog, jasno je da se te materije postepeno nakupqaju u okeanu, svo vrijeme ulaze}i u
wega preko rijeka, nemaju}i pri tome mogu}nost da ga napuste. Starost rijeka mo`emo
odrediti tako {to }emo izmjeriti koncentraciju tih materija u morskoj vodi i tempo
kojim ih rijeke dopremaju u okean.
Maksimalna starost (u
Materija joni
godinama)
Karbonati CO32- 100 000
Sulfati SO42- 10 000 000
-
Hlor Cl 164 000 000
+
Uranijum U 1 260 000
+
Natrijum Na 260 000 000
+
Nikal Ni 9 000
Magnezijum Mg+ 45 000 000
Silicijum Si 8 000
Kalijum K+ 11 000 000
Bakar Cu2+ 50 000
+
Zlato Au 560 000
+
Srebro Ag 2 100 000
2+
Olovo Pb 2 000
+
@iva Hg 42 000
Kalaj Sn2+ 100 000
+
Litijum Li 20 000 000
Stroncijum Sr+ 19 000 000
+
Rubidijum Rb 270 000
2+
Cink Zn 180 000
2+
Kobalt Co 18 000
3+
Aluminijum Al 100
Titan Ti2+ 160
3+
Hrom Cr 350
Mangan Mn2+ 1 400
3+
Gvo`|e Fe 140
Neobi~no mali periodi koji su dobijeni za neke elemente govore o velikoj ekolo{koj
zaga|enosti. Titana, hroma i mangana, o~igledno, u okeanu je bilo previ{e malo, a
rijeke su ih donedavno nanosile jo{ mawe, da bi se sa nekom pouzdanijom decidno{}u na
osnovu dana{wih podataka o nanosima moglo suditi o starosti. Ali svi ostali
navedeni joni tako|e daju vrlo male rokove za starost rijeka - u pore|ewu sa onim koji
su potrebni evolucionistima. Milijarde godina nikako ne mogu da se naberu. Ovakvi
rezultati se nikako ne mogu objasniti dana{wom ekolo{kom zaga|enos{}u. Osim toga,
i ovi rezultati }e se pokazati kao enormno uveli~ani, ako je prvobitno more bilo
slano i ako soli u wega ne donose samo rijeke, nego i podvodni vulkani.
2. Erozija obala
Koliko tla rijeke spiraju i odnose u okean? Ako se u prora~un uzme dana{wi tempo
erozije, ispa{}e da su svi kontinenti na zemqi morali erodirati do nivoa mora za
svega 14 miliona godina, a za period od pet milijardi godina rijeke bi ih mogle
"sprati" 440 puta zaredom. Ovdje nije uzeto u obzir da je erozija u pro{losti bila,
o~igledno, jo{ ve}a. Jedinstveni izlaz je - prihvatiti da je Zemqa mlada.
Poznato je da rijeke u svojim u{}ima prave prili~no velike naslage ilova~e i gline.
Uz dana{wi tempo nano{ewa ilova~e, rijeka Misisipi bi, naprimjer, svoju sada{wu
deltu napravila za ne vi{e od 5000 godina. A ranije je ova rijeka bila jo{ ve}a i
nanosila jo{ vi{e zemqe.
Zemqino magnetno poqe je prvi put bilo izmjereno 1835. godine, i od tada se veoma brzo
smawuje. Wegova bi se veli~ina za 1400 godina morala smawiti dva puta. To zna~i da ako
se magnetno poqe smawivalo neprekidno, ve} 10 000 godina unazad ono je moralo biti
toliko veliko, da bi `ivot na takvoj planeti bio nemogu}. Takvo magnetno poqe imaju
samo u`arene "magnetne" zvijezde.
4. Atmosferski helijum
Prou~avawa gorwih slojeva atmosfere koja su postala mogu}a nakon dobijawa podataka
sa vje{ta~kih satelita daju jo{ jedno, veoma vispreno svjedo~anstvo o mladosti Zemqe.
Slojevi kojima je nafta okru`ena posjeduju izvjesnu {upqikavost, makar i sasvim malu.
^ak je i laiku jasno da bi za milione godina nafta morala smawiti pritisak
gwe~ewe}i pore u sebi susjednim slojevima. Eksperti, pak, ukazuju da pritiska koji
naftu tjera na povr{inu bu{otine uop{te ne bi ni bilo da su nalazi{ta nafte starija
od 10-100 hiqada godina. Osim toga, iz ~iwenice naftnog pritiska proizilazi i da je
nafta mogla da se formira samo kao posqedica katastrofe, u kojoj je gradivni
materijal iznenada bio zatrpan masivnim slojevima naslaga koje su stvorile neophodan
pritisak pod kojim se odvijalo daqwe formirawe nafte. Nemogu}e je uop{te
zamisliti da se nafta stvara postepeno u uslovima ravnote`e sa okru`avaju}om
okolinom, bez visoke temperature i pritiska, a da pri tome bude me|u drugim naslagama
pod enormnim pritiskom.
Isto mo`e da se ka`e i za nalazi{ta kamenog ugqa. Ona se nisu mogla oformiti za
milione godina jednostavno le`e}i u blatu. U tom slu~aju drve}e, kao {to je poznato,
jednostavno, trune. Kameni ugaq se mogao formirati jedino u slu~aju iznenadnog i
brzog zatrpavawa ~itave {ume xinovskih tropskih stabala, ~ime bi te ogromne
"grobnice {uma" bile snabdjevene odgovaraju}om temperaturom i pritiskom.
Laboratorijski eksperimenti u kojima se iz obi~nog drvceta mawe za mjesec dana dobija
antracit pokazuju da i za formirawe ugqa nisu neophodni milioni godina, nego samo
visoka temperatura i pritisak, uz odsustvo kiseonika. Drugim rije~ima, bila je
neophodna katastrofa - brzo i iznenadno zatrpavawe {ume vrelim naslagama.
Dosta je {ale: sve ovo sasvim ne li~i ni na kakvu mo~varu, ali zato veoma li~i i u
potpunosti odgovara ideji da je bogata flora i fauna pro{losti bila uni{tena
svesvjetskim potopom - xinovskim naletom vode i naslaga koje su sprale i zatrpale
naslagama sve `ivo. O tome }e jo{ biti rije~i kasnije, a za sada se zaustavimo samo jo{
na nekim otkri}ima koja su potpuno neobja{wiva sa ta~ke gledi{ta dugogodi{weg
evolucionog razvoja.
U junu 1982. godine u dolini rijeke Peluksi (u nekim izvorima je zovu Palaksi-River,
dr`ava Teksas) poslije dugih i obilnih pquskova na povr{{inu zemqe je "isplivala"
naslaga koja se u nauci tradicionalno datira na 110 miliona godina starosti, i u woj su
na|eni prekrasno o~uvani tragovi dinosaurskih stopa, pomije{anih sa otiscima
~ovjekovih stopala. ^ak su se sa~uvale obje varijante: kada je ~ovjek nogom stao na
otisak dinosaurusovog stopala, i kada je dinosaurusova noga {qapnula preko qudskog
otiska. Antropolozi su bili prinu|eni da priznaju da otisci stopala u potpunosti
odgovaraju nogama savremenog ~ovjeka.
U istim tim mjestima u Teksasu su, prilikom lomqewa jednog pje{~anika, datiranog na
450 miliona godina, prona{li u naslagu "umotan" kovani `eqezni ~eki} sa ostacima
drvenog dr`ala. Da upadne tu on je mogao samo prije nego {to je sloj o~vrsnuo. Kao {to
su tragovi dinosaurusa i qudi mogli da se utisnu na cementoliko tle neposredno prije
wegovog otvrdwavawa.
Sqede}e godine sli~no preklapawe tragova dinosaurusa i qudi bilo je prona|eno i u
planinama Kugitang-Tau u Turkmeniji, ali o tome je kroz sovjetsku {tampu unezvjereno
protr~alo samo nekoliko {turih redaka. Pronalasci takve vrste uop{te nisu bili
potrebni dr`avno-ateisti~koj nauci.
Nikakvih sumwi nema da skelet pripada mladoj `eni koja se ni po ~emu ne razlikuje od
savremene. Kosti su joj slomqene i uvrnute onako kako to u~initi mo`e samo velika i
jaka bujica vode ili blata. Najvjerovatnije je da je ta bujica i bila uzrok smrti, s
obzirom da su naslage koje okru`uju skelet ispuwene organskim materijama.
Zatrpavawe se odigralo u trenutku smrti ili neposredno poslije we. Nau~nici-
evolucionisti koji su izu~avali naslage Karipskog basena na sve mogu}e na~ine su se
trudili da izbjegnu prou~avawe ove iskopine; posqedwi put ona se spomiwe u
geolo{kom izvje{taju za 1901. godinu.
Jo{ jedna veoma prosta mozgalica. Ako savremeni qudi `ive na Zemqi ve} desetine
hiqada godina, kako onda objasniti ~iwenicu da se problem demografske eksplozije
pojavio tek u posqedwem vijeku? Ili se stanovni{tvo Zemqe za cijele milenijume nije
broj~ano pove}avalo? ^ime su se zanimali qudi ostalih desetina hiqada godina svoje
evolucije, kad su ve} obreli svoj savremeni vid i radne navike? Zbog ~ega, na kraju
krajeva, u zemqinoj kori nalaze tako malo qudskih kostiju, kada bi se na svakom
kvadratnom metru zemqe one morale nalaziti u izobiqu? A ako su sve wihove kosti na
neki vol{eban na~in i mogle istrunuti, kud se djede wihovo kameno oru|o, kojima se
qudi koristi{e toliko mnogo hiqada godina?
Kao {to vidimo, kraj se s krajem ne mo`e sastaviti. Datirawa u milionima godina ne
izdr`avaju provjeru ~iwenica. U tom slu~aju - da bi se spasila teorija - najboqe je
ignorisati ~iwenice.
ZAKQU^AK
Kao {to smo vidjeli, postoje sve osnove za pretpostavku da se starost Vasione i Zemqe
ne mo`e mjeriti milijardama i milionima, nego hiqadama godina, i da nema nikakvih
dokaza o milionima i milijardama godina razvoja `ivota. A ako se na raspolagawu
evoluciji nalazi tako zbijen vremenski period, ni jedan, ~ak i najsmjeliji
evolucionista ne}e stisnuti petqu i po~eti da pravi evolucione modele za obja{wewe
ovih pitawa. Genealo{ko drve}e koje vodi od bakterije do ~ovjeka ne mo`e rasti tako
brzo ~ak ni u {kolskim uxbenicima.
Prilog uz Lekciju 3
Kad smo govorili o metodu datirawa pomo}u ugqenika, rekli smo da je brzina
formirawa ugqenika-14 u atmosferi danas ve}a od brzine wegovog raspada. Ta razlika
je posqedica ~iwenice da uravnote`eno stawe jo{ nije nastupilo. Brzina formirawa
14
C je prili~no konstantna, a brzina raspada, koja je proporcionalna koncentraciji,
jo{ uvijek nastavqa da raste, susti`u}i brzinu formirawa. Tek kada se izjedna~e
brzine formirawa i raspada ugqenika-14, nastupi}e ravnote`no stawe i
koncentracija 14C se ne}e bitno mijewati.
v=kc, (1)
gdje je v - brzina raspada u istim jedinicama kao i u,c - koncentracija 14C u datom
trenutku, k - konstantni koeficijent koji ne zavisi od vremena, {to, strogo govore}i,
nije ta~no, ako se brzina svjetlosti mijewa u vremenu.
c=c0*exp(-kt). (2)
Po ovoj formuli se mo`e na}i veza ime|u koeficijenta k i perioda poluraspada T0,5.
Zaista, po definiciji T0,5
0,5c0=c0*exp(-kT0,5)
slijedi
k=-ln0,5/T0,5. (3)
Na ovaj na~in, znaju}i period poluraspada, pretpostavi}emo da je i k poznato. Sada
poku{ajmo da izvedemo zakon promjene koncentracije 14C u Zemqinoj atmosferi, i
upotrijebimo ga (uz danas poznate vrijednosti brzina formirawa i raspada ugqenika-
14) za odre|ivawe starosti Zemqine atmosfere u na{em modelu.
U proizvoqnom trenutku vremena t izdvojimo neki mali odsje~ak dt, u toku kojeg }e se
koncentracija 14C promjeniti toliko malo da }e brzina raspada prakti~no ostati
nepromijewena. Za to vrijeme koncentracija c }e se promijeniti na dc << c (dc je mnogo
mawe od c). Takav prirast koncentracije se mo`e opisati kao razlika formirawa i
raspadawa. Za vrijeme dt formira se udt atoma ugqenika, a raspadne se vdt. Na taj na~in
je:
dc = udt - vdt
dc = udt - kcdt.
c' = u -kc.
[to vi{e dt te`i ka nuli, na{a jedna~ina je vi{e ta~nija. Kada se u kursu matematike
uvodi pojam izvoda, analogne operacije se vr{e nad malim prirastima argumenata i
funkcija. Jedna~ina koju smo dobili predstavqa najprostiju diferencijalnu jedna~inu.
Weno rje{ewe nije broj, nego funkcija, tj. formula zavisnosti c od t.
Jedna~ina (4) predstavqa funkciju ~iji je izvod proporcionalan woj samoj. Ve} znate da
je to osobina eksponencijalne funkcije.
z = u - kc. (5)
Da bismo sada od mno{tva rje{ewa diferencijalne jedna~ine na{li ono koje nam je
potrebno - drugim rije~ima, da bismo odredili vrijednost konstante A, iskoristimo
po~etni uslov.
u - kc = A*exp(-kt). (8)
Drugim rije~ima,
u - kc = u*exp(-kt)
Sada samo umjesto v treba staviti savremenu vrijednost brzine raspada. Dakle,
diferencirajmo jedna~inu (10)
Ako u (14) uvrstimo vrijednosti u = 2,5*104, v = 1,6*104 atoma/m2*s i T0,5 = 5700 godina,
dobi}emo da je T = 8400 godina. To su potpuno vjerodostojne cifre, i sada smo u
mogu}nosti da kvalitativno procijenimo uticaj na{ih upro{tavaju}ih pretpostavki
koje smo napravili jo{ na samom po~etku.
Prije svega, ako je brzina formirawa 14C bila mawa od dana{we, zahvaquju}i tada
vjerovatno postoje}em za{titnom sloju vode i vodene pare, iz (14) slijedi da je i T bilo
jo{ mawe, tj. 8400 godina - to je cifra koja je ve}a od stvarne starosti Zemqine
atmosfere.
Daqe, ako je brzina svjetlosti u pro{losti bila ve}a i raspad se odvijao br`e, onda je i
period poluraspada bio mawi, zna~i, prema (14) je i vrijednost na{eg T tako|e morala
biti mawa.
Mi pretpostavqamo da zakon pove}avawa koncentracije koji nam daje formula (10) kao
dejstvuju}i treba tretirati od vremena potopa. Prije potopa zra~ewe atmosfere bilo
je, o~igledno, bitno mawe od dana{weg, zahvaquju}i za{titnom sloju vode i vodene pare
oko Zemqe. Vrijednost koju smo za starost Zemqe dobili mi malo previsuje brojke koje
nam daje Sveto Pismo - za {ta, o~igledno, mo`emo da zahvalimo te{ko mjerqivom
porastu perioda poluraspada sa vremenom.
U bilo kojem slu~aju, 8400 godina - to je prije uve}ana, nego umawena vrijednost starosti
zra~ene atmosfere.
Eto {ta nau~nicima realno daje metod ugqenika-14. Zami{qen kao oru`je protiv
kreacionizma, on je po Promislu Bo`ijem odigrao najozbiqniju ulogu u potvr|ivawu
teorije nedavnog stvarawa Zemqe.
LEKCIJA4
UVOD
U prvoj lekciji ve} smo razmatrali hromozome u }elijama kao ogromne kompaktne
trezore geneti~kih informacija koje se pa`qivo kopiraju i reprodukuju. Zakoni
predaje informacija dokazuju nam da takav sistem nije mogao da se pojavi slu~ajno, sam
od sebe, bez djelovawa na wega svemo}nog Razuma.
Navodi se i datum ra|awa te hipoteze - 1924. godina, a taj bi nas datum i te kako mogao
navesti na dubqe razmi{qawe. Da li je uop{te bilo mogu}e objektivno nau~no
istra`ivawe, u takvim vremenima, u Rusiji? [ta bi se desilo sa nau~nikom da je izjavio
da `ivot ne mo`e sam od sebe da se pojavi, nego da ga samo Tvorac mo`e sazdati? Osim
toga, {ta su o }eliji tada zaista znali nau~nici, u vrijeme kada jo{ nije bilo ni
elektronskog mikroskopa, kada jo{ niko nije imao vaqane prestave o genetskoj
informaciji, niti kako se konkretno ona predaje? Kako se molekularna biologija
razvijala u toku svih tih 70 godina poslije pojavqivawa ove "genijalne" ideje i nije
vaqda da je nauka i dan-danas jo{ uvijek uzima za ozbiqno?
"Ne daj Bo`e, jo{ }e nam djeca i u Boga povjerovati!" - bio bi prostiji prevod te veoma
ilustrativne misli...
Sasvim je druga~ija stvar sa bilo kojim slo`enim organskim molekulima. Svi oni su
visokoenergi~ni. U to se lako ubje|ujemo kada zapalimo drva ili ugaq. Za sintezu bilo
kojih organskih materija potrebna je energija - prilikom wihovog raspada ona se
osloba|a. A sa pahuqicom i kristalom sve je obratno: za otapawe je potrebna energija,
dok se prilikom kristalizacije ona osloba|a.
I tako, ako se organski molekul prepusti samom sebi, on }e te`iti minimumu energije -
to jest, ka svom raspadu. Ka raspadu }e te`iti i zato {to je to stawe neure|enije. Kad se
pahuqica ustremi ka minimumu energije - pojavquje se prosti poredak. Nered i
minimum energije kao da se bore izme|u sebe za strukturu pahuqice: ~ija }e da nadja~a,
zavisi od dovoda ili odvoda toplote.
I tako, zna~i, osnovna Oparinova gre{ka se sastoji u tome da on nije uzeo u obzir mnogo
ve}u intenzivnost reakcija raspada (obratnih reakcija) u pore|ewu sa reakcijama
sinteze. Ako i postoji neka vjerovatno}a da se molekul neke, naprimjer, aminokiseline,
i mo`e pojaviti u uslovima "prvobitnog buqona" sastavqenog od neorganskih materija,
ogromna je, neuporedivo je ve}a vjerovatno}a da }e se taj molekul u istim tim uslovima i
raspasti. Sintetizovati takav molekul priroda mora po sqede}em principu: upalilo je
- sklawaj ga ~im prije mo`e{, sakrij i nikome ne pokazuj- ina~e sve propade.
Ako se sjetimo primjera sa prve lekcije i ponovimo prora~un, lako }emo dobiti da je
vjerovatno}a takvog doga|aja jednaka (1/20)100, po{to se u bjelan~evinama koristi 20
vrsta aminokiselina, a vjerovatno}a da }e svaki molekul stati ba{ na svoje, samo wemu
odgovaraju}e konkretno mjesto, jednaka je 1/20.
EKSPERIMENTI S. MILERA
Miler je kroz vrelu smjesu vode, metana, ugqenika i amonijaka propu{tao naboj
elektriciteta od 60 kilovolta. Kao {to se i moglo o~ekivati, proizvodi rekacija
istog ~asa su se razlagali u obratnom smjeru. Miler je iskoristio separator za
hla|ewe, koji je omogu}avao brzo uklawawe proizvoda iz zone reakcija. (Gdje i kakav
slijepi slu~aj bi stvorio takav aparat na prvobitnoj Zemqi? A bez wega eksperiment
ne bi dao nikakvih rezultata.)
PROSTORNA IZOMERIJA
U kursu organske hemije upoznali ste se sa pojavom izomerije, kada dvije materije mogu
imati jednak sastav molekula, odnosno, potpuno istu koli~inu atoma svakog elementa
koji ulazi u wen sastav, ali se takvi molekuli razlikuju po prostornom polo`aju atoma.
Ta je pojava karakteristi~na i za biolo{ke aminokiseline. Kao {to je poznato, op{ta
formula aminokiselina izgleda ovako:
Pojava desne i lijeve forme u procesu Milerove sinteze ima jednaku vjerovatno}u, te
zbog toga smjesa koja se dobije u tom eksperimentu sadr`i jednak odnos lijevih i desnih
formi. Interesantno je, pak, to {to se u `ivim bjelan~evinama pojavquju samo lijeve
forme aminokiselina, koje jedino mogu i pridati bjelan~evinaqma spiralno uvrnut
oblik. Kakava je to muwa ili kakvi su to koacervati uspjeli da tako pedantno razdvajaju
izomere, hemijski gotovo nerazdjeqive?
Sl. 11
Kada bih ovdje stvorio `ivot, dokazao bih da za pojavu `ivota nije potreban razum
Sli~na izomerija se uo~ava i u saharozi, koja ulazi u sastav nukleinskih kiselina, pri
~emu su sve biolo{ke saharoze - desni izomeri. Kako su se one mogle odvojiti u
zami{qenom prvobitnom buqonu od svojih lijevih izomera - hemi~ari ~ak ni zamisliti
ne mogu, a kamoli da u eksperimentu to izvedu. Osim toga, saharoze bi se veoma lako
mogle sjediwavati sa azotnim bazama i fosfornom kiselinom, na mno{tvo razli~itih
na~ina, koji se nigdje u `ivoj DNK ne sre}u. Sve ovo postavqa nesavladivu prepreku za
slu~ajno pojavqivawe `ivota.
PROBLEM KISEONIKA
Ali geolozi su odbacili tu ideju, po{to najdrevnije naslage {to na Zemqi postoje
sadr`e oksidirano trovalentno `eqezo i karbonate, tj. materije sa visokim sadr`ajem
vezanog kiseonika, koje te{ko da bi mogle da se pojave u atmosferi bez kiseonika.
Osim toga, da rana atmosfera nije sadr`ala kiseonik, ona ne bi mogla da ima za{titni
sloj od ozona i slobodno bi propu{tala puni spektar smrtonosnih ultraqubi~astih
zraka, na koje su bjelan~evine izuzetno osjetqive. To zra~ewe bi moralo momentalno
uni{tavati bilo kakave komponente `ivota prilikom prvog wihovog pojavqivawa.
Tu`an izbor bi predstojao takvim slo`enim molekulima - ko }e ih prije uni{titi: ako
ne kiseonik, a ono ultraqubi~asti zraci; ako ne oni - opet bi morao kiseonik.
Jo{ jedan izuzetno va`an uslov za pojavu ~ak i najprimitivnije forme `ivota jeste
istovremeno prisustvo - na jednom mjestu i u povezanom vidu - kako bjelan~evina, tako i
nukleinskih kiselina koje kodiraju te bjelan~evine. Sinteza nukleinskih kiselina se
ostvaruje pomo}u bjelan~evina-enzima, a same bjelan~evine se sintetizuju po programu
koji je zapisan i predan pomo}u nukelinskih kiselina. Osim toga, u `ivoj }eliji uvijek
su prisutne bjelan~evine koje iskqu~uju jedna drugu. Ako se uklone izvjesne prepreke,
te materije }e istog trenutka uni{titi jedna drugu. Daqe, }elijska membrana
obezbje|uje uslove koji omogu}uju sintezu bjelan~evina unutar }elije, ali se i sama
membrana tako|e sastoji od bjelan~evina.
Mogli bismo da nastavimo sa navo|ewem sli~nih primjera, ali je vaqda i poslije ovih
apsolutno jasna jedna stvar: ni jedan od elemenata `ive }elije nije mogao da se pojavi
prije drugih, ni jedan nije mogao da se poboq{a sam od sebe, nezavisno od drugih. Svi
molekuli koji sa~iwavaju }eliju morali su i}i "u korak" sa svim ostalim, na ~itavom
putu navodne evolucije. Vjerovatno}a, pak, takvog razvoja je ni{tavnija od vjerovatno}e
pojave molekula-bjelan~evina.
LEKCIJA5
(Paleontologija, embriologija,
Kao {to je poznato, Darvinova teorija predstavqa nekakvo obja{wewe pojave `ivota i
wegovog razvoja od prostih formi ka slo`enijim, koje iskqu~uje uplitawe bilo kakve
natprirodne sile na bilo kojoj etapi tog razvojnog puta. Bilo koju teoriju treba strogo
odvajati od nau~nih ~iwenica. ^iwenica je proces ili doga|aj koji se mo`e provjeriti
prou~avawem ili eksperimentom. Naprimjer, mogu}nost sinteze aminokiseline
glicina jeste ~iwenica koja se mo`e lako provjeriti. Pritisak u nalazi{tima nafte
tako|e je ~iwenica koja se tako|e mo`e provjeriti. Odsustvo helijuma u atmosferi
Zemqe tako|e je ~iwenica koja je dostupna provjeri.
Istinska nauka u svoje fundamente pola`e ~iwenice - podatke koje daju prou~avawa i
eksperimenti. Bezuslovna je istina da se ne mogu svi procesi u svijetu podvrgnuti
prou~avawu ili eksperimentalnoj provjeri, a od takvih su najneta~niji oni koji su od
qudi udaqeni prostorom ili vremenom. Naprimjer, karakter zra~ewa dalekih kvazara
nama je nejasan zbog wihove udaqenosti u prostoru.
Pojava i razvoj `ivota nisu dostupni na{im posmatrawima ili eksperimentima zato
{to oni stoje daleko iza nas, u dalekoj pro{losti.
HRONOLO[KA NEUSKLADIVOST
Me|utim, kako smo ve} ranije vidjeli, mi nemamo nikakvih ozbiqnijih razloga da
gajimo povjerewe u evolucionu hronologiju, i imamo sve osnove da je odbacimo, u skladu
sa izlo`enim ~iwenicama. U tom slu~aju za proticawe evolucionog razvoja prakti~no
nema vremena. Za hiqadu godina od bakterije proizvesti ~ovjeka - za to se ne}e latiti
ni jedan prista{a evolucije.
1. Kambrijumski ostaci
Prije svega, skelet kod `ivotiwe se morao pojaviti na potpuno nejasan na~in, zatim su
iznutra morali biti rekonstruisani sistemi disawa, krvotoka, ishrane. Ukratko, bila
je potrebna toliko slo`ena operacija rekonstrukcije organizma, da bi prostije bilo
ponovo stvoriti ki~mewaka ni iz ~ega.
Prva ribolika bi}a se pojavquju u ordoviku, sloju koji slijedi iza kambrijuma, i opet
savr{eno iznebuha, bez ikakvih prelaznih formi. Izme|u razli~itih klasa riba
prelazne forme tako|e nisu na|ene. Donedavno se pretpostavqalo da su ribe-
{akoperke preci vodozemaca i da su one prve iza{le na kopno. Ova verzija je pala u
vodu kada su u okeanu uhvatili `ivu ribu-{akoperku (latimeria chalumnae), koja se ni
za mrvicu nije promjenila u toku navodnih 350 miliona godina evolucije.
3. Izlazak na kopno
Izme|u vodozemaca i gmizavaca tako|e nije prona|ena ni jedna prelazna forma, mada se
sve one razlikuju, po skeletu, a naro~ito po mekim tkivima. A wihovo glavno odli~je -
jaje sa tvrdom korom - pojavquje se, tako|e, odjednom.
4. Reptili - ptice
Ovaj fantomski prelaz tako|e zahtjeva korjenitu promjenu u cjelokupnoj gra|i tijela
`ivotiwe. Prije svega, bila je neophodna transformacija udova u krila i krqu{ti u
perje. Da je takav proces proticao "po Darvinu", moralo bi ostati mno{tvo prelaznih
formi sa polukrilima i poluperjem.
Ovo bi}e je imalo neke karakteristike reptila, mada je u svojoj su{tini, zapravo, bilo
savr{eno normalna ptica. Na reptile podsje}aju zubi na bo~nim krajevima kquna i rep
sa nekoliko pr{qenova (Sl. 13). Ali krila i perje su ve} potpuno pti~ji. Na krilima,
dodu{e, imaju kanxe, ali se one sre}u i kod savremenih ptica. Arheopteriks nema ni
jednog jedinog rudimentarnog, tj. nepotrebnog, odumiru}eg organa. On, o~igledno, nije
bio ba{ neki prekrasni leta~, ali i danas postoje, pa su i u drevnosti mogle postojati
ptice-neleta~i. Kanxe na krilima su mu pomagale da se hvata za grane. Nema nikakvih
osnova da se arheopteriks tretira kao neka prelazna me|uforma. Kao dodatak, nemojmo
zaboravqati da je za potvrdu Darvinove teorije neophodan lanac prelaznih formi,
kojeg niko nikada nije vidio.
5. Reptili - sisari
Ovdje ima nekoliko formi, koje se tako|e mogu tretirati kao mozai~ne. One imaju
odli~ja i reptila i zvijeri, ali svi odgovaraju}i organi i sistemi su u potpunosti
zavr{eni i zastupqeni su u savr{enom vidu. U uxbeniku biologije razmatra se
zvjerozubi gu{ter - stopostotni gmizavac, koji ima samo zube razli~itih dimenzija i
namjene, kao {to je to slu~aj sa sisarima. U svemu ostalom - izme|u tog gu{tera i bilo
kojeg sisara le`i ista takva provalija, koja zjapi i izme|u bilo kojeg drugog reptila.
Kao tipi~ne savremene mozai~ne forme mogu se tretirati sisari koji legu jaja - kqunar
i ehidna (mraviwi je`), koji `ive u Australiji. Ove `ivotiwe pola`u jaja, ali
mladunce hrane mlijekom, imaju normalno krzno i po svim ostalim karakteristikama
podsje}aju na zvijeri. A kqunar ima pa~ji kqun i opna izme|u prstiju - ~isto pti~je
osobine. I {ta je, dakle, kqunar: prelazna forma od reptila ka zvijerima ili od
zvijeri ka pticama? Kao dodatak treba uzeti u obzir da je on, zapravo, tako i ostao, na
pola puta, ne "pre{av{i" sa jednog na drugi oblik, on je jednostavno ostao obi~ni
kqunar, koegzistiraju}i i sa sisarima i sa pticama.
Glavna osobenost mozai~nih formi - ponovimo to jo{ jednom - jesu strukture savr{eno
zavr{ene u svom formirawu - perja, krzno, krqu{t i t.d., mada se u jednom organizmu
nalaze strukture koje su svojstvene razli~itim klasama `ivotiwa.
Nije li logi~nije pretpostaviti da mozai~ne forme predstavqaju potpuno posebna
stvorewa, koja je Tvorac sazdao po naro~itoj zamisli? Jer Konstruktor svega `ivog nije
imao potrebu za na{im taksonomskim sistemom, u kojem su ptice, zvijeri i guje strogo
razdvojene izme|u sebe? Na kraju krajeva, na{a klasifikacija organizama postoji samo
u na{im glavama, samo da bismo lak{e mogli da spoznamo zamisli Tvorca, ali Samog
Tvorca taj sistem uop{te nije u stawu da pot~ini u Wegovom li~nom stvarala~kom
djelovawu.
KOWSKA SERIJA
S druge strane, i u na{im vremenima ponekad se javqaju kowi i mule sa vi{kom prstiju
koji se zavr{avaju patuqastim kopitima, ba{ kao i kod "prvobitnih" kowa. Zato ni u
postojawu tro- i ~etvero- prstih kowa u pro{losti nema ni~ega ~udnog i natprirodnog.
Jednostavno, prvobitno stvoreni rod kowa je imao dovoqno veliku zalihu nasqedne
promjenqivosti i prvobitno se to ispoqilo u mno{tvu raznolikosti, da bi, tokom
vremena, o~igledno, dio tog {arenila u formama bio nepovratno izgubqen.
Bilo da su kowi prvobitno bili razli~ite vrste u granicama jedne porodice ili da su
pripadali jednom rodu - u bilo kojem slu~aju, jedno rebro vi{ka ili patrqak kopita
vi{ka - jo{ uvije nisu promjena krqu{ti na krzno ili perje. Op{te pravilo, kojeg se
dr`e svi paleontolozi, glasi: {to je ve}a taksonomska odvojenost, od porodica i rodova
prema klasa i tipova, to je mawa vjerovatno}a da se sretne bilo kakva forma kaja bi sa
ma kako velikim natezawem mogla tretirati kao prelazna. Izme|u klasa se jo{ i mogu
na}i mozai~ne forme, ali izme|u tipova ni toga vi{e nema, a da ne govorimo o
prelaznim formama.
Sl. 14. Kowska serija
NEODARVINISTI^KE TEORIJE
1. Ravnote`a sa prekidima
Pristalica ove teorije je ~uveni biolog Stiven Xej Gould. Ideja se wegova sastoji u
ovome: prelaz od jednih rodova i klasa ka drugim proizilazi veoma brzo, bukvalno u
toku nekoliko pokoqewa u jednoj populaciji predaka koji su se izdvojili od drugih.
Takva brza promjena ne ostavqa nikakvih tragova u fosilima. Brzu promjenu smjewuje
dugi period nakupqawa najispoqenih mutacionih promjena, dok wihov kvantitet ne
pre|e u kvalitet, kada }e opet, u izdvojenoj maloj populaciji u kojoj se nakupilo mnogo
nasqednih promjena, proiza}i novi skok evolucije.
Druga neodarvinisti~ka teorija svodi prelazak sa jedne klase na drugu sasvim na jedno
jedino pokoqewe: majka-dinosaurus je polo`la jaje, a iz wega se izlegla oformqena
ptica. Autor ove teorije je Gold{mit, za kojeg neodarvinisti u {ali vole da ka`u da je
on sam snio to jaje.
Izme|u pristalica ovih dvaju koncepcija evolucije odavno se vodi spor koji se
uglavnom svodi na to da jedni oponenti pobijaju druge na osnovu toga {to ni za jednu ni
za drugu verziju nema realno potvr|uju}ih fakata. Razlika izme|u navedenih teorija je u
tome {to prva zahtjeva dugo slu~ajno ponavqawe slu~ajnih promjena (mutacija), dok je
drugoj potrebna samo jedna supermutacija povi{ene slo`enosti. Pote{ko}e sa ovom
posqedwom dolaze jo{ i od toga {to se za "monstruma koji obe}ava" mora na}i isti
takav izrod suprotnog pola radi produ`etka vrste. Mi se ne}emo udubqivati u
podrobnosti spora, zadovoqiv{i se samo konstatacijom ~iwenice da su sve takve
konstrukcije zaista krhke i klimave. Obratimo pa`wu jo{ i na to da su radi
izbacivawa Boga iz slike svijeta qudi spremni da izmisle i najve}i mogu}i apsurd i
nevjerovatnost poput ovih "obe}avaju}ih monstruma" koji su kobajagi omogu}ili svu
raznolikost zemaqskog `ivota. U ovakvu budala{tinu vjerovati - to je nau~no, a
vjerovati u Svemogu}eg i Sveznaju}eg Tvorca - zbog ne~ega se jo{ uvijek smatra
nedopustivim.
Ovaj "zakon" se ilustruje, naprimjer, time da se na ranim stadijumima razvoja kod svih
ki~mewa~kih embriona pojavquje horda, od koje se kasnije formira ki~ma. Iz toga se
izvodi zakqu~ak da ovim putem embrion navodno ponavqa evoluciju najdrevnijih
hordata. Ali, postavqa se pitawe: nekakve grupe embrionskih }elija bi ipak morale da
poslu`e kao materijal za razvoj ki~me? Pa, ne mo`e vaqda jedna }elija odjednom imati
izgled cijelog, formiranog organizma, samo umawenog. Kakve veze sa tim imaju
umi{qeni preci?
Da bi dokazao svoju teoriju, Hekel je ukazivao na nabore na nozi qudskog embriona, koji
podsje}aju na proreze u {krgama wegovog drevnog pretka - ribe. U stvarnosti, nikakvih
{krga i nikakvih proreza na {krgama kod qudskog embriona nema, i nabori slu`e za
formirawe razli~itih organa. Hekel je qudskom embrionu pripisivao i prisutnost
repa, iako u stvarnosti ki~ma embriona odjednom sadr`i 33 pr{qena, kao i kod
odraslog ~ovjeka, jedva malo presti`u}i razvoj ni`eg dijela trupa.
Jedan nau~nik je ovaj problem formulisao ovako: "Kao {to su neprepoznatqive zgrade u
kojima }e kasnije biti kancelarije, stanovi i fabrike u fazi kada su ura|eni samo
wihovi temeqi, tako i embrioni mnogih razli~itih bi}a izgledaj sli~ni jedni drugim u
po~etnim svojim stadijumima, ali prema planu oni kasnije postaju razli~iti".
Morfologija je dio nauke koji se bavi prou~avawem gra|e organizama. Iz ove oblasti
evolucionisti obi~no navode dva glavna argumenta u svoju korist - homologne organe i
rudimente.
1. Homologni organi
Jak argument protiv ovakvog shvatawa sastoji se u tome da se kod razli~itih `ivotiwa
homologni organi razvijaju iz razli~itih embrionalnih }elija i uz u~e{}e razli~itog
genetskog materijala. Kada bi sve vrste koje imaju iste homologne organe poticale od
zajedni~kog pretka, a tim prije kada bi pri tome wihov embrion stvarno ponavqao
evoluciju tog pretka, onda bi se i ti organi morali razvijati iz istih grupa
embrionalnih }elija, a informacija o wima bi morala biti zapisana na jednom mjestu
hromozoma.
Ali stvari uop{te ne stoje tako. Osim toga, i zadwi udovi `ivotiwa, koji ~esto
izvr{avaju funkcije razli~ite od predwih, imaju istu takvu gra|u: jedna butna kost,
zglob, dvije kosti golijeni, stopalo sa pet prstiju. Zadwi udovi tako|e se formiraju iz
razli~itih embrionalnih }elija, iz raznog genetskog materijala kod razli~itih
`ivotiwa. Pri tome se predwi i zadwi udovi kod jedne `ivotiwe, bez obzira na
sli~nost u svojoj gra|i, tako|e formiraju od razli~itih embrionalnih }elija, a
informacija o wima tako|e je zapisana na raznim mjestima hromozoma.
2. Rudimentarni organi
Tako se nazivaju organi koji, kako se pretpostavqa, nemaju nikakvu funkciju u datoj
vrsti, ali su u wenim precima igrali va`nu ulogu. Preokret evolucionog puta te
organe ~ini nepotrebnim i oni postepeno atrofiraju, odumiru, mada i daqe bivaju
o~uvani odre|eno vrijeme u nerazvijenom stawu.
U pro{lom vijeku spisak takvih organa za ~ovjeka je bio duga~ak cijelih 180 naziva.
Smatralo se da ako se ~ovjeku odre`u krajnici ili slijepo crijevo i on nastavi da `ivi
- to zna~i da je odrezan rudimentarni organ. ^ovjek u principu mo`e `ivjeti i sa jednim
bubregom, i sa jednim okom, ali to ne zna~i da je to wegov rudimentarni organ. U na{e
vrijeme spisak rudimenata skratio se bukvalno na nekoliko naziva. Nazovimo samo
funkcije organa koji se spomiwu u uxbeniku. Trti~na kost slu`i za u~vr{}ivawe
karli~nih mi{i}a i wena povreda povla~i za sobom krajwe neprijatne posqedice.
Slijepo crijevo igra veoma va`nu ulogu u odr`avawu imuniteta, naro~ito u mladosti.
Razja{wen je i rad {titne `lijezde, i mi{i}a u{ne {koqke i drugih organa.
Ali upravo u tome i jeste slabost teorije. Obuhvataju}i sve, ona ne obja{wava ni{ta. I,
prije svega, takvo tuma~ewe ne mo`e objasniti pojavu novih organa i struktura.
Prilikom prelaska sa jednog taksona (klase, tipa) na drugi mora se mijewati ne samo
jedan organ, nego odjednom mno{tvo wih. Prilikom postepenog gomilawa neispoqenih
promjena, prilikom pojave organa koji se jo{ razvijaju, koji jo{ uvijek ne funkcioni{u
u punoj snazi, oni }e stvarati samo smetwu za pre`ivqavawe.
PRIRODNA SELEKCIJA
I RAZNOLIKOST VRSTA
Drugi primjer na istu temu: pacovi su bi}a veoma prosta, ali veoma fertilna, i
prilago|ena svim geografskim {irinama. Gdje god da su se obreli - u Australiji ili na
raznoraznim ostrvima na koja se do{li sa brodovima Evropqana, pacovi su veoma brzo
istisnuli sve vrste koje bi im mogle praviti konkurenciju u borbi za hranu. Pacovima
je te{ko dosko~iti: lukavi su, ne boje se ni otrova, ni radijacije ~ak, gotovo da nemaju
bolesti, a ni neprijateqa. Nose}i na sebi mno{tvo infekcija, oni gotovo da i ne
boluju. Evo najboqe prilagodqivosti! I za{to se onda prirodna selekcija nije
zaustavila na ovoj fenomenalnoj vrsti? A za{to je onda odabir izvodio na svijet
svakojake pacove-torbare, poqske mi{eve, ze~eve, kuni}e, je`eve i sve ostale stvorove
koji zauzimaju istu ekolo{ku ni{u?
U na{a jezera je bio doveden dalekoisto~ni rotan - sitna ribica koja posjeduje veoma
gadnu osobinu - da jede tu|u ikru. Uskoro su sve ostale ribe u jezerima koja su
"zara`ena" rotanom i{~ezle. Postavqa se pitawe: za{to selekcija ne bi po{la po putu
najmaweg suprotstavqawa, ne stvaraju}i svu raznolikost jezerske ribe, zaustaviv{i se
na onoj najprilagodqivijoj?
Ulogu jezerskog rotana u svijetu ptica obavqa vrana, iako ona u svojoj ekolo{koj ni{i
koegzistira zajedno sa svrakom, sojkom, ga~kom i galebom, iako je prilagodqivija od
svih wih.
Kako je prirodna selekcija mogla da formira pjeva~ke kvalitete ptica? Ako je ptici
pjesma potrebna samo da bi obiqe`ila teritoriju svojeg gnijezda, sa takvim se
problemom mnogo lak{e iza}i na kraj moglo pomo}u obiqe`avawa mokra}om ili
izmetom, a vi{ak slobodnog vremena koji bi se pojavio u nedostatku pjevawa bi mogao da
se mnogo korisnije upotrijebi za lov ili potragu za voqenom. Tako se pokazuje da je
vrabac mnogo prilagodqiviji od slavuja. Uprkos tome, slavuj, ko zna zbog ~ega, tako|e
postoji u prirodi.
Nema sumwe da slu~aj nije stvarao `ivi svijet i da `ivi svijet nije stvorila uzajamna
konkurencija, nego veli~anstveni Umjetnik, Koji je u Svojim tvorevinama ugradio Svoj
univerzalni pojam o qepoti, koji je svojstven (zalo`en) i ~ovjeku - koji razumno
sazrcava tu qepotu. Druga~ije je gotovo nemogu}e objasniti pojavqivawe mno{tva
raznolikih prilago|avawa i odli~ja `ivih organizama, kao i harmoni~nost i
pravilnost wihovog ustrojstva.
Uloga, pak, prirodne selekcije je, zapravo, krajwe pasivna: za{tititi vrstu od nakaza
koje se periodi~no pojavquju, svejedno da li ulijevaju nadu ili ne, da se wihova
nakaznost ne bi po~ela predavati nasqedno. Prirodni odabir nema nikakvu
stvarala~ku ulogu. Smr}u i ubistvom stvarati nije mogu}e. Smrtonosno oru`je mo`e - a
i to samo ponekad - da pomogne o~uvawu stvorenog `ivota, ali da samo daje `ivot - ono
nije u stawu.
LEKCIJA6
POBIJAJU MAKROEVOLUCIJU
(Biohemija i genetika)
"@IVI" MOLEKULI
U sastav strukture te bjelan~evine kod ~ovjeka ulazi gvo`|e, a, naprimjer, kod stonoge -
vanadijum. To je uzrokovano uslovima `ivota, neophodno{}u da se udi{e kiseonik pri
razli~itom parcijalnom pritisku. Ali, uop{te, pravilo je ovakvo: na molekularnom
nivou i "prosti" i "slo`eni" organizmi su slo`eni podjednako. Ni jedan `ivi
organizam ne koristi "primitivne" bjelan~evine ili "nerazvijene" nukleinske
kiseline. To zna~i da otkada postoji `ivot - nema "evolucije" u smislu uslo`wavawa
biomolekula. Kako je mogla da postoji takva "hemijska evolucija" do pojave `ivota,
kako to pretpostavqaju sqedbenici Oparina, ako se u uslovima `ivota sva slo`enost
organske sinteze morala mnogo br`e raspadati obratnim tokom reakcija? Drugim
rije~ima: kako se mogla stvoriti takva situacija, da za prvu milijardu godina zemaqske
istorije organski molekuli ne samo da se prosto pojavquju sami od sebe, nego i prolaze
krajwe slo`enu hemijsku evoluciju, po milion puta pove}avaju}i svoju kompleksnost, a
zatim u toku tri i po milijarde godina, u mnogo povoqnijim uslovima od onih u
be`ivotnom prostoru, oni uop{te ne pove}avaju svoju slo`enost? Prostije re~eno: od
kamena do bakterije je mnogo daqe nego od bakterije do ~ovjeka, ako govorimo o
slo`enosti organskih molekula, ali je slo`eniji put pre|en tri puta br`e od
prostijeg. Ne slijedi li iz ovoga da, zapravo, uop{te nije ni bilo nikakvih ovakvih
puteva razvoja?
Isto to upore|ivawe, kada se primjeni na bakterije i sve vrste `ivih organizama - bilo
kojim ki~mewacima, insektima, ~ak i biqkama - daje gotovo isti rezultat: razlika je
velika i iznosi 65-66%. Drugim rije~ima, "biohemijska udaqenost" od bakterije do svih
ostalih vrsta `ivota je jednaka, uprkos tome {to evolucioni model zahtjeva rast
razlika kada se ide od "predaka" ka "potomcima". Uzlazne linije od prostih ka
slo`enim organizama na molekularnom nivou, jednostavno, nema.
Zakqu~ak donosi sam Denton, koji je i pravio ta upore|ivawa, i koji ne ispovijeda ideje
kreacionizma: "Svaka klasa je na molekularnom nivou unikalna, izolovana od drugih i
nije povezana sa wima bilo kakvim prelaznim formama." Na taj na~in, molekuli,
zajedno sa fosilima, potvr|uju nepostojawe ozlogla{enih prelaznih formi, za kojima
se toliko godina toliko bezuspje{no goni evolucionisti~ka biologija. Posqedwa
istra`ivawa pokazuju da na molekularnom nivou izme|u organizama vladaju
ravnopravni odnosi. Nema organizma za koji bi se u odnosu na neki drugi moglo re}i da
mu je "predak", da je "razvijeniji", ili da je, naprotiv, "primitivniji" od nekog drugog.
Kada zapo~nemo razgovor o genetici, veoma ~esto mo`emo da ~ujemo kako se spomiwe
pojam informacija. Genetika, zapravo, i nije ni{ta drugo, do - informatika `ivih
sistema. Ona prou~ava na~ine na koje roditeqi predaju informacije svojoj djeci. Zbog
toga, prije nego {to po~nemo da pri~amo o genetici, ne}e biti lo{e da se podsjetimo
zakona o predaji informacija o kojima smo govorili u prvoj lekciji.
Ovi zakqu~ci klasi~ne genetike, ako se ne ra~unaju mutacije, odnosno, kvarewa same
geneti~ke informacije, va`e za ogromnu ve}inu slu~ajeva, jer je mutacija prili~no
rijetka pojava. Oni ne dozvoqavaju jednim vrstama da "glatko" prelaze u druge putem
bezgrani~nih mijewawa nasqednih osobina pod uticajem prirodnog odabira, kao {to to
zahtjeva klasi~ni darvinizam. Upravo zbog toga genetika je u SSSR i bila progla{ena
za bur`oaznu la`enauku, a sami nau~nici-geneti~ari, na ~elu sa N.I. Vavilovom,
bivali su podvrgavani represijama.
Kada su inkvizitorske metode nau~nog terora po~ele same sebe da iz`ivquju, ateistima
je po{lo za rukom da se prihvate slamke spasa zvane mutacija. O tome }emo govoriti
malo kasnije, a za sada }emo podvu}i da je glavni na~in formirawa raznolikosti rodova
i vrsta - razli~ito pretumbavawe (na nau~ni~kom jeziku - rekombinacija) geneti~ke
informacije koja je bila prisutna u polaznom praroditeqskom paru. Na ovome stoji sva
selekcija kultura biqaka i `ivotiwa.
U prirodi postoje vrste sa vi{e ili mawe bogatim genofondom, tj. sa sveukupno{}u
osobina koje se uglavnom malo ispoqavaju ali su ipak prisutne, tako da prilikom
ukr{tavawa i odabira mogu biti fenotipski izvedene i postati osnovne za ovaj ili
onaj rod (sortu). Sav rad selektora se sastoji u tome da izabere (selekcija u prevodu i
zna~i "izbor") one osobe kod kojih je tra`ena osobina najvi{e ispoqena, i da daqe,
spajaju}i ih u parove, suprotne osobine svodi ka minimumu. Na taj se na~in iz bogatog
genofonda divqe vrste odabira mali dio koji interesuje selektora, i ba{ taj dio i
uslovqava osobine ~itavog budu}e podvrste - na primjer, rast, boju ili ne{to tre}e.
Ako se kasnije prestane pomno pridr`avati ~uvawa ~isto}e pasmine i ako se
razli~itim pasminama dozvoli da se me|usobno ukr{tavaju (pod uslovom da su za to jo{
uvijek sposobne), za nekoliko pokoqewa sve pasmine }e se vratiti na polazno stawe
divqe vrste. Naprimjer, ako se psima sa pedigreom dozvoli da se ukr{taju s kim stignu,
oni }e se veoma brzo vratiti u stawe obi~ne uli~ne skitnice, usprkos tome {to ni jedna
od po~etnih pasmina nije na wu li~ila. Genofond obi~nog psa-mje{anca u sebi ukqu~uje
sve genofondove plemenitih pasa, sve wihove osobine, mada se one i ne projavquju.
Povratnost selekcije i prirodni povratak na po~etnu vrstu slu`i kao dokaz geno-
stabilnosti polaznih vrsta i, konsekventno, odsustva tendencije evolucionog
formirawa novih taksonomskih jedinica.
Da li ovo zna~i da su sve vrste bile sazdane kao savr{eno nepromjenqive, i da su svi
primjeri idioadaptacije koji su navedeni u uxbeniku, zapravo, izmi{qeni? Ne - za
razliku od aromorfoze (uzlaze}eg uslo`wavawa), koju niko nikada niti je vidio niti
zapazio - primjeri idioadaptacije (prilago|avaju}eg nasqednog mijewawa) u prirodi su
prili~no ~esti. U {kolskom uxbeniku se navodi primjer razli~itih vrsta sjenica, koje
sve li~e jedna na drugu, ali zauzimaju razne ekolo{ke ni{e - prije svega prehrambene.
Prilago|avawe na nekoliko razli~itih uslova `ivqewa nije dovelo do formirawa
principijelno novog oblika kquna, na primjer, ili oblika tijela, nego je samo
omogu}ilo da se iz polaznog genofonda izaberu za date uslove najpogodnije osobine. Eto
na {ta se svodi sva uloga prirodnog odabira. Kao razultat se dobijaju, da ih tako
nazovemo, "divqe pasmine", odnosno, razl~ite podvrste u granicama jedne, zajedni~ke
vrste.
Na bukvalno isti na~in su nastale i razli~ite galapagoske vrste zeba koje je opisao
Darvin, specijalizovane svaka po vrsti hrane i sredini u kojoj `ivi. Gotovo da se sa
stopostotno{}u mo`e tvrditi da su daleki preci tih vrsta bili, najvjerovatnije, isti,
ali su oni, sa ta~ke gledi{ta nasqedne informacije, u sebi sadr`ali sve sada{we
raznolikosti, i nisu tokom vremena dopisivali nikakve nove informacije u svoju
"geneti~ku kwigu".
Isto se tako razlikuju bliski ro|aci drugih vrsta: vukovi, kojoti, dingo, psi, koji svi
pripadaju jednom rodu. Veoma je mogu}e da je prvosazdani pse}i genofond u sebi sadr`ao
osobine svih tih podvrsta, ali se kasnije, zbog razli~itie `ivotne sredine, jedan dio
polazne genetske informacije utvrdio kod jednih, a drugi dio kod drugih predstavnika
roda. Osim toga, vjerovatno je znatan dio polazne informacije u svim dana{wim
vrstama ve} izgubqen, te se zbog toga prili~no rijetko de{avaju slu~ajevi da je mogu}e
ukrstiti dvije bliske vrste, i krajwe rijetko takvi hibridi bivaju sposobni za
oplodwu.
Dakle, prirodno formirawe vrsta nije posqedica nove nasqedne informacije, nego
biva izazvano samo razli~itim prebirawem prvobitne genetske informacije, koju je
prvobitni rod (baramin) posjedovao, da tako ka`emo, sa nekom vrstom zaliha u
varijantama.
Svaki u~enik na pomalo svoj na~in pravi kosnpekt jedne te iste lekcije ili jedne te
iste kwige. Svaki koncept se pomalo razlikuje od svih ostalih, svaki |ak za sebe
izabira ono {to je wemu jasnije ili mu se vi{e svi|a, ali te su varijacije ograni~ene - u
konceptu nikako ne bi trebalo da se na|e ono {to nije napisano u kwizi; u suprotnom,
to vi{e ne}e biti koncept, nego potpuno originalno djelo. Sli~no je i sa prirodnim
razvojem vrsta: on je ograni~en odranije zadanim prvobitnim okvirima.
I tako, dakle, prirodni ili vje{ta~ki odabir mo`e da poka`e naklonost prema jednoj
ili drugoj genetskoj informaciji, tako {to }e odabrati jednu a drugu odbaciti. Na ovaj
na~in, avaj, nikada se ne}e posti}i beskona~no {iroka raznolikost. [tavi{e, `eqa da
se izabere najboqa mogu}a osobina koja interesuje selektora dovodi do gubitka `ivotne
sposobnosti pasmine, zato {to odbacivawe ishodi{ne informacije ne ostaje bez
posqedica. Tako se prave, naprimjer, `uta ili zelena sjemena Mendeqevog gra{ka, tako
se sla`e pasijans od po~etnog {pila "genetskih" karata. Me|utim, da li je mogu}e
promjeniti karte u samom {pilu: kri{om ubaciti koju la`nu kartu, izbaciti ispod
stola neku od karata, ili, na kraju krajeva, o{tetiti samu kartu (tako {to }ete je
obiqe`iti)?
Uprkos svemu, prilikom kopirawa gena gre{ke ipak mogu da se pojave, naro~ito kada se
koriste mutageni preparati ili prilikom ozra~ivawa. U akciju tada stupa drugi stepen
kontrolne za{tite od mutacija - takav gen jednostavno nije u stawu da funkcioni{e, sa
wega se ne "prepisuje" dejstvuju}a bjelan~evina. Ako je pokvareni gen naslije|en od
jednog roditeqa, neophodna bjelan~evina se obi~no "prepisuje" sa parnog (alelnog)
gena drugog roditeqa, tako da se mutacija nikako ne ispoqava, tj. recesivna je. U ve}ini
slu~ajeva mutacije ne samo da su veoma rijetke, nego su i recesivne, odnosno, bezopasne
su, barem za izvjestan vremenski period. Me|utim, ako su zbog nekih razloga gen
pokvarili jedni te isti kancero-geni ili zra~ewa kod oba roditeqa, to mo`e da dovede
do besplodnosti ili ~ak i do degenerisanih potomaka. Takav degenerik (~ak i kada bi on
evolucionistima ulijevao nade) biva beznade`no odrezan iz `ivota u prirodnom
okru`ewu. To je tre}i stepen kontrole ta~nosti reprodukcije nasqedne informacije.
Na taj na~in, mutacije su, kao prvo, vrlo rijetke pojave, zahvaquju}i kontroli koja se
odvija u samom jezgru }elije; kao drugo, gotovo uvijek su recesivne, zahvaquju}i
kori{}ewu neo{te}enog gena drugog roditeqa; kao tre}e, wih pomete prirodni odabir.
Da li ove slu~ajne gre{ke u odli~no razra|enom i od gre{aka za{ti}enom mehanizmu
mogu dovesti do stvarawa novih, visokorazvijenih bi}a? Smije{no i isprazno pitawe!
Ali, eto, usprkos svemu, ne}e biti zgoreg da procijenimo vjerovatno}u pojave unaprijed
zadane korisne mutacije. Uzmimo isti onaj citohrom-C. Prilikom prelaska od ribe do
vodozemca on mora da se promijeni za nekih 13%. Kakva je vjerovatno}a takve promjene
gena koji je zadu`en za sintezu ove bjelan~evine, da bi se sintetizovala bjelan~evina
koja odgovara vodozemcu, ako se uzme da je du`ina molekula bjelan~evine 100
aminokiselina?
Vjerovatno}a da se pogodi prvo mjesto tripleta koji podlije`e zamjeni jednaka je 1/100,
vjerovatno}a da se poslije toga pogodi drugo mjesto - 1/99, zato {to u obzir sada ulazi
sada ve} samo 99 nepoznatih mjesta. Vjerovatno}a da se pogodi svih trinaest mjesta
iznosi (Sl. 18.a):
Opet dobijamo iste one superastronomske cifre, koje smo dobijali i prilikom
izra~unavawa vjerovatno}e slu~ajne pojave `ivota. I to pod uslovom da ignori{emo
sistem kontrole pravilnosti kopirawa; i to - kada razmatramo samo jednu,
najjednostavniju bjelan~evinu, koju kodira samo jedan od ogromne koli~ine gena koji
podlije`u istoj takvoj usmjerenoj zamjeni. Prostije re~eno: vjerovatno}a pojave
monstruma koji ulijeva (evolucionisti~ke) nade po redu veli~ine jednaka je
vjerovatno}i slu~ajne i samoproizvoqne pojave `ivota, odnosno, jednaka je nuli!!
Slu~ajna mutacija ni na koji na~in i ni pri kakvim okolnostima ne mo`e poslu`iti
kao uzrok za uslo`wavawa organizma (aromorfoze)!
a)
b)
Sl. 18
KORISNA DEGENERACIJA
U kwigama se navode dva takva primjera: to je gubitak krila kod buba koje `ive na
stjenovitim ostrvima, i gubitak o~iju kod pe}inskih riba koje `ive u potpunoj tami.
Obje mutacije su se pokazale korisne za pre`ivqavawe: krilate bube je jaki vjetar
~e{}e oduvavao sa stijena u more, a beskorisne o~i su se ~e{}e povre|ivale i izazivale
bolesti, a da od wih nije bilo nikakve koristi. Na druge primjere u literaturi nismo
nailazili. Ali ~ak i kada bi sli~nih primjera i bilo vi{e, oni ni na koji na~in ne
govore o koristi mutacije za evoluciju. Evolucija NE MO@E i}i putem degeneracije -
i ta~ka. Mutacija mo`e da otkine krilo ili izvadi oko, ali ona nije u stawu da sazda
oko, krilo ili nogu.
O tome veoma ilustrativno svjedo~i istorija eksperimenata sa plodnom muvom
drozofilom. Ve} nekoliko decenija nau~nici na raznorazne na~ine izazivaju svakojake
mutacije kod we. Ne jednom im je polazilo za rukom da "proizvedu" beskrilu, ili
beznogu, ili bezoku muvu, ali im nikada nije po{lo za rukom da dobiju muvu sa
osobinama savr{enijim od onih koje ve} ima. A muva mijewa 20 pokoqewa u godini, a
brzinu evolucije biolozi ne mjere brojem godina, nego brojem pokoqewa.
Upoznavawe sa biologijom dovodi nas do zakqu~ka koji je sli~an onome koji smo vidjeli
kada smo govorili o biologiji. Kao {to smo tamo vidjeli da energija ima osobinu da se
kvalitativno pogor{ava i da hemijski sastav materije u Vaseqeni tako|e te`i ka
kvalitativnom kvarewu i osiroma{ewu u pravcu stabilnih sredwih elemenata, -
sli~no ovome i u biosferi zemqe pred na{im o~ima se odvijaju promjene samo u pravcu
degeneracije. To se ispoqava ~ak i u i{~ezavawu mnogih vrsta, odnosno, u
kvalitativnom osiroma{ewu biosfere, a i u tome da te vrste gube mnoge dragocjene
osobine koje su ranije posjedovale: vrste se izro|avaju.
Postoji mnogo nestalih vrsta koje se nalaze u iskopinama, ali novih vrsta ~ovjek ne
samo da nije stvorio, nego nikada nije vidio wihovo stvarawe (mislimo na vrste koje su
kvalitativno slo`enije od onih koje postoje u prirodi). Aromorfoza se nau~nicima
samo privi|a, dok degeneraciju mo`e svako svojim o~ima da vidi. O rudimentima jo{
pri~aju i (mada je i to sumwivo) pronalaze ih, ali o organima koji se kao novi pojavquju
u `ivim organizmima nema ni govora. I jedno i drugo govori u prilog kvalitativnog
kvarewa.
Ali, zar Tvorac, razumno usmjeravaju}i svakojake mutacije, ra|aju}i mutante koji
ulijevaju nadu, nije mogao da iz prve }elije stvori sav ostali `ivot? Mo`da je On tako i
postupio, onomad, a sada je prestao da se time bavi i svijet slu~ajno i samovoqno
ispotiha degradira?
Na ovakva pitawa nauka ve} ne mo`e da ta~no odgovori. Ona mo`e da govori samo o
oblasti u kojoj djeluju dana{wi objektivni zakoni prirode. Wih prou~avaju}i, po{teni
nau~nik mora do}i do zakqu~ka da pojavu `ivota, razuma i dinamiku wihovog razvoja
nije mogu}e objasniti unutar danas dejstvuju}ih prirodnih zakona, i da je neophodno
dopustiti djelovawe drugog, natprirodnog uzroka bitija svega {to postoji. Na ovome se
funkcije nauke moraju zavr{iti. Spoznavati daqe su{tinu bitija nau~nim metodima -
posmatrawem, eksperimentom i logikom - ve} nije mogu}e. Osnove daqe spoznaje svijeta
~ovjeku su date u Otkrovewu, rije~i Bo`ijoj, i mogu se prihvatati ili odbacivati
vjerom, a ne racijom.
S obzirom da namjera ovog {tiva nije da ulazi dubqe u oblast duboko religioznu, mi
}emo se samo zadovoqiti konstatacijom ~iwenice: sam biblijski tekst i wegovo
klasi~no hri{}ansko shvatawe ne dopu{taju evoluciju, ~ak ni onu kojom upravqa Bog.
Dodu{e, mi ne obavezujemo ~itaoca da u ovo vjeruje kao u nau~nu ~iwenicu. Po{tena
nauka iskqu~uje samo slu~ajnu evoluciju, a o razumno usmjerenoj ne mo`e re}i ni{ta
jednozna~no.
Kad smo ve} kod toga, ~ak i protiv usmjerene evolucije postoje indirektna nau~na
svjedo~anstva (kao i direktna biblijska i svetoota~ka pobijawa, kojih se ovdje ne}emo
doticati). Jedno od takvih indirektnih svjedo~anstava spomiwe se i u samom {kolskom
uxbeniku. U odjeqku "Genetika" ukazuje se na jedan nerije{en problem koji se
formuli{e ovako:
"U svakoj }eliji postoji sav skup gena za datu vrstu. O~igledno je da u razli~itim
}elijama i tkivima funkcioni{e samo mali broj gena, i to ba{ oni koji odre|uju
osobine konkretne }elije, tkiva, organizma. Kakav je, pak, mehanizam koji obezbje|uje da
u datoj konkretnoj }eliji budu aktivni samo odre|eni geni? Nad rje{avawem ovog
problema danas se usiqeno trude nau~nici {irom svijeta" (3, str. 238).
Problem poput ovog nije jedini. Bez obzira na svoju slo`enost, DNK nosi informaciju
o po nivou najni`im elementima organizma. DNK - to je samo uputstvo za proizvodwu
bjelan~evina u organizmu. Svih bjelan~evina, kao prvo, i svih bjelan~evina koje su
mogu}e u rasama, rodovima i sortama, kao drugo. Prostije re~eno - to je ra{irena
specifikacija svih cigala u zgradi u svim mogu}im varijantama, i instrukcija za
proizvodwu tih cigli - ali ne vi{e od toga. Ali, da li je to dovoqno da se zgrada
sagradi?
Svaki organizam po~iwe od jedne }elije - zigota. Odakle ta }elija zna po kakvom
redoslijedu }e prilikom svoje diobe formirati mi{i}na, nervna, epidermna i sva
ostala tkiva? Kako se poslije toga ostvaruje izuzetno slo`eno uzajamno dejstvo me|u
tkivima i organima? ]elija mo`e pomo}u enzima da gradi i djelimi~no i upravqa sama
sobom, ali na koji se na~in gradi ~itav organizam i ko wime upravqa? Na koji se na~in
}elije svakog organa dijele u tempu koji obezbje|uje da ~itav organizam raste
proporcionalno, a zatim se zaustavqa u svom rastu? Ako se ta regulacija
proporcionalnog rasta naru{i, pa se }elije nekog tkiva "pobune" i po~nu da se
razmno`avaju kako se wima prohtjedne, ne usagla{avaju}i se sa ostalim tkivima, -
pojavquje se zlo}udni tumor, koji pro`ima druga tkiva i organe. To je su{tina svih
kanceroznih oboqewa, ~iji su uzroci potpuno nejasni nau~nicima.
Materijalni nosilac sve te upravqa~ke instrukcije nije prona|en - eto o ~emu, zapravo,
govori navedeni citat iz uxbenika. Taj mehanizam u ogromnom svojem dijelu predstavqa
nasqednu informaciju koja je zapisana neizvjesno gdje - svuda, samo ne u DNK. [ta je to
DNK - uspjelo se pro~itati, ali informacija o upravqawu ~itavim organizmom tamo
nije prona|ena. U }eliji drugih materijalnih nosilaca informacija koji bi u sebi
mogli nositi takve vrste instrukciju - tim prije nema. Da li to zna~i da neophodna
informacija i nema materijalnog nosioca, mada i koegzistira sa organizmom za svo
vrijeme wegovog `ivota, i da, ako se ta informacija negdje-tamo po~ne da kvari,
organizmu prijeti pogibija? Sve govori da je odgovor na ovo pitawe pozitivan; postoji
nevidqiva su{tina `ivog organizma (mo`emo je nazvati du{a `ivotiwe ili `ivotna
sila - nema velike razlike), idealna po svojoj prirodi, ali tijesno povezana sa
materijalnim sastavom organizma. @ivot se, drugim rije~ima, ne mo`e svesti na
fizi~ko-hemijski nivo, na zakone hemijskog uzajamnog dejstva molekula. Tako su od
iskona smatrali svi biolozi do Darvina, i sastav te nevidqive su{tine, te
informacije koja nema materijalnog nosioca je i wima bio isto onoliko nejasan,
koliko je nejasan i nama danas. Nauka se u tom pitawu ponovo primakla granicama svoje
primjewivosti.
Sada se opet mo`emo vratiti pitawu usmjerene evolucije. Ako je istina da svaki
baramin pored svoje genetske instrukcije nosi ne mawu, nego neuporedivo ve}u
upravqa~ku informaciju koja nema materijalnog nosioca, tada on predstavqa pojavu
toliko unikalnu, da je wega mnogo lak{e napraviti iznova, nego proizvesti iz druge -
isto toliko ogromne, i isto toliko unikalne, ali ipak druga~ije - informacije o
drugom baraminu. Radi (dodu{e, prili~no blijedog) pore|ewa, postavi}emo ovakvo
pitawe. Da bi veliki pisac preradio jedan svoj roman u drugi metodom pretumbavawa
slova i rije~i iz prvog romana i dodavawem samo nedostaju}ih rije~i u neophodnoj
koli~ini - za takvu stvar, bez sumwe, zaista je potreban literarni genije, jer slu~ajnom
rekombinacijom se nikada ni{ta dobiti ne}e. Me|utim, da li }e sam pisac pristati na
takav, u`asno glup i zamoran posao, koji }e samo potkopati wegovu stvarala~ku
energiju, odvla~e}i mu pa`wu sa stvarne kreativne ideje na najodvratniju mogu}u
rutinu?
Mi nemamo nau~nog dokaza da Bog nije stvarao svijet na takav na~in - metodom
evolucione rutine. Ali u isto vrijeme jasno se vidi da je evolucioni vi{estruki
prelazak od jedne vrste ka drugoj - najneefektivniji, najtraqaviji i, uz sve to, i
najsuroviji na~in stvarawa (jer, glavni instrument ovdje je selekcija, odnosno - smrt,
koja bri{e sve me|uforme `ivota). Jedino opravdawe za ovakav na~in bi moglo biti u
tome da bi on omogu}io da se svi biolo{ki procesi svedu samo na organsku hemiju.
Me|utim, upravo tu prednost, kao {to smo vidjeli, takav metod, kao za inat - ne daje!
Prvu `ivu }eliju, bilo kako bilo, mo`e stvoriti samo ~udo. Mnogo}elijski
visokorazvijeni organizam nosi u sebi, pored ovog, i ~udo jo{ ve}ih razmjera - `ivotnu
silu, `ivu du{u, nematerijalno zakodiranu informaciju. ^udesa se prilikom stvarawa
nikako nisu mogla izbje}i. A i za{to bi, ako }emo pravo, Svesilni ^udotvorac - Bog
Sebe srozavao na najprimitivnije i najsurovije mogu}e na~ine stvarawa, kada je i onako
nemogu}e samo na wih svesti sav stvarala~ki posao?
Na ovome }emo zakratko prekinuti razmi{qawa o stvarawu i prije nego {to nastavimo
prethodno razmotriti pitawe o porijeklu ~ovjeka, kao bi}a ne samo biolo{kog, pa ~ak
i ne samo socijalnog, nego i moralnog.
Filosofski rasu|uju}i, bitije svijeta ima kvalitete u koje, usprkos materijalisti~koj
dijalektici, nikada ne mo`e pre}i koli~ina ni`eg kvaliteta. @ivot je nemogu}e
svesti na fiziku i hemiju, pa ~ak ne ni na klasi~nu informatiku na materijalnim
nosiocima. Ma kako uslo`wavao organsku hemiju - ne}e{ dobiti `ivot. Mnogo}elijski
`ivot ni zamisliti se ne mo`e kao samo koli~inski uslo`wen jedno}elijski. Zakoni
razvoja biocenoze (a i odvojenih populacija) se ne iscrpquju sumom svih biolo{kih
`ivota koji sa~iwavaju zajednicu. Napokon, razum, a tim vi{e moralno-duhovne
kategorije, nisu samo najvi{e forme biolo{kog dostignu}a. Upravo zbog svega ovoga,
izme|u ne`ivog, `ivog i razumnog nije mogu}e provu}i nit evolucionog uzlaznog
razvoja.
LEKCIJA7
PORIJEKLO ^OVJEKA
UVOD
Strogo govore}i, argumenti koje smo navodili protiv biolo{ke evolucije sami po sebi
ne daju konkretan odgovor na dato pitawe. Prirodno formirawe vrsta u okvirima
polaznog genotipa predstavqa izu~eni nau~ni fakat. Nisu li ~ovjek i ~ovjekoliki
majmuni, zapravo, varijacije na temu zajedni~kog pretka? Na ovo pitawe jo{ nismo dali
odgovor.
MORFOLO[KA BLISKOST
^OVJEKA I @IVOTIWA
Za neupu}enog ~ovjeka sve ovo zvu~i prili~no ubjedqivo; me|utim, ne treba gubiti iz
vida ogromnu slo`enost gra|e svakog organizma, a naro~ito qudskog, zbog koje ~ak i ti
priznaci sli~nosti ne zna~e mnogo. Pogotovo ako se uzme u obzir da ima mnogo
`ivotiwa koje su qudima sli~nije, po mnogo vi{e karakteristika, od majmuna.
Kako smo ve} vidjeli, {impanza ima par hromozoma mawe od ~ovjeka i gu{tera. Prema
sli~nosti u sadr`aju aminokiselina ~ovjeku je najbli`a koko{ka, a ne majmun. Po gra|i
zuba bli`e od majmuna uz ~ovjeka stoji sviwa. Pada nam na pamet jedan skandal sa
pronalaskom polumajmuna-polu~ovjeka, kada je zub sviwe bio prihva}en kao zub na{eg
fantomskog pretka kojeg su nazvali "~ovjek iz Nebraske". Sviwski bubreg se gotovo ne
razlikuje od qudskog; poznati su slu~ajevi uspje{nog presa|ivawa sviwskih bubrega na
~ovjeka. Sviwe su, za razliku od "vegetarijanaca" majmuna, sva{tojedi, wihova ko`na
reakcija je sli~na qudskoj, a specifi~na te`ina krvi je bli`e qudskoj (odmah tu je i
zec), nego {to je to kod majmuna.
U nekim crtama pona{awa mnoge `ivotiwe imitiraju ~ovjeka mnogo boqe od majmuna.
Tako naprimjer slonovi mogu da koriste rudimentarno oru|e za rad, i ne samo radi
domagawa hrane. Oni su u stawu da obavqaju jednoliki rad i da razumiju qudske komande
na tri do ~etiri razli~ita jezika, za {ta su majmuni apsolutno nesposobni. Pokazuje se
da slonovi ~ak i zakopavaju svoje mrtve ro|ake zemqom i biqkama. Papagaji su u stawu
da razgovijetno po slogovima ponavqaju qudske rije~i, {to majmune niko jo{ nije uspio
da nau~i. U Australiji postoji vrsta ptica koje umiju svoja gnijezda iznutra oslikavati
bojom od vo}nih sokova pomije{anih sa pquva~kom. Wihovi mu`jaci poklawaju svojim
izabranicama poklone koji nemaju nikakvu upotrebnu vrijednost, kao {to je, naprimjer,
cvije}e.
Ovakvih primjera ima mno{tvo, ali mi se ne}emo na wima zadr`avati. Sli~nost gra|e
i pona{awa ~ovjeka i `ivotiwa u nekoim crtama se ne mo`e priznavati za blisku
srodnost ili zajedni~ko porijeklo. Postoje vrlo o{tre, bukvalno nepremostive crte
razlikovawa ~ovjeka i majmuna. Ne radi se prosto o umnim sposobnostima ili
socijalnoj organizaciji, radi se o gra|i skeleta, tj. o karakteristikama koje imaju
objektivno paleontolo{ko zna~ewe. Izdvojimo ovdje samo tri od wih.
Osim toga, uspravni hod sam po sebi podrazumijeva mogu}nost ispravqawa koqena.
Postoje majmuni (giboni, patuqaste {impanze - bonoboi, i jo{ neki) koji su u nekim
slu~ajevima u stawu da se po zemqi kre}u na zadwim {apama (medvjed ili pas se tako|e
mogu nau~iti ovome). Ali ni jedan od ovih majmuna ne ispravqa koqena, {to se jasno
mo`e razumjeti ako se pogleda na gra|u wihovog koqeni~nog sistema. Uspravno hodawe
se mora odraziti i na strukturu karli~nog ~vora.
^ovjek, makaki i dugopeta{i nemaju kost koja se na latinskom zove baculum, a koju imaju
~ovjekoliki majmuni i drugi primati.
Ukratko, i bez svega toga je jasno da se skelet ~ovjeka ne mo`e zamjeniti sa skeletom
majmuna. Ovdje smo izdvojili samo neke karakteristi~ne crte, koje }e nam zatrebati
kada budemo analizirali fantomske pretke ~ovjeka - hominoide.
MAJMUNOLIKI OSTACI
U stvarnosti je slika apsolutno suprotna. Iskopanih ostataka qudi (po gra|i potpuno
savremenih nama) arheolozi su prona{li na hiqade puta vi{e od materijala koji oni
nazivaju hominoidi. Ve} smo govorili o pronalascima normalnih qudi u slojevima koji
su mnogo stariji od onih u kojima bi trebali da se nalaze hominoidi, i tamo se radilo o
detaqnim i cjelokupnim ostacima: gotovo cio kostur, gotovo cijela lobawa. Me|u
hominoidima, pak, do dan-danas nije prona|en ni jedan jedini cio skelet, prakti~no ni
jedna ~itava lobawa, a ve}ina opisanih i rekonstruisanih vrsta "zasnovana" je
bukvalno na 1-3 kosti, a ni one nisu bile cijele.
Poznato je ovakvo pore|ewe: kada bi se svi ostaci tih na{ih fantomskih predaka
sakupili i strpali u jedan mrtva~ki sanduk, i tada bi u wemu ostalo jo{ prili~no
slobodnog mjesta. A ne mo`e se re}i da se potraga za takvim kostima vodila
non{alantno. U~eni svijet i obrazovana publika bukvalno su se dali u lov na par~ad
ko{~ica koje bi se mogle protuma~iti kao prelazna karika u lancu od majmuna do
~ovjeka, i od svakog takvog pronalaska pravili su senzaciju. Sve ovo - uz ~iwenicu da je
kompletan qudski skelet na cijelih stotinu godina bio uklowen od pogleda posjetilaca
izlo`be muzeja samo zbog toga {to je bio prona|en u slojevima 15 miliona godina
"starijim" od onih u kojima su tra`ili hominoide. I uop{te, ostataka qudi, wihovog
oru|a za rad i otisaka nogu u "dinosauruskim" slojevima ima mnogo vi{e od sumwivih
ko{~ica svakojakih "pitekusa" u kasnijim slojevima.
NAU^NI^KE FALSIFIKACIJE
"NAU^NIH" DOKAZA
1. Pitldaunski eoantrop
Otkri}u je bila data naj{ira reklama. O woj su pisali popularne kwige i za{titili na
woj stotine doktorskih disertacija. Za tridesetogodi{wicu pronalaska bio je
podignut monumentalni obelisk "prvom Englezu".
Sl. 19. Eoantrop (pitldaunski ~ovjek). Rekonstrukcija lobawe i vawskog izgleda.
Tek 1951. godine otkriven je razli~it sadr`aj fluorovih jediwewa u lobawi i u vilici.
Podrobnije prou~avawe je pokazalo da je lobawa ~isto qudska i da je stara nekoliko
hiqada godina, a da vilica pripada savremenom orangutanu. Da bi vilica izgledala
starija, ofarbali su je kalijum-dihromatom, a zube su podbrsuili da bi li~ili na
qudske. Sli~ne podvale su otkrivene i na drugim fragmentima pronalaska, izme|u
kojih je pse}i zub, tako|e izbru{en, nabijen pijeskom i prefarban dihromatom.
2. Pitekantrop sa Jave
Neki nau~nici tog vremena kritikovali su taj pronalazak zbog o~igledne sli~nosti
pitekantropove lobawe sa lobawom gibona, mada i ne prevelikim. Na kraju krajeva je
autor pronalaska priznao da je qudska bedrena kost bila prona|ena 15 metara od
lobawe, i to godinu dana poslije we. Osim toga, u istom tom sloju su bili na|ene i
qudske lobawe, o ~emu je na po~etku sre}kovi}-pronalaza~-istra`iva~ vi{e volio da
skromno pre}uti.
Drugi pronalazak pitekantropa na istom tom ostrvu Java bio je sklepan na sqede}i
na~in. Drugi jedan "lovac", prona{av{i dio stare lobawe, ponudio je uro|enicima po
deset cenata za svaku prona|enu krhotinu kosti. Uskoro je dobio ~itavih ~etrdeset
sli~nih fragmenata sa tragovima svje`ih lomova, na osnovu kojih je poslije
rekonstruisao lobawu na{eg pretka! Dakle, na{e rodbinske veze sa majmunima ko{tale
su nau~nika svega ~etiri dolara.
3. Hesperopitekus iz Nebraske
1921. godine u dr`avi Nebraska (SAD) bio je prona|en okameweni zub, koji su bez dugog
razmi{qawa priznali za zub ~ovjeka-majmuna. Odmah je bio nacrtan hominoid u
prirodnoj veli~ini, podigla se grdna propagandna pra{ina. Me|utim, nekoliko godina
kasnije bili su na|eni i drugi takvi zubi, ovaj put zajedno sa vilicom, ali se pokazalo
da vilica ba{ i ne pripada majmunu, nego - avaj - sviwi. Eto ga, jo{ jedan dokaz da qudi
poti~u od sviwa!
4. Sinantrop
Kao tre}e, sloj pepela i sastav okolnih naslaga svjedo~e o tome da su qudi tu gasili
kre~ radi gra|evinarstva. O tome svjedo~e i prona|ena oru|a. Kasnije su se kre~ne jame
koristile za bacawe sme}a, pa su, izme|u ostalog, bacane i kosti razli~itih `ivotiwa.
Me|u takvim kostima na{li su se i ovi majmuni sa skrhanim lobawama, majmuni, jel'ten,
koje su pojeli wihovi nezahvalni potomci!
U na{e vrijeme se o tim otkri}ima vi{e ni{ta ne mo`e re}i, pored ostalog i zbog toga
{to su same lobawe za vrijeme Drugog svjetskog rata i{~ezle bez traga i glasa, a ni{ta
sli~no vi{e nikad nije prona|eno. Ali u {kolskim uxbenicima ti su majmuni tvrdo
zasjeli na pijedastal na{ih predaka.
5. Ramapitekus
OZBIQNIJI KANDIDATI
ZA NA[EG PRETKA
1. Australopitekus
Ozbiqan argument koji govori protiv uspravnog hoda jesu u{ni kanali
australopitekusa, o kojima se ve} govorilo. Oni veoma podsje}aju na majmunske, {to
govori o prete|no ~etveronogom kretawu. Na kraju, drugi detaqi skeleta svojataju
australopitekusa sa savremenim patuqastim {impanzama bonobo, koji tako|e mo`e da
se ponekad kre}e na dvije zadwe {ape, ali ga to nimalo ne pribli`ava ~ovjeku.
[to se, pak, "oru|a" australopitekusovih ti~e, i djetetu bi moralo da bude jasno da
grubi majmun nije u stawu da napravi nikakvo oru|e od sitnog {qunka, i da sam {qunak
mo`e imati prili~no egzoti~nu formu, tako da hipoteza o australopitekusovim
"oru|ima od {qunka" predstavqa, blago re~eno, prili~no nategnutu hipotezu.
2. "Uspravqeni ~ovjek"
To je otkri}e Ri~arda Likija - sina Luisa Likija, koje datira iz 1972. godine, iz
Isto~ne Afrike, i dobilo je ime po svom broju u katalogu Kenijskog muzeja i za sada jo{
uvijek nije prikqu~ena nekoj odre|enoj vrsti (Sl. 22). Liki junior je ispo~etka mislio
da je to ~isto qudska lobawa, ali ono {to je tu najinteresantnije jeste da joj datirawe
kalijum-argonovom metodom daje izme|u 2,6 i 220 miliona godina. (Uzgred budi re~eno,
koja pouzdanost metode!) Nesumwivo je da su svi do tada prona|eni kandidati za
prelazne forme bili znatno mla|i.
Ovom pronalasku se posre}ilo mnogo vi{e nego skeletu sa Gvadalupe. Poslije wega
moralo se priznati da je dotada{wi redoslijed predaka, po~ev{i sa
australopitekusima, u principu ne odgovara realnosti. Sam Ri~ard Liki je
gromoglasno izjavio: "Ili }emo mi izbaciti tu lobawu, ili }emo morati da izbacimo
sve na{e teorije koje se ti~u ranog ~ovjeka". Usprkos svemu, ovaj autoritet u
antropologiji ne prihvata ideju specijalnog stvarawa ~ovjeka. "Evoluciju" su
pretrpjeli i wegovi pogledi na otkri}e, tako da ju je on na kraju strpao u ranu varijantu
australopitekusa, a na lobawu 1470 su se postarali {to br`e zaboraviti. Obja{wewe
za ovo veoma je prosto: ko se u savremenom nau~nom svijetu odlu~i da otvoreno odbaci
"majmunsku verziju", taj se mora rastati od svih izgleda ne samo na karijeru, nego i na
bilo kakva samostalna istra`ivawa u antropologiji.
Sl. 22.
4. Neandertalac
Prosje~na zapremina lobawe kod neandertalaca, bez obzira na nisko ~elo, bila je ve}a
nego kod savremenog ~ovjeka. Daqe, postale su poznate neke osobenosti neandertalskih
ostataka. Kod wih su bila prona|ena slo`ena oru|a za rad. Neandertalci su
sahrawivali svoje mrtve. Poznato je sahrawivawe neandertalaca u oklopnim prslucima
i sa `eqeznim {iqcima strijela. Ovi qudi su imali i izvjesne umjetni~ke
sposobnosti, sve do toga da su mogli, naprimjer, da naprave flautu od medvje|eg koqena.
Posebnosti, pak, gra|e wihovih skeleta obja{wava se time {to su `ivjeli u pe}inama u
ledenom dobu i o~igledno patili od rahitisa i artritisa zbog nedostatka vitamina D, s
obzirom da su malo bivali na suncu. Osim toga, u istim tim ili malo kasnijim slojevima
nalaze i kromawonce, koji se uop{te ne mogu razlikovati od savremenih qudi. Potpuno
je mogu}e da su izdvojena qudska plemena koja su potpala u izuzetno te{ke `ivotne
uslove mogla da dobiju neku vrstu "biqega" na svojim kostima, a da u svemu ostalom
ostanu obi~ni i normalni qudi (Sl. 23).
ARHEOLO[KA DATIRAWA
I TIROLSKI ^OVJEK
Do nedavnih dana na raspolagawu arheologa bio je samo izuzetno mali broj kostiju qudi
iz ledenog doba. Ali, evo, 1992. godine, kada se otapao alpski gle~er, prona|en je
~udesno o~uvan le{ mu{karca koji je umro i prirodnim putem bio mumifikovan prije
nego {to ga je pokrio gle~er. Po vawskom izgledu, po gra|i skeleta, pa ~ak i po sastavu
DNK, taj ~ovjek, koji je morao `ivjeti prije pojave neandertalaca, ni~im se ne mo`e
razlikovati od savremenog Evropqanina. On je, o~igledno, regularno {i{ao svoju
kovrxavu tamno-{atiranu kosu, na tijelu nosio tetova`u, u uvu - min|u{u od poliranog
kamena sa ukrasnim ornamentom, na grudima - amajliju od istog takvog poliranog kamena
sa kon~anom ki}ankom.
Odjeven je bio u ko`ne kama{ne i krzneni kaput, vje{to sa{iven od ko`a tri razli~ite
vrste `ivotiwa. Imao je on i ko`ni ruksak na posebnom postoqu, skoro istovjetan sa
ruksacima koji su kod savremenih turista nedavno u{li u modu, a u wemu cijeli pribor
razli~itog alata; kremewe, oru|a od kostiju, bakarnu sjekiru nabijenu na dr`a~ od
tisovine, strijele sa vrhovima od kremena, kao i luk od tisovine, rezervnu tetivu, pa
~ak i ~itavu priru~nu apoteku - gqive na ko`noj {wuri, koje sadr`e antibiotik i
vitamin C. Ugqeni~ni metod je pokazao starost pronalaska na period od 4,5 do 5,5
hiqada godina. I mada su te cifre prili~no nepouzdane, nesporno je da je ovaj ~ovjek
umro prirodnom smr}u prije nego {to je bio pokriven gle~erom.
Veoma je interesantan alat drevnog ~ovjeka. Da su od svega {to je bilo kod wega na{li
samo {iqke od kremena, poslali bi ga u kameni vijek, da su bila samo bakarna - u
bakarni. A da je bio na|en samo luk, wega bi strpali u sredwi vijek, zato {to su se
~uveni engleski lukovi pravili od iste te tisovine i otprilike na isti na~in. Ali
ovdje su sva ta pomagala prisutna istovremeno kod predneandertalskog ~ovjeka. To
ispod korijena potkopava sam princip arheolo{kog datirawa, samu podjelu vremena na
kameni, bronzani i druge vijekove.
Ipak, glavni zaku~ak na koji nas upu}uje ovaj pronalazak se sastoji u ovome: ~ovjek je
uvijek bio ~ovjek; on je i u najdubqoj drevnosti ovladavao visokim zanatlijskim
tehnologijama, koje zahtjevaju ni grama mawe razuma i vje{tine od dana{wih. Takozvani
progres ~ovje~anstva se ne sastoji u principijalnom pove}awu tog razuma i vje{tine,
nego samo u nagomilavawu znawa i tehnolo{kih metoda koje posjedujemo mi a koje na{i
preci jo{ nisu bili nakupili. Poznato je da poku{aj da se radi eksperimenta savremeni
studenti natjeraju da naprave najprimitivniju kamenu pilu uz pomo} kamenih oru|a, uz
svo wihovo starawe, nije doveo ni do kakvog uspjeha. To su vam primitivni qudi!
Dakle, u ovom spisku mi tako i ne vidjesmo neku prelaznu me|uformu izme|u majmuna i
~ovjeka. A kad smo ve} kod toga, ako razli~ita bi}a pretenduju na tu ulogu, kako onda
objasniti pora`avaju}e jedinstvo roda ~ovje~ijeg? Pitldaunski primjerak je imao
qudsku lobawu i majmunsku vilicu, a pitekantrop - majmunsku lobawu. Hajdelbur{ki
~ovjek koji se spomiwe u uxbeniku je imao vilicu sa qudskim zubima, a ramapitekus - sa
majmunskim. Zbog ~ega se i prije raskrinkavawa podvala niko nije zapitao: kako su svi
ti raznorazni putevi evolucije doveli do zajedni~kog rezultata? [ta je evolucija
popravqala na po~etku, a {ta kasnije: vilice ili lobawe? Za{to su qudi svih rasa
ispod svoje raznobojne ko`e toliko jednaki, ako su potekli od razli~itih predaka?
Odgovore na ova pitawa se mogu na}i u genetskoj analizi savremenih qudi. 1995. godine
takva istra`ivawa su bila prvi put provedena i prvi put objavqena. Pokazalo se da su
kod bilo koja dva ~ovjeka sa razli~itih krajeva svijeta geni mnogo sli~niji, nego kod
dvije gorile iz iste zapadnoafri~ke pra{ume. Da li to zna~i da svi mi poti~emo od
jednog para predaka?
QUDSKI GOVOR
Natjerati majmuna da progovori jo{ nikome nije po{lo za rukom. Papagaji izgovaraju
glasove mnogo razgovjetnije, a psi shvataju smisao qudskih gestova znatno boqe od
majmuna.
^ovjek drevnih vremena nije bio nimalo glupqi od savremenog, nije imao mawe
sposobnosti za apstraktno mi{qawe, umio je da do`ivqava svijet mnogo mawe
utilitarno i mnogo vi{e poetski, nego {to to umije dana{wi. [to se pak razvoja
tehnologija ti~e, u drevnosti se, ba{ kao i danas, uvijek koristilo materijalizovano
iskustvo prethodnih pokoqewa. Dok ne napravite dobra dlijeta i no`eve, ne}ete
daleko dogurati u rezbariji drveta. Dok ne osvojite potrebne metode za kaqewe i
izlijevawe `eqeza, kod vas se ne}e pojaviti opruge i federi, pa, zna~i, ni dobar
transport na to~kovima. I tako je u svemu. Za tehnolo{ki razvoj potrebna je prije svega
materijalna baza, a tek onda vlastito pronalaza{tvo, za koje je ~ovjek bio sposoban
oduvijek. Zbog toga tehnologija ne raste u jednom pokoqewu.
Ali kao i sva druga pretskazawa evolucione teorije, i ovo je pro{lo isto tako
neslavno. Pokazalo se da se politeizam, odnosno vjera u razli~ite duhove i
obogotvoravawe prirodnih stihija pojavquju u kasnijim varijantama mitologija.
Najdrevnija izdawa kosmogonijskih mitova uspiwu se do pojma o Jedinom, nevidqivom,
svijetu transcedentnom Tvorcu. Mnogi pagani su sa~uvali predstavu o nekom glavnom
Bo`anstvu, od kojeg poti~e sve, ali jednostavno smatraju da nema koristi da se Wemu
poklawaju, ili pak ne smatraju sebe dostojnim takvog poklowewa.
1. Mitovi pripovijedaju o tome kako su prvi qudi imali neka znawa i natprirodna
umje}a, koja su dobili od plodova nekog drveta, ali su ih potom izgubili zbog gnijeva
bogova koji su na zemqu poslali globalnu katastrofu. U hri{}anskom biblijskom
tuma~ewu to su bila nadempirijska znawa nad~ulne (ekstrasenzorske) sposobnosti koje
su prilikom stvarawa bile darovane prvom ~ovjeku, ali ih je on poslije grehovnog pada
usmjerio na zlo, na op{tewe sa pav{im duhovima. Upravo tim znawima i sposobnostima
se, o~igledno, i mogu objasniti uspjesi najstarijih civilizacija. U mitovima je jako
karakteristi~na slika zmije pored drveta poznawa.
2. Pod katastrofom koja je polo`ila kraj prvoj civilizaciji - posvuda, bukvalno kod
svih naroda na zemqi - smatra se svjetski potop, koji je ukqu~ivao ne samo vodenu
poplavu, nego i ogromno formirawe planina, izbacivawe iz wedara zemqe velike
koli~ine rudnih naslaga. Ovaj detaq, koji prisustvuje u ~itavom nizu ameri~kih mitova
i kojeg nema u Bibliji, zatreba}e nam u daqem izlagawu.
Bilo kako bilo, istovjetnost svih ovih crta drevne povijesti o zemaqskoj istoriji, koja
ukratko predaje osnovnu tematsku liniju, nikako nije slu~ajna. Od drevnih vremena
qudi vide svoju istoriju prakti~no jednako u onome {to se ti~e vawskog toka doga|aja,
iako duhovnu uzro~no-posqedi~nu vezu tih doga|aja svi poimaju druga~ije. Svuda su
prisutne tri crte, koje pobijaju evolucionisti~ke poglede: 1) u davnim vremenima qudi
su bili veoma civilizovani; 2) plodova civilizacije su bili li{eni zbog bo`anskog
gnijeva (ili, da se druga~ije izrazimo, zbog uzroka religiozno-moralnog sadr`aja); 3)
totalno ka`wavawe qudi svjetskim potopom.
MORALNOG ZAKONA
Ovo pitawe tako|e predstavqa jedan od velikih kamenova oko kojih se spoti~e teorija
~ovje~anske evolucije. Pokreta~ki faktor evolucije je borba za opstanak i prirodni
odabir. Ta borba bi trebala da bude zasnovana na instinktu samoodr`awa ili, u prevodu
na jezik moralnih kategorija - na naj{irem i najrazuzdanijem egoizmu, mada ponekad i
grupnom.
Pre`ivqavati moraju samo jaki, oni koji nogama gaze po slabijim, koji ko~e progres
~ovje~anstva. Qudske zajednice se moraju stvarati samo na osnovu zakona razbojni~kog
svijeta: privremeni savez radi odstrawivawa spoqa{wih konkurenata, a potom
unutra{wa "rasprava" izme|u donedavnih saveznika.
Evolucionisti mogu da prigovore: da, ~ovje~anstvo upravo tako i `ivi sav svoj `ivot,
mi smo samo otkrili i formulisali taj zakon, pokazav{i wegovu univerzalnost i
objektivnost.
Mo`e se polemisati na temu - koliko je u toku sve svoje istorije ~ovje~anstvo zaista
slijedilo taj zakon kurja~kih zuba i buzdovana. Mi nigdje ne pori~emo degradiraju}i
razvoj prirode, ~ovjeka i dru{tva. Me|utim, moli}emo lijepo, niko ~ovje~anstvo nije
nau~io da upravo po tom zakonu `ivi boqe - od same teorije evolucije, koja je odhranila
i nacizam, i komunizam, i divqa~ki kapitalizam, i rasizam, i sve to istovremeno.
Evolucija taj zakon ne otkriva, nego ga progla{ava prirodnim, progresivnim, daje mu
status zakona. Ali upravo tu se pojavquje veoma ozbiqno pitawe: kako objasniti da kod
gotovo ~itavog ~ovje~anstva koje jo{ uvijek nije zara`eno idejom evolucije zakon
gospodare}eg egoizma izaziva unutra{we suprotstavqawe? Zbog ~ega svi normalni
qudi smatraju da se ne smije `ivjeti po tom zakonu, nezavisno od toga da li on djeluje
ili ne? Niko taj zakon ne prihvata odmah, automatski, kao normalan i prirodan. Da bi
se taj zakon prihvatio za normu, neophodno je nadvladati izvjesne prepreke savjesti i,
naravno, ni u kojem slu~aju se ne smije nastavqati vjerovati u Boga-Tvorca i u
besmrtnost du{e.
Zbog ~ega qudi raznih zemaqa i naroda, raznih religioznih ubje|ewa - imaju kao
zajedni~ke neke principe koji direktno protivrje~e principu op{teg egoizma?
Navedimo ovdje samo neke zajedni~ke zapovjedi svih religija:
Qudi koji `ive po takvim principima uvijek imaju mawe {ansi da pre`ive, pod
uslovom da `ivot zaista te~e po Darvinovoj shemi. Kako onda ti principi do dan-danas
nisu izbrisani iz qudskih srca prirodnom selekcijom zajedno sa wihovim nosiocima,
koji su morali da i{~eznu (i uvijek i{~ezavaju) me|u prvima. Zbog ~ega uop{te ve}ina
~ovje~anstva, ma kako gre{no ono bilo, makar samo u dubini svoje du{e, ne odobrava
egoizam ~ak do dana dana{weg?
Na ova pitawa teorija evolucije ne}e dati odgovor sve dok bude dosqedna i vjerna samoj
sebi. Ako Boga nema - sve je dozvoqeno - u tome je Dostojevski apsolutno u pravu, ali
zbog ~ega ipak jo{ uvijek realno nije sve dozvoqeno ~ak ni onima, za koje Boga ve}
odavno nema?
POGLEDA NA SVIJET
Bez obzira na to {to se kod qudi jo{ uvijek zadr`ala uspomena na moral kao na normu
apsolutnu, neuslovqenu obzirima najuspje{nijeg pre`ivqavawa, upravo u oblasti
morala evolucionizam je proizveo najkorjenitije promjene u ~ovje~anstvu. Ove
promjene, radi pojednostavqewa, mo`emo podijeliti u dvije grupe: grube, socijalne, i
prefiwene, koje se ti~u pogleda pojedinca na svijet.
- Ideja klasne borbe tako|e logi~no slijedi iz "zakona o borbi za opstanak". Upravo
tim zakonom marksizam obja{wava pojavu klasa i wihovu borbu, a odatle ve} logi~no
slijedi i ideja o diktaturi proleterijata. Umjesto rasne, propovijeda se klasna
superiornost.
6. Utilitaran i bezdu{an odnos prema tajanstvu za~e}a novog `ivota. Kod qudi svih
naroda, ~ak i kod onih najdrevnijih, bra~ni odnosi su oduvijek bili podlo`ni izvjesnom
stepenu osve}ewa i, naravno, sakrivawu od tu|ih o~iju. Organi ~edora|awa i hrawewa
mlijekom qudi su pa`qivo skrivali - a danas je norma da se o wima svi neprestano
napomiwu, danas to uop{te nije samoo~igledna istina. Samo polno op{tewe ni u kojem
slu~aju ne bi smjelo da bude slu~ajno, ili neodgovorno, ili usmjereno na zadovoqavawe
strasti. To je djelo sve{teno i zamislivo je samo u braku radi produ`ewa roda. Igrati
se sa takvim stvarima ili wih izopa~avati - to je te{ki zlo~in protiv obraza Bo`ijeg
u ~ovjeku.
U tom tajanstvenom op{tewu za~iwe se ne samo tijelo, nego i du{a ~ovjekova, te je zbog
toga ono uvijek pra}eno ne samo tjelesnim, nego i du{evnim osje}ajima. Razumqivo je da
je za~e}e sa selekcijom sjemena potpuno li{eno osje}awa svetosti trenutka i da se to
mora odraziti i na onoga koji se u za~e}u ra|a. Ne}e li ba{ zbog toga antihrist
izabrati da se rodi na takav na~in, sa ciqem da postane maksimalno bezdu{no bi}e? I
ako se polno op{tewe vr{i nezakonito, obi~no je ono pra}eno - barem u prvo vrijeme -
gri`wom savjesti, iz ~ega qudi svih plemena i naroda poznaju da nezakonita ili
izopa~ena upotreba polnih sposobnosti jeste smrtni grijeh.
LEKCIJA8
I tako, dakle, ako svijet zaista postoji svega nekoliko hiqada godina, ako je wega
stvorio Bog u neuporedivo ve}oj qepoti i bogatstvu, nego {to je dana{wi wegov izgled,
ako evolucije nije bilo, kakva je onda nau~na slika rane istorije zemqe? Postoje li
vjerodostojne nau~ne ~iwenice koje potvr|uju biblijsku povijest?
Takve ~iwenice zaista postoje, a u posqedwe vrijeme nauka se sa wima susre}e sve
~e{}e. Pre|imo na wihovo razmatrawe.
Prve glave Biblije nam saop{tavaju da je prvostvorena zemqa bila ure|ena na ve}ma
savr{en na~in. Bog ocjewuje sve {to je On stvorio kao ve}ma dobro.
Karakteristike prvostvorenog svijeta Biblija nam daje veoma {krto. Znamo samo da je
i `ivotiwama i qudima za ishranu bila data biqna hrana, koja nije dovodila do smrti
ni `ivotiwe ni biqke. Qudima su kao hrana bili namijeweni plodovi, `ivotiwama -
zelen. Jedewe i jednog i drugog uop{te nije {tetno za biqke.
Sve ove fakte i biblijske "informacije" objasniti je veoma lako, tim prije {to nam i
sama Biblija daje smjernice i priotkriva zavjesu iza nepoznatog: iznad atmosfere
(utvrde nebeske) su bile sabrane vode. Ova "druga" atmosfera sastavqena od vode i
vodene pare, o~igledno, je i bila ta koja je sazdavala xinovsku op{teplanetarnu
staklenu ba{tu u koju je bio naseqen sav prvi svijet (Sl. 25). Prora~uni pokazuju da je
ovaj zaklon od vodene pare bio toliko mo}an, da je na zemqi stvarao atmosferni
pritisak dva puta ve}i od dana{weg. Pri takvim uslovima stawe atmosfere je zaista
moralo biti stabilno.
Nije na zemqi bilo ni ki{e. Atmosfera je bila zasi}ena vlagom. Ki{a pada iz gustih
oblaka koji u atmosferi nailaze na hladnija mjesta na kojima se vodena para mo`e
kondenzovati. Ali zahvaquju}i ravnomjernosti zagrijavawa ~itavog gigantskog
"staklenika", takvog mjesta uop{te nije bilo. Vlaga je tiho isparavala i isto se tako
tiho kondenzovala u obliku rose. Zato se sve odvijalo ovako: para se podizala i
oro{avala svo lice zemqe - kako je i re~eno u Bibliji.
Pod ovom parom treba podrazumijevati i geotermalne vode - aktivne izvore koji su
jedini i mogli snabdjevati vodom pretpotopne rijeke koje se spomiwu u Bibliji.
Spomiwawe duge koju su qudi ugledali tek poslije potopa navodi nas na misao da je u
pretpotopnoj atmosferi nije bilo mogu}e vidjeti. Zaista, glavna osobina duge se
sastoji u tome da se ona vidi samo na suncu i samo pod odre|enim uglom, zbog ~ega i ima
oblik luka. Ina~e u sitnim kapqicama vode i ne dolazi do razlagawa bijele svjetlosti.
Prije potopa ~ak je i svjetlost bila mnogo ja~e rasijana, i nije formirala o{tro
usmjerene zrake, a ni samih ki{nih kapi, o~igledno, nije bilo.
Za{titni sloj od vodene pare je pored svega drugog {titio zemqu i od {tetnih
kosmi~kih zra~ewa. Zajedno sa povi{enim pritiskom, to je moralo veoma blagotvorno
da se odrazi na zdravstvenoo stawe i dugogodi{wi `ivot svega `ivog. Xinovsko drve}e,
kao i gigantski gmizavci, rastu svog svojeg `ivota - iz tog razloga su i mogli dostizati
svoje ogromne dimenzije. Isto tako i qudi su morali biti zdraviji i `ivjeti du`e.
Potvrdu za to nalazimo u Bibliji, gdje se ukazuje da je `ivotni vijek pretpotopnih qudi
iznosio 8 do 9 stotina godina (Sl. 26). Tome je pomagao i prakti~no nulti nivo
radijacije (u pore|ewu sa sada{wim), koji je onemogu}avao mutacije polnih }elija, koje
bi mogle dovoditi do nasqednih degeneracija. Prvim qudima pri takvim uslovima nisu
bili stra{ni ro|a~ki brakovi. Djeca Adamova mogla su za svoje `ene uzimati samo
svoje ro|ene sestre. Ako se na takve stvari drznu savremeni qudi - a to zabrawuje bilo
koja religija - `ivot pokazuje da se u takvim brakovima neizostavno ra|aju degenerici.
Jasno je i zbog ~ega. Bliski ro|aci imaju veliku vjerovatno}u da budu nosioci jedne te
iste recesivne mutacije koju su naslijedili od zajedni~kog pretka. Kada stupaju u
nerodbinske brakove, mutacija se najvjerovatnije ne ispoqava, ali u rodbinskom (u
kojem se mije{a krv) braku ona postaje ru{ila~ka. Ali prvi qudi nisu imali razloga da
se boje mutacija.
Sjetite se, iz kursa genetike, kada se ispoqava recesivna mutacija i {ta se de{ava ako
oba roditeqa nose jedan te isti mutirani alelni gen.
Jo{ jedan va`an faktor op{teg dugogodi{weg `ivota svega `ivog bio je isti onaj
dvostruki pritisak. I danas se ponegdje koristi specijalna barokomorna terapija, kada
~ovjeka smje{taju da izvjesno vrijeme provede u barokomori pod pove}anim pritiskom.
Primje}eno je, naime, da takav uticaj poma`e br`em zamla|ivawu rana, usporavawu
starewa, profilaksi razli~itih bolesti, poboq{awu krvotoka i td.
U cjelini se mo`e re}i da je prvi svijet zaista bio ure|en mnogo savr{enije od
dana{weg. U wemu nije bilo smrti, nije bilo degeneracije svega `ivog. Da qudi nisu
naru{ili Bo`iju zapovijest, netqewe bi se sa~uvalo i ukrijepilo. Ali desilo se
ne{to sasvim drugo.
POTOP
Nakon {to je za {est dana stvorio svijet, Gospod je ukazao na dan zavr{etka stvarawa.
Od tada u svijetu dejstvuju zakoni koli~inskog o~uvawa: mase, energije, elektriciteta i
td. Poslije po~iwenog prvorodnog ~ovjekovog grijeha po~eli su da dejstvuju zakoni
kvalitativnog raspada: degeneracije i izumirawa. Ali Sam Zakonodavac ostaje iznad
tih zakona. Kao {to sam svijet nije stvoren po tim zakonima, nego usprkos wima, tako je
i poslije stvarawa svijeta, po naro~itom dejstvu Bo`ijem mogu}e odvojeno mijewawe
tih zakona, koje zavisi od voqe Bo`ije, a ta voqa se u odre|enoj mjeri orijenti{e u
odnosu na pona{awe qudi: da li ih je neophodno kazniti ili ka`wavawe treba
otkloniti od wih.
Potopa je moglo da bude ali je moglo i da ga ne bude - to je zavisilo od voqe Bo`ije, ali
se ova u izvjesnoj mjeri odre|ivala moralnim stawem ~ovjeka. Bog je od vje~nosti
predvidio da }e ~ovjek da padne, i da }e se potop morati slati radi ispravqawa roda
qudskog. Tako da je mogu}e da je zemqa bila stvorena u formi "bombe sa usporenim
dejstvom", mada u najprekrasnijem wenom obliku. Da ~ovjek nije zgrije{io - na ~udesan
na~in bi tada bio izvu~en "detonator", i zemqa bi i daqe ostala tako prelijepa.
Mogu}e je i obratno: zemqa je bila stvorena bez ikakve mogu}nosti za katastrofu, ali je
kasnije ~udesnim na~inom ta kazna na wu bila navedena.
Ali ako se desilo zaista tako (bilo zato {to je zemqa takva stvorena, bilo zahvaquju}i
~udesnom Bo`anskom uplitawu poslije grijeha - nema bitne razlike), ono {to se de{ava
daqe se mo`e objasniti. Vi{ak vode, kao materije mnogo lak{e u pore|ewu sa
materijom magme, po~eo je da se premje{ta na gore, prema zemqinoj kori, pod kojom se
nakupila velika koli~ina prezasi}enog vodenog rastvora u pregrijanom stawu.
Prilikom pada nekog meteorita, ili ~ak prosto zbog prilivne deformacije, u zemqinoj
kori nategnutoj do kriti~nog stawa je do{lo do stvarawa pukotine, kroz koju se voda sa
materijama rastvorenim u woj ustrijemila prema povr{ini. Takva pukotina, o~igledno,
nije bila jedinstvena, zato {to se ona {irila izuzetno brzo - brzinom zvuka u
naslagama, i za dva sata je obi{la ~itavu planetu. Tamo gdje je zemqina kora bila tawa,
mogle su se formirati i druge pukotine. U svojoj cjelokupnosti one su u Bibliji
nazvane "isto~nici velikog bezdana". U su{tini stvari, po svoj zemqi se gotovo
istovremeno odigrala grandiozna erupcija vulkana. ^ak i danas do 90% vulkanske
materije sa~iwava voda.
Omota~ od vodene pare, a zajedno sa wim i efekat parne brane, brzo su i{~ezli.
Vulkanski pepeo, podigav{i se u nebo u ogromnoj koli~ini, u znatnoj mjeri je zatamnio
sunce, {to je moralo da dovede do o{trog zahladwewa u polarnim oblastima. Prema
podacima dugogodi{wih metereolo{kih posmatrawa, najni`e temperature u
moskovskoj oblasti - bilo qeti bilo zimi - bile se su zabiqe`ene 80-ih godina pro{log
vijeka, poslije erupcije vulkana Krakatau. Uzrok je bio izbacivawe pepela u gorwe
slojeve atmosfere. Postoje pretpostavke da je o{tro zahladwewe na sjevernoj
polulopti moglo da bude posqedica iznenadne promjene ugla naklona zemqine ose.
Nemamo mogu}nosti da se ovdje dubqe upu{tamo u obja{wewa zahladwewa, ali se sam
fakat mora konstatovati: slojevi vje~nog leda sami po sebi predstavqaju iste geolo{ke
slojeve naslaga, samo {to oni nisu okameweni, nego zale|eni. I dan-danas bu{ewe
naftnih nalazi{ta u polarnim oblastima paleontolozima dostavqa materijal za veoma
interesantna istra`ivawa: mnogobrojni ostaci "svje`e zamrznutih" `ivotiwa i
biqaka, palmino i {qivino drve}e, sa zelenim li{}em i prispjelim plodovima.
Ostaci `ivotiwa i biqaka koji su se na drugim mjestima mogli sa~uvati samo u obliku
okamewenih fosila i otisaka, ovdje su prisutni sa o~uvanim mekanim tkivima.
Dugo vremena mamutske kqove su bile osnovna sirovina za dobijawe slonove kosti.
Nalazili su bukvalno cijela krda zamrznutih mamuta. Dokumentovani su slu~ajevi kada
su sibirski psi sa zadovoqstvom jeli meso tek odmrznutih mamuta, ~ije meso tek {to je
bilo po~iwalo da se kvari. Postoje svjedo~anstva Aleuta da su i oni imali prilike da
probaju ovu drevnu "svje`etinu". Nau~ne ekspedicije ne jednom su nalazile mamute sa
nesvarenom hranom u `elucu, pa ~ak i sa nesa`vakanom hranom u ustima! Da li se i
poslije ovoga za ovog drevnog slona mo`e tvrditi da je `ivio u ledenom dobu i da je
izumro poslije toga od otopqewa - kao {to to i danas znaju da pi{u u kwigama o
evoluciji?
Nema sumwe da je takva krda takvih krupnih `ivotiwa nahraniti mogla samo bujna
pretpotopna vegetacija, i da su sva stada bila uni{tena prakti~no u jednom magnovewu
istom onom xinovskom katastrofom: bila su zalivena potocima blata koji su se veoma
brzo, gotovo istog ~asa, zamrzavali. Te{ko da i{ta osim potopa - i uz to potopa koji
mrzne - mo`e da objasni pronalske mamutskih trupova, ma kakav bio uzrok zamrzavawa
bujica blata i vode.
O~igledno je, me|utim, da se zahladwewe nije desilo u svim, ve} samo u polarnim
rejonima. Ali u svemu ostalom slika katastrofe je bila sli~na svuda: okameweni
ostaci `ivih organizama, ma gdje ih pronalazili, nose tragove iznenadne i nasilne
pogibije. Bilo da na|emo otiske svje`eg li{}a, ribu koja se skamenila u trenutku kada
guta od sebe mawu ribicu, `enku ihtioasurusa koja pora|a svoje djetence i koja je upravo
u takvom stawu zatrpana, bilo da na|emo cijelo grobqe kostiju drevnih `ivotiwa iz
najrazli~itijih perioda ili ~ak i era, gdje su sve kosti ispreturane i izlomqene, {to
mogu napraviti samo xinovske bujice - sve to govori o iznenadnosti katastrofe.
Dvokrilne {koqke nalaze sa tvrdo zatvorenim oklopom, mada se zna da {koqke koje
umiru prirodnom smr}u otvaraju svoje kapke. Postoje otisci koji pokazuju da su neke
mlade {koqke ~ak poku{avale da proklize unutar naslage, nakon {to su ve} bile
zatrpane. Pomije{ani tragovi qudi i dinosaurusa koje smo ranije spomiwali tako|e su
mogli nastati samo prilikom potopne katastrofe. Spasavaju}i se od vode, i
dinosaurusi i qudi su pretr~ali preko sloja koji tek {to je bio izba~en iz utrobe
zemqe: ima, ~ak, na takvim naslagama i mjesta na kojima su se o~uvali otisci krupnih
ki{nih kapi! Taj sloj zemqe je uskoro bio zaliven vodom i zakorio se prije nego {to je
na wega nalegao novi sloj.
U slijegawu geolo{kih slojeva, kao {to smo ve} na to upu}ivali, uo~ava se odre|ena
dosqednost, iako ona ima mno{tvo izuzetaka. Tradicionalna hronologija, podsjetimo
se, vidi u toj jedva uhvatqivoj dosqednosti etape evolucionog razvoja `ivota. Ali, u
stvarnosti ta dosqednost nije hronolo{ka, nego ekolo{ka (Sl. 27).
Objasnimo podrobnije. O~igledno je da je zemqina kora bila najtawa na morskom dnu,
tako je i danas. Prvi lomovi, prvi "isto~nici velikog bezdana" najvjerovatnije su se
otvorili u moru. Prve mase mje{avine vode i zemqe bile su izbquvane tamo, i prve
`rtve iznenadnog zatrpavawa pod tim naslagama su morale biti `ivotiwe dna, koje ili
uop{te ne umiju ili veoma lo{e plivaju. Eto zbog ~ega naslage iz "kambrijuma" i
sadr`e sve tipove beski~mewaka najraznovrsnijeg nivoa slo`enosti organizma, od
"prostih" spu`vi do izuzetno slo`enih stonoga. Iz istog razloga predkambrijumski
slojevi ne sadr`e takve vrste fosila. Ti slojevi nisu drevniji od kambrijumskih, nego
su, jednostavno, bili ispod morskog dna, i osim bakterija i modrozelenih algi tamo
niko nikada nije ni `ivio.
Ipak, nije sva flora i fauna morskog dna bila odmah zatrpana. Jedan wen dio su talasi
podigli navi{e i razbacali po ~itavoj poplavqenoj planeti, zbog ~ega do dan-danas na
najviso~ijim planinama nalaze morske fosile. Bilo koje mjesto na zemqi jednom davno
je bilo na dnu mora - upravo u toku one godine kada je na zemqi harao potop.
Zatim su bujice zemqe i vode pokuqale na kopno i prve wihove `rtve su bili
priobalni stanovnici, naro~ito oni malopokretqivi - vodozemci, a nakon wih na isti
su na~in bili zatrpani i dinosaurusi. Sisari i ptice su mogli du`e da se
suprotstavqaju stihiji. Uz to, logi~nije je pretpostaviti da zvijeri nisu `ivjele tik uz
dinosauruse u xinovskim mo~varama od "`ivog pijeska", nego na uzvi{enijim mjestima.
Na kraju, du`e od svih stihiji su mogli da se protive upravo qudi, vjerovatno koriste}i
neka plovna sredstva. Ne zaboravimo da su pretpotopni qudi bili mnogo zdraviji od
savremenih. Osim toga, oni su, normalno, vrlo dobro znali gdje su planine, kuda treba da
bje`e. Sude}i po mitovima, oni su znali za pretskazawe o katastrofi, i iako mu
ispo~etka nisu pridavali adekvatan zna~aj, mogli su da preduzmu izvjesne mjere za svoje
spasewe... mjere, avaj, maloefikasne za takvu kataklizmu. To, o~igledno, i jeste osnovni
uzrok ~iwenice da je malo qudi koje nalaze zatrpane u naslagama "miocenijuma". U
ogromnoj ve}ini qudi nisu bili zatrpani u bujicama, a i ako su, to su bili gorwi
slojevi, u kojima se wihova tijela nisu okamenila, ve} prosto nestala bez traga.
ZAVR[ETAK POTOPA
Zna~i, zemqina kora je znatno odebqala i na sebi ponijela sada ve} duplo ve}u
koli~inu vode u odnosu na ranija vremena. Eruptivne mase nisu se raspore|ivale
ravnomjerno, dok je povr{inski sloj vode iznad wih stajao potpuno gladak,
horizontalan.
Voda ima mawu gustinu od zemqine kore, a ova, sa svoje strane, jo{ mawu od zemqine
magme, na kojoj kora "pliva" zajedno sa nadzemnom vodom. Nakon {to su se zavr{ile
erupcije sa izbacivawem podzemnih voda i tvrdih materija, sav je sistem morao
postepeno da se vrati u ravnote`u. Najdebqe parcele kore koje su bile jako utopqene u
jezgro su po~ele da isplivavaju, kao {to iz vode isplivava drvo kada se jako potopi u wu.
U su{tini, ovdje je djelovao obi~ni Arhimedov zakon, s tom razlikom da je jezgro, da
tako ka`emo, mnogo qepqivija te~nost, a par~adi zemqine kore razli~itih debqina su
bila povezana me|usobno, tako da je isplivavawe kopna trajalo skoro ~itavu godinu,
kako o tome svjedo~i Pismo (Sl. 28).
Prili~no veliki dio potopnih voda je ispario i pao na ledene oblasti u obliku
ogromnih ledenih "kapa", koje stoje tamo do dan danas. Otapawe tih "kapa" potopilo bi
sva priobalna naseqa, i nivo okeana bi se pri tome popeo za nekoliko desetina metara.
Kao {to smo ve} spomiwali, prakti~no kod svih naroda svijeta se sa~uvalo predawe da
se spasio samo jedan ~ovjek, sa svojom porodicom, u velikom brodu, sa mnogobrojnim
`ivotiwama pod palubom. Biblija nam opis tog broda daje najdetaqnije.
Iz svetog teksta mi saznajemo prije svega dimenzije kov~ega. Ako se jedinica mjere
lakat ra~una kao pola metra, te dimenzije sastavqaju 150 metara u du`inu, 25 u {irinu i
15 u visinu. Istisnu}e (deplasman) broda, tek na polovinu potopqenog u vodu, moralo bi
iznositi oko 20 hiqada tona. Brod takvih dimenzija istorija nije znala do
najnedavnijih vremena, i nikada ranije se takav brod nije pravio od drveta (Sl. 29).
A {ta se desilo sa kov~egom kasnije? Pismo nas obavje{tava da se zaustavio "na gorama
araratskim". Zaista, nedaleko od planine Ararat u vje~nom ledu koji veoma rijetko, u
~itavoj istoriji, djelimi~no mo`e (u qetnom periodu) po~eti da se otapa, neki putnici
su imali priliku da vide dio drvenog broda. Za vrijeme Prvog svjetskog rata kov~eg su
vidjeli ruski piloti. Bez obzira na ratne prilike, Imperator Nikolaj Drugi poslao je
ekspediciju od 150 qudi koja je stigla do kov~ega, napravila detaqan opis i sve
fotografisala. Unutar kov~ega bilo je prona|eno mno{tvo pregrada, veliki zidovi od
brvana i tanki od `eqeznog pru}a - o~igledno, sve to je slu`ilo za dr`awe `ivotiwa.
Prona|en je bio ~ak i `rtvenik ok kamewa - isti onaj koji se spomiwe u svim mitovima,
gdje je Noj prinio blagodarnu `rtvu Bogu. Dio kov~ega su upotrijebili radi izgradwe
koliba u kojima su boravili.
Lako je shvatiti da se kov~ega zaledio i nestao u gle~eru ve} mnogo vremena nakon {to
su ga napustili qudi i `ivotiwe - zbog daqeg uzdizawa ovog planinskog masiva.
QUDI I DINOSAURUSI
Ako je svijet zaista bio sazdan u istorijskim vremenima, to zna~i da su qudi morali
biti savremenici dinosaurusa i ostalih izumrlih zvijeri. Ali to je nemogu}e! -
uzviknu}e neki. - A {ta je tu ~udno? - odgovori}emo im mi.
Pretpotopni svijet jedva da je uop{te znao za `ivotiwe-meso`dere. Do grehovnog pada
~ovjeka smrti nije bilo uop{te - tako u~i Sveto Pismo, mada taj fakat nauka
principijelno ne mo`e provjeriti. Poslije, pak, izgnawa ~ovjeka iz raja, smrt je u{la u
svijet, ali uslovi prvog svijeta u cjelini su se o~uvali. U uslovima tople klime,
enormno bogate vegetacije i dvostrukog atmosferskog pritiska, `ivotiwama je bilo
potrebno nekoliko puta mawe energije, a ~ak ni grabqivci nisu imali toliku potrebu
za ~estim lovom. Qudi su, pak, ako je vjerovati Pismu, prije pada imali potpunu vlast
nad zvijerima, koju u izvjesnoj mjeri nisu izgubili do dan-danas: divqe zvijeri obi~no
izbjegavaju susrete ~ak i sa nenaoru`anim qudima. Da li su dakle ba{ tako bili
stra{ni za prve qude pretpotopni grabqivci?
Dakle, qudskom rodu takva koegzistencija realno nije prijetila istrebqewem. Osim
toga, mi danas znamo da postoje tragovi stopa qudi i ~udovi{ta koji se presjecaju. Treba
napomenuti i da postoje slike koje su drevni qudi crtali na stijenama, na kojima se
mogu prepoznati prakti~no svi paleontologiji poznati dinosaurusi. O~igledno, drevni
su umjetnici svojim o~ima gledali ta ~udovi{ta.
Zbog ~ega su izumrla ova ~udovi{ta? Nesumwivo, zbog uslova za `ivot koji su se
radikalno promjenili poslije potopa. Ovdje mo`emo da navedemo ~itav niz uzroka.
Kao tre}e, skoro nigdje na zemqi nije ostalo stare tople i vla`ne klime, tako da su se
kod hladnokrvnih tvari morali pojaviti ozbiqni problemi sa termoregulacijom.
Vjerovatno su i jaja dinosaurusa, koja su do tada mogla jednostavno da se polo`e na
slobodnom vazduhu, imala potrebu da se na wima le`i, a za to dinosaurusi prilikom
stvarawa nisu bili "obu~eni".
Kao ~etvrto, pad atmosferskog pritiska sam po sebi je morao da zakomplikuje `ivot
gigantskih bi}a, koja imaju potrebu za ve}im krvnim pritiskom. Na takvom
atmosferskom pritisku o{tro se sni`avalo zgru{avawe krvi u organizmu, i bilo koja
ogrebotina je za dinosaurusa mogla da bude smrtonosna - ~ime su se qudi, sude}i prema
drevnim zapisima, vje{to koristili u obra~unima sa zmajevima.
Kao {to bi svaki pojedinac trebao da ponekad barem razmi{qa o svom `ivotu i ~e{}e
da se podsje}a na svoj neizbje`ni kraj, tako bi i ~itavo ~ovje~anstvo trebalo da zna da
ma kako se ono tje{ilo svojim nadawima na progres, kraj zemaqske istorije i
odgovarawe za svoj `ivot na Bo`ijem Sudu je neizbje`no. Kao {to ne prili~i staroj
babi da se pretvara da je mla|u{na djevojka, tako i savremeno ~ovje~anstvo ve} odavno
ima veliku potrebu da osmisli i pravilno vrednuje svoje stara~ko doba.
Gospod Isus Hristos je obja{wavao da }e kraj zemaqskog svijeta nastupiti isto onako
iznenadno za ve}inu qudi, kao {to je nastupio potop za ve}inu savremenika Nojevih.
Kao {to su u ona vremena zaboravili, tako }e i pred krajem svijeta qudi apsolutno
zaboraviti na Boga i vje~nost, tje{i}e sebe ma{tarewima o zemaqskoj sre}i. Niko ne}e
uzimati za ozbiqno ~iwenicu da svijet i istoriju ne pokre}u toliko prirodni, nau~no-
spoznajni uzroci, koliko duhovno-moralnim pokreta~i.
Me|utim, i ovdje smo opet iza{li iz oblasti nau~nog znawa i po ko zna koji put
skiciramo wegove okvire i konture, u `eqi da samo poka`emo ograni~enost toga znawa.
PRILOG UZ LEKCIJU 8
Pred nama je jedna od takvih kwiga - "@ivot pustiwskih otaca" od presvitera Rufina.
Autor je napravio dugo i opasno putovawe po egipatskim manastirima 70-ih godina IV
vijeka i napisao `itija mnogih podvi`nika sa kojima mu se posre}ilo da se vidi. Za
na{u temu iz wegovog djela bi}e interesantni samo neki fragmenti - jer, autor nije
naturalista, on u pustiwi nije tra`io dinosauruse nego monahe, da od wih nau~i
duhovnu mudrost. Ali vrlo veliku pa`wu Rufin poklawa vawskoj strani podvi`ni{tva
svojih heroja, wihovim postovima, bdewima, a pogotovo ~udesima. I tu se u pri~ama i
susre}u tajanstvena bi}a - begemoti i zmajevi.
Zvijer se bacila u bijeg, kao da ju je An|eo po~eo da goni, i nikada se vi{e nije pojavila
u tim krajevima" (gl. 4).
Ali u to vrijeme presrete nas jedan brat koji je `ivio u susjednoj pustiwi i koji nas
zadr`a.
- Ne}ete izdr`ati da gledate u to ~udovi{te, naro~ito ako jo{ niste vidjeli ne{to
sli~no wemu. Ja sam ga ~esto vi|ao - to je zvijer nevjerovatne veli~ine..." (gl. 8).
Tada se susret licem u lice sa xinom nije desio. Prevodilac na rije~ "zmaj" daje
obja{wewe u fusnoti: "Podrazumijeva se krokodil". Ali u to povjerovati jednostavno
nije mogu}e. Rufin opisuje svoje susrete sa krokodilima, i nikada u vezi sa wima ne
upotrebqava rije~ "zmaj". Nikada se ne u`asava wihovom veli~inom. Na krokodile on
nailazi u blizini vode, a ne usred u`arene pustiwe. O jazbinama krokodila on nigdje ne
pi{e, nego, ba{ naprotiv, sa ta~no{}u naturalist on opisuje wihov manir da
nepokretno i bez znakova `ivota le`e vrebaju}i plijen (pona{awe koje jedva da nije
do{lo glave samom autoru teksta). A da i ne govorimo da izgled krokodila tada{weg
putnika nimalo ne bi impresionirao. A daqe idu jo{ vi{e zapawuju}i opisi.
"Pribli`ismo se pe}ini brata kojeg sretosmo ranije (onoga koji je odgovarao putnike
da idu u susret ~udovi{tu - sve{t. T.). Primi nas on sa iskrenom qubavqu, i lijepo kod
wega predahnusmo. Pri~ao nam je da je na istom tom mjestu `ivio jedan sveti mu`, wegov
nastavnik, kojeg su zvali Amon. Gospod je mnogo puta kroz wega javqao Svoju silu. Evo
{ta nam je, izme|u ostalog, ispri~ao o Amonu.
"U drugo vrijeme u`asni jedan zmaj pusto{io je susjedna naseqa, i mnogo je naroda
postradalo od wega. Seqaci se zaputi{e kod svetog Amona i moli{e ga da istjera zvijer
iz wihove zemqe. Da bi ga nagovorili da se smiluje na wih i pomogne im, povedo{e sa
sobom jednog dje~a~i}a, sina nekog ~obanina, koji je ostao polumrtav od samo jednog
pogleda na qutog zmaja. Zvijer ga je bukvalno otrovala svojim dahom, i wega su obamrlog
i svog oteklog donijeli do ku}e. Starac je dijete pomazao jelejem i vratio mu zdravqe. U
du{i je on, naravno, `elio da zvijer pogine, ali seqacima nije davao nikakvo obe}awe,
kao da je priznavao da je i sam nemo}an. Sqede}eg dana, rano ustav{i, zaputi se avva
Amon u zvjeriwu jazbinu i, presaviv{i koqena, po~e da se moli. Zvijer se razjareno
baci prema wemu, ve} se mogao ~uti wen u`asni dah pra}en o{trim siktawem. No starac
neustra{ivo gleda{e u zmaja... Obrativ{i mu se, re~e:
- Neka te porazi Hristos, Sin Bo`iji, Koji je porazio mnogo stra{niju zvijer od tebe!
Samo {to on to re~e, u`asni drakon zajedno sa dahom ispusti i otrovnu pjenu, a onda se
sa stra{nim treskom strovali na zemqu. Seqaci ubrzo dotr~a{e i zapaweno gledahu u
taj prizor: podigao se neizdr`ivi vow... Po`urili su da ga zatrpaju velikim grudvama
pijeska. Avva Amon je ostao da kle~i na svom mjestu, jer se ostali ni mrtvoj zvijeri nisu
smjeli pribli`iti bez prisustva svetog starca..."
Ovdje se vi{e nikako ~udovi{te ne mo`e zamijeniti sa krokodilom ili nekom drugom
nama poznatom `ivotiwom. Nemogu}e je tako|e podrazumijevati i neku vrstu demonskog
privi|ewa. O javqawu demona u obliku svakojakih stra{ila mnogo se pri~a u
ote~nicima, o wima govori i sam Rufin, i to upravo kao o demonskim javqawima, koja
poslije sebe ne ostavqaju toliko grube i te{ko prenosive materijalne posqedice. Ne,
o~igledno je da su ovdje samo dvije mogu}nosti: ili je sve ovo ~ista izmi{qotina, od
prve do posqedwe rije~i, ili je to prili~no realan opis dinosaurusa.
Osim toga, autor nema nikakvog rezona da izmi{qa bajke. On ne pi{e poemu, ne zapisuje
narodne pjesme o junacima, nego putopis. ^itaoca bi mogao da zapawuje samo ~udesima
pustiwaka koje je vidio, bez ikakvih zmajeva. ^udesa je u kwizi opisano mnogo, a
dinosaurusi se spomiwu samo na mjestima koje smo citirali. Ba{ naprotiv, o~igledna
izmi{qotina nekakvog mitskog ~udovi{ta kojeg niko nikada nije vidio bi samo
potkopala povjerewe prema autoru.
Naravno, za onoga koji ne vjeruje ni u kakva ~udesa ono {to je ovdje re~eno ne
predstavqa nikakav argument, kao {to ne bi vjerovao ni u ~udo koje bi se desilo pred
wegovim o~ima. Ali mi, kao i presviter Rufin, ne ra~unamo na takvog ~itaoca, ve} na
~itaoca dobronamjernog, koji `eli da slijedi, ako ve} ne prostu vjeru, a ono barem
princip [erloka Holmsa: "odbacite sve nemogu}e, i u va{im rukama }e ostati istina,
ma kako ona nevjerovatno, ~ak i ~udesno, izgledala". Odbacuju}i mogu}nost
izmi{qotine i mogu}nost zamjene sa krokodilom ili demonom, dolazimo do direktnog
poimawa onoga {to je autor htio da ka`e o dinosaurusu.
Na kraju, jo{ jedno prekrasno svjedo~anstvo mo`emo da na|emo i kod podvi`nika na{eg
vijeka - nedavno proslavqenog u liku svetih, Optinskog skitona~elnika
shiarhimandrita Varsonofija. U "@itiju Optinskog starca Varsonofija" (Izd.
Vvedenske Optinske pustiwe, 1995.) navodi se wegovo pismo Optinskom nastojniku,
arhimandritu Ksenofontu, poslano iz Manxurije u avgustu 1904. godine (uskoro poslije
po~etka rusko-japanskog rata prepodobni Varsonofije je bio poslan u bolnicu na
Dalekom Istoku, u gradi} Mulin, da duhovno hrani i pou~ava rawene ratnike). Evo
jednog izuzetno zanimqivog pasusa iz tog pisma:
ZAKQU^AK
Takvi su, u najkra}im crtama, nau~ni podaci koje |aci sa svojom bazom znawa mogu da
usvoje, a koji daju pogled na svijet koji je potpuno druga~iji od onog koji je danas
prakti~no univerzalno prihva}en. Daleko od toga da se argumenti kreacionista na
ovome iscrpquju; isto va`i i za pote{ko}e na koje nailazi evoolucionisti~ka teorija.
Qudski razum je previ{e ograni~en da bi u sebe primio detaqno znawe o svemu. Htjeli -
ne htjeli, mi uop{tavamo znawa, i ta uop{tavawa se prave vjerom. A vjera mo`e biti
razli~ita.
Eto u ~emu je rje{ewe zagonetke, eto zbog ~ega danas ima mawe bukvalnih ateista nego
darvinista i agnostika (onih koji se ne udubquju u pitawe o bitiju Boga). Jer, danas nije
nimalo lako, previ{e je danas antinau~no zaozbiqe dokazivati da Boga nema. Ali se
zato po starom mo`e poku{avati da se tra`e dokazi da sve i bez Wega samo od sebe ide
naboqe i da ne}e biti potrebe da se za svoj `ivot ne}e morati odgovarati. Prema tome
su usmjerene i potrage evolucionista, jer, qudi tra`e i poku{avaju da iskam~e
nezavisnost od Boga, "dozvoqavaju}i" Wemu da bude tuda negdje unaokolo, bilo gdje, samo
{to daqe od ovda{weg `ivota.
Ne{to sli~no govori i antropolog Tim Vajt: "Problem mnogih antropologa se sastoji u
tome da oni toliko `ude da na|u kost hominoida, da je vide u bilo kojem par~encetu
kosti".
Svakog ~ovjeka, ranije ili kasnije, ~eka trenutak kada }e se ozbiqno zamisliti nad
svojim `ivotom. Glavni zakqu~ci koje mi izvodimo iz svega {to je do sada re~eno jesu
ovakvi.
Svijet je u osnovi svojoj natprirodan, iznad nauke. Tim prije se to odnosi na postojawe
`ivota, a jo{ u ve}oj mjeri - na razum, du{u i savjest ~ovjeka. Spoznaja o tome {ta je za
~ovjeka su{tinski va`no ostvaruje se prije svega vjerom u Otkrovewe Bo`ije, koje
indirektno potvr|uju svjedo~anstva istinske nauke. Obje - i vjera i nauka -
obavje{tavaju nas ne samo o tome da je svijet pogubqen i da pogiba qudskim grijehom,
nego i o tome kako Bog spasava taj svijet i ~ovjeka i ~ak ih dovodi u stawe koje je boqe
od prvobitnog. Zaista, ne bi bilo u skladu sa blago{}u i svemo}u Bo`ijom da se dopusti
da tako prekrasno sazdan svijet pogube protiv Boga pobuwene razumne tvari.
Spasewe je na{e - djelo nimalo lako i nijedan ga ~ovjek samo svojim snagama ne mo`e
dosti}i. Za to je potrebno - ni mawe ni vi{e nego iza}i ispod dejstva prirodnih zakona
koje je ustanovio Sam Bog; jer, na spasenu tvar se vi{e ne odnose zakoni sveop{teg
truqewa i raspada. Veliki dio na{eg spasewa ve} je obavio Bog u Hristu Isusu. Ali i
mi sami moramo da prihvatimo taj dar, da ga prihvatimo vjerom, koja se izra`ava u woj
odgovaraju}im djelima, postupcima i raspolo`ewima na{ih srdaca. Kako to u~initi -
u~i nas Crkva, koju je na zemqi osnovao Isus Hristos i Wegovi apostoli i kojom je
nadaqe rukovodio Duh Sveti u svim wenim predawima i tradicijama. Ta je Crkva -
Crkva Pravoslavna, prema kojoj put nije zatvoren ni za koga. I u woj samoj ~esto se mogu
vidjeti spoticawa, zablude i grijesi pojedinih qudi, ali u woj je nepogre{iva
saglasnost u~ewa Svetih Apostola i Svetih Otaca, koje uvijek proslavqaju svi
pravoslavni qudi.
Vozdajmo zato slavu Bogu @ivom, Qube}em i Spasavaju}em. Kako bi u`asan bio svijet
koji bi osnovao "bog ateista" - slijepi slu~aj. Besciqan, sumoran i odvratan bi bio
`ivot u takvom svijetu pod vo|stvom takvog, mrtvog boga. Upravo takvu u~malu sliku
mo`e na `ivu ~ovje~iju du{u da navu~e evolucionisti~ka teorija o stvarawu svijeta. I
ako se kod ~itaoca napokon sa `ive wegove du{e svali taj umrtvquju}i teret
la`enau~nog znawa, ako on zahtjedne da i daqe tra`i istinu i `ivot, i ako i jedno i
drugo na|e u Hristu, to tako|e treba priznati za milost Boga @ivoga, a ne za zaslugu
autora ove kwige.
ЛИТЕРАТУРА
СТАНДАРДНИ (РУСКИ) ШКОЛСКИ УЏБЕНИЦИ И
ПРИРУЧНИЦИ УЗ УЏБЕНИКЕ
7. Henry M. Morris. The Biblical Basis for Modern Science. 1984. – Генри
Моррис. Библейские основания современной науки. СПб., “Библия для
всех”, 1995.
8. Henry M. Morris. Creation and Modern Christian. 1985. – Генри Моррис.
Сотворение и современный христианин. М. “Протестант”, 1993.
9. Dennis Petersen. Unlocking the Misteries of Creation. 1986. – Деннис Петерсен.
Открывая тайны творения. Книга первая. СПб., “Библия для всех”, 1994.
10. Ben Hobrink. Evolutie: Een ei zonder kip. 1993. – Бен Хоббинк. Эволуция:
яйцо без курицы. М. “Мартис”, 1993.
11. David Rosevear. Creation Science, Confirming that the Bible is Right. 1991. –
Дэвид Роузвер. Наука о сотворении мира, доказивающая правоту Библии.
Симферополь, Крымское общество креационной науки, 1995.
12. Malkolm Bowden. Ape-Man – Fact or Fallacy? 1988. – Малкольм Бауден.
Обезянообразный человек – факт или заблуждение? Симферополь,
Крымское общество креационной науки, 1996.
13. С.Л. Головин. Всемирный потоп. Миф, легенда или реальность?
Симферополь, Крымское общество креационной науки, 1994.
14. С.Л. Головин. Эволуци мифа. Как человек стал обезяной. Симферополь,
Христианский научно-апологетический центр, 1997.
15. Проблем теории эволуции. Сборник статей для студентов и преподавателей.
Симферополь, Крымское общество креационной науки, 1996.
16. The Revised Quote Book. 1990. Ученые – о теории эволуции. Симферополь,
Крымское общество креационной науки, 1996.
17. Carl Wieland. Stones and bones. Powerful Evidence Against Evolution. 1994.
Карл Виланд. Камни и кости. Неопровержимые свидетельства против
теории эволуции. Симферополь, Крымское общество креационной науки,
1996.
18. В.Н. Тростников. Мысли перед расветом. Paris, YMCA-PRESS, 1975.
19. Протоиерей Стефан Ляшевский. Опыт согласования современных научных
данных с библейским повествованием в свете новейших раскопок и
исследований. В кн.: Библия и наука. М., Издание православного братства
во имя иконы Божией Матери “Неопалимая Купина”, 1996.
Сл. 15 – из [3].