Juricic Kristina Gfos 2017 Zavrs Struc PDF

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA
U OSIJEKU
GRAĐEVINSKI FAKULTET OSIJEK
ZAVRŠNI RAD
Osijek, ________________ Kristina Juričić

(datum predaje rada)
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA
U OSIJEKU
GRAĐEVINSKI FAKULTET OSIJEK
ZAVRŠNI RAD
TEMA: PRIKAZ MJERA SANACIJA KLIZIŠTA
Osijek, ________________ Kristina Juričić

(datum predaje rada)
_________________________
(potpis)
Završni rad _________________ Prikaz mjera sanacije klizišta
Sadržaj
1. Uvod ....................................................................................................................................... 1
2. Općenito o klizištima ............................................................................................................. 2
2.1 Elementi klizišta ................................................................................................................... 2
2.2 Dimenzije klizanja................................................................................................................ 5
2.3 Tipovi klizanja..................................................................................................................... 6
2.4 Uzroci klizanja ..................................................................................................................... 9
2.5 Faktor sigurnosti ................................................................................................................. 11
3. Općenito o proračunu stabilnosti.......................................................................................... 14
3.1 Analiza opterećenja ............................................................................................................ 14
3.2 Analiza stabilnosti metodom granične ravnoteže............................................................... 15
3.2.1 Opća metoda granične ravnoteže .................................................................................... 16
3.2.2 Analiza stabilnosti posebnim varijantam metode granične ravnoteže ........................... 18
3.2.3 Obična metoda (švedska metoda ili Felleniusova) ......................................................... 19
3.2.4 Bishopova pojednostavljena metoda ............................................................................... 20
3.2.5 Janubova pojednostavljena metoda ................................................................................. 21
3.2.6 Beskonačna kosina .......................................................................................................... 21
4. Stabilizacija klizišta.............................................................................................................. 24
4.1 Modifikacija geometrije padine ......................................................................................... 25
4.2 Dreniranje klizišta .............................................................................................................. 26
4.3 Podupiranje......................................................................................................................... 29
4.3.1 Zasipane potporne konstrukcije ...................................................................................... 31
4.3.2 Ugrađene potporne konstrukcije ..................................................................................... 33
4.4 Ojačanje padine .................................................................................................................. 34
5. Praktičan primjer .................................................................................................................. 35
5.1 Opis problema ................................................................................................................... 35
5.2 Proračunski dokaz klizanja .............................................................................................. 38
5.3 Zaključak s prijedlogom o mjera sanacije ....................................................................... 39
6. Zaključak .............................................................................................................................. 41
7. Literatura .............................................................................................................................. 42
8. Sažetak ................................................................................................................................. 43
Studentica: Kristina Juričić

Završni rad _ Prikaz mjera sanacija klizišta
1. Uvod
Procjena i utvrđivanje stabilnosti kosina je važan, zanimljiv, ali izazovan posao u

građevinarstvu. Zabrinutost o stabilnosti kosina te utvrđivanje uzroka klizanja jedan je
najvažnijih razloga napretka našeg razumijevanja kompleksnoga ponašanja tla. U proteklih
nekoliko desetljeća provedeni su opsežni istražni radovi na temelju kojih se došlo do
današnjih spoznaja koje nam pomažu za rješavanje problema stabilnosti kosina s kojima se
susrećemo u praksi. Spoznaje o ponašanju kosina, a osobito njihova otkazivanja, su dovela
do razvoja razumijevanja promjenjivosti svojstava tla tokom vremena, prepoznavanje potreba
zahtjeva te ograničenja laboratorijskih i in situ testiranja procjene tla, te razvoja novih i
učinkovitijih tipova instrumenata za proučavanje ponašanja kosina. Također poboljšana su i
razumijevanja osnovnih načela mehanike tla koja povezuju ponašanje tla na stabilnost kosina,
zatim su poboljšani analitički postupci koji nadopunjavaju opsežne preglede na terenu, te
mogućnost njihove usporedbe. Kroz ove napretke, umijeće procjene stabilnosti kosine je
doseglo više razine u kojima je uz iskustvo i razborito mišljenje koje i dalje izrazito važno
napredno razumijevanje i poznavanje racionalnih metoda proračuna i mjera sanacije kosina. U
okviru ovoga rada obrađene su već poznate spoznaje o klizištima, njihovim elementima te
glavnim mehanizmima klizanje, a i uzroka nastanka, te su dotaknute poznate metode
proračuna i danas u praksi primjenjive metode sanacije (Duncan i Wright, 2005). Također u
radu će se prikazati na praktičnom primjeru konkretnog klizišta na području Grada Našice.
Studentica: Kristina Juričić 1

2. Općenito o klizištima
Klizanje je ili rezultat prirodnog procesa oblikovanja reljefa (promjena režima strujanja
podzemne vode, erozija, djelovanje potresa i sl.) ili posljedica ljudskih aktivnosti kojima se
narušava stabilnost kosine u brežuljkasto-brdovitim područjima (uklanjanje raslinja i
pozitivnog djelovanja korijenja, izvedba zasjeka i usjeka u cestogradnji, izgradnja građevina i
sl), te je iz toga razloga klizanje izrazito raznovrsni po obliku, veličini pokretne mase, brzini
kretanja i drugim svojstvima. (Mihalić, 2008).
2.1 Elementi klizišta
Područje samog kliznog tijela kao i njegove neposredne okoline oko njega nazivamo
klizištem. Takva pojava nestabilnosti kosine se u većini slučajeva nakon temeljitog opažanja i
iskustva pokazalo kao klizanje mase tla tzv. kliznog tijela, po ravnoj ili zakrivljenoj kliznoj
plohi (Slika 2.1). U tom procesu, u donjem dijelu kliznog tijela (pri nožici) tlo se
naguravanjem zbija, dok se u gornjem dijelu (pri vrhu) ono razrahljuje. Zbog vlačnih
naprezanja koja se javljaju u vrhu te zanemarive vlačne čvrstoće obično se otvara vlačna
pukotina koju zbog smjera gibanja može na površini otkriti kao škrapa. Posebno je to tako
kod sitnozrnatih tala. Pojava vlačne pukotine upućuje na njezin nastavak u novu kliznu plohu
(Szavits-Nossan, 2015).
Slika 2.1 Elementi klizišta (Szavits-Nossan, 2015)

Za lakše razumjevanje pojave klizišta kao nestabilnosti tla potrebno je poznavati njegove
osnovne dijelove prikazane na slici 2.2, a opisane u tablici 2.1 (Mihalić, 2008).
Slika 2.2 Djelovi klizišta označeni brojevima koji se odnose na terminologiju danu u tablici
2.1 (Mihalić, 2008)

Tablica 2.1. Definicije dijelova klizišta (Mihalić, 2008)

BROJ NAZIV DEFINICIJA
1 kruna ili čelo nepokrenuti materijal uz najviši dio glavne pukotine
glavna strma ploha u neporemećenom tlu u gornjem dijelu klizišta
2 pukotina ili otvorena kretanjem materijala niz padinu (pokrenuti materijal –
škarpa 13); to je vidljivi dio plohe sloma (10)
najvišta točka kontakta pokrenutog materijala i glavne pukotine
3 vrh
(2)
prednja gornji dijelovi klizišta uz kontakt pokrenutog materijala i glavne
4
strana pukotine (2)
strma ploha u pokrenutom materijalu klizišta nastala
5 donja škarpa
diferencijalnim kretanjem unutar pokrenute mase
dio pokrenutog materijala klizišta koji prekriva plohu sloma (10)
6 glavno tijelo
izmedu glavne pukotine (2) i završetka plohe sloma (11)
stopa ili dio klizišta koji je pokrenut dalje od završetka plohe sloma (11) i
7
podnožje naliježe direktno na originalnu površinu tla (20)
najudaljenija točka na završetku klizišta (9) gledano od vrha
8 dno
klizišta (3)
završetak donji rub pokrenutog materijala klizišta, obično zakrivljenog
9
klizišta oblika, koji je naudaljeniji od glavne pukotine (2)
ploha koja predstavlja donju granicu pokrenutog materijala (13) a
10 ploha sloma koja se nalazi ispod originalne kosine (20); ploha sloma u
mehaničkom smislu se idealizirano promatra kao klizna ploha
završetak presjecnica izmedu donjeg dijela plohe sloma (10) klizišta i
11
plohe sloma originalne površine tla (20)
ploha
12 dio originalne površine tla (20) prekriven stopom klizišta (7)
separacije
materijal pomaknut klizanjem iz svog prvobitnog položaja; sastoji
pokrenuti
se od usjednute mase (17) i akumulacije (18); na slici označen
13 materijal
crtkanom linijom
zona
područje klizišta unutar pokrenutog materijala (13) koje je niže
usjednutog
14 od originalne površine tla (20)
materijala
zona područje klizišta unutar pokrenutog materijala (13) koje je više
15
akumulacije od originalne površine tla (20)
volumen ograničen glavnom pukotinom (2), usjednutom masom
16 usijedanje
(17) i originalnom površinom tla (20)
usjednuta volumen pokrenutog materijala koji leži na plohi sloma (10), ali
17
masa ispod originalne površine tla (20)
volumen pokrenutog materijala (13) koji leži iznad originalne
18 akumulacija
površine tla (20)
nepokrenuti materijal uz bočni dio plohe sloma; odredivanje
19 bok lijevog i desnog boka izvodi se gledajući od gornjeg dijela klizišta
(krune ili cela)
originalna
20 površina kosine koja je postojala prije nego je došlo do klizanja
površina tla

2.2 Dimenzije klizanja
Dimenzije klzišta mogu se opisati pomoću parametara prikazanih na slici 2.3, a opisanih u
tablici 2.2
Slika 2.3 Dimenzije klizišta sa brojevima koji se odnose na terminologiju danu u tablici 2.1
(Mihalić, 2008)

Tablica 2.2. Definicije dimenzija klizišta (Mihalić, 2008)

maksimalna širina pokrenute mase okomito na
1 širina pokrenute mase, Wd
duljinu Ld
maksimalna udaljenost izmedu bokova klizišta,
2 širina plohe sloma, Wr
okomito na duljinu Lr
3 ukupna duljina, L maksimalna udaljenost od krune do dna klizišta
4 duljina pokrenute mase, Ld maksimalna udaljenost od vrha do dna klizišta
minimalna udaljenost od krune klizišta do
5 duljina plohe sloma, Lr
završetka plohe sloma
maksimalna dubina pokrenute, mjerena okomito na
6 dubina pokrenute mase, Dd
ravninu koju definiraju Wd (1) i Ld (4)
maksimalna dubina plohe sloma mjerena od
7 dubina plohe sloma, Dr originalne površine okomito na ravninu koju
definiraju Wr (2) i Lr (5)
2.3 Tipovi klizanja
Jedan od osnovnih kriterija klasifikacije klizišta je način kretanja pokretne mase, stoga prema
mehanizmu kretanja klasificiramo pet tipva klizanja (Tablica 2.3) (Mihalić, 2008):
Tablica 2.3 Tipovi klizanja (Mihalić, 2008)

Odvajanje mase sa strmih padina po površini, na kojoj ima
malo ili uopće nema smicanja, već dolazi do slobodnog
1 odronjavanje
pada materijala, prevrtanja ili kotrljanja.
Rotacija (prema naprijed) odvojene mase oko osi koja se
nalazi u njezinoj bazi ili u blizini baze; ponekad može biti
izraženo kao još medusobno prislonjeni odvojeni blokovi.
2 prevrtanje
Prevrtanje može prethoditi ili slijediti nakon odronjavanja
ili klizanja.
Kretanje manje ili više koherentne mase po jednoj ili više
3 klizanje
dobro definiranih kliznih ploha (ploha sloma).
Glavni način kretanja je bočno razmicanje blokova uslijed
4 razmicanje ili širenje
kojega nastaju smičuće ili tenzijske pukotine.
Raznovrsna kretanja sa znatnim varijacijama brzine i
sadržaja vode, a iskazuje se kao prostorno kontinuirana
deformacija. Tečenje često počinje kao klizanje,
5 tečenje odronjavanje ili kao prevrtanje na strmim padinama, pri
cemu dolazi do brzog gubitka kohezije pokrenutog
materijala.

Slika 2.4 Tipovi klizanja (Mihalić, 2008)

Klizišta mogu biti jednostavna, odnosno takva da postoji jedno klizno tijelo i jedna, relativno
pravilna klizna ploha. Takvo klizanje opisano je translacijskim i plitko rotacijskim klizanjem
kako je prikazano na slici 2.5. Dok s druge strane za druge vrste tla i druge prilike postoje i
brojni drugi oblici klizanja (Slika 2.6). (Szavits-Nossan, 2015).
Slika 2.5 Prikaz jednostavnih oblika klizišta (Szavits-Nossan, 2015)
Slika 2.6 Prikaz raznih drugih oblika klizišta (Szavits-Nossan, 2015)

2.4 Uzroci klizanja
Prema temeljnom uvjetu stabilnosti kosina, čvrstoća tla mora biti veća od posmičnog
naprezanja potrebnog za održavanje stanja ravnoteže potencijalnoga kliznog tijela. Iz toga
zaključujemo da je temeljni uzrok nastanka nestabilnosti kosina nedovoljna posmična
čvrstoća tla. Razlog pojave manje posmične čvrstoće tla u odnosu na posmično naprezanje
potrebno za održavanje stanja ravnoteže kliznog tijela može biti iz dva razloga ili njihove
kombinacije, (i) čvrstoća je iz nekog razloga pala (npr. progresivni slom, trošenje, erozija
procjedivanja), ili je (ii) iz nekog razloga poraslo posmično naprezanje (npr. geometrijske
promjene padine, rasterećenje nožičnog dijela klizišta, opterećenje vrha klizišta, šokovi i
vibracije, promjene razine podzemne vode) (Mihalić, 2008). Pošto je čvrstoća funkcija
normalnog efektivnog naprezanja, a ono je razlika normalnog i pornog tlaka, postoji niz
mogućih kombinacija uzroka koji dovode do nestabilnosti kosina (Szavits-Nossan, 2015).
Naveden jedan od uzorka klizanja, pad čvrstoće, moguće je prikazati na kosini izloženoj
oborinama koje podižu početnu razinu lica vode, što za posljedicu ima povećanje pornih
tlakova u kosini. Pošto normalno ukupno naprezanje u točkama potencijalne klizne plohe
mora ostati nepromijenjeno, porastom pornih tlakova dolazi do pada normalnih efektivnih
naprezanja odnosno čvrstoće. (Szavits-Nossan, 2015).
Slika 2.7 Porast pornog tlaka i pada čvstoće u kosini uslijed oborina (Szavits-Nossan, 2015)
Drugi razlog nastanka nestabilnosti kosina je povećanje posmičnih naprezanja na slikama 2.8,
2.9 i 2.10 prikazano je nekoliko takvih tipičnih slučajeva.

Slika 2.8 Utjecaji koji povećavaju posmična naprezanja u zoni potencijalne klizne plohe:
zakošenje kosine (lijevo) i zasjecanje u nožici kosine (desno) (Szavits-Nossan, 2015)
nasipavanje i opterećenje u gornjem dijelu kosine (lijevo) i oborine ili drugi uzrok (desno)
(Szavits-Nossan, 2015)
pojava strujne sile uslijed strujanja podzemne vode prema kanalu od postupnog sniženja vode
u kanalu (lijevo) i pojava strujne sile uslijed strujanja podzemne vode od naglog sniženja
vode u kanalu (desno) (Szavits-Nossan, 2015)

2.5 Faktor sigurnosti
Kao mjeru stupnja stabilnosti uvodi se pojam faktora sigurnosti, F, koji se definira kao odnos
posmične čvstoće, 𝜏𝑓 , i posmičnog naprezanja, 𝜏:
𝜏𝑓
𝐹= (2.1)
𝜏
Iz ove definicije faktora sigurnosti vidljiva su tri slučaja:

𝐹>1  stabilno stanje
𝐹=1  stanje sloma, nestabilno stanje (2.2)
0≤𝐹<1  neravnotežno stanje
S obziom na navedena tri slučaja, uzročnike klizanja moguće je klasificirati u dvije skupine
(Mihalić, 2008):
1. Preduvjeti klizanja čine padinu osjetljivom na klizanje, ali ga ne iniciraju, već samo
dovode padinu u stanje granične ravnoteže.
2. Inicijalni uzroci su procesi koji iniciraju kretanje, jer padinu iz granično stabilnog stanja
dovode u aktivno nestabilno stanje.
Klizanje je u najčešćem slučaju inicirano samo jednim procesom, ali je raznim preduvjetima i
procesima unaprijed predodređeno.
UVJETI NA PADINI
vrsta stijena koja izgrađuje padinu;
značajke stijena (strukturne,
mehaničke i hidrogeološke
GEOMORFOLOŠKI PROCESI
procesi koji uzrokuju morfološke
promjene padine(tektonska zbivanja i
razni oblici erozije)
PREDUVJETI
KLIZANJA FIZICKI PROCESI
ekstremni hidrološki događaji PROCESI KOJI
(obilna oborina, brzaodmrzavanja INICIRAJU KLIZANJA
debelog snježnog pokrivača
itd.);potresi
ANTROPOGENI UTJECAJ
(opterećanja padine,
navodnjavanja,uklanjanje vegetacije
itd.)
Slika 2.11 Tipovi uzročnika (faktora) klizanja

Uzroke klizanja moguće je razlikovati po njihovoj pripadnosti osnovnim skupinama

prikazanim na slici 2.11 (Mihalić, 2008).
Tablica 2.4 Popis uzročnika klizanja (Mihalić, 2008)

1. UVJETI NA PADINI (značajke
3. FIZIČKI PROCESI
stijena/tala)
1 materijali visoke plastičnosti 1 intenzivna kratkotrajna oborina
brzo otapanje debelog snježnog
2 senzitivni materijali 2
pokrivaca
3 kolapsibilni materijali 3 dugotrajna visoka oborina
4 trošni materijali 4 poplave, plima, vodni valovi
5 smicani materijali 5 potres
6 raspucani materijali 6 vulkanska erupcija
masa s nepovoljno orijentiranim
prodiranje vode slamanjenm obala
7 diskontinuitetima (ukljucivo 7
jezera u kraterima
slojevitost, škriljavost, klivaž)
masa s nepovoljno orijentiranim
8 diskontinuitetima (uključivo 8 otapanje permafrosta
rasjedi, zone smicanja, geološke granice)
izmjena slojeva različite propusnosti i
9 9 trošenje uslijed smrzavanja i otapanja
njihov utjecaj na razinu podzemne vode
izmjena slojeva razlicite krutosti (kruti,
trošenje ekspandirajucih materijala
10 zbijeni materijali na plastičnim 10
stezanjem i bubrenjem
materijalima)
2. GEOMORFOLOŠKI PROCESI 4. ANTROPOGENI PROCESI
1 tektonsko izdizanje 1 iskopi na padini ili u njezinoj nožici
opterećenje padine ili njezinih vršnih
2 vulkansko izdizanje 2
dijelova
3 glacijalni procesi 3 punjenje vodom (rezervara)
fluvijalna erozija u nožicnom dijelu
4 4 navodnjavanje
padine
5 erozija valova u nožicnom dijelu padine 5 loše održavanje drenažnih sustava
procjeđivanje iz komunalne
glacijalna erozija u nožicnom dijelu
6 6 infrastrukture (npr. kanalizacije,
padine
vodovoda)
odstranjivanje vegetacije
7 erozija bočnih rubova 7
(odšumljavanje)
podzemna erozija (otapanje, ispiranje
8 8 rudarenje i površinska eksploatacaija
cestica)
opterećenje vrha padine taloženjem
9 9 odlagališta rahlog otpada
sedimenata
odstranjivanje vegetacije (erozijom, umjetne vibracije (zbog prometa,
10 10
požarom, sušom) teških strojeva itd.)

Faktor sigurnosti na primjeru padine moguće je prikazati kao funkciju vremena, a kao
posljedicu oborina i evaporacija (Mihalić, 2008).
Slika 2.12 Primjer promjena faktora sigurnosti s vremenom (Mihalić, 2008)

3. Općenito o proračunu stabilnosti
3.1 Analiza opterećenja
U traženje uzroka nastanka klizanja ili traženju uvjeta njihova nastanka, potrebno je krenuti
od analize opterećenja koja djeluju na potencijalno klizno tijelo ili na već pokrenuto klizno
tijelo. Problematika trodimenzionalne geometrije klizišta se pojednostavljuje zamjenom sa
dvodimenzionalnom, u vertikalnom presjeku kroz kosinu u smjeru klizanja kao što je
prikazano na slici 3.1. U ovakvom dvodimenzionalnom modelu, rasprostiranje klizišta se
promatra kao beskonačno u smjeru treće dimenzije, okomite na vertikalni smjer. Ovakav
model uključuje ravninsko stanje deformacija jer se klizanje odvija u ravninama vertiklanog
presjeka (Szavits-Nossan, 2015).
Slika 3.1 Opterećenja na klizno tijelo (Szavits-Nossan, 2015).

Na slici 3.1 je prikazano s jedne strane djelovanje u vertikalnom smjeru akcije E na klizno
tijelo, koju prvenstveno čini težina samog tog kliznog tijela, zajedno sa svim ostalim
mogućim opterećenjima pri površini kosine, kao npr. građevina, te moguća horizontalna sila
kao posljedica inercijalnog opterećenja od potresa. Dok pak s druge strane na klizno tijelo
djeluje sila otpora R, kao rezultanta naprezanja koja djeluju duž klizne plohe. Uz navedena
opterećenja u nekim slučajevima mogu se pojaviti i sile od različitih građevinskih elemenata
koje pridržavanju kosinu, npr. sidra, potporne konstrukcije, piloti i slično.
Silu akcije E je u nekom konkretnom primjeru moguće odrediti iz poznate geometrije i
jedinične težine tla γ, dok je reakciju R potrebno rastaviti na dvije komponente, rezultantu N
normalnih naprezanja σ i rezultantu T posmičnih naprezanja τ, čiju je veličinu i raspodjelu
duž klizne plohe moguće odrediti tek poznavajući krutost materijala u kliznom tijelu (Szavits-
Nossan, 2015).
3.2 Analiza stabilnosti metodom granične ravnoteže
Danas u praksi široko primjenjiva, a time i izuzetno uspješna te gotovo isključivo korištena za
provjeru stabilnosti kosina, ali i drugih zemljanih problematika je metoda granične ravnoteže.
Ovom metodom klizno tijelo se razdjeli na niz od n vertikalnih lamela kako je to prikazano na
slici 3.2. Bez uvođenja pretpostavki o njihovoj krutosti, sustav takvih lamela je statički
neodređen. Provođenjem analize uvjeta ravnoteže sila koje djeluju na svaku od lamela, te
uvođenjem određenih pretpostavki koje se ne odnose na krutost tla te su time proizvoljne,
zbog uklanjanja statičke neodređenosti sustava moguće je utvrditi veličinu i raspored
normalnog i posmičnog naprezanja duž promatrane klizne plohe. Kako se u praksi ova
metoda pokazala relativno uspješnom, zanemarenje krutosti tla je prihvatljivo (Szavits-
Nossan, 2015).

Slika 3.2 Klizno tijelo podjeljeno u vertikalne lamele za prmjenu metode granične ravnoteže
(Szavits-Nossan, 2015)
Djeljenje na lamele kao metoda uklanjana statičke neodređenosti sustava uvodi se i

pretpostavka da je faktor sigurnosti, F, duž klizne plohe kliznog tijela, odnosno za svaku
lamelu, konstantan. Stoga određivanje faktora sigurnosti znaći utvrđivanje stabilnosti jednog
zamišljenog ili stvarnog kliznog tijela. Ponekad moguće klizno tijelo nije unaprijed određeno,
osobito je to slučaj u projektiranju kosina, tada ga je potrebno tražiti i ono sa namanjim
faktorom sigurnosti će tome odgovarati. I tek se to klizno tjelo može smatrati mjerodavnim za
procjenu nestabilnosti ili sloma tla.
Metoda granične ravnoteže svodi se na pronalaženje kliznog tijela s najmanim faktorom
sigurnosti jer on odgovara faktoru sigurnosti cijele kosine, odnosno pronalaženje tzv. kritične
klizne plohe (Szavits-Nossan, 2015).
3.2.1 Opća metoda granične ravnoteže
Metoda granične ravnoteže zanemaruje krutost lamela te da bi sustav postao statički određen
potrebno je provesti niz pretpostavki. Opću formulaciju metode granične ravnoteže prvi su
razvili Fredlund i Krahn (1977) i ona obuhvaća gotovo sve do sada razvijene varijante koje se
međusobno razlikuju po uvedenim pretpostavkama kako bi se sustav lamela pretvorio u
statički određen sustav (Szavits-Nossan, 2015). Na slici 3.3 je prikazana jedna opća ploha i
klizno tijelo sa naznačenim svim silama koje djeluju na jednu od n lamela.

Slika 3.3 Opća klizna ploha (Szavits-Nossan, 2015)
Sile koje djeluju na lamelu su:

V – Težina,
H – horizontalna sila na lamelu, npr. sila potresa,
D – vanjsko opterećenje na lamelu
XL – rezultanta normalnih naprezanja na lijevom boku lamele
XD – rezultanta normalnih naprezanja na desnom boku lamele
YL – rezultanta posmičnih naprezanja na lijevom boku lamele
YD – rezultanta posmičnih naprezanja na desnom boku lamele
S – rezultanta posmičnog naprezanja τ
N – rezultanta normalnog naprezanja σ

Na slici 3.3 imamo klizno tijelo koje je s donje strane uronjeno u vodu. Djelovanje rezultante
hidrostatičkog tlaka AL je horizontalna sila koja na kosinu djeluje sa lijeve strane, dok na
desnom kraju na samom izlazu na površinu terena klizna ploha prolazi kroz zonu vlačnih
pukotina. Ukoliko se uvede pretpostavka da su vlačne pukotine djelomično ispunjene vodom
na klizno tijelo djeluje rezultanta hidrostatičkog tlaka AD kao horizontalna sila koja na kosinu
djeluje sa desne strane (Szavits-Nossan, 2015).
3.2.2 Analiza stabilnosti posebnim varijantam metode granične ravnoteže
U praksi se kroz razna razdoblja razvoja kao najraširenije pokazale metode navedene u
tablica 3.1. od kojih su prve tri još u praksi prihvatljive za preliminarni proračun bez
korištenja računala dok je za sve ostale nužna upotreba istog.
Tablica 3.1 Karakteristike nekih povjesnih varijanti metode granične ravnoteže (Szavits-
Nossan, 2015).
Jednadžbe Sile među Funkcija
ravnoteže lamelama nagiba sila
Naziv varijante Klizna ploha
među
Σx=0 Σm=0 ΔX ΔY
lamelama f(x)
Obična ili X=0
kružna Ne Da =0 =0
Felleniusova Y=0
Janbuova
opća Da Ne ≠0 =0 =0
pojednostavljena
Bishopova
kružna Ne Da ≠0 =0 =0
pojednostavljena
Morgenstern –
opća Da Da ≠0 ≠0 zadaje korisnik
Priceova
Spencerova opća Da Da ≠0 ≠0 =1
*Napomena: Σx=0  jednadžba ravnoteže u horizontalnom smjeu
Σm=0  jednadžba ravnoteže momenta sila

3.2.3 Obična metoda (švedska metoda ili Felleniusova)
Metoda razvijena za kružne klizne plohe polumjera R. Pretpostavka metode je da je rezultanta

međulamelarnih sila jednaka nuli (ΔX=0, ΔY=0) iz čega slijedi neposredni izraz za faktor
sigurnosti za drenirano stanje:
𝛴𝑐`𝑏 + 𝛴(𝑉𝑐𝑜𝑠𝛼 − 𝑢𝑏)𝑡𝑎𝑛𝜑`
𝐹= (3.1)
𝛴𝑉𝑠𝑖𝑛𝛼
Pri čemu je uzeto:

 𝑠=𝑅
𝜈
 = 𝑠𝑖𝑛𝛼
𝑅
 n=0 - krak normalne sile na osnovici lamele

 Uvjet ravnoteže u horizontalnom smjeru se zanemaruje
Za nedernirano stanje, uvrštavanjem c=cu, te φ= φu=0 u izraz 3.1, slijedi:

𝛴𝑐𝑢 `𝑏
𝐹= (3.2)
𝛴𝑉𝑠𝑖𝑛𝛼
U slučaju da je klizno tijelo homogeno, izraz 3.2 se pojednostavljuje:

𝑐𝑢 𝑙𝑅
𝐹= (3.2)
𝑊𝑤
Gdje je:
L – dužina kružnog luka klizne plohe
W – težina kliznog tijela
w – krak težine u odnosu na središte kružne klizne plohe
Također bitno je naglasiti da su u gornjim izrazima iz razloga pojednostavljena problematike
zanemarene horizontalne i vanjsek sile na klizno tijelo, te i međulamelarne sile A.
Slika 3.4 Švedska metoda granične ravnoteže (Smith & Smith, 1998)

3.2.4 Bishopova pojednostavljena metoda
Slika 3.5 Prikaz opterećenja na lamele kliznog tijela: vertikalne sile (Smith & Smith,
1998)
Bishopova pojedostavljena metoda je zadnja od metoda granične ravnoteže koja je još

prmjerena primjeni u praksi prilikom proračuna bez korištenja računala. U prvotnom obliku je
razvijena za kružne klizne plohe. U toj metodi se kreće od izraza za globalnu ravnotežu
momenata sila, prilikom čega je uzeto nekoliko pretopostavki:
 s=R
 n=0
 Uvjet ravnoteže u horizontalnom smjeru se zanemaruje
 Razlika vertikalnih komponenti međulamelarnih sila koje djeluju na jednu lamelu se
zanemaruju, ΔY=0
Iz toga slijedi izraz za normalnu silu na osnovici lamele N:

𝑠𝑖𝑛𝛼
𝑉 − 𝐹 (𝐶 − 𝑈𝑡𝑎𝑛𝜑`) + 𝐷𝑠𝑖𝑛𝜔
𝑁= (3.3)
𝑚𝑎

1
Uvažavajući da je 𝑠𝑖𝑛𝛼𝑡𝑎𝑛𝜑` = 𝑚𝑎 − 𝑐𝑜𝑠𝛼, te da je širina lamele 𝑏𝑠 = 𝑏𝑐𝑜𝑠𝛼, slijedi
𝐹
faktor sigurnosti:
𝑐`𝑏 + (𝑉 − 𝑢𝑏𝑥 )𝑡𝑎𝑛𝜑`
𝛴 𝑚𝑎
𝐹= (3.4)
1
𝛴𝑉𝑠𝑖𝑛𝛼 + 𝑅 (𝛴𝐻ℎ + 𝛴𝐷𝑑 + 𝐴𝐿 𝑎𝐿 − 𝐴𝐷 𝑎𝐷
Za računanje faktora sigurnosti prema izrazu 3.4 potrebno je provesti iteracijski postupak, jer
je parametra ma ovisan o vrijednosti faktora sigurnosti F prema izrazu 3.3.
1. Pretpostavi se faktor sigurnosti, F, u izrazu 3.3, npr F=1,5

2. Izračuna se ma prema izrau 3.3
3. Izračuna se faktor sigurnsoti prema 3.4
4. Usporede se faktori sigurnosti iz koraka 1. i 3., te ukoliko nisu jednaki, ide se ponovno
u proračun sa srednjom vrijednosti od vrijednosti u koraku 1.
3.2.5 Janubova pojednostavljena metoda
Janubova pojednostavljena metoda kreće od zadovoljavanja uvjeta ravnoteže u horizontalnom

smjeru, pri tome zanemarujući zadovoljavanje jednadžbe momenata sila. Slično kao i
pojednostavljena Bishopova, i ova metoda zanemaruje vertikalnu komponentu rezultante
međulamelarnih sila (ΔY=0). Primjena metode je moguća bez upotreba računala, čime je
primjenjiva u preliminarnim proračunima.
3.2.6 Beskonačna kosina
Za razliku od prethodnih metoda, klizanje se često promatra kao beskonačna kosina, te kako
ime i kaže modelira se klizna ploha beskonačnih dimenzija u svim smjerovima paralelna sa
površinom terena pri tome uvažavajući pretpostavku da se svaki dio klizne plohe ponaša
jednako. Ovakav pristup modela sloma vrijedi za uslojena tla na pokosu kao npr. pokrovnih
sustava odlagališta otpada (Minažek, 2015a).
Kako je klizna ploha beskonačna, sile u bilo koja dva presjeka biti će iste, kao npr. sile u
presjecima A-A` i B-B` na slici 3.6 (Duncan i Wright, 2005). Za bilo koju beskonačnu

kliznu plohu sile na krajevima promatrane lamele biti će iste po iznosu, različitog smjera te
kolinearne.
Slika 3.6 Beskonačna kosina (Duncan i Wright, 2005)
Sumirajući okomite i paralene sile na promatranu lamelu dobivaju se izrazi za psomičnu silu
S i normalnu silu N:
𝑆 = 𝑊 ∙ 𝑠𝑖𝑛𝛽 (3.5)
𝑁 = 𝑊 ∙ 𝑐𝑜𝑠𝛽 (3.6)
Gdje je:
 𝛽 − kut nagiba padine i klizne kosine, mjeren horizontalno
 𝑊 − težina bloka
Za odsječak jednake debljine u smjeru okomitom na kosinu, težina bloka iznosi:
𝑊 = 𝛾 ∙ 𝑙 ∙ 𝑧 ∙ 𝑐𝑜𝑠𝛽 (3.7)
Gdje je:
 𝛾 − gustoća tla
 𝑙 − duljina odsječka
 𝑧 − vertikalna dubina odsječka
Uvrštavajući izraz 3.7 u 3.5 i 3.6, dobivamo izraz za posmičnu silu S i normalnu silu N:
𝑆 = 𝛾 ∙ 𝑙 ∙ 𝑧 ∙ 𝑐𝑜𝑠𝛽 ∙ 𝑠𝑖𝑛𝛽 (3.8)
𝑁 = 𝛾 ∙ 𝑙 ∙ 𝑧 ∙ 𝑐𝑜𝑠 2 𝛽 (3.9)

Za beskonačnu kosinu posmična i normalna naprezanja su konstantna, te iznose:

𝜏 = 𝛾 ∙ 𝑧 ∙ 𝑐𝑜𝑠𝛽 ∙ 𝑠𝑖𝑛𝛽 (3.10)
𝜎 = 𝛾 ∙ 𝑧 ∙ 𝑐𝑜𝑠 2 𝛽 (3.11)
Zmjenjujući izraze za naprezanja u izraz za posmična naprezanja, faktor sigurnosti iznosi:

𝑐 + 𝛾 ∙ 𝑧 ∙ 𝑐𝑜𝑠 2 𝛽 ∙ 𝑡𝑎𝑛∅ (3.12)
𝐹=
𝛾 ∙ 𝑧 ∙ 𝑐𝑜𝑠𝛽𝑠𝑖𝑛𝛽
Za efektivna naprezanja, jednadžba izračun faktora sigurnosti je:
𝑐` + (𝛾 ∙ 𝑧 ∙ 𝑐𝑜𝑠 2 𝛽 − 𝑢) ∙ 𝑡𝑎𝑛∅` (3.13)
𝐹=
𝛾 ∙ 𝑧 ∙ 𝑐𝑜𝑠𝛽𝑠𝑖𝑛𝛽
Za nekoherentna tla (c, c`=0) faktor sigurnosti iznosi:
𝑡𝑎𝑛∅ (3.7)
𝐹=
𝑡𝑎𝑛𝛽
Stoga granični slučaj stabilnosti je 𝛽 = ∅, odnosno F=1, iz čega zaključujemo da je
maksimalni nagib nekoherentnog materijala jednak kutu unutanjreg trenja (Minažek, 2015a).
Potrebno je uočiti da:
1. gustoća tla (masa) ne utječe na stabilnost,
2. ista je sigurnost bez obzira da li je tlo suho ili potopljeno i
3. nasip može biti bilo koje visine, jer je faktor sigurnosti neovisan o dubini z

4. Stabilizacija klizišta
Klizišta je moguće detektirati kada se aktiviraju raznim promjenama što terena, što građevina
na njihovom području. Obilježja klizišta su pukotine tla, nabori, nagnuti zidovi, pukotine u
zgradama uzrokovana vertikalnim i horizontalnim pomicanjima, ovlažene zone po pokosu,
pojava vode u nožici, savijena stabla te pukotine u asfaltu cesta i sl. (Minažek, 2015a). Kao
takva veoma su neugodna, a i opasna po život te ih je potrebno stabilizirati.
Izbor optimalne metode neke od mjera stabilizacije postojećeg klizanja ili prevencije
potencijalnog klizanja, moguće je tek nakon provedenih istražnih geotehničkih radova kojima
je svrha ustanoviti uzroke, mehanizme klizanja i potrebne parametre za analizu stabilnosti.
Postupkom stabilizacije klizila reduciraju se sile koje ga pokreću, ili se pak povećavaju sile
otpora, ovisno o primijenjenoj metodi (Szavits-Nossan, 2015, Mihalić 2008). U tablici 4.1
(Mihalić,1998) nalazi se popis mjera sanacija klizišta, od kojih se najčešće koristi
preraspodjela masa odnosno modifikacija geometrije, površinsko i dubinsko dreniranje, te
izrada neke od mogućih potpornih konstrukcija (Szavits-Nossan, 2015, Mihalić, 2008).
Tablica 4.1 Popis mjera sanacija klizišta (Mihalić, 2008)

1. MODIFIKACIJA GEOMETRIJE PADINE
1 odstranjivanje materijala s klizišta (s mogućom zamjenom materijala)
2 dodavanje materijala radi održavanja stabilnosti (berme ili nasipi)
3 smanjivanje nagiba kosine
2. DRENAŽA
površinska drenaža radi odstranjivanja vode koja teče po klizištu (pomoću jaraka i
1
kanala)
plitki ili duboki drenažni jarci ispunjeni slobodnodrenirajućim geomaterijalima
2
(krupnozrnaste ispune ili geosintetici)
3 podupirući kontrafori od krupnozrnastog materijala (hidrogeološki učinak)
4 vertikalne bušotine (malog promjera), iz kojih se voda crpi ili su samodrenirajuće
5 vertikalni bunari (velikog promjera) s gravitacijskim dreniranjem
6 subhorizontalne ili subvertikalne bušotine
7 drenažni tuneli, galerije ili potkopi
8 odvodnjavanje vakumom
9 drenaža sifonima
10 elektroosmotsko odvodnjavanje
11 sadnja vegetacije (hidrogeološki učinak)
3. POTPORNE GRAĐEVINE
1 masivni (gravitacijski) potporni zidovi
2 zidovi od prefabriciranih elemenata
3 gabionski zidovi
4 pasivni piloti i kesoni

5 armirano-betonski zidovi izradeni na licu mjesta

armirane zemljane gradevine s trakastim/pločastim polimersko/metalnim armirajućim
6
elementima
7 potporni kontrafori od krupnozrnastog materijala (mehanički učinak)
8 mreže za zadržavanje materijala na licima padina u stijenama
9 sustavi za oslabljivanje ili zaustavljanje odronjavanja (jarci, klupe, ograde i zidovi za
skupljanje kamenja)
10 zaštitni blokovi od stijena ili betona protiv erozije
4. UNUTARNJE OJAČANJE PADINE
1 kratka sidra
2 mikropiloti
3 čavlano tlo
4 prednapregnuta (geotehnička) sidra
5 injektiranje
6 kolone od kamena ili vapna/cementa
7 termička obrada
8 zamrzavanje
9 elektroosmotska sidra
10 sadnja vegetacije (mehanički efekt povećanja čvrstoće pomoću korijenja bilja)
4.1 Modifikacija geometrije padine
Modifikacija geometrije padine ili preraspodjela masa, metoda je kojom se uklanja tlo sa vrha
kliznog tijela te se nasipava nožica čime se na takav način kod rotacijskog klizanja smanjuje
moment težine kliznog tijela u odnosu na središte rotacije, a time se povećava faktor
sigurnosti. Prednost ove metode je primjena postojećeg materijala na terenu, dok je mana
otežana izvedba i često je ova mjera sanacije nedovoljna.
Slika 4.1 Modifikacija gemetrije padine Slika 4.2 Preraspodjela masa

(Minažek, 2015b) pri stabilizaciji rotacijskog
klizanja (Szavits-Nossan, 015)

Moguće je stabilnost u zoni akumulacije materijala klizišta povećati dodavanjem materijala,

odnosno odnošenja materijala u zoni usijedanja klizišta. Granica između te dvije zone se
naziva tzv. neutralnom linijom, ispod koje su sile otpora veće od sile klizanja, a iznad obruto.
U zoni same neutralne linije klizna ploha je horizontalna ukoliko je klizište nedrnirano, a
ukoliko je materijal klizišta dreniran nagib klizne plohe je tu = Ø .
Jedan od načina modifikacije terena je izvođenje berme, odnosno kosine približne širine 5 m i
visine 10 m, ćija je funkcija da u slabim stijenama redestribuira opterećenje te postigne
stabilizaciju kružnog klizanja. Omogućava da se mali slomovi na strmim kosinama zaustave
na bermi bez posljedica.
Jedan od načina je opterećenje nožice, to je osobito dobro u slučaju kada je donji završetak
klizne plohe uzdignut. Opterećenje se može izvesti pomoću mase betona, nasipa od stijene,
zemljanog nasipa ojačanog pomoću geomaterijala, ili debelih zidova posebnog oblika.
4.2 Dreniranje klizišta
Klizišta se mogu drenirati raznom izvedbom drenova, kako je navedeno i opisano u tablici
4.2.
Tablica 4.2 Popis metoda dreniranja klizišta
Površinski  betonski jarci prekidaju površinske tokove;
drenovi  drenovi na klizištima smanjuju infiltraciju.
 kameni drenovi u jarcima dubine 1-2 m prekriveni geotekstilom;
Plitki drenovi  imaju ograničeni učinak kod smanjenja količine vode u tlu; dublji
drenovi također doprinose otporu smicanja jer djeluju i kao podupirači.
Duboki  najučinkovitiji;
drenovi  kopani šahtovi s propusnim zidovima i nepropusnim dnom;

 ili bušotine s ugrađenom perforiranom cijevi, nagnute tako da dreniraju
kroz donji dio klizišta.
Zdenci  dreniraju vodu ili u vodonosnik ispod klizišta, ili se voda iz njih crpi
 iskopani iza klizišta kako bi smanjili tečenje vode u klizište;
Tuneli
 korišteni 1800. godine za stabiliziranje padina iznad grada Bath

Porni tlak je od iznimnog značaja za stabilnost klizišta, te se njegovo smanjenje u zoni klizne
plohe pokazalo kao najučinkovitija mjera sinacija te je time najčešća i najekonomičnija
osobito kod velikih klizišta na prirodnim kosinama. Toj mjeri sanacije pripada dreniranje
površinskim, plitkim te dubokim drenovima, zdencima i tunelima te uređenje kosine.
(Minažek, 2015a). Cilj ove metode je ostvariti niži potencijal u podzemnu vodu ćime će se
smanjiti porne tlakove u zoni kritične klizne plohe, jer smanjnjenje pornih tlakova uzrokuje
povećanje efektivnih naprezanja odnosno povećanje posmične čvrstoće (Szavits-Nossan,
2015, Minažek, 2015a). Pokazalo se da su za stabilizaciju plićih translatornih klizanja
najefikasniji kopani drenovi što su zapravo rovovi iskopani u kosini, a zatim ispunjeni
materijalom koji omogućuje slobodno otijecanje prikupljene vode. Uobičajeno ih je izvoditi u
smjeru niz kosinu te se ističe bitnost potrebnog razmaka drenova (s) koji će omogućiti
zahtjevano prosječno sniženje tlakova podzemne vode. Razmak ovisi prvenstveno o visini
nivoa podzemne vode (h) iznad promatrane klizne plohe, te se pokazalo da bi on trebao biti
veći od =2,5h (s≤2,5h) (Stanić, 1983.). Izvode se uglavnom strojno odgovarajućim bagerima,
u širini rova je prema tehnološkim mogućnostima izvedbe od 0,6 do 1 m. Dubina rova je
ograničena zbog ograničene dubine iskopa bez odgovarajuće zaštite rova od urušavanja,
obično su dubine do 5 m. Veća dubina je ne ekonomična upravo zbog razloga složenih
rješenja sustava zaštite bokova. Rov se izvodi na način da se kopa u segmentima, odnosno
kampadama nakon čega se na pripremljeno dno polaže drenažna cijev te se ispunjava
drenažnim materijalom, pijeskom ili šljunkom. Ponekada se dno oblaže geotekstilom,
propusnim materijalom koji sprječava unošenje sitnih čestica u propusnu ispunu drena i
njihovo postupno začepljenje. Na površinski dio rova se nanosi slabo propusni materijal, ma
primjer glina kako bi se spriječio nekontrolirani ulazak oborinskih voda u tlo što bi moglo
izazvati suprotan učinak (Prskalo & Boras, 2011).
Slika 4.3 (a) Kopani dren (drenažni rov), (b) bušeni cjevasti dren (Szavits-Nossan, 2015)

Slika 4.4 Učinkovitost usporednih kopanih drenova izražena preko normalizirane vrijednosti
srednjeg piezometarskog potencijala u ovisnosti o relativnom razmaku drenova (Prskalo &
Boras, 2011)
Slika 4.5 Prikaz tipičnog presjeka kroz drenažni rov, a) uzdužni presjek, b) poprečni presjek s
filterskom ispunom, c) alternativno s filter plasticom (Stanić, 1983.)

Slika 4.6 Karakteristični presjeci padine s drenažnim usijecima (Stanić, 1983.)
4.3 Podupiranje
Jedna od metoda stabilizacije klizišta je i izvođenje potporne konstrukcije kojom se kliznom

tijelu dodaje dodatna, i to gotovo uvijek horizontalna sila ćime će se povećati faktor sigurnosti
(Szavits-Nossan, 2015). Potporne konstrukcije imaju funkciju bočnog pridržanja tla, osobito
kada to zahtjeva izgradnja neke građevine ili uređenje zemljišta. One su uglavnom skuplje u
odnosu na izvedbu stabilne i samostojeće kosine u tlu stoga je izbor njihove izvedbe pretežito
nedostatak prostora za izvedbu slobodne kosine, što je osobito vidljivo u slučaju izgradnje
građevnih jama pored postojećih građevina. No razlozi mogu biti i vrijednost horizontalne
površine terena ispred i iza zida, štednja količine iskopa i nasipa pri izvedbi usjeka, zasjeka i
nasipa na padinama, zatim svakako je tu smanjenje raspona skupih nadvožnjaka te namjena
građevine kao što bi npr. bile obalne konstrukcije u lukama, te razni drugi koje nalaže
konfiguracija terena, namjena građevine, a i transportni i tehnološki zahtjevi.

Izbor vrste i dimenzija potporne konstrukcije ovisi o njenoj konačnoj namjeni te način njene
izgradnje. Te ih se s obzirom na te kriterije može podijeliti u dvije široke skupine čija je
razlika način njihove izgradnje. U prvu skupinu se mogu grupirati potporne konstrukcije koje
je moguće graditi samo ukoliko tlo na njih ne vrši pritisak te se nazivaju zasipanima, dok u
drugu skupinu pripadaju potporne konstrukcije koje se grade u tlu prije ili tijekom iskopa tla
ispred njih i nazivaju se ugrađenim potpornim konstrukcijama (Szavits-Nossan, 2015).
Tablica 4.3 Skupine potpornih konstrukcija

 Masivni potporni ili gravitacijski zid kao najstarija
vrsta među potpornim konstrukcijama
Zasipane potporne
 Armiranobetonski L i T zidovi, razni tipovi montažnih
konstrukcije
zidova, gabioni, te konstrukcije od armiranobetonskog
tla, jedan su od najmlađih vrsta potpornih konstrukcija.
 Obično su plošnog oblika
Ugrađene potprone  Razni zidovi od zabijenih platica ili talpi, armirano-
konstrukcije betosnke dijafragme, različite pilotne stijene,
konstrukcije od čavlanog tla

4.3.1 Zasipane potporne konstrukcije
Slika 4.7 Prikaz tipične zasipnih konstrukcija (Szavits-Nossan, 2015)

Za ove građevine je potrebno osigurati prostor na kojem se one mogu graditi, kako bi se pri
završetku gradnje prostor iza zida zasulo raspoloživim zemljanim materijalom ili nekim
drugim pogodnim za to.
Gravitacijski masivni zidovi su najjednostavnija vrsta iz ove skupine potpornih konstrukcija, a
uzrok stabilnosti je težina samog zida, po čemu je i dobio ime. U početku su se izvodili iz
kamena ili opeke, no danas se za njihovu izvedbu koristi nearmirani beton. Na slici 4.4
vidljive su okvirne dimenzije takvih zidova kao prvi korak pri njihovom konačnom
oblikovanju i dimenzioniranju.
Također na slici 4.7 vidljivi su i lakši, armiranobetonski T i L zidovi za čiju izvedbu je
potrebno manje betona nego što ej to kod masivnih zidova, a stabilnost se postiže
oblikovanjem samog zida te težinom tla koja pritišće stopu pozadine zida.
Posebnu vrstu zasipanih potpornih konstrukcija čine gabionskii zidovi. Oni se dobivaju
slaganjem gabiona, odnosno kvadarskih košara izrađenih od pletenih pocinčanih mreža ili
ponekad i od plastičnim premazom zasštićene, čelične žice. Dimenzija košara je obično 1m x
1m x 2m, te se one iz predgotovljenih elemenata slažu na mjestu gradnje, zatim se
ispunjavaju odgovarajućim lomljenim ili priručnim kamenom. Prednost ovih konstrukcija je
što osiguravaju dobro dreniranje tla iza zid, no nedostatak je što posao punjenja kamenom
zahtjeva mnogo ručnog rada te su iz tog razloga danas sve skuplji.
Gabionski zidovi se često rade u kombinaciji i horizontalnim mrežama, no upitna je trajnost
takvih zidova. Prvenstveno problem predstavlja korištenje čelične žice koja treba biti što bolje
zaštićena kako tokom vremena ne bi korodirala te time zid izgubio svoju stabilnost. Ovi
zidovi pripadaju i u vrstu potpornih konstrukcija od armiranog tla, jer se takvom
konstrukcijom postiže armiranje tla (Szavits-Nossan, 2015).
Slika 4.8 Primjer Gabionskog zida (Ivšić, 2009)

4.3.2 Ugrađene potporne konstrukcije
Njihova osnovna karakteristika je da za njihovu izgradnju nije zahtjevano prvo iskopati tlo, a
kasnije ga zasipati, već one primjenom posebnih tehnologija izvode neposredno u tlu.
Primjena im je značajna u okolnostima u kojima je nepovoljna izvedba gravitacijskih zidova,
kao što bi npr. bila neposredna blizina postojećih građevina, ili izvedba u vodi i sl. (Szavits-
Nossan, 2015).
Potporne konstrukcije izvode se obično tako da se predgotovljeni elementi zbijaju u tlo
posebnim strojevima ili se izvode rovovi u koje se ugrađuje prvo armatura, a nakon toga
lijeva svježi beton. U prvu grupu pripadaju stijene od zbijenih čeličnih talpi, dok u drugu
armiranobetonske dijafragme i pilotne stijene. Danas se češće primjenjuju čelične talpe,
posebni dugački i uski čelični elementi izrađeni od valjanog čelika koji su na svojim
rubovima posebno oblikovani tzv brave, kako bi omogućili spajanje niza takvih elementa
čineći tako zidove. Njihova prednost je posebno vidljiva pri izvedbi privremenih zaštita
građevinskih jama, jer kada se jama konačno izvede i u njoj buduća građevina, talpe se mogu
izvaditi te kasnije ponovno iskoristiti.
Slika 4.9 Izvedba potporne konstrukcije od čeličnih talpi(Szavits-Nossan, 2015)

Stijenu je moguće izvesti kao neprekidni niz armiranobetonskih pilota, kako je vidljivo na
slici 4.13. Piloti se međusobno dodiruju, tzv. sustav tvrdo-tvrdo, ili se mogu prvo izvesti
nearmirani neparni među-piloti, da bi se bušotine za armirane pilote izvele nakon toga..
4.4 Ojačanje padine
Ojačanje kosine, moguće je izvesti i pomoću geotehničkih sidara, kako je to prikazano na slici
4.10. Osim geotehničkih sidara, ojačanje je moguće kratkim sidrima te bušenim pilotima.
Slika 4.10 Primjer sidrene potporne konstrukcije
Slika 4.11 Geotehničko sidro (Ivšić, 2009)

5. Praktičan primjer
5.1 Opis problema
U gradu Našice nekoliko godina već postoji problem nestabilnosti i oštećenja u ulici
Kralja Tomislava Kbr. 74-76. Te je od strane gradskih nadležnih službi zatraženo u
cijelosti provođenje programa geotehničkih istražnih radova i ovisno o situaciji na terenu
provesti manje korekcije u količinama predviđenih radova u okviru ukupne cijene
koštanja radova. Posebnu pažnju je bilo potrebno posvetiti prisutnosti finih prosloja i
lamina sedimenata niske posmične čvrstoće i njihovu položaju, kao i registrirati i
dokumentirati prisutnost vodopropusnih pjeskovitih i/ili šljunkovitih zona koje uglavnom
i jesu predstavnici lokalnih vodonosnika i generatora pornih pritisaka. Ovim zahtjevom
cilj je prema rezultatima istraživanja primjenom adekvatnih analiza stabilnosti istražiti
mogućnosti sanacije i iste predložiti naručitelju.
Slika 5.1 Satelitski snimak područja nestabilnosti i oštećenja građevina u ulici Kralja
Tomislava Kbr. 74-76 u Našicama (Ortolan et al, 2013)

Slika 5.2 Detaljna inženjerskogeološka i situaciona karta (Ortolan et al.,2013)
U okviru terenskih istrživanja izvršeni su :
 Geodetski radovi
 Inženjerskogeološki radovi
 Istražno bušenje s izvođenjem standardnih penetracijskih pokusa, do dubinna koje su
omogučile korelaciju slojeva s pretpostavkom da veća dubina klizanja nije realna.

Slika 5.3 Kbr. 74 i Kbr.76 (Ortolan et al, 2013)
Na slici 5.4 prikazane su kuće u ulici Kralja Tomislava, desno Kbr 74 , nenaseljena i
prepuštena propadanju. Vidljivo je doslovno deformiranje i raspadanje. Dok Kbr.76 ima
veća oštećenja i pukotine koje su povremeno sanirane od strane vlasnika, no one su vidljive i
u podrumu kuće.
Slika 5.4 Kbr. 39 (Ortolan et al, 2013)

Na slici 5.3 vidljiva je kuća Kbr. 39, koja s gornje strane ulice ima vidljive vertikalne
pukotine koje bi mogle biti uzrokovane pomakom terena niže na padini. Pukotine na kući su u
novije vrijeme sanirane od strane vlasnika, no detljnijim pregledom fasade vidljive su nove
prsline i to je najvjerovatnije na mjestima prethodno sanirane fasade.
5.2 Proračunski dokaz klizanja
U računskom modelu rubni uvjeti su odabrani na temelju rezultata geotehničkih istraživanja.

U početnim analizama nivoi podzemnih voda su uzeti onako kako su dobiveni mjerenjima u
ugrađenim pijezometrima. Minimalni faktor sigurnosti Fs za rekonstruiranje klizne plohe je
izračunat programskim paketom Geo-Slope (Ortolan et al, 2013). Kao nanepovoljnije klizne
plohe pokazale su se KP4-4 i KP6-6 te vrijednosti faktora sigurnosti priikazani su na slici 5.4
i 5.5.
Slika 5.5 Minimalni faktor sigurnsoti Fs za KP4-4 (Ortolan et al, 2013)
Slika 5.6 Minimalni faktor sigurnsoti Fs za KP6-6 (Ortolan et al, 2013)

Slika 5.7 Prikaz sanirano kliziša (Ortolan et al, 2013)
5.3 Zaključak s prijedlogom o mjera sanacije
Na temelju provedenih geotehničkih istražnih radova zaključeno je da je lokacija bila

zahvaćena klizanjem u bližoj geološkoj prošlosti prije urbanizacije šireg područja. Te
istraženo klizište predstavlja samo rub tog starog klizišta, koje je duži period mirovalo, no
urbanizacijom tog područja uvjeti lokacije su se počeli znatno mijenjati sve do trenutka kad su
faktori sigurnosti pali na dovoljno male vrijednosti. Zbog toga provedenim analizama
stabilnosti je i dokazano da na tom području dolazi do aktivacije novih klizanja za koje su
mjerodavni parametri posmične čvrstoće tla blizu rezidualnim.
Nakon početnog klizanja zbog pomaka od otprilike 10-15 m, zaključeno je da je klizno tijelo
zbog preraspodjele masa nastalih klizanjem vjerovatno došlo do premašivanja ravnotežnog
položaja te je iz tog razloga faktor sigurnosti bio relativno visok, no promjenama u reljefu
izgradnjom i proširenjem te nasipavanjem područja ulice te raznih radova ukopavanja
instalacija, ukopavanje starog i dotrajalog vodovoda, dovele su do pada faktora sigurnosti do
kritičnog. Zaključeno je da je veći dio padine po kojoj prolazi ulica Kralja Tomislava u
labilnom stanju ravnoteže.
Prema sadržaju prostorno-planske dokumentacije Grada Našice zahvati koji bi zahtijevali

polaganje različitih instalacija u rovove, veće ili manje dubine nisu izvedivi jer bi takvi mogli
izazvati nepredviđene situacije i probleme. Stoga su okvirne preporuke sanacija dane prema

važećem Prostornom planu Grada zagreba s geotehničkim uvjetima, odnosno preporuku

izvedbe nagnutih terena podložnih klizanju (Ortolan et al, 2013).
Okvirne preporuke vezane uz izgradnju (Ortolan et al, 2013):
 „Nekontrolirana nasipavanja“ materijala nisu dozvoljena.

 „Usijecanja u teren“ bi na odgovarajući način biti osigurana, ka o se ne bi ugrozila
sigurnost padine, a time niti susjedne objekte.
 „Polaganje kanalizacijkskih cijevi i denaža, na lokacijama“ gdje god je to moguće.
 „Dreniranje podzemnih voda i voda koje se mogu na bilo koji način pojaviti u rovu
kanalizacije u eksplotacijskom vijeku“
 „Geomehanički nadzor“
 „Otvorenost iskopa za temelje i njihova izloženost atmosferilijama potrebno je u pravilu
izbjegavati“
 „Zbijanje materijala u rovovima iskopa“
 „Nepropusnost svih spojeva kanalizacije i revizionih okana“
 „Projektantima se preporuča izbor fleksibilnih kanalizacijskih i drenažnih cijevi (po
mogučnosti i revizionih okana)“
Kao optimalne trajne sanacijske mjere podrazumijeva se izgradnja stabilizacijskog nasipa

visine 2,5 m ili više na nožičnom dijelu klizišta kako bi se postigao faktor sigurnosti ≥ 1,5, te
je zonu nasipavanja potrebno drenirani tako da se ispod zemljanog nasipa izvede „drenažni
tepih“ koji će omogućiti porast pornih tlakova. Postepnim drenažnim radovima moguće je
faktor sigurnosti povećati za minimalno 10%, ukoliko se ispravno postave piezometri koji će
smanjiti nivoe podzemne vode. Kuće kao što je Kbr 74, s obzirom na veličinu deformacije i s
time da nenaseljena treba najbolje srušiti uz dopuštenje vlasnika. Prema analizama stabilnosti
pouzdano se može reći da postoji opasnost od rekativiranja klizišta i njegovog proširena što bi
moglo izazvati štetne posljedice za građevine koje bi tek mogle biti zahvaćene novim
klizanjima (Ortolan et al, 2013).

6. Zaključak
Raspolaganjem današnjim spoznajama, teorijama, mogućnostima analiza stabilnosti kosina te

upotrebe računalnih programa dovodi do lakšeg otkrivanja uzroka njihovih nastanka,
ponovnih aktivacija, ali i redovitog praćenja. Kao što je na premjeru grada Našice uočena je
potreba za geotehničkim istražnim radovima jer mnoge kosine još miruju no kao na tom
primjeru vidljivo je da razvojom društva, urbanizacijom gradova, dogradnjama i sličnim
radnjama dolazi do remećenja ravnotežnog stanja tla te se klizišta reaktiviraju. Nažalost do
njihove potrebe dolazi kada je stanje već blizu kritičnog, kako je vidljivo na tom primjeru da
su kuće u dotrajalom stanju sa vidljivim pukotinama, koje su sanirane s vremenom, ali
vidljive su nove prsline koje naznačuju ponovni nastanak oštećenja. Na takvom primjeru
vidljiva je potreba znanja geotehničkih inženjera i geologa kako bi mogli dati preporuke kako
sanirati ovakve primjere, privremeno ili trajno te spriječiti daljnja razvijanja novih klizišta.
Računalnom simulacijom izračunala se vrijednost faktora sigurnosti koji je opao, te se
njegova vrijednost trebala podići. Zaključeno je da je za sanaciju tog klizišta dovoljna
ugradnja nasipa maksimalne visine od otprilike 2,5 m ili više, u zoni nožice klizišta, uz uvjet
da je ono drenirano kako bi se smanjio porni pritisak na nožicu klizišta i spriječio porast
istoga.

7. Literatura
(1) Mihalić, S. (2008) Geodinamički procesi i pojave – predavanje, Zagreb:

Sveučilište u Zagrebu – Rudarsko-geološko-naftni fakultet Zagreb
(2) Szavits-Nossan, V.(2015) Stabilnost kosina, Mehanika tla i stijena – predavanje,
Zagreb: Sveučilište u Zagrebu - Građevinski fakultet Zagreb
(3) Smith, G. N., Smith I. G. N. (1998) Elements of soil mechanics, 7. izdanje,
Oxford, Blackwell Science Ltd
(4) Duncan, J.M., Wright, S.G. (2005) Soil Strenght and Slope Stability, USA, Wiley
(5) URL: http://www.gfos.unios.hr/portal/index.php/nastava/studiji/strucni-
redoviti/mehanika-tla-i-temeljenje.html, 10.09.2016.
(6) Minažek, K. (2015a) – Stabilizacija kosine, predavanje, Građevinski fakultet
Osijek
(7) Minažek, K. (2015b) Klizišta, predavanje, Građevinski fakultet Osijek
(8) Ivšić, T: URL:
Http://www.grad.unizg.hr/_download/repository/Predavanja_1/NASPOT12-
boja.pdf, 10.09.2016.
(9) Ivšić, T:: URL:
http://www.grad.unizg.hr/_download/repository/Predavanja_1/NASPOT1-
boja.pdf, 10.09.2016.
(10) Ortolan, Ž., Ortolan, M., Kundakčič, I. (2013) Geotehnički elaborat o uzrocima
klizanja s prijedlogom optimalnih sanacijskih mjera
(11) Prsklo, M., Boras, M.(2011) Sanacija kosine drenažnim rovovima i potpornim
zidom, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru
(12) Stanić, B. (1983) Utjecaj drenažnih usijeka na stabilnost kosina, Građevinski
institut Zagreb

8. Sažetak
Zabrinutost o stabilnosti kosina te utvrđivanje uzroka klizanja jedan je najvažnijih razloga

napretka našeg razumijevanja kompleksnoga ponašanja tla. Spoznaje o ponašanju kosina, a
osobito njihova otkazivanja, su dovela do razvoja razumijevanja promjenjivosti svojstava tla
tokom vremena, prepoznavanje potreba zahtjeva te ograničenja laboratorijskih i in situ
testiranja procjene tla, te razvoja novih i učinkovitijih tipova instrumenata za proučavanje
ponašanja kosina. U okviru ovoga rada obrađene su već poznate spoznaje o klizištima,
elementi klizišta, dimenzija klizišta, postojeći tipovi klizanja te uzroci nastanka klizanja. Kao
mjera stabilnosti vrijedi faktor sigurnosti koji se raznim metodama analize opterećenja i
stabilnosti određuje u vidu proračuna stabilnosti. Obrađene su i primjenjive metode
stabilizacije klizišta, te je prikazan praktičan primjer sanacije klizišta na području grada
Našice.
Ključne rijeći: klizište, faktor sigurnosti, stabilnost, sancije

Juricic Kristina Gfos 2017 Zavrs Struc PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Juricic Kristina Gfos 2017 Zavrs Struc PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

Osijek, ________________ Kristina Juričić

TEMA: PRIKAZ MJERA SANACIJA KLIZIŠTA

Osijek, ________________ Kristina Juričić

Studentica: Kristina Juričić

Procjena i utvrđivanje stabilnosti kosina je važan, zanimljiv, ali izazovan posao u

Studentica: Kristina Juričić 1

2.1 Elementi klizišta

Slika 2.1 Elementi klizišta (Szavits-Nossan, 2015)

Studentica: Kristina Juričić 2

Studentica: Kristina Juričić 3

Tablica 2.1. Definicije dijelova klizišta (Mihalić, 2008)

Studentica: Kristina Juričić 4

2.2 Dimenzije klizanja

Studentica: Kristina Juričić 5

Tablica 2.2. Definicije dimenzija klizišta (Mihalić, 2008)

2.3 Tipovi klizanja

Tablica 2.3 Tipovi klizanja (Mihalić, 2008)

Studentica: Kristina Juričić 6

Slika 2.4 Tipovi klizanja (Mihalić, 2008)

Studentica: Kristina Juričić 7

Slika 2.5 Prikaz jednostavnih oblika klizišta (Szavits-Nossan, 2015)

Slika 2.6 Prikaz raznih drugih oblika klizišta (Szavits-Nossan, 2015)

Studentica: Kristina Juričić 8

2.4 Uzroci klizanja

Studentica: Kristina Juričić 9

Studentica: Kristina Juričić 10

2.5 Faktor sigurnosti

Iz ove definicije faktora sigurnosti vidljiva su tri slučaja:

Slika 2.11 Tipovi uzročnika (faktora) klizanja

Studentica: Kristina Juričić 11

Uzroke klizanja moguće je razlikovati po njihovoj pripadnosti osnovnim skupinama

Tablica 2.4 Popis uzročnika klizanja (Mihalić, 2008)

Studentica: Kristina Juričić 12

Slika 2.12 Primjer promjena faktora sigurnosti s vremenom (Mihalić, 2008)

Studentica: Kristina Juričić 13

3. Općenito o proračunu stabilnosti

3.1 Analiza opterećenja

Slika 3.1 Opterećenja na klizno tijelo (Szavits-Nossan, 2015).

Studentica: Kristina Juričić 14

3.2 Analiza stabilnosti metodom granične ravnoteže

Studentica: Kristina Juričić 15

Djeljenje na lamele kao metoda uklanjana statičke neodređenosti sustava uvodi se i

3.2.1 Opća metoda granične ravnoteže

Studentica: Kristina Juričić 16

Slika 3.3 Opća klizna ploha (Szavits-Nossan, 2015)

Sile koje djeluju na lamelu su:

Studentica: Kristina Juričić 17

3.2.2 Analiza stabilnosti posebnim varijantam metode granične ravnoteže

Studentica: Kristina Juričić 18

3.2.3 Obična metoda (švedska metoda ili Felleniusova)

Metoda razvijena za kružne klizne plohe polumjera R. Pretpostavka metode je da je rezultanta

Pri čemu je uzeto:

 n=0 - krak normalne sile na osnovici lamele

Za nedernirano stanje, uvrštavanjem c=cu, te φ= φu=0 u izraz 3.1, slijedi:

U slučaju da je klizno tijelo homogeno, izraz 3.2 se pojednostavljuje:

Studentica: Kristina Juričić 19

3.2.4 Bishopova pojednostavljena metoda

Bishopova pojedostavljena metoda je zadnja od metoda granične ravnoteže koja je još

Iz toga slijedi izraz za normalnu silu na osnovici lamele N:

Studentica: Kristina Juričić 20

1. Pretpostavi se faktor sigurnosti, F, u izrazu 3.3, npr F=1,5

3.2.5 Janubova pojednostavljena metoda