SEMANTIKA

Semantika

o Bavi se jezičnom razinom koja je više sadržajna nego formalna – bavi se značenjem
o Semantika koju mi proučavamo nema ništa s programskim jezicima, ona proučava znanje u
prirodnim jezicima
o Takva je semantika nastala 1897. – Michel Breal napisao je Ogled o semantici. Znanosti o
značenju
o On je prvi upotrijebio termin semantika, a jasnije temelje dao je Saussure
o Semantika se sporo razvijala, problem je što se nema za što uhvatiti – s izrazom je lakše, ali
sadržaj se veže uz mentalno, tj. uz predodžbu  govor o značenju je spekulacija, subjektivno
je

Temeljne razine jezičnog opisa

Fonologija  morfologija  leksikologija  sintaksa

o Fonologija proučava foneme

o Morfologija proučava morfeme (leksički – nose značenje, gramatički – uspostavljaju odnose,
tvorbeni – doprinose semantici, dodavanjem nastaju nove riječi)
o Leksikologija proučava lekseme – Bloomfield: riječ je minimalan slobodan oblik,
o Riječi se mogu premještati, pod pojmom riječi podrazumijevamo oblike nekog leksema, a
leksem se odnosi na te oblike (npr. leksem je majka, a riječi su majci, majkom…)
o U semantici govorimo o značenju leksema
o Sintaksa proučava sintagme i rečenice

Gdje smjestiti semantiku? - 2 pristupa, tradicijski i suvremeni

o 1) tradicijski – smješta semantiku na leksičku razinu, semantika je na taj način drugorazredna,

satelitska disciplina i proučavala se u vezi s leksikologijom, leksikologija daje okvir za
proučavanje semantike kao satelitske discipline
o Kada se uzmu u obzir definicije manjih jezičnih jedinica, uočava se da ih je bez značenja
nemoguće definirati
Fonem – najmanja sukcesivna jezična jedinica koja nema značenje, ali ima razlikovnu ulogu
Morfem – najmanja jezična jedinica koja ima plan izraza i plan sadržaja – opet značenje
Leksem – minimalni slobodni oblik
Sintaksa – ulančavanje
o 2) zato semantika ne može biti drugorazredna, ona prožima sve razine i čini ih funkcionalnim
– sve ima svrhu prenošenja značenja
o Te razine su u službi semantike, ona ima utjecaj na sve njih i u tom smislu je metarazina
o Taj zaokret dogodio se krajem 60-ih

De Saussure
 o Tečaj opće lingvistike – početak strukturalizma i suvremene lingvistike
o Bavi se jezičnim znakom
o Mentalizam – pristupa lingvistici na razini predodžbe
o Npr. jezični znak drvo sastoji se od označitelja, akustičke slike [drvo] i označenika, ideje
drveta koja se ostvaruje u umu – nijedan od ta 2 dijela nema funkciju dok se ne povežu jedan
s drugim i to omogućava komunikaciju
o Zvuk aktivira predodžbu (slušatelj) ili predodžba zvuk (govornik) – taj je odnos reverzibilan
o Jakobson označenika i označitelja naziva izrazom i sadržajem

koncept

leksem denotat

o Leksem i denotat povezani su neizravnom vezom

o Leksem = plan izraza = označitelj, ostvaruje se u mediju zvuka i on je okidač za aktivaciju
predodžbe
o Koncept = predodžba = označenik
o Denotat ili referent – ono što je taj predmet u izvanjezičnoj stvarnosti na koji se odnosi taj
jezični znak, njega dobivamo u konkretnoj komunikaciji
o Smisao i referencija pojmovi su preuzeti od Freegea
o Smisao je ono što je konstrukt u umu, a referencija odnos prema izvanjezičnoj stvarnosti
o Npr. Jutarnja zvijezda, Večernja zvijezda i Venera s aspekta smisla nisu jedno te isto –
Jutarnju zvijezdu, vidimo ujutro, Večernju navečer, a Venera obuhvaća to sve skupa i odnosi
se na nebesko tijelo
o S aspekta referencije su jedno te isto ,referent je isti
o Leksemi označavaju denotate posredstvom koncepta – leksem aktivira koncept, a on je
usmjeren denotatu
o Platon u Kratilu – riječi označavaju ideje stvari, a ne stvari same
o Smisao je rezultat odnosa u jeziku
o Izraz kralj SAD-a nema referenta, ali imamo smisao
o Vlastita imena nemaju smisao, ali imaju referente, jedino ona označuju stvari, a ne ideje
stvari

2. predavanje

o Označitelj je dio jezika, on je kod, apstraktan – idealizirana akustička slika, ne mora se

verbalizirati da bi se upotrijebio
o Označenik ne predstavlja konkretnu stvar, on je idealizirana vizualna predodžba p stvari
o Jezični znak ostvaruje se u domeni jezika
o Leksička semantika bavi se odnosom između označitelja i označenika
o Izraz nije motiviran sadržajem, jezični znak nema vrijednost sam po sebi nego u odnosu s
drugim jezičnim znakovima – zato je njegova vrijednost negativno određena veličina
 o Vrijednosti jezičnih znakova u nekom jeziku nisu iste kao vrijednosti u drugom jeziku zato što
ne pripadaju istom sustavu – npr. vrijednost od „plavo“ nije ista kao u ruskom jer oni imaju
različite nazive za svijetlo i tamno plavu
o Pragmatika se bavi uporabnim kontekstom, tj. odnosom znaka i konteksta, načinima na koje
se jezični znakovi javljaju u kontekstima – ako kontekst jako izmijenimo, jezični znak neće
imati isto značenje
o Jezičnim znakovima bavi se i sintaksa, ali ona stavlja naglasak na formalne obrasce pomoću
kojih se leksičke jedinice kombiniraju u jedinice višeg reda – sintagme i rečenice
o Semantika, pragmatika i sintaksa bave se nekim vidom odnosa u jeziku: 1) semantika na
planu sadržaja proučava odnos jezičnih znakova unutar sustava 2)pragmatika proučava odnos
jezičnog znaka i konteksta 3) sintaksa na planu izraza proučava formalne obrasce

Još neke Saussureove dihotomije važne za semantiku:

Jezik/ govor: govor je konkretni ostvaraj jezika i svoju funkciju ima tek u odnosu s jezikom

Sintagmatski/ paradigmatski odnosi: u sintagmatskim odnosima (in praesentia) leksemi su

istovremeno prisutni na istom mjestu – npr. Ivan piše zadaću, ta se os zove os kombinacije.
Paradigmatski odnosi (in absentia) su odnosi među jedinicama koje se ne nalaze u istom nizu, ali
mogle bi tu stajati – npr. umjesto Ivan moglo je biti dječak, brat itd., to je os selekcije

Sinkronija/ dijakronija: dijakronija uključuje vrijeme kao dimenziju, najčešće se koristi načelo
izoliranja i većinom se bavi planom izraza (sa značenjem je teže jer nemamo govornike koji bi
potvrdili što je riječ prije značila). Etimologija je dijakronijska disciplina, npr. promatramo razvoj
imenice vuk. Sinkronija ne uključuje vrijeme, to je umjetno stvoreno stanje. Jezik se svakim danom
mijenja i sinkronijsko proučavanje bilo bi kao da stisnemo pauzu i promatramo odnose među
različitim dijelovima u tom trenutku. Saussure sinkroniji daje prednost i smatra da odnose trebamo
proučavati tako da stvorimo iluziju statičnosti. Na taj način možemo proučavati i izraz i sadržaj

o Lingvistiku kao znanost o jezičnim znakovima ubrajao je u semiotiku

o Semiotika proučava i druge vrste znakova – prirodne, u prometu itd.
o Charles Sanders Peirce podijelio je znakove u 3 skupine:
1) ikona – ikona je npr. fotografija na osobnoj iskaznici, ona označava osobu i ne upućuje na
sebe nego na nešto izvan sebe. U ovom slučaju izraz je motiviran sadržajem, izraz i sadržaj su
u čvrstoj vezi. Riječ je o načelu sličnosti, izraz fizički oponaša sadržaj. Ikone su otporne na
djelovanje prostora i vremena, ta fotografija uvijek će označavati istu osobu.
2) indeks – izraz i sadržaj su također povezani, ali po načelu kauzalnosti. Sadržaj je najčešće
uzrok, a izraz posljedica, npr. vatra i dim. Često ovise o prostoru i vremenu, ako ima vatre,
dim se ne može pojaviti za tjedan dana nego odmah
3) simbol) nema prirodne motiviranosti, simboli su proizvoljni. Rezultat su dogovora
zajednice koja se njima koristi. Podložni su promjenama i u simbole ubrajamo i jezične
znakove – kod njih također izraz nije izveden iz sadržaja. Onomatopejski znakovi na granici su
simbola i ikone. Slični su ikonama jer zvuk u jeziku nalikuje zvuku u prirodi, ali slični su i
simbolima jer se razlikuju od jezika do jezika. I izraz i sadržaj u onomatopejskim znakovima
ostvaruju se u mediju zvuka, a ne kao slika i zvuk kao u drugim jezičnim znakovima

3. predavanje – Paradigmatski odnosi

Polisemija i homonimija

o Polisemija: dva leksema dijele izraz, tj. imamo jedan izraz za dva sadržaja i među njima
postoji jasan motivacijski odnos (glava – dio tijela, poglavlje)
o Homonimija: također isti izraz, ali sadržaji nemaju veze jedan s drugim, nema motivacije
(kosa i kosa, klapa i klapa)
o Postoji sekundarna homonimija – došlo je do kidanja primarnih polisemnih veza, npr. u
engleskom bank znači obala, klupa i banka – nekad je to bilo povezano jer se razmjena
dobara odvijala na obali, a danas su te veze nestale
o Homonimi vjerojatno nastaju tako da dolazi do pucanja polisemnih veza, ali neki smatraju da
je to slučajno i da nje vrijedno proučavanja

Sinonimija

o 2 različita izraza za isti sadržaj

o Teško je govoriti o potpunim sinonimima – ako mi pri uporabi u većini slučajeva izaberemo
jedan, onda oni baš i nisu sinonimi, drugi je stilski obilježen i oni imaju različita konotativna
značenja
o Zato se ne može govoriti o čistoj sinonimiji, a i jezik se vodi načelom ekonomičnosti, nema
potrebe da za isto postoje dva različita izraza
o Kada je riječ o sinonimima jedan je većinom ili dijalektizam ili stilski obilježen itd.
o Istoznačnice ne postoje, majka i mama su visokobliskoznačnice

Holonimija i meronimija

o To su asimetrični hijerarhijski odnosi

o Princip A je dio B
o Referira se na odnose u jezičnoj stvarnosti
o Meronim je dio, a holonim cjelina, npr. prst i šaka, ponedjeljak u odnosu na tjedan
o Komeronimi su ponedjeljak i utorak u odnosu na tjedan, oni su dijelovi koji imaju isti položaj
u odnosu s cjelinom

Hiponimija i hiperonimija

o Hiperonim je nadređen hiponimu

o Funkcioniraju po principu A je tip od B
o Neki leksemi svojim značenjem apstrahiraju druge lekseme
o Životinja  pas
 mačka
o Postoji uvjetni znak jednakosti pas=životinja

4. predavanje – Kontrasti

o Odnosi među leksemima koji jedni drugima oponiraju na planu sadržaja

o Najviše su naglašeni binarni kontrasti tj. opozicije gdje u odnosu stoje 2 leksičke jedinice
o Postoje i oni koji nisu binarni (npr. pon, uto, sri…) i tu se radi o više od 2 jedinice

Nebinarni kontrasti
 o Sve te leksičke jedinice čine jedno semantičko polje i svaka od njih isključuje sve ostale
o Neki su kontrasti naglašeniji, npr. osnovne strane svijeta su 4, ali naglašenija je opreka sjever-
jug i istok-zapad – te naglašenije opreke su antipodni kontrasti
o Ortogonalne opozicije su one koje su manje naglašene, npr. sjever-istok

Opozicije – (binarni kontrasti)

o Nužno dvije jedinice

o Stupnjevite opozicije – velik/malen
o Nestupnjevite opozicije – živ/mrtav

Konverzivne opozicije

o Tiču se društvenih odnosa (liječnik-pacijent, učitelj-učenik…)

o To su opozicije perspektive – ako je on moj učitelj, ja sam njegov učenik, nužno postoji i
druga perspektiva

Privativne opozicije

o Uspostavljaju se prema načelu +/- i jedna imenuje pojavu, a druga ju negira, npr. podnošljivo-
nepodnošljivo, veliko-neveliko

Ekvipolentne opozicije

o Suprotnost se ne ostvaruje na načelu negacije, nego se s obje strane imenuje pojava, npr.
visoko-nisko

Svi kontrasti podrazumijevaju značenjsku opreku

Značenjske promjene:

1. značenjsko širenje ili ekspanzija

2. sužavanje značenja ili redukcija

3. značenjska elevacija (pozitivno konotiranje)

4. Značenjska degradacija (negativno konotiranje)

5. izmjena primarnog značenja

6. slabljenje značenja

Ekspanzija

o Značenje leksema se proširilo, pokriva veći opseg sadržaja

o Npr. momčad je nekad označavala skupinu mladića, a danas označava skupine različitog spola
i dobi koje se bave sportom
o Primjer je i pernica – torbica za olovke, a nekad se upotrebljavala za pero

Redukcija

o Leksička jedinica pokriva uže značenje

 o Npr. doktor je titula tj. akademski naziv koji se odnosi na znanost, a mi u svakodnevnom
govoru mislimo na liječnika
o Npr. profesor – također je titula, ali mi profesorom nazivamo svakoga tko predaje. Ako je
netko profesor, a nije predavač vjerojatno ga nećemo tako zvati
o Npr. vlk i vuk – prije se ta ienica vjerojatno odnosila i na lisicu

Elevacija i degradacija

o To su vertikalne promjene
o Neženja i usidjelica – i jedno i drugo odnose se na osobe koje nisu u braku, ali neženja ima
pozitivne konotacije, a usidjelica negativne i više je degradirano

Izmjena primarnog značenja

o Sekundarno značenje može zauzeti prvo mjesto

o Zvrcnuti – telefonirati: primarno značenje bilo je okretati brojčanik na telefonu i tako je glagol
i nastao, kao onomatopeja, ali mi danas pod tim podrazumijevamo cijelo postupak
telefoniranja i sekundarno značenje zamijenilo je primarno

Slabljenje ili izbljeđivanje

o Jedinice koje gube značenje, ali dobivaju gramatičku funkciju

o Npr. užasno dobar – užasno gubi značenje i postaje gradacijska čestica

5. predavanje – Teorija polja

o Nastala je u 20-im i 30-im godinama 20. st., a razvio ju je Jost Trier

o Promjene u značenju proučavao je u odnosu s ostalim jedinicama
o Crvena kosa, crvena koža, crvena haljina – ta crvena nije ista, ovisi o tome s kojom jedinicom
stupa u odnos
o Svako semantičko polje sastoji se od leksičkog (plan izraza) i konceptualnog (plan sadržaja)
polja
o Npr. istom semantičkom polju pripadaju majka, otac, sin, kći
o Majka je leksičko polje, a konceptualno ženski roditelj

Postoji 5 obrazaca transformacije semantičkog polja:

1. nema nikakve promjene

Sadašnje stanje jednako je inicijalnom stanju – polje: otac, majka, sin, kći, brat, sestra – oduvijek je
tako, nije se promijenilo ni leksičko ni konceptualno polje

2. moguće je da se leksička jedinica promijeni, a koncept ostaje isti

Polje: avion, helikopter, balon, raketa – umjesto avion danas se upotrebljava zrakoplov

3. leksičko polje se ne mijenja, ali se mijenjaju konceptualni odnosi

Npr. veza i brak – mijenja se koncept jer u braku mogu biti i osobe istoga spola
4. mijenja se i leksički i konceptualni dio polja

Npr. uz vezu i brak uvedeno je životno partnerstvo koje s odnosi na istospolne zajednice

5. okrupnjivanje (i leksičkog i konceptualnog) polja

Npr. nekada smo imali nazive zaova, jetrva, zet i pašanac, a danas imamo samo šogor i šogorica

6, predavanje – Komponencijalna analiza vs enciklopedijsko znanje

o U komponencijalnoj analizi bitna je metoda binarnih opreka i tu metodu htjeli su primijeniti i

na značenje
o Npr.

MAJKA OTAC SIN KĆI

Živo + + + +
Ljudsko + + + +
Muško - + + -
Roditelj + + - -
o Svrha komp. analize bila je da bude objektivna, a već na prvi pogled se vidi da nije – očito je
da su je osmislili muškarci, ne može se majka definirati kao – muško
o Takva analiza ne bi vrijedila u svim jezicima i kulturama
o Komponencijalna analiza dobra je za denotativna značenja, ali ne i za konotativna – npr. kako
bismo odredili razliku između majka, mama i stara
o Metoda opisa dovodi se u pitanje jer bismo morali izmišljati kriterije, npr. mogli bismo
pomisliti da stavimo + blisko za mama, ali to je već izmišljanje
o Osim toga ne možemo ni prikazati individualne slojeve značenje
o Značenje ne postoji neovisno o čovjeku, ono se konstruira u ljudskom umu)

Enciklopedijsko znanje

o Njime se bavi kognitivna lingvistika

o Značenje nije skup dijelova, ono se konstruira na temelju iskustva i znanja o svijetu
o 4 razine na kojima se proučava značenje: okvir, domena, baza i profil – svi oni daju ukupnost
značenje
o Komponencijalna analiza je antimentalistički pristup, a enciklopedijsko znanje je mentalistički
(značenje je predodžba u ljudskom umu)
o Predodžba=značenje
o Objašnjenje razina na primjerima s otokom i trokutom:

1) Profil je najuži sloj značenja tj. kada kažemo otok u 1. plan dolazi da je to dio kopna
okružen morem ili hipotenuza kao najduža stranica pravokutnog trokuta

2) Baza je najneposredniji konceptualni kontekst, u primjeru s otokom to je vodena površina.

Bez baze profil ne bi bio to što jest, tj. bez mora koje ga okružuje otok ne bi bio otok isto kao
što bi hipotenuza bila najobičnija crta da nema pravokutnog trokuta
3) Domena je skup svih znanja koja se aktiviraju. Svaki koncept povezan je s drugim i zato se
to znanje naziva enciklopedijsko. Na razini domene povezujemo znanja. Npr. domena kod
otoka je geografija, a kod trokuta geometrija.
Prednost je što se na ovaj način pokušava pokriti i metaforičko značenje, npr. otok u društvu
odnosi se na usamljenu nedruštvenu osobu i time je geografski koncept otoka premješten u
domenu ljudskih odnosa. Geografija bi bila primarna, a ljudski odnosi sekundarna domena.
Primana se aktivira automatski, a sekundarna se isto može aktivirati, ali potreban je veći
napor. Npr. Ronald Reagan: primarna domena je da je on predsjednik SAD-a, a sekundarna
da je glumac. Hitler: 1. nacizam 2. slikar. Aktiviranje domene ovisi o uporabnom kontekstu, ali
i o znanju

4) Okvir ili matrica domena je ukupnost svih domena koje se mogu aktivirati, obuhvaća sva
pozadinska znanja. Npr. Reagan, može se aktivirati i domena predsjedništva i glumaca.