Hes. Fide gima vlogu koja fe s jedobne imala legitim: Kapital 108 _Ona je jo8 jedna tearlja “treGeg puta’ s one strane soci- ‘ama i kapitalizma.” (Zapf 1992, 295) S timo se slazem. IV. poglavije Uspostavljanje noéne strane moderne: protumodernizacija naglasili ~reflek: ona pogoduje i protumodernizacij Izraeno Kandinskijevim razlikovanjem: ono i prosup! ono ili-i znatnosti onoga i pogoduju renesansi onoga ili- U tome je sadrZano vi8e toga. Prvo, ono i moze tolerirati ono ili-ili samo dok to ili-ili ne ukida, ne nijete to i. No ili-ili ui i ili-ili ne vla~ ili-ili.) Drago, ono i postaje realnim te u toj istoj mjeri i neizdrdivim u svijetu oskudica i opasnosti, Tako moZemo, treée, sazi i reGi kako sa znaéenjem onoga i raste znate- nije onoga ili-ili — u svijesti i pona8anju Yudi. “Najveéa teSkoéa nae generacije sastoji se u tome”, citira povjesnigar Paul Kennedy jedan élanak londonskog Econo- mista iz 1930., “da nasi uspjesi na ekonomskoj razini toliko nadmauju napredak na polititkoj razini da ekonomija i poli- 107oot ourzofu s sou}goltaso qsoftas -wrargn{pyst ouurefezn TUT as 0}g oto afnzanod eug ‘atepoumjord axjato8ez aupal (jeu) 179] Nsoundneu fouse/as 1 ou ‘fouanye oures ou (01 (-oftormyop ey(egeuz euacuso vruea ours os own ‘prt isoupedud euraljaeisodsn “ysoarny -poau eualfaeisodsn | n1se[8 efZour epoye) tq elrorayep ,1sou -qidnou euoefjaeysodsn,, oysofurg)) -eaezolaso | exrasas ‘a{noeq -eu eusepour efoy efueyd eaeyyngn ‘exzruourep ‘vayqiosde eurspoumjoig ‘epedses eusopout os ofoy n vfunyd efunfu -ppyn ‘eftestiq ovy ‘aftugoy, jsouzydnau narfanjsodsn ‘nual -ajsodsn oy wesuyep .nusepournosd, njstus 10} “ouropour vureueyys trugou wo -agysodsn ye1049) ~ afoeumso| euror{go wyurepoumnjord rundopeu efBour vraqam exe Hse[A ouUNT Bo] elton ny -sTUIS 8S 1q WO} /) ‘effoouIATBe; vsnpowt (yFuIepourNjord) YT -qasod taouso eu ours ysoupqers nonferamynas nloas eA -1qopez ‘oyed ‘uo o8ou ‘vanzor8n ou efjoezrusepour efulfep aft qurepour e(ga{myord Souaroajo euyzafu 80qz ‘0WrAyeQ “a DA -pgyups8o ouppinpynuys af euo ‘agen ‘ygelinyord (of euo ‘o8nzp “(pay eftreay{jaureyn ezeago) euzepour poaztoad 1 yyaford ‘epyep ‘af euo ‘nosqozy ‘Htaeysodsn exour oasd es eurepouNorg “eftoezquzepoumoad tary 1 yeuz 0} oavady) ‘oftreytd sfuapoaop vu effoypar ofualupomido 0} af sof ‘eftoeztpemyeuar eftugo], “piiovzyoimou — eum 01 ¥ — Ypoaoad y stax os Te ,, 85 OZDY “Nfuoy wroyaliq wurjolg ovy ouxopourmosd nurfod epedud jsoua/pumzy ‘alu ajoid 1 wowrepour s auryeu ‘ou -sey owaneyar — as afnfqaefod 1 — optarfod os 07g nwteg0u 0 as qpey “(oarfjoumau ouo ez rze1zt A YeAz os OEY eur TY) Wow quepuessuey ‘Woygojodoque ‘wousurerapen ‘uore)s NUTED -eu 0 tpes ou oaerdn — oexeygnur ‘euoz ‘epomd ‘poseu ‘eftoeu, :eaourfod yrusepournjoid yugn{y nfezrpes oujoxdns ~ as ep [geuz oy, ‘eusepourmjord pusepour :ounefprad 1 nHeAYs eq. -on ,vurepour, oft ,paxapoumnjoad,, nurfod n ‘euro) eUreLy ‘auiapour eysfinsnpur sTAXO | aMyuoY opsIagn Yorep (aeyd 1nsp 19e[Aod yedr oysag ‘ougnstoyperey ‘es efOF ‘aulspow ous eugou SfuelneIsodsy EPI “E6GT/EL Iq ‘ToBards 20g od oueINID “(ZEGL) APOTUOY ou Ssougelmjord nujueueun nas zn) naygnsp wowrepour n pjoyusepour afuagruesfo 0) oaesdn af uroytig ‘ofueyd n efuep -onop avis wizalu | Muepout eu efioyxeax Ovy oaerdn Epesop 05 0} ON ‘eusepoumnjord 7 eusepour ‘aftreatgnypo 7 ISOATQNT -poau +} ouo afnfyar{od yado as afpao | “Tusapour n eurepout eas anord rnzpo eu TIsTd ysoargnfpoou B} os ep fegnyod F ysoar{ungesoidou ‘jsoargn{poou ‘ysouydnau 1geu7 euTepouN) -ord ‘ysoayfamgesoad ‘afueargnypo ‘efuend euz ewsepoyy “ou -sepour oures offoynnsuoy drouprd uvjosSeyur ovy ‘rusepour 1 qR{STUr Iq au BZA e} T Algafrjosd 0] as epEY vON{npEuEUZT PL 1q ou eftoeBou vy, “ouxopour eusfod urelodnjord ovy ov} seu — oZey Qofts BUIRS T 99a OYLY — of ,aHIspournjosd,, wre[og ysouyfdnau nuoffavsodsn 1euz euxapoumnjord ‘ofyoezrurepoumnjoid 1 offoezrusepour auarsyay/ar afte -efyaesioadns 1 aftreunrzoad 01 nyzenst elfea epeg “wefels urTA -qpoarz Wels ofouur ez efueaoyolp t efuol;grut ysouepesso zof “aagisez aaou nzipod es oyez f epesBo nfeljaeuqo as O7Dz — (10 >JORSZIEM WoA YOUpery Wey) ,eyod oftreynun oysyolas,, ege(o\sod ouyear vuryolan n ouratz OWAepG ‘copter? ares a{nggragn ‘e(aejsod ‘Te|op ‘afnpzajod eaouzy vffoezpusepour -morg “e8omn ytufods ‘i{jengo ‘eyeTeuNUOY ‘efron ‘euRIs IPT -paxatd ‘esepy — corues8 eppyn effoezqusepour PUAISYS YOU sou TPN[T MoaTZ wou -oaygnup n vaowioys t esanod ‘eaoyog nyFUIO$ ns opPazezt efor -zex yjuoljajsjordns nfeap qn npeurzy Nsojeden “egel yeltas euyeuoren | ‘eunfruforqo8ouur ‘eurfuedt eas Hfeysod oof -uypo ouppuoroen ofeu ‘eaugip YfufeuoIeU YTTOFEANS O4 HIE 09 vu ueydo(oser oP}so oures affu yolias npa[sod woygnTod 1 efueaorelp exeys emeaqnqoeas ‘euoaysurpol yoltas npays -od of moysuzouoys A “YeIOy Ns} NezIp Nsour ou agin EAH ‘wBoRINiod ofuereiaucsaPronalazenje poltékogs ukidanje, nestajanje u neupitnosti. U tome se zasniva i sre- dignja razlika izmedu pojma institucionalizacije i pojma pro- tumoderne. I jedan i drugi teze stvaranju samorazumljivostt ili, da to kazemo formulom koja se ovdje upotrebljava, us- postavijene neupitnosti. No institucionalizacija zna¢i pro- laznu, a ne trajnu neupitnost. Nasuprot tome, protumoder- na — po svojem pojmu — apsorbira pitanja pri punoj svijesti. Da se posluzimo primjerom: upucivanjem na sposobnost zene da rada pokuSava se jednim potezom uspostaviti neu- pitnost podredenog polozaja Zena upravo i u “modernom” drutvu, i to ne kriomice i neiztedeno, nego izritito i uz odo- bravanje utemeljujuce refleksije (na primjer u znanstvenom sudu) te tak i samih Zena. Iz toga se moze zakljuéiti troje: prvo, modernitet protumoderne ne gnati samo eksplicitnu, nego — po pretenziji ~ i utemeljenu protumodernu. Drugo, protumoderna utemeljenja koja preobrazavaju te upitnosti u neupitnost esto — niposto netipitno — dolaze iz znanosti. Na primjeru Zena to dobro potkrepljuju medicina, biologija, pravo, filozofija. SveGenici jednostavne moderne tako se raskrinkavaju kao akteri protumoderne. Oni svaki put daju na raspolaganje kognitivne instrumente koji omoguéavaju i osiguravaju ograniéavanje i prepolovijavanje moderne u “strukturi” industrijskog druStva i njegovih buducih muta- cija. Treée, protumodernizacije se, buduci da su eksplicitne i buduéi da se moraju utemeljiti, ponovno i “rastemeljuju”, one se demontiraju daljnjom modernizacijom i znanstvenom kritikom. Primjer za to je ovo 3to smo rekli: povijesni i sistem- atski radovi Zenskih studija doveli su do toga da se moze smatrati da je bar u empirijsko-analititkom smislu propao pokugaj da se stari odnosi medu spolovima u krevetu, ku- hinji, zanimanju i politici. i u moderni utemelje na sposob- nosti Zene da rada. Prema tome, protumoderna nije samo uspostavljena te u tom smislu moderna. Ona doputa, osigurava, uspostavija 110 Uspostavijanje noéne strane modeme neupitnost u horizontu osvijestenosti. Stoga je rijeé o aktivnoj svjesnoj neupitnosti. I protumoderna se moze samorazumiljivo institucionaliz~ irati, tj, potonuti u predsvjesnu rutinu (¢itaj: neupitnost). Utoliko pojam institucije le2i poprijéko u odnosu na pojmove moderne i protumoderne. I jedna i druga mogu u svojim ele- mentima postati {ili se utiniti) aktivno samorazumljivima. No samo protumoderna postiZe ono Sto se, sa stajalista poj- ma moderne, éini apsurdnim i nezamislivim: svjesno — blaze regeno, znajuéi— ukinuti, preinatiti, ograniditi beskonatnost pitanja u neupitnost. No upravo ta zna¢ajka— ta zagonetka — utemeljuje primam- Yivost, neodoljivost protumoderne u uvjetima Zivota u mo- derni. Upravo tako protumoderna postaje tako obeavajuéom za modernu, za midljenje i djelovanje koje je toliko izmuéeno sumnjom i nesigurnoSéu. Anticivilizacija ne postaje mogucim pobjednikom u civilizacijskoj dresuri i nad njom tako &to bi brutalno istrebljivala pitanja, nego svjesno pustajuci da se ona izgube u uspostavijenoj, éesto éak scijentificiranoj neu- pitnosti. Karakteristika neupitnosti da je uspostavijena u sebi je viSeznaéna; ostaje otvorenim tko, kako i protiv koga uspostav- Jja i brani tu neupitnost. To se moze razumjeti na dva naéina: s jedne strane, uspostavljanje se razumije u smislu negacije staroga, prirodno danoga, antropoloskoga ~ naglaSava se povi- jesni karakter, tonije postanak protumodeme s industrijskom modernom u 18. i 19. stoljecu. S druge strane, uspostavljena neupitnost takoder moze — kako se mo%e pokazati na primje- ru nasilja — proizlaziti iz djelovanja. Kako u malome, kao uliéni prepad, tako i u velikome, kao rat, Zivotna opasnost iznuduje najvece moguée pojednostav- Vjenje (kako je najupetatljivije i najapologetskije pokazao Carl Schmitt). Ta radikalizacija onoga ili-ili kao prvo ubija pitanja i upitnosti onoga i. m”eu “or “BOSE “€ “21 PO ‘OL Iq ‘urzDSoyy Bunyoz oyosineppns od OWI Ipnf] 8s ep ew} o Jsoa08 TSN Weqoy “Hsoudn-Hue “eM -o8eu Rsomdnou ouvrqezt omyzn n ofucfuem eaoidsn oyeL ‘vluezeu Isouyensyas euegeltasord ‘euagneu pempanystp ezouw yed es eun(u v ‘efuend n{efjaeisod as oyey oureuz 29, PwiIstdord od euapoaord ozon ourensyas vfepr 1 ovy eupansde af oxeupal, ‘Gfqosiny euEETpEY agid (ueTpsequiog | e(treltqn Zou yesoy “eyes SouwzTIAI elepl, ‘Iqoy afoas y Pluegaqo YHoas vuNAoped 1 vuNsoqau uT{oas wyas vs aeqn{] :tuxepour foarfungesosd ysoujoidns eftazer 98 oy], “UIQeU YLUpel vt egeuOd os oALIg “eolUOEpolaodst oyerd yynstad [iq ns eurrfox n egos YIpeAeds zy agvjaod Joftogeas os ep 19eUZ OL, “eIEAyeZ | EIeAIO OS ISOUPATTG “exPIG PAvIseI Nlorq WLO¥OSTA n vavzeazt juisiaod eu outes as e[oy , frurestjod fouayseoyns, [ou =mq | ou ‘vunfrpeu wruaoseur t eweUtepjar n owes Teo -1Z 9u v8eus as BUyZofN “WOMZapoUT s apfep ‘ulolwerZtfeNprA ~tpuy ‘wofteszyexowop ‘wrofterZnUEUIOL s ‘Ouse Yor {fazer F agafis yedy ndeus nugyeurexp nuaoupoypas nfoas Cua} ¥ ‘ormysead po[Sz1eN “golts af eurffoy o axfegeuz as auezrpes ns UL ‘Duyuo8ou ysounpord vuoigozy ysoufonsyes ‘anqnif :yw0Z -HoY Tusoupaliza y ynazisd TAyeseu eavBalqzt vloy woUte} woupef nesnsnyt | pyuse(zer eusepourmord wrefod ng (ex, -(eunfperefradou y eurt{y ~ayefid 0 aqzpopaid ryeuz 07g) Tues af oyg OUO f BXNUN of OTg ouo nfespyord ousel ¥ tuaffacuesn oujeuorsoure ns ye ‘TE -ofjewem neu agnpop Hoy Poorod nfnfjanyn 1 eponoad os NY, efueaojelp 80) wofueaviolsn 1 utaftearzeago ‘uroftreangerjn ‘woluel{qnpord :wofoozipuorsoure wowapo8n oupenrya[s -a aasod y ovy pfuvaojo{p Zougoupeu ouTeer NsougeuZou -paf afrar n ronfefaein agefis euzepounjord pfuepd mayen 1se8 wp nyoyqeay nfoas ny “yse/ias nuep wojoltq ex WEIOxer yoldsn uyzalu eqpanord wuyza(u o8eu \soudnot vailavisod “sn CUATDR Owes ‘epjep ‘eIIZPA}YeIwy au NUFepoUMNjOIg ‘suepour SUBS eugON STURTAEISOISH zu snfegafrar au as yoy 27 roloises tung ns effZojodorue | isoupeuorooUrA nBeus t ysoar{qrelan nfoas ageyazi euo YEU 2] “(eueUEXGO WT -pistad ‘olragoy ‘YT eure{uper uTuT{std) eureffoOUre eu afjaure) afoynrsuoy surapoumjord 9s ep 1at ozouT es OYeIEAS ON ‘(ofueaojefp oyeas tw ovy geq) eusopoummord osdr 09 effooure vu ofuexjade oyeas {11 fepa{so yeas af ep ter 1197 au oygodyu as auf] ON -e(ueaojalp Sousexyo nggoumnfis wousyeyer | WoUARUNSHT efuefuuMs 1 efuEd efteaditTyo 1 aftuoreden afnyndo wloy asyerd eufegalso zt ‘,pfepelso oftBeur, (ouager ousepou) eupaf ourpeu zr zeztord ysomdneny “eaeltarzt oujeuorsours a BuO | BAL[[AIZN OUTeMOTOUTe 9s Nftr ni “ysOu -pedid exonyerd 1 earqzafan oujeuowours as ny “PUHSUE ‘syas ‘ysouolido ‘efueselaodeu “qens ‘aeqn{y ‘efuzrur :efegol, -so yyrogns! ¥ YRegorIso Mye{faepy et eATAs eUTEpourNjosd ‘sjorzn 1 Zoyzex‘nfuums ‘afueyd ‘ops ‘wmzes wu as yontefteTsO as 110g | erjede eusepour oye :oxgeu gol Nepop Eqan suo], ‘afiqz Hsouar}soupel oupeynaq F HsoUTeINIG euARsoUpal vA -Iqop npesfen oey 0} e7 1 ofuuns efuepniza ougala eALQUOyO ofox ‘eardoxod ofoy efuofurg ~ .nytzef,, wo) n y efuelaTg _WOy!Zal, as 1NAZNIs BETA ‘ePYEp ‘BUIepOUINIOIY ‘J EHOUO eUIT -sougeuzagia urjas soysdsn tavjsodsn 11-111 0) ep Wout [ofoas np efueaotelp 1F-1! euouo n urTuezo{Aso Bpo{so os oft “jsougeuzoap ‘efueyd “eroacBzer (ery WeUz yoyAn | OYLUOT afueaojo{q ‘suzepoumjord jsouxoreyur eu 1 ye ‘sousoyradns vu earsozodn efueaoyalp Tour f oSeus sujeer oaysuaad OJ, “eftreyid a{n{aetdio e{ueaoyetp wol -nujs vs ¢ ifrns n ‘n{ueaoya{p n eand eu “eaegzefan ‘efeasn nfueaojelp n as euG “eBelu ngowrod 1 nfupagzalp n efrend eriquosde euxepoumjord eyQrapseN ‘afueaoyelp | ofeu so) -euzods 1 ofueuz ‘nsoupeftsa ‘eftemusou ures ou apfep ‘DS ~yoid :ouxopournjord wyfegeuz euniq efuffep PUPA! IpaltTs e801 2] Hoaoyns oy] af unfox DfuDyd ofueae{ju vz fons ‘eprep “nt -eazgoadst ype[ut effiseu Bougyn yesrds fouaoupoypas ( ——-———eonignnied afuazeieuoiaPronatagenie politiékoga ogamuéeni ubaviju pretvaraju u “zapjenjene lude”. (Ipak se mora dodati: Zele se pretvoriti.) Tedko je naci totniju prispo- dobu. Na sligan nadin to vrijedi i za druge srodne pozornice protumoderne: nasilje i rat. Za protumodernu su svi osnovni pojimovi, oni koje mo- derna demontira, demaskira i delegitimira, sveti: naravno “tra- dicija”, “briga” za nju ~ Citaj: njezino pronalazenje, insceni- ranje — ali prije svega i priroda, religija, nacija, suprotnost onoga vlastitoga i onoga tudega, identiteti po modelu mi-oni, a time i njihovo krajnje zaoStravanje: odnos prijatelja i ne- prijatelja, te kao Sarobni Stapié ponovnog pojednostavijenja nasilje — bilo to u drzavnom obliku kao vojska (policija), u medudréavnim ratovima ili u gradanskim ratovima razlici- tih vrsta; bilo to u nasilju ulice koje prodire u porozni drzavni monopol na silu te Zivi od njegova raspadanja, njegova dele- gitimiranja. To, medutim, znati da usredototenje na pojam "qadicije”™ suzava pogled, horizont. Time se potcjenjuje ras- poloziv spektar, takoreci funkcionalna ckvivalentnost pro- tumodernih elemenata i institucija koji nastaju i dobivaju na vaznosti s industrijskom epohom iu njoj, Tada takoder izmiéu i njihove razlike i suprotnosti u kroju i u naéinu na koji funk- cioniraju te ~ ato se ne smije zaboraviti — njihova atraktivnost upravo u modernim, toénije hipermodernim uvjotima. Nasuprot tome, ovdje valja u srediste paznje postaviti di- jalektiku moderne i protumoderne. Max Weber je s dobrim razlozima analizirao modernu kao proces raséaravanja. No istodobno se odvija i proces sanktifikacije, naturalizacije i tabuiziranja drustvenih odnosa. Demontadi tradicija moga se suprotstaviti procesi remontaze, Demaskiranje i remaski- ranje idu ruku pod ruku. Stovi8e, ponekad se dini da ovi drugi procesi na paradoksalan natin podupiru i omoguéavaju one prve. Ukratko, nuZna je sloZena perspektiva koja otkriva istodobnost proturjecja i ovisnosti refleksivno modernih i “Usp. Giddens (1993) 14 Uspostavilanje none strane moderne protumodernih elemenata i struktura u slici “modernog” dru&tva. Nayjestitelji protumoderne prisiljeni su — kako pie Hel- mut Dubiel - “djelovati na tu same moderne”. Jodlanje i high-tech, mrinja prema strancima i superindustrijalizacija predstavljaju se i prikazuju kao proturjetja koja se uzajamno omoguéavaju. Protumoderna i njezini teoretitari Zive u proturjetju. Oni nikada ne mogu ispuniti ono o emu govore. U sluéaju us- pjeha, oni ogranitavaju samorazvoj moderne posezuci za Kostimima proslosti. Sluze¢i se modernim sredstvima (uklju- &iijuéi i proizvodnju realnosti i efekata putem masovnih medija), na8i suvremenici izvode na-pozornicama moderne maskeradu prosiosti kao realni igrokaz. “Evropskom mjeSancu ~ sve u svemu, priliéno rugnom plebejcu — naprosto treba kostim: neophodna mu je povijest kao skladiSte kostima. Naravno, on pritom zamjeCuje da mu nijedan dobro ne pristaje — on ih mijenja jedan za drugim. Pogledajmo samo te iznenadne promjene sklonosti i izmjenu maskerade stilova u devetnaestom stolje¢u; pogledajmo taj ovaj zbog toga Sto nam ‘ni8ta ne pristaje’. Uzaludno je pokusa- vali se ponaSati romantiéno ili klasigno ili krS¢anski firentinski ili barokno ili ‘nacionalno’, in moribus et artibus: to ‘ne pristaje’! Ali ‘duh’, osobito ‘povijesni duh’, jo8 i u tom oéajanju nalazi koristi: uvijek se iznova iskuSava neko novo drevno doba ili nova daleka zemlja, njima se zaogrée, odlazu se, spremaju, a prije svega prougavaju ~ mi smo prvo doba koje je uéeno in puncto ‘kostima’, pri emu mislim na mo- rale, uvjerenja, umjetnitke ukuse i religije, doba koje je kao nijedno prije njega spremno na karneval velikog stila, na lakrdijanje i obijest duha, na transcendentalne visine najve- Ceg glupiranja i aristofanovskog izrugivanja svijetu. Mozda se radi o tome da upravo tu joS otkrivamo carstvo naseg © Dubiel (1992), 753. 115a ~1a},, of 10f ‘reBraqsuazug snuBoy suzy nus0s ny aftep ofnstdo {,2qoYNS YLUIOAIO op Ize[op ou epextU onoyo8 yedy ITV, oualtraltr -oyn afiqnp wm af ep as TTD “HYZo;zexgo ouTeUOTOEL os oZOM ou ofuegeays oy, efgnapod oarng eu onesd nzejod toy vyruep aafruzexoUTes wrBAOBpO ofuvadftumZeIOWes CACY HIN '2z0{[n ovy nfeneutod apn gol o¥ wBoreag “ozejodsex 1} 98 unfoy nfys0}1s9) naoyrltr o of Qe{ny “edru8 ovy nfedryseu eur -Hgoprdoaou jordnseyy ‘ourepros nfegouod edi ‘n(euzod ou epdon es epword ‘oruynd truer as woyrag ‘eurryepels peu oT] -od afeftp ‘msefur nfepeqojso ‘nggns os jorund “ysoy{foneu ero of eujofurrrg -ofeduns varzezt ou Yeze[Op AoytIN “ey snd eap gof azen f nfezeayo as pyr, ‘901qu0) ‘Gndey ‘outa -ou o79] eusofur wUpogo]s eN ‘sorod wu nBeffd FIZOTPO ‘ngefpo ez aoregata ‘egrgiojs WBrpod ‘Tomoysex os nS TIO, ‘aff naoyyu HE APjefHOd naoypfr o el wight owreuz on “nypyA n ny a aaRgap yruTPuoTeU 71-111 ouOUO od vyOlLAS v{uepem jepour ‘efepr epeyseu af OEY j eusopour euafpaojoderd ovy effoenjowoep wuyeuopeu :afsen afuezefeuorg “eyIZiI Naygnrp woysyefas n eBoueNs nffoysuoy vz azeyziord 280) oureyIp NIgeuZeU req nfeqan ‘oWA}e9 ony ‘0s uoyoden jauaz aljoezyemyeu naofurad eu HesEASNT egour BuO os O¥y T ENZHEPEIEY Nfu org {somrdnau eualy -avjsodsn ovy nneays Zour pffonzjyomnyou es oyey ‘apexy, intel “1921 Buo oe | epeY | ‘afronzEDUTTUT | aftooz;poDyoUTap D{ga{t -mord nfeprn eaezsp oueuopoeU nyepaur n as oFey ‘ONG jeavgip oupouoroou naayo n nyepour Woys}er{oUKEp n eu -of{doys | ouaye{derd enzepournjord ¢ eusepour ns oy soar -efueyd img HInouzer ousejduzezBe nyAeyseu n 9s 99 UI) ‘isopoui eueAs BUDoU oTuBlaeisoden, ou “{0661) woIQesore «2 989 ‘(as “z ‘996T) PHDSZIOIN a. § (oa (] jouXepour cuNAspors NOLUTIBay eZour ysouyTdnau euse{as ‘vuolazjsodsn as oyey jatepour Durayspars auIOp -oumnjoxd eqpeaoxd ‘nsomydneu effoezieuoronynsur endow of oyey swo[qosd rfugrpois wepal rze[zford w8o} eBaas 7] aaxjod yuysajoad ruyeqselis aed, exruroy } exM[HTe euMTONGO UMIQTZeI oasod wraowolt i nUIZI[eYeUIepUTY WoUTEpOUT N 9s OEY IPIA WPorqeseny nystuis Wo} () “DjOa/Z DU;QDU RoupDUOFaIpoLy DBzal BuTES af tirotzodstp eu — nsoupensyes ,ouarsrurod,, r wyerq vaviser Rsopeisagn op evafp eaoyy{u joa n effoypor efuegafrar Nsom -pnour yy{ueur eas oxerd wusz nsousjsodez po - vanouseyo ‘esta eas BU WONZgO s ‘anordeN ‘ysoupoaeid exs{fewozpeu you vuelta 0 oures rpes ou ogodru os WoyIg ‘Ds0]z07 1 aynjpo woyauperd ofeysod exola ‘euxapour eaysnys! Syn -stapejex eummelan A “ejoarz urgen foas | o8eu ‘estds yHaAS (ue}19 Blas | oxa(a afoas ofezrpes oures BaatYEz | efuageUIy Yp{stueINUOY YUZeUs po BUNS F HTT -ngjs Pygnst[eeuepuny ey *,,LUIpoS YHesopzog po EUAN woatjors ‘oz eHegod s vurURIs}ord WPAQLTOUTE uapereduroy n zpoiqasaiy UNION a{nzeyod Oe ayffewey exoUr ‘epfep ‘as 0} EuIapoUr of BUIOPoUTM|OIY “elute oxo Ing eurAOTeA Nas Hoy YOs eA -rzezx | egafjors Bageu ovary epeod oj «,;snex uepny,, efnsidst eAOprZ BU OS TTF ,,iLOTTET TOE, 09f4 a8 epey oN ‘aald n of Hel -0g0 F oftpog eaazal n nsoy nidolrrn yy noTWzaljaz nuWazpod nise{s — eas (ox0¥s) os ezour epedez t EyOIs] eqoyns vfexy uoyen (orgQeurelN 1 Idoaag n :nyz8 n Yolrwss oxyuTeZ eur -{as yoy poy ayseur ouo geq JEUIQN Wealeu nfeury WOVE oui OfrUIs seu seq. ‘euy gof edi of epzour ‘nsougnpng euou ofugeuep egra ep -wosd ~ apny olzog 1 ysoftaod aysyofas tregrpored oy ourer sqaqeurft0 NIQ ouLazoUur gof ju 1 afp3 oaysxeo oUO ‘oYsv;DUOIT ‘ebowgnnod efuezejeucidPronalazenje pol ’ jtorijalni instinkt" srednjoevropskih putnika u odjeljku via- ka dobro dresiran i civiliziran. “Odjeljak vlaka je ... miesto koje slu%i samo promjeni mjesta ... Putnik je negacija sjedio- ca, On je realan teritorij zamijenio virtualnim. No on ipak brani svoje privremeno boravi8te s tihom ogoréenoSéu.” ‘To je ipak Gudno i zanimljivo: taj “teritorijalni instinkt” pokazuje se v svojoj univerzalnoj, refleksnoj apsurdnosti upravo na tom prolaznom mjestu dolazenja i odlazenja — za svakoga tazumljivo, jer je svatko ve¢ jednom “zalajao” na “ulje- ze” i (vi8e ili manje civilizirano) braneéi teritorij otjerao ih sa slobodnih miesta “Sada jo8 dva putnika otvaraju vrata odjeljka. Od tog se trenutka mijenja status onih koji su uili prije njih. Jos minu- tu ranije, oni su bili uljezi, stranci; sada su se odjednom pretvorili u urodenike. Oni pripadaju klanu sjedilaca, vias- nika odjeljka, i polazu pravo na sve povlastice za koje oni vjeruju da im pripadaju. Paradoksalnom se pritom éini obra- na ‘naslijedenog’ teritorija koji se upravo zaposjeo; zanimlji- vo je kako im nedostaje svako suosje¢anje s novopridoslica- ma koji se moraju boriti s istim otporima...””* I tako dalje. Asocijacije { zakijuéci slijede gotovo sami od sebe: nisu li éesto upravo “stranci” — recimo grtki radnici u Njemazkoj — oni koji izraZavaju svoje gadenje prema drugim “pjima slitnima”, recimo Turcima koji Zive i rade u Njematkoj? Nisu li sami “Nijemei” Sarena mje3avina, kondenzat onih nesjedilaca koji su ostali tu, koji sada ~ povezani “teritori- jalnim instinktom”, posve usporedivo s instinktom prido’- ih putnika u spomenutom vagonu — usmjeravaju svoju na- cionalnu teritorijalnu svijest protiv novopridoslih “stranaca”? Ne radi li se u sluéaju agresivnosti koja se pritom nakuplja i izrazava takoreéi o prirodnoj reakciji, o “podrigivatkom nasi- koje potjete iz “Zeluéanih sokova” i koje je teko zatomiti? Ne svode li se svi pokuSaji da se zatomi to pranepovjerenje na neZeljenu podréku nezeljenoga — nasilje prema strancima? ” Enzensberger (1992), 11ff. 118 notre strane modemne Enzensberger svojom lijepom parabolom vlaka Zeli re¢i: “Grupni egoizam i mrénja prema strancima su antropolotke konstante koje prethode svakom obrazlozenju. Njihova univerzalna rasprostranjenost pokazuje da su stariji od svih poznatih drustventh oblika."” Time se Zeli omoguéiti nesto opustenosti koja se tako brzo gubi upravo u Njemaékoj pos- lije i nikad poslije nacionalnog socijalizma. No ipak je upra- vo to pitanje: nije li bas “teritorijalni refleks”, koji se ovdje antropoloski zaodijeva neodoljivom evidencijom, proizvod kamufliranog i skrivenog eurocentrizma? Zamislimo samo sudar razlititih stoljeéa, pretpovijesnu hordu u vagonu nje- matkih Zeljeznica i kako netko od njihovih ulazi u njihov odjeljak: kakvo bi to bilo slavlje! Poslovitni indijanski ples- ovi izbacili bi iz kolosijeka sve njematke vozne redove, a moda i ditav vlak. No kada bi k njima Sao neki “stranac” — Gitaj: stranac za njih — oni bi ga (prepustimo se svim predra- sudama) ili obozavali kao boga ili pojeli, peéonog na Sipki sjedala. Kraj misaonog eksperimenta: nije li pretpostavka tog naéi- na na koji onaj Koji sjedi u intercityju odbija onoga koji jos ne sjedi upravo sam intercity, mobilni svijet? Postavimo li pita- nje drukéije, ne javija li se taj “instinkt povlaéenja granice” tek na krajur duge evropske evolucije sa ciljem diferencijacije pojedinca? Nije li to Sto Enzensberger éitaocu opisuje tako naglaSeno prepoznatljivo, naime obrambeni refleks koji svatko usmjerava prema svakome, upravo egzemplaran rezultat kasne individualizacije? Cini li se on nama modernima i hip- ermodernima modda upravo zato tako “prirodnim”, tako posve samorazumljivim? Oéituje li se u njemu naga kasna, poopéena ‘antropologija” individualizirane opée otudenosti? Radi li se, dakle, mozda o idealnom primjeru uspostavljene neupit- nosti?”* Isto, 13. "Za ta zlativirajuéa pitanje dugujem zahvalnost Blisabeth Beck-Gern-we £2 (996T) TOSIOPAY «. “st “(Z961) TSM. ‘Jat ‘(e86r) vostopuy Aeqn{f ‘eporen jsowaraans — os oprzaftsan 7 opeyseu Ty Ns afoy aqnuLioy | eunioy ougrZal ns OO “‘alsadd ‘aPfEp ‘es eTeIOUE nggouensouo s ysouensoao Ppearzaaod of vloy ez0A “oae]s 1 Nel -¥1s oj8our af o8eu oaysnyoSoq owes opQeUZ afr eu@reANS oby | uareans ovy poreu NY[sTWIeZ, “eHog po OUALIZI B[!POAZT nfSxex n vyrwepod yyfoas vfuDaosa[a 1 waysuageas wuTZolu Feayso gowod zn nutaepeya f eavad vloas ns 0} souUTA 89] nyeas oyeoupo nporen ns ofoy elyseurp epour :eungelfons oepeya of oy japour tuanygnup aanjozy ,eporen,, eargiupafez Bouepem Souezeans xed ye “SouuuoUe ws v1 ‘ouETs supal § ‘e8o|zex nfeap zt req ueassp ou v ‘of uexopoumjord vqezp -opaid yn iofiag q,".meueld .woysueggny, aasod o,, 1efues oyeY OF Bpeyou TUeyEDY Ns oYwT oYEUO ‘epnf{ ans PTEQeAY -Ngo 1q P[oy yARzZip o eftres ou ‘Atl [IOS OYJoY eur ‘ysqTuOTDeA ‘wepeltN o,,,cujeuoroeuseyut ougtuor oaesdn, eISNPY eaqON woyarzt ourrgnysod es ep ‘opyep ‘of oufeuoreU vu afuwarzog zc offoew a8tup azejeu ouens o8nap os affg s ‘eureoyuess una Yfuofword epurord "uruapespo ougo) n tarz spf] nprefnyrur pzour s yr{t po epaaleu 1 yey sof ‘ouagruozBo ovy efjsqutez as vf “DPN “+ eorupelez aaout{u eqzpopard By forsod yp{u po e804 -Bas FARTS Ne “Tng seq euNt o HY Nsors ou YF epeyra “ys -tup nupea neaeuzod agat epeynt troue[y tmrzolu og oyez ef vuelygruoz “euezeans ¥ euegrTexB0 ory euoligiueZ — vont ~pelez eygnijod eual|srurez, ‘wosropuy exuyop ‘,0{ BfroeN,, “Towzer eqan QL, "wWof1>eZy] -eqo(8 s exenises 98 seuep ousepour ouol{aoodeud op(p-your -a oygrma{um of, “nfeleds as soup 1 gol | ‘,eporeu outAep PIA, eNOWEP oupeUOIEN,, napour n epfods ouaszaes 0a0108 — poxeu 1 vlfowrfourep — ouxopoumnjosd 1 ourepoit eigeliniord — rrzensy orqop uropeson regruso{aod ns o1g ~ 98 ns ny “eargnp Boys{ensnpur Zousspoumyoud 1 Zourep -our oupafn efurffourayn uty ‘sevord uesedurezBe (uoszepuy Surepou SueAs oupou Slum EISOET oz (1661) x00 “Teo F'dsn “Jer (e961) wosrapuy od oueMny9 ‘GOT “(F961) TOUTED se (st) ,-oftBoqoopr ougyoads oyou zoq nowt ou 0%, auyneron stqofumn aasod oys99 ‘auai0Ays ousalas ns offoeU 10498 po dures, ‘opuoures cacio8 nfeseu astupates aging "wHHZe NON oysay afIN “eUIpOA atmors aftap Oyo aftrdyo ya) alorsod offaeU ‘nf -uiz nfnfurjseu ipn{{ epexjo ofoysod euouroyd wuoznspn ¥ TAOTEDY, 5, yorpeueg) ,offopu afuazoyouasd, af 0} ON a. o11q oft aftad YE 9fp8 ofpuo ozppouard 98 aftoeN,, :offaRyseu IOUT[ED “ses | NPI! -Hod 0 eure{f08} TF eUNTqeIs WTAC|Sopor OUNDAI ‘,euNgeq, sujedoroey, Hjemmsefaeu nmsiagn 1 nseazrosd eutaispors was nfeargnyod npussoy ny ‘anosden ‘veuyjey ysoury 1g -qusefaod agid ‘,efoeur efuepng alu oigodyu urezqeuoweN,, *(.:0%84 { TprA ousel oasod wioye}son soS1eqsuezug 07g) ougerd -od efjauray 21 0} { ‘ousafraod o8ou ‘ouperour aftu aydon vBaas oftad ofueeays (eonferzrerey Boys 1) epnfertztqemnyeU OL, “AZ nidy 0401807 ouaotiod epes (e80} Soqz 1) eBoloy zi F musHod Yuaffarioqez af Woy Nsaftaod nuraysis wroup!Zoary woutrez -pod woyeu o ypex ou os oigodyu eBouyeuoroen nfegnys 1 “pyou Segnia gaa ‘Soupoyy ou agra 1d -o1ag n eurjouens eurod ofwzrui 5 efsti LaalpZe 32g I eaeZIp ouyeuoToeU f euIZITeUOTOEU BAIgNJp | eAeZIp [opour Hy/joweRN zou ou ojgodiu ,urosyatjex urtuyefrs0}119},, wh * wogsxjoderd WOYQMHe,, Wo} as ep outTeU ‘ousef af upel TTy “eZouTeUOIDeN. nfuegeays uregnfexzBoodonue woyeu vu eayod cusopour -njoid eaoftpoez 1 Torp ‘epsiagn es 1q oxey ‘es wIO[Oy D/I9 -ozyoimjou oaesdn ep oer F Yq “tafuryad eu ‘tq oBour ON “nfroenjourop ofnggragn 1 egx8 epeqoyso vfuasolacderd 80} ofuepeaqud 0} ep nIq ezoyy “aourfod Teart{{qenodnoyz owes afojsod uroxgeurafu n afoy ez | ouefoqo ouyeuoTDeu nsefta -od 1 exfzol woynd of afoy ofuozofaodesd ngohis yroriqo ouep -axpo 1 n{e\sexpo Toy pn{y ep HI @ZoWy ‘aoTueLT efuayejaod esyayjer yndod oygau yfoysod ep ‘apyep ‘ounarisodjorg “Ta ~pezod fourzolt vu 1 vxofutd vaoseBraqsuozug WolfoueptAs oaesdn persniy ezour ,etiepournjord, pran 9s TH820q ‘fuazeIeUoIG wooPronalazenje polititkoga. prema domovini, materinski jezik itd, ~ monete jedne scku- larizirane, ovostrane, svjetovne religije. No nigta se manje avanturistiékom ne dini ni predodzba jedinstvenosti “narodne zajednice”. Tu se morala nasilno po- tisnuti izvorna mnoStvenost koja je posvuda vladala. To je uopée moglo uspjeti samo u onoj mjeri u kojoj je pronaden ~ i tu se to zaista mora reéi - knjizevni jezik/On vise nije smio biti krGanski, dinastitki jezik vladara i uprave. Naprotiy, iz mnoStva govorenih dijalekata morali su se “sliti” sjedinjava- juéi jezici koje je karakteriziralo dvoje: s jedne strane to da su otvarali jezitni prostor te da su ga Ginili dostupnim i prisut- nim za svakoga. Prema tome, ono &to se kasnije zove “mate- rinskim jezikom” prvo je moralo biti stvoreno. S druge stra ne, taj se prostor morao ispuniti na sasvim svakodnevan natin i postati prostorom Zivljenja i dozivijavanja, morao se obli- kovati po uzorti na “anonimnu zajednicu” nacije. Za to je sim- bol, kako pokazuje Anderson, svakodnevno éitanje novina. Novine su takore¢i “jednodnevni bestseler”, njihovo ci- tanje neka je vrsta masovne ceremonije koja se provodi u nomadskoj zasebnosti, a istodobno je standardizirano. Od Hegela potjeée tvrdnja da modernom ovjeku novine sluze kao zamjena za jutarnju molitvu." ‘Tek s pronalaskom novina i s njihovom masovnom po- troSnjom ispunjava se ~ danas gotovo da bi trebalo reci da se prija — jeziéni prostor koji tu anonimnu, nacionalnu zajed- nicu odrzava u izmjeni aktualnih “vijesti" svakog dana, sva- kog sata (u doslovnom smislu rijedi) “u toku” ~ i tako je stvara. Nacije su, dakle, nacije éitalaca novina, To medutim pret- postavlja beskonaéno mnogo toga: pronalazak tiska, pronala- zak knjizevnih jezika, potiskivanje latinskoga, oslobadanje rijeti i knjige, takoder i pronalazak kapitalistitkog tr2iita rijedi i knjiga, brze i masovne potrosnje, aktualnosti i roka njezina trajanja ~ da upozorimo samo na tu liniju proizvodivosti “°Citirano po Anderson (1988), 41. 122 publike koja so u Gitanju i znanju 0 tom Citanju razumije kao zajednica”, kao “nacija”. Jezik moraju kruniti nacionalni pjesnici, potrebni su mu njegovi nacionalni junaci — od junaka na Olimpijskim igrama do junaka na grobljima. ‘Tek se uz pomoé novinskog trzi8ta nuzno jedinstvo nacio- nalnoga ~ “materinskog jezika” ~ moze usmjeriti prema unu- tra i biti provedeno. Jer nacija i nacionalni jezik najte&ce nasilno nijeéu, potiskuju mno8tvo etni¢kih posebnosti. Samo se tako mogu razgraniéiti u odnosu na ono Sto je izvan njih, ste¢i i stabilizirati jedinstvenost i suprotnost. Posredovanju se te#i putemn manjinskih prava koja se, medutim, kako poka- zuje povijest, uvijek osiguravaju samo vrio ogranigeno. Pre- ma tome, medu ostalim su i kapitalizam i njegove pokretatke snage protpostavke koje uopGe omoguéavaju da se realizira ideja nacije kao razgranitene, anonimne zajednice Citalaca novina koja svoj nos svakodnevno gura u iste napuhane teme. ‘Te samo naizgled jasne jezi¢ne granice, koje uopée nisu stare i koje su uopée tek omoguéile ono nacionalno i nacio- nalnu svijest, morale su se, dakle, doslovno stvoriti. To omo- guéava tek tiskana reprodukcija nacionalnoga! No time je bio postavljen samo prostor. On se zatim ispunio zbrkom vise ili manje éudnovatih ideja i planova kako da se one provedu u djelo, Tako je nastao onaj “koktel nacionalne dréave" od etnosa i demosa kojemu se kasnije pripisala apodiktidnost. Osobito je u britanskoj koloniji Sjeverne Amerike uspjelo tako pomijedati osnovna prava, ustav, narodiu suverenost, drzav- Yanstvo, republikanske institucije, kapitalizam, vjeru u teb- nologiju, religioznost, nacionalnu zastavu i pjevani “Ote nai nacije, nacionalnu himnu, zaéinjene opéom atmosferom po- leta i nemira da se cijela Amerika — a u meduvremenu smo skloni regi i ostatak svijeta — joS do danas nalazi u karavani na daleki diviji zapad. Taj ideolo8ki i polititki recept nacionalne drzave sjao je i prijetio, veé prema tome s koje ga se strane promatralo. To je bila tista provokacija za dinasticki model koji je vladao svi- 12aszt (661) ypoqned ‘(r661) PresoTPEA + sPOFEI “(LEET) FOUTIPD EAP afysou n 21 (S96T) sToUREIy 4) .OF[OP na (a putord soupo, of ofou po as oeuEng (b92 ‘a06t) .efuezeqpo 1 vfuezefop wsouofoapo opel olga“ uo o8eu ‘opo enns e ‘opop souep Hox worfeiny, off 2eaeng ysouuoTEATUAE TY NfexTSNIE B[oUUAES HIOOE offOeTMULIDY OUTETS yy "16 ‘(8861) wostepuy wea eurord ofuegn(tysr ryEUZ ed QL I-III UOYez af AOSaLN wofuearysnod ef wegojdod eavgrp oupeuoroeu op ing “walu -eTZyuoULreY ‘wofuesfUOFTN Nfearsalx edna yPIQKAS TD -OUIZy FOAMS | OP|ZeT O BANU BUIBIE 49" .dsourep { Dsouja,, npourzt ylgotmyoud wurrfuese(a wrusturord -woy wrar{piefso PNY od eu o8eu nfuenzruoUTeY vu vAIQod ou ‘SARZup ouTeUO!ORU efoeDfoMep “efoenfoUlep BUTELOEN efouens ofueayzpeure|qord :euxapour euyeqo]s f eujeuorseNy ‘ayfundsy 979} 1 1939g 1 oupa(n afeysod (xoSteqswezua) .PTENSUy tayefroLn,, YEISeU OUSX Yo} LpzoUT xed UNE, ‘01 ®2 Hsougngour ofuew ns eas We ‘eormes8 wo{uegeyaod wz eq -enod peffarf as ezour ‘Ayoxeyuy o8ou uoTae TuTeyUOUNUOFIE} “Ur oe{yarispard ofjoq epzour rq afoy ‘naygnap woys}olss () wea -ou egndour oas as nfeyg YeLA af org ovy nfuejoxy n nysofur vu ‘oureuz og Ovy ‘oUTEN “hystHs WoUDHsTePerEy wWoUpel nO} | ‘eftuars{eu oftu euOoBea Soygruzelfez eqopodsyd wo} “Ha “WrBtup efuezejopred nfeargeids oursou nleyy FyTEpolez og our Woy apni] ez eorueys auzepoud ns oftoeu eqopodsiad vaorsBreqsuozug afeystad off0q 994 NY, 49" ,efttodurr ejafy Sour -2]08 oyaud ognaeu oftovu ezoy Bysn BTeUL,, 9s ep ‘osropuy exynurog 0} oye ‘nfegnyed woupnyezn o rpex as Yorn ‘Siiepow Bieas oupoU ofsehnmsodan vat -epedez 1 ejo,sy ngoyns wu ovaruse2 95 HO exgarod vfen{ woeu dong n ,offoeztenpiarpur wodiound, wgEAszIp omjsod af nuawaranpauin efueparpooures Bogie droutd (6, x “98 “OIS] (cr po rfrmaysardurfeu af oures ‘ezaaeg Boysie{aog pedsex 1 pnfngn{pn ‘eaisses Soysnr sound y ‘esofurd of ofouur (uos}em-to}9g) ,eurezqTouoTOEU yUAqznys,, Yafdsnou {2} eZ, 2700S TUARZI E[sndeu — efuaperpooures oust N WOTS as weznys ‘ougnt of oye — 1 NsoustACeU fofoas ou e[BINSTSUT 1G Bp SAvZIpP SuTEMOLIeU WoTepoU HIZNYsod os ezour BITTE YU -Izo(u f oures -o1g “euyAarony BuaAysUYpal PAgIUIS eavzrp eUTEUOFIEH BUTeS of nyu ef{yseurp eureonress = nfedepjod eavzp yrureuoreu oor -sedoad n{esour ep 1 H[es0u Hlegnyod 1 ns ep Iyeres eZoW "2B -oupomd,, wome opmefaoye{ao 0} ysoueqloap | Nsouseltaod afoas of{st] 98 1q OFBY DUZ]TDINIOU YseIA afgrapod oarfparyod easod as ep o8z0po tfesnyod tas tyedosd ns ep of oarlquxrurez, NpeD{ NUAOYMp ez WEIOAIO,, oq — wosrepuy ogtd oxy — jopour of fer ‘um s NPELIS A. ‘eaezap yfStup wo8eus woufoa Tr n9goqeys WoINse|A oures vavgtteao os [oy eftounsuy peuzy ysomnusypzn yQeUZ ysoue ~reans s9{ “|soyfo80q nueis eaeftarzo “ueA vurard seq ¥ OWoU -oxatud req ‘01g atmo} T yfoyses “efog Yas onto argHTTOd ez oftreux uod ou "}SOAT{poawz os eft eARZIP euTeUOTIeU euOTeANS Tepour (eto oRsIZITEISENIsT vA[JoIs “6L wIOAIeQ0d os ORI, “oupnyezn eyiq eaysdor anjod eqroq eaosoltr af ep nftaz -ofan wo}srag 0 gof af oram ‘nyaffas n Eprasod sougnisodeu aysuepes8 nenfod adio seuep op sof v80) po ep ues IQUE ovfues PygTTAOTNg | ouzerez oye} of oy DeuE-LOUTEEId foHO ‘neamoy, “afioenjourep ayguaure eyjegod n pemuBoyr oud -nau oye} of8our oaysdoz as wp voruafury ognpop afnpngod 11 -sougndeys opeuiog ‘al fep oe} | onisjaury ‘oaswujd oupeltset squp pigntepod ‘urezpnyosde ‘effoninsur exs{ryeuout :aI01e ————sBongired ofuazereucidPronalazenje politickoge Konstrukciju stranoga, neprijatelja, i njihovo potvrdivanje (aktiviranje) u (prijetecim) ratovima; prema unutra prinud- ‘u asimilaciju, protjerivanje, unistavanje kulture i Zivota astranjenih” grupa koje se ne Zele pokoriti drzavnoj uni- formnosti “materinskog jezika”. U skladu s tim se i uspo- stavijanje domacega, pretvaranje “stranoga” u “viastito” uvi- jek restriktivno tumaéilo. ; “Uspjeh integracije imigranata ovisi o vise faktora, na pri- mjer o njihovu relativnom broju, klasnom poloaju, udalje- nosti zemlje njihova porijekla i moguénostima komunikacije, zatim o ideolo’kim ‘momentima’ itd. Nedostatak osmi8ljene imigracijske politike ima jednako razorne posljedice kao i odnos prema strancima koji bi potivao na, pogrenim (uto- pijskim) ideologijama ... Ni regionalizam ni federalizam nisu perse od pomoéi u rjesavanju problema etnitke heterogenosti uu demokratskoj dréavi, kako to pokazuje i primjer ‘topionice’ ‘Sjedinjenih Ameritkih DrZava koji se danas smatra neuspje- lim. ‘To vazi za sve imigracijske zemlje, koje su uostalom i stoga Gesto sklone diktaturi (Juzna Amerika), kao i za nacio- nalne drzave koje su umjetno stvorene na tlu multietnickih zajednica nastalih pod posve drukéijim pretpostavkama (Jugo- slavija)." Ako je nacija u bitnome nacija ¢italaca novina, onda to u doba globalizirane televizije i telekomunikacija i opet posta- je problematiéno. Tu se razapinje prostor bezgraniéne jav- nosti koji nadsvoduje i potkopava nacionalnu konstrukciju ‘stranoga” i “vlastitoga”. Dva dogadaja u Evropi zacijelo so nisu sluéajno dogodila istodobno: ukidanje granica i mili- tanini izljevi mrZnje prema strancima kojima se izgubljene granice pokuSavaju ponovno “zapaliti” (u materijalnom i je- zignom smislu). Globainom mobilno8éu, trgovinskim odnosima, turizmom, ali i mjeSovitim oblicima Zivota u “vlastitome” (od migracija preko stranih radnika do internacionale nacionalnih ges- Francis (1992), 2. 128 _Uspostavianje nogne strane moderne tronomija), uniformiranjem i standardiziranjem svjetskih kultura nestaju moguénosti nacionalnoga ili-ili, a rastu i pre- vladavaju neodredenosti onoga i. Procesi individualizacije, globalno misljeni, ukidaju pretpostavke podizanja i obnav- Jianja nacionalnih suprotnosti viastitoga i stranoga. “Stranac”, a kao posljedica toga i viastitost viastitoga, postaje neodre- denim, detradicionaliziranim. No iz. toga ne slijedi da oni nestaju u onome “i”, veé, upravo obratno, da postaju kon- struktivistickima i aktivistitkima. Ono nacionalno postaje pitanjem moéi koja si sredstvima sile osigurava i legitimira nacionalnu moé. U toj perspektivi izijevi mrznje prema stran- cima i etnitki odredeni ratovi u Evropi upuCuju na to da granice svjetskog druitva rizika postaju irealnima. Oni ne svjedoée o ozivjavanju starih, i dalje aktivnih narodnih kal- tura i etniékih identiteta potisnutih u marksizmu-lenjinizmu, nego su militantne reakcije na sve manje moguénosti da seu moderni onoga i zastupaju i obnavijaju “stranost” i “drukéi- jost” ‘Time se - kako nasluéuje Sighard Neckel ~ mo%da promi- jenio i tip stranca i stranoga koji je na potetku stoljeca bio u osnovi analiza Georga Simmela. “Postoji li jo3”, pita Neckel, “taj tip ‘stranosti’ u nasim susretima sa strancem, jer ono strano za nas postaje signifikantnim samo ukoliko ga sreée- mo? Ono nepoznato nije strano, ono je posve jednostavno nepoznato, za nas nepostojece. Ono strano je neSto Sto je druk- Gije, ali drukéije za koje znamo ili koje upoznajemo. Sa stranim se danas sisreCemo Geée nego nekada i mozda na izmije- njen naéin. Cini mi se da su u odnosu vlastitoga i stranoga, koji u antropoloskom pogledu karakterizira nesigurnost, dvije pretpostavke tog odnosa i same postale nesigurnima. S jedne strane, u nastalom globalnom druitvu ne moze- mo neupitno polaziti od toga da je s iskustvom stranoga i dalje na jednak nagin povezana kerakteristiéna nesigurnost uzajamnih oéekivanja. Ako svjetsko drustvo karakteriziraju ekonomska meduovisnost, medijska umrezenost, prostorna 137HS “(€661) PAN a “nemzyeue offug0) vlfea Epes OL so, PMS -Woy NsvQ WO} Nas Hoy uraljore(tdeu s npepys n nfeftoffur avy “ses | JsoujUuoLeYoY efuremuN as eftg .ednaB yrapoud, YN -se[A nffoxnnsuoy vz oupepyud (noweys wouponer 0) BO} euzeffouarayar vysfueA TAIZ) OV Ns og Ovy ‘(“PIE PHfegeEZ Yruandryse vftoeznyod) gout eftGayens effoeurpy89y woays -pors uyudmsop oy] o11G0s0 nfeysod sopoyyy woyad extyzes suyermy[Ny ‘ouens ouremyny of o1g aUTUO YsomEMIT nfu -dms od of9u 190ur ofueSeyodser 1 osimsaz t (eaead) oonseyaod bz eqiog jolt od agra oF F “TIQeU {{tarltofwrord | rromoLATAd ‘“grupmy ‘ruffoaziord eu ouens ouo F omseja ou nfext -na|SUOY BPE} “ezVA YTUTEMITMY YHSIAg rwapoqoyso ‘tourpalog ‘pout bz sqoyns ovy oBeu ‘TqoyNs THEM ory Nfnzexrd ou {pueq TAoTe P[suBpess r{sdosae tugeuep es epuO ‘nfeliqzt epes idosag n fox eumsojodeu wyuencusez PiQIUe F UTTAOIp po[8zreu o 120) eward afBojoue aysdorao opeyur esdoys azqo ni ‘ourjoor ‘88 Y] ourzy ‘woliSeroys uroyQHYOd 1 WoL -uamyuoy wourofioos nfegefuropet ogta os eas oueNS oUre ~My} af og UTUO s ysoupO ‘ouRNS af og UNTUO s efeayzenod g0f eaygnup eusepourpard ns 01g ouo ‘ousa{aziou t oysuzodeu ourermny of og ouo affu agra OaRIdN eAOUSO Pfr} ‘euZzTHOT ~zyp Sorstg op eas nfeseayo npa[fod wiouemgnap n as au “eopuer afuagejrod ez yzo[zes 08 nfofuoftur ‘owes ofnxp § “PNA suoy ruyef0s Oey agnsy offusel — affoueprac superar] earqumzeroutes uogt] — epes os Te ‘oepedyid yoftanpo ‘egnpop ‘af nur oy royyerey ‘(eSoNsETA 1 2} eBouwns soxyeuey LgHSTANYNNsUOY WHAIltprA ofeysod ial ls eat pe) ‘ouens eupel s :ofoap os epeSop ‘eueaoyyzer eupesT “ny Pay{[uMNZeIOUIRS 1 eUQeUZOUpal Nn Tepznod azour ou asta ouens af og atouo euresd evrues® aftagejaod os epex{ ‘ou sordns oaeadn ‘uegneuojqord ofteu ovjsod ourouens euresd soupo of Bp,, J2/99N prDysig efjaeyseH ‘,{QeUz OU EES OL, WRIOALZ WoyTIGo urgdo ofeisod owres + offoeztTenprATpur gop ni — ,ourjso exins & ‘opop svuep Hoy eorTeInI, — eBouENS myfegenz ory orunzer JoUTUNTG af Og OUO :oWeVeX OMEN|ZORT, ANye[OY TeINUN exgTupetez ns fox NsoupalttA wfFoezII0 “yout oBtup sv ‘Wodnss WouAAIgnIp UIOYSE|A § efTOVTYN -Wopy PUT EIS ouENs oupal ¢ ns of, ‘apoaztod qI Hoy esoa0Id suaouso euo et HefuE[so NBour oftreut 9As os seuEP ‘efIOIO “Joffp Ovy{ ous, Ovo ofrpyzeT as YF[OY po e ‘wag ye[Oy TeMUN praupelez ns Yoy eBorseza FHGO ‘ouens of Og OUD vE nS -oupo n oftreaoyyzex | oY} 9} — BIAINWEP! YTANYepOy f eduss yanseya efoynnsuoy ures epeisod woyysy af ep wTprAy | ‘OT -ens ouo oBou ofweur erst as eIMNSUOY OU CINSE[A OUO “Of? -ynap of 0g ovo TTY euyfueUr “eUITUZ] OPY NEAOYT|ZeI aZou! Om -eys 010 98 euryfoy joudnseu e * Jur, ows afoy ednad oftefoysod nperfod wouoaygnsp n ‘nyIzex Ovy OYASETA ouO ef[AeIsod “eid ovens ouo ‘uyuens es BsoUpo H{roruyep fous NPY -aeysodyoad e8nup eupa 1 uroumsiseu epeysod of ep a8 TID “urfuens ws Bsoupo vorpel{sod yrongour npeyod n sofunad eu ‘wruess es nfrowyTe -nuioy ngeu Nures nt auroURN|s o ofueuz oguT n zen oUzaLG -7iou 90A oye} | WomsosTueUT epeIsod af PUG “eMTOUENS BUT -ard nsoupo woyou n Teupsestueur ezour 9s Ploy PfrouSpuD? euquere] alfa ogta seuep Ysnexoroy epfep ‘owen of 01g CUO ngim os ep woz -nfegnys wraftruransyefeu vu oy owuselod sounns oures uresds nsoupo o | Fepoyey — efteaPfego PULTE! -van t oftreavuzod ouure{ezn fuegypes gaa ns ure ] “TSyor -aoy moystoryunuoy wo}st owpedrd seuep Tur ‘eureU s DeUENS | WOURNS ws OMTEDAISNS 9s OYT|OYN ‘OUENS of Of OU ~fuo s nsoupo n vluearjogo eee F oftrenz agen yu wANTpeeU pifaeiso au 0} epuo ‘Pifoez;prepues eupeMYNy F SoUTEGOu! —aBarpiined ofuezETeUoId =Pronalazenje politickoga Vojno prepolovijena demokracija ‘Nacionalne drZave revolucionirale su rat jednako kao i ustave na kojima podivaju. Demokracija je s vladavinom naroda stvo- ‘ila { razvijala i narodnu vojsku, s opcim pravom glasa i opéu yojnu obvezu, as nacionalnim osjeéajem nacionalno odusev- Jjenje umiranjem i ubijanjem u ratu. Buduéi da je vjekovni neprijatelj ponos i teret, koji ne samo da se pripisuje drugi- ma, nego u otima drugih resi i vlastitu egzistenciju, u tome se skriva dvojbeno zadovolstvo da se viastitim odusevlje- njem kod drugih rasplamsa Zar za viastitom propaiéu. Da se vojska demokratizirala, to se, dakle, moze reci samo u tom smislu da se poopéila. Demokratski legitimirana drZava pris- vojila je pravo da sve gradane stavi pod oruzje — ako je neop- hodno, i sluzeéi se silom.* Tvrdnja o “demokratizaciji” rata toéna je i u jednom drugom smislu: nisu samo oni koji se bore, nego i svi civili ugroZeni u svojem Zivotu, vlasnistvu, u svojoj imovini. To progirenje rata koje na kraju ~ u atom- skom ratu ~ izjednatava pobjednike i pobijedene svakako je “postignuée” moderne. Ako demokracija znaéi tu vrstu total- ne jednakosti, onda je s demokracijom pobijedila i jednakost, naime égalité rata. Posvuda se kaze da je jaka vojna snaga drzave, upravo de- mokratske dréave, pretpostavka privrednog procvata i jamac unutarnjeg poretka u drZavi i njegove suverenosti prema vani. Makar to bilo i totno, ipak je i zavaravajuée: vojska i demo- kracija odnose se kao vatra i voda. Uzmimo samo vrijednosti gradanskog drustva: osnovna prava koja svakoga izjednatavaju sa svakim i proglaavaju njegovo dostojanstvo nedodisljivim, koja znate kaZnjavanje onih koji ih ugroZavaju i krée. Onaj tko Gita te i druge divne regenice i tko je saéuvao osjetaj za poeziju politiékoga osje¢a kako se u njemu skupliaju suze radosnice. Kada se potom sjeti izvjeBtaja i slika koji svjedote = Shaw (1988), Mann (1984), 130 Uspostau © ratovima i pripremama za rat, medu njih se mijeSaju suze uZasa i bijesa. Ta Covjekov Zivot vrijedi manje od mesa u ko- jemu Govjek Zivi, Dok demokracija pita o volji pojedinca, ‘vojska zahtijeva da se on potéini. Polazi li ondje sva vlast od naroda, ovdje sve zapovijedi stizu odozgo. Dok ondje vee namijera da se ubije znadi tezak prekréaj, ovdje se slave citavi Stabovi kako bi se, koliko je to moguée, svi oni koji se naziva- ju neprijateljima zajedno poslali u vjeéni mir, kada veé ne moze u ovozemaljski. Ako bi se pojavio otpor, on se moze slomiti drzavnom silom — istom drzavnom silom koja isto- dobno prijeti kaznom za protupravno skidanje dlake s glave nekog sugradanina. Kamo god se pogleda, ista slika: demo- kracija znavi javnost, dovodenje u pitanje, suodredivanje, transparentnost odludivanja, a vojska je druga rijeé za tajnost, zapovijed, ubijanje, najstroze zabrane. Radije u prekinuti tu poznatu tuzbalicu.. No istodobno vavi i to da u drugtvenoj svijesti i u teoriji moderne dréave ta proturjetja izmedu demokracije, vojske i kapitalizma nisu prisutna, da nisu ni ukinuta ni harmonizi. rana. Kako je to moguée? Prvo, sve demokracije, upravo i one s bogatom tradicijom, koje sluze kao uzor, kao Velika Britanija, Francuska i Sjedi- njene Dréave, bile su i jesu vojno osigurane demokracije u tom smislu da su u njima vojska i demokracija usle u sim- biozu u kojoj se uzajamno iskljuéuju i ogranivavaju. Drugo, u dosadaénjoj je povijesti moglo nedostajati mno- go toga, ali nikada nije nedostajalo neprijatelja. Neprijatelji i neprijateljstva jedan su od rijetkih “prirodnih resursa” koje moderna oéito nije potrogila, nego se u njoj proizvode. Treée, vojni pojam dr¥ave oznatava konsenzus ljevice i desnice. Vojna sila pripada onim druatvenim éinjenicama koje su sporne uvijek i samo u rukama protivnika, a nikada usluzbi vlastite stvari, Socijalisti, komunisti, socijalni demok- rati, kapitalisti, liberali svih vrsta itd. moZda nisu svi pjeva- li himmu drzavnoj sili, ali su svakako intonirali pjesmu o 131“(ess1) eg, vifoezpreyr ur ‘omesqo ‘01g ovy oyeupal nuesgo vz youurosds 1 ougosods epryn efrserjourep vuapeaoig “efoorourep euofjsojodeid oufoa ofserjourop ns oas “eunigoltx wySNAC, Hroenis foufiqzo n as nesanour f effaye(tidou Boyprupetez n uofa n HemztueSowoy ezow ou asta oAIgnap OFSTET[OULap ouegnsoeu oyos1A epzour as ep a} —n{fayeitidou o wogzpopard woayey [IG s oargtup ~ ednaZoxfeur eaygnsp epzaqn eUpely -sod } supedsez mpofjsodeu es ep ouods euoaignip pEZOAI -Se1 O¥f[0} 8Z0U! PARZIp EUTELTO0s ‘omeIqQQ ‘ozeUNitds ‘aqznys eufe\gelaego wouzerpeu n afnysnod as eynyry ‘efjareftdeu puraahtez eunugts nezexpd ofrorzodo taolyez os y nitdsq, rontfod fofuzemnun n ‘affoessuourap eu naead n ourrper ‘feo -ofm juaead var efoenns ouffiqzo efmefud 1 yy ‘npsoujvor woygizy ofeysod 0} yfoemms foulyqzo n yr euTZASHEUT eu feu -vpesd vfurjery nsougnBour eaegtrerBo attexqo ysouwrosds 1 eB -pus eurepy ‘vorpeljsod yrndsn (quae!) wend uuZey ~1qoez nrpoaosd 1 ezour as soputopolp B ‘eqas po oures NeATGZ sonuoje(p es ezour nfuearysnod n afuezeurpen ay, “ougys ¥ vonsejaod yrufoa ‘vungesord Soufoa ofueayfuews ‘wrezyroed HW gnd PF apjep — exefuren ¢ eaafyro yyuesrurepjord ofuey -1d oures afte of, ‘exsfoa wftoerjowrep v ‘alfoenjourep weluea -edoyjod | wreftegrmeso noftd vys{oa :opesdo ouure(ezn niu “BIS N ozeleU os Jepoye) eargTUp Sousapout efteAota(p YEO] F axoys oftap ay, “Teys(on erumIB9y effoerjoutep ¥ ‘ou Troen{ouL -9p ofep eys(on :efuearffouroin Souurefezn soupo (uvavgefeu 01829) owes ‘epep ‘epeyA au afroenjourep 1 ays{oa npourzy “paexgo 0 esnz -uastoy ayarysodjad oujemyny y ousaignap nfepedjo ¢ var -rmdn nfeysod offoeztenprarput f offoezruapour sueaygnap essooid ndolys n ep oF) Off ‘N-OLWN Hidmistad ofez yoy, ‘vunfjoyettid nfeysod yfjayeftadou ep oe} OTF — ¢o,.2f[oveHdou zaq faezup,, 1 :eurTUfoysopoze(aou ouTeMITMY nfeisod f apalr[q, nfjerelizdow 0 oqzpoperd (ofoy n rrofur (ouo n nfefiqzy offoeny ‘auepoui BUaRS auROU BTLlinEsOdEH zen -owep 1 oys{oa npetuzr e(gafmiorg ‘opoAo8po 1 eBelt eu as ep 0a0}08 v ‘a[ueytd o8nap 1 oualpavjsod af ep 0a0j08 our], -eBofa anjoad as eaeysi10yst ‘Snap rgruesdo 9s ep e)gndop aad (euo ‘frouernzuoY ns (ouqos -Npourn snzuasuoy Pysperfourep t Tego o snzuEsMOY “TifPePT -owrep eavgiiesdo ep 0} ez Foaesdn navzip altigge[ao ‘edoupear Fngine 14s nfrytpo nfoy t ofnsela os nfoy n ‘ nfqeyeftadeu Oo eqgpopad effoynnsuoy euaA\stimp,, euga{dsn ‘onagar off190), Fygojoros ‘yt {ferefudeu ‘eppeq “Pfujeltad eyslareldsa oT ousneBe}aT OYE} SfAYS[p Su ejgre teoyyNyeU OYJOYoU n JOA -o8po foas ny jestdyonuy jepedez eurraygnup | pureabzzp ux -oftazex oosta Pysexjourep | oufoa ‘wrepaideu n efruoMoye 1 Bys(oa “eftoer{ourap F wys(oa n{nzoaod os oxey {oupatez npoa F NAYEA — 1aIOAOR OWAOy!]s — LZAP Org :ouNS eUpal ¢ “vpfaeyd eysyuemyuoy eap pord utuelfayjsod es rzeyeu “eBouqopojst wralgefmjord pord 190 vreayez ou ‘OP[ep ‘OFL, (eumgefan unBnzp uryau nm) exour eu t Te. ‘(eumefan uueperpo n) Hofdsn azour 0} fafroerjouep eumtys -ouznu unmjordns vs nzajouaer n ysaaop nfesour aps aufon affoeztue8s0 Ysouznu ‘urNpow ‘es OUgopo}s! ‘oUpes “eurparprmnewr 1 euupoydosu eurg eaignsp efoezirenprar t eysfon as ofo% Soqz vimyoltd euyue}y] seq ‘efuearjego yyUwelezn npoysod n sousn3ysau — yseftaod (oas 0 oustaoau aasod — yze]z101d 80} ZEON ‘JeLOINe ToNINzeago aByeyTE nfeuzisd ou 1 nfewzod ou qos peuzy 1foy pour purzrueyour eavzrp ns ouareAng “e1S0] -odonue azeurod ‘euffoaop afra efysrdura afp8 afpuo ‘o1sag ‘iqptsord n eynune yndod epq 1q eAezIp ‘ols zag “soummp189] nfepop oaesd 1 yuoureysed eurrfoy ysouer -aans { JeyLLONNE faezap afep nIIs nufoa eu fodouour ‘oVed "ea -ef{uroydysd ‘ax08(eu ouo eaegeids epesop — afnye{po nurefr ‘nn Yoy eumnzer ye}EIS0 — afueargensez oUreEPNM ‘011A}0) -eaggnap rhoezireyytu (ogn{ereao8po n yeaoye{pns t Hsougnu fourzela eboxQnNOd ofusze|oUGIdPronaladonje poliékoga druétva (privrede, prava, oblika privatnog Zivota, Zivotnih stilova) potkopava i rastvara demokraciju. Nacionalna dréava i industrijsko drustvo skrojeni su u potpunosti kao prepolovijene moderne, tako da je vojno pre- polovijavanje demokracije samo jedan sluéaj medu mnogi- ma. To se moze osobito zorno pokazati s obzirom na suprot- nosti izmedu mu8karaca i Zena. Kaze se da su one (poput neotklonjivosti rata) stare, da se temelje na prirodi, na antro- pologiji, da su nepromjenjive. No zapravo je druktije: kao Sto se militarizacija drustva — opéa vojna obveza — uspostav- Vjala zajedno s demokratizacijom ~ opéim pravom glasa ~ tako 5u se 19, stoljecu odvojili i rad u kuéi i profesija te su se ekskluzivno dodijelili Zenama i muSkarcima. No nije se tako odvijalo samo to prepletanje, nego se ana- logno odvija i raspletanje: u drugoj polovici 20. stoljeca, s “fominizacijom obrazovanja", sa sve vecim zaposljavanjem Zena i majki, sa sve vie rastava braka te stoga is prisilom za zene da izgrade viastitu profesionalnu egzistenciju, dakle da ostanu mobilne te da iu obiteljskoj fazi zadrze “vlastiti Zivot”, konstrukcije prepolovijene moderne na osi podjele na muskarce i Zene postaju krhke. Jednako tako, s civiliziranjem vojne organizacije (odgo} za demokraciju, sve Ge86e civilno sluzenje vojnog roka), s provedbom i primjenom demokrat- skih prava, racionalizacijom vojne tehnologije (koja omoguéa- va demilitarizaciju svakodnevice i habitusa modernog dru- tva) postaju upitnima konstrukeije prepolovijene moderne na osi razlikovanja izmedu vojske i demokracije. Taj je razvoj whladnom ratu ostao latentnim, no sada istupa s propascu vojno utvrdenog svjetskog poretka na osnovi sukobljavanja Istoka i Zapada. Dakle, poput suprotnosti izmedu muskareca i Zena, in- dustrijalizacija je proizvela i suprotnost gradanina i vojnika. % Primjeri za to su sporovi o vojnom naoruZanju (i prenaoruzai politickim ciljevima zapadnih vojski, kako NATO-a tako i svih (protujobavjestajnih organizacija. 134 notne strane modems No vrijedi i obratno: drustvene suprotnosti izmedu robova i slobodnih gradana, muSkeraca i Zena tisuéljecima su bile sta- bilne i (uglavnom) su se pribvaéale, bai kao i proturjetja izme- du gradanina i vojnika. Doduge, s razlikom koja nije nebitna, naime da su suprotnosti izmedu citoyena i vojnika bile sadrZane i da su se morale razrjeSavati u jednoj osobi, u jed- noj biografiji izmedu razligitih-faza Zivota (obrazovanje, gradansko zanimanje i vojna sluzba, rat). Upravo ima li se pred ogima dramatiénost proturjegja izmedu gradanina i vojnika, sa stanovitom se nevjericom postavlja pitanje kako su se ona tako dugo mogla prihva¢ati gotovo neopazena. Proturjedja izmedu vojske i demokracije odnose se na sre- dignju osnovu druatvene mosi, na dréavni monopol na silu. Za razliku od suprotnosti izmedu kapitala i rada, muSkaraca i Zena, koja se takoder temelje na arhitekturi industrijskog drustva, odluéujuéi se kijué, sredignja poluga za ravnotezu moi izmedu vojske i demokracije nalazi u neprijateljskom ‘ugroZavanju izvana. Predodzbe o neprijatelju ovlascuju U svim dosadaénjim demokracijama postoje dvije vrste au- toriteta: jedna polazi od naroda, a druga od neprijatelja. Pro- turjetja izmedu vojske 7 demokracije, vojske i privrede ne javijaju se sve dok u drustvu previadava uvjerenje da nepri- jatelji svojim ratnim namjerama i sredstvima ugroZavaju pore- dak i Zivot gradana. Pojam “neprijatelja” u najvecoj je moguéoj suprotnosti s pojmom “sigurnosti”. Postojanjem i prisutno8éu neprijatelja sigurnost je ugroZena u svim njezinim dimenzijama (pore- dak, vrijednosti, Zivot), i to kolektivna je sigurnost kolektiv- no ugroZena, ne latentno i nenamjerno, nego ciljano i namjer- 9 ba¥ svim sredstvima i mogu¢nostima protivnitke vojne sile. 138ost ~3sod 08 vp nfeavgnBouro auo :njsrurs woYNsoAp n op J ‘nf spenjowap nfpanguinsZo ‘opyep ‘nfjayetdou 0 oqzpoporg “nfeawgnipyez | nferea, jez Woysen s wolfoery{ourep psd eyeIA os 0} efueyd vas nf ~eoafisaud as uyfoy jegad tse[8 oye} — ,joat{ptolaod ofong,, “of -Iseu bu 1OAOBpo ORY affyseu OUAKZap NfexUTTIBE Nfjoyettadou 0 oqzpopaig ‘(eSourns vfrSmyeuresp ‘olfouamyuoy afteonod ‘ yrpour yuaoseur) efuefyaejsodsn Soynsepa eundroursd nfeaes -oyod — eureomues8 wrusparpo n as n{jereftdeu 0 aqzpopard "e80] wysQ ‘TgHSod 27a) oSouUT oFs0g of joy snzuEsUOY PIS erjowiep ez ,aononiord, apep af snzuasuoy maqurerqQ ‘offoerjourep-woao[so8eiq § aftoerfourep po ofuwy -eWipo nfeaegnfowo ~ sorpalysod amndsn aygnyfodefusemun, euaey® ofoas vu wouzgo s ‘ouens afureynun ofoas es ouezeut -oad — n{joreftadou 0 oqzpoporg ‘e{teaesgopo Igarpo BiOUr ou woynid 9s ep e ‘n{jereftrdaw o eureqzpopard es ieznys nyeg n ‘ReZIp es zou eaysnap BoYau effoeznenfoutep efusE|NU] “al}o -prjoutep wrofoazes vfigoxjod os lox snzuasuoy nutsors wz afiBiue o1oazy auanEUraye Waroyxe) N{el{aeispard n{yaye(yxd -0u © oqzpopeig “nsnzuesuoy o uNTUStaceU aueysod wosnz -tasuoy $ as Bp BABgNToUTO afueAdBaltt OACITN “e{teavsqopo Boysexjowepnue ‘Soxsyerfourspnjord “Soysyerjourepuea 21 a10azt nfexeayo ‘ezrpes ‘nfereays nfjoyeftdou 0 eqzpoperd nynqod nfusemnun eu ouefuofyurry ‘n{foreftadou o oqzp -opaid — oftreaesqopo agalystoad e8aloy zy 10023 PIsen{ouISp -njod ruazezex vu ouagndn twolur foyqoso n aarzap oys “er{OWep Ns ep [ger as BZOUr “wOSINsAT UTUPNYSo OUgTTOrY ovjsod ewrefoexjowep uras n snzuesuoy of ep ronpng cefiseu operrds ,eurqpns, eprya eper (oloy n ysouppdud auafjapjsodsn op ypoaop efmaftad “Tuo TI Tur ‘wo TE ef — na -Heuseyfe nupnutd eu ofn{taeysoupafod es ouacuod ‘eppard -01 suJopow sovy TuTeUIIOM oAsog “ISOUTENPrArpur MPAs epryn efmneftad og oyez pea *,juaumsue,, rfratffrafanfen azns yoltan sof exgnd raafto zx org ove% oures en “epnfy eZ uMEZ ‘BulepoU SUES oupOU ouElneIsodsA get (eget) mses “SA ws b ‘efuvyd ez yrus wardst af org ‘anord ¢ pz ‘euergo 1 eped -eu ony eftregenod ny{80j ‘asoupo nas OU “aISsA auqasod afuafjowem, oxexeas af o} T ‘es oures ypnund fourelyr n 99 1zeyou nsowfdnou oarpoazroud ‘ouesqez! ,ofualjeuoin,, owolra efueyd eas utfoy pesd TTF-1[F ou — suropoumod ysomrdneu nya nferrzyeuoronyASUT F nferTE -oosuy WOT|s WOUTPLfoUD\sYzBe s BUG ‘aqoyNs ouseyy nfeavgel -peu auo ‘eur;goyns 0 geftr af epex jorHord rgtafeu nfeury nf[or -eftrdeu 0 aqzpoparg “ninggojao nfjozpfizdau 0 eqzpopaid “eoTeUTULy ovy axtuanosd afoas euososd ‘eqen oye '0) onspurur nfeigndjo ep F9ea stuTET nUD;sod ep cues ou eavgngomo eunsfeuTUTny F efoy noTUeIa TIgeIOyaxd prof -pey fofoas n ns TQ “eyeged oureeuEysed | TyNSeZ NAAS{IO -yod zn , rays wouposeu,, wogdo ovy wojsod unfoas HEAeq ngour epes as 9} aavzrp ofoas nEnjs yrard wfezojod op seq yedod as ns yoy opeuyuTAy Fear THO Ns og af euO} n (eoTeU sruY eu NsoUpO N) vljoxeltrdou ysoytqosO “WofteAeIqopo uutuoajgnap ‘eyuourepred eureynqpo “euruoyeZ :veWUITNBET vBofoas wofuoureuz wraeyg s nednyseu ezour ‘tens (ofoas vu oaesd afoas wury osPAg ‘oUAoMUT eyostA BU OARId NQIMs punfoy eu eumfezorod urjuagetd oxqop wu azeyeu es aggopfeu f ereuzod oqoso ns oas te ‘tae[8 0 oper ouure(ezn agnpop 18 1 “peuranny nstu reyeltadeyy “ee UATE] Souaezap euTeA -eysez } eurneged wras tuafjurordo eurewens Durelqo eu Ns HT} -efudoy “efjoeztue8i0 yruaezap nfurffavysjosdns wouer0Ajo n 90a vreurmEy nfonspod wouzejsfid yy wouyenprarput -oujeatid n 9 * ,gf/7UIS J nyoayz 0 nyn[po n nfuvapygooz n — 1yoporwo foxwas ind ow1onyez paftadeun ep — of oyeyeAs Wloyel -udeu nfeffaesjordns ousoupo nfef{aeisod as epey o1qoso af og oug “nffoyver eu Ignfnpnurad y 92a ‘Rsoupoltza tou “so Bt ,oWes, 9 0} 1 ‘,eaRDTUpelezod, UO “snztEsUOy ywAq -urexqo ‘nuexgo afnpnuzy {rayeltadeu ‘n{fousysrz8e ron{eaezor8 selgalmord 1 ysomordns ado, wofmeftsd os aro} pord ———sBongited ofuszsieuoldPronalazenje polltiskoga ss ave ograde pred Kojima moraju stati sve demokratske samora- mumijivosti te legitimiraju stvaranje i odvajanje “nedemo- kratskih prostora, prostora razrijedene demokracije”. U nji- ma se moze — po utvrdenim pravilima —iskuSavati, planirati, provoditi sve ono na Sto se inaée odnose najstroze zabrane: na primjer planiranje i razradivanje ubojstva, izdavanje no vaca za zastradujuée sisteme naoruzZanja Cija “produktivnost” kulminira u tome da se nikad ne upotrijebe te mnogo toga drugoga. Obrambeni konsenzus je dakle konsenzus 0 ovlas- tima. Koliko daleko sezu te ovlasti, to vise ne ovisi o demo- Kratskom suverenu, gradaninu, nego o razmjerima ugroze- nosti i “nuznostima” obrane koje “odgovorni” smatraju “nugnima”, Predodzbe o neprijatelju su rudnici nuznosti. One ovlasuju moénike i od nemoénih izvlaée odobrenje za te ovlasti. Pritom je zanimljiv obrat i prepletanje onoga Sto je unutra i onoga Sto je vani, aktivnosti i pasivnosti, nasilja, moéi i odobravanja u konstrukeiji neprijatelja. To funkcionira po starom principu tuzakanja. Kriv je onaj drugi! Sva inicijativa polazi od neprijatelja, On me ugrozava, a ne obratno, i to uvjerenje doista vlada na objema stranama. Predodzba 0 ne- prijatelju i nije sam neprijatelj, nego predodzba koja se 0 “ne- prijatelju” proizvodi. No ja sam pritom mogu, u skiadu s jogikom tuZakanja, tvrditi da sam nevin. Predodzba o nepri- jatelju Gini stranca neprijateljem, a ujedno ukida i aktivnost svojega tvorca i kaze: on je neprijatelj koji me ugroZava, a nije moja predodzba o neprijatelju ono Sto ugrozava njega. Vrlo pojednostavljeno reteno, tu se argumentiralo na slje- deéi natin: prvo, nacije su nacionalne zajednice éitalaca no- vina u kojima se razvijaju i mogu razvijati anonimnost, indi- vidualizacija i suprotstavljanje viastitoga i stranoga po na- cionalnom shematizmu. Drugo, predodzbe o neprijatelju ovladéuju. Ako je to dvoje togno, time se, treée, kazuje i to da se u doba globalne telekomunikacije bar javlja ili bi se mogao javiti otpor protiv tog natina stjecanja i legitimiranja moci. Uspostavjanjo noéne strane modeme U svakom sluéaju, tu bi se moglo nalaziti ishodi&te za mo- guéu mirovnu inicijativa Ujedinjenih nacija koja bi se po- moéu globalnih informacijskih mreza mogla suprotstaviti nacionalnim mehanizmima konstrukeije predodZaba 0 ne- prijateljima, jednostavno reéeno propagandi. Takoder bi se moglo zamisliti da se u slu¢aju sukoba neutralnim novinar- ima Ujedinjenih nacija na objema stranama odobri pravo na informacije (emisije, vijesti). Drama raspada Jugoslavije pokazuje kako se nacionalna suverenost nad odaéiljacima i prostorom koji pokrivaju iskori8tava za nemilosrdno hué- Kanje, dok su sredstva i mogucnosti da se globalnom tele- javno%éu suprotstavi tom klasitnom mehanizmu raspirivanja xata ostala neupotrebljena, Tako se inicijative, poput one majki koje su odvodile svoje sinove iz kasarni, potiru éesto falsificiranim izvjeStajima o nadiranju tenkova koji podstigu strah, agresivnost i bijes te obje strane pripremaju za uzZase koji potom eksplodiraju.% Sistematsko ukidanje nacionalne informacijske suverenosti ~ od nacionalno mjeSovitih do globalnih emisija — svakako bi bilo jedna od vainih pret- postavki za civiliziranje nacionalnih sukoba. Ne mora li detradicionalizacija stranoga, pita se Sighard Neckel, dovesti do.obrata Klasiénog pitanja? Postaje li “sada w individualiziranom drustvu rizika onej drugi kao stranac zaista problemom ili pak, obratno, upravo sukcesivno ras- tvaranje stranoga predstavlja onaj problem na kojemu se te- melje nasilna iskljutivanja? To bi moglo biti obja’njenje i za to Sto nam je danas toliko tesko razviti takore¢i funkcionalne ekvivalente stare institucije gostinskog prava. (Upozorenje: funkcionalnost gostinskog prava poéivala je na nejednakos- U, a danaSnju situaciju karakteriziraju univerzalizirani zah- tjevi za jednako8cu.) Tada danas ne bi onaj drugi, nego po- tencijalno svaki drugi bio objekt nasilne agresivnosti — ne ukoliko je stranac ili se dozivljava kao neprijatelj, nego uko- * Pebic/Fleiner/von Miller/Mugada/Marsh (1993), 13-20. 139ber ‘09 “(Z661) ZANQNE se 109 ‘(2661) zing od ouesNID “FELT {TBGL) IOLOPICT 5, -efueyd eu opzopzer as oy nyaftas n oyna yeayop wu fer yeur of 01 - jepnutd oBy mlaeisodsn ‘nezeynd ezour os voy — afteunad eu ysouurosds sousgoyn vysfuea 1 Jsoarparfod efureynuy] “psoueuz wut -fa\spais F rpznu n - rr oure{ngnqpo ouroy o ‘,epomd,, af 01g Mt of ox 10f ‘woueays eferso nfegnis wfjoqfeu n edoupor -Hd nurzypeyey n vfoy oftefjavisodsn ez wro8njod es jgeznqs qsuOY TYNSeTA n LOftASN OU TT OAo ‘ouTyZOdo epnq oye ‘3s ep ysougnour vang yeltan as tazezex 1) ‘oYDUOF eBOUO Irs unsndaxd azour os yalaog ‘ouganod offu 1 agdon nj 0} ofou ‘nend effuis ou es ep oures ott ‘erour au as ep oures ou ny, ‘eur “Hsoay{jumzezoures os eaegenfn } elfeisod eugerq vurerdizd es nL “epefop oyeUOT as og ou N pran vALgnHOUIO ouTes a5 UL “Pffaeisodsn oyo0f ep es org eBouo po eistu efjarjsodsn ow a8 Ny, “Hsoay(uofwordeu eurprz ez ef nfexeayez ‘vlueyd eBpr Worx euzepour vfeuz nfeaepelas auQ “nsompdnen vftege[ao ~Jolao | efurffarysodsn ojelp-yourox altioBayey ns suposed sow HAISNEP F HSaftAd n ofoTn ouoq -pospo 2y 01 wpesdew Sousnsueuz 7 Zoupemny-ousaygnap 21 alngnipyst ou as 9} nAcusO nysEBI0 — nuol{deftmpodeu Pys{iayduse ‘ouaezeu — nfoas em nfeavgrreso ‘joreygnut nfex —nuis9y nfox ‘Iefa0g o Ysoteuz eaou gourod zn as 9} Npor -nd n Been nfeovg es ou0z ‘nsouynefso 7 epozd po vfeapo — afuenuyep ez wofouaeduoy woysttroajoufeuzods 1 nggof “lasoures uolfwosdo — es (oy seurpafod uewrouome ‘uareans ony exENNSUOY PFelqns — FygNUT — as EpEy oMgopojsy,, ‘omy {NY soujordns oy os exrzyTNS oysuAzZ oUK ,edo}sefuTAlp } e8ougHoze ‘eSouess o}so(ur Ypedud ‘eaesd eyeupel n(eavs -eiSord apn{] aas wz as nuzoloy n,, ‘ZiFIQng exoyouUETy efrprys YP[suez oye|[NZox eUNZes ‘naignzp WoUTepoUT N eWUEZ,, seTOAMUAL uEpar -pod ns yeltan ‘sugnouaysis oxefis ns uaz ~ zous oupas ‘Siapou auERE sUpOU Sluelnesoden ov '@ (£661) [PPO ce -ud foaoyrfu foanyyg n ayfuipid yod ns urozjo8o | yougiqas vognp aaoyrlir ruigizod ou nfoynyd agore ‘eyarqop ‘oyaxod ‘auty ~A ‘nsoupaanid afapy ~~ jp9elp vyosoupng ays Ja ‘auaz ** sou po purjnelso urloas nfopora afunut aug ~* afupyolrarp anid 9f0}s0 ns pynuzt 170 ‘sou po aftunirztjiato DUDAZI Ognp -op ns ug *** vfuDfparp Duio{rmapyda auzojpod ns euaz sogid oropiq staeq, (jem -ofasord rysnouey oyey, “TAUEISeU TN aTFq Oaesdn ns [oy NSou -BUZ UPPHsTueuMY wayspors eas PIEIIZITIGOUt os ns WOH ‘BOaLIOIS “BE I “ST apENVo af ,euez eupoNig,, ‘epuede] eusEp -our of 0} ‘naigrap n euez fezojod nfeav(uge(qo ananojoeds epquoroffip 3) vp oN “eure TZer wTUOTeUT yoftan our ‘UNTUy Ue ad purneuzod uquo od 1 unpeyso npaus ‘ninyy{zer os OYYEAS yoreygnur ¥ owe 1 ‘Toreygnur t ovy oBnp oxeupal afoysod ouaz vasoysuaz efoezrpemyeN “Arpnys pysuog tezeyod ns oyey ‘,11S04su9z HroezT -emyeu, Bu oftarfpegodnfen ou ‘eureure; wTQTZeI easod ws -ou eu neavgnoud ezour as ou “epaslid efuortueosuT :o -repournjord yopolas rysunry uepaf gol rloysod affiseu 27) en, JOU naogefu eu wonzgo s oBeu “sofryTup naoBelu ea woNZGo $ au Ye ‘vouRNs UtoftoenyIs F HTD 0} os Tur OABId ‘epogoys A111 -se[A afoas woyautpard wrutg | uresaNya{go ‘nsouanyelqns eaoupfa ureaesry yr ep oxe) euNSnrp Nesejodsex nour profur foxoy n ouro) od ofeuzodosd wpogoys nfuegeays 98 WO} OF BoFnap ofuestayyya{qo ovy ofumMzer ores [Ned-Weal ‘ouTTeL ‘of nfoy eaygnip Souopou ofrouspus) a9do vuelta vupal “fegnys ueqasod epiq oye) 1q souRNg “TweIG as ep WeJOUTEU HF Ieqoys ovy 2s waeltarzop | eiosasBe po trons fofsqets n of OFF] ‘wBonpRiiod SfuazeTeUCIGPriroda ne “legitimira”, to bi bila previse aktivistitka for- mulacija, ona apsorbira odluke, pretvara odluke u ne-odluke. Ona ne uspostavlja samorazumiljivosti i pravo kao moral i argument, nego kao nuznost. Pitanja se nabacuju i, suprotno svojem porijeklu, potiskuju pod povrsinu refleksije te se ondje zapeéaéuju i uSutkavaju nuznostima, “Priroda” nije dobra i nije loga, ona jest. Ovdje se moze kupati u postojee- mu i imati udjela u onome &to je za nas ljude inaée zatvoreno: u vjetnosti — naravno, kao drugtvenoj konstrukciji. Ona dopusta, zapetaCuje zaborav drusiva sa svom njego- vom neshvatljivom, nerazmrsivom zbrkano&éu. Tu se moze - konatno! — napraviti reda, podistiti. “Priroda” je ponovno rodenje jednostavnosti nakon njezina svrietka. Kada ne bi tako sjaino veé postojala u svojoj vjetnoj raspolozivosti, ona bi se morala izumiti. Ono najosobnije i ono najopéenitije izravno sudjeluju jedno u drugome. Sve to ~ da ne bi bilo zabune ~ nakon svrsetka prirode, nakon njezina rastvaranja u drustvo. Jer tako se moze uzdizali u nebesa samo ono Sto ne postoji. “Priroda” presijeca sve évorove moderne. Ona osigurava uzitke nuznosti, i to ne samo jednom ili dvaput, nego trajno = no ne zaboravimo, kao socijalna konstrukeija. To znaéi kao neupitnost koja se moze institucionalizirat: ‘Taj stabilizirajuci princip je naturalizacija drustvenih Klasifikacija. Potrebna je analogija zahvaljujuéi kojoj se for- malna struktura jednog vaznog kompleksa drustvenih odno- sa moze ponovno naéi u svijetu prirode, na nebu ili gdje ved, pri Gemu je vaZno samo to da se to ‘gdje vec’ ne moze prepoz- nati kao drutveno proizveden konstrukt. Kada se ta analogi- jas prirode prenese na neki kompleks, a odande opet na pri- rodu, onda se ta formalna struktura koja se ponavlja ukopava u svijest, a stalna promjena smjera tih prenogenja osigurava joj istinu koja govori sama za seb * Douglas (1991), #af. 142 Uspostavianie noéne strane moderne Bilo bi posve pogresno pretpostaviti da kategorija prirode s modernom postaje suvina. Naprotiv. Jer uspostavljena, odluéiva priroda kao osnova protumoderne s ubrzavanjem moderne dobiva na fascinantnosti, postaje upravo alarmant- no privlaéna kao protuotrov scijentificirane te time i tehnié- ki uspostavljive neupitnosti. Utoliko ne bi trebalo potcjenji- vati moguénost da se upravo refleksivna moderna utemelji na scijentificiranim kategorijama prirode: sociobiolo; presudnom smislu ekologija, ali i discipline tjelesne i Zivot- ne revolucije koja nam predstoji - humana genetika, re- produkcijska medicina itd. — te iz toga drudtveno izvedene ablikovne moguénosti potajne, dobrovoljne “eugenike” op- remljene petatima zdravstvene skrbi” : “Priroda u doba svoje tehnitke reproduktibilnosti” (Gernot Béhme).* Razlika izmedu 19. i 21. stoljeca sadrzana je upravo u tim svakako presudnim suprotnostima izmedu ideoloske i teh- niéke “naturalizacije”. Tada su se mogle naturalizirati “samo” slike, slike tovjeka i svijeta, Sutra Ge se - moZda, vjerojatno? — sami uvjeli nastanka Zivota premjestiti u neku sada u doslovnom smislu proizvodivu “prirodu”, koja stoga zapra- vo vise neée biti priroda, te ée u tom uzem smislu postati predmetom oblikovanja i promjene ‘Ono &to nas, s one strane svake romantike i prirodoljub- lja, u tim moguénostima plai, to je ponovno stetena svijest da, kada kazemo ‘priroda’, govorimo 0 samima sebi: da govo- timo o prirodi koja smo mi sami, ‘Tehnitka reproduktibil- nost dovodi u pitanje na¥e vlastito samorazumijevanje."*” » Eugenitki pokreti postojali su mnogo prije rasnog Iudila nacional- ‘nog socijalizma, i to u svim politiékim grupacijama; s moguénosti- me reprodukcijske medicine i humane genetike, te ideje o biolosko- tehnigkom stvaranju boljeg Covjeka postaju realnima u obliku privatne cugenike (Weingar/Kroll/Bayertz 1988, 684); 0 tome usp. kasnije, str. 233f. * Bohme (1991). ™ Isto.eo "BE 01ST ros ‘SF ‘OIST woe “gb (6661) 1OZTEM ox -jun uvpear oe) oyeupol ereayses OU ;»,,NPOGOTS NAoU BIeAIS iz pyeas 1 ‘eaoptz yoltas of urezyfesaqry,, woumnBre oN vaopiz urofuegns | eopres8 wunfuszerord ‘wops woysuemp oures Nnuspod es ezour exo] efuseynun exBy “wWoIsIS ARID agatin yrfu vu ofoy eu ourgeu eu I nfexiBver epurerd ‘nyr8oy nla -FeynUN NyNseIA nfoas pelts affoniysuy ‘nfegnys wroyeas |, * BuIngrFgneas eu ojsolur ofoas ezepeu YuapysTp juleyTper B ‘nyNyod nuequrerqgo nuaezip nfexzniy idnysiq rueayI oar, “"* egruezo ¢ euraopyz aper80 Jour ¥ onjsyn80q 98 OF oures nefoysod ezour 20)so1d avy) Pou Ty “eyNTPO ouzen Tsouop nSow as eFaloy reynun Du0jsord Souagngoz oftreloysod (aehqez fe7 orumzes offu xzepy wes oYe}) BaalyYPz efuaperp -oourns ZouaNyo[oy ¥ Zouenprarpur efyzia waoxrEY,, “(FUE eyPIA Nfeaeajo WON ETO sof ‘eotUeAE nfueaepetaaad 0 ‘TS0}tA -oyofo o efwepeu qraalty anoad eayzyurefod uroaesd s 19z[2\, “nano 7 oaygnap ouyeseqyy eff {po Af0y oo1,2(ueleapo nye -JUM,, UroTIO eT nfearQod ‘rezrQY feDYyory OvATTMULIOS 0} of OSH ‘oystez ‘pyr vavsd ‘eluearzenst epogoys ‘aiajs ameatsd epoq, -o[s :eajgnup Sousopour trovfjouereyp (oupeuopoyuny eu Her -INISn]} 9s azour — npogoys nfeaegnZouro oormess ~ oard oy, ‘epogojs efteppyn eu es ypoas efaefeapo ofuep TAN rouager alyyNI “Npogojs nfeavgnBouro ‘soruew opyep ‘o{uefeapo oures ep npran wouaesdst ognpop eu eargod BI0A. -o8po qh po wepof ‘e{sod oureury epnasod exizy naygrp Woys las n euryfoys autepoumjosd | eurepour npeurzy efofmjoud. vajstpal Sousaftaod ‘efueysoBeyq epzagn ‘opogoys yZoARy WOT -qoad fe) eu exoao8po wuge:8od “euaeysoupel eap afoysog nsougngour onoy -9{A03 Ize[Ipeu ep CAO}OS 0} “euITUATOAJO YE HEZIp 1 afoap oF Hegipz] “wnnyeA TEyeUOPNINsUy afurod ofserjourep ouyeH ‘surepour euens euou sluehamsoden bee -ojeu omens eu0 s tof ‘ouzead n yze[po oard uo & ‘auzepour po feygoado reuz o8np ong “AIGeftnOdn Ju RyODgpo Tu azout ou ousopour WezTTEZTEATUN OS O}§ UTC) N LUTTIP of BAId -(eysadyzey ofuezipod egaafud eu eeds oxeuoy af efoy ‘woyso8 woysl[o1 -nelasord s esouzt os epey oaerdn) nfaejetdn woxgnxepIp woyeas jordnseu psougnpng [ois et HIZ0]z} Ousel as nour nuofws wo8nup 1 woupel n efogosd efegmyjod yas eurTICL atfidonue (oys{rnsnput jordnsew eusepour wofovz1poYIpor Tf wofjoo8oy ;{woUXepow woUal{rqz0eu epdon sol vz wofuezesod ry repourpard wreluegera :nIqopez 1 Hyffeutemn ozour eusopoumnyosd as oxDY | ,PUIopouosd v/oy :18e/8 epey alueng Leu 1} ep — eusepoumnyosd 7 Dp ofa agin olttentg "ETS BIaltq-o1s9 efuofrur eur 9s Epo "et:20} BUI -pournjoid ¢ aurepour BxTETElIP eUBINYS efpao af Fe ON SIA T Narod | Jozoxd zony 120¥s as ep nfegnyod uegys ,oure -poumiord,, urefod ueyenneu ousoupoftsa nid es ep legnyod af oytforn, “afuefrqzes ‘a{wearpnso ‘afueavmnds ‘afuesearez ‘ofteant{d ‘Beltq ‘e(ueapysnod ‘efueyelra ‘epayfod ofueierys :syoyjor wepal varzezt ,eusopourmorg,, ‘ourepour vyradny -sez Souaxysr Soyeas vz sezn af undjod ausepoumiord wrelod eureti ‘y[sturez ourazour au sof nfoy EtG vary vusojefi n nqzesqoead naoyi{u ‘esoupo yTueaignap offoezter -nyeu ottoreaysod 1 yfog wpes oyf[Go :HsoupnBour eayjsrurezou oaeidn rrepoumyoxd fognpng eznid ‘eyfs euyzofu ours au & ‘oft agra 09 efoy ‘,epomsd, eures vxenys es ep vaegnd -outo ploy opastad nfyovzruxopout Vy, “WSOUDTIOFe,OUI THYEAS O1q -nzt oponud ,ofupoazjord,, urefod af ny, ‘aftoezyeanyeu 94s Naz effIqz Ta10Ye) ‘ouereAysod eurnsougnsour s os edepjod. “yjoload PygrEYo) n ofereaysex ouzelu ‘epomd afrepryn, ‘BBongMNEd SfuszeIeUoIGPronalazenje pomtikoga verzalizam liberalizma, On samo gleda dalje ili apstrahira od njega. Obratno, na taj nagin ostaje posve nejasnim kako se gra- nice trebaju ili mogu povlaciti, “krojiti” - bila rijet: o granica- ma izmedu podsistema ili o onima izmedu zemalja, kultura i kontinenata. To ne znedi samo propusnost, dakle kako se tre- ba ilimot%e definirati “domaée”, tude udiniti domacim, “natu- ralizirati”, i kakva se sliéna pitanja jo3 postavijaju. Ostrije formulirano, nejasno je ili postaje nejasnim da li u ovoj glo- baliziranoj moderni uopée jos raspolazemo modusom gra- nice, da li i ukoliko realno postojece granice uopée jo8 odva~ jaju i ograduju. Koliko, dakle, granice-ma koliko “neprobojne” bile — jo vrijede s obzirom na realni univerzalizam moder- ne. Naravno, mesni su specijaliteti nacionalno orgenizirani. [trai8te, novac, znanost progupljuju apodikticnost granica i nacionalnoga te dovode modernu u stanje lebdenja izmedu nacija. Drugim rijecima, ono i Gini nerealnima éak i one gra- nice koje su povudene i koje se uvaju oruzjem. ‘Naravno, ni taj problem nije nov. Nekada davno granice jeciva da su postojale i na papiru. Tek je nacionalna drzava razvila sistematiku i utvrdivanje granica. Za istoéni se blok moze reéi da je propao ne ponajmanje zbog iluzije “Zeljezne zavjese” koja je vet za odasiljace i prijemnike televizijskih programa bila posve nepostojeéa. Pitanje o znaéenju granica svakako je star problem; ali to je ipak problem koji se s raz- vojem drustva globalnog tr2i8ta i globalnih opasnosti sve otitije i sve neizbjeznije postavlja. Laznoj jednostavnosti obeGanja da ¢e se ukidanjem grani- ca sealizirati salonski univerzalizam na drugoj strani odgo- vara laina jednostavnost kojom se postojeée granice slave kao jamstva slobode. Teko se u moderni koja se globalizira igno- tira pritajeni irealizam samo naizgled realno postojecih gra- nica? so" Takozvana “debata o azilu" u Njomatkoj u proljoge 1992. ilustrira, medu ostalim, upravo tu propusnost granica, "RjeBenjo"? Njemat- 148 ______Vepostavijanja none strane medeme Jedna se druga dilema moze svesti na jedno jednostavno pitanje: koliko rastvaranja Covjek moze podnijeti? Ako je toéno da refleksivna moderna razara ak i osnove i instrumente za kontrolu neizvjesnosti, nitko se ne moze éuditi tome Sto se za protumodernom éezne i poseze kao za gutljajem vode u pustinji. Refleksivna modernizacija provocira, dakle, protu- modernizaciju, i to u svim oblicima: nove religijske pokrete, ezoteriju, nasilje, neonacionalizam, neorasizam, ali i renatu- ralizaciju dru8tvenih odnosa i socijalnih problema valovi- ma genetitke tehnologije i humane genetike.™ Svi Zive od istog obeCanja da e se na ovaj ili onaj naéin doi do novih neupitnosti — rigidnosti - koje Ge napokon okonéati stalno propitivanje i samopropitivanje. Tovdje se postavlja isto pitanje: ne nikakve granice, nego koje granice, i kako uopée granice? Pitajmo druktije: koja protumoderna? To emo izvidjeti na primjeru ekoloSkog pi- tanja. Ekoloske ligature: na putu u ekodemokraciju ili ekodiktaturu? Dok se Evropa kao u nekoj povijesnoj igri “Covjete, ne Ijuti se” na prijolazu u 21. stoljeée vraéa u 19., suogava se $ nacio- nalizmom i antisemitizmom, u Sjedinjenim Drzavama doga- daju se uzbudljive novosti. Cini se da se ondje judi napo- kon okrecu neizbjeznim pitanjima sadasnjosti i buduénosti. “Dogao sam do uvjerenja da moramo poduzeti smion i ned- voznatan korak: spaSavanje okoliga treba uéiniti srediinjim principom organizacije nage civilizacije.” Tako piSe Al Gore, ka stvara zid od susjednih draava. Azilanti se u vecini slucajeva Salju natrag u zemlje preko kojih su usli u Njematku — osim ako se radi o luksuznim azilantima koji si mogu privstiti da izravno avion- om dolete iz zemlje u kc su ugrogeni. 67 ekoloiki se pokret poziva na priredu u tom smislu, a7