Miladin Šobić - Ašik Ajša
Am G Am
Ni sad ne znam kako je dovedoh,
Am G Am
one noći do studenske sobe.
Am G F
Ni sad ne znam kako kraj nje legoh,
E Am
bješe ljeto i na njoj malo robe.
Sva pokisla od ljetnjega pljuska,
niz lice se kotrljale kapi.
Tanka suknja kukovima uska,
gladna kuja za kurjakom vapi.
Refren: x2
B C Dm
A nije znala da sam pjesnik,
B C Dm
i da moze u stihove moje.
F C
Asik Ajša u najboljem dobu,
E Am
uđe u njih, baš kroz moju sobu.
Strgoh suknju, dočekaše bedra,
niz kičmu mi triput prođe jeza.
Skidoh bluzu, dotakoh joj njedra,
jezik mi se u čvorove sveza.
Na prozor mi bješe smokva sjela,
netaknuta od veranja i krađe.
Čudila se što je doživjela,
da vidi nešto i od sebe slađe.
Refren: x2
Pričala mi kako živi sama,
muž joj radi za njemačku marku.
Novca ima, al’ joj ljubav treba,
a ljuljala me kao more barku.
D
Možda i nije htjela,
Em
možda i nije hjtela da se da.
Hm
Tijelo vrelo, pogibija prava,
C Em C Em
a vani kiša pojačava.
Kod komšije igrali su karte,
čule su se psovke i galama.
Časovnik je švercovao sate,
od prozora bježala je tama.
Zaspali smo onako postranačke,
dok se zora žarila u licu.
Posle lude noći Dubrovačke,
često sanjam u polju ždrebicu.
Refren: x2
Ni sad ne znam kako je dovedoh,
one noći do studenske sobe.
Ni sad ne znam kako je dovedoh.
Ta noc prođe, za njom mnoga ljeta.
U onoj sobi ko zna ko sad živi.
Lijepu Ajšu ja više ne sretah,
osta pjesma, jedan papir sivi.
Kad ostane život bez kaputa,
i u dušu zima se zavuče.
Kada starost vidi kraj od puta.
sjećaću se k’o da bješe juče.