1.

KARTICA
1) Nastanak sociologije
2) Nacija i država
3) Priroda i karakter vlasti
4) Tranzicija i proces promjena
9. KARTICA
2. KARTICA 1) Industrijska porodica
1) Osnovni elementi religije 2) Političke grupe i profesionalna
2) Metode i tehnike istraživanja u udruženja-5K
sociologiji 3) Industrijski sukobi
3) Sociologija Comtove tradicije 4) Tranzicija i proces promjena – 1.K.
4) Tipovi porodice u BiH
10. KARTICA
3. KARTICA 1) Predmet sociologije
1) Filozofski korijeni sociologije 2) Društvene grupe
2) Društvene pojave 3) Nastanak i funkcija religije
3) Poimanje nacije 4) Proces socijalizacije
4) Demokratizacija društva i
obrazovanja 11. KARTICA
1) Društvene grupe – 10.K.
4. KARTICA 2) Moć i vlast -8.K.
1) Ugovorne teorije o državi 3) Društveni sukobi
2) Kastinska organizacija društva 4) Individualne i društvene
3) Društvena stratifikacija nejednakosti
4) Vrste društvenih pokreta
12. KARTICA
5. KARTICA 1) Metode istraživanja u sociologiji –
1) Društveni pokreti 2.K.
2) Demokratizacija kao oblik moći u 2) Društvo i država
društvu 3) Društvene grupe – 10.K.
3) Političke grupe i profesionalna 4) Čovjek i društvo
udruženja
4) Tehnike istraživanja u sociologiji - 13. KARTICA
2.K. 1) Suvremeni značaj sociologije
2) Opći uvjeti nastanka klase
6. KARTICA 3) Društveni sukobi – 11.K.
1) Rat kao najteži oblik društvenog 4) Odnos sociologija prema drugim
sukoba naukama
2) Klase i društvo
3) Proces sekularizacije 14. KARTICA
4) Individulane slobode i jednakosti 1) Vlast i moć - 8.K.
ljudi 2) Političke stranke
3) Religija i društvo
7. KARTICA 4) Smisao konvencije o pravu djeteta
1) Država i pravo
2) Žena u društvu 15. KARTICA
3) Društveni pokreti -5.K. 1) Nastanak religije – 10.K.
4) Čovjek i kultura 2) Društveni sukobi – 9.K.
3) Pleme
8. KARTICA 4) Sociologija Comtove tradicije – 2.K.
1) Sindikat i industrijski sukobi
2) Moć i vlast 16. KARTICA
3) Društveni odnosi 1) Ugovorne teorije o državi – 4.K.
4) Sociološki pravci 2) Narod
1
 3) Žena u društvu – 7.K.
4) Kaste i staleži
17. KARTICA
1) Tipovi sukoba u društvu
2) Političke stranke – 14.K.
3) Demokracija
4) Struktura društva
18. KARTICA
1) Moć i vlast – 8.K.
2) Političke stranke – 14.K.
3) Društveni procesi
4) Demokratizacija obrazovanja – 3.K.
19. KARTICA
1) Društvene nejednakosti
2) Političke grupe i profesionalna
udruženja-5K
3) Sindikat i industrijski sukobi – 8.K.
4) Individualne slobode i jednakosti
ljudi – 6.K.
20. KARTICA
1) Metode istraživanja u sociologiji –
2.K.
2) Društvene grupe – 10.K.
3) Industrijski sukobi – 9.K.
4) Religija i društvo – 14.K.
21. KARTICA
1) Filozofski korijeni sociologije – 3.K.
2) Demokracija i vlast
3) Funkcije porodice
4) Prava i slobode čovjeka i građana
22. KARTICA
1) Nastanak religije – 10.K.
2) Rat kao najteži oblik društvenog
sukoba –6K
3) Društvene grupe – 10.K.
4) Globalne društvene grupe
23. KARTICA
1) Što je sociologija?
2) Webberova shvaćanja sociologije
3) Društveni odnosi – 8.K.
4) Značaj i funkcija političkih stranaka
24. KARTICA
1) Parsonsovo shvaćanje sociologije
2) Idealističke koncepcije o nastanku
države
3) Vrste društvenih pokreta – 4.K.
4) Proces sekularizacije u društvu –
6.K.
25. KARTICA
1) Tipovi porodica
2) Ugovorne teorije o nastanku države
– 4.K.
3) Comtovo shvaćanje sociologije –
2.K.
4) Narod, teritorij, kultura i tradicija –
16.K.
2
1.KARTICA

1. Nastanak sociologije

Društvo je složen i kompleksan fenomen za nauku i ljudsku spoznaju. Proučavati ga,

zapravo znači razumjeti ga u njegovom totalitetu tj. razumjeti samu prirodu društva. Ta
pitanja su zaokupljala pažnju umnih i maštovitih ljudi od najranijih dana nastanka ljudske
civilizacije pa sve do danas. Nastojanja da se shvati priroda, nastanak i razvoj društva,
njegovo kretanje bila su značajna za nastanak sociologije kao posebne nauke.
Razvoj sociologije čvrsto je vezan uz industrijski progres i nastojanja da se promjene koje
su se zbivale u društvu potpunije spoznaju i naučno prate i objasne.
Sociologija ima zadaću da predvidi ton društvenih promjena, uoči dinamiku društvenih
procesa. Moglo bi se reći da je sociologija jedna od najprimjenjivijih nauka nastala
između 18. i 19. st. kada se snažno razvijaju i odvijaju društveni procesi. Zapravo interes
sociologije nije samo globalno društvo već i konkretni smisleni procesi koji doprinose da
se takve pojave uoče i predvidi njihov ton kretanja. Sociologija ima zadaću da spozna
društvo čovjeka i sistem poretka i vlasti, kulturu, tradiciju norme i vrijednosti.

2. Nacija i država

Država je institucionalni oblik organiziranog društva. Nastala je kao rezultat ljudskih

potreba za zajedničkom egzistencijom, zajedničkim pravilima i zaštitom teritorija i
zajednice ljudi koja je egzistirala i egzistira u datom prostoru. Država je izraz nužnosti
opstanka ljudi, izraz pravilnog udruživanja plemena i naroda određenoj društvenoj
organizaciji i njenim pravilima.
Nastankom države prestaju biti dominantne rodbinske veze. Država uspostavlja pravila
ili norme kao zajedničke za sve članove zajednice, koji su dužni da ih se pridržavaju.
Država je nastala na osnovama rodbinskih ili patrijarhalnih veza. Neke su nastajale
ujedinjavanjem naroda, dok je veliki dio plemena to činio iz potrebe za opstankom,
napuštanjem nomadskog načela života, stvaranjem naroda a zatim i države. Druge su
nastajale ujedinjavanjem naroda u strahu i otporu od najezde trećeg, radi odbrane ili
raspada. U početku je jedinstvo slabije, ali vremenom država jača. Treće su nastale
naseljavanjem stanovništva, tj. vladari su davali zemljišta svojim podanicima,
radnicima...a isto tako i osvajanjem teritorija od drugih država i njihovo naseljavanje
vlastitim stanovništvom. Država je izraz zajedničke potrebe i interesa. Postoje različita
stajališta nastanka države:
1. idealističko – teorijske koncepcije
2. društveno – ugovorne teorije
3. sociološke teorije
Država se uspostavlja na teritorijskom načelu, a ne na načelu krvnog srodstva. 1
Nacija se razvija iz naroda, kao viša faza društvenog organiziranja i identificiranja s
teritorijem i pripadnošću jednoj društvenoj grupi. Taj proces je počeo kada su se razvili
kultura, jezik, privreda i kada se uspostavila vlast na određenom prostoru. Često se
nacija poistovjećivala s državom i u pojmovnom i u sadržajnom smislu. Država je
zakonska i politička organizacija koja posjeduje vlast pa od svojih građana zahtjeva
poslušnost i legalnost. Nacija je narodna zajednica čiji su članovi povezani osjećajem
solidarnosti, zajedničkom kulturom i nacionalnom sviješću.
3
Imamo 2 oblika nastanka nacija. One koje su nastale kroz povijest u jednonacionalnim
zemljama – Holandija, Francuska... i zemlje koje su se suočavale sa problemom
nacionalizma.
Značajani su pokreti za nacionalnu neovisnost – 19.st. u Europi, a u 20.st. u ostalim
krajevima. Najznačajniji elementi uspostavljanja nacije su: društveno-ekonomski razvoj,
jezik i kultura, vjera i tradicija, državna vlast odnosno poredak. III 1:25

3. Priroda i karakter vlasti

Vlast predstavlja samo jedan oblik moći. To je institucionalna (pojedinačna) moć

zasnovana na određenim normativnim pretpostavkama koje imaju autoritet iskazan
voljom građana ili društvene organizacije. Za razliku od moći koja se rasprostire difuzno,
vlast se kreće u određenim granicama. Vlast se sastoji u izdavanju određenih naređenja i
upozorenja. Vlast održava i štiti uspostavljenu društvenu organizaciju i prije svega služi
toj svrsi. Vlast se legitimira kroz normativni poredak, a normativni poredak je osnova
konstitucije vlasti.
Po Webberu vlast može biti:
 racionalna – počiva na pravilima koja pojedinačno vrijede za sve koji
zadovoljavaju određene kriterije.
 tradicionalna – se zasniva na tradiciji koju imaju norme i ustanove. Za ovaj
tip vlasti je normativni poredak onaj koji je ranije uspostavljen i nastao i koji
ne podliježe nikakvim promjenama i
 karizmatska vlast – ne priznaje i ne prihvaća nikakva pravila kojima se
utvrđuje njena ovlast. Zasniva se na afektivnoj predanosti podanika ličnosti
vođe.

4. Tranzicija i proces promjena

Tranzicija je u stvarnosti promjena koja se odvija u društvu, a može biti toliko intenzivna
da obuhvaća i samo društvo. Promjene su stalno kretanje određenih procesa i odnosa i
težnja za uspostavljanjem novog stanja i poznavanja ljudi. Tranzicije se odvijaju svuda
oko nas, prate nas i mi u njima učestvujemo ili ih pak podstičemo. 20.st. je obilježeno
burnim događajima 2 svjetska rata, Oktobarska revolucija, fašizam, socijalizam...
Promjene su obilježene neprekidnom suprotnošću između demokratskih i totalitarnih
režima razvijenih i nerazvijenih zemalja. Kada se nešto neprestano mijenja tada su to
stalne promjene, zatim imamo dinamične promjene koje su dosta intenzivne i obimne.
Transformacija promjena je proces koji se odvija u različitom vremenskom trajanju i
značenju. Promjena čovjeka i njegovih osobnosti zove se socijalizacija.

2.KARTICA

1.Osnovni elementi religije

Religija kao društvena pojava vezana je za čovjeka i njegov život u zajednici. Društveni
život ljudi uvjetovan je spoznajom o potrebi i nužnosti zajedništva. Religija utječe na sam
karakter društva, na vlasti, bogatstvo, društveni ugled, odgojne funkcije društva itd.
Različite religije uspostavljaju različita gledišta; tako kršćanstvo se podređuje, budizam
je ravnodušan, dok neke sekte zauzimaju neprijateljski stav.

4
U religiji je veoma važno svećenstvo koje ima društveni statusni ugled. Religija
uspostavlja i svoje doktrine o odgoju, obrazovanju, braku i bračnim odnosima,
potomstvu.
Funkcija religije u društvu i političkom životu uvijek je praćena od strane države i
predmet je njenog zanimanja. Religije su podupirale pobune podanika, suprotstavljale se
određenim političkim strankama. Postoje različite teorije o tome koji su elementi u religiji
najdominantniji. To je po mnogim kombinacija više faktora: psihološki elementi,
čovjekove potrebe o nužnoj pripadnosti nekom svijetu i izvoru, teorije o životu i smrti,
moći i granicama ljudskog uma. Natprirodna dimenzija religije ogleda se u prihvaćanju
nečeg izvanjskog i nedostižnog, kao stvarnog. Putem obreda i običaja vjernici utječu na
ono što je izvan i iznad njih. Religija je put za privaćanje određenih načela i modela
ponašanja. Religija svoje predodžbe traži izvan postojećeg i to je njena osnovna
karakteristika. Religije su postojale u svakom društvu. Eshatološka praksa je vjerovanje u
sudbinu, pravdu i mir i psihološki se ogleda u sposobnosti kontrole svih čovjekovih
akcija.

2. Metode i tehnike istaživanja u sociologiji

Metode bi se mogle definirati kao niz ideja ili postupaka pomoću koji se nastoje uočiti i
objasniti određene pojave i procesi. Često se postavlja pitanje mogu li se metode koristiti
u istraživanjima prirodnih i društvenih pojava. Objektivnim metodama promatraju se
određeni procesi, pojave, analiziraju se i uspoređuju pojedini dijelovi. Najznačajnije
metode u sociologiji su historijska, komparativna (usporedna), dijalektička, metoda
sistematizacije (funkcionalne analize) i naučna metoda.
Historijska metoda – pomoću ove metode proučava se globalna historija čovječanstva ili
historija najznačajnijih društvenih institucija. Osnovna zadaća joj je da prikupi i analizira
građu, podatke i druge obavijesti koje su nastale neovisno od pozicije znanja, odnosa i
procesa u društvu i društvenih snaga koje usmjeravaju njegovu dinamiku. Ova metoda je
vrlo rasprostranjena. Interes joj je da sazna kako su nastale, razvijale se i transformirale
civilizacije društava i društvene institucije.
Komparativna metoda (usporedna) – služi se komparacijama ili usporedbama pri
istraživanju određenih društvenih pojava ili procesa. Po Durkheimu postoje tri nivoa
usporednih istraživanja:
1.nivo predstavlja usporedna istraživanja u jednom društvu,
2.nivo komparacije predstavlja uspoređivanje raznih društava,
3.nivo komparacije predstavlja uspoređivanje pojava koje su zajedničke u svim
društvima.
Dijalektička metoda se kritički odnosi prema postojećim odnosima i društvima i vizijski
anticipira njihovu budućnost. Tu se zapravo radi o teoretskoj i dijalektičkoj misli
usmjerenoj na prevladavanja postojećeg i na viziju budućeg reda stvari i odnosa u
društvu. Da bi razumjeli neke pojave i procese u društvu neophodno je znati njihov
razvoj i perspektivu, promatrati ih u njihovom totalitetu i kretanju. Govoreći o dijalektici
koju je koristio, Marx kaže da je nastojao otkriti zakone razvitka, tj. prelazak iz jednog
stanja u drugo. To kretanje se odvija od općeg ka pojedinačnom, od kritičkog odnosa
prema postojećem od predviđenih mogućnosti. Ova metoda je doprinjela razvoju
sociologije, a sociologija ovom metodom pojedinačne pojave stavlja u odnos sa
zakonima kretanja cjeline. Ova metoda kombinira teoriju i praksu.
Metoda sistematizacije (funkcionalne analize) je metoda čija je analiza društvenog
sistema, njegovih dijelova i njegovog funkcioniranja. Ova metoda ima sistem za njene
protagoniste, sistem čini osnovu društva, a pojedini su nosioci funkcija ili konkretnih
uloga koje im je sistem odredio. Ovu metodu je koristio američki sociolog Talcott Parsons
5
po kome ova metoda ima za cilj omogućavanje i razumijevanje vrijednosti, porijekla i
reda stvari, dijelova društva i pojedinaca u održavanju stabilnosti i funkcionalnosti
samog društva. Ova metoda se najpreciznije koristi u matematici.
Naučna metoda (u zadnje vrijeme nazvana i sociološka metoda) ima zadaću na analitički
i spoznajno teorijski način spoznati društvo ili njegove dijelove. Zasnovana je na
dijalektičkoj metodi i najviše je rasprostranjena u marksističkoj sociologiji. Zadatak joj je
da se teorijska misao na što metodičniji način sjedini sa pouzdanim i preciznim
iskustvenim podacima što ne ide bez teškoća koje se dijele na 3 grupe: teorijske,
organizacijske i teškoće društvene prirode. 123456
Tehnike istraživanja su osnovna sredstva sociologije u prikupljanju i interpretaciji
podataka o društvu i pojavama u njemu. Instrumente možemo podijeliti u 2 grupe:
1.na one pomoću kojih se prikupljaju i promatraju činjenice i
2.na one pomoću kojih se te činjenice analiziraju i interpretiraju.
Istraživanje je složen proces i nemoguće je određene pojave analizirati odvojeno od
drugih tehnika kojima se služi sociologija.
Metodologija je nauka čija je zadaća analiza, sistematizacija i upotrebna vrijednost tih
podataka i da uspostavi instrumente za saznavanje podrobnijih podataka o određenim
činjenicama.
U tehnike istraživanja spadaju:
- promatranje
- anketa
- interwiev
- upitnik
- eksperiment
- analiza sadržaja
Promatranjem su se služili brojni etnolozi i socijalni antropolozi. Promatranje
definiramo kao način za koji se prikupljaju podaci o pojavama, neposrednim čulnim
opažanjem uz sudjelovanje promatrača, odnosno istraživača, kako bi se određene pojave
što potpunije izučile i prikupile činjenice ili pojave i opisale manifestacije. Promatrač je
neposredni sudionik. Sociolog može promatranjem dobiti sliku o životu običnih ljudi,
zatim o kulturi, uvjetima u kojima žive itd. Uspjeh promatrača ovisi od njegove
sposobnosti i stručnosti za tu vrstu posla.
Anketa je najrašireniji i najpodesniji instrument u sociologiji. Razlikuje se od interwieva
po tome što se pismeno formulirana pitanja dostavljaju određenim osobama, kako bi se
dobio pismeni odgovor. Značajna karakteristika je što se dobiva velika sistematičnost i
brzina u prikupljanju činjenica u kratkom vremenskom periodu. Može obuhvatiti veliki
broj ispitanika.
Interwiev sa sastoji od niza usmenih ili pismenih pitanja koje istraživač postavlja
ispitaniku. To je najširi instrument istraživanja u sociologiji. Njegova prednost je što
osigurava vrlo veliku sistematičnost u pitanju građe. Uspjeh ovisi od sposobnosti i
umijeća ispitivača. Postupak prikupljanja činjenica se može podijeliti u 2 grupe: 1)
instrumenti kojima se prikupljaju činjenice i podaci koji su nastali prije istraživanja
2) podaci koje se prikupljaju i biraju nakon provedenog istraživanja.
Ta dva izvora se kombiniraju i uspostavlja se teorija i uopćavanje.
Upitnik – je brz i efikasan istraživački instrument i široko zastupljen u ispitivanju javnog
mnijenja. To je skup unaprijed postavljenih pitanja u pisanom obliku na koji se od
ispitanika traži odgovor. I za upitnik je jako važna formulacija pitanja i odabir valjanog
uzorka koji može biti osnova za izučavanje validnih zaključaka. Smatra se kao podesan i
jeftin instrument.
Eksperimentom se žele namjerno izazvati reakcije od promatača kako bi se određena
pojava ili proces analizirali i na kraju kvantificirali. Esksperiment se izvodi u kombinaciji
sa promatranjem, tako što promatrač namjerno i umjetno izaziva reakcije promatrane
grupe. Primjenjuje se najčešće na 2 usporedne skupine čije se veze žele utvrditi i
uspoređivati (laboratorijsko i istraživanje u prirodnim uvjetima). Prednost ove tehnike je
6
u tome što se pojava koja se želi promatrati donekle može promatrati u njenom
izvornom obliku ali mana je ograničenost na male skupine, kao i prisutnost mnogih
praktičnih poteškoća pri izvođenju ovakvih eksperimenata.
Analiza sadržaja – je skup instrumenata kojima se želi dobiti što točnija slika, odnosno
objektivni i sistematični podaci o pojavama i procesima koji se žele analizirati u društvu.
Analiza sadržaja je pretežno opisna i putem nje se uspostavlja sistemska analiza
određene pojave ili događanja.

3. Sociologija Comtove tradicije

Na početku svog rada Auguste Comte sociologiju je nazvao „društvenom fizikom“ a taj
termin preuzeo je od Hobbsa, zatim „kurs pozitivne filozofije“ da bi je kasnije imenovao
sociologijom. Izgradio je pravac zasnovan na pozitivnoj filozofiji, koji je nazvan
pozitivizam. Izvršio je sintezu nauka u 6 dijelova historijskim redom: matematika,
astronomija, fizika, kemija, biologija i društvena fizika (sociologija). Sociologiju smatra
elementarnom i osnovnom naukom o društvu, koja ima zadaću da istražuje društvo i
društvene promjene. Po njemu, posebne društvene nauke ne mogu potpuno objasniti
pojave koje proučavaju, a takav pristup ima samo sociologija koja pojave proučava u
njihovoj cjelovitosti. Sociologija je imala namjeru da društvenu spoznaju oslobodi od
religijskog vjerovanja. Glavni dio pozitivnog, metoda je promatranja (u užem i u širem
smislu) a zatim historijska metoda (uspoređivanje pojava u sadašnjosti i prošlosti).
Prema Comteu sociologija se dijeli na društvenu statiku i društvenu dinamiku. Društvena
statika ispituje uzajamne akcije i reakcije koje vrše jedni dijelovi društva na druga, dok
se društvena dinamika bavi razvojem društva i njegovih zakonitosti. Društveni razvoj
počiva na razumu, a razum ima 3 stupnja razvoja:
1. teološki (religija)
2. metafizički (filozofija i pravo) i
3. naučno – pozitivno doba
On ističe postulat da „Ideje vladaju svijetom i da ga potresaju“. Njegov pozitivistički
pristup su prihvatile razne sociološke teorije i pravci.

4. Tipovi porodice u BiH

U BiH u 20.st. prisutne su velike migracije stanovnika. U ratu su porodice gubile

obilježja, tradiciju, običaje, imovinu, posjede... Najrasprostranjeniji je bio industrijski tip
porodice. Kao najstariji oblik patrijarhalne porodice je porodična zadruga ili velika
porodica. Činilo ju je više prostih porodica zajedno povezanih krvnim srodstvom po
muškoj, a kasnije i po ženskoj liniji. U patrijarhalnoj porodici pravo na imovinu su imali
muški članovi zajednice, a negdje i žene. Velikom porodicom je upravljao starješina koga
su birali ukućani. Pored velike porodice rasprostranjena je i mala poljoprivredna porodica
koja se zasnivala na poljoprivrednom posjedu. Razaranjem patrijarhalne porodice njeni
pripadnici su se rastajali na različite načine.

3. KARTICA

1. Filozofski korijeni sociologije

Društvenim fenomenima najviše su se bavili brojni filozofi, povijesničari, ekonomisti,

teolozi i dr. Sociologija kao moderna nauka ima burnu i znamenitu povijest. Mnogi
mislioci društva i pozicije čovjeka u njemu su pokušali odgovoriti na pitanje: što je
čovjek, što je njegova ljudska priroda, odakle dolazi, običaje, tradiciju, koji su elementi
njegove društvenosti i pravičnosti. Odvajanjem filozofije od teologije i mistike i njenim

7
svrstavanjem u discipline koje teže spoznaji, stvara se sasvim nova situacija o poimanju
nauke, o poimanju prirodnih fenomena i društvenih pojava.
Proces nastanka i socijalizacije pojedinih nauka trajao je vrlo dugo i bio je povezan sa
samim procesom produbljavanja ljudskog znanja o pojedinim područjima prirode i
društva. Mislioci koji su se najviše bavili pitanjem autonomije čovjeka i njegove pozicije
bili su Platon, Aristotel i njihovi sljedbenici.

Platon – svojim učenjem razvija mnoge socijalno političke koncepcije društva, samo
društvo, njegov sistem i poredak. Glavno pitanje je pitanje polisa tj. kako zaštititi grad –
državu od propasti i uništenja. U djelu „Država“ nastoji izgraditi idealni model državnog
uređenja. To je država u kojoj će vladati najsposobniji i najodgovorniji predstavnici
naroda, tj. sofisti. On ovaj model zasniva na harmoniji između vladara i njegovih
podanika u cilju ostvarenja njegove sreće. Kao što se ljudska duša sastoji od 3 dijela:
uma, volje i nižih prohtjeva, tako se po njemu država sastoji od kasta (kaste filozofa,
kaste ratnika, kaste obrtnika i trgovaca). Po njemu cilj države je ostvarivanje
harmonijske suradnje duša. Za njega je bila značajna podjela rada za društveni život, kao
i značenje demografskog i geografskog faktora te psihologije ljudi.

Aristotel – je za razliku od Platona pokazao interes za objektivno promatranje

društvenih pojava i procesa. Značajna djela su mu „Politika“, „Ustav Atenski“ i
„Nikomahova etika“. Kao doprinos razumijevanja društva naznačio je empirijske
instrumente sociološkog istraživanja. Aristotel je prvi filozof koji kaže da je čovjek
društveno biće „zoon politikon“, tj. on ne promatra čovjeka kao društveni proces ili
pojavu već ga razumije u cjelini sa svim njegovim faktorima. Čovjek je po njemu istinski
čovjek ako djeluje kao društveno biće i on je zastupnik prirodne teorije društva što znači
da je sve što se događa oko čovjeka prirodna datost.

Stoici – su društvo shvatili na racionalan način i razvili Aristotelovu misao po kojoj su svi
ljudi društvena bića, ne samo zbog razvoja dužnosti već zbog nužnog izvršenja obaveza
prema drugim ljudima. Razvijali su ideje o nužnosti zajedničkog života ljudi bez ozira na
oblik organizacije i sistem vlasti. Epikurejci su imali suprotno mišljenje. Za njih je bio
važan interes pojedinca i oni ga nazivaju učenje o predsocijalnom prirodnom stanju i
uspostavljanju društvenih odnosa putem dobrovoljnosti pojedinca.

2.Društvene pojave

Da bismo razumjeli društvo potrebno je razumjeti i društvene pojave – kako se one

razlikuju od prirodnih. Postoje koncepcije o tome da se društvene pojave međusobno
izjednačavaju i uspoređuju pa prema tome postoje 2 premise i to: 1) da ne postoji razlika
između prirodnih i društvenih zbivanja
2) biološka koncepcija koja polazi od sličnosti između procesa i
pojava koje se odvijaju u
društvu i biološkom organizmu
Postoje dvije bitne razlike između prirodnih i društvenih pojava:
- društvo nije organizam ni po sastavu ni po razvoju, ali ni po svom djelovanju
i
- prirodne pojave teku neovisno od volje ljudi dok su društva rezultat
djelovanja ljudi.
8
Svijest je onaj element koji čovjeka razlikuje od drugih bića i čini ga društvenim bićem.
Društvo se sastoji od pojedinaca. Neki smatraju da su sve društvene pojave individualne
pojave, drugi misle da je obrnuto, dok treći misle da postoje obje vrste pojava i da se
međusobno razlikuju. Stajalište po kome su individualne pojave ustvari društvene najviše
je zastupao Emil Durkheim. On društvene pojave naziva kolektivnom sviješću. Društvene
pojave su povezano djelovanje ili ponašanje pojedinca ili grupa radi ostvarivanja nekog
cilja. To podrazumijeva međusobni odnos tj. povezanost ljudi u obavljanju nekog procesa
ili neke djelatnosti.

3. Poimanje nacije

Nacije su nastajale na različite načine, ali u svojoj osnovi imaju iste socijalno-ekonomske
i kulturno-tradicijske pretpostavke. Dominantnu ulogu je imao teritorij i egzistiranje
naroda u njemu, privredni i kulturni razvoj, tradicija i svijest o pripadnosti i sl. Proces
transformacije otpočeo je pri prerastanju naroda u naciju – kada su se razvili kultura,
jezik, privreda i sl.
Nacija je narodna zajednica čiji su članovi povezani osjećajem solidarnosti, zajedničkom
kulturom i nacionalnom sviješću. U mjestima gdje se proces nastajanja nacije i države
odvijao usporedno kažemo da su „nacionalne države“.
Nacija se formirala unutar granica države i oni koji su živjeli izvan tih granica nisu
pripadali toj naciji. Dok je 19.st. bilo karakteristično po konstituiranju europskih nacija,
20.st. je karakteristično po obrazovanju nacija na ostalim kontinentima: u Aziji i Africi,
Australiji pa čak i u Americi. Zajednički elementi koji su osnova konstituiranja nacija su
cilj:
- na prvom mjestu je društveno-ekonomski razvoj
- drugi princip konstituiranja nacije je jezik kao sredstvo zajedničkog
sporazumijevanja i komunikacije ljudi i
- treći princip je zajednička kultura, vjera i tradicija,
- četvrti značajan element konstituiranja nacije je državna vlast

4. Demokratizacija društva i obrazovanja

Obrazovni proces predviđa da je najpogodniji oblik u usvajanju temeljnih normi i

vrijednosti jednog društva – vrijeme. Društveni sistem postaje univerzalan i globalan
poredak, tj. zahtjevaju i zajedničke spoznaje i zajedničke kriterije vrijednosti i zajedničke
mogućnosti. To ujedno znači i briga i sigurnost ljudi, ostvarivanje temeljnih ljudskih
prava... Poziv za demokraciju prisutan je u svim zemljama.
Za ostvarivanjem demokracije teže i razvijene i nerazvijene zemlje kao i zemlje u
razvoju. Demokracija je model državnog uređenja.
Demokratska društva su ona u kojima se ostvaruju osnovna ljudska prava: sloboda
govora, izražavanja, štampe, sloboda vjeroispovjesti, pravo na jednakost. Dakle
demokracija je stalni proces širenja prostora slobode i prava građana.

4.KARTICA

1.Ugovorne teorije o državi

Ugovorne teorije polaze od prirodnog prava, kao osnova prava i pravičnosti. Za

pravičnošću postoji potreba, a to je međusobni odnos koji se postiže ugovorom između
građana, iz čega kasnije nastaje građansko pravo. Pošto je država stvorena radi zaštite,
9
reda i mira, ona dobiva i nešto više pomoću ugovora, a to je da ukine neograničeno
pravo otpora i da štiti podanike i njihovu imovinu.
Za Hobbsa, ljudi su jednaki u prirodi, ali u borbi za opstanak svaki čovjek se nalazi u ratu
protiv svakog. Za njega rat nije samo u bitkama već i u izvjesnom poretku vremena. Da
bi se spriječilo stanje rata, ljudi moraju težiti miru, treba se uspostaviti zakon da svi ljudi
imaju ista prava. Znači, pojedinci trebaju svojom voljom potpisati ugovor i prenijeti svoja
prava na jednu osobu i tako nastaje država. Slično mišljenje ima i Locke. Rousseau je
zastupnik teorije ugovora. Po njemu vlast i narod raspolažu suverenitetom, suprotstavlja
se podjeli vlasti na silu i volju, na zakonodavca i izvršnu vlast.
Suverenitet djeluje putem zakonodavne vlasti. Pravne ili ugovorne teorije su postavile
osnovu za nastajanje države na osnovama izražene volje putem ugovora na prirodnu
funkciju države i vlasti, na izvor suvereniteta i legaliteta naroda i njegova prava na
odnos i tip vlasti i načina vladanja.

2.Kastinska organizacija društva

Kaste su povijesna tvorevina. Nastale su kao proizvod početne faze društvenog

organiziranja. Usko su vezane sa prirodom podjele rada i odnosa u njemu. Kastinske
organizacije su najčešće osnovane na vjerskoj osnovi kako bi kasnije zadobile i
društvenu dimenziju.
To su zatvorene društvene grupe, nastale na odgovarajućoj društvenoj podjeli rada i gdje
je položaj pojedinca čvrsto određen obično doživotan i naslijeđen. Obavljanje istog
zanimanja prenosi se sa generacije na generaciju u istoj porodici. Osnova ovog sistema
je posebna religijska svijest, zabranjen je prelazak iz jedne kaste u drugu. Kaste
pripadaju jednom od najstarijih oblika društvene organizacije i specifičnosti Indije, a ovi
oblici se još nalaze i u Starom Egiptu, Perziji, Grčkoj i Rimu. Nastale su kada su se u
društvu počele razvijati određene funkcije kao što su podjela rada, posjedovanja
imovine, upravljanja javnim poslovima.
U Indiji postoje 4 kaste: brahmani ili svećenici, kšatrije ili ratnici, vajsije ili zemljoradnici,
stočari, trgovci, zanatlije, sluge. Indijska kastinska organizacija je također bazirana na
stupnju ekonomske i političke moći te ugledu.

3.Društvena stratifikacija (nejednakost)

Proces proizvodnje, uvjeti rada, brisanje granica između uske specijalizacije i velike
podjele rada, promjenili su ukupne uvjete iz kojih nastaju nejednakosti među ljudima, a
time i u društvu. Kako moć i ugled nisu jednako raspoređeni među pojedincima, javlja se
opća nejednakost i različitost pozicija, a samim tim se rađaju i suprotnosti konfliktni
odnosi koji mogu biti unutargrupni ili pak širedruštveni.
U mnogim društvima postoje izrazite nejednakosti u raspodjeli društvenog bogatstva.
Nejednaka pozicija u sferi rada dovodi do podjele ljudi po statusu, zanimanju,
obrazovanju, ugledu i moći. Ta nejednakost u sociologiji se naziva društvena
stratifikacija. Nejednakost može biti biološka, duhovna i materijalna dakle individualna i
društvena. Društvenom stratifikacijom najviše su se bavile biološka, funkcionalistička i
marksistička teorija.
Biološka koncepcija polazi od prirodne nejednakosti ljudi, uvjetovane genetskom
strukturom tj. spolom, bojom kože ...Rousseau u „Raspravi o porijeklu i osnovama
nejednakosti među ljudima“ isticao je: „U ljudskom rodu sagledavam dvije vrste
nejednakosti; onu koju zovem prirodna ili fizička jer ju je uspostavila priroda i ona koju
zovemo moralnom i političkom nejednakosti“. Po njemu biološka nejednakost je
neznatna, a društvena je osnova društvene stratifikacije. Najbolji primjer biološke
nejednakosti je fašizam. Polazi od nadmoći nacije, odnosno rase, uspostavljaju svoju
volju i njihove stranke su na čelu svih državnih organa. U Italiji nastaje 1919.god. tu je i

10
socijalizam koji nije uspio riješiti ključno pitanje čovjeka i za narod i za državu. Fašizam je
bolest društva – brzi nastanak i spor nestanak uz velike posljedice.

4.Vrste društvenih pokreta

Društvene pokrete možemo podjeliti na: internacionalne, nacionalne i lokalne. U

afirmirane pokrete spadaju: studentski, feministički, ekološki, pokreti za razoružanje i
antinuklearni pokreti. Postoje i pokreti protiv rasne, jezičke i kulturne diskriminacije,
nacionalni pokreti za neovisnost, protiv zdravstvenih institucija – abortusa, zlostavljanja
djece i žena.
Studentski pokret ili generacijski bunt je zadobio veliku snagu i postao
prepoznatljiv kao pokret. On je najsnažnije uzdrmao ustaljene institucionalne odnose
država i političke snage tog doba. Osporio je vladajući sistem i doveo u pitanje njegovu
sposobnost i legalitet. Mladi su osudili rat u Vijetnamu – svojim ponašanjem i oblačenjem
smanjili su odnose među spolovima, ubrzali emancipaciju - borbu za prava žena...
Osnovni slogan ovog poretka je:“Budimo realni, zahtjevajmo nemoguće“. Ovaj pokret je
vrlo jak, prisilio je vlasti na brojne korekcije u sistemu vladavine.
Feministički pokreti su veliki značaj dobili sredinom 70-ih godina 20.st. u Europi i
Americi kao i pacifički i ekološki pokreti. Ovaj pokret predstavlja snažno sredstvo za
oslobođenje žena. Ta borba je dvojaka
- protiv ekonomske dominacije i potčinjenih i
- protiv dogmi i tradicija o pravu žene i njene funkcije u porodici i društvu.
Mnogi autori smatraju da postoje tri koncepcije tih pokreta:
- antipatrijarhalna usmjerenost (uloga žene u društvu)
- antikapitalistička pozicija (radna snaga, manja vrijednost rada)
- antiautoritarnu poziciju žene (ravnopravnost u svim uvjetima i funkcijama)
Ekološki pokreti – jačanje industrije sve više dovodi u opasnost čovjeka i njegovu
okolinu. Narušava se ekološka ravnoteža i ugrožava čovjekova egzistencija, dolazi do
smanjenja prirodnih izvora. Ovaj pokret kritizira postojeći poredak, zalaže se za
decentralizaciju društva...
Pokreti za razoružanje i antinuklearni pokreti – dostižu vrhunac 80-ih god.20.st., a
cilj im je smanjenje i ukidanje nuklearnog oružja.

5.KARTICA

1.Društveni pokreti

Društveni pokreti vode društvenim promjenama, čine pokretačku snagu svakog društva,
ubrzavaju njegov tok u vremenu, ali i u ljudskoj egzistenciji. Najćešće se pod društvenim
pokretom podrazumijevaju kolektivna nastojanja i akcije da se pospješe, izvedu ili
spriječe određene društvene promjene. Društvene poretke čine veće grupe ljudi, mogu
biti otvorenog i zatvorenog tipa, mogu imati zatvorenu ili labavu organizaciju, stalno ili
privremeno rukovodstvo, stalno ili privremeno članstvo, odnosno aktere. Društveni
pokreti su kolektivna volja, što je njihova snaga i moć. Oni su nosioci slobode, jednakosti,
društvene pravde i nacionalne nazavisnosti. Društveni pokreti nisu samo reakcija na
stanje krize ili napetosti, naprotiv oni su i sami akteri društva koji ga čine, njegov su dio i
snaga. Sistem vlasti se snažno suprotstavlja društvenim pokretima. Od sociologa najviše
su se društvenim pokretima bavili Turen i Batmor.
Batmor – smatra da postoje 3 faze društvenih pokreta
– u 1. fazi društveni pokreti su predstavljali jedno efikasno sredstvo da se
izraze nastojanja za društvenim promjenama
– 2.faza – umanjuju dostignuća demokracije (vlasti) i
– 3.faza – oživljavanje i umnožavanje društvenih pokreta.

11
Turen – također ima 3 faze. On društvo djeli na trgovačka, industrijska i postindustrijska.
U trgovačkim društvima centralnu ulogu imaju građanski pokreti, u industrijskom
društvu – radnički i u postindustrijskom – raznovrsni pokreti.

2.Demokracija kao oblik moći u društvu

Demokracija je postala legitimirajuća za politički život, propise i ponašanje vlasti.

Postavljaju se pitanja mogu li se svi postupci vlasti opravdati demokracijom. Politika
postaje središnje pitanje demokracije. Ona udružuju sadržaj i stupanj demokratske
prakse. Politika se mjeri uspjehom akcije. Ona je tako danas postala osnovni generator
čovjekovog ponašanja.

Demokracijom se služe diktatori kao totalitarni režimi, što je vrlo zbunjujuće.

Demokracija se u antičkoj Grčkoj javlja ko neposredna demokracija u kojoj sudjeluju svi
slobodni i punoljetni građani. Ali porastom broja stanovništva to postaje nemoguće.

Princip demokratskog načela koji se temelji na učestvovanju i pravu učestvovanja u

javnim političkim i društvenim poslovima, jednakost građana ostaje kao cilj demokracije
kroz čitavu njenu povijest. Moderna društva s obzirom na svoju veličinu ne nude veliki
prostor za neposrednu demokraciju. Ne ostvaruje se neposredna suverenost građana
već se ona prenosi na osobe koje se biraju na različite načine, koji u ime građana donose
političke odluke, zakone i ostvaruju poslove od općeg interesa, dakle vrše vlast i
ostvaruju opće interese za čitavu zajednicu. Danas se demokracija odnosi na:
suverenitet naroda, većinskim i manjinskim pravima zakonski utemeljenim i ostvarenim
ljudskim pravima i slobodama i jednakosti pred zakonom, društvenom, ekonomskom i
političkom pluralizmu, toleranciji, suradnji i kompromisu. Demokracija je postala
općeprihvaćena politička forma. Njoj teže manje zemlje kao i različiti tipovi vlasti.

3.Političke grupe i profesionalna udruženja

Kao rezultat demokratskih procesa u društvu obrazuje se niz profesionalnih i političkih

grupa i stručnih udruženja. Obično su tu ljudi različitih društvenih skupina i različitih
društvenih slojeva. To su otvorene društvene grupe koje okupljaju sve ljude bez
formalnih ili s formalnim uvjetima prijema.
Cilj određuje sama svrha udruženja i oblik organiziranja. Njačešće se uspostavljaju radi
ostvarenja određenog cilja i skretanja pažnje javnosti na pitanja ili legitimaciju određenih
zahtjeva prema organima vlasti ili drugim asocijacijama.

Postoje različiti nivoi ovih grupa: - od lokalnih udruženja do pokreta širokih razmjera npr.
pokreti za mir, za zaštitu okoline. Razna profesionalna, politička i stručna udruženja su i
snažan korektiv vlasti. Ono je rezultat putem koga se iskazuje nepovjerenje, utiču na
formiranje mnijenja.
Uspjeh udruženja ovisi od tri faktora:
1. od jasne formulacije ciljeva aktiviteta,
2. od organizacijskih sposobosti i broja ljudi
3. od stupnja aktivnosti i vodstva i sljedbenika.

Danas postoji široki spektar političkih i stručnih udruženja, među stabilnije i trajnije
ubrajamo pokrete za mir, nacionalnu ravnopravnost, razoružanje. Kao stručna udruženja
možemo označiti npr. udruženje novinara, pisaca, inžinjera i tehničara, filozofa,

12
sociologa, ljekara... Zasnivaju se na interesu. Ovakve grupe zovu se i interesne
organizacije, ali nemaju namjeru preuzeti moć i vlast u društvu.
Sociolozi interesne grupe dijele na:
- protektivne (štite interese određenih segmenata društva) i
- promotivne (promoviraju odeđene ciljeve).

4. Tehnike istraživanja u sociologiji => KARTICA 2. pitanje 2.

6.KARTICA

1.Rat kao najteži oblik društvenih sukoba

Rat spada u red najvećih i najtragičnijih konflikata u ljudskom društvu. Može biti lokalnog
ili međunarodnog karaktera. Rat po karakteristikama vođenja može biti napadački i
obrambeni, a s obzirom na učesnike građanski i međudržavni i s obzirom na ciljeve
oslobodilački i osvajački.
U svim društvima javljali su se ratovi a da bi se spoznali njihovi uzroci javljaju se različite
teorije ratova.

Poznate teorije su: socijaldarvinistička, rasna, geopolitička, nacionalistička,

imeprijalistička itd. Najčešće polaze od jednog elementa i motiva a to je da su u svim
teorijama ciljevi politički motivirani, a mjerama i potezima vlasti građani se dovode u
bezizlaznu situaciju.
Rat je politički proces koji se vodi drugim sredstvima tj. oružjem i upotrebom sile. Ali rat
nije samo politički motiviran već sadrži i mnoge druge ciljeve kao npr. želja za
osvajanjem tuđih teritorija i bogatstava, želja za potčinjavanjem i dominacijom države i
izbacivanje jedne vlasti i uspostavljanje druge.

2.Klase i društvo (Šta su klase?)

Klase su velike društvene grupe nastale u procesu razvoja industrijskog društva s

različitim ciljevima, interesima i potrebama. Po Marxu klase imaju nejednak (različit)
pristup sredstvima za proizvodnju i tako se određuje njihova klasna pozicija i pripadnost.
Marx upozorava da se u procesu proizvodnje nalaze dvije klase:
- vlasnici sredstava za proizvodnju i
- vlasnici radne snage.
Za Lenjina klase su velike grupe ljudi koji se razlikuju po svom mjestu u povijesno
određenom sistemu društvene proizvodnje.
Klase su takve grupe gdje jedan može da prisvaja rad drugog. Klase nastaju kada dolazi
do brojnih promjena, kada položaj ljudi ovisi o ekonomskim zakonitostima tržišta,
sposobnostima, znanju i radu. Klase se sastoje od velikog broja ljudi. Osnovni uvjet
nastanka klasa je u karakteru ljudskog roda. U svakom društvu bile su po dvije klase:
- drevno: gospodari i robovi
- feudalno: plemići i kmetovi i
- kapitalističko: kapitalisti i najamni radnici

3.Proces sekularizacije

Sekularizacija je proces prevladavanja svjetovnog nad duhovnim i smanjivanje utjecaja

religije i crkve u društvu, tj. proces odvajanja države, formiranje njenih načela. To je
13
povijesni proces emancipacije i uspostavljanja države i vlasti na osnovama volje građana
i vladavine zakona. Proces sekularizacije je različit, uloga religije je bila dominantnija u
predindustrijskim društvima. U 20.st. opada utjecaj religije na društvo.

Važnost religije u društvu ogleda se u prisustvovanju vjerskim obredima, vjenčanjima u

crkvi... Funkcionalisti i dalje pripisuju veliku važnost crkvi i kao instituciji i kao sistemu
vjerovanja. Religija je shvaćena kao nešto što učvršćuje društvene norme i vrijednosti.
Religija u SAD poprima i prihvaća „američki način života“, vjeru u obrazovanje,
demokraciju, slobodu...

4.Individualne slobode i jednakosti ljudi

Od rođenja pa do smrti čovjek stupa u odnose s drugim ljudima. Komunicirajući s drugim

ljudima gradimo svoju ličnost, prilagođavamo svoje ponašanje i prihvaćamo određene
vrijednosti itd. što znači da se radi o stalnom procesu socijalizacije. Sloboda je bit
čovjekove egzistencije i izraz ljudske vrijednosti. Čovjek je slobodan jer se rađa sam i
egzistira sam. Sloboda ima dvojaku dimenziju: „sloboda od“ i „sloboda za“ ili „pozitivna“
i „negativna“ sloboda. „Sloboda za“ je stupanj ljudskog razvoja, gdje se ljudi bore za
veća prava, bolje uvjete rada i života, materijalni položaj... „Sloboda od“ je borba protiv
nametanja i uspostavljanja tuđe volje, prisile, nasilja...
Ostvarivanje slobode putem pravne norme znači ponašanje kao kodeks obaveznosti i
prihvaćanje pravila koje nameće društvo. U individualne slobode spadaju sloboda
govora, sloboda mišljenja, vjerovanja, izbora itd. U kolektivne slobode spadaju pravo na
udruživanje, okupljanje, nacionalne, vjerske, kulturne, političke i dr. slobode.

7. KARTICA

1.Država i pravo

Sa državom se pojavljuje i pravo, a nastalo je iz običaja i pravila ponašanja ljudi u

društvu. Pored elemenata jednakosti, značajni su i elementi prinudnosti. Veza između
države i prava je nerazdvojna i ne može se utvrditi je li pravo nastalo iz države ili država
iz prava.
Država uspostavlja pravo, a cijela državna organizacija i njena djelatnost osnovana je
pravnom normom tj. legalizirana pravom. Pravo je sistem normi koje sankcionira država.
I država i pravo su proizvod društva. Država je tvorevina društva nastala kao potreba i
nužnost u posredovanju različitih interesa i potreba koje postoje među ljudima- Država
raspolaže monopolom fizičke sile putem pravnog sistema. Svoju moć država ostvaruje
putem prava kojim regulira najvažnije društvene odnose i funkcije. Obično se govori o
državi kao nosiocu suvereniteta. To je svojstvo državne vlasti po kojem je ona neovisna,
samostalna i neograničena.

2.Žena u društvu

Promjenama u društvu mijenja se pozicija žene kako u porodici tako i u društvu.

Gubljenjem tradiocionalnih funkcija porodice žena nije samo nosilac ljudske reprodukcije
već ravnopravan partner i u porodici i u društvu. Prije žene nisu bile nasljednice, nisu
14
ulazile u visoki stalež i položaj moći u društvu. Međutim, danas postoji podjela rada na
muške i ženske poslove i zanimanja:
1) podjela rada određena biološkim i genetskim razlikama između muškarca i žene
2) podjela rada povezna sa tradicijom , gdje muškarac ima moć u porodici i u društvu,
koju želi zadržati na sve načine. Muškarac je za razliku od žene tu moć zadobio u
ratovima, poslovima i zaradama, dok žena ima posebnu moć u procesu
reprodukcije.
Industrijsko društvo je promjenilo poziciju žene samim tim i poziciju porodica. Žena
zadobiva ulogu u proizvodnji i privređivanju tj. izvan porodice i žena postaje ravnopravna
muškarcu. No međutim i danas postoji podređenost žene, njenih prava i pozicije u
društvu, kako u procesu obrazovanja tako i u procesu rada, zanimanja, nagrađivanja,
pokretljivosti i sl. Tako se javljaju brojni pokreti koji se zalažu za oslobođenje žene.

3.Društveni pokreti – 5.KARTICA, pitanje br.1.

4.Čovjek i kultura

Objašnjenje čovjekovog ponašanja, njegove ličnosti u društvu teško je iskazati bilo kojom
naukom, osim kulturom. Pri rođenju čovjek postaje društveno biće, a da bi opstao mora
učiti vještine, znanje, komunikaciju, način ponašanja i sve to zovemo kulturom društva.
Bez zajedničke kulture članovi društva se ne bi mogli sporazumijevati, komunicirati i
surađivati pa se može reći da bez kulture nema društva niti kulture bez društva. Oblici
ljudskog društva se razlikuju od jedne do druge kulture.
8.KARTICA

1.Sindikat i industrijski sukobi

U industriji moć je locirana u upravama preduzeća. Kontrolira se pomoću kapitala i prava

na raspolaganje sredstvima rada. Sindikati su organizirane skupine ili društvene grupe
koje zastupaju i predstavljaju interese zaposlenih. Neki autori smatraju da sindikati imaju
važnu ulogu u integraciji radnika u industrijski sistem. Sindikati su doprinjeli
institucionalizaciji industrijskih sukoba prihvaćanjem niza pravila i procedura. Tako je
izvršena stabilizacija odnosa između nosioca suprotstavljenih interesa. Obzirom na
snagu sindikata, legitimaciju i prezentaciju interesa u društvu je došlo uspostavljanja
neke vrste „industrijske demokracije“. Zasniva se na pravu tj. na poštivanju normativnog
poretka. Zastupajući interese rada, sindikat je zaslužan za povećanje zarada, poboljšanje
općih materijalnih i socijalnih uvjeta zaposlenih, uvjeta rada, skraćivanje radnog
vremena... Također veliki značaj ima i obrazovanje, školovanje, veće nadnice. Sindikat je
izraz interesa u sferi rada. Preduzeće je temeljni osnov egzistiranja sindikata, to je
osnova udruživanja, uzajamnosti, solidarnosti, zajedničkih interesa i ciljeva.

2.Moć i vlast

Raznovrsni su oblici i izvori moći, kao npr. ponašanje u porodici, poslu itd. Moć može biti
socijalne, političke i ekonomske prirode. Moć je društvena kategorija, a pod društvenom
moći podrazumijevamo onu moć koja se pojavljuje u institucionalnom obliku u odnosu na
pojedinca.
Ekonomska moć – usko je vezana sa političkom moći i ne može se točno reći koji je
izvor dominantniji.
Politička moć je institucionalna moć kojom raspolaže politička grupa, ona je izraz
određenih vrijednsoti koje postaju zajedničke i opće.
Socijalna moć je snaga koju sa sobom nosi industrijski sistem, razvoj tehnike i
tehnologije. Moć se ostvaruje pomoću autoriteta jedinaka, utjecaja institucionalnih
aparata ili pomoću ekonomskog mehanizma.
15
Mnogi autori prave razliku između moći i vlasti. Za mnoge je vlast samo jedan oblik
moći. Vlast je institucionalna moć. Bez organizacije ne postoji vlast, jer je to legitimni i
institucionalizirani oblik moći. Za razliku od moći koja se kreće difuzno, vlast se sreće u
određenim granicama. P Webberu, vlast može biti racionalna, tradicionalna i
karizmatska.
Racionalna vlast počiva na pravilima koja podjednako vrijede za sve koji zadovoljavaju
određene kriterije. Opravdana je samo ako je vrše i nadležni organi.
Tradicionalna vlast se zasniva na tradiciji koju imaju norme i ustanove, tj. ne priznaje
nikakvo novo zakonodavstvo ili modernizaciju.
Karizmatska vlast ne priznaje i ne prihvaća nikakva pravila kojim se utvrđuje njena
ovlast. Koristi se u kriznim periodima društva. Karizmatski vođa posjeduje veliku snagu i
natprirodnu moć

3. Društveni odnosi

Psihologistička koncepcija pod društvenim odnosom podrazumijeva povezivanje

individua ili više njih radi ostvarivanja određenog cilja gdje učesnici svjesno utiču ili ne
utiču jedni na druge. Takvu teoriju zastupaju Eugene Dupreel koji kaže da postoji
društveni odnos između dvije individue ukoliko egzistencija ili aktivnost jedne utiče na
postupak ili društveno stanje druge individue. Formalistički pristup polazi od tzv. formi
društvenosti tj. oblika socijalnog života, kao što su društveni odnosi, grupe, udruženja
itd. Po Marxu „Društvo je proizvod uzajamnog djelovanja ljudi, tj. njihove cjelokupne
životne aktivnosti, usmjerene na zadovoljavanje različitih ljudskih potreba“. Da bi živjeli,
ljudi moraju proizvoditi a da bi proizvodili moraju stupati u odnose sa drugim ljudima.
Pod društvenim odnosom možemo podrazumijevati povezanost ljudi u društvenom
procesu. U globalnoj podjeli društveni odnosi se dijele na unutargrupne, međugrupne i
međudruštvene. Unutargrupni – obuhvaćaju odnose između pojedinaca jedne društvene
grupe. Međugrupni se uspostavljaju između različitih društvenih grupa. Međudruštveni
su odnosi između različitih društava. Također se mogu klasificirati na odnose jednakosti i
suradnje ili na odnose nejednakosti, sukoba i borbi. Kao i na profesionalne, porodične,
političke, kulturne, religijske i dr.

4.Sociološki pravci

Najvažniji sociološki pravci su: historizam, biologizam, psihologizam, funkcionalizam,

marksizam...
John Stuart Mill – sociologiju je shvaćao kao nauku u najopćijem i najspstraktnijem
smislu. Za njega je sociologija nauka o najopćenitijim osobinama društva, a put
sociologije induktivan, od socijalnih pojava ka zakonima ili deduktivan od psihologije i
ekologije ka pojavama. Poznat je po sistemu deduktivne i induktivne metode.
Georg Simmel – za njega društveni odnosi ne postoje u savršenom smislu i zato je
zadaća sociologije da odredi precizno svoje ciljeve i aspkete koje želi razumjeti i objasniti
u društvu. On je prekinuo klasičnu tradiciju u sociologiji i započeo preporod sociološke
teorije i istraživanja. Osnivač je tzv. „formalne škole u sociologiji“. Za njega, sociologija
proučava oblike društvenog života, shvaćene kao forme, dok njihov sadržaj predstavlja
predmet proučavanja posebnih društvenih nauka. Simmel pravi pojmovnu razliku između
formi i sadržaja. Njegov glavni cilj je razumijevanje interakcije kojom se pojedinci
povezuju u grupe.
Emil Durkheim je ostavio snažan utjecaj na teorijska strujanja u suvremenoj sociologiji.
Sva njegova djela prepuna su podataka o raznim oblicima društvenog života. On poima
društvo kao realnost koja formira čovjeka a pod društvom podrazumjeva „prije svega
skup ideja, uvjerenja osjećanja svih vrsta koja se ostvaruju preko pojedinca“. Po njemu
razlikuju se dva osnovna tipa društva:
1) društvo zasnovano na mehaničkoj i
16
 2) društvo zasnovano na organskoj solidarnosti.
Pod mehaničkom solidarnošću podrazumijeva se tip društva u kome podjela rada ne
postoji i u kojem je društvena povezanost dosta labava, a organska solidarnost u najužoj
vezi i razvijenom podjelom rada. Podjelu rada veže za funkciju, a ne za individualne
potrebe. Sociologiju je shvaćao kao primjenjenu nauku u proučavanju aktualnih
problema i da treba da bude neovisna od filozofije. Za njega postoje tri vrste činjenica
koje posjeduju objektivnost: pravni kodeks, društvene statistike i vjerske dogme. Dao je
više definicija sociologije: „Sociologija je nauka koja iz aspekta cjeline i tipološki
proučava različite stupnjeve kristalizacije društvenog života čija se osnovica nalazi u
stanju kolektivne svijesti“. Durkheim je empirijske podatke crpio iz zakona, običaja,
religioznih dogmi i mitova.
Saint-Simon – anticipirao je glavne teorijske stavove koji su razvili socijalisti utopisti.
On je razvio koncepciju o potrebi stvaranja jedne posebne nauke o društvu, u vrijeme
francuske građanske revolucije, velike krize društva u ekonomskom, moralnom i drugom
pogledu. Svoju nauku o društvu on je nazvao socijalnom filozofijom. Nauka o društvu
treba da bude pozitivistička tj. zasnovana na činjenicama, treba da stoji iznad individua
jer on društvo promatra u evoluciji tj. u njegovom kretanju.
August Comte je nastavio sa učenjem Saint-Simona i dr. mislioca u 18.st. Te stavove
je proširio i sistematizirao. On je poznat matematičar, izgradio je novi sociološki pravac
POZITIVIZAM. Nauke je sistematizirao ovako: matematika, astronomija, fizika, kemija,
biologija i društvena fizika (sociologija). Sociologiju smatra elementarnom i osnovnom
naukom o društvu, koja pojave proučava u njihovoj cjelovitosti. Sociologija je imala
namjeru da društvenu spoznaju oslobodi religijskog vjerovanja. Kao pozitivna nauka
treba da primjenjuje pozitivne metode i tako on uspostavlja pozitivizam. Najvažnija
metoda mu je promatranje, ali također i uspoređivanje. Sociologija se dijeli na dva dijela:
društvena statika i društvena dinamika. Društvena statika ispituje uzajamne akcije i
reakcije koje neprekidno vrše jedni prema drugima. Društvena dinamika bavi se
problemom razvoja društva, odnosno njegovih zakonitosti.
Društvo i razum prolaze kroz tri razvojna stupnja:
- teološki stupanj (religija i mitologija),
- metafizičko stanje (filozofija i pravo)
- naučno – pozitivno doba
Herbert Spencer – eng.filozof, smatrao je Comtea svojim prethodnikom. Uspostavio je
svoju teoriju univerzalne evolucije. Evolucija podrazumjeva određenu zakonitost, a opći
zakon evolucije odvija se po određenim pravilima. Za Spencera, prvo načelo je zakon o
održavanju energije, druga dva načela su neuništivost materije i kontinuitet kretanja,
četvrti princip je princip sekundarnih pravila. Zakon evolucije je uspostavio u djelu „Prvi
principi“. Evolucija je integracija materije uz istovremeno trošenje kretanja, a obrnuti tok
evolucije je disolucija. Analogiju između društva i organizma uspostavlja na osnovu
sličnosti između njih i njihovog načina nastanka i funkcioniranja. Također pravi razliku
između pojma društvo i pojma države. On analizira i strukturu državne vlasti.
Vođa -> manjina sposobnih i uglednih -> velika masa neiskusnih i osrednjih građana.
Smatra da postoje dvije etape u razvoju društva i to militarističke i industrijske.
Max Webber – osnovna tema njegove sociologije je postojeći društveni poredak.
Sociologija ima za predmet jedino određeno društvo, a njen zadatak je da razumije to
društvo u njegovoj osobenosti i da objasni kako je došlo do toga, da se ono razvije samo
na Zapadu. U području ljudskih akcija teoriju sačinjavaju sistemi idealnih tipova. Smatrao
je da je društvo mnogo šire i da bogatstvo društvenih odnosa nije moguće smjestiti u
prethodno određeni teorijski sistem. Poznato mu je djelo „Privreda i društvo“. Za njega
sociologija teži da stvori tipske pojmove i postavi opća pravila zbivanja i to ga odvaja od
povijesti. Sociologija ima zadaću da razumije društveno ponašanje.
Karl Marx je tvorac socijalizma (marksizma) koje je egzistiralo skoro 76 godina u
povijesti. Ideju dijalektike je prihvatio od Hegela. Za Marxa ideje nisu glavni izvor

17
promjena u društvu već je to sfera proizvodnje koju čine proizvodne snage i proizvode u
svome procesu kretanja.
Čovjek je proizvod sredine, odnosno društveno biće. Društvo poima kao dijalektičko
kretanje. Promatra čovjeka i društvo u jednoj cjelini u cilju oslobođenja čovjeka od svih
procesa otuđenosti i njegove ovisnosti. Povijest počinje kada čovjek počinje proizvoditi i
stvarati višak vrijednosti. Sukobi u proizvodnoj sferi glavna su pokretačka snaga društva
i društvenih promjena i doprinose razvoju društva i njegovom napretku.
Talcott Parsons – bavi se akademskom sociologijom. Po njemu da bi se društveni
poredak održao nužno je da postoji sistem regulativnih normativnih pravila koji ga
određuju. Osnovni vrijednosni i integrativni princip u društvu za njega je vrijednosni
koncenzus. Da bi se vrijednosni ciljevi ostvarili nužno je da pojedinci i dijelovi sistema
imaju i znaju svoje uloge. Društvo se sastoji od kombinacija uloga.

9.KARTICA

1.Industrijska porodica

Inokosne ili industrijske porodice imaju različito značenje i često se koristi i dr. naziv –
mala, prosta, suvremena, individualna, supružnička porodica. Ovaj tip porodice sastoji se
od bračnih parova i djece do udaje i ženidbe. Brak je osnova porodice, a njeni članovi
čine biološku grupu, u kojoj se srodstvo računa i po ženskoj i po muškoj liniji. Članovi
porodice su ekonomski samostalni. Industrijsko društvo je učinilo snažan utjecaj na
prirodu porodice, njen karakter i funkcije. S razvojem industrije porodica se mijenja.
Temeljni uvjeti koji su doprinjeli promjeni porodice su: razvoj industrije, širenje
proizvodnje, razmjena i tržište. Materijalna samostalnost i egzistencija smanjuje potrebu
za rodbinskim vezama. Migracija je izražena na relaciji selo-grad. Status člana porodice
ne ovisi više od biološke funkcije već od društvenih uvjeta, sposobnosti pojedinca i uloge
koju zadobiva u društvu, a ne u porodici. Status se više ne nasljeđuje već stječe.
Rodbinske veze gube na značaju kao i tradicionalnost porodice pa druge funkcije
porodice postaju važnije: emocionalne, socijalne, kulturne, običajne itd. Glavna osnova je
reprodukcija i ljubav. U industrijskom društvu porodica je ostala temeljna institucija
društva, njena uloga je nezamjenjiva u zaključivanju braka, biološkoj reprodukciji, odgoju
i socijalizaciji djece. Porodica predstavlja značajan izvor morala, etike i ponašanja.

2.Političke grupe i profesionalna udruženja – 5.KARTICA, pitanje br.3.

3. Industrijski sukobi

Ovo je jedan od najvažnijih oblika društvenih sukoba i vezan je za proces rada.

Industrijski sukob je u velikom broju zemalja dopušten, odvija se nenasilnim sredstvima i
metodama. Sukob interesa je neprekidan u procesu rada. Sukob u industriji odvija se
nenasilnim putem, pomoću argumenta, utjecajaekonomskog pritiska, putem prigovora...
Tu se podrazumijevaju razni oblici štrajkova (od štrajka u jednom poduzeću do
generalnog štrajka). Štrajkovi mogu biti organizirani i spontani, štrajkovi upozorenja do
štrajkova koji paraliziraju čitav proces rada. Pored štrajkova postoje i dr. načini
iskazivanja nezadovoljstva, protestom i dr. Osnove industrijskih sukoba su interesi.
Industrijskim sukobima nastoje se ostvariti veće nadnice, bolji materijalni i socijalni
uvjeti... Ovi sukobi imaju pozitivne i negativne efekte. Pozitivnu stranu sukoba istakao je
Simmel (važni su za društvene promjene). Postoje i one bez sukoba. Sukobi često djeluju
retrogradno i vode neželjenim faktorima, odnosima i procesima.

4. Tranzicija i proces promjena – 1.KARTICA, pitanje br.4

10. KARTICA
18
1.Predmet sociologije

Sociologiju je teško definirati jer teškoća proizlazi iz složenosti društva i mnogostrukosti

društvenih odnosa koji se isprepliću i koji su uvjetovani različitim uzrocima i
posljedicama. U sociologiji se pod pojmom društva najčešće podrazumijeva:
1) društvo shvaćeno u svom totalitetu,
2) društvo shvaćeno u parcijalnom smislu,
3) društvo kao istitucionalna organizacija i njihova međusobna povezanost,
4) društvene pojave, procesi i odnosi,
5) društvene grupe, slojevi i klase,
6) ponašanje ljudi u društvu, njihove norme, običaji, tradicija i vjerovanja
Sociologija proučava društvo i njegovu stvarnost promatranu u svojoj specifičnosti. Za
predmet proučavanja sociologija ima konkretno društvo ili njegove procese, pojave i
manifestacije. Oslanja se na teorijske spoznaje, ali i racionalna mišljenja i logičke zakone,
ne prihvaća emociju, volju i nagone, proučava ono što jeste, što se iskustveno može
provjeriti, a teorijski potvrditi ili osporiti.

2.Društvene grupe

Društvene grupe su organizirane ili neorganizirane skupine ljudi u kojima oni obavljaju
raznovrsne aktivnosti radi zadovoljavanja određenih interesa. Pojedinac se uključuje u
društveni totalitet posredstvom institucija tj. društvenih grupa. Društvene grupe su
podložne kretanju kao i samo društvo.
U toku povijesti ljudi su živjeli u tzv. skupinama ili grupama, organiziranim ili
neorganiziranim, manjim ili većim, otvorenim ili zatvorenim. Iz zadovoljavanja potreba
ljudi da ostvare svoje interese, na različitom stupnju razvoja društva nastajale su
različite društvene grupe. Među najvažnije društvene grupe spadaju: porodica, klasa i
nacija. U grupi se odvijaju razni društveni procesi i uspostavljaju odnosi koji su bitni i za
održavanje života pojedinca i društva u širem smislu. Svako društvo sastavljeno je od
grupe.
Wiesse smatra da su grupe međuljudske tvorevine koje su takvog trajanja i jedinstva da
možemo smatrati da su ljudi u njima sjedinjeni. On grupama daje sljedeća obilježja:
1) relativna trajnost i relativni kontinuitet,
2) organiziranost koja se temelji na podjeli funkcija njenih članova,
3) ideje o grupi koje su prisutne kod pojedinih članova,
4) grupa formira tradiciju i običaj za slučaj dalje trajnosti grupe
5) međusobni odnosi u drugim formacijama i
6) kriteriji rada
On pravi razliku između grupe i kolektiva. Njegove društvene grupe se označavaju kao
primarne i tu spadaju: porodica, školska grupa..., grupa susjeda... jer se u okviru njih
razvija ličnost, usvajaju društvene norme i vrijednosti.
Pod sekundarnim društvenim grupama podrazumijevaju se veće društvene grupe: kaste,
klase, narod, nacija. Male grupe su pogodnije za istraživanje i eksperimente.
Grupa se često definira kao skup određenog broja ljudi, među kojima vrijede određeni
dogovori, posebno dogovori u vezi sa ponašanjem. Promatranje grupa može biti:
- vanjsko (odnosi grupe i njenih članova naspram sistema)
- unutarnje (zajednički interesi unutar grupe)
Unutargrupna organizacija, identifikacija, ciljevi i oblici nisu statični već su podložni
promjenama, dok su individualni odnosi unutar članova grupe isprepleteni. Većina
sociologa kaže da društvene grupe čine pojedinci povezani nekim interesom ili
aktivnošću.
Društvena grupa je skup individua malih ili velikih razmjera, efemerno (kratkotrajno-
privremeno) ili trajno povezanih radi ostvarivanja određenih motiva i ciljeva, a pomoću
19
određenih sredstava. Grupu čine ljudi, akteri s jedne strane i odnose koji se uspostavljaju
pripadnošću s druge strane. Društvene grupe su specifične forme zajedničkog života
individua, prostorno i vremenski ograničene obavljanjem zadataka i funkcija njenih
članova na osnovama određenih normativnih funkcionalnih vrijednosti. Određene su
vrijednosnom strukturom društva, u kojem društvene grupe vrše svoju ulogu.

3.Nastanak i funkcije religije

Religija je čovjekova aktivnost i pripada njemu kao individui, a ne kolektivitetu. To je

stvar čovjekovog uvjerenja i njegovo prihvaćanje natprirodnog kao stvarnog. Sastoji se
od tri elementa:
1) od teorijskog, tj. od sistema vjerovanja – dakle misaoni nivo predstave i pogleda na
sveto i čovjekova povezanost s posebnom natprirodnom stvarnošću,
2) od osjećajnog tj.iskaza najrazličitijih osjećanja u smislu simbolike svete stvari,
3) od praktičnog tj. skupa obreda, magičnih čina i kultova. Ovi elementi su povezani i
mogu se promatrati samo kao cjelina.
Religija je neki oblik organizirane zamisli, osjećanje, simbola, kulturnih radnji,
„onostrano“ natprirodno biće. Sociologija kao nauka o društvu religiju promatra kao
društveno uvjetovanu tvorevinu, odnosno utjecaj društva na religiju i religije na društvo.
Prvi mislioci koji su se bavili fenomenom religije bili su filozofi Marx i Engels. Oni su se
bavili antropološkom i socijalnom prirodom religije. Ukazivali su na to da je religija
ljudska tvorevina. Za njih je religija izraz samootuđenja čovjeka, jer on bježi od
industrijske stvarnosti i svog mjesta u društvu.

Durkheim religiju smatra kao društvenu pojavu koja je proizvod društva. Fenomenom
religije bave se i funkcionalisti. Većina istaživača religiju smatra univerzalnom pojavom.
Spada u red duhovnih i kulturnih tvorevina koje se mogu razumjeti, a ne u potpunosti i
objasniti. Funkcija religije najčešće se promatra dvojako; kao unutrašnja i kao vanjska
priroda i karakter. Unutrašnje funkcije su ono što pripadnike religije povezuje i proizlaze
iz činjenice da joj pripadaju. Vanjska funkcija je sve ono što religija znači za cijelo društvo
u kome egzistira. Obje funkcije su jedno jedinstvo.

4.Proces socijalizacije

Jasno je da društvo ne postoji bez kulture niti kultura bez društva. Bez kulture ljudi ne bi
bili ljudi. Kultura je temelj ljudskog postojanja i osnovni generator vrijednosti koje
pojedinac usvaja i dalje reproducira. Proces kojim se usvaja kultura svog društva naziva
se socijalizacija. Taj proces se odvija u okviru porodice ali i u okviru školskog sistema.
Znači, socijalizacija je proces koji traje cijeli život i ne ograničava se samo na kulturu
jednog naroda. Ovaj proces ima smjernice kojima se uspostavlja proces i vrši
vrednovanje određenih postupaka i vještina. Takve se smjernice označavaju normom.
Norma je oblik kojim se iskazuje validnost, prihvatljivost i poželjno ponašanje u
određenoj situaciji. Mogu biti pisane i nepisane.

11.KARTICA
20
1.Društvene grupe -> 10. KARTICA, pitanje br.2

2.Moć i vlast -> 8.KARTICA, pitanje br.2

3.Društveni sukobi

Nerazdvojni pratilac čovjeka i društva su sukobi koji najsnažnije utječu na oblikovanje

ljudskih normi, ali i sadržaja samog društva. Sociologija teži da spozna glavne oblike
društvenih sukoba, njihovih uzroka, motiva, snage i ideja koje ih generiraju ali i
posljedica koje iza njih nastaju. Postoje različiti tipovi sukoba i oni imaju svoja obilježja,
uzroke i motive. Društvene sukobe možemo transformirati u dva globalna tipa:
- u prvi spadaju individualni i unutargrupni sukobi, a
- u drugi globalni društveni sukobi (ratni i industrijski sukobi)

4.Individualne i društvene nejednakosti

Kako moć i ugled nisu jednako raspoređeni među pojedincima javlja se opća nejednakost
i različitost pozicija. Moć znači stupanj do kojeg pojedinci mogu nametnuti svoju volju
drugima. Ugled se odnosi na količinu poštivanja ili časti. Bogatstvo se odnosi na
materijalnu imovinu.

12.KARTICA

1.Metode istraživanja u sociologiji - > 2.KARTICA, pitanje br.2

2. Društvo i država

Društvo smo već odredili kao specifičnu i složenu povijesnu zajednicu ljudi koja je
nastala kao proces ljudskog udruživanja i ostvarivanja potreba za opstankom čovjeka
kao ljudske vrste.
Država je proizvod društva, izraz potreba ljudi nastalih na određenom stupnju razvoja, a
usko je vezana s drugim društvenim uvjetima.
1) Država se uspostavlja na teritorijalnom načelu, a ne po načelu krvnog srodstva.
Razlika je uvjetovana podjelom rada, razmjenom proizvoda i rastom prirodnih
aktivnosti. Težilo se potrebi udruživanja, potrebi jače teritorijalne organizacije i
uspostavljanja zajedničkih pravila i normi u međusobnim odnosima ljudi. To
doprinosi slabljenju krvosrodničkih veza i jačanju međusobnih odnosa ljudi na
širem teritoriju.
2) Država je izraz potrebe za zajedničkim opstankom i egzistencijom društva. Država
je organizacija javne vlasti s funkcijama i pravima prema građanima.
3) Država ima posebnu i čvrstu organizaciju pomoću koje ostvaruje svoju moć i prava
kojima raspolaže a koju zadobija uspostavljanjem normativima ili vrijednosnim
poretkom. Država mora štititi svoje stnovnike od nesporazuma, nasrtaja, nasilja...
4) Država uspostavljajući institucionalni sistem svoga opstanka i ostvarivanja
funkcija, uspostavlja i izvore za njihovo obezbjeđenje, kao npr. dadžbine, porezi,
prilozi, koji postaju obaveza za stanovnike, ali tu formu ne uvode niti su nametali u
bilo kojem obliku. Raspadom prvobitnih društava, podjela rada i veća pokretljivost
ljudi doprinjeli su nastanku države.

3.Društvene grupe -> 10.KARTICA, pitanje br.2

21
4. Čovjek i društvo

Svaki čovjek ima određeni status u društvu, koji može biti: biološki, nasljedni i stečeni.
Čovjek ima status po rođenju, dakle biološki, rađa se kao muškarac ili žena. Stečeni
status može biti u nekim društvima. Obrazovanjem i stjecanjem potrebnih znanja čovjek
stiče status zanimanja.
Svaki je status praćen nizom normi koji određuje ponašanje pojedinca. Skupina normi
kojima se to definira naziva se ulogom. Uloge su izraz čovjekove sposobnosti, izraz
svijesti itd. (status supruge u braku i dr.). Društvo definiramo kao sistem međuodnosa
kojima se pojedinci povezuju u jednu cjelinu.

13.KARTICA

1.Suvremeni značaj sociologije

Društvo je složen i kompleksan fenomen za nauku i ljudsku spoznaju.. Saznanje da

društvo nije skup slučajnih pojava opredjelilo je veliki broj mislilaca da se bave
razumijevanjem toga toka zbivanja. Nastojanje da se shvati priroda, nastanak i razvoj
društva, njegovo kretanje bili su značajni za nastanak sociologije kao posebne nauke.
Osnovna zadaća sociologije bila je da predvidi tok društvenih promjena, uoči dinamiku
društvenih procesa... Tu se radi o neprekidnom i dinamičkom kretanju društva kroz
stoljeća, nastanak određenih pojava, pokreta i procesa koji bitno usmjeravaju, ne samo
povijest nego i samu poziciju i sudbinu ljudi, naroda i država. Moglo bi se reći da je
sociologija jedna od najprimjenjivijih nauka, nastala između 18. i 19.st. kada se snažno
razvijaju i odvijaju društveni procesi. Dugo vremena sociologija je bila ideologijski
opterećena i time jednostavno usmjerena. Zadaća joj je da spozna društvo, čovjeka,
sistem poretka i vlasti, kulturu, tradiciju,norme i vrijednosti. Interes za sociologiju danas
je ogroman.

2.Opći uvjeti nastanka klase

Klase nastaju kada dolazi do brojnih promjena, kada položaj ljudi više ne ovisi od
religioznih i pravnih normi i staleške pripadnosti već od ekonomkih zakonitosti tržišta,
sposobnosti, znanja i rada. Klasni odnosi su postojali i u kastinskom i u staleškom obliku
organiziranja društva. Društveni položaj kasti i staleža određivali su religiozni oblici, a
klasa ekonomski i pravni oblici prinude. Po svojoj prirodi i funkcijama klase se sastoje od
velikog broja ljudi. Uvjeti iz kojih nastaju klase nalaze se u karakteru ljudskog roda i
načinu raspolaganja ljudskim radom i vrijednostima koje on stvara.
Aristotel je klase shvaćao kao društvene skupine koje su nastale kao rezultat privrednih
nejednakosti među ljudima. Nastanak klasa je složen i dugotrajan proces.
Marx je smatrao da se ljudsko društvo razvijalo kroz 4 glavna razdoblja:
1) primitivni komunizam,
2) drevno društvo,
3) feudalno i
4) kapitalističko društvo.
Primitivni komunizam – pretpovijesno društvo koje je bilo bezklasno, a ostala društva
imaju po dvije klase:
- drevno = gospodari i robovi,
- feudalno = plemići i kmetovi,
- kapitalističko = kapitalisti i najamni radnici

3.Društveni sukobi -> 11.KARTICA, pitanje br.3

22
4. Odnos sociologije prema drugim naukama

Iz općenitosti sociologije razvijaju se posebne nauke. Te posebne nauke se bave

proučavanjem i ispitivanjem unutrašnjih oblika stvaralaštva. Da bi sociologija odredila
predmet istraživanja treba se usporediti s drugim naukama. Proces osamostaljivanja
prirodnih i društvenih nauka kretao se u dva pravca. Jedan se bazirao na proučavanju
društva i razvoju nauka koje se njima bave.
Prirodne nauke istražuju anorgansku i organsku prirodu te čovjeka dok društvene
istražuju prirodu ljudskog društva i mjesto čovjeka. U prirodne nauke spadaju sve nauke
koje proučavaju prirodu i pojave u njoj, a u društvene, one koje proučavaju ljudsko
društvo i razne pojave u njemu. Svaka nauka želi da otkrije uzroke određene pojave pa
tako i društvene nauke. U prirodnim naukama postoje opći zakoni koji se odnose na sve
pojave iste vrste, to su strogo zakoni prirode, a u društvenim naukama većina pojava i
procesa se odvija po određenim društvenim uvjetima u kojima su moguća i veća
odstupanja pa i nepredvidivosti. Osnovne razlike između prirodnih i društvenih nauka su
te što u društvenim postoje 2 vrste zakona i to opći i pojedinačni.

14. KARTICA

1. Vlast i moć -> 8.KARTICA, pitanje br.2

2. Političke stranke

One imaju veliki značaj u suvremenom društvu. Političke stranke se definiraju kao
„političke organizacije čiji je cilj preuzimanje i vršenje vlasti ili bar učešća u njoj ili stalan
utjecaj na nju radi zaštite i ostvarivanja određenih grupnih interesa i radi ostvarivanja
zajedničkih interesa društva“. Da bi politička stranka ostvarila svoje ciljeve neophodno je
da posjeduje 2 osnove:
1) određene programe u kojima izlaže svoje političke poglede (ciljeve)
2) da ima određenu organizacijsku strukturu, kojom ostvaruje političke ciljeve
Program stranke je osnova po kojoj se identificira politička orijentacija stranke. Kada je
riječ o organizacijskoj strukturi ona služi kako bi se ostvarili ciljevi političke stranke i
poboljšala efikasnost i funkcionalnost. Političke stranke su organizacijske društvene
grupe koje se bore za osvajanje vlasti putem izbora. One su osnova nastanka civilnog
društva.

3. Religija i društvo

Religija je čovjekova aktivnost i pripada njemu kao individui, a ne kolektivitetu. To je

stvar čovjekovog uvjerenja i njegovo prihvaćanje natprirodnog kao stvarnog. Sociologija
kao nauka o društvu religiju promatra kao društveno uvjetovanu tvorevinu, odnosno
utjecaj društva na religiju i religije na društvo. Religija je najvećim djelom sfera
subjektivizma i osjećajnosti. Ona je uvjetovana društvenom stvarnošću. Prvi mislioci koji
su se bavili fenomenima religije bili su filozofi koji su se bavili društvenim i duhovnim
pojavama i ljudskim vjerovanjem.
Durkheim smatra da se religija isključivo može razumjeti kao društvena pojava i da je
ona povezana sa cjelinom društva. Za njega je religija proizvod društva, kao neka vrsta
23
uzvišene projekcije svjetovne zajednice. Religija zna i ulogu u obezbjeđivanju integracije
društva. Religija kao društvena pojava vezana je za čovjeka i njegov život u zajednici.
Religija utječe na sam karakter društva, na vlast, bogatstvo, društveni ugled, odgojne
funkcije društva itd. Funkcija religije u društvu i političkom životu uvijek je praćena od
strane države i predmet je njenog interesa.

4. Smisao konvencije o pravu djeteta

Stupila je na snagu 1990.god. Ujedinjeni narodi su u općoj deklaraciji o pravima čovjeka

proklamirali da djetinjstvu pripada posebna briga i pomoć. Djeci treba da pružiti prijeko
potrebnu zaštitu i pomoć, trebaju rasti u obiteljskoj sredini, u atmosferi sreće, ljubavi i
razumijevanja. Dijete treba pripremiti da živi samostalno i odgojiti ga na pravi način, u
duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti. Djetetu
također treba i pravna zaštita, zaštita od ratova. Zakonom su određena pravila o
usvajanju i starateljstvu nad djecom. Za osnovu ove konvencije dijete je ljudsko biće
koje nije navršilo 18 godina života.

15.KARTICA

1. Nastanak religije -> 10.KARTICA, pitanje br.3

2.Društveni sukobi -> 9.KARTICA, pitanje br.3.

3. Pleme

Pleme kao prvobitna zajednica ljudi može se po svojim karakteristikama svrstati u red
globalnih društvenih grupa. Plemenske zajednice su nastale na dva načina; porastom
jedne ljudske grupe do nivoa koji se može smatrati plemenom ili pak udruživanjem više
grupa u jednu, što je činilo plemensku zajednicu. Pleme je grupa pojedinaca koji skupa
stanuju i koji imaju zajednički teritorij, jezik, način života i srodničke veze. Pleme se
uspostavlja na krvnosrodničkim vezama i rodbinskim vezama, a najvažniju ulogu ima
porodica kao temeljni oblik ljudske egzistencije i društvene organizacije.

U većini zajednica postojala je zabrana braka među srodnicima, neki oblici zajedničkog
teritorija, određeni običaji i tradicija, zajednička kultura mjesta i radnje, što je činilo
pleme homogenom ljudskom zajednicom sa zajedničkim potrebama, interesima i
sviješću o jedinstvu i krvnoj srodnosti njenih pripadnika. Između srodnih plemena
uspostavljali su se plemenski savezi (lov, napadanje, obrana od drugih plemena) koji su
kasnije zadobivali elemente saveza. Tako su plemenski savezi predstavljali osnovni oblik
plemenske organizacije. Oni su imali određena pravila ponašanja njenih članova, koja se
postala izraz potrebe ljudi za zajedničkim životom i međusobnim odnosima i uspostavljali
su običaje.

Danas su poznate mnoge običajno – pravne institucije i pravila; krvna osveta, običaji
oko reguliranja sporova u nasljeđivanju imovine i procesnim radnjama u porodičnim
odnosima. O ostvarivanju pravila i običaja brinuo se starješina zajednice, a još se nazivao
i plemenski poglavica ili primus inter pares. Njihove funkcije su bile nasljedne, najčešće
sa najstarijeg potomka. Vremenom se mijenja pozicija starješina. Za vrijeme postojanja
plemena čovjek je uglavnom koristio proizvodne snage. To dovodi do pojave prvih oblika
svojine. Osvajanje tuđih teritorija i želja za stvaranjem posjeda bili su motiv brojnih
sukoba i ratova.
Ujedinjavanjem većeg broja plemena radi obrane ili napada, ostvarivanja interesa
nastaje narod. Nastajanjem naroda dolazi do stvaranja zajedničkog jezika, teritorija,

24
nauka, običaja. Proces udruživanja odvijao se sa procesom naseljavanja određenih
teritorija.

Plemenske zajednice su organizirani oblici zajedničkog ljudskog života u određenim

fazama društvenog razvoja sa svojim funkcijama i ciljevima koje su imali, a s ciljem
zajedničkog stanovanja, obrane teritorija, razvoja jezika, običaja, tradicije...

4.Sociologija Comtove tradicije -> 2.KARTICA, pitanje br.3.

16.KARTICA

1.Ugovorne teorije o državi -> 4.KARTICA, pitanje br.1

2. Narod

Narod se pojavljuje u razdoblju raspada plemenske zajednice i njihovog okupljanja u

veće društene grupe. Raspadanje plemenskih ili rodovskih zajednica i njihovo
udruživanje je uvjetovano društvenim razvojem, širenjem teritorija i sredstava rada,
kulture i tradicije... Ovom doprinosi veća podjela rada i snažnije čovjekovo ovladavanje
prirodnim bogatstvima. Time su uspostavljeni i razvijeni i novi društveni odnosi.
Razvoj proizvodnje i zahtjev za podjelom rada, nova oruđa i sredstva rada tražili su šire
prostore u kojima se mogu odvijati procesi proizvodnje i razmjene.
Narod je zajednica ljudi vezana teritorijalno po pravilu zajedničkim jezikom, porijeklom,
tradicijom, normama, običajima i kulturom. Osnovna razlika između plemena i naroda je
ta što su kod plemena glavne krvnosrodničke veze, a kod naroda teritorijalne i
društvene veze. Za razliku od plemena narod ima određen zajednički sistem vrijednosti
koji se oblikuje karakterom vlasti i načinom proizvodnje. Tip vlasti određuje norme i
pravila i realzira ih preko uspostavljenih institucija u praksi. Narodi su u povijesti imali
različite oblike nastanka i razvoja, različite mogućnosti organizacije i egzistencije, bogatu
tradiciju, povijest, mitove i legende, bogatstvo tipova i oblika vlasti, ali i ratova,
epidemija, sukobi i tragedija.

3.Žena u društvu -> 7.KARTICA, pitanje br.2

4.Kaste i staleži

O kastama -> 4.KARTICA, pitanje br.2.

Staleži su također zatvorene društvene grupe. To su grupe ljudi koji imaju određenu
poziciju ili u društvu ili u pojmovnom smislu prava na zemlju i imovinu ili u duhovno-
religijskom smislu. Zajednička obilježja staleža su: nasljedna prava, hijerarhijska
nadređenost i podređenost, staleška zatvorenost, staleške titule odnosno nazivi. Staleži
imaju svoju ulogu, običaje i prava. To su zatvorene skupine koje imaju svoja pravila i
norme.
Poznata su dva temeljna staleža i to:
25
 - staleži duhovnog rada i
- politički staleži
Najstariji staleži činili su duhovni predstavnici, kao što su svećenici pa se uspostavlja
hijerarhija (veliki svećenik, biskup, papa). Politički ili plemićki savez se razvija iz podjele
rada i funkcija koje iz toga proizlaze. Kasnije se taj stalež dijeli u dva reda: profesionalne
upravljače i vojnike.
Plemstvo do tog položaja dolazi u ratovima, osvajanjem teritorija, a ponekad i nasiljem
nad svojim narodom. Pored duhovnog i plemićkog nastao je i građanski stalež.
Staleži su organizirane društvene grupe ljudi nastale kao rezultat povijesnih uvjeta i
okolnosti srednjeg vijeka. Najvažnija podjela staleža je na:
- gornje (viši) i
- donje (niži) staleži. Njihovim proučavanjem najviše se bavio Webber.

17. KARTICA

1.Tipovi sukoba u društvu

Postoje različiti tipovi sukoba i oni imaju svoja obilježja, uzroke i motive. Društvene
sukobe možemo transformirati u dva glavna tipa:
- u prvi spadaju individualni i unutargrupni sukobi, a
- u drugi, globalni društveni sukobi (ratni i industrijski sukobi)

2. Političke stranke -> 14.KARTICA, pitanje br. 2

3. Demokracija

U suštinskom smislu demokracija se veže za prava i slobode građana, kao i za način

konstituiranja i funkcioniranja vlasti u društvu. Ona je model državnog uređenja, ideal
kojem teže skoro sve zemlje nakon rušenja jednopartijskih socijalističkih modela vlasti.
Demokratska društva su ona društva u kojima se ostvaruju osnovna ljudska prava,
sloboda vjeroispovjesti, sloboda govora, sloboda okupljanja i udruživanja. Demokracija je
stalni proces širenja prostora slobode i prava građana. Najčešće se pod „demokratskim“
državama imenuju zemlje u kojima je vlada odgovorna pred narodom, koja se
uspostavlja putem slobodnih višestranačkih izbora. Demokracija je i stil ponašanja ljudi i
kultura međusobnih odnosa.
David Held smatra da je demokracija postojanje nekih oblika političke jednakosti među
ljudima, koja se iskazuje u sintagmi vladavine naroda. Ako je demokracija vladavina
naroda, odmah se postavlja pitanje: Tko je narod? a Tko je građanin?
Demokracijom se želi opravdati tip i karakter vlasti, stranačka politika, legitimnost izbora
i način dolaska na vlast ili pak opravdati upotrebu sile u očuvanju određenog poretka.

4.Struktura društva

Govoreći o strukturi društva, govorimo o njegovom kretanju i razvoju. Postoje različite

koncepcije o povijesnom razvoju društva, kao i koncepcije o kretanju, pokretljivosti ljudi.
Neke koncepcije o strukturi društva uzimaju samo jedan, a neke više elemenata;
društvena podjela rada, društveni položaj...
Durkheimova šema opće strukture društva obuhvaća:
1) morfološka struktura društva
2) društvene institucija
3) društveni simboli
4) kolektivni ideali i vrijednosti
5) kolektivna svijest.
26
Osnova za izvođenje strukture društva kod njega je društvena podjela rada i struktura
društva je vrlo složena i odvija se izvan teorijskih aspekata objašnjenja. Institucije koje
su funkcionalne i doprinose održanju sistema u širem smislu čine strukturu društva.
Kulturni procesi su najsnažnije uspostavljali vrijednosni sistem i pojedinaca i institucije.
Društvo je ukupnost svih društvenih pojava. Ali društvo ne možemo razumjeti bez
njegove najšire egzistencije tj. prirode u kojoj egzistira. Društvo je također vrijednosna
cjelina i da bi se održala mora biti organizirana na osnovu određenih pravila i vrijednosti,
također ne postoji društvo bez povijesti. Marx strukturu društva promatra iz osnove
podjele rada i navodi sljedeće elemente strukture:
1) materijalne proizvodne snage
2) ekonomska struktura društva
3) realna svijest kojoj bi pripala i individualna svijest, kao i jezik, nauka i umjetnost
4) ideološka nadgradnja.
Girvić uspostavlaja razliku između strukture i organizacije društva, struktura je mnogo
složenija od organizacije i predstavlja labilnu fazu mnogostrukih hijerarhija.

18.KARTICA

1.Moć i vlast -> 8.KARTICA, pitanje br. 2

2.Političke stranke -> 14.KARTICA, pitanje br.2

3.Društveni procesi

Društveni proces je primarna društvena pojava. To je međusobno djelovanje ljudi u

društvenoj pojavi. Društveni procesi dovode do promjena ili djelovanja. Ta djelovanja
društvenih pojava mogu biti ili promjene u prirodi ili promjene u pojedincu, čovjeku ili
najzad promjene u društvu.
Grupiranje i definiranje društvenih procesa ovisi od njihovog karaktera, oblika, sadržaja,
forme i aktera. Pod društvenim procesom podrazumijevamo društveno djelovanje ljudi u
kome postoji jedinstvo sadržaja i forme. Sadržajna strana društvenog procesa govori o
obliku međusobne povezanosti ljudi, dok obavljaju taj proces. Društveni proces je
povezano djelovanje ljudi, njihovih radnji, postupaka i ponašanja. Sve društvene tekovine
rezultat su društvenih procesa, zbivanja i odnosa, one su osnove od koje polazi
sociološka analiza.

4.Demokratizacija obrazovanja -> 3.KARTICA, pitanje br.4

19.KARTICA

1.Društvene nejednakosti

Društvena nejednakost se izražavala na različite načine u povijesti ljudske zajednice. U

početku su se zajednice zasnivale na društvenoj nejednakosti. Sociološka literatura
poznaje nejednakosti koje su izražavane u formama ispoljavanja i organiziranja kao što
su kaste, staleži, slojevi, klase, profesionalne grupe itd.

2. Političke grupe i profesionalna udruženja -> 5.KARTICA, pitanje br.3

3. Sindikat i industrijski sukobi -> 8.KARTICA, pitanje br.1

27
4. Individualne slobode i jednakost ljudi -> 6.KARTICA, pitanje br. 4

20. KARTICA

1. Metode istraživanja u sociologiji -> 2.KARTICA, pitanje br. 2

2. Društvene grupe -> 10.KARTICA, pitanje br.2

3. Industrijski sukobi -> 9.KARTICA, pitanje br.3

4. Religija i društvo -> 14.KARTICA, pitanje br.3

21. KARTICA

1. Filozofski korijeni sociologije -> 3.KARTICA, pitanje br.1

2. Demokracija i vlast

Jednakost pred zakonom je temelj svakog demokratskog društva. Zakon je izraz

jednakosti građana, oblik jedinstvenog kulturnog i moralnog kodeksa odnosa i
dopuštenosti ponašanja i pojedinca i sistema vlasti. Država se uspostavlja i egzistira da
bi omogućila jednakost svojim građanima. Zakon je izraz volje naroda i zato ima
demokratsku osnovu i snagu koja se iskazuje kroz legitimitet vlasti u njegovom
provođenju.
Postojanje poretka podrazumijeva ovlaštenje i instrumentarij pomoću koga se održava
red i uspostavlja mehanizam funkcioniranja društva i realizacije prava vlasti. To
podrazumijeva postojanje propisa i postupaka kojima se vlast služi.
Ustavna demokracija ima svoje uporište u idejama Lockea i Montesquieua. U djelu „Dvije
rasprave o vladanju“ Lock tvrdi da legitimno vladanje počiva na pristanku onih kojima
se vlada, dok je Montesquieu izložio potrebu razdvajanja vlasti na zakonodavnu,
izvršnu i sudsku. Demokracija predstavlja javno uređen sistem odnosa u određenom
sistemu. Kao temeljni demokratski akt na osnovu koga se uspostavlja jedna vlast i
poredak, u novije doba se zove Ustav. Ustav je najviši zakonodavni i politički dokument.
Ustav je temeljni pravni akt koji služi za dalju razradu i uspostavu normativnog poretka u
jednoj zajednici, ali kojim se mogu narušiti određena prava data u načelima ustava.

3. Funkcioniranje porodice

Porodica je univerzalna društvena institucija i nerazdvojni pratilac ljudskog društva i

čovjekovog postojanja. Spada u red osnovnih, najstarijih i najtrajnijih društvenih grupa.
Zasniva se na braku i odnosima srodstva, čiji članovi po pravilu žive u zajednici. Biolška
funkcija porodice ogleda se u rađanju i odgoju nove generacije, odnosno produžavanju
ljudske vrste. Na razvoj i fizionomiju porodice utjecalo je mnogo faktora: društvene
prilike, ekonomsko – socijalni uvjeti i vjerska, običajna i kulturna tradicija.

4. Prava i slobode čovjeka i građanina

Prava i slobode čovjeka i građanina danas se smatraju univerzalnom i neotuđivom

svojinom svakog čovjeka. U novijoj povijesti ljudska prava i slobode utemeljene su kroz
mnogobrojne sisteme i poretke vlasti koji su nastojali ostvariti prava ljudi i uspostaviti
vladavinu uz suglasnost njenih građana. Vrlo je značajna Francuska deklaracija o
pravima čovjeka, zatim Deklaracija o nezavisnosti SAD-a, Univerzalna deklaracija o
pravima čovjeka itd.

28
Francuska deklaracija o pravima čovjeka po prvi put je u Europi uspostavila na jasan
način prava i slobode ljudi i postaju sastavni dio Ustava jedne zemlje. Ustav Francuske iz
1791. godine. Ta prava su predstavljala težnje slobodarskog i demokratskog svijeta,
izvor su političkih pokreta i snaga koja su težila da ostvare što veća prava i slobode
svojih građana. Srednom 20.st. pokrenut je proces ujedinjenja društava i univerzalizacije
prava i slobode gađana u okviru članova EU.
EU je utemeljena na ugovorima i nizu zajedničkih konvencija i deklaracija kao
univerzalnih pravnih principa koje obvezuju sve njene članice.

22.KARTICA

1. Nastanak religije -> 10.KARTICA, pitanje br. 3

2. Rat kao najteži oblik društvenog sukoba -> 6.KARTICA, pitanje br.1

3. Društvene grupe -> 10.KARTICA, pitanje br.3

4. Globalne društvene grupe

Pod globalnim društvenim grupama podrazumijevamo one društvene grupe koje imaju
zajedničke interese i koje čine jedinstvo društvenih procesa i odnosa u širem smislu.
Takve grupe su: pleme, narod i nacija.

23. KARTICA

1. Što je sociologija?

U etimološkom smislu, sociologija je nauka o društvu. Društvo je složen sistem u kome

se odvijaju i uspostavljaju određeni odnosi, vrijednosti, procesi, norme, dinamika i
struktura. Kao predmet proučavanja sociologija ima globalno i parcijalno društvo.
Sociologija je nastala krajem 18. i početkom 19.st. u vrijeme velikih društvenih zbivanja i
promjena u ljudskoj civilizaciji, kao rezultat industrijskog napretka i značajnijeg
čovjekovog ovladavanja određenim prirodnim bogatstvima. Nastojalo se odgovoriti na
pitanje: Što je društvo? Što vodi njegovu nastanku i napretku?, Uloga čovjeka u društvu?
i sl. Tim fenomenom bavile su se mnoge nauke kao što su filozofija, povijest, psihologija,
antropogeografija, fizika...
Niti jedna od njih nije mogla dati konkretan odgovor na ta pitanja pa nastaje nova nauka
koja je nazvana sociologija. Njena zadaća je da objasni i razumije samo društvo i njegove
odnose, da odgovori na zbivanja i procese koji se održavaju u njemu.
Auguste Comte jedan je od osnivača sociologije i utemeljitelj njenog imena. Sociologija
je kompleksna nauka, snažno je povezana sa drugim humanističkim naukama, kao što
su filozofija, povijest, književnost, pravo, ekonomija...

2. Webberovo shvaćanje sociologije

29
Za Webbera je sociologija nauka koja hoće da razumije i protumači ljudsko djelovanje i
na taj način uzročno objasni njegov tok i njegove posljedice. Pod društvenim djelovanjem
podrazumijeva značenja koja mu pojedinci pridaju i kada se uzima u obzir ponašanje i
drugo kada se u svome toku orijentiraju prema njemu. Značenja prema Webberu mogu
biti dvojaka:
1) mogu se odnositi na stvarno postojeće značenje koje pojedinac pridaje svome
djelovanju u datoj povijesnoj situaciji
2) Ona se mogu odnositi na pojmovno shvaćen čvrst tip značenja
Sociologija se bavi smisaonim djelovanjem, teorijskim i istraživačkim postupcima, što je
njena prednost u odnosu na druge nauke. Sociologija želi da njeno objašnjenje bude što
jasnije i jednostavnije. Jasnost može biti racionalna, logička ili emocionalna po karakteru
razumijevanja.

3.Društveni odnosi -> 8. KARTICA, pitanje br.3

4. Značaj i funkcija političkih stranaka

Političke stranke imaju veliki značaj u suvremenom društvu. Definiraju se kao političke
organizacije čiji je cilj preuzimanje i vršenje državne vlasti radi ostvarivanja određenih
interesa. Da bi funkcionirala i ostvarila svoje ciljeve teba imati dvije osnove: da
posjeduje određeni program u kome izlaže svoje političke ciljeve i poglede i da ima
određenu organizacijsku strukturu.
Program stranke je osnova po kojoj se identificira politička orijentacija stranke. Stranke
nastaju iz potrebe da različiti grupni interesi cirkuliraju i da se iskažu, najčešće utjecajem
na društvo, a posebno na konstituciju i legitimitet parlamentarne vlasti. Političke stranke
se najčešće zalažu za legalitet tj. prihvaćanje države i njenih institucija. Nastaju u
periodu značajnih društvenih reformi krajem 18.st. u Engleskoj i SAD-u. Suverenitet se
legitimira putem izbora. Političke stranke čine osnovu civilnog društva. Osnovna funkcija
političkih stranaka je artikulacija interesa njenih pripadnika i u paralamentarnoj
demokratskoj političkoj aktivnosti njihovog legitimiranja.

24. KARTICA

1.Parsonsovo shvaćanje sociologije

Talcott Parsons – za njega se obično kaže da se bavi akademskom sociologijom, da joj

pristupa šematski velikom terminološkom i retoričkom vještinom. Po njemu da bi se
društveni poredak održao nužno je da postoji sistem regularnih normativnih pravila koji
ga određuju. Osnovni princip u društvu za njega je vrijednosni koncenzus. Da bi se
vrijednosni ciljevi ostvarili nužno je djelovanje, a da bi se djelovalo nužno je da pojedinci
i dijelovi sistema imaju i svoje uloge. Društvo se sastoji od kombinacija uloga. Ulogu
definira norma, a norma je specifičan izvor vrijednosti.
Njegova teorija je funkcionalna, a pod funkcijom se podrazumijeva doprinos dijela cjelini
i njegovoj funkcionalnosti. Društvo definira skupom međusobno povezanih dijelova koji
zajedno tvore jednu cjelinu. Bit njegove teorije sastoji se u sljedećem: Sistem ljudske
akcije on dijeli na kulturne sisteme, sisteme osobe i na organizme. Svaki sistem akcije
mora ispuniti 4 uvjeta:
- održavanje strukture sistema,
- ostvarivanje ciljeva sistema,
30
 - integracija sistema i
- prilagođavanje sistema uvjetima okoline u kojoj postoje.
Kao glavnu zadaću sociologije Parsons određuje institucionalizaciju obrazaca vrijednosne
orijentacije u društvenom sistemu. Za njega postoje 2 načina za društvenu ravnotežu i
socijalizaciju, putem samoodržanja i mehanizma društvene kontrole. Parsons društvo
promatra kao sistem, društvene promjene kao proces društvenog razvoja i to od
jednostavnijih ka složenijim pojavama.

2.Idealističke koncepcije o nastanku države

Predstavnici ovog gledišta su Platon i Aristotel, a pored njih su poznati i Solon, Periklo i
Herodot. Platon je svoje gledište pokazao u djelu „Država“ gdje polazi od modela države
i njenog uređenja, kakav su imale Atena, Sparta i Sirakuza. Najznačajniji utjecaj na
Platonovo mišljenje imali su Solon i Klisten.
Solon je ograničio apsulutnu moć aristokracije brisanjem javnih dugova, koji su veliki
broj stanovništva bacili u zavisnost pa čak i ropstvo.
Klisten je završio ono što je Solon započeo, ukinuo je podjelu građana po krvnom
srodstvu kako bi organizirao državu na teritorijalnom principu. Dolazi do razvoja
privrede, kulture...
Po Platonu država bi trebala imati apsolutnu vlast nad pojedincima jer su oni dijelovi
države. Svi građani bi trebali imati ista prava i obavljati određene funkcije. Državom bi
trebali upravljati najmudriji i najsposobniji tj. filozofi.
Za Aristotela krajnji cilj svake nauke je krajnje dobro, a najveće dobro je cilj najveće
nauke (nauke o državi). Država je nastala radi ostvarivanja nekog dobra za svoje
građane. Npr. spajanjem 2 pojedinca nastaje domaćinstvo, spajanjem domaćinstava
selo, a sela država. Za Platona i Aristotela država je po prirodi iznad porodice i iznad
svakog pojedinca. Aristotel smatra da se svaka država sastoji od kvaliteta i kvantiteta.
Pod kvalitetom podrazumijeva slobodu, bogatstvo, obrazovanje..., dok pod kvantitetom
podrazumijeva brojnu nadmoćnost mislioca iz perioda rimske države:
Epikur – uspostavlja državu na bazi ugovora, a ugovor je izraz prirodnog prava ljudi o
pravednosti.
Polibije i Ciceron – slijede Platona i Aristotela. Po njima država ima svoj kružni tok,
državni oblici se mijenjaju tj. propadaju ili nestaju. Rimska država sastoji se od trojne
vlasti:
• aristokracije
• demokracije i
• monarhije
Marko Aurelije – ukazuje na potrebu neke svjetske države. Smatra da ljudi imaju
zajednički razum, sposobnost mišljenja što može donijeti zajednički zakon.

3.Vrste društvenih pokreta -> 4.KARTICA, pitanje br.4

4. Proces sekularizacije u društvu -> 6.KARTICA, pitanje br.3

25.KARTICA

1.Tipovi porodice

Najznačajnija tipologija porodice je totemski klan, velika porodica, patrijarhalna i

individualna odnosno industrijska porodica.
Totemski klan – je najstariji oblik porodičnog života. Taj tip porodice i danas postoji u
nekim australskim plemenima. Zajedničko im je genetičko ime svih pripadnika roda tj.
31
pripadnici nemaju pojedinačna imena. Ona se izražavaju posebnim znakovima ili
grbovima. Potomstvo se određuje po materinskoj liniji i takav način određivanja zove se
materinsko pravo. Pripadnici iste generacije se udružuju i stvaraju bračne odnose, ali iz
različitih porodičnih zajednica. Uspostavljena je zabrana spolnih odnosa između braće i
sestara i bližih srodnika po majčinoj liniji.
Velika porodica – je najrasprostranjenija kod indoeuropskih naroda. Postoje razne
forme velike porodice i razni nazivi. Njačešće se ona označava i kao velika obitelj ili
kućna zajednica. U nekim djelovima svijeta ona je bila matrijarhalnog karaktera dok je u
nekim patrijarhalnog.
U porodicama matrijarhalnog karaktera veliki značaj je imala najstarija žena (starješina
porodice). Potomstvo se računalo po ženskoj liniji. Nakon smrti žene starješine,
zamjenjuju je njeni novi srodnici, najčešće brat. Takav tip još postoji u Tibetu i dijelovima
Indije. Veliku porodicu karakteriziraju patrijarhalni odnosi i srodstvo po muškoj liniji, a
kasnije i po ženskoj. Što se tiče muške linije tu je starješina porodice najstariji muškarac.
U tom tipu porodice veći broj bračnih parova živi sa svojom djecom u zajedničkom
domaćinstvu i zajednički obrađuju imanje i obavljaju poslove. Kasnije se krvno srodstvo
računalo i po muškoj i po ženskoj osnovi. Što se tiče nasljedstva, ono negdje pripada
muškim potomcima, negdje svima, a negdje samo jednom (najstarijem ili najmlađem
sinu). To je vezano uz običaje, tradiciju i religiju.
Patrijarhalna porodica – je najrasprostranjeniji oblik porodične zajednice. Njene
elemente nalazimo i u velikoj porodici. Patrijarhalnu porodicu poznaju mnogi narodi i to
Slaveni, Germani, Rimljani i dr. Egzistencija je najviše vezana sa ekonomskom osnovom
porodice tj. radi li se o seoskoj ili gradskoj porodici.
Seoska porodica je ostavila dugu patrijarhalnu porodicu dok se gradska porodica brzo
transformirala. U seoskoj porodici suprug je bio vlasnik imovine i tim je zadobijao
prevlast u društvu.
Razvojem društva razvija se imovina, koja nije više samo u zemlji već i u zgradama,
novcu, poduzećima i dr. Treće obilježje ove porodice je dominacija muškaraca nad
ženom. Vlast je pripadala mužu, a žena je bila ekonomski i pravno nezaštićena. Žena je
smatrana bićem nižeg reda. Patrijarhalna porodica koja je uključivala više bračnih parova
danas se raspala i svela na izdvojene parove.
Četvrto obilježje velike porodice se ogleda u statusu djece. Djeca su potčinjena očinskoj
vlasti tj. pater familiasu.
Peto obilježje je odnos između muža i žene, gdje se od žene zahtjeva vjernost, dok
muškarac može imati više žena ako ih može uzdržavati, a također po svojoj volji
muškarac može da otjera ženu.
Michael Young i Peter Willmott, iznjeli su stanovište po kojem porodica prolazi kroz 4
faze razvoja:
1) predindustrijska porodica (porodica je bila osnovna proizvodna jedinica – muž,
žena i djeca su radili zajedno, najčešće u poljoprivredi
2) počinje industrijskom revolucijom, razvija se tijekom 19.st. a vrhunac dostiže u
20.st.
3) karakterizira konačno oblikovanje inokosne ili industrijske porodice (muž, žena i
njihova djeca)
4) ogleda se u velikoj ekonomskoj samostalnosti članova porodice i njihovoj
egzistenciji izvan kruga porodice. Porodica je bila i ostala osnov krvnog srodstva, a
temelj joj je činilo pravo posjedovanja imovine, a cilj vlasnika egzistencija i
reprodukcija.

2.Ugovorne teorije o nastanku države -> 4.KARTICA,pitanje br.1.

3.Comtovo shvaćanje sociologije -> 2.KARTICA, pitanje br.3
4.Narod, teritorij, kultura i tradicija -> 16.KARTICA, pitanje br.2

32